UPRAVNI SUD U ZAGREBU

1399

PRESUDA

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice I. B., iz Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe T. d.o.o., Z., radi rješavanja spora između korisnika i operatora, nakon usmene i javne rasprave, 10. svibnja 2021.,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-08/20-01/418, urbroj: 376-05-2-20-7 od 1. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-08/20-01/418, urbroj: 376-05-2-20-7 od 1. srpnja 2020. obustavljen je postupak rješavanja spora između tužiteljice, kao korisnice i zainteresirane osobe, kao operatora javnih komunikacijskih usluga.

2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da se kazneno djelo krađe identiteta ne navodi u pobijanom rješenju, da je razvidan propust zainteresirane osobe pri provjeri identiteta potpisnika predmetnih dokumenata. Smatra da postoji zlouporaba položaja nadležnih osoba tuženika u korist zainteresirane osobe i treće osobe potpisnika dokumenata na štetu tužiteljice, te navodi da je podnijela kaznenu prijavu.

Predlaže sudu da poništi osporavanu odluku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da je u konkretnom slučaju spor sa zainteresiranom osobom vezano uz iznose kojima je tužiteljica zadužena za pruženu uslugu riješen pozitivno, odnosno tužiteljici je utvrđen preplaćeni iznos, da je tuženik zaključkom od 27. svibnja 2020 pozvao tužiteljicu na očitovanje je li zadovoljna rješenjem, a u protivnom da u roku od osam dana od dana primitka zaključka dostavi tuženiku očitovanje tuženiku što ostaje predmet spora s operatorom, a da se tužiteljica nije u ostavljenom roku niti naknadno očitovala na navedeni zaključak, zbog čega je tuženik sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku obustavio predmetni postupak.

Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tuženika, u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

Na raspravi su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanje tužiteljice, grafološko vještačenje, provjera snimaka nadzornih kamera, uvid u spise državnog odvjetništva, jer je sve činjenice relevantne za rješavanje ove upravne stvari moguće utvrditi uvidom u spis tuženika i iz razloga što su navedeni dokazni prijedlozi predloženi na okolnosti utvrđivanja počinjenog kaznenog djela krađe identiteta, a što nije u nadležnosti ovog suda.

7. Uvidom u osporavanu odluku od 1. srpnja 2020. sud je utvrdio da je istom obustavljen postupak rješavanja spora između tužiteljice kao korisnice i zainteresirane osobe kao operatora javnih komunikacijskih usluga, s obrazloženjem da je zainteresirana osoba izvršila umanjenje predmetnih računa na ime tužiteljice, budući da zahtjev za prijenos ugovora na T. B. nije pravovremeno izvršen, te je korisničin račun preplaćen u iznosu od 644,90 kn, te da tužiteljica može zatražiti povrat navedenih sredstava. Navodi da je tuženik zaključkom od 2. lipnja 2020. pozvao korisnicu da se u roku od osam dana od zaprimanja zaključka pisanim putem očituje ostaje li pri podnesenom zahtjevu za rješavanje spora, uz upozorenje na pravne posljedice, ako to u danom roku ne učini. Budući da tužiteljica nije postupila po navedenom zaključku koji je uredno zaprimila 3. lipnja 2020. zaključeno je da je tužiteljica odustala od zahtjeva.

8. Odredbom članka 51. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) propisano je da u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružene usluge, prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora ili prigovorom zbog povrede prava u vezi sa zaštitom pristupa otvorenom internetu krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora Agenciji u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora povjerenstva za pritužbe potrošača iz članka 50. stavka 13. ovoga Zakona. Zastara osporene tražbine ne teče za vrijeme rješavanja spora pred Agencijom, a operator javnih komunikacijskih usluga za to vrijeme ne smije pokrenuti postupak prisilne naplate niti ustupiti osporenu tražbinu.

Odredbom članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj: 47/09) propisano je da će se rješenje o obustavi postupka donijeti po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.

9. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Imajući u vidu citirane odredbe Zakona, te činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, koje tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju, a prema kojima u konkretnom slučaju nije sporno da je zainteresirana osoba postupila po zahtjevu tužiteljice i izvršila umanjenje predmetnih računa na ime tužiteljice, već utvrđivanje postojanja kaznenog djela krađe identiteta, sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

Naime, budući da je tuženik nakon što je zainteresirana osoba udovoljila zahtjevu tužiteljice koje se odnosi na komunikacijske usluge i umanjila sporne račune zaključkom pozvao tužiteljicu da se očituje ostaje li pri svom zahtjevu, na koji zaključak se tužiteljica nije očitovala, iako ne osporava da ga je zaprimila, pravilno je tuženik na temelju postupanja tužiteljice, ali i iz drugih okolnosti postupka, sukladno odredbi članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, zaključio da je stranka odustala od zahtjeva

Tuženik, također, pravilno zaključuje da nije nadležan za odlučivanje o eventualnom počinjenju kaznenog djela krađe identiteta, budući da je sukladno članku 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama ovlašten odlučivati isključivo o elektroničkim komunikacijskim uslugama, dok je o eventualnom postojanju kaznenog djela ovlašten odlučivati nadležni općinski sud.

Slijedom navedenog prigovori tužiteljice istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njezinu štetu, zbog čega je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Poslovni broj: UsI-2086/20-8

Zagreb, 10. svibnja 2021.

Sutkinja
Maja Valušnig, v. r.