Ustavni sud Republike Hrvatske
1579
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Rajko Mlinarić, zamjenik predsjednice Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Davorin Kajfeš iz Zagreba, na sjednici održanoj 10. lipnja 2021. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski prekršajni sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem Pp J-1972/2020 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Davorinu Kajfešu iz Zagreba, Lisičina 21, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), u iznosu od 17.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. Davorin Kajfeš iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositelj), podnio je ustavnu tužbu smatrajući da mu je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) pod brojem Pp J-1972/2020 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) Ustavnom sudu dostavljena je preslika spisa prvostupanjskog suda broj: Pp J-1972/2020 (ranije brojeva Pp J-4206/2018, Pp J-3727/2016 i Pp J-3572/2015).
II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU
3. Policijska uprava zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb podnijela je optužni prijedlog protiv podnositelja 19. listopada 2015.
Presudom prvostupanjskog suda broj: Pp J-3572/2015 od 20. listopada 2015. podnositelj je djelomično proglašen krivim, a djelomično oslobođen optužbe za prekršaje koji su mu stavljeni na teret. Presuda je postala pravomoćna istog dana jer su se stranke odrekle prava na žalbu.
Podnositelj je 7. travnja 2016. podnio prijedlog za obnovu prekršajnog postupka zbog novih činjenica i dokaza ističući povredu prava na učinkovitu obranu.
Prvostupanjski sud je rješenjem broj: Prz-63/16 od 7. travnja 2016. odbacio prijedlog podnositelja.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Jž-1099/16 od 28. travnja 2016. ukinuo prvostupanjsko rješenje te dopustio obnovu postupka.
Rasprava zakazana za 8. studenoga 2016. nije održana zbog bolesti suca.
Nakon toga rasprave su održane 13. prosinca 2016. i 16. siječnja 2018.
Prvostupanjski sud je presudom broj: Pp J-3727/2016 od 17. siječnja 2018. podnositelja ponovno proglasio krivim.
Visoki prekršajni sud je rješenjem broj: Jž-350/2018 od 12. rujna 2018. ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Ročište pred prvostupanjskim sudom održano je 18. rujna 2019.
Podneskom od 13. ožujka 2019. podnositelj je zatražio izuzeće sutkinje.
Podnositelj je 23. listopada 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Prvostupanjski sud je presudom broj: Pp J-4206/2018 od 28. listopada 2019. odbio optužbu protiv podnositelja zbog nastupa apsolutne zastare prekršajnog progona.
Rješenjem prvostupanjskog suda broj: Su-Pzp I-3/2019 od 13. prosinca 2019. odbijen je zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Visoki prekršajni sud je rješenjem broj: Jž-893/2020 od 25. svibnja 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Su-Pžzp I-1/2020-2 od 1. lipnja 2020. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Postupak se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pp J-1972/2020.
III. MJERODAVNO PRAVO
4. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).
U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.
ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)
– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).
Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.
5. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u razdoblju od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).
IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE
6. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
6.1. U konkretnom slučaju podnositelj je podnio nadležnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju ZoSud-a/13.
Rješenjem prvostupanjskog suda broj: Su-Pzp I-3/2019 od 13. prosinca 2019. odbijen je zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Su-Pžzp I-1/2020-2 od 1. lipnja 2020. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
7. Budući da je podnositelj koristio pravno sredstvo koje mu je bilo na raspolaganju, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.
V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE
8. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenosti predmeta, ponašanju podnositelja i mjerodavnih tijela te važnosti predmeta postupka za podnositelja.
U konkretnom slučaju Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositelja od 19. listopada 2015. do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).
1) Duljina sudskog postupka
9. Policijska uprava zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb podnijela je optužni prijedlog protiv podnositelja 19. listopada 2015. U trenutku odlučivanja o ovoj ustavnoj tužbi prekršajni postupak se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pp J-1972/2020. Ustavni sud utvrđuje da prekršajni postupak u konkretnom slučaju od podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu do donošenja ove odluke traje ukupno pet (5) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.
2) Složenost sudskog predmeta
10. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.
3) Postupanje nadležnih sudova
11. Postupak se u razmatranom razdoblju u nekoliko navrata vodio pred prvostupanjskim sudom i Visokim prekršajnim sudom. Postupak je ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom te je ocjena Ustavnog suda da je taj sud postupao neučinkovito.
4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe
12. Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj u razmatranom razdoblju nije pridonio duljini trajanja postupka.
VI. OCJENA USTAVNOG SUDA
13. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje prvostupanjskog suda kao i okolnost da postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelju povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
1) Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda
14. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik prvostupanjskog suda dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
15. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.
Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
16. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).
Broj: U-IIIA-3214/2020
Zagreb, 10. lipnja 2021.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Zamjenik predsjednice vijeća
mr. sc. Rajko Mlinarić, v. r.