USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
1446
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. M. iz Z., koju zastupa B. I., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 2. lipnja 2021. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je provesti ovrhu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Ovr Ob-12/2021 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 30 (trideset) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. M. iz Z., T., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka zajamčenog člankom 29. stavkom 1. u vezi s člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 5.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. A. M. iz Z. (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju u postupku pred Ustavnim sudom zastupa B. I., odvjetnica u Z., podnijela je ustavnu tužbu zaprimljenu u Ustavnom sudu 26. ožujka 2021. smatrajući da joj je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) pod brojem Ovr Ob-112/2020 (ranije broj: Ovr Ob-63/2020) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), kao i pravo na obiteljski život zajamčen člankom 35. Ustava te pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava. Stoga predlaže da joj se dosudi primjerena naknada radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, te potražuje naknadu troška sastava ove ustavne tužbe.
1.1. Ustavna tužba podnesena je u povodu rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Su-Gžzp I-1/2021-2 od 1. veljače 2021. kojim je žalba podnositeljice (kao predlagateljice) odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Su-Gzp I-181/2020 od 24. prosinca 2020. pod točkama I. i II. izreke. Istim rješenjem odbijen je zahtjev podnositeljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
1.2. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Su-Gzp I-181/2020 od 24. prosinca 2020. odbijen je kao neosnovan zahtjev podnositeljice (kao predlagateljice) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavljen je preslik spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr Ob-112/2020 (sada broj: Ovr Ob-12/2021).
II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU
3. Ovršni postupak radi predaje djeteta pred prvostupanjskim sudom broj: Ovr Ob-63/2020 pokrenut je 24. lipnja 2020. prijedlogom podnositeljice A. M. iz Z., na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P2-515/13-8 od 27. lipnja 2013. kojom je određeno da će maloljetno dijete (rođeno...) živjeti s majkom, dok će s ocem održavati susrete i druženja.
Iz sadržaja prijedloga za pokretanje ovršnog postupka radi predaje djeteta je razvidno da se dijete nalazi kod oca od 14. ožujka 2020.
Rješenjem prvostupanjskog suda od 29. lipnja 2020. isti se sud oglasio mjesno nenadležnim te je određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu u Novom Zagrebu.
Uz dopis od 14. srpnja 2020. predmet se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu na daljnje postupanje.
Dopisom od 21. srpnja 2020. upućenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predmet je dostavljen radi donošenja odluke o sukobu nadležnosti sudova.
Podneskom zaprimljenim 12. kolovoza 2020. podnositeljica požuruje postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Podneskom zaprimljenim 25. kolovoza 2020. podnositeljica predlaže hitno donošenje rješenja o ovrsi.
Podneskom zaprimljenim 9. listopada 2020. podnositeljica požuruje postupanje u ovoj pravnoj stvari.
Uz dopis od 13. listopada 2020. predmet se vraća Općinskom sudu u Novom Zagrebu uz rješenje Vrhovnog suda o sukobu nadležnosti.
Rješenjem Vrhovnog suda broj: Gr1 310/2020-2 od 30. srpnja 2020. određeno je da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.
Uz dopis od 15. listopada 2020. predmet se dostavlja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje (predmet se nastavlja pod brojem Ovr Ob-112/2020).
Dopisom prvostupanjskog suda od 19. listopada 2020. poziva se Centar za socijalnu skrb na imenovanje posebnog skrbnika maloljetnom djetetu, kao i na dostavu nalaza i mišljenja o svrsishodnosti vođenja ovršnog postupka radi predaje djeteta u roku od 30 dana.
Uz dopis od 5. studenoga 2020. dostavlja se prvostupanjskom sudu prijedlog i mišljenje stručnog tima vezano uz ovršni postupak radi predaje djeteta iz kojeg proizlazi da je ocjena stručnog tima da je prijedlog podnositeljice za pokretanje ovršnog postupka radi predaje djeteta opravdan i u interesu maloljetnog djeteta.
Rješenjem Centra za socijalnu skrb od 30. listopada 2020. maloljetnom djetetu imenuje se posebna skrbnica.
Dopisom od 19. studenoga 2020. poziva se posebna skrbnica u roku od 30 dana pribaviti mišljenje maloljetnog djeteta o prijedlogu podnositeljice (njegove majke) radi provedbe ovog ovršnog postupka.
Dopisom od 23. studenoga 2020. Centar za socijalnu skrb dostavlja sudu podatak o podnošenju kaznene prijave protiv ovršenika (oca djeteta) zbog počinjenja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona, te predlaže donošenje hitne odluke u interesu djeteta.
Podneskom zaprimljenim 2. prosinca 2020. podnositeljica zahtjeva da joj se dostave zatražena očitovanja Centra za socijalnu skrb, kao i da se nastavi s postupanjem u ovršnom predmetu.
Dopisom od 8. siječnja 2021. poziva se posebna skrbnica postupiti po ranije upućenom zahtjevu suda i dostavi očitovanje maloljetnog djeteta o pokrenutom ovršnom postupku.
Podneskom zaprimljenim 27. siječnja 2021. posebna skrbnica dostavlja prvostupanjskom sudu očitovanje maloljetnog djeteta o pokrenutom ovršnom postupku, iz kojeg proizlazi da dijete izražava želju da ostane živjeti s ocem, a da majku redovito viđa. Pritom izričito navodi da bi se protivio kada bi morao živjeti s majkom, ali da mu ne bi smetalo da je redovito i često posjećuje.
U navedenom očitovanju posebna skrbnica je navela kako smatra svrhovitim odgoditi predloženu ovrhu, s obzirom na to da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P Ob-583/2020 pokrenut postupak od strane oca radi izmjene odluke o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj roditelju te susretima i druženjima drugog roditelja s djetetom.
Rješenjem prvostupanjskog suda od 1. veljače 2021. zastaje se s postupkom ovrhe do okončanja postupka radi izmjene pravomoćne sudske presude pokrenutom pod brojem P Ob-583/2020.
Protiv potonje navedenog rješenja prvostupanjskog suda podnositeljica je izjavila žalbu 10. veljače 2021.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ovr Ob-25/2021-2 od 16. veljače 2021. uvažena je žalba podnositeljice (kao ovrhovoditeljice) i ukida se rješenje prvostupanjskog suda od 1. veljače 2021., te se predmet vraća istome sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da pobijano rješenje nije imalo razloga o dodatnom uvjetu da se odgodom ovrhe bitno ne ugrožavaju osobni i drugi važni interesi djeteta, uslijed kojeg nedostatka se pobijano rješenje nije moglo ispitati.
Podneskom zaprimljenim 12. ožujka 2021. podnositeljica zahtjeva dostavu prethodno pribavljenih očitovanja Centra za socijalnu skrb i posebne skrbnice.
U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi predmet se još uvijek nalazi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ovr Ob-12/2021 povodom prijedloga podnositeljice za predaju djeteta.
III. MJERODAVNO PRAVO
4. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).
U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.
ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)
– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).
Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.
5. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).
IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE
6. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
6.1. U konkretnom slučaju podnositeljica je 16. prosinca 2020. podnijela nadležnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju ZoSud-a/13.
Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Su-Gzp I-181/2020 od 24. prosinca 2020. odbijen je kao neosnovan zahtjev podnositeljice (kao predlagateljice) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Su-Gžzp I-1/2021-2 od 1. veljače 2021. žalba podnositeljice (kao predlagateljice) odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Su-Gzp I-181/2020 od 24. prosinca 2020. pod točkama I. i II. izreke.
7. Budući da je podnositeljica koristila pravno sredstvo koje joj je bilo na raspolaganju, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.
V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE
8. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositeljice i mjerodavnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositeljicu.
U konkretnom slučaju Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositeljice od podnošenja prijedloga za ovrhu (24. lipnja 2020.) do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).
1) Duljina sudskog postupka
9. Ovršni postupak pokrenut je 24. lipnja 2020. prijedlogom podnositeljice za predaju djeteta koji temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P2-515/13-8 od 27. lipnja 2013. kojom je određeno da će maloljetno dijete živjeti s majkom, dok će s ocem održavati susrete i druženja.
Iz sadržaja ovršnog spisa proizlazi da se maloljetno dijete čija se predaja traži nalazi kod oca od 14. ožujka 2020.
Do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu ovršni postupak nije dovršen, već se i dalje nalazi pred prvostupanjskim sudom.
Ustavni sud utvrđuje da ovršni postupak u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za predaju djeteta (24. lipnja 2020.) do donošenja ove odluke (2. lipnja 2021.) traje ukupno 11 (jedanaest) mjeseci i 9 (devet) dana.
2) Složenost sudskog predmeta
10. Ocjenjujući složenost sudskog predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o postupku ovrhe radi predaje djeteta, predloženog na temelju pravomoćne i ovršne presude suda donesene u postupku razvoda braka, a koja sadrži odluku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, a čije je rješavanje hitne naravi. Razvidno je da je u dosadašnjem tijeku postupka zatraženo očitovanje nadležnog Centra za socijalnu skrb kao i posebne skrbnice djeteta.
Navedeno postupanje sudova, kao i sukob glede mjesne nadležnosti sudova utjecao je na trajanje i složenost ovog postupka.
3) Postupanje nadležnih sudova
11. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju odvijao pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom i nije dovršen.
Razmatranjem preslike ovršnog spisa razvidno je da je u konkretnom slučaju postupak ovrhe radi predaje djeteta pokrenut prijedlogom podnositeljice od 24. lipnja 2020., te da je od tada odlučeno o sukobu mjesne nadležnosti sudova, kao i o žalbi podnositeljice izjavljenoj protiv rješenja o zastoju ovršnog postupka. Između ostalog, zatražena su mišljenja Centra za socijalnu skrb i posebne skrbnice maloljetnog djeteta, kao i mišljenje djeteta imajući u vidu protek vremena od donošenja ovršne isprave do pokretanja ovršnog postupka.
4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe
12. Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica tijekom trajanja postupka ničime nije pridonijela duljini trajanja tog postupka.
VI. OCJENA USTAVNOG SUDA
13. Povreda prava na pošteno suđenje u dijelu nerazumne duljine trajanja ovršnog postupka:
Ustavni sud utvrđuje da postupak u razmatranom razdoblju od podnošenja prijedloga za predaju djeteta (24. lipnja 2020.) do donošenja ove ustavnosudske odluke (2. lipnja 2021.) traje ukupno 11 (jedanaest) mjeseci i 9 (devet) dana, te da još nije okončan.
Uzimajući u obzir duljinu trajanja predmetnog ovršnog postupaka, ali osobito imajući u vidu i osjetljivost njegove naravi u odnosu na podnositeljicu/ovrhovoditeljicu koja kao majka od 14. ožujka 2020. nije ostvarila svoje pravo u smislu pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P2-515/13-8 od 27. lipnja 2013. kojom je određeno da će maloljetno dijete živjeti s njom, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, a koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
13.1. Povreda prava na obiteljski život u vezi s nerazumnom duljinom postupka:
Podnositeljica prigovara da je u njezinom slučaju povrijeđeno i pravo na poštovanje obiteljskog života jer joj »sudski postupak nije omogućio da na brz i efikasan način vrati dijete da živi s njom«, čime su podnositeljicu lišili prava koje joj pripada na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P2-515/13-8 od 27. lipnja 2013.
Mjerodavni dio članka 35. Ustava glasi:
»Članak 35.
Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova... obiteljskog života...«
14. Ustavni sud prije svega mora odrediti potpada li pravo koje traži podnositeljica pod domašaj jamstva »štovanja i pravne zaštite obiteljskog života« utvrđenog u članku 35. Ustava.
U ovom predmetu podnositeljica je pozivajući se na pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P2-515/13-8 od 27. lipnja 2013., zatražila provođenje ovrhe radi predaje djeteta, uslijed čega Ustavni sud zaključuje da razmatrani predmet potpada pod domašaj članka 35. Ustava.
Ustavni sud polazeći od prethodnih utvrđenja osnovanima cijeni navode podnositeljice kako tijela sudske vlasti od pokretanja predmetnog ovršnog postupka, 24. lipnja 2020. pa sve do danas, nisu poduzela dostatne i odgovarajuće mjere s ciljem brzog i učinkovitog provođenja predmetne ovrhe, a na način da podnositeljica ostvari svoje pravo da živi s maloljetnim djetetom.
Uslijed neučinkovitog rješavanja o prijedlogu podnositeljice za provođenje ovrhe radi predaje djeteta koji se sada vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr Ob-12/2021, ocjena je Ustavnog suda da je došlo i do povrede prava podnositeljice iz područja obiteljskog života u smislu članka 35. Ustava.
Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda
15. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
16. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.
Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud pri određivanju naknade zbog povrede prava na razumnu duljinu postupka u konkretnom predmetu podnositeljice osobito je cijenio da je između ostaloga i utvrđeno da je došlo do povrede prava podnositeljice iz područja obiteljskog života u smislu članka 35. Ustava, kao i da podnositeljica ničime nije pridonijela duljini trajanja postupka koji je hitne naravi, te koji je od osobite važnosti za podnositeljicu. Ustavni sud uzeo je u obzir da postupak povodom prijedloga podnositeljice još nije okončan.
17. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).
18. U odnosu na zatraženi trošak ustavnosudskog postupka, Ustavni sud ističe da sukladno članku 23. Ustavnog zakona u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove, ako Ustavni sud ne odluči drugačije.
U konkretnom slučaju Ustavni sud nije utvrdio razloge za drugačije postupanje.
Broj: U-IIIA-1755/2021
Zagreb, 2. lipnja 2021.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.