USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1511

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Jose Ricaurte Jaen Celada, državljanin Republike Paname, trenutno u Dubrovniku, kojeg zastupaju Srđ Jakšić, Vedran Gjenero i Nikola Jakšić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jakšić, Gjenero i partneri j.t.d. u Dubrovniku, na sjednici održanoj 1. travnja 2021. jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Privremeno se odgađa izvršenje:

– presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-381/20-2 od 7. srpnja 2020. i

– presude i rješenja Upravnog suda u Splitu broj: UsI-333/19-10 od 6. studenoga 2019.

II. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja, a privremena odgoda izvršenja presuda i rješenja iz točke I. ove izreke ostaje na snazi do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnio je 14. prosinca 2020. Jose Ricaurte Jaen Celada, trenutno u Dubrovniku na adresi Vladimira Nazora 2F (u daljnjem tekstu: podnositelj), državljanin Republike Paname, kojeg zastupaju Srđ Jakšić, Vedran Gjenero i Nikola Jakšić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jakšić, Gjenero i partneri j.t.d. u Dubrovniku.

Ustavna tužba podnesena je u povodu sudskih odluka donesenih u postupku odlučivanja o podnositeljevom zahtjevu za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

Ustavna tužba podnesena je u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-381/20-2 od 7. srpnja 2020. (u daljnjem tekstu: drugostupanjska presuda), kojom je odbijena podnositeljeva žalba te su potvrđeni presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu broj: UsI-333/19-10 od 6. studenoga 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda, odnosno prvostupanjsko rješenje). Prvostupanjskom presudom odbijen je podnositeljev tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove (u daljnjem tekstu: MUP) klasa: NK-UP/I-217-03/18-06/93, urbroj: 511-01-204-19-18 od 24. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: rješenje o napuštanju EGP-a – Europskog gospodarskog prostora). Ujedno je Upravni sud u Splitu prvostupanjskim rješenjem odbio zahtjev podnositelja za naknadu troškova upravnog spora.

Rješenjem o napuštanju EGP-a odbijen je podnositeljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. u vezi s člancima 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 70/15. i 127/17.; u daljnjem tekstu: ZMPZ), te je riješeno da je podnositelj dužan u roku od 15 dana od dana izvršnosti toga rješenja napustiti EGP, pod prijetnjom prisilnog udaljenja u skladu s člankom 37. ZMPZ-a te člankom 103. stavcima 2. i 3., člankom 100. stavkom 1. točkom 2. i člankom 105. stavkom 2. Zakona o strancima (»Narodne novine« broj 130/11., 74/13. i 69/17.; u daljnjem tekstu: ZS).

2. U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo povredu ustavnih prava zajamčenih člancima 14., 21., 25., 26., 29. i 33. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te prava zajamčenih člancima 2., 3., 6. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

2.1. Podnositelj je uz ustavnu tužbu podnio i prijedlog na temelju članka 67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) kojim predlaže odgodu ovrhe osporenih presuda do donošenja odluke Ustavnog suda o njegovoj ustavnoj tužbi.

II. ODLUKA USTAVNOG SUDA BROJ: U-III-512/2018
OD 19. LIPNJA 2018.

3. Podnositelj je državljanin Republike Paname, rođen 1983. godine, koji je lišen slobode 22. listopada 2017. u 20,15 sati na Policijskoj postaji aerodromske policije Čilipi, nakon što je zrakoplovom iz Barcelone doputovao na međunarodni granični prijelaz Zračne luke Dubrovnik, a na temelju utvrđenja da je Interpol Paname 13. listopada 2017. za njim raspisao međunarodnu potragu u svrhu uhićenja i izručenja, zbog kaznenog djela prijevare.

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj: 6 Kv I-17/2017-2, Kir-509/2017 od 12. prosinca 2017. utvrđeno je da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izručenje podnositelja Republici Panami na temelju Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (»Narodne novine« broj 178/04.; u daljnjem tekstu: ZOMPO), na temelju naloga o provođenju istrage Javnog odvjetništva, drugi ured tužiteljstva za prvi sudski okrug Paname broj 27 od 1. kolovoza 2016., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške prijevare iz članaka 220. i 221. Kaznenog zakona Republike Paname, koje odgovara kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.; u daljem tekstu: KZ/11), za koje je propisana kazna zatvora od šest (6) mjeseci do pet (5) godina.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: I Kž-6/2018-4 od 18. siječnja 2018. odbio žalbu podnositelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu, ocijenivši da je Županijski sud u Dubrovniku pravilno utvrdio odlučne činjenice na koje je ispravno primijenio odredbe ZOMPO-a.

Protiv navedenih rješenja kojima se udovoljava zahtjevu za izručenje podnositelj je podnio ustavnu tužbu u kojoj je istaknuo da se on protivi izručenju navodeći da nisu ispunjene formalne pretpostavke za izručenje te izražavajući bojazan da će u slučaju njegova izručenja biti grubo kršena njegova temeljna ljudska prava i slobode te da će biti izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju.

4. Odlukom Ustavnog suda broj: U-III-512/2018 od 19. lipnja 2018. (»Narodne novine« broj 67/18., www.usud.hr) usvojena je podnositeljeva ustavna tužba te su poništena rješenja Vrhovnog suda i Županijskog suda u Dubrovniku, a predmet je vraćen Županijskom sudu u Dubrovniku na ponovni postupak. Odluka Ustavnog suda temelji se na utvrđenju da je dopuštanjem izručenja bez prethodnog utvrđenja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje ga se tereti podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava, u mjeri koja predstavlja flagrantnu uskratu pravičnog suđenja. Budući da je podnositeljeva ustavna tužba usvojena i predmet vraćen Županijskom sudu u Dubrovniku na ponovni postupak, Ustavni sud u navedenoj odluci nije razmatrao podnositeljeve prigovore koji se odnose na uvjete u zatvorima države moliteljice (članci 23. i 25. Ustava).

III. RAZLOZI PODNOSITELJA ZA ODGODU IZVRŠENJA OSPORENIH PRESUDA

5. U prijedlogu za odgodu ovrhe osporenih presuda Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda podnositelj je istaknuo da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe, jer bi provođenjem ovrhe podnositelju nastala nepopravljiva šteta na način da bi on suprotno zakonu i međunarodnom pravu bio prisilno udaljen s područja EGP-a u državu u kojoj bi njegovo zdravstveno stanje i život bili neposredno ugroženi, a kasnija eventualna odluka Ustavnog suda kojom se ustavna tužba prihvaća ne bi više mogla zaštititi njegova ustavna i konvencijska prava. Podnositelj je također naveo da odgoda ovrhe ne bi bila u suprotnosti s javnim interesom, niti bi se odgodom nekome nanijela veća šteta. U odnosu na činjenice iz kojih je razvidno da bi podnositelju izvršenjem osporenih presuda nastala nepopravljiva šteta, podnositelj je u prijedlogu uputio na navode njegove ustavne tužbe.

5.1. U ustavnoj tužbi podnositelj je istaknuo da je on već u upravnom postupku pred MUP-om dostavio izviješća različitih organizacija kojima je potvrdio svoje navode iz zahtjeva za međunarodnu zaštitu o tome da je u Republici Panami visoka stopa korupcije u izvršnoj, zakonodavnoj i sudbenoj vlasti te snagama sigurnosti, da postoje predrasude u odnosu na afro-panamsku zajednicu čiji je on pripadnik, da je prisutna rasna diskriminacija, da su zatvori prenapučeni, da su dugotrajni pritvori ondje veliki problem te da se ne poštuju prava zatvorenika, a da zatvorski službenici pribjegavaju prekomjernoj uporabi sile prema zatvorenicima. Podnositelj ističe da su MUP i sudovi u svojim odlukama pogrešno ocijenili da njegov strah nije osnovan, da ne postoje objektivne pretpostavke koje bi upućivale na osnovani strah od proganjanja podnositelja u Republici Panami, odnosno da ne postoje opravdani rizici da bi se podnositelj mogao ondje suočiti sa stvarnom nepravdom i nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem. Podnositelj ističe da su navedeni zaključci upravnog tijela i sudova u izravnoj suprotnosti s izvješćima koja prileže spisu, a također i sa zaključcima iz postupka izručenja koji se protiv podnositelja vodio na Županijskom sudu u Dubrovniku te protivno odluci Ustavnog suda broj: U-III-512/2018 od 19. lipnja 2018., kojom je usvojena njegova ustavna tužba. Suprotno ocjeni sudova, podnositelj smatra da iz svih izvješća, odluka i svih drugih materijalnih dokaza u spisu proizlazi velika vjerojatnost da bi on u Panami bio proganjan »upravo zbog pripadanja određenoj društvenoj skupini i rasi, u politički motiviranom postupku u kojem je mogućnost korupcije izvjesna, te da bi bio zatvoren bez suđenja u zatvoru u kojem 60 % zatvorenika još nije niti optuženo, a kazneni postupak je zastario (izvadak iz mišljenja HHO)«. U tom smislu podnositelj navodi:

»Povrijeđeni su čl. 14., 21. i 25. Ustava Republike Hrvatske. Odbijanjem pružanja zaštite bi se tužitelju povrijedila temeljna ljudska prava i njegov život bi bio ugrožen. Naime, sud je unatoč izričitom upozorenju i preporuci Hrvatskog helsinškog odbora, izvješća UN-a i US Department of State, da su tužiteljev život, dostojanstvo i sloboda izravno ugroženi ako bi se isti predao Panami, donio upravo osporavanu odluku.«

Podnositelj, nadalje, ističe da su sudovi u cijelosti svoje odluke zasnovali na iskazu kojeg je on dao u postupku pred MUP-om te da u osporenim presudama navode da je taj podnositeljev iskaz nedosljedan, jer u njemu postoje razlike u kazivanju pa da se stoga ne može primijeniti tzv. blagodat sumnje iz članka 29. ZMPZ-a. Međutim, prvostupanjski sud je odbio podnositeljev prijedlog da ga se sasluša u sudskom postupku, a upravo je na taj način sud mogao ispitati podnositelja o navodnim nedosljednostima u iskazu kojeg je dao MUP-u. Nadalje, podnositelj navodi da je Upravni sud u Splitu odbio njegov dokazni prijedlog da se pribavi »spis izručenja«, odnosno spis u predmetu Županijskog suda u Dubrovniku koji je odlučivao o zahtjevu Republike Paname za izručenjem podnositelja, a koje je u konačnici odbijeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon što je Ustavni sud odlukom broj: U-III-512/2018 od 19. lipnja 2018. usvojio podnositeljevu ustavnu tužbu. Podnositelj je također u ustavnoj tužbi naveo da su sudovi potpuno pogrešno, na njegovu štetu, protumačili članak 29. ZMPZ-a, koji se odnosi na blagodat sumnje, te ističe da su njegovi navodi potkrijepljeni dokazima u spisu te da je on uložio napor kako bi dokazao svoje tvrdnje, da su njegove izjave dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama o stanju ljudskih prava u Republici Panami.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Člankom 67. stavkom 2. Ustavnog zakona određeno je:

»Članak 67.

(...)

(2) Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.«

7. Polazeći od navoda ustavne tužbe u kojoj podnositelj ističe da bi u slučaju prisilnog udaljenja s područja EGP-a u Republiku Panamu njegovo zdravstveno stanje i život bili neposredno ugroženi, Ustavni sud ocjenjuje nespornim da je u konkretnom ustavnosudskom postupku riječ o predmetu u kojemu je neophodno izvršiti uvid u spis Upravnog suda u Splitu broj: 7 UsI-333/19, kao i spis Županijskog suda u Dubrovniku broj: 6 Kv I-17/2017-2, Kir-509/2017, nakon čega je potrebno analizirati navode ustavne tužbe i osporene presude, u skladu s načelnim stajalištima o primjeni ustavnih i konvencijskih jamstava prava na život te zabrane mučenja, ponižavajućeg i nečovječnog postupanja u predmetima azila i protjerivanja (usp. s odlukom Ustavnog suda brojevi: U-III-424/2019, U-III-1411/2019 od 17. prosinca 2019.).

8. Slijedom navedenog, Ustavni sud prihvatio je navode iz podnositeljevog prijedloga za odgodu ovrhe osporenih presuda iz kojih proizlazi da bi izvršenjem osporenih presuda, odnosno protjerivanjem podnositelja iz EGP-a, za njega mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Stoga, polazeći od navoda podnositelja u ustavnoj tužbi i prijedlogu za odgodu ovrhe, te smatrajući očitim da odgoda pravnih učinaka osporenih presuda u konkretnom slučaju nije suprotna javnom interesu niti bi se tom odgodom nekome nanijela veća šteta, dok bi istodobno izostanak odgode podnositelju mogao prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, Ustavni sud prihvatio je prijedlog za odgodu ovrhe u ovom slučaju.

Ustavni sud ističe da je riječ o privremenoj odgodi, koja traje do donošenja odluke Ustavnog suda o osnovanosti ustavne tužbe podnositelja. Ovo rješenje ni na koji način ne prejudicira odluku o tom pitanju.

Stoga, u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra ispunjenim pretpostavke iz članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona, za privremenu odgodu ovrhe do donošenja konačne odluke o osnovanosti navoda iz ustavne tužbe podnositelja.

9. Sukladno navedenom na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona doneseno je rješenje kao u izreci.

10. Točka III. izreke rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-5963/2020
Zagreb, 1. travnja 2021.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.