Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

1772

Na temelju članka 22. stavka 3. Zakona o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14, 116/18, 25/20 i 41/21) te članka 38. stavka 3. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 66/19) ministar gospodarstva i održivog razvoja, uz prethodnu suglasnost ministra vanjskih i europskih poslova, donosi

PRAVILNIK

O SUSTAVU ZA PRAĆENJE, MJERENJE I VERIFIKACIJU UŠTEDA ENERGIJE

I. UVODNE ODREDBE

Predmet

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom propisuju se uvjeti za uspostavu sustava za planiranje, praćenje i ocjenjivanje uspješnosti provedbe politike energetske učinkovitosti, odnosno ostvarivanja ciljeva utvrđenih u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan) i Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti, metodologija praćenja i izračuna pokazatelja potrošnje energije na nacionalnoj i sektorskoj razini, metodologija izračuna uštede energije koja je rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uštede energije koja je rezultat primjene energetskih usluga te postupak verifikacije ušteda energije, metodologija za izradu akcijskog plana energetske učinkovitosti i postupci obračunavanja, prijenosa i kupnje ušteda energije unutar sustava obveze energetske učinkovitosti.

(2) Ovim Pravilnikom također se propisuje sadržaj Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i godišnjeg izvješća o napretku, obrazac akcijskog plana energetske učinkovitosti, obrazac izvješća o provedbi akcijskog plana i sadržaj elaborata o uštedama energije.

Članak 2.

Ovim se Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012.), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328, 21. 12. 2018.).

Pojmovi i definicije

Članak 3.

(1) Pojmovi koji se koriste u ovom Pravilniku imaju značenja utvrđena zakonom kojim se uređuje područje energetske učinkovitosti i supsidijarnim propisima.

(2) U ovome se Pravilniku koriste i drugi pojmovi koji imaju sljedeća značenja:

1. kumulativne uštede energije – uštede energije koje se ostvaruju u cijelom životnom vijeku mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koje se izračunavaju na način utvrđen ovim Pravilnikom,

2. metoda odozdo prema gore – metode za izračun ušteda energije na razini provedbe pojedine mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a temelje se na matematičkim formulama i referentnim vrijednostima koje se definiraju ovim Pravilnikom za pojedinu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti,

3. metoda odozgo prema dolje – metoda za izračun ušteda energije na nacionalnoj razini i na razini sektora neposredne potrošnje energije (kućanstva, usluge, promet, industrija), a temelji se na pokazateljima energetske učinkovitosti i predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije,

4. mjerenje novih ušteda energije – postupak izračuna novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koji se provodi na način utvrđen ovim Pravilnikom,

5. nositelj uštede – obveznik unosa informacija u Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije koji je ulaganjem vlastitih financijskih sredstava i/ili drugim angažmanom vlastitih kapaciteta proveo mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti ili je stekao pravo na uštedu energije prijenosom ili kupnjom od druge pravne ili fizičke osobe ili je odgovoran za provedbu alternativne mjere politike,

6. obveznik planiranja – jedinice područne (regionalne) samouprave, veliki gradovi i ostale jedinice lokalne samouprave koje izrađuju akcijski plan energetske učinkovitosti,

7. planovi energetske učinkovitosti – Nacionalni akcijski plan i Akcijski plan energetske učinkovitosti obveznika planiranja,

8. podaci o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti – podaci kojima se identificira provedena mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ulazni podaci za izračun novih godišnjih ušteda energije utvrđenih u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,

9. potporne mjere – mjere povećanja energetske učinkovitosti koje za rezultat nemaju mjerljivu uštedu te se ne pripisuju nositelju ušteda,

10. praćenje ušteda energije – postupak utvrđivanja provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ostvarivanja ušteda energije te ciljeva, a koji se provodi na način utvrđen ovim Pravilnikom,

11. subvencija – izravno novčano davanje ili bilo koji drugi oblik financijske potpore koji je dodijeljen na selektivnoj osnovi iz javnih izvora, domaćih ili međunarodnih, te koje se ili isplaćuje korisniku subvencije radi provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili mu omogućava financiranje provedbe mjere energetske učinkovitosti po uvjetima povoljnijim od tržišnih,

12. sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (u daljnjem tekstu: Sustav) – računalni sustav za prikupljanje, obradu i verifikaciju informacija o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, izračun i verifikaciju ostvarenih ušteda energije iz tih mjera te evidentiranje prijenosa ušteda energije između nositelja ušteda, a vodi ga Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,

13. verifikacija ušteda energije – postupak kojim se u Sustavu dokazuje ostvarena ušteda na način utvrđen ovim Pravilnikom,

14. Zakon – Zakon o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, br. 127/14, 116/18, 25/20 i 41/21),

15. životni vijek mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti – razdoblje u kojem se primjenom mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ostvaruje ušteda energije, a koje je za pojedinačne mjere utvrđeno u ovom Pravilniku.

(3) Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. NACIONALNI OKVIRNI CILJEVI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI, PLANIRANJE MJERA I PRAĆENJE OSTVARENJA NA NACIONALNOJ RAZINI

Metodologija za određivanje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti

Članak 4.

(1) Nacionalni okvirni ciljevi energetske učinkovitosti izražavaju se u apsolutnim iznosima potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije, te se iskazuju u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.

(2) Metodologija izračuna ciljeva iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva izrade predviđanja kretanja krajnje potrošnje svih oblika energije u razmatranom razdoblju, korištenjem modela koji omogućava sagledavanje strukturnih promjena na strani korištenja energije, u svim sektorima krajnje potrošnje te vrednuje učinke svih predviđenih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(3) Metodologija iz stavka 2. ovoga članka uzima u obzir klimatske, demografske i gospodarske utjecajne faktore kao i raspoloživost lokalnih energetskih izvora i postojeće energetske infrastrukture, uz uvažavanje svih planova za njezin daljnji razvoj u razmatranom razdoblju te nužnost optimizacije rada svih elemenata energetskog sustava.

(4) Pretvorbeni faktori koji se koriste za povezivanje potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije te emisija stakleničkih plinova određeni su u Prilogu I. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

Planiranje mjera za ostvarenje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti

Članak 5.

(1) Mjere politike za ostvarenje nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 4. stavka 1. ovoga Pravilnika, definiraju su u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za desetogodišnje razdoblje, te u Nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje.

(2) Za ocjenu očekivanih skupnih učinaka mjera politike iz stavka 1. ovoga članka na nacionalnoj i sektorskoj razini primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozgo prema dolje, u skladu s Prilogom II. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

(3) Za ocjenu očekivanih učinaka pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti kojima se ostvaruju mjere politike iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio.

Praćenje i izvješćivanje o ostvarenju nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti

Članak 6.

(1) Praćenje ostvarenja nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 4. stavka 1. ovoga Pravilnika, provodi se na godišnjoj razini, izradom godišnjeg izvješća o napretku postignutom u ostvarenju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti.

(2) Prilikom izrade godišnjeg izvješća iz stavaka 1. ovoga članka, za ocjenu ostvarenih ušteda energije na odgovarajući se način koriste metode iz Priloga II. i Priloga III. ovoga Pravilnika, koji su njegov sastavni dio.

(3) Podatci i informacije koje trebaju sadržavati Nacionalni akcijski plan i godišnje izvješće o napretku definirani su u Prilogu IV. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

III. PLANIRANJE MJERA I PRAĆENJE OSTVARENJA NA RAZINI JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

Obveze planiranja mjera, praćenja i izvješćivanja o ostvarenjima na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini

Članak 7.

(1) Radi ostvarenja nacionalnih okvirnih ciljeva energetske učinkovitosti iz članka 4. stavka 1. ovoga Pravilnika, jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi dužne su planirati provedbu mjera energetske učinkovitosti na svojim područjima, pratiti učinke tih mjera i izvještavati o njima.

(2) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka, obveznici planiranja ostvaruju izradom akcijskih planova energetske učinkovitosti i godišnjih izvješća o provedbi akcijskog plana energetske učinkovitosti.

Akcijski plan energetske učinkovitosti

Članak 8.

(1) Akcijski plan energetske učinkovitosti sadrži prikaz planiranih mjera energetske učinkovitosti koje u trogodišnjem razdoblju planiraju provesti jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, a mogu ga donijeti i druge jedinice lokalne samouprave.

(2) Prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2022. – 2024. godine, i svake tri godine nakon toga, obveznik planiranja dostavlja Nacionalnom koordinacijskom tijelu elektroničkim putem na adresu elektroničke pošte energetika@mingor.hr do 1. listopada 2021. godine, odnosno svake naredne tri godine.

(3) Prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti izrađuje se sukladno obrascu koji se nalazi u Prilogu V., dio I., i sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(4) Nacionalno koordinacijsko tijelo daje prethodnu suglasnost na prijedlog Akcijskog plana energetske učinkovitosti kojim potvrđuje usklađenost prijedloga s Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom i odredbama ovoga Pravilnika najkasnije do 1. prosinca tekuće godine.

(5) Akcijski plan energetske učinkovitosti donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno velikoga grada, najkasnije do 31. prosinca tekuće godine za sljedeće tri godine.

(6) Tijekom provedbe Akcijski plan energetske učinkovitosti može se dopuniti i mijenjati, o čemu obveznik planiranja obavještava Nacionalno koordinacijsko tijelo u sklopu godišnjeg izvješća iz članka 9. ovoga Pravilnika.

(7) Za ocjenu očekivanih učinaka pojedinačnih mjera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Godišnje izvješće o provedbi akcijskog plana energetske učinkovitosti

Članak 9.

(1) Jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, kao i druge jedinice lokalne samouprave koje su usvojile svoje akcijske planove energetske učinkovitosti, dužne su, u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, dostaviti izvješće o provedbi akcijskog plana najkasnije do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, u elektroničkom obliku na obrascu kojega propisuje Prilog V., dio II. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži pregled svih mjera provedenih u protekloj godini te izračun ušteda energije koje su rezultat tih mjera.

(3) Za ocjenu ostvarenih ušteda pojedinačnih mjera iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se metodologija za ocjenu ušteda energije primjenom metoda odozdo prema gore, u skladu s Prilogom III. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio.

(4) U izvješću iz stavka 1. ovoga članka mora biti razvidno koje su mjere provedene samostalno (bez sufinanciranja iz drugih izvora ili posredstvom pružatelja energetskih usluga), a koje su provedene kao alternativne mjere politike ili posredstvom pružatelja energetskih ušteda, stranke obveznice ili treće osobe.

(5) U izvješću iz stavka 1. ovoga članka obveznik planiranja mora navesti i provedene potporne mjere.

(6) U izvješću iz stavka 1. ovoga članka potrebno je navesti i obrazložiti sve izmjene i dopune akcijskog plana, u skladu s člankom 8. stavkom 6. ovoga Pravilnika.

(7) Nacionalno koordinacijsko tijelo ima pravo zatražiti daljnje izmjene i dopune akcijskih planova, ukoliko utvrdi da izmjene i dopune utvrđene u godišnjim izvještajima nisu sukladne odredbama Zakona i odredbama ovoga Pravilnika.

(8) Sve mjere provedene samostalno, osim potpornih mjera, obveznik planiranja dužan je unijeti u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

(9) Mjere koje je obveznik planiranja proveo uz sufinanciranje i koje su sastavni dio alternativnih mjera politike, u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika unosi davatelj subvencije.

(10) Mjere koje je obveznik planiranja proveo posredstvom pružatelja energetske uštede i/ili stranke obveznice, u Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika unosi nositelj uštede koji je utvrđen međusobnim sporazumom sudionika.

(11) Planovi energetske učinkovitosti i izvršenje planova prate se kroz Sustav iz članka 10. ovoga Pravilnika.

IV. PRAĆENJE, MJERENJE I VERIFIKACIJA UŠTEDA ENERGIJE

Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije

Članak 10.

(1) Praćenje, mjerenje i verifikacija ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti provodi se pomoću Sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije.

(2) Praćenje ušteda energije u Sustavu iz stavka 1. ovoga članka znači pohranjivanje podataka i dokaza o:

– provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti,

– ulaznim podacima za izračun novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti,

– ostvarenoj novoj godišnjoj uštedi energije iz provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti,

– troškovima provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti,

– stjecanju statusa nositelja ostvarenih energetskih ušteda i

– drugim podacima vezanim uz provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(3) Mjerenje ušteda energije u Sustavu iz stavka 1. ovoga članka znači izračun novih godišnjih ušteda energije koje su rezultat provedene mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, a koji se provodi na jedan od sljedećih načina:

1. za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje su metode izračuna novih godišnjih ušteda definirane u Prilogu III. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, u Sustav iz stavka 1. ovoga članka se unose svi ulazni podaci potrebni za izračun ušteda pomoću definirane formule, a Sustav samostalno izračunava uštede,

2. za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje metode izračuna novih godišnjih ušteda nisu definirane u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, ili ukoliko se radi o složenim projektima koji se sastoje od više mjera, zbog čega nije moguća primjena načina iz točke 1. ovoga stavka, u Sustav iz stavka 1. ovoga članka se unosi podatak o novoj godišnjoj uštedi energije, koja je izračunata od strane ovlaštene osobe iz članka 14. ovoga Pravilnika u elaboratu ušteda energije iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(4) Verifikacija ušteda je postupak kojim se nositeljima uštede u Sustavu iz stavka 1. ovoga članka potvrđuje da je provedbom mjere za poboljšanja energetske učinkovitosti ili energetskom uslugom ostvarena nova godišnja ušteda energije, a temelji se na dokazima o provedbi mjere i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije odnosno na elaboratu ušteda energije iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(5) Podatci o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti, uključujući energetske usluge, odnosno o novim godišnjim uštedama koje su iz njih proizašle, koriste za praćenje i izvještavanje o:

– ostvarenju nacionalnih kumulativnih ciljeva,

– ostvarenju ušteda iz alternativnih mjera politike,

– ostvarenju novih godišnjih i kumulativnih ušteda energije stranaka obveznica u sustavu obveza energetske učinkovitosti,

– ostvarenju ušteda energije koje su rezultat energetskih usluga,

– provedbi akcijskih planova obveznika planiranja i

– ostalim aspektima provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj, za koje se podaci unose u Sustav iz stavka 1. ovoga članka, kao što su primjerice troškovi provedbe, visina dodijeljenih subvencija, smanjenje emisija CO₂ i drugo.

(6) Sustav iz stavka 1. ovoga članka osigurava da se osobni podaci fizičkih osoba obrađuje u skladu s odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i drugih propisa koji uređuju zaštitu osobnih podataka.

Obveza unosa podataka u Sustav

Članak 11.

(1) Obveznici unosa podatka u Sustav iz članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika su odgovorne osobe javnog sektora, pružatelji energetske usluge i davatelji subvencije, stranke obveznice te operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava.

(2) Obveznici unosa podataka u Sustav iz stavka 1. ovoga članka dužni su imenovati najmanje jednu osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(3) Nakon obavijesti iz stavka 2. ovoga članka imenovana osoba stječe korisnička prava za pristup Sustavu iz stavka 1. ovoga članka od strane Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(4) Obveznici unosa podataka u Sustav iz stavka 1. ovoga članka dužni su unijeti podatke u Sustav iz stavka 1. ovoga članka, čim je mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti provedena, a najkasnije do 15. veljače tekuće godine za sve mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti provedene prethodne godine, odnosno uvijek na zahtjev Nacionalnog koordinacijskog tijela.

(5) Osoba imenovana u skladu sa stavkom 2. ovoga članka unosi podatke o provedenim mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje je obveznik unosa podataka u Sustav iz stavka 1. ovoga članka nositelj ušteda i to:

1. obveznik planiranja za mjere koje je samostalno proveo u skladu s planovima za povećanje energetske učinkovitosti odnosno sukladno članku 9. stavku 8. ovoga Pravilnika,

2. davatelj subvencije za sve mjere za koje je dodijelio subvenciju,

3. pružatelj energetske usluge koji je nositelj uštede temeljem ugovora o energetskom učinku ili ugovora o energetskoj usluzi koji uključuje financiranje,

4. stranka obveznica za mjere koje je provela samostalno, za mjere koje je provela uz sufinanciranje iz javnih izvora, koje nisu sastavni dio alternativnih mjera politike i za koje nije drukčije utvrđeno ugovorom o sufinanciranju odnosno za uštede koje je stekla od druge pravne ili fizičke osobe kupnjom odnosno prijenosom,

5. operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava za mjere koje su proveli u prijenosnom odnosno distribucijskom sustavu.

(6) Osoba imenovana u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezna je u Sustav unijeti i dokaze o provedenoj mjeri i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije, određene u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, a ukoliko to zbog tehničkih ograničenja Sustava nije moguće, dokazi se pohranjuju na prijenosni medij za pohranjivanje podataka i dostavljaju Ministarstvu u sklopu godišnjeg izvješća o ostvarenim uštedama.

(7) Osoba imenovana u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezna je u Sustav iz stavka 1. ovoga članka unijeti elaborat ušteda energije iz članka 13. ovoga Pravilnika koji je izrađen i ovjeren od strane ovlaštene osobe iz članka 14. ovoga Pravilnika, koji sadrži potrebne dokaze o provedbi mjere i ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije.

(8) Podatke o pojedinačnim mjerama koje su sastavni dio alternativnih mjera politike unosi Fond, drugi davatelj subvencije ili drugo nadležno tijelo odgovorno za provedbu alternativne mjere politike, te se uvijek upisuje kao nositelj cjelokupne uštede koja je rezultat provedbe te pojedinačne mjere u ime Republike Hrvatske.

(9) Za alternativne mjere politike, odnosno pojedinačne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su sastavni dio alternativnih mjera politike ne izrađuje se elaborat ušteda energija, a Fond, drugi davatelj subvencije ili drugo nadležno tijelo odgovorno za provedbu alternativne mjere politike jamči za vjerodostojnost izračuna ušteda i dokaza iz članka 13. stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga Pravilnika.

Izračun novih godišnjih i kumulativnih ušteda energije

Članak 12.

(1) Nove godišnje uštede energije koje su rezultat provedbe pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti izračunavaju se korištenjem metoda iz Priloga III. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(2) Metode iz stavka 1. ovoga članka sadrže matematičke formule za izračun novih godišnjih ušteda energije, popis i objašnjenje potrebnih ulaznih podataka za izračun i dokumentaciju za dokazivanje provedbe mjere i korištenih ulaznih podataka, referentne vrijednosti za ulazne podatke, način izračuna godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova te životni vijek mjere.

(3) Metode iz stavka 2. ovoga članka odnosno Priloga III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, treba koristiti u najvećoj mogućoj mjeri uz stvarne ulazne podatke temeljene na propisanim dokazima, a referentne vrijednosti ulaznih podataka koriste samo iznimno u slučaju nepostojanja dokazivih stvarnih vrijednosti za ulazne podatke.

(4) Kumulativne uštede energije izračunavaju se kao umnožak nove godišnje uštede energije i faktora diskontiranja, koji se određuje u ovisnosti o životnom vijeku mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti te je određen u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika za pojedinačne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(5) Preostala kumulativna ušteda je razlika između kumulativne uštede energije iz stavka 4. ovoga članka i nove godišnje uštede energije iz stavka 1. ovoga članka izračunate za istu mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti.

(6) Životni vijek mjera koje nisu definirane u Prilogu III., koji je sastavni dio ovoga Pravilnika utvrđuje se u elaboratu ušteda energije kojega izrađuje za to ovlaštena osoba na temelju usporedivih mjera, međunarodne prakse i/ili stručne procjene.

(7) Kumulativne uštede prate se od godine nastanka nove godišnje uštede, odnosno od godine provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti do zadnje godine razdoblja kumuliranja, pri čemu se cjelokupna kumulativna ušteda obračunava u danom razdoblju kumuliranja te je nije moguće prenositi u sljedeća razdoblja kumuliranja.

(8) Kumulativne uštede energije izračunava i prati Nacionalno koordinacijsko tijelo.

Dokazivanje ostvarenih ušteda energije

Članak 13.

(1) Dokaz ostvarene uštede energije jest elaborat o uštedama energije (u daljnjem tekstu: Elaborat).

(2) Elaborat iz stavka 1. ovoga članka je sažeti dokument koji sistematizira informacije i dokaze o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti, a sadrži sljedeće elemente: podatke o nositelju ušteda, vrsti provedene mjere, lokaciji provedbe mjere, iznosu novih godišnjih i kumulativnih ušteda uz izračun tih ušteda te dokaze da je mjera provedena i dokaze o ulaznim podacima korištenim za izračun novih godišnjih ušteda energije.

(3) Kod mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se projektiraju, bez obzira jesu li definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio ili ne, kao dokaz o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se projekt, potpisan od strane ovlaštenog projektanta struke na koju se mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti odnosi i završno izvješće o izvedenim radovima potpisano od strane nadzornog inženjera.

(4) Za mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje se ne projektiraju kao dokaz o provedenoj mjeri za poboljšanje energetske učinkovitosti smatra se dokumentacija navedena za pojedinu mjeru u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio odnosno za mjere koje nisu definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio dokazom se smatra sva ona dokumentacija na temelju koje se nedvojbeno može utvrditi da je mjera provedena, a koju odobrava Nacionalno koordinacijsko tijelo.

(5) Dokazi o ulaznim podacima koji se koriste za izračun novih godišnjih ušteda energije definiraju se za svaku pojedinačnu mjeru u Prilogu III. ovoga Pravilnika, koji je njegov sastavni dio, odnosno za mjere koje nisu definirane u Prilogu III. Pravilnika, koji je njegov sastavni dio utvrđuju se u elaboratu i čine njegov sastavni dio.

(6) Sastavni dio elaborata iz stavka 1. ovoga članka je i dokumentacija kojom se dokazuje nositelj ušteda.

(7) Elaborat, čiji su sastavni dijelovi dokazi iz stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga članka, nositelji ušteda unose u Sustav u elektroničkom obliku kao presliku.

(8) Elaborat iz stavka 1. ovoga članka izrađuje i potpisuje ovlaštena osoba iz članka 14. ovoga Pravilnika.

(9) Ovlaštena osoba za izradu elaborata svojim potpisom jamči za vjerodostojnost izračuna ušteda i dokaza iz stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga članka.

(10) Elaborat iz stavka 1. može se izraditi skupno za više projekata ili pojedinačnih aktivnosti koje predstavljaju istu vrstu mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

Osobe ovlaštene za dokazivanje ušteda energije

Članak 14.

(1) Elaborat iz članka 13. ovoga Pravilnika izrađuju ovlaštene osobe za projektiranje u području arhitekture, građevine, strojarstva i elektrotehnike ili za provođenje energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrada ili velikog poduzeća.

(2) Ovlaštene osobe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti one struke na koju se odnosi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti za koju se izrađuje Elaborat, a ukoliko se radi o složenoj mjeri u izradi Elaborata sudjeluju sve relevantne struke.

(3) Elaborat za informacijske, edukativne i organizacijske mjere izrađuju ovlaštene osobe iz stavka 1. neovisno koje su struke, a za mjere u prometu ovlaštene osobe strojarske ili elektrotehničke struke.

(4) Ovlaštene osobe iz stavka 1. ovoga članka moraju biti neovisne od nositelja uštede odnosno fizičke ili pravne osobe koja je provela mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti za koju izrađuju Elaborat.

Verifikacija ušteda energije u Sustavu

Članak 15.

(1) Nacionalno koordinacijsko tijelo, temeljem elaborata, provodi postupak verifikacije uštede energije, kojim se potvrđuje da je ušteda energije ostvarena i da se pripisuje nositelju ušteda.

(2) Postupak verifikacije iz stavka 1. ovoga članka provodi se isključivo kroz Sustav.

(3) U slučaju da je u Sustav unesena nepotpuna ili nevjerodostojna dokumentacija, Nacionalno koordinacijsko tijelo zatražit će nadopunu elaborata iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(4) Nakon dopune unosa, Nacionalno koordinacijsko tijelo će verificirati uštedu ili odbaciti elaborat kao nepotpun te izbrisati mjeru iz Sustava.

(5) Nacionalno koordinacijsko tijelo osigurava da se uštede u Sustavu verificiraju samo jednom, bilo da se radi o alternativnim mjerama ili sustavu obveza energetskih ušteda.

(6) Jedna pojedinačna mjera ne može istodobno biti dio alternativne mjere politike i sustava obveza energetske učinkovitosti.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Nacionalno koordinacijsko tijelo verifikaciju ušteda energije iz alternativnih mjere politike provodi na temelju podataka koje je imenovana osoba unijela u Sustav u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika, pri čemu Nacionalno koordinacijsko tijelo zadržava pravo zatražiti uvid u dokaze na temelju kojih je izvršen unos u Sustav.

Prijenos ušteda u Sustavu

Članak 16.

(1) Nositelj uštede može prenijeti na stranku obveznicu novu godišnju uštedu i/ili preostalu kumulativnu uštedu.

(2) Prijenos ušteda evidentira se u Sustavu nositeljima ušteda sukladno sporazumu o kupnji ili sporazumu o prijenosu uštede potpisanom od strane nositelja uštede i stranke obveznice na čije se ime ušteda sporazumom prenosi.

(3) Stavak 2. ovoga članka ne odnosi se na evidentiranje prijenosa ušteda između/unutar povezanih/ovisnih društava koji imaju sklopljen interni akt/ugovor/sporazum kojim se uređuje metodologija prijenosa i kupnje ušteda energije i koji je potrebno dostaviti uz objedinjeno izvješće.

(4) Nacionalno koordinacijsko tijelo strankama obveznicama temeljem prijavljenih novih ušteda energije potvrđuje ostvarenje dijela godišnje obveze, a temeljem prijavljenih kumulativnih ušteda potvrđuje ostvarenje dijela obveze kumulativnih ušteda za razdoblje, na način da poništava te uštede u Sustavu, te se one više ne mogu prenositi.

(5) Uštede iz pojedinačnih mjera koje su sastavni dio alternativnih mjera politike ne mogu se prenositi.

Trgovanje uštedama u sustavu obveza energetske učinkovitosti

Članak 17.

(1) Stranka obveznica može ostvarene uštede steći na tržištu energetskih ušteda.

(2) Unutar razdoblja kumuliranja može se trgovati samo uštedama koje su nastale iz mjera provedenih unutar tog razdoblja.

(3) Za upis prijenosa uštede u Sustav, zahtjevu za upis prilaže se pisani sporazum o prijenosu uštede koji mora sadržavati podatke o nositeljima ušteda, potpis ovlaštene osobe, s naznakom ostvarenih novih godišnjih ušteda i preostalih kumulativnih ušteda koje su predmet prijenosa i Elaboratom iz članka 13. ovoga Pravilnika.

(4) Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na evidentiranje prijenosa ušteda između/unutar povezanih/ovisnih društava koji imaju sklopljen interni akt/ugovor/sporazum kojim se uređuje metodologija prijenosa i trgovanja ušteda energije i koji je potrebno dostaviti uz objedinjeno izvješće.

(5) Prijenos uštede na novog nositelja proveden je trenutkom upisa u Sustav.

Obračunavanje ušteda u sustavu obveza energetske učinkovitosti

Članak 18.

(1) Za ispunjenje cilja novih godišnjih ušteda iz članka 13.b stavka 5. Zakona stranci obveznici priznaju se ostvarene nove godišnje uštede, čiji je nositelj ta stranka obveznica.

(2) Ukoliko su ostvarene nove godišnje uštede veće od obveze novih godišnjih ušteda za danu godinu, stranka obveznica može trgovati odnosno prenositi uštede u skladu s člancima 16. i 17. ovoga Pravilnika ili u svom godišnjem izvješću zatražiti raspodjelu viška ostvarenih novih godišnjih ušteda na jednu ili više sljedećih godina unutar razdoblja kumuliranja.

(3) Ministarstvo utvrđuje opravdanost zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka te ukoliko ga odobri umanjuje obvezu nove godišnje uštede za sljedeću godinu, o čemu obavještava stranku obveznicu u rješenju iz članka 13.b stavka 1. Zakona.

(4) Ostvarena nova godišnja ušteda iz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti stranki obveznici se obračunava u ostvarenje obveze nove godišnje uštede i u ostvarenje obveze kumulativne uštede.

(5) Preostala kumulativna ušteda utvrđena za mjeru iz stavka 4. ovoga članka stranci obveznici se obračunava samo u ostvarenje obveze kumulativne uštede i to u punom iznosu u bilo kojoj godini razdoblja kumuliranja počevši od godine provedbe mjere.

(6) Novu godišnju uštedu energije ostvarenu u određenoj godini stranke obveznice mogu prikazati kao da je ostvarena u bilo kojoj od četiri prethodne ili tri sljedeće godine unutar istog razdoblja kumuliranja uzimajući u obzir životni vijek mjere, u skladu sa članka 13. stavkom 19. Zakona.

(7) Ukoliko stranka obveznica planira provesti neku mjeru u određenoj godini unutar danog razdoblja kumuliranja, novu godišnju uštedu iz te planirane mjere mogu prijaviti kao da je ostvarena u bilo kojoj od četiri prethodne godine istog razdoblja kumuliranja, a Ministarstvo priznaje tu novu godišnju uštedu za zadovoljavanje obveze u godini u kojoj je prijavljena uvažavajući sve odredbe ovog Pravilnika i Zakona.

(8) Mogućnost iz stavka 7. ovoga članka stranka obveznica može iskoristiti samo uz dostavu dokaza da je provedba mjere planirana u određenoj godini razdoblja kumuliranja, a koji uključuju javnobilježnički ovjerenu izjavu odgovorne osobe da se mjera planira u cijelosti provesti u određenoj godini te drugu dokumentaciju kojom se ta izjava potvrđuje (primjerice, projektnu dokumentaciju, dokumentaciju o nabavi, ugovore o radovima i uslugama, programe rada i financijske planove), a Ministarstvo može zatražiti i dostavu drugih odgovarajućih dokaza.

(9) Stranci obveznici koja koristi mogućnost iz stavka 7. ovoga članka, Ministarstvo priznaje preostale kumulativne uštede energije u punom iznosu u bilo kojoj godini razdoblja kumuliranja počevši od godine stvarne provedbe mjere.

(10) Ukoliko stranka obveznica iskoristi mogućnosti iz stavka 7. ovoga članka, ali ne provede planiranu mjeru ili je ne provede u godini utvrđenoj u dokazima iz stavka 8. ovoga članka dužna je platiti naknadu Fondu u iznosu koji odgovara cjelokupnom iznosu neostvarene kumulativne uštede energije koji je koristila za dokazivanje ostvarenja svog kumulativnog cilja.

(11) Ukoliko stranka obveznica mjeru koja je provedena u jednoj godini prijavi u nekoj od sljedeće tri godine istoga razdoblja kumuliranja, tada se ostvarena nova godišnja ušteda iz te mjere koristi za zadovoljavanje obveze nove godišnje uštede u godini u kojoj se mjera prijavljuje.

(12) Stranki obveznici koja iskoristi mogućnost iz stavka 11. ovoga članka, Ministarstvo priznaje iznos kumulativnih ušteda izračunat od godine stvarne provedbe mjere do isteka životnog vijeka mjere, pri čemu vremenska raspodjela kumulativnih ušteda može započeti od godine u kojoj je prijavljena nova godišnja ušteda.

(13) Ministarstvo u rješenju iz članka 13.b stavka 6. Zakona utvrđuje strankama obveznicama obvezu ostvarenja te vremensku raspodjelu ostvarenja kumulativnih ušteda u cijelom razdoblju kumuliranja.

(14) Ministarstvo prati ispunjenje obveze kumulativnih ušteda iz stavka 13. ovoga članka izračunavanjem kumulativnih ušteda u Sustavu i o ispunjenju te obveze izvještava stranku obveznicu u rješenju iz članka 13.b stavka 1. Zakona.

(15) U slučaju uočenih odstupanja u ostvarenju kumulativnih ušteda iz stavka 13. ovoga članka, Ministarstvo će od stranke obveznice zatražiti da poduzme dodatne aktivnosti kako bi doprinijela ostvarenju nacionalnog cilja kumulativnih ušteda.

(16) Stranka obveznica može u svom godišnjem izvješću zatražiti drukčiju vremensku raspodjelu ostvarivanja kumulativnog cilja iz stavka 13. ovoga članka u skladu s člankom 13.b stavkom 8. Zakona.

(17) Ukoliko stranka obveznica iskoristi mogućnost iz stavka 16. ovoga članka, a nakon isteka trogodišnjeg razdoblja ne ispuni obvezu kumulativne uštede za to razdoblje, dužna je platiti naknadu Fondu u iznosu koji odgovara cjelokupnom iznosu neostvarene kumulativne uštede energije za to trogodišnje razdoblje.

(18) Ostvarena nova godišnja ušteda se može prijaviti samo u razdoblju kumuliranja u kojem je nastala.

(19) Kumulativne uštede iz mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti obračunavaju se u razdoblju kumuliranja u kojem je ta mjera provedena.

Ostvarenje socijalnog cilja u sustavu obveza energetske učinkovitosti

Članak 19.

(1) Stranke obveznice u godišnjem izvješću o ostvarenim uštedama energije iz članka 13. stavka 16. Zakona dostavljaju Ministarstvu podatke o iznosu financijskih sredstava koja predstavljaju njihov smanjeni prihod u prošloj godini, a koja se koriste u svrhu smanjenja energetskog siromaštva u kućanstvima:

– na područjima s razvojnim posebnostima sukladno odredbama zakona kojim se uređuje regionalni razvoj,

– korisnika naknade za ugroženog kupca energenta,

– na područjima u kojima je proglašena katastrofa.

(2) Za dokazivanje iznosa financijskih sredstava iz stavka 1. ovoga članka uz godišnje izvješće dostavlja se i odgovarajuća financijsko-računovodstvena dokumentacija iz koje je nedvojbeno moguće utvrditi iznos financijskih sredstava.

(3) Financijskim sredstvima koja predstavljaju smanjeni prihod stranaka obveznica iz stavka 1. ovoga članka smatraju se:

– uplate u državni proračun po osnovi solidarne naknade definirane propisom kojim se uređuje pitanja vezana za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava, koje umjesto kupaca energije iz kategorije kućanstva podmiruje stranka obveznica iz vlastitih sredstava na temelju posebnog ugovora s Vladom Republike Hrvatske i

– oslobođenja od plaćanja troškova energije za kućanstva na područjima na kojima je proglašena katastrofa.

(4) Strankama obveznicama se kao osnovica za smanjenje obveze priznaje:

– razlika financijskih sredstava uplaćenih u državni proračun iz prve točke stavka 3. ovoga članka i financijskih sredstava isplaćenih iz državnog proračuna na osnovu naknade za ugroženog kupca koja je definirana posebnim propisom,

– cjelokupni iznos iz stavka 3. podstavka 2. ovoga članka.

(5) Financijski iznosi koji predstavljaju osnovicu za smanjenje obveze iz stavka 4. ovoga članka tretiraju se kao uplata u Fond iz članka 13. stavka 6. alineje 4. Zakona.

(6) Stranci obveznici se kao zadovoljenje obveze nove godišnje uštede u prošloj godini priznaju uštede koje odgovaraju kvocijentu financijskog iznosa iz stavka 5. ovoga članka i jedinične naknade iz članka 13.c Zakona utvrđene za prošlu godinu.

(7) Stranci obveznici se priznaju kumulativne uštede koje odgovaraju umnošku iznosa nove godišnje uštede energije iz stavka 6. ovoga članka i broja godina od uključivo godine na koju se nova godišnja ušteda odnosi do godine završetka razdoblja kumuliranja.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

(1) Nositelji ušteda obvezni su imenovati osobu odgovornu za unos podataka i o tome elektroničkim/pismenim putem obavijestiti Nacionalno koordinacijsko tijelo u roku od mjesec dana od stupanja na snagu ovoga Pravilnika, odnosno u roku od sedam dana od bilo kakve promjene.

(2) Mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su unesene u Sustav do trenutka stupanja na snagu ovoga Pravilnika nije potrebno usklađivati s odredbama ovoga Pravilnika.

Članak 21.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (»Narodne novine«, br. 33/20).

Članak 22.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 310-02/21-01/94
Urbroj: 517-07-3-2-21-6
Zagreb, 27. kolovoza 2021.

Ministar
dr. sc. Tomislav Ćorić, v. r.

PRILOG I.

PRETVORBENI FAKTORI, FAKTORI PRIMARNE ENERGIJE I FAKTORI EMISIJA CO₂

U svrhu usporedbe uštede energije i pretvorbe u usporedivu jedinicu, primjenjuju se pretvorbeni faktori navedeni u Tablici I-1.

Tablica I-1: Pretvorbeni faktori

	Jedinica	MJ	kgen
Kameni ugljen	kg	24,28-29,31	0,580-0,700
Kameni ugljen za koksiranje	kg	29,31	0,700
Mrki ugljen	kg	16,75-19,26	0,400-0,460
Lignit	kg	9,63-12,56	0,230-0,300
Koks	kg	26,38-29,31	0,630-0,700
Ogrjevno drvo	dm3	9,00	0,215
Biodizel	kg	36,90	0,884
Bioetanol	kg	26,67	0,637
Deponijski plin	m3	17,00	0,406
Bioplin	m3	18-20	0,430-0,478
Prirodni plin	m3	34-35,88	0,812-0,857
Sirova nafta	kg	42,40	1,013
Ukapljeni plin	kg	46,89	1,120
Motorni benzin	kg	44,59	1,065
Primarni benzin	kg	44,59	1,065
Petrolej	kg	43,96	1,050
Mlazno gorivo	kg	43,96	1,050
Ekstralako loživo ulje	kg	42,71	1,020
Dizelsko gorivo	kg	42,71	1,020
Loživo ulje	kg	40,19	0,960
Naftni koks	kg	31,0	0,740
Ostali derivati	kg	33,49-40,19	0,800-0,960
Rafinerijski plin	kg	48,57	1,160
Etan	kg	47,31	1,130
Koksni plin	m3	17,91	0,428
Gradski plin	m3	27,76	0,663
Visokopećni plin	m3	3,60	0,086
Električna energija	kWh	3,60	0,086

* Izvor: Godišnje energetsko izvješće Energija u Hrvatskoj, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Primarna energija je energija iz obnovljivih i neobnovljivih izvora koja nije podvrgnuta niti jednom postupku pretvorbe. Krajnja potrošnja energije je energija isporučena sektorima industrije, prometa, kućanstava, usluga i poljoprivrede, a isključuje isporuku sektoru za pretvorbu energije i samoj energetskoj industriji i neenergetsko korištenje. Za pretvorbu krajnje potrošnje energije u primarnu koriste se faktori primarne energije iz Tablice I-2.

Za utvrđivanje smanjenja emisija CO₂, koje je posljedica ušteda određene vrste energenta ili energije koriste se faktori emisija CO₂ iz Tablice I-2.

Tablica I-2: Faktori primarne energije i faktori emisija CO₂

Energent		Faktor primarne energije				Emisija tCO₂/GWh kgCO₂/MWh
		Ukupno	Obnovljiva komponenta	Neobnovljiva komponenta	Uvozna komponenta
Kameni ugljen		1,033	0,00002	1,033	0,00001	349,44
Mrki ugljen		1,050	0,00003	1,050	0,00002	359,35
Lignit		1,081	0,00004	1,081	0,00003	385,17
Ogrjevno drvo		1,106	1,0001	0,106	0,00004	28,09
Drveni briketi		1,183	1,0528	0,099	0,0307	27,84
Drveni peleti		1,173	1,0488	0,096	0,0284	26,80
Drvena sječka		1,183	1,0363	0,126	0,0211	34,45
Drveni ugljen		1,171	1,1301	0,041	0,0000	11,00
* Sunčeva energija		1,000	1,0000	0,000	0,0000	0,00
* Energija okoliša		1,000	1,0000	0,000	0,0000	0,00
Prirodni plin		1,059	0,001	1,057	0,001	213,64
UNP		1,128	0,002	1,124	0,001	255,19
Motorni benzin		1,130	0,002	1,126	0,001	280,09
Petrolej		1,021	0,00001	1,021	0,00001	264,31
Mlazno gorivo		1,151	0,003	1,147	0,002	295,13
Dizelsko gorivo		1,057	0,001	1,056	0,000	281,39
Ekstralako loživo ulje		1,137	0,003	1,133	0,001	300,36
Loživo ulje		1,113	0,002	1,110	0,001	307,41
**Električna energija		1,498	0,610	0,532	0,356	158,57
Daljinska toplina	Hrvatska – prosjek	1,571	0,291	1,265	0,014	275,30
	CTS ZG+OS (kogeneracija)	1,555	0,022	1,520	0,013	332,74
	KO – prosjek za HR	1,514	0,008	1,502	0,004	337,10
	CTS ZG (kogeneracija)	1,522	0,022	1,487	0,013	325,93
	CTS OS (kogeneracija)	1,536	0,137	1,384	0,015	305,62
	CTS SK (kogeneracija)	1,526	0,083	1,430	0,014	308,24
	KO – prosjek za ZG	1,489	0,008	1,476	0,004	332,44
	KO – prosjek za OS	1,368	0,007	1,357	0,004	290,71
	KO – prosjek za RI	1,578	0,008	1,566	0,005	373,79
	KO – prosjek za Sl. Brod	1,336	0,007	1,324	0,004	283,71
	KO – prosjek za KA	1,448	0,008	1,436	0,004	314,54
	KO – prosjek za VŽ	1,720	0,008	1,708	0,004	365,94
	KO – prosjek za Vinkovce	1,406	0,008	1,394	0,005	347,41
	KO – prosjek za Vukovar	1,311	0,007	1,300	0,004	282,32
	KO – drvena sječka	1,515	1,314	0,174	0,027	53,27
	KO – prirodni plin	1,311	0,007	1,300	0,004	278,52
	KO – loživo ulje	1,427	0,009	1,413	0,005	435,71
	KO – ekstralako loživo ulje	1,431	0,009	1,416	0,005	426,89

* Za navedene energije, u izračunu faktora primarne energije niti emisije CO₂, nije izračunata pomoćna energija koja je potrebna za rad sustava, već ju je potrebno izračunati za svaki sustav zasebno.

** Proizvodnja električne energije u RH se većinom odnosi na obnovljivim izvorima energije, pri čemu se na velike hidroelektrane odnosi 51%, a na ostale obnovljive izvore 15% ukupne proizvodnje električne energije na teritoriju RH. Također je bitno napomenuti da su većina postrojenja za daljinsko grijanje kogeneracije. Kao izvor podataka za navedenu analizu služi »Energija u Hrvatskoj«.

PRILOG II.

METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZGO-PREMA-DOLJE

Popis kratica, indeksa i jedinica

Kratice
EK	Europska komisija
EED	Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti
ESD	Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama
EU	Europska unija
PTV	Potrošna topla voda
TD	Odozgo-prema-dolje (engl. top-down)
UNP	Ukapljeni naftni plin
Indeksi
Ref	Vrijednost u referentnoj godini
T	Vrijednost u godini t
Jedinice
Goe	gram ekvivalentne nafte
Toe	tona ekvivalentne nafte
Brtkm	bruto tonski kilometar
Tkm	tonski kilometar
Pkm	putnički kilometar

UVOD

Metodologija odozgo-prema-dolje (TD) predstavlja matematičke formule za izračun ušteda energije pomoću skupa pokazatelja energetske učinkovitosti u sektorima neposredne potrošnje energije. Temelji se na preporukama Europske komisije danim u dokumentu »Recommendations on Measurement and Verification Methods in the Framework of Directive 2006/32/EC on Energy End-Use Efficiency and Energy Services«.

Ukupne uštede energije za pojedini sektor, podsektor ili specifičnu namjenu izračunavaju se kao razlike vrijednosti odgovarajućeg pokazatelja u referentnoj godini i godini izvješćivanja pomnoženoj s vrijednošću pokazatelja aktivnosti ili drugog utjecajnog čimbenika na potrošnju energije u godini izvješćivanja.

Postoje tri vrste TD pokazatelja energetske učinkovitosti:

– Preferirani (P) pokazatelji – preporuča se korištenje ovih pokazatelja za izvješćivanje o ostvarenim uštedama, ukoliko postoje dostupni podaci bilo iz nacionalnih statistika bilo iz rezultata modeliranja

– Alternativni (A) pokazatelji – korištenje ovih pokazatelja može biti zamjena za neki P pokazatelj

– Minimalni (M) pokazatelji – ove je pokazatelje moguće izračunati pomoću podataka koji su uobičajeno dostupni iz Eurostatovih odnosno nacionalnih statistika.

Pokazatelji se izračunavaju za četiri glavna sektora neposredne potrošnje energije:

– kućanstva,

– usluge,

– promet,

– industrija.

U hrvatskim se energetskim statistikama sektori neposredne potrošnje energije dijele na promet, industriju i opću potrošnju, koja se potom dijeli na kućanstva, usluge, poljoprivredu i graditeljstvo. Poljoprivreda i graditeljstvo imaju mali udio u ukupnoj potrošnji energije, pa pokazatelji za ove podsektore nisu posebno razvijeni. Ipak, za ocjenu energetske učinkovitosti u njima mogu se koristiti pokazatelji kao za industriju.

Pokazatelji energetske učinkovitosti računaju se u odnosu na početnu, referentnu godinu. Za potrebe praćenja ostvarenja cilja do 2016. godine temeljenog na ESD direktivi odnosno cilja za 2020. odnosno 2030. prema EED, to je za Hrvatsku 2007. godina, jer je to godina koja je prethodila primjeni 1. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2008. – 2010. Pokazatelji se računaju prema dostupnim podacima iz nacionalnih (energetskih) statistika i rezultata modeliranja, a iskazuju se u mjernoj jedinici danoj uz svaki pokazatelj. U konačnici se svaki pokazatelj kao i ukupne uštede energije iskazuju u PJ (pokazatelji se iskazuje u PJ po jedinici aktivnosti) radi ocjene ostvarivanja nacionalnog cilja.

1. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR KUĆANSTVA

Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor kućanstva prikazuju varijacije u neposrednoj potrošnji energije kućanstava u stanovima za pojedine namjene: zagrijavanje i hlađenje prostora, priprema potrošne tople vode (PTV), velike kućanske uređaje i rasvjetu. Potrošnja energije se dijeli na potrošnju električne energije i na potrošnju svih ostalih oblika energije.

Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim namjenama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini.

Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina:

– korištenjem pokazatelja P1 do P5;

– korištenjem pokazatelja M1 i M2 ili

– korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M1 i P4, P5).

Pokazatelji su sljedeći:

– P1: Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom,

– P2: Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom,

– P3: Potrošnja energija za grijanje vode po stanovniku,

– P4: Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja,

– P5: Potrošnja električne energije za rasvjetu po stanu,

– M1: Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po stanu s klimatskom korekcijom,

– M2: Potrošnja električne energije po stanu.

1.1. Potrošnja energije za grijanje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P1)

Pokazatelj P1 je omjer potrošnje energije za grijanje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m².

Za izračun pokazatelja P1 potrebni su sljedeći podaci:

– broj stalno nastanjenih stanova,

– prosječna površina stana (m²),

– potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe).

Za izračun potrošnje energije za grijanje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci:

– stvarna potrošnja energije za zagrijavanje prostora (toe),

– stvarni broj stupanj-dana grijanja,

– prosječni broj stupanj-dana grijanja.

Postoje različiti statistički podaci o broju stanova. Uobičajeno su iz nacionalnih statističkih izvješća dostupni podaci o ukupnom broju stanova i ukupnom broju stalno nastanjenih stanova^[1](Razlika između ova dva podatka jest broj vikendica/apartmana i praznih stanova.). Za analizu učinkovitosti potrošnje energije, relevantan je potonji podatak.

Pokazatelj P1 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije za grijanje prostora u referentnoj godini i u godini t
	Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice)
	Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina
	Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t

Potrošnja energije za grijanje odnosi se na cijeli sektor kućanstava^[2](Potrošnja energije sekundarnih prebivališta (vikendica, apartmana) uobičajeno je mala i uključena u podatak o ukupnoj potrošnji energije stalno nastanjenih kućanstava. No, ukoliko udio potrošnje energije u sekundarnim prebivalištima postane značajan, treba ga odvojiti iz ukupne potrošnje energije kućanstava.). Uobičajeno nije uključena u nacionalne statistike niti je takav podatak dostupan iz statistika Eurostata. Procjenjuje se od specijaliziranih organizacija (nacionalnih energetskih agencija ili instituta) na temelju istraživanja i modeliranja.

Stvarni broj stupanj-dana grijanja je pokazatelj težine zimskih uvjeta i time potreba za grijanjem. Izračunava se kao zbroj razlike između referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 18°C) i prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni grijanja (npr. od listopada do travnja)^[3](Ukoliko je prosječna dnevna temperatura zimskog dana 5 °C, broj stupanj-dana grijanja tog dana je 13 (18-5).)
. Za Hrvatsku se koristi podatak od 2294^[4](Izvor: ODYSSEE baza podataka)
stupanj-dana grijanja. Eurostat izračunava ove vrijednosti za sve EU zemlje te koristi 25-godišnji prosjek.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative iz područja zgradarstva, ulaganja u obnovu postojećeg fonda stambenih zgrada i poboljšane učinkovitosti novih sustava grijanja. Ona također uključuje i učinak promjene u ponašanju (npr. temperatura grijanja, trajanje sezone grijanja), što može odgovarati stvarnoj uštedi energije (ako postoji smanjenje temperature), ali i negativnim uštedama energije zbog povećane udobnosti^[5](U južnim europskim zemljama povećava se udio centralnog grijanja (bilo uslijed daljinskih centraliziranih toplinskih sustava, bilo zbog plinofikacije), čime se toplinska udobnost u kućanstvima povećava te se omogućava zagrijavanje više prostorija. Zamjena sobnog centralnim grijanjem dovodi do povećanja potrošnje energije za grijanje upravo zbog efekta povećanja grijane površine. U tom se slučaju može koristiti potrošnja energije za grijanje po m2 ekvivalentne stambene jedinice s centralnim grijanjem.).

1.2. Potrošnja energije za hlađenje po jedinici površine s klimatskom korekcijom (P2)

Pokazatelj P2 je omjer potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane s obzirom na klimatske uvjete i ukupne površine stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/m².

Za izračun pokazatelja P2 potrebni su sljedeći podaci:

– broj stalno nastanjenih stanova,

– prosječna površina stana (m²),

– potrošnja energije za grijanje korigirana prema klimatskim uvjetima (toe).

Za izračun potrošnje energije za hlađenje prostora korigirane prema klimatskim uvjetima potrebni su sljedeći podaci:

– stvarna potrošnja energije za hlađenje prostora (toe),

– stvarni broj stupanj-dana hlađenja,

– prosječni broj stupanj-dana hlađenja.

Pokazatelj P2 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije za hlađenje prostora u referentnoj godini i u godini t
	Ukupna površina stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t (izračunava se kao umnožak broja stalno nastanjenih stambenih jedinica i prosječne veličine stambene jedinice)
	Srednja vrijednost stupanj-dana hlađenja u proteklih 25 godina
	Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja u referentnoj godini i u godini t

Potrošnja energije za hlađenje prostora predstavlja električnu energiju u kućanstvu utrošenu u tu svrhu ponajprije za rad klimatizacijskih uređaja. Ovaj se podatak procjenjuje temeljem istraživanja o postojanju i korištenju uređaja za hlađenje prostora u kućanstvima i modeliranja, uzimajući u obzir intenzitet korištenja (broj radnih sati uređaja) i prosječnu nazivnu snagu uređaja. Ovakve procjene uobičajeno rade specijalizirane organizacije (nacionalne energetske agencije ili instituti).

Stvarna vrijednost stupanj-dana hlađenja pokazatelj je ljetnih temperatura i time potreba za hlađenjem prostora. Izračunava se kao zbroj razlike između prosječne dnevne temperature za svaki dan u sezoni hlađenja (npr. od svibnja do rujna) i referentne unutrašnje temperature (uobičajeno 20 °C).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj regulative u području zgradarstva, poboljšane učinkovitosti novih uređaja za hlađenje prostora, ali također uključuje utjecaj povećane penetracije uređaja za hlađenje u kućanstva (postotak stanova ili površine koja se hladi), koji mogu neutralizirati/prikriti prave tehničke uštede^[6](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja energije za hlađenje podijeli s brojem ili površinom stambenih jedinica koje doista imaju uređaje za klimatizaciju prostora.).

1.3. Potrošnja energije za grijanje vode po stanovniku (P3)

Pokazatelj P3 je omjer potrošnje energije za pripremu potrošne tople vode (PTV) u kućanstvima i ukupnog broja stanovnika. Izražava se u jedinici toe/stanovnik.

Za izračun pokazatelja P3 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije za pripremu PTV (ktoe),

– ukupan broj stanovnika (u 1000).

Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama i uobičajeno se dobiva temeljem detaljnijih procjena. Potrošnja energije za pripremu PTV uključuje potrošnju naftnih derivata, prirodnog plina, ugljena i lignita, električne energije, topline iz centraliziranih toplinskih sustava, biomase i sunčeve energije. Kako ESD/EED potrošnju sunčeve energije za pripremu PTV smatra uštedom energije, potrošnju sunčeve energije za ovu namjenu treba izuzeti iz ulazne vrijednosti potrošnje energije za izračun pokazatelja P3^[7](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije. No, Direktiva 2006/32/EC kao prihvatljivu mjeru poboljšanja energetske učinkovitosti navodi »proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije (OIE), pri čemu se količina kupljene energije smanjuje (npr. sunčevi toplinski sustavi, sustavi pripreme PTV, grijanja i hlađenja potpomognuti sunčevom energijom)« (Prilog IIIII Direktive).).

Pokazatelj P3 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije za pripremu PTV u kućanstvu u referentnoj godini i u godini t (bez potrošnje sunčeve energije)
	Broj stanovnika u referentnoj godini i u godini t

1.4. Specifična godišnja potrošnja električne energije kućanskih uređaja (P4)

Pokazatelj P4 jest godišnja jedinična potrošnja električne energije za postojeći fond (engl. stock) pojedinog kućanskog uređaja. Izražava se u jedinici kWh/god.

Za izračun pokazatelja P4 potrebni su sljedeći podaci:

– jedinična potrošnja postojećeg fonda kućanskog uređaja^[8](Razmatra se šest grupa kućanskih uređaja, koji predstavljaju najveća trošila u kućanstvu: hladnjaci, zamrzivači, perilice rublja, perilice posuđa, TV, sušilice rublja.) (kWh/god),

– broj kućanskih uređaja u tisućama.

Jedinična potrošnja električne energije izračunava se kao omjer ukupne godišnje potrošnje električne energije svake pojedine vrste kućanskog uređaja i broja tih uređaja. Ovaj podatak uobičajeno nije dostupan iz nacionalnih energetskih statistika, no može se dobiti temeljem procjena koje su specifične za svaku pojedinu vrstu uređaja. Broj kućanskih uređaja (po vrstama), ukoliko je dostupan, može se preuzeti iz nacionalnih statistika, ili se može procijeniti na dva načina: modeliranjem temeljenim na podacima o godišnjoj prodaji uređaja i prosječnom životnom vijeku uređaja ili iz (godišnjih) ispitivanja koja se provode u kućanstvima o vlasništvu uređaja (% kućanstava koji posjeduje jedan ili više uređaja).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanje energetske učinkovitosti, ali uštede energije koje se ovim pokazateljem izračunaju ipak mogu biti neutralizirane/prikrivene zbog utjecaja promjene ponašanja korisnika kućanskih uređaja (npr. kupovina većih uređaja, intenzivnije korištenje uređaja).

Pokazatelj P2 jest jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja (UEC), a uštede energije računaju se matematičkom formulom:

pri čemu je:

	Jedinična potrošnja električne energije kućanskog uređaja x u referentnoj godini i u godini t (temeljena na prosjeku za postojeći stock uređaja)
	Broj pojedinog kućanskog uređaja u godini t

1.5. Potrošnja električne energije za rasvjetu po kućanstvu (P5)

Pokazatelj P5 je omjer potrošnje električne energije za rasvjetu u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici kWh/stan.

Za izračun pokazatelja P5 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja električne energije za rasvjetu (ktoe)

– broj stalno nastanjenih stanova.

Potrošnja električne energije za rasvjetu u kućanstvu nije uobičajen podatak u energetskim statistikama. U nekim zemljama ovaj je podatak dostupan kao procjena, temeljena na broju rasvjetnih mjesta, odnosno prosječnoj nazivnoj snazi i prosječnom broju sati rada rasvjete godišnje.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava utjecaj difuzije učinkovitih žarulja, ali i povećanja broja rasvjetnih mjesta i promjene u broju sati rada rasvjete. Povećanje broja rasvjetnih mjesta i/ili broja sati rada rasvjete može neutralizirati/prikriti uštede energije, što može dovesti do podcjenjivanja ostvarenih ušteda ili nemogućnosti mjerenja bilo kakvih ušteda energije^[9](Jedan od načina kojim bi se bolje pokazale stvarne uštede energije bio bi da se potrošnja električne energije za rasvjetu podijeli brojem rasvjetnih mjesta.).

Pokazatelj P5 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja električne energije u kućanstvu za rasvjetu u referentnoj godini i u godini t
	Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t

1.6. Potrošnja energije (osim električne i sunčeve energije) po kućanstvu s klimatskom korekcijom (M1)

Pokazatelj M1 je omjer potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan.

Za izračun pokazatelja M1 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe)

– broj stalno nastanjenih stanova u tisućama.

Za izračun potrošnje energije (izuzev električne i sunčeve) potrebni su sljedeći podaci:

– ukupna neposredna potrošnja energije u kućanstvima (ktoe),

– potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe),

– potrošnja sunčeve energije u kućanstvima (ktoe).

Iz ukupne neposredne potrošnje energije potrebno izuzeti sunčevu energiju jer ESD/EED uporabu sunčeve energije za zagrijavanje prostora ili PTV smatra izvorom ušteda energije^[10](Ovakav se pristup razlikuje od pristupa Eurostata, koji u ukupnu potrošnju energije u kućanstvima ubraja i potrošnju sunčeve energije.).

Pokazatelj M1 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije (izuzev električne i sunčeve) u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t
	Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina
	Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t.

1.7. Potrošnja električne energije po kućanstvu (M2)

Pokazatelj M2 je omjer potrošnje električne energije u kućanstvima i ukupnog broja stalno nastanjenih stanova. Izražava se u jedinici toe/stan.

Za izračun pokazatelja M2 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja električne energije u kućanstvima (ktoe)

– broj stalno nastanjenih stanova u tisućama.

Potrošnja električne energije uobičajeno raste zbog difuzije sve većeg broja uređaja, bez obzira što su ti uređaji sve učinkovitiji. Osim ako nije došlo do zasićenja u difuziji pojedine vrste uređaja, dokazivanje ušteda energije pomoću ovog pokazatelja može biti vrlo teško.

Pokazatelj M2 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije

pri čemu je:

	Potrošnja električne energije u kućanstvima u referentnoj godini i u godini t
	Broj stalno nastanjenih stanova u referentnoj godini i u godini t

1.8. Izračun ukupnih ušteda energije za kućanstva

Ukupne uštede energije za kućanstva mogu se izračunati na tri načina, ovisno o raspoloživosti prethodno navedenih pokazatelja:

1. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P1 do P5;

2. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i M2;

3. kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja M1 i pokazatelja P4 i P5 (pri čemu treba osigurati da nema dvostrukog obračunavanja ušteda).

Prvi pristup (1.) je najtočniji jer daje rezultate koji su najbliži tehničkim uštedama energije. Pristupi (2.) i (3.) će podcijeniti uštede, jer uključuju utjecaje koji nisu vezani uz energetsku učinkovitost, posebice utjecaj rastućeg broja uređaja koji se koriste u kućanstvima.

Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u kućanstvima u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pristupa (1.), tj. korištenjem pokazatelja P1 do P5. Rezultati se prikazuju u PJ.

2. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA SEKTOR USLUGA

Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor usluga pokrivaju potrošnju električne i ostalih oblika energije na razini čitavog sektora ili u podsektorima. Također je moguće izračunavati pokazatelje energetske učinkovitosti i uštede energije po namjenama, no podaci potrebni za takav izračun uobičajeno nisu dostupni.

Ukupne uštede energije u sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim podsektorima. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini.

Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina:

– korištenjem pokazatelja P6 i P7

– korištenjem pokazatelja M3 i M4 ili

– korištenjem kombinacije P i M pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6).

Pokazatelji su sljedeći:

– P6: Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru;

– P7: Potrošnja električne energije po pokazatelju aktivnosti u podsektoru;

– M3: Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/ površini;

– M4: Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/površini.

Na razini podsektora može se kao pokazatelj aktivnosti koristiti površina u m² ili fizički pokazatelj aktivnosti (primjerice broj bolesnika, broj gostiju i sl.) koji nedvojbeno utječe na potrošnju energije u sektoru.

Za izračun pokazatelja P6 i P7, definicija podsektora treba pratiti NACE klasifikaciju:

– maloprodaja i veleprodaja (odjeljak G),

– uredske zgrade: odjeljci H (prijevoz i skladištenje), J (informacije i komunikacije), K (financije i osiguranje), L (nekretnine), M (stručne, znanstvene i tehničke aktivnosti), i N (administracija i ostale usluge),

– hoteli i restorani (odjeljak I),

– javna uprava i obrana (odjeljak O),

– obrazovanje (odjeljak P),

– zdravstvene i aktivnosti socijalnog rada (odjeljak Q),

– umjetnost, zabava i rekreacija (odjeljak R).

2.1. Potrošnja energije (osim električne) s klimatskom korekcijom po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P6)

Pokazatelj P6 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici toe/pokazatelj aktivnosti.

Za izračun pokazatelja P6 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru korigirana s obzirom na klimatske uvjete (toe),

– pokazatelj aktivnosti u podsektoru: površina (m²) ili fizički pokazatelj aktivnosti karakterističan za podsektor.

Stvarna potrošnja energije (izuzev električne) odgovara stvarnoj potrošnji ostalih oblika energije i energenata: fosilnih goriva, biomase, geotermalne energije i topline iz centraliziranih toplinskih sustava. Sunčeva se energija treba izuzeti iz proračuna jer se njezina uporaba prema ESD/EED smatra izvorom ušteda energije. Dok je ovaj podatak lako dostupan na razini čitavog sektora usluga iz nacionalnih energetskih statistika, na razini podsektora uobičajeno nije, što otežava ili čak onemogućava izračun ovog pokazatelja.

Izbor fizičkog pokazatelja aktivnosti mora biti razvidno doveden u vezu s potrošnjom energije u podsektoru. To može biti npr. toe/broj kreveta ili toe/m² za bolnice, toe/broj noćenja ili toe/m² za hotele, toe/učenik ili toe/m² za obrazovne ustanove i sl.

Varijacije ovog pokazatelja tijekom vremena mogu biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s obnovom zgrada, promjenom kotlova i instalacijom sunčevih toplinskih sustava, ali i prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene.

Pokazatelj P6 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije (izuzev električne) u podsektoru x u referentnoj godini i godini t
	Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i godini t
	Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina
	Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i u godini t

2.2. Potrošnja električne energije u podsektorima po pokazatelju aktivnosti u podsektoru (P7)

Pokazatelj P7 je omjer potrošnje električne energije u pojedinom podsektoru i pokazatelja aktivnosti u tom podsektoru. Izražava se u jedinici kWh/pokazatelj aktivnosti.

Za izračun pokazatelja P7 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja električne energije u podsektoru (ktoe)

– pokazatelj aktivnosti u podsektoru (kako je objašnjeno za pokazatelj P6).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i zbog veće difuzije novih uređaja.

Pokazatelj P7 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	potrošnja električne energije u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t
	Pokazatelj aktivnosti u podsektoru x u referentnoj godini i u godini t

2.3. Potrošnja energije (osim električne) u sektoru usluga s klimatskom korekcijom po ekvivalentnom zaposleniku/površini (M3)

Pokazatelj M3 je omjer potrošnje energije (osim električne) korigirane s obzirom na klimatske uvjete u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika^[11](Broj ekvivalentnih zaposlenika se izračunava na temelju ukupnog broja zaposlenika u sektoru usluga svedenog na situaciju u kojoj bi svi zaposlenici bili stalno zaposleni. Broj tako izračunatih ekvivalentnih zaposlenika je manji nego stvarni broj zaposlenika u uslužnom sektoru.) u sektoru. Alternativno, umjesto broja zaposlenika može se koristiti ukupna površina (m²). Izražava se u jedinici toe/zaposlenik ili toe/m².

Za izračun pokazatelja M3 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga korigirana s obzirom na klimatske uvjete (ktoe)

– Broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m²) u sektoru usluga.

Pokazatelj M3 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije (izuzev električne) u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t
	Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga
	Srednja vrijednost stupanj-dana grijanja u proteklih 25 godina
	Stvarna vrijednost stupanj-dana grijanja u referentnoj godini i godini t

2.4. Potrošnja električne energije u sektoru usluga po ekvivalentnom zaposleniku/ površini (M4)

Pokazatelj M4 je omjer potrošnje električne energije u cijelom sektoru usluga i broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru. Alternativno, umjesto broja ekvivalentnih zaposlenika u sektoru, može se koristiti ukupna ploština korisne površine zgrade (m²). Izražava se u jedinici kWh/ zaposlenik ili kWh/m².

Za izračun pokazatelja M4 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja električne energije u sektoru usluga (ktoe)

– broj ekvivalentnih zaposlenika u sektoru usluga (podatak dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika) u tisućama ili ploština korisne površine zgrade (m²) u sektoru usluga.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena može biti posljedica stvarnih ušteda energije, povezanih s ugradnjom učinkovitijih rashladnih uređaja ili rasvjete. No, jedinična potrošnja može se i povećati zbog prelaska s korištenja fosilnog goriva na korištenje električne energije za toplinske namjene kao i veće difuzije novih uređaja.

Pokazatelj M4 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja električne energije u sektoru usluga u referentnoj godini i u godini t
	Ukupan broj zaposlenika u sektoru usluga (u ekvivalentu stalno zaposlenih) u referentnoj godini i u godini t Alternativno se koristi podatak o korisnoj površini u sektoru usluga.

2.5. Izračun ukupnih ušteda za sektor usluga

Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru usluga izračunavaju se zbrajanjem ušteda električne energije i ostalih oblika energije. Zbrajanje se radi po podsektorima (pokazatelji P6 i P7) ili na razini cijelog sektora (pokazatelji M3 i M4). Kombinacija M i P pokazatelja (M3 i P7 ili M4 i P6) je moguća sve dok nema dvostrukog obračunavanja ušteda.

Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti i prikaz ukupnih ušteda energije na nacionalnoj razini u sektoru usluga u Hrvatskoj izračunavaju se M pokazatelji (M3 i M4), temeljeni na potrošnji energije po jedinici korisne površine zgrada uslužnog sektora. Rezultati se prikazuju u PJ.

3. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA PROMET

Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju energije u putničkom i teretnom cestovnom, željezničkom i prometu unutrašnjim vodnim putovima.

Pokazatelji energetske učinkovitosti za sektor prometa pokrivaju potrošnju benzina i dizela zajedno. Moguće je i razdvojiti potrošnje ovih dvaju goriva te pokazatelje računati zasebno za svaki od njih, kako bi se u obzir uzeo učinak zamjene goriva.

Također je potrebno u obzir uzeti i potrošnju goriva u tranzitu ili potrošnju goriva koja je rezultat turističkih aktivnosti primjenom nacionalne metode korekcije ukupne potrošnje energije u prometu.

Ukupne uštede energije u sektoru prometa izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim tipovima vozila i po pojedinim oblicima prijevoza. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini.

Ukupne uštede mogu se izračunati na tri načina:

– korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P10, P11, P12 i P13 u kombinaciji s M7;

– korištenjem pokazatelja P8 (ili A1), P9 (ili A2), P12 i P13 u kombinaciji s M6 i M7, ili

– korištenjem pokazatelja M5 do M7 u kombinaciji s P12 i P13.

Pokazatelji su sljedeći:

– P8: Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km ­(GJ/pkm),

– A1 for P8: Specifična potrošnja energije osobnih automobila (l/100 km),

– P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (GJ/tkm),

– A2 for P9: Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (GK/vozilo),

– P10: Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (GJ/pkm),

– P11: Potrošnja energija u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (GJ/tkbr)

– P12: Udio javnog prometa u putničkom prometu (%),

– P13: Udio željezničkog i riječnog prometa u ukupnom robnom prometu (%),

– M5: Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (GJ/ekv vozilo),

– M6: Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto ton skom km (GJ/tkbr),

– M7: Potrošnja energije u riječnom prometu po tonskom km ­(GJ/tkm).

Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka:

– kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1 za P8) za automobile i P9 (ili A2 za P9) za kamione i dostavna vozila

– kao razlika vrijednosti pokazatelja M5.

Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina, ovisno o dostupnosti podataka:

– kao zbroj ušteda energije izračunatih korištenjem pokazatelja P10 za putnički i P11 za teretni željeznički promet

– kao razlika vrijednosti pokazatelja M6.

Uštede energije za promet unutrašnjim vodnim putovima mogu se izračunati korištenjem pokazatelja M7.

Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza (tzv. modal shift) jednake su zbroju ušteda izračunatih pokazateljima P12 i P13.

Korištenje preferiranih pokazatelja energetske učinkovitosti daje točnije rezultate, koji su bliži stvarnim tehničkim uštedama energije. Minimalni pokazatelji vjerojatno podcjenjuju uštede jer uključuju i učinak čimbenika koji nisu vezani za energetsku učinkovitost.

3.1. Potrošnja energije osobnih automobila po putničkom km (P8)

Pokazatelj P8 je omjer ukupne godišnje potrošnje goriva osobnih automobila i njihovog prometa izraženog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm.

Za izračun pokazatelja P8 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije osobnih automobila (ktoe)

– automobilski putnički promet (Gpkm).

Potrošnja energije osobnih automobila nije standardni podatak iz energetskih statistika. Taj se podatak određuje temeljem službenih statistika o prodaji motornih goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva), broju vozila i iz rezultata istraživanja o korištenju vozila u km godišnje, kao i iz podataka o specifičnoj potrošnji goriva (l/100 km) kroz jednostavno modeliranje. Općenito, procjena se ne radi samo za automobile, već je dio opće raspodjele potrošnje motornih goriva po vrstama cestovnih vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi, motocikli).

Za izračun potrošnje energije osobnih automobila koriste se sljedeći ulazni podaci:

– potrošnja UNP u automobilima (ktoe),

– potrošnja benzina u automobilima (ktoe),

– potrošnja dizela u automobilima (ktoe).

Ukupan promet osobnim automobilima (Gpkm) podatak je koji je dostupan iz općih državnih statistika kao i iz Eurostata. Uobičajeno se temelji na podacima o prijeđenim km po vozilu i prosječnom broju osoba po vozilu.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava razne vrste ušteda energije: tehničke uštede, uštede vezane uz promjene ponašanja u vožnji, uštede vezane uz reduciranu mobilnost automobila kao i uštede vezane uz povećan broj osoba po vozilu.

Pokazatelj P8 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije osobnih automobila (motorna goriva) u referentnoj godini i godini t
	Ukupan promet osobnih automobila (putnički km) u referentnoj godini i godini t

3.2. Specifična potrošnja energije osobnih automobila (A1 za P8)

Pokazatelj A1 predstavlja specifičnu potrošnju automobila. Izražava se u l/100 km.

Za izračun pokazatelja A1 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije osobnih automobila (za određivanje ovog podatka pogledati pokazatelj P8) (ktoe)

– broj automobila

– prosječna udaljenost prijeđena automobilom (km/auto god.)

– pretvorbeni faktor iz litre u toe za motorna goriva (benzin, dizel, UNP, biogoriva).

Broj automobila odgovara broju automobila koji su registrirani u državi na razmatrani datum i koji imaju dozvolu za prometovanje javnim prometnicama^[12](Službeni podaci često se odnose na sva registrirana vozila (npr. uključujući vozila koja više nisu u uporabi) jer kumuliraju sve nove registracije bez izbacivanja onih vozila koja jesu registrirana ali se više ne koriste.).

Prosječna udaljenost godišnje prijeđena osobnim automobilom podatak je koji se uobičajeno dobiva iz istraživanja/anketiranja u kućanstvima ili u prometnom sektoru. Treba se temeljiti na godišnjim podacima, a ne na ekstrapolacijama jer može značajno varirati iz godine u godinu ovisno o gospodarskoj situaciji i cijenama goriva.

Pretvorbeni faktor iz litre u toe za benzin i dizel u obzir uzima prosječnu gustoću goriva (0,75 za motorni benzin i 0,85 za dizel)^[13](Raspon je 0,70 – 0,78 za motorni benzin i 0,82 – 0,90 za dizel.)
i njihovu ogrjevnu vrijednost (1,051 toe/t za motorni benzin i 1,017 toe/t za dizel). Prema tome, koeficijenti su: 0,788 toe/l za motorni benzin i 0,88 toe/l za dizel. Ovi se koeficijenti moraju korigirati tako da odražavaju i stvarnu uporabu biogoriva u prometu^[14](Postoje dva načina mjerenja potrošnje benzina u energetskim statistikama, ovisno o izvorima podataka: iz podataka o potrošnji naftnih derivata (iz energetske bilance) ili iz podataka o potrošnji naftnih derivata i biogoriva (iz podataka naftnih tvrtki). Ukoliko su biogoriva uključena u podatke o potrošnji goriva, potrebno je koristiti korekcijski faktor kojim će se u obzir uzeti prosječna gustoća i energetska vrijednost mješavine benzin/biogorivo. Ukoliko nisu uključena u ukupnu potrošnju goriva, tada se jednadžba treba nadopuniti potrošnjom biogoriva. Prosječne vrijednosti preporučene od EK su: 0,78 koe/l za bioetanol i 0,51 koe/l za dizel.)
.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehnološke napretke tako i promjene ponašanja vozača. Razlika između ušteda izračunatih pokazateljem P8 i A1 predstavlja učinak promjena u okupiranosti vozila i promjene u strukturi goriva (zbog činjenice da benzin i dizel imaju različite energetske vrijednosti po litri)^[15](Primjerice, povećana uporaba dizela rezultira povećanim energetskim sadržajem jedne litre goriva, što vodi do nižih ušteda izračunatih pomoću pokazatelja u goe/pkm u usporedbi s uštedama izračunatim pomoću pokazatelja u l/100 km.).

Pokazatelj A1 je specifična potrošnja energije osobnih automobila (E^CAspec), a uštede energije računaju se matematičkom formulom:

pri čemu je:

Pretvorbeni faktori su:

	0,80
	0,88

pri čemu je:

	Specifična potrošnja goriva u automobilima u l/100 km u referentnoj godini i u godini t
	Prosječna godišnja udaljenost u km po automobilu u godini t
	Ukupan broj automobila u godini t
	Prosječni ponderirani koeficijent za benzin i dizel u godini t
	Potrošnja benzina u automobilima u l/100 km u godini t
	Potrošnja dizela u automobilima u l/100 km u godini t

Postoje dvije metode izračuna pokazatelja A1 (E^CAspec). Prva metoda podrazumijeva uporabu sljedećih ulaznih podataka:

– broj automobila (benzinski, dizel i UNP),

– prosječna godišnja kilometraža po automobilu (km/auto god),

– potrošnja energije automobila (u litrama) (E^CA).

Pri tome je:

Za pretvorbu podataka o potrošnji energije iskazanih u toe u litre koriste se sljedeće donje ogrjevne vrijednosti i pretvorbeni faktori: 46,89 MJ/kg i 0,53 kg/l za UNP, 44,59 MJ/kg i 0,77 kg/l za benzin te 42,71 MJ/ kg i 0,85 kg/l za dizel.

Drugi način izračuna podrazumijeva uporabu podataka o specifičnoj potrošnji benzinskih, dizelskih i UNP automobila u l/100 km i broja automobila (benzinskih, dizel i UNP) u tisućama:

Ukoliko su ulazni podaci ispravni, rezultati za pokazatelj A1 dobiveni na oba opisana načina moraju biti isti.

3.3. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po tonskom km (P9)

Pokazatelj P9 je omjer potrošnje energije kamiona i dostavnih vozila i cestovnog prometa roba izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici toe/tkm.

Za izračun pokazatelja P9 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila (ktoe)

– cestovni promet roba u tonskim km (Gtkm).

Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila temelji se na podacima o prodaji motornih goriva po tipu cestovnog vozila (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P8). Cestovni promet roba u tonskim km je uobičajen podatak u nacionalnim statistikama kao i u Eurostatu. Često se radi razlika između domaćeg i međunarodnog prometa kao i između domaćih i stranih vozila. Za izračun ušteda energije, promet roba se treba odnositi na promet u zemlji bez obzira radi li se o domaćim ili stranim vozilima.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava učinak sveukupnog napretka u učinkovitosti cestovnog prometa roba: ovo može biti posljedica tehničkog napretka (npr. smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100 km), poboljšanog upravljanja flotom vozila, koje rezultira povećanom opterećenošću vozila, i konačno prijelaza na veće kamione, kojima se povećava specifična potrošnja po vozilu, ali se zbog veće količine tereta smanjuje potrošnja po tonskom km. Uštede energije povezane s kamionima treba pažljivo interpretirati, jer je moguće da je povećana uporaba dizela vezana uz strane kamione (tranzit), a da to nije uzeto u obzir u nacionalnim energetskim statistikama vezanim uz potrošnju energije u prometu.

Pokazatelj P9 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t
	Ukupan promet kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t

3.4. Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila po vozilu (A2 za P9)

Pokazatelj A2 je omjer godišnje potrošnje energije (goriva) kamiona i dostavnih vozila i broja kamiona i dostavnih vozila. Izražava se u jedinici toe/vozilo.

Za izračun pokazatelja A2 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja motornih goriva u kamionima i dostavnim vozilima (ktoe)

– broj kamiona i dostavnih vozila (u tisućama).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava u prvom redu tehničke uštede (smanjenje specifične potrošnje vozila u l/100 km) i učinak smanjenja prosječne veličine vozila.

Razlika u uštedama izračunatim pomoću pokazatelja P9 i A2 rezultat je boljeg upravljanja flotom vozila (povećano opterećenje vozila, tj. količina tereta i smanjenje broja ruta bez tereta) i promjene prosječne veličine vozila. Korištenjem pokazatelja A2 prijelaz na manja vozila prikazivat će se kao ušteda, što korištenjem P9 ne mora nužno biti slučaj. S druge strane, povećanje opterećenja vozila pokazat će se kao ušteda korištenjem pokazatelja P9, no to ne mora biti slučaj i pri korištenju pokazatelja A2.

Pokazatelj A2 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije kamiona i dostavnih vozila u referentnoj godini i godini t
	Broj kamiona i dostavnih vozila u tonskim km u referentnoj godini i godini t

3.5. Potrošnja energije u željezničkom prijevozu putnika po putničkom km (P10)

Pokazatelj P10 je omjer potrošnje energije putničkih vlakova i putničkog željezničkog prometa mjerenog u putničkim km. Izražava se u jedinici goe/pkm.

Za izračun pokazatelja P10 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije putničkih vlakova (ktoe)

– putnički željeznički promet (Gpkm).

Službene energetske statistike uobičajeno prikazuju ukupnu potrošnju energije u željezničkom prometu, bez diferencijacije na putnički i teretni željeznički promet. Ukoliko ne postoje podaci o potrošnji energije u putničkom željezničkom prometu, može se napraviti aproksimacija koja se svodi na iskazivanje željezničkog putničkog i teretnog prometa u istoj jedinici – bruto tonskim km (brtkm). Ovaj podatak reflektira ukupnu težinu koja se transportira, uključujući težinu lokomotiva i vagona. Pri tome se koristi koeficijent koji izražava prosječnu bruto težinu po putniku i po toni roba^[16](Mogu se koristiti sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km i 2,5 tkbr po tonskom km.).

Podatak o ukupnoj potrošnji energije željezničkog prometa dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata te se, prema tome, alocira na putnički promet i promet roba prema udjelu ovih prometa u ukupnim bruto tonskim km^[17](Potrošnja električne energije u tramvajima može biti uključena u ukupnu potrošnju energije željezničkog prometa. Stoga izračun bruto tonskih km treba biti konzistentan s obuhvatom potrošnje energije koji se navodi u statistikama. Idealno bi bilo da postoje podaci koji odvajaju potrošnju energije tramvaja od potrošnje vlakova.).

Podatak o željezničkom putničkom prometu u putničkim km standardni je podatak iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede energije tako i utjecaj povećanja prosječnog faktora opterećenja vlakova. Razvoj super-brzih vlakova može neutralizirati/prikriti ove uštede, jer velike brzine povećavaju specifičnu potrošnju vlakova. S druge strane, ovakvi vlakovi privlače i dio putnika iz zračnog prijevoza, a time uzrokuju uštede u ovom segmentu prometa koje se razmatranim pokazateljem ne mogu uzeti u obzir.

Pokazatelj P10 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije u putničkom željezničkom prometu u referentnoj godini i godini t
	Ukupni putnički željeznički promet u putničkim km u referentnoj godini i godini t

3.6. Potrošnja energije u željezničkom prometu robe po bruto tonskom km (P11)

Pokazatelj P11 izračunava se kao omjer potrošnje energije teretnih vlakova i željezničkog prometa roba mjerenog u tonskim km. Izražava se u jedinici goe/tkm.

Za izračun pokazatelja P11 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije željezničkog prometa roba (ktoe)

– teretni željeznički promet (Gtkm).

Definicija i izračun potrošnje energije željezničkog teretnog prometa je slična kao i za putnički promet (pogledati pokazatelj P10). Podatak o željezničkom teretnom prometu u tonskim km je standardni podatak dostupan iz nacionalnih statistika kao i iz Eurostata.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava kako tehničke uštede tako i povećanje prosječnog faktora opterećenja vlakova.

Pokazatelj P11 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije u željezničkom teretnom prometu u referentnoj godini i godini t
	Ukupni teretni željeznički promet u tonskim km u referentnoj godini i godini t

3.7. Udio javnog prometa u putničkom prometu (P12)

Jedinična potrošnja energije u javnom putničkom prometu izražava se u goe/pkm i izračunava kao omjer potrošnje energije u svim oblicima javnog putničkog prijevoza i prometa izraženog u putničkim km. Udio javnog prometa u putničkom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer putničkog javnog prometa i ukupnog putničkog prometa.

Potrošnja energije u javnom putničkom prijevozu nije podatak dostupan iz energetske bilance izrađene prema pravilima Eurostata. Ovaj se podatak izračunava na temelju potrošnje motornih goriva prema tipu vozila (pogledati pokazatelj P8) i potrošnje energije u putničkom željezničkom prometu (pogledati pokazatelj P10).

Za izračun pokazatelja P12 potrebni su sljedeći podaci:

– ukupan putnički promet (Mpkm)

– putnički javni promet (Mpkm)

– jedinična potrošnja automobila (toe/pkm) – pokazatelj P8

– jedinična potrošnja energije javnog prometa (toe/pkm).

Ukupan putnički promet uključuje sljedeće oblike prijevoza: automobile, motocikle, autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Putnički javni promet uključuje: autobuse, tramvaje i vlakove, sve mjereno u putničkim km. Prema tome, putnički javni promet predstavlja ukupan putnički promet umanjen za promet osobnim vozilima (automobili i motocikli). Jedinična potrošnja automobila u goe/pkm odgovara pokazatelju P8, a jedinična potrošnja energije javnog prometa je de facto jedinična potrošnja energije putničkog autobusnog prometa, tramvaja i vlakova (često sadržano pod željeznicom) i prometa unutrašnjim plovnim putovima.

Dodatni podaci koji su potrebni za izračun jedinične potrošnje javnog prometa, a nisu objašnjeni kod izračuna prethodnih pokazatelja (P8 i P10) su:

– putnički promet autobusima (Mpkm)

– potrošnja dizela u autobusima (ktoe)

– potrošnja dizela u prometu unutrašnjim plovnim putovima (ktoe).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava promjenu udjela javnog prometa u ukupnom putničkom prometu. Smanjivanje udjela javnog prijevoza rezultira nultim uštedama zbog promjene načina prijevoza.

Pokazatelj P12 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Udio javnog prometa u referentnoj godini i u godini t
	Ukupni putnički promet u putničkim km
	Putnički javni promet u putničkim km
	Jedinična potrošnja energije automobila u prometu u godini t
	Jedinična potrošnja energije u javnom prometu u godini t

3.8. Udio željezničkog prometa i prometa unutrašnjim riječnim putovima u ukupnom robnom prometu (P13)

Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa izražava se u goe/tkm, a izračunava kao omjer potrošnje energije i ukupnog prometa (u tonskim km) ostvarenog ovim oblicima prometa. Udio željezničkog i prometa unutrašnjim plovnim putovima u teretnom prometu izražava se u postotcima, a predstavlja omjer ovih oblika prometa i ukupnog prometa roba.

Podatak o potrošnji energije željezničkog i riječnog prometa je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika i Eurostata.

Za izračun pokazatelja P13 potrebni su sljedeći podaci:

– ukupan promet roba (Mtkm)

– željeznički promet roba (Mtkm)

– promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm)

– jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (goe/tkm) – pokazatelj P9

– jedinična potrošnja energije željezničkog i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima (goe/tkm).

Ukupan promet roba uključuje sljedeće oblike prijevoza: kamione i dostavna vozila, vlakove i unutrašnje plovne putove, sve mjereno u tonskim km. Promet roba željeznicom i unutrašnjim plovnim putovima standardan je podatak dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata. Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u goe/tkm odgovara pokazatelju P9.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava uštede zbog povećanog udjela željezničkog i riječnog prometa u ukupnom prometu roba. Što se tiče putničkog prometa, u većini zemalja prisutan je trend smanjenja udjela ovih vrsta prometa, što rezultira nultim uštedama energije zbog promjene načina prijevoza.

Pokazatelj P13 računa se matematičkom formulom:

a ušteda energije:

pri čemu je:

	Udio željezničkog prometa roba i prometa roba unutrašnjim plovnim putovima u referentnoj godini i godini t u ukupnom prometu roba
	Željeznički promet roba unutrašnjim plovnim putovima
	Ukupni promet roba (cestovni, željeznički i unutrašnji plovni putovi) u godini t
	Jedinična potrošnja energije cestovnog prometa roba (kamioni i dostavna vozila) u godini t
	Jedinična potrošnja energije željezničkog i riječnog prometa roba u godini t

3.9. Potrošnja energije cestovnih vozila po ekvivalentnom vozilu (M5)

Pokazatelj M5 zamjenjuje pokazatelje P8 i P9, ukoliko oni ne mogu biti izračunati zbog nedostatka podataka o potrošnji energije u cestovnom prometu po tipu vozila.

Pokazatelj M5 povezuje ukupnu potrošnju energije u cestovnom prometu s fiktivnim brojem svih cestovnih vozila izraženih u broju ekvivalentnih automobila. Izražava se u jedinici toe/ekv auto.

Za izračun pokazatelja M5 potrebni su sljedeći podaci:

– ukupna potrošnja energije cestovnog prometa (ktoe)

– broj cestovnih vozila po tipu (autobusi, motocikli, kamioni, dostavna vozila i automobili) u tisućama

– koeficijent koji odražava razliku u prosječnoj godišnjoj potrošnji energije između svakog pojedinog tipa vozila i automobila (jer se sve svodi na ekvivalentni automobil).

Ukupna potrošnja energije cestovnog prometa podatak je dostupan iz nacionalnih energetskih statistika odnosno Eurostata. Ukoliko postoje podaci ili procjene udjela stranih vozila u ukupnom cestovnom prometu, ovaj se podatak i povezana potrošnja energije mogu izuzeti iz ukupne potrošnje energije cestovnog prometa koja je dostupna iz nacionalne energetske bilance.

Podatak o broju cestovnih vozila po tipu vozila (automobili, kamioni, dostavna vozila, autobusi i motocikli) dostupan je iz nacionalnih statistika i Eurostata.

Pretvorba broja ostalih tipova vozila u ekvivalentne automobile radi se pomoću odgovarajućih koeficijenata kako bi se u obzir uzele njihove međusobne razlike u potrošnji energije (goriva). Ukoliko, primjerice, autobus troši prosječno 15 toe/god, a automobil 1 toe/god, jedan je autobus jednak 15 ekvivalentnih automobila. Ovi se koeficijenti mogu odrediti iz istraživanja (ili procjena) o prijeđenoj udaljenosti i specifičnoj potrošnji (l/100 km) za odabrane godine.

Moguće je koristiti sljedeće vrijednosti:

– 1 kamion i dostavno vozilo = 4 ekvivalentna automobila,

– 1 autobus = 15 ekvivalentnih automobila, i

– 1 motocikl = 0,15 ekvivalentna automobila.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava različite vrste ušteda: tehničke (povećana energetska učinkovitost vozila), uštede vezane uz promjenu ponašanja (zajedničko korištenje automobila, tzv. car pooling) i smanjenje udaljenosti prijeđene vozilima.

Pokazatelj M5 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije cestovnih vozila (automobili, kamioni i dostavna vozila, motocikli i autobusi) u referentnoj godini i u godini t
	Broj cestovnih vozila u ekvivalentnim automobilima u referentnoj godini i u godini t

3.10. Potrošnja energije u željezničkom prometu po bruto tonskom km (M6)

Pokazatelj M6 izračunava se kao omjer potrošnje energije u željezničkom prometu i u ukupnom prometu roba izraženom u bruto tonskim km^[18](Bruto tonski km je uobičajena mjerna jedinica za ukupni promet roba i putnika u tonskim km, uključujući i težinu lokomotive i vagona. Koristi se za agregiranje podataka o putničkom prometu i prometu roba. Potrošnja energije se uobičajeno alocira između putničkog prometa i prometa roba prema njihovom udjelu u ukupnom prometu izraženom u tkbr.). Izražava se u jedinici goe/brtkm.

Za izračun pokazatelja M6 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije u željezničkom prometu (ktoe)

– ukupni željeznički promet (Gbrtkm).

Podatak o potrošnji energije u željezničkom prometu dostupan je iz nacionalne energetske bilance. Podaci o željezničkom putničkom prometu u putničkim km i željezničkom prometu roba u tonskim km uobičajeno su dostupni iz nacionalnih statistika i Eurostata, a iz njih se izračunava ukupan željeznički promet. Ukupan željeznički promet izračunava se pretvorbom putničkog prometa i prometa roba u istu mjernu jedinicu – bruto tonski km (brtkm) – koja odražava ukupnu težinu tereta koji se mora prevoziti uključujući težinu lokomotive i vagona. U ovu se svrhu koristi koeficijent koji izražava ukupnu (bruto) prosječnu težinu po putniku i po toni robe^[19](Koriste se sljedeće vrijednosti: 1,7 tkbr po putničkom km za putnike i 2,5 tkbr po tonskom km za robe.).

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava ukupne uštede koje su rezultat poboljšane učinkovitosti vlakova i povećanog faktora njihovog opterećenja.

Pokazatelj M6 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije željezničkog prometa u referentnoj godini i u godini t
	Ukupni željeznički promet u bruto tonskim km u referentnoj godini i u godini t

3.11. Potrošnja energije u prometu unutrašnjim plovnim putovima po tonskom km (M7)

Pokazatelj M7 izračunava se kao omjer potrošnje energije prometa unutrašnjim plovnim putovima i tog prometa izraženog u tonskim km. Izražava se u jedinici kgoe/tkm.

Za izračun pokazatelja M7 potrebni su sljedeći podaci:

– potrošnja energije prometa unutrašnjim plovnim putovima (ktoe)

– promet roba unutrašnjim plovnim putovima (Mtkm).

Podatak o potrošnji energije ove vrste prometa dostupan je iz nacionalne energetske bilance odnosno Eurostata. Podatak o prometu roba u tonskim km je također dostupan iz nacionalnih statistika i Eurostata.

Ukoliko je putnički promet unutrašnjim plovnim putovima značajan (što u Hrvatskoj nije), putnički se promet može pretvoriti u tonske km na način opisan uz pokazatelj M6.

Varijacija ovog pokazatelja tijekom vremena odražava poboljšanu energetsku učinkovitost brodova kao i povećanje faktora opterećenja.

Pokazatelj M7 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije riječnog prometa u referentnoj godini i u godini t
	Ukupni riječni promet u tonskim km u referentnoj godini i u godini t

3.12. Izračun ukupnih ušteda energije za promet

Ukupne uštede energije postignute u sektoru prometa izračunavaju se kao zbroj ušteda ostvarenih po pojedinom tipu prometa i ušteda zbog promjene načina prometa.

Uštede energije po tipu prometa su zbroj ušteda ostvarenih u:

– cestovnom prometu,

– željezničkom prometu i

– riječnom prometu (unutrašnji plovni putovi).

Uštede energije za cestovni promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka:

– kao zbroj ušteda energije za automobile te kamione i dostavna vozila izračunatih korištenjem pokazatelja P8 (ili A1) i P9 (ili A2);

– kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M5.

Uštede energije za željeznički promet mogu se računati na dva načina u ovisnosti o raspoloživosti podataka:

– kao zbroj ušteda energije za putnički željeznički promet i željeznički promet roba izračunatih korištenjem pokazatelja P10 i P11;

– kao ušteda energije izračunata korištenjem pokazatelja M6.

Uštede energije za promet unutrašnjim plovnim putovima izračunava se korištenjem pokazatelja M7.

Uštede energije koje su rezultat promjene načina prijevoza jednake su zbroju ušteda izračunatih korištenjem pokazatelja P12 i P13.

Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u prometu u Hrvatskoj izračunavaju se svi navedeni pokazatelji, a ukupne uštede se izračunavaju korištenjem pokazateja P8 do P13 i M7. Rezultati se prikazuju u PJ.

4. POKAZATELJI ENERGETSKE UČINKOVITOSTI ZA INDUSTRIJU

Pokazatelji energetske učinkovitosti za industriju temelje se na potrošnji energije u svim industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD/EED. Poljoprivreda može biti uključena kao jedan podsektor.

Kako ESD ne uključuje potrošnju energije u onim postrojenjima čije aktivnosti pripadaju listi određenoj sukladno propisu kojim se uređuje područje klimatskih promjena i zaštiti ozonskog sloja kojom se uspostavlja shema trgovanja pravima na emisiju stakleničkih plinova, potrebno je iz izračuna pokazatelja izuzeti ovu potrošnju. Izuzimanje se radi pomoću korekcijskog faktora K koji predstavlja udio u ukupnoj potrošnji energije u industrijskoj grani za kojega su odgovorna postrojenja iz obuhvata određenog sukladno propisu kojim se uređuje područje klimatskih promjena i zaštiti ozonskog sloja. Za EED se u obzir uzimaju ova postrojenja.

Ukupne uštede energije u sektoru izračunavaju se zbrajanjem ostvarenih ušteda po pojedinim industrijskim granama. Pri tome se u obzir ne uzimaju negativne uštede koje se događaju u slučaju kada je pokazatelj u godini izvješćivanja veći od pokazatelja u referentnoj godini.

Ukupne uštede mogu se izračunati korištenjem pokazatelja P ili M.

Pokazatelji su sljedeći:

– P14: potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (indeksu proizvodnje)

– M8: potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti.

Za izračun pokazatelja potrebni su podaci o potrošnji energije i indikatorima aktivnosti (indeks proizvodnje ili dodana vrijednost) u svakoj industrijskoj grani. Popis industrijskih grana dan je u Prilogu I, a temelji se na ISIC^[20](ISIC – International Standard Industrial Classification of All Economic Activities, Rev. 4 (2008))
Rev.4, odnosno NACE^[21](Statistical Classification of Economic Activities in the European Community, Rev. 2 (2008))
Rev.2 klasifikaciji^[22](Od 2008. godine ova dva standarda klasifikacije djelatnosti su velikim dijelom ujednačena te NACE Rev. 2 numeracija i podjela odgovara ISIC Rev. 4 numeraciji i podjeli u prve dvije razine, dok u trećoj postoje manje razlike, detaljna usporedba dostupna je na: http://unstats.un.org/unsd/cr/registry/regso.asp?Ci=70&Lg=1&Co=&T=0&p=1)
.

Ukoliko vrijednosti ulaznih parametara po industrijskim granama nisu dostupni, pokazatelje je moguće računati na razini cijelog sektora. No, takav izračun nije u potpunosti točan i treba ga izbjegavati, jer ukupna potrošnja energije u industriji prema metodologiji EK uključuje potrošnju energije u NACE kategorijama B (rudarstvo), C (proizvodnja) i F (graditeljstvo), dok izvori podataka za dodanu vrijednost uključuju kategorije B, C i F, ali i kategorije D (opskrba električnom energijom, plinom te parom i klimatizacijom) i E (opskrba vodom, kanalizacija, upravljanje otpadom i sanacijske aktivnosti). Vrijednosti indeksa proizvodnje uključuju kategorije B, C, D i E. Zbog te činjenice, jedini točan izračun pokazatelja energetske učinkovitosti u industriji je njihova vrijednosti po granama. Izračun pokazatelja na razini cijelog sektora može poslužiti samo kao aproksimacija.

	B (rudarstvo)	C (proiz­vodnja)	D (električna energija, plin, para i klimatizacija)	E (voda, kanalizacija, otpad i sanacija)	F (graditeljstvo)
Ukupna potrošnja energije	x	x			x
Dodana vrijednost	x	x	x	x	x
Indeks proizvodnje	x	x	x

Izvori podataka za dodanu vrijednost i indeks proizvodnje je nacionalna statistika ili baza podataka statističkog odjela UNECE^[23](http://w3.unece.org/pxweb/database/STAT/20-ME/2-MENA/?lang=1), koja sadrži podatke iz nacionalnih i međunarodnih izvora (CIS, EUROSTAT, IMF, OECD).

4.1. Potrošnja energije u industrijskoj grani po jedinici proizvodnje (P14)

Pokazatelj P14 je omjer neposredne potrošnje energije i indeksa proizvodnje u razmatranoj industrijskoj grani. Izražava se u jedinici toe/indeks.

Za izračun pokazatelja P14 potrebni su sljedeći podaci:

– neposredna potrošnja energije industrijske grane (toe)

– indeks proizvodnje industrijske grane (vrijednost indeksa/100)

– udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD/EED.

Podatak o neposrednoj potrošnji energije po industrijskim granama dostupan je iz Eurostata za 13 grana koje odgovaraju NACE i ISIC klasifikaciji:

– rudarstvo (NACE 07-08),

– prehrambena i duhanska industrija (NACE 10-12),

– tekstilna industrija (NACE 13-15),

– drvna industrija (NACE 16),

– industrija papira (NACE 17-18),

– kemijska industrija (NACE 20-21),

– industrija nemetalnih minerala (NACE 23), od toga cementna industrija (NACE 23.51),

– industrija željeza i čelika (24.1),

– industrija obojenih metala (24.4),

– proizvodnja strojeva i metala (NACE 24-28, osim 26.5-26.8), od toga proizvodi od metala (NACE 24),

– oprema za prijevoz (NACE 29-30),

– ostala industrija (NACE 22+26.5+26.6+26.7+26.8+32+33), od toga guma i plastika (NACE 22),

– graditeljstvo (NACE 41).

Industrijski indeks proizvodnje je najčešće korišteni pokazatelj industrijske aktivnosti (proizvodnje) po granama^[24](Indeksi proizvodnje računaju se vrlo precizno (4 – 5 znamenaka) temeljem podataka o fizičkoj proizvodnji u različitim jedinicama (npr. litre proizvedenog mlijeka, tone mesa i sl.). Da bi se izračunao indeks za granu (dvije znamenke u NACE klasifikaciji), detaljni indeksi se agregiraju kao ponderirani prosjek na temelju udjela svake podgrane u dodanoj vrijednosti cijele grane u referentnoj godini.); uobičajeno se veže na neku početnu godinu. Ovaj je podatak dostupan iz Eurostata kao i nacionalnih statistika.

Udio potrošnje energije u industrijskim granama koje su u obuhvatu ESD/EED odgovara dijelu industrijske potrošnje koji nije pokriven (odnosno neće biti pokriven) shemom trgovanja emisijama. Ovaj udio se uzima iz prvog Nacionalnog akcijskog plana i drži se konstantnim za razdoblje 2008. – 2016. ukoliko ne postoje precizniji godišnji podaci. Ukoliko su godišnji podaci dostupni, taj bi udio trebao biti ažuriran svake godine.

Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali za pojedine grane može uključiti i utjecaj promjena u proizvodnom miksu (poglavito je ovo izraženo u kemijskoj industriji u kojoj se događa prelazak proizvodnje s teških kemikalija na lakše, poput kozmetičkih ili farmaceutskih proizvoda).

Suproizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija) jedna je od glavnih mjera poboljšanja energetske učinkovitosti u industriji. Zbog načina na koji međunarodne organizacije prate statistike o neposrednoj potrošnji energije, povećana uporaba kogeneracije rezultirat će uštedama goriva na razini pojedine industrijske grane; rezultirajuće uštede su stoga već uključene u uštede izračunate temeljem razlike specifične potrošnje energije u pojedinoj grani. Doprinos kogeneracijskih postrojenja mogao bi se izračunati iz varijacija u tržišnoj penetraciji kogeneracije, primjerice korištenjem difuzijskih pokazatelja, ali se ne smiju dodavati izračunatim uštedama po granama korištenjem pokazatelja P14.

Pokazatelj P14 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t
	Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD/EED u referentnoj godini
	Indeks industrijske proizvodnje grane x u referentnoj godini i u godini t

4.2. Potrošnja energije u industrijskoj grani po dodanoj vrijednosti (M8)

Pokazatelj M8 je omjer neposredne potrošnje energije i dodane vrijednosti u razmatranoj industrijskoj grani. Iz neposredne potrošnje energije se isključuje potrošnja onih postrojenja koja će ući u shemu trgovanja pravima na emisije stakleničkih plinova.

Za izračun pokazatelja M8 potrebni su sljedeći podaci:

– neposredna potrošnja energije industrijske grane (pogledati objašnjenje dano uz pokazatelj P14)

– dodana vrijednost (realna) u industrijskoj grani (primjenom tečaja)

– udio u potrošnji energije industrijske grane koji je u obuhvatu ESD/EED (pogledati objašnjenje faktora K dano uz pokazatelj P14).

Realna dodana vrijednost po industrijskim granama uobičajen je pokazatelj kojim se mjeri industrijska aktivnost (proizvodnja) u novčanoj vrijednosti (euro). Podatak je dostupan iz Eurostata ili nacionalnih statistika.

Ušteda energije izračunata pomoću ovog pokazatelja pokazuje tehničke uštede energije, ali također i utjecaj netehničkih faktora koji nisu vezani uz mjere energetske učinkovitosti (npr. promjena profita, miksa proizvoda ili kvalitete). Zbog toga se preporuča korištenje pokazatelja P14.

Pokazatelj M8 računa se matematičkom formulom:

a uštede energije:

pri čemu je:

	Potrošnja energije industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t
	Udio u potrošnji energije industrijske grane x koji je u obuhvatu ESD/EED u referentnoj godini
	Dodana vrijednost (realna) industrijske grane x u referentnoj godini i u godini t

4.3. Izračun ukupnih ušteda za sektor industrije

Ukupne uštede energije u cjelokupnom sektoru industrije izračunavaju se zbrajanjem ušteda ostvarenih po pojedinim granama. Pri tome se za izračun ušteda po granama koristi ili pokazatelj P14 ili pokazatelj M8. Alternativno se ovi pokazatelji mogu izračunati i na razini cijelog industrijskog sektora, ali samo kao aproksimacija stvarnih ušteda.

Za praćenje i ocjenu napretka energetske učinkovitosti na nacionalnoj razini u sektoru industrije u Hrvatskoj izračunavaju se P i M pokazatelji (P14 i M8). Ukupno ostvarene uštede energije u sektoru izračunavaju se korištenjem pokazatelja P14. Rezultati se iskazuju u PJ.

5. IZRAČUN UKUPNIH UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI

Za svaki se sektor izračunavaju dvije vrijednosti ukupnih ušteda energije:

– Ukupne sektorske uštede 1: izračunate korištenjem minimalnih pokazatelja (M)

– Ukupne sektorske uštede 2: izračunate korištenjem preferiranih pokazatelja (P).

Ukupne uštede u neposrednoj potrošnji na nacionalnoj razini predstavljaju zbroj sektorski ušteda (temeljem P pokazatelja, osim u sektoru usluga gdje se koriste M pokazatelji) iskazan apsolutnom iznosu (PJ) i ako udio u ukupnom nacionalnom cilju.

PRILOG A

ISIC Rev. 4 klasifikacija ekonomskih djelatnosti^[25](Oznake i nazivi odgovaraju NACE Rev. 2 (Statistical Classification of Economic Activities in the European Community, Rev. 2 (2008)) klasifikaciji)

Razina 1:

Oznaka	Opis
A	Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo
B	Rudarstvo i vađenje
C	Prerađivačka industrija
D	Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija
E	Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša
F	Građevinarstvo
G	Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala
H	Prijevoz i skladištenje
I	Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane
J	Informacije i komunikacije
K	Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja
L	Poslovanje nekretninama
M	Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti
N	Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti
O	Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje
P	Obrazovanje
Q	Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi
R	Umjetnost, zabava i rekreacija
S	Ostale uslužne djelatnosti
T	Djelatnosti kućanstava kao poslodavaca; djelatnosti kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe
U	Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela

Razina 2:

Oznaka 1	Oznaka 2	Opis
A	01	Biljna i stočarska proizvodnja, lovstvo i uslužne djelatnosti povezane s njima
	02	Šumarstvo i sječa drva
	03	Ribarstvo
B	05	Vađenje ugljena i lignita
	06	Vađenje sirove nafte i prirodnog plina
	07	Vađenje metalnih ruda
	08	Ostalo rudarstvo i vađenje
	09	Pomoćne uslužne djelatnosti u rudarstvu
C	10	Proizvodnja prehrambenih proizvoda
	11	Proizvodnja pića
	12	Proizvodnja duhanskih proizvoda
	13	Proizvodnja tekstila
	14	Proizvodnja odjeće
	15	Proizvodnja kože i srodnih proizvoda
	16	Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala
	17	Proizvodnja papira i proizvoda od papira
	18	Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa
	19	Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda
	20	Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda
	21	Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka
	22	Proizvodnja proizvoda od gume i plastike
	23	Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda
	24	Proizvodnja metala
	25	Proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme
	26	Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda
	27	Proizvodnja električne opreme
	28	Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.
	29	Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica
	30	Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava
	31	Proizvodnja namještaja
	32	Ostala prerađivačka industrija
	33	Popravak i instaliranje strojeva i opreme
D	35	Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija
E	36	Skupljanje, pročišćavanje i opskrba vodom
	37	Uklanjanje otpadnih voda
	38	Skupljanje otpada, djelatnosti obrade i zbrinjavanja otpada; oporaba materijala
	39	Djelatnosti sanacije okoliša te ostale djelatnosti gospodarenja otpadom
F	41	Gradnja zgrada
	42	Gradnja građevina niskogradnje
	43	Specijalizirane građevinske djelatnosti
G	45	Trgovina na veliko i na malo motornim vozilima i motociklima; popravak motornih vozila i motocikala
	46	Trgovina na veliko, osim trgovine motornim vozilima i motociklima
	47	Trgovina na malo, osim trgovine motornim vozilima i motociklima
H	49	Kopneni prijevoz i cjevovodni transport
	50	Vodeni prijevoz
	51	Zračni prijevoz
	52	Skladištenje i prateće djelatnosti u prijevozu
	53	Poštanske i kurirske djelatnosti
I	55	Smještaj
	56	Djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića
J	58	Izdavačke djelatnosti
	59	Proizvodnja filmova, videofilmova i televizijskog programa, djelatnosti snimanja zvučnih zapisa i izdavanja glazbenih zapisa
	60	Emitiranje programa
	61	Telekomunikacije
	62	Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima
	63	Informacijske uslužne djelatnosti
K	64	Financijske uslužne djelatnosti, osim osiguranja i mirovinskih fondova
	65	Osiguranje, reosiguranje i mirovinski fondovi, osim obveznoga socijalnog osiguranja
	66	Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga i djelatnosti osiguranja
L	68	Poslovanje nekretninama
M	69	Pravne i računovodstvene djelatnosti
	70	Upravljačke djelatnosti; savjetovanje u vezi s upravljanjem
	71	Arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo; tehničko ispitivanje i analiza
	72	Znanstveno istraživanje i razvoj
	73	Promidžba (reklama i propaganda) i istraživanje tržišta
	74	Ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti
	75	Veterinarske djelatnosti
N	77	Djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing)
	78	Djelatnosti zapošljavanja
	79	Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge te djelatnosti povezane s njima
	80	Zaštitne i istražne djelatnosti
	81	Usluge u vezi s upravljanjem i održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika
	82	Uredske administrativne i pomoćne djelatnosti te ostale poslovne pomoćne djelatnosti
O	84	Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje
P	85	Obrazovanje
Q	86	Djelatnosti zdravstvene zaštite
	87	Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem
	88	Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja
R	90	Kreativne, umjetničke i zabavne djelatnosti
	91	Knjižnice, arhivi, muzeji i ostale kulturne djelatnosti
	92	Djelatnosti kockanja i klađenja
	93	Sportske djelatnosti te zabavne i rekreacijske djelatnosti
S	94	Djelatnosti članskih organizacija
	95	Popravak računala i predmeta za osobnu uporabu i kućanstvo
	96	Ostale osobne uslužne djelatnosti
T	97	Djelatnosti kućanstava koja zapošljavaju poslugu
	98	Djelatnosti privatnih kućanstava koja proizvode različitu robu i obavljaju različite usluge za vlastite potrebe
U	99	Djelatnosti izvanteritorijalnih organizacija i tijela

PRILOG III.

METODOLOGIJA ZA OCJENU UŠTEDA ENERGIJE U NEPOSREDNOJ POTROŠNJI PRIMJENOM METODA ODOZDO-PREMA-GORE

Kratice:
BU	Odozdo-prema-gore (engl. bottom-up)
CFL	Fluokompaktne žarulje
CTS	centralni toplinski sustav – toplinski sustav sukladno zakonu kojim se uređuje područje tržišta toplinske energije
EK	Europska komisija
EMEEES	Projekt »Evaluation and Monitoring for the EU Directive on Energy End-Use Efficiency and Energy Services«
EnU	energetska učinkovitost
ESCO	tvrtka za pružanje energetskih usluga (engl. Energy Service Company)
EU	Europska unija
FES	Uštede energije u neposrednoj potrošnji (engl. final energy savings)
Fond	Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
IPMVP	Međunarodni protokol za mjerenje i verifikaciju učinaka (engl. International Performance Measurement and Verification Protocol)
LED	rasvjeta sa svjetlećim diodama (engl. light-emitting diode)
NEKP	Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan
NKT	Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost
NN	Narodne novine
PTV	potrošna topla voda
SMiV	Sustav za mjerenje i verifikaciju ušteda energije
UFES	Jedinične uštede energije u neposrednoj potrošnji (engl. unit final energy savings)
Indeksi:
init	početno
average	prosječno na tržištu
new	novo

UVOD

Metodologija odozdo-prema-gore (BU) sastoji se od matematičkih formula za izračun jediničnih ušteda energije (UFES) koje se izražavaju po jedinici relevantnoj za razmatranu mjeru energetske učinkovitosti. Ukupne uštede energije u neposrednoj potrošnji (FES) izračunavaju se množenjem vrijednosti UFES s vrijednosti relevantnog utjecajnog čimbenika u razmatranom razdoblju i zbrajanjem svih pojedinačnih rezultata (projekata) koji su ostvareni u sklopu neke mjere. Izračun UFES temelji se na razlici u specifičnoj potrošnji energije ‘prije’ i ‘poslije’ provedbe mjere poboljšanja energetske učinkovitosti. Ukoliko vrijednosti potrošnje energije ‘prije’ i/ili ‘poslije’ ne mogu biti određene za konkretni projekt, koriste se referentne vrijednosti.

Prilikom utvrđivanja doprinosa ušteda od provedenih mjera energetske učinkovitosti u ostvarivanju nacionalnog okvirnog cilja ušteda energije, potrebno je u obzir uzeti životni vijek mjere koji predstavlja broj godina u kojima su izračunate godišnje uštede energije još uvijek važeće i mogu se uračunati u nacionalni cilj.

Za izračun novih ušteda energije iz pojedinačnih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti mogu se upotrebljavati sljedeće metode:

1. predviđena ušteda – temeljena na rezultatima prethodno provedenih tipičnih mjera za poboljšanja energetske učinkovitosti u sličnim postrojenjima pod neovisnim nadzorom

2. izmjerena ušteda – pri čemu se ušteda koja je rezultata provedbe mjere ili paketa mjera utvrđuje bilježenjem stvarnog smanjenja u potrošnji energije, uzimajući u obzir čimbenike kao što su dodatnost, zauzetost, razine proizvodnje i vremenske prilike koje mogu utjecati na potrošnju,

3. procijenjena ušteda – pri čemu se upotrebljavaju tehničke procjene uštede, ali samo ako je utvrđivanje pouzdanih izmjerenih podataka za određeno postrojenje teško ili nerazmjerno skupo ili ako te procjene na temelju metodologija i referentnih vrijednosti utvrđenih na nacionalnoj razini provode kvalificirani ili akreditirani stručnjaci, koji ne ovise o uključenim strankama obveznicama

4. ušteda utvrđena na temelju istraživanja – kojima se utvrđuje odgovor potrošača na savjete, informativne kampanje, sustave označivanja, certifikacijske sustave ili pametne mjerne sustave, ali samo ako je nova ušteda nastala uslijed promjene u ponašanju potrošača, ali ne i za utvrđivanje novih ušteda proizašlih iz provedbe fizičkih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

Za svaku pojedinačnu mjeru za poboljšanje energetske učinkovitosti navedenu u ovom Prilogu utvrđuje se koja se od gore navedenih metoda koristi te se utvrđuje formula za izračun novih godišnjih ušteda energije, potrebni ulazni podaci i dokumentacija (dokazi) za izračun ušteda, referentne vrijednosti ulaznih podataka (koje se koriste samo u slučaju nepostojanja stvarnih projektnih, dokazivih ulaznih podataka ili je tako utvrđeno metodom – referentni podatci koji se koriste kod više mjera dani su u Prilogu B), formula za izračun smanjenja emisija stakleničkih plinova te životni vijek (tablica s podatcima o životnom vijeku mjera dana je u Prilogu C). Prilog D daje faktore diskontiranja koji se koriste za izračun kumulativnih ušteda.

U nastavku se daje pregled mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje su obuhvaćene ovom metodologijom.

Prihvatljive su i sve druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti za koje se u Elaboratu uštede energije predoči metodologija za izračun ušteda te izračunaju nove godišnje i kumulativne uštede energije prema načelima danima u ovom Pravilniku.

Poglavito se ovo odnosi na mjere u sektorima pretvorbe i distribucije energije kao i u sektoru industrije, u kojima se zbog kompleksnosti proizvodnih i tehnoloških procesa ne mogu definirati tipske mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti.

U sektorima pretvorbe energije posebno se ističe provedba sljedećih mjera:

– visokoučinkovita kogeneracija u centraliziranim toplinskim sustavima,

– iskorištavanje otpadne topline,

– ostale mjere kojima se poboljšava učinkovitost pretvorbe ili smanjuje vlastita potrošnja energetskog sektora.

Važno je istaknuti da se izgradnja novih elektroenergetskih postrojenja namijenjenih isključivo za prodaju električne energije ne može smatrati mjerom za poboljšanje energetske učinkovitosti.

U distribucijskim sustavima mjerama za poboljšanje energetske učinkovitosti smatraju se sve one mjere koje rezultiraju smanjenjem tehničkih gubitaka u distribucijskoj mreži.

U industrijskim postrojenjima posebno se ističu mjere zamjene postojećih sustava opskrbe toplinskom energijom visokoučikovitim kogeneracijama/trigeneracijama, iskorištavanje otpadne topline te mjere za industriju navedene u Prilogu C.

MJERE ZA POBOLJŠANJE ENERGETSKE UČINKOVITOSTI OBUHVAĆENE OVOM METODOLOGIJOM

Informacijske mjere

1. Provođenje edukativnih i informativnih kampanja o energetskoj učinkovitosti, obnovljivim izvorima i energetski učinkovitim kućanskim i uredskim uređajima

1.1. Informiranje kupaca o energetskoj učinkovitosti putem informativnih materijala

1.2. Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda

1.3. Web-stranica za izračun ušteda električne energije

2. Motivacijske radionice i tečajevi

2.1. Motivacijske radionice

2.2. Tečajevi za provedbu mjera energetske učinkovitosti u zgradama

3. Energetsko savjetovanje krajnjih kupaca

Organizacijske mjere

4. Uvođenje naprednih (pametnih) mjernih sustava za nadzor potrošnje električne i toplinske energije, energije dobivene iz plina te potrošnju vode kod krajnjih kupaca

5. Uvođenje sustava za upravljanje energijom

6. Usluga optimizacije potrošnje energije

Mjere u centraliziranim toplinskim sustavima

7. Cjelovita rekonstrukcija toplinskih podstanica

8. Spajanje kotlovnica na zatvoreni ili centralni toplinski sustav

9. Revitalizacija toplinske mreže (vrelovodne i parne)

10. Implementacija softvera za upravljanje distribucijskom mrežom

Mjere u zgradama (stambene i nestambene) i uslugama

11. Integralna obnova postojećih stambenih zgrada i zgrada uslužnog sektora

12. Obnova toplinske izolacije pojedinih dijelova ovojnice zgrada

13. Poticanje novogradnje značajno boljeg standarda od trenutno važeće građevinske regulative

14. Nova instalacija ili zamjena sustava grijanja i sustava za pripremu potrošne tople vode (PTV) u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora

15. Fotonaponski sunčevi moduli

16. Solarni toplinski sustavi za pripremu potrošne tople vode u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora

17. Dizalice topline

18. Nova instalacija ili zamjena klima uređaja (<12 kW) u stambenim zgradama i zgradama uslužnog sektora

19. Mjere nove instalacije ili zamjene sustava hlađenja u zgradama uslužnog i industrijskog sektora

20. Zamjena postojećih ili instalacija novih kućanskih uređaja

21. Zamjena postojeće ili instalacija nove uredske opreme

22. Zamjena postojećih ili instalacija novih rasvjetnih tijela u kućanstvima

23. Zamjena, poboljšanje ili instalacija novih rasvjetnih sustava i njegovih komponenti u zgradama uslužnog i industrijskog sektora

24. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju tehničkih sustava u zgradi

24.1. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju sustava grijanja u zgradi

24.2. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju sustava rasvjete u zgradi

24.3. Ugradnja opreme za automatsku regulaciju potrošnje električnih trošila u zgradi

24.4. Ugradnja opreme za hidrauličko uravnoteženje sustava grijanja

24.5. Zamjena regulatora za grijanja i zagrijavanje potrošne tople vode

25. Zamjena ili instalacija novog sustava javne rasvjete

Mjere u prometu

26. Poticanje elektromobilnosti

27. Poticanje učinkovite potrošnje goriva u cestovnom prijevozu

28. Zamjena postojećih i kupovina novih, učinkovitijih vozila

29. Poticanje eko vožnje

30. Dodavanje aditiva pogonskom gorivu

Mjere u industriji

31. Učinkoviti elektromotori u industriji.

1. PROVOĐENJE EDUKATIVNIH I INFORMATIVNIH KAMPANJA O ENERGETSKOJ UČINKOVITOSTI, OBNOVLJIVIM IZVORIMA I ENERGETSKI UČINKOVITIM KUĆANSKIM I UREDSKIM UREĐAJIMA

Edukacijom i informiranjem nastoji se podići svijest potrošača energije o potrebi i koristima vezanima uz savjesniju potrošnju energije te korištenje obnovljivih izvora energije. Edukacija i informiranje preduvjeti su za stvaranje navika energetski učinkovitog ponašanja te racionalnog korištenja svih dostupnih resursa. Također, preduvjeti su za razvoj i realizaciju novih projekata, kojima će se smanjiti potrošnja energenata i onečišćenje okoliša, a istodobno izbjeći nepotrebni troškovi vezani uz potrošnju energije.

Modaliteti provođenja ovakvih kampanja mogu biti različiti:

• slanje informativnih materijala o mogućnostima smanjenja potrošnje energije za specifične namjene (električna energija, grijanje i dr.)

• slanje informativnih materijala o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda i

• izrada web-stranice sa savjetima za savjesno korištenje energije i izračun ušteda energije.

Osim ovakvih aktivnosti, mogu se pokrenuti i druge mjere kojima se utječe na promjenu ponašanja kupaca (potrošača) energije. Takve mjere razmatraju se i u poglavljima 2. i 3.

Europska komisija (EK) dala je preporuke za izračun ušteda provedbom mjera promjene ponašanja.^[26](PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2019/1658 оd 25. rujna 2019. o prenošenju obveza uštede energije u skladu s Direktivom o energetskoj učinkovitosti) Za određivanje ušteda energije koje su rezultat mjera kojima se utječe na promjenu ponašanja krajnjih kupaca (potrošača) energije, preporučuje se koristiti pristup ‘predviđenih ušteda’ (engl. ‘deemed savings’), ukoliko se te uštede koriste za istu vrstu intervencije i slične ciljane skupine.

Opća formula za određivanje ušteda je:

pri čemu je:

UFEC	[kWh/god]	potrošnja energije po sudioniku u aktivnosti (po kućanstvu, po zaposleniku i sl.)
S	%	faktor uštede energije
N		broj sudionika u programu/aktivnosti promjene ponašanja
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
dc	%	faktor dvostrukog obračunavanja

Broj sudionika N se određuje na jedan od sljedeća dva načina:

– izravno kroz sustav praćenja (u slučajevima kada se sudionici sami prijavljuju za sudjelovanje); ili

– anketiranjem (u slučaju kada se radi o informativnim kampanjama usmjerenima na široku populaciju – tada se anketiranjima mora utvrditi broj sudionika, s tim da je anketu potrebno provesti na reprezentativnom uzorku te je potrebno objasniti na koji je način taj reprezentativni uzorak utvrđen).

Jedinična potrošnja energije po sudioniku u aktivnosti UFEC može se utvrditi na sljedeće načine:

– izravno iz podataka koje su dostavili sudionici ili kojima raspolaže opskrbljivač (npr. računi za energiju, mjerenje); ili

– procjenom prosječne potrošnje energije po sudioniku iz ciljne skupine (npr. na temelju nacionalnih statistika ili prethodnih studija), u kojem je slučaju potrebno objasniti na koji je način osigurano da prosječna potrošnja energije bude reprezentativna za potrošnju energije ciljne skupine.

Faktor uštede energije S predstavlja postotnu uštedu energije koja je rezultat razmatrane aktivnosti, a koji je utvrđen na temelju prethodnih procjena (anketiranje, kontrolne grupe, mjerenje prije i poslije). Potrebno je objasniti na koji se način osigurava da su uvjeti intervencije za koju se koristi ovaj faktor slični onima za koje je dobiven taj podatak. Upravo je utvrđivanje ovog faktora najveći izazov u utvrđivanju metoda za ocjenu ušteda. Naime, u Hrvatskoj nisu provedena ovakva istraživanja, stoga ne postoje relevantne nacionalne referentne vrijednosti za većinu mjera koja se razmatraju u ovom dokumentu. Stoga su, u svrhu izrade ove metodologije, analizirani dostupni primjeri iz ostalih država članica EU te su referentne vrijednosti preporučene na temelju već utvrđenih i primijenjenih praksi. Gdje nije bilo moguće utvrditi relevantnu EU praksu, preporučeno je provođenje vlastitih istraživanja.

Metodologija uključuje i korekciju ušteda za faktor dvostrukog obračunavanja (engl. double counting), no primjena tog faktora nije uvriježena u postojećoj nacionalnoj metodologiji RH. Osim toga, ovaj se faktor ne mora uzeti u obzir ukoliko se radi o ciljanim aktivnostima (na jasno definirano ciljnu skupinu) i ukoliko se ne radi o ponavljajućim aktivnostima te ne postoji opasnost da se mjerom obuhvate isti sudionici.

Za sve mjere koje se odnose na promjenu ponašanja potrošača energije polazišna točka u utvrđivanju metode za ocjenu ušteda energije bila gore navedena preporuka EK, pri čemu se osnovna formula prilagođavala pojedinoj mjeri, a u nedostatku nacionalnih referentnih vrijednosti korištene su vrijednosti utvrđene u metodologijama država članica EU.

Stranke obveznice u ovakve aktivnosti ulažu svoje resurse te ih pružaju korisnicima bez naknade. Dodatno, stranke obveznice promoviraju ovakve aktivnosti te se, stoga, može utvrditi da se ovakve aktivnosti ne bi provodile kod krajnjih kupaca bez angažmana stranke obveznice.

1.1. Informiranje kupaca o mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti putem informativnih materijala

Slanje informativnih materijala sa savjetima kako ostvariti uštede energije u kućanstvu može se smatrati informativnom kampanjom, odnosno formom energetskog savjetovanja niske razine kvalitete, jer savjetovanje nije individualizirano (više o razinama kvalitete savjetovanja pogledati u poglavlju 3). Ipak, informacije na letcima, ako su prezentirane na jasan način, mogu potaknuti promjene u ponašanju potrošača (kupaca) energije i tako ostvariti uštede energije. Bitno je naglasiti da bi sadržaj informativnih materijala trebao uvijek biti usmjeren na specifični segment potrošnje energije, a ne na vrlo općenite savjete vezane uz cjelokupnu potrošnju energije u kućanstvu. Osiguravanjem strogo usmjerenih informacija mogu se očekivati promjene ponašanja, dok poopćene informacije neće imati takav učinak niti je izvjesno da će dovesti do ušteda energije.

1.1.1. Način određivanja ušteda

S obzirom da se radi o informativnoj kampanji, za izračun ušteda može primijeniti opća metoda za izračun ušteda koje su rezultat aktivnosti za promjenu ponašanja preporučena od strane EK^[27](Predložena metoda preporučena je i u EU H2020 projektu MultEE - Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency i to u studiji «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», mjeri «Awareness Raising campaigns».).

1.1.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih informativnom kampanjom putem informativnih materijala za krajnje kupce iz kategorije kućanstava su:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji
FECHHs	[kWh/(jedinica x god)]	potrošnja energije u segmentu koji je obrađen letkom po sudioniku kampanje (kućanstvu)
S	%	faktor uštede energije za informiranje putem informativnih materijala
N		broj kućanstava obuhvaćenih informativnom kampanjom
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Savjetovanje se mora odnositi na specifični segment potrošnje energije u kućanstvu, stoga FEC_HHs može biti jedan od sljedećih podataka:

1.1.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Jedini podatak koji je potreban za izračun ušteda koje su rezultat ove mjere je ukupan broj poslanih informativnih materijala N. Ovaj podatak mora biti evidentiran i dokazan od strane pošiljatelja. Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– primjer informativnih materijala;

– narudžbenica/račun/ugovor o izradi i tiskanju informativnih materijala s vidljivim brojem komada ili zapisnik o primopredaji između Naručitelja usluge izrade informativnih materijala i Pružatelja usluge i

– službeni podatak/evidencija o izlaznim dokumentima.

Za potrošnju energije po kućanstvu, odnosno po segmentu koji je obuhvaćen letkom, FEC_HHs kao i za faktor uštede energije S potrebno je koristiti referentne podatke.

1.1.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za ulazne parametre su sljedeći:

Sve vrijednosti za FEC_HH određene su na temelju dostupnih energetskih statistika^[28](Izvor: Odyssee baza podataka: https://odyssee.enerdata.net/database/ (datum pristupa mrežnoj stranici: 30. 10. 2019.). Odyssee baza je opsežna baza podataka o potrošnji energije i faktorima koji utječu na tu potrošnju te pokazatelja energetske učinkovitosti za svih 28 država članica EU, Norvešku, Švicarsku i Srbiju. Svi podatci temelje se na dostupnim službenim statistikama ili provjerenim modelima.).

Referentna vrijednost za faktor uštede energije S preuzeta je iz EU prakse^[29](Predložena metoda i referentne vrijednosti temelje se na preporukama EU H2020 projekta MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency danih u studiji’ «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», mjeri «Energy audits for households». Metoda je također detaljno razrađena u austrijskoj metodologiji danoj u dokumentu «Verallgemeinerte Methoden zur Bewertung von Energieeffizienzmaßnahmen (29.06.2016.)», mjera Energetsko savjetovanje za kućasntva (njem. Energieberatung für private Haushalte).).

FECHH	[kWh/(kućanstvo x god)]	potrošnje energije (električne i toplinske) po kućanstvu
FECHHel	[kWh/(kućanstvo x god)]	potrošnja električne energije po kućanstvu
FECHHlight	[kWh/(kućanstvo x god)]	potrošnja električne energije za rasvjetu po kućanstvu
FECHHapp	[kWh/(kućanstvo x god)]	potrošnja električne energije za kućanske uređaje po kućanstvu
FECHHheat	[kWh/(kućanstvo x god)]	potrošnja energije za toplinske potrebe po kućanstvu

Parametar	Jedinica	Referentna vrijednost
FECHH	[kWh/(kućanstvo x god)]	15.900
FECHHel	[kWh/(kućanstvo x god)]	2850
FECHHlight	[kWh/(kućanstvo x god)]	304
FECHHapp	[kWh/(kućanstvo x god)]	1.724
FECHHheat	[kWh/(kućanstvo x god)]	12.400
S	%	0,25

Korištenjem vrijednosti danih u gornjoj tablici, utvrđuju se sljedeće referentne vrijednosti za jedinične uštede energije (UFES):

Segment potrošnje energije u kućanstvu	UFES [kWh/(letak x god)]
Ukupna potrošnja energije	39,75
Električna energija	8,75
Električna energija za rasvjetu	0,76
Električna energija za kućanske uređaje*	0,86
Energija za toplinske potrebe	31,00

* Vrijednost za UFES za kućanske uređaje utvrđena je množenjem vrijednosti FECHHapp i S, ali i primjenom faktora istodobnosti, kojim se uzima u obzir činjenica da se neće istodobno poduzeti aktivnosti koje su vezane uz sve kućanske uređaje (npr. njihova zamjena energetski najučinkovitijim modelom). Pretpostavljena vrijednost faktora istodobnosti je 0,2, s obzirom da postoji 5 glavnih vrsta kućanskih uređaja.

1.1.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
e	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za kućanstvo, koji iznosi 0,122
eEL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za električnu energiju iznosi 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinsku energiju iznosi 0,275 prema Prilogu B, Tablica 5
ePP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za prirodni plin 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5

Emisijski faktor primjenjuje se ovisno o potrošnji energije koja je obuhvaćena savjetovanjem: ukupna potrošnja energije kućanstva – faktor e, potrošnja električne energije – faktor e_EL ili potrošnja toplinske energije – faktori e_TE, e_pp ovisno o načinu (gorivu) na koji se zadovoljavaju toplinske potrebe.

Ukoliko se potrošnja energije ne može razložiti na električnu i toplinsku (grivo), onda je potrebno koristiti emisijski faktor za kućanstvo, koji je dobiven na temelju podataka o energetskoj bilanci kućanstava^[30](Izvor: Godišnji energetski pregled »Energija u Hrvatskoj 2019.«, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, prosinac 2020.). Potrebno je uočiti da je izračunati emisijski faktor za kućanstva ovisan o strukturi potrošnje energenata u ovom sektoru pa bi ga trebalo određivati na godišnjoj razini.

Također, zbog velikog udjela biomase u potrošnji energije u kućanstvima (oko 46%), ovaj prosječni emisijski faktor je niži od faktora za bilo koje drugo gorivo ili oblik energije.

1.1.6. Životni vijek mjere

Ova mjera počinje generirati uštede energije na dan provedenog energetskog savjetovanja. Životni vijek mjere je 2 godine, što je u skladu s međunarodnom praksom.

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

1.2. Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda

Educiranje kupaca o prednosti kupnje uređaja višeg energetskog razreda ostvarilo bi se slanjem na adrese kupaca kategorije kućanstvo. Takvim materijalima kupce bi se na jasan, razumljiv i afirmativan način informiralo o razlici potrošnje starog kućanskog uređaja i novog uređaja najvišeg energetskog razreda (A+++ odnosno A prema novom sustavu označavanja).

Statistički gledano, određeni postotak kupaca reagirat će na informaciju iz informativnih materijala te će se zbog informacija dobivenih u letku odlučiti na zamjenu postojećeg uređaja novim najvišeg energetskog razreda te će se time ostvariti uštede energije.

1.2.1. Način određivanja ušteda

Uštede energije mogu se utvrditi korištenjem formule dane u poglavlju 1.1. uz uvažavanje činjenice da se takvim letkom adresira samo potrošnja električne energije za kućanske uređaje pa je potrebno koristiti upravo vrijednost UFES koja se definirana za kućanske uređaje u poglavlju 1.1.4.

Ipak, za preciznije utvrđivanje ušteda energije, a s obzirom da nisu pronađena relevantna istraživanja na temelju kojih bi se mogao utvrditi faktor ušteda S, baš vezan uz ovakvu mjeru, preporuča se provesti takvo istraživanje, a opću formulu prilagoditi. Naime, letci će se slati kupcima iz kategorije kućanstva. Potrebno je provesti anketu na referentnom broju tih kupaca, koji će se utvrditi u odnosu na ukupan broj kupaca kojima je poslan letak. Kroz anketu treba utvrditi koliki je postotak kupaca zamijenio ili će zamijeniti postojeći uređaj novim energetski učinkovitim uređajem. Anketom se mogu utvrditi i postotci zamjene po vrstama uređaja. Navedeni postotak će se potom primijeniti za izračun ukupnih ušteda, dok će se iznosi jediničnih ušteda za svaku vrstu kućanskog uređaja (predviđene uštede) preuzeti iz dijela ovog Pravilnika u kojem se definira metoda za tu mjeru.

1.2.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih zamjenom postojećih kućanskih uređaja, koja je potaknuta letcima:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji za određenu vrstu kućanskog uređaja
I		vrsta kućanskog uređaja
S	%	udio ispitanika koji su zamijenili ili planiraju zamijeniti kućanski uređaj
N		broj poslanih informativnih materijala
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

1.2.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su:

Si	udio ispitanika koji su zamijenili ili planiraju zamijeniti kućanski uređaj i to po grupama kućanskih uređaja – ovaj podatak dobiva se anketiranjem
N	ukupan broj poslanih informativnih materijala – ovaj podatak se evidentira od strane pošiljatelja (službeni podaci o izlaznim dokumentima)

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznih podatka Si i N za izračun ušteda je sljedeća:

• izvješće o provedenoj anketi s jasnim prikazom rezultata za udio ispitanika koji su zamijenili ili planiraju zamijeniti kućanski uređaj;

• primjer informativnih materijala;

• narudžbenica/račun/ugovor o izradi i tiskanju informativnih materijala s vidljivim brojem komada ili zapisnik o primopredaji između Naručitelja usluge izrade informativnih materijala i Pružatelja usluge i

• službeni podatak/evidencija o izlaznim dokumentima.

Jedinične uštede energije za svaku pojedinu vrstu uređaja UFES utvrđuju se prema referentnim vrijednostima danima u poglavlju 1.2.4., jer se smatra da bi prikupljanje podataka o potrošnji postojećih i novih uređaja predstavljalo preveliko administrativno opterećenje, bez stvarnog učinka na preciznost izračunatih ušteda.

1.2.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za jedinične uštede energije (UFESi) su sljedeće:

Referentne vrijednosti: jedinične uštede za pojedine kućanske uređaje u slučaju kupovine novog uređaja
UFESi [kWh/(uređaj x god.)]]	Hladnjak	20
	Zamrzivač	41
	Hladnjak sa zamrzivačem	50
	Televizor	35
	Perilica rublja	19
	Sušilica rublja	88
	Perilica posuđa	32

1.2.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
eEL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za električnu energiju iznosi 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5

1.2.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere razlikuje se za pojedine grupe uređaja i to na način prikazan donjom tablicom.

Vrsta uređaja	Životni vijek [godina]
Hladnjak, zamrzivač, hladnjak sa zamrzivačem	15
Perilica rublja, perilica posuđa, sušilice rublja	12
Televizor	3

To znači da se dio ostvarenih ušteda može deklarirati 15, a dio se može deklarirati 12 godina te je zbog toga uputno anketiranjem prikupiti podatke za svaku grupu uređaja.

1.3. Web-stranica za izračun ušteda energije

Jedan od načina educiranja i informiranja kupaca jest putem mrežnih (web) stranica opskrbljivača na kojima se mogu nuditi savjeti za uštede energije u kućanstvu u kombinaciji s alatima za izračun ušteda energije. Alatom bi se utvrdile uštede energije i troškovne koristi koje su rezultat kupnje učinkovitijeg kućanskog uređaja.

1.3.1. Način određivanja ušteda

Za razliku od prethodne dvije mjere (letci), koja obuhvaća poznatu ciljanu skupinu – kupce pojedinog opskrbljivača – ova mjera dostupna je svim krajnjim kupcima energije, neovisno tko im je opskrbljivač. Utvrđivanje ušteda temeljenih na stvarnoj kupnji najučinkovitijih kućanskih uređaja (što se utvrđuje anketiranjem, kako je objašnjeno u poglavlju 1.1.) u ovom slučaju nije moguće, jer nije moguće dovoljno suziti ciljanu skupinu te odrediti reprezentativni uzorak.

Zbog toga će se ova mjera razmatrati kao mjera energetskog savjetovanja, usmjerena na segment potrošnje električne energije u kućanstvima za kućanske uređaje. Pri tome će se koristiti pristup predviđenih ušteda temeljen na osnovnoj formuli za izračun ušteda iz mjera usmjerenih na promjenu ponašanja preporučenoj od strane EK, pri čemu će se za faktor ušteda S koristiti vrijednosti iz postojeće prakse u EU, a vrijednosti za UFEC će se odrediti na temelju nacionalnih statistika. Metoda se na isti način može koristiti i ako se radi o drugim energentima. Pri čemu se kao referentne vrijednosti za FECHH koriste vrijednosti iz tablice dane u poglavlju 1.1.4.

1.3.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih energetskim savjetovanjem putem interneta i usmjerenog na potrošnju električne energije za kućanske uređaje:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji po kućanstvu
FECHHapp	[kWh/god]	potrošnja električne energije uređaja
S	%	faktor uštede energije za savjetovanje putem Interneta
N		broj savjetovanja
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Izračun se temelji na razinama kvalitete savjetovanja, koje su detaljnije definirane u poglavlju 3.

1.3.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Broj jedinstvenih posjeta web-kalkulatoru predstavlja broj sudionika u savjetovanju N. Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i za verifikaciju ulaznog podatka N za izračun ušteda je statistički izvještaj o korištenju web-kalkulatora.

Za FEC_HHapp kao i za faktor S, odnosno za UFES koriste se referentni podatci.

1.3.4. Referentne vrijednosti

Referentna vrijednost za ulazni parametar je sljedeća:

Parametar	Jedinica	Referentna vrijednost
UFES	[kWh/god]	0,86

Vrijednost za UFES određena je u poglavlju 1.1.4.

1.3.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
eEL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za električnu energiju iznosi 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5

1.3.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

2. MOTIVACIJSKE RADIONICE I TEČAJEVI

Troškovi za energiju u javnom i poslovnom sektoru često se smatraju neizbježnim troškom, a ne dijelom poslovanja kojim se može djelotvorno upravljati kao bilo kojim drugim procesom. Razlog tome je nedovoljna educiranost i motiviranost zaposlenika da promjenama svoga ponašanja doprinesu učinkovitijem korištenju energije u radnoj sredini. Motivacijske radionice i tečajevi mogu se smatrati formom energetskog savjetovanja, ali pri tome moraju biti prilagođene tvrtki ili instituciji u kojoj se provode.

1. Motivacijske radionice za zaposlenike u nekoj tvrtki ili instituciji, kojima se podiže svijest zaposlenika o važnosti racionalnog korištenja energije u okviru redovitih poslovnih aktivnosti te

2. Tečajeve za osobe odgovorne za energetiku u nekoj tvrtki ili instituciji, kojima se odgovorne osobe osnažuju za provedbu konkretnih mjera energetske učinkovitosti u vlastitoj tvrtki ili instituciji.

2.1. Motivacijske radionice

Cilj motivacijskih radionica je osvijestiti zaposlenike kako male promjene ponašanja na razini pojedinca mogu učiniti velike promjene na razini organizacije. Radionica daje konkretne upute o racionalnom postupanju s energijom na radnom mjestu, ali se na radionicama ne analizira detaljno potrošnja energije u konkretnoj tvrtki ili instituciji. Trajanje radionice je oko 60 minuta.

2.1.1. Način određivanja ušteda

Motivacijske radionice predstavljaju oblik grupnog energetskog savjetovanja. Na radionicama se ne analizira potrošnja energije u tvrtki ili instituciji te u tom smislu pristup savjetovanju nije individualiziran već je općenit. U tom smislu, ova aktivnost se može smatrati i informativnom kampanjom za podizanje svijesti među zaposlenicima pa se za izračun ušteda može primijeniti opća metoda za izračun ušteda koje su rezultat aktivnosti za promjenu ponašanja preporučena od strane EK^[31](Predložena metoda preporučena je u EU H2020 projekta MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency danih u studiji «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», mjeri «Awareness Raising campaigns».).

2.1.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih motivacijskim radionicama za zaposlenike su:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji
FECperson	[kWh/(jedinica x god)]	ukupna potrošnja energije po zaposleniku
S	%	faktor uštede energije za motivacijsku radionicu
N		broj zaposlenika obuhvaćenih savjetovanjem
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

2.1.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrošnja energije po zaposleniku FEC_person može se odrediti iz podataka za tvrtku ili instituciju za čije se zaposlenike provodi, na način da se godišnja potrošnja energije podijeli s ukupnim brojem zaposlenika. Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati za verifikaciju ulaznog podatka FEC_person za izračun ušteda je potpisana izjava odgovorne osobe tvrtke/institucije o ukupnoj potrošnji energije ili o potrošnji energije u segmentu koji je obuhvaćen savjetovanjem i o ukupnom broju zaposlenika tvrtke/institucije. Podatci se navode za prvu cjelovitu godinu koja prethodi godini u kojoj se provodi savjetovanje ili kao prosjek u posljednje tri godine.

Za FEC_person može se koristiti i referentna vrijednost, što se i preporuča radi smanjenja administrativnog opterećenja.

Za faktor uštede energije S koristi se referentni podatak.

Broj zaposlenika koji sudjeluju u motivacijskoj radionici predstavlja parametar N.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i za verifikaciju ulaznog podatka N za izračun ušteda je sljedeća:

– program motivacijske radionice i

– potpisna lista prisutnih.

2.1.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za ulazne parametre su sljedeći:

Parametar	Jedinica	Referentna vrijednost
FECperson	[kWh/(zaposlenik x god)]	9.125
S	%	0,25

Kao referentna vrijednost za parametar FEC_person uzima se vrijednost za godišnju potrošnju energije po zaposleniku u sektoru usluga^[32](Izvor: Odyssee baza podataka: https://odyssee.enerdata.net/database/ (datum pristupa mrežnoj stranici: 30. 10. 2019.). Podatci na temelju kojih su određene referentne vrijednosti dani su u Prilogu D.). S obzirom da se motivacijske radionice provode i u tvrtkama iz industrijskog sektora, ova vrijednost potrošnje po zaposleniku se može uzeti kao relevantna i za taj sektor. Naime, velik dio potrošnje energije u industrijskim procesima ne ovisi o ponašanju zaposlenika i ne može se na njega utjecati ovakvim motivacijskim aktivnostima. Stoga bi bilo pogrešno računati sa vrijednosti potrošnje energije po zaposleniku u industrijskom sektoru. Osim toga, zbog sve većeg stupnja automatizacije, broj zaposlenika u industrijskom sektoru kontinuirano opada, što rezultira visokom potrošnjom energije po zaposleniku te bi ovako procijenjene uštede bile višestruko precijenjene.

Referentna vrijednost za faktor uštede energije S preuzeta je iz EU prakse^[33](Predložena metoda i referentne vrijednosti temelje se na preporukama EU H2020 projekta MultEE - Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency danih u studiji «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», mjeri «Energy audits for households». Metoda je također detaljno razrađena u austrijskoj metodologiji danoj u dokumentu «Verallgemeinerte Methoden zur Bewertung von Energieeffizienzmaßnahmen (29. 6. 2016.)», mjera Energetsko savjetovanje za kućanstva (njem. Energieberatung für private Haushalte).), pri čemu je uzeta najniža vrijednost ovog faktora, jer se radi o grupnom savjetovanju, koje se smatra savjetovanjem najniže razine kvalitete.

2.1.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
ePP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za prirodni 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5

S obzirom da je savjetovanje usmjereno na sve aspekte potrošnje energije, a emisijski faktori se vežu uz točno određeno gorivo ili oblik energije, za ovu se mjeru predlaže koristiti emisijski faktor za prirodni plin. Naime, u energetskoj bilanci uslužnog sektora električna energija sudjeluje s oko 62%, a prirodni plin s oko 24%, dok ostali energenti imaju puno manji udio^[34](Izvor: Godišnji energetski pregled »Energija u Hrvatskoj 2017.«, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, prosinac 2018.). Odabirom emisijskog faktora za prirodni plin smanjenje emisija CO₂ se određuje na konzervativan način te se eliminira potreba godišnjeg izračuna emisijskog faktora za sektor usluga odnosno industrije, koji ovisi o godišnjoj energetskoj bilanci.

2.1.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

2.2. Tečajevi za provedbu mjera energetske učinkovitosti

Tečajevima se polaznike (osobe odgovorne za gospodarenje energijom u tvrtki ili instituciji) upoznaje s mogućnostima uštede energije i izgrađuje njihov kapacitet za donošenje odluka o provedbi mjera energetske učinkovitosti. Cilj tečaja je razvoj novih stručnih kompetencija u području operativne energetske učinkovitosti i osposobljavanje za sustavno gospodarenje energijom. Tečaj traje 2 radna dana ili 16 sati.

2.2.1. Način određivanja ušteda

Ovakvi tečajevi mogu se smatrati oblikom energetskog savjetovanja. Pri tome je bitno da se na tečaju analizira potrošnja energije u poduzeću ili specifični dio te potrošnje te da tečaj (savjetovanje) rezultira izvješćem koje će sadržavati analizu razmatrane potrošnje energije od izvora energije do trošila, prijedloge za organizacijske i promjene u ponašanju, prijedloge investicijskih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i ocjenu potencijalnih energetskih i novčanih ušteda, moguće interakcije između mjera te upućivanje na poticajne programe za predložene mjere.

Način utvrđivanja ušteda temelji se tada na općoj metodi za izračun ušteda koje su rezultat aktivnosti za promjenu ponašanja, preporučenoj od strane EK te na postojećoj europskoj praksi koja koristi pristup predviđenih ušteda.^[35](Način utvrđivanja ušteda energije temelji se na austrijskoj metodologiji danoj u dokumentu «Verallgemeinerte Methoden zur Bewertung von Energieeffizienzmaßnahmen (29.06.2016.)» – mjera energetsko savjetovanje malih i srednjih poduzeća («Energieberatung für KMU»). Smatra se da je austrijska metoda primjerena, jer se tečajevi većinom i provode u malim i srednjim tvrtkama, tj. u poslovnom sektoru općenito, dok u javnom sektoru ovakve tečajeve provodi Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN).)

2.2.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih tečajevima za osobe odgovorne za gospodarenje energijom je:

pri čemu je:

FECentp	[kWh/god]	potrošnja energije tvrtke koja se analizira na tečaju
S	%	faktor uštede energije za tečaj

2.2.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Ulazni podatak u izračun ušteda energije jest potrošnja energije tvrtke koja se analizira na tečaju FEC_entp. Nije nužno da se tečajem (savjetovanjem) obuhvati cijela potrošnja energije u tvrtki, već je moguće obuhvatiti i samo dio potrošnje (npr. potrošnja električne energije za rasvjetu). Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i za verifikaciju ulaznog podatka FEC_entp za izračun ušteda je izvještaj o provedenom savjetovanju potpisan od strane polaznika s opisom sadržaja individualnog savjetovanja i podatkom o ukupnoj potrošnji energije tvrtke ili dijelu potrošnje koji se analizira na tečaju. Podatci se navode za prvu cjelovitu godinu koja prethodi godini u kojoj se provodi savjetovanje ili kao prosjek u posljednje tri godine.

Za faktor uštede energije S koristi se referentna vrijednost.

2.2.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za ulazne parametre su sljedeće:

Parametar	Jedinica	Referentna vrijednost
S	%	2,8

Referentna vrijednost preuzeta je iz austrijske metodologije, a utvrđena je na temelju provedenih istraživanja u malim i srednjim poduzećima u Njemačkoj.

2.2.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
ePP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za prirodni plin 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5

2.2.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

3. ENERGETSKO SAVJETOVANJE KRAJNJIH KUPACA

Energetsko savjetovanje krajnjih kupaca energije mjera je kojom se nastoji potaknuti promjena ponašanja kupaca vezano uz obrasce korištenja energije i osnažiti kupce za donošenje informiranih odluka o investiranju u mjere poboljšanja energetske učinkovitosti. Energetsko savjetovanje se obično provodi na sustavan način, osnivanjem mreža savjetnika (npr. mreža ENSVET u Sloveniji^[36](Više informacija dostupno je na: https://ekosklad.si/prebivalstvo/ensvet (datum pristupa mrežnoj stranici: 22. 10. 2019.))
), odnosno mreža info ureda i centara (npr. EE info uredi i EE info centri koji su osnovani u sklopu projekta »Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj«^[37](Više informacija dostupno je na: http://www.enu.fzoeu.hr/info-edu/gdje-po-savjet-ee-savjeti (datum pristupa mrežnoj stranici: 22. 10. 2019.))
). Ovakva mjera mogla bi biti uspostavljena i otvaranjem info točaka (telefonska linija, mrežna stranica, info centri) na kojima bi svi zainteresirani kupci mogli doći po savjete za poboljšanje energetske učinkovitosti. Bitno je istaknuti da energetsko savjetovanje podrazumijeva pružanje dovoljno podataka o postojećem profilu potrošnje energije individualnog potrošača (kupca) za prepoznavanje i kvantificiranje potencijala za ostvarivanje ušteda energije. U tom smislu, savjetovanje, a da bi dovelo do promjena ponašanja koje će biti moguće kvantificirati u smislu ušteda energije, mora biti individualizirano.

Za grupno savjetovanje čije aktivnosti uključuju nastupe na različitim konferencijama, radionicama i tečajevima (različito od mjera opisanim u poglavljima 1.2.1 i 1.2.2 koje se smatraju usmjerenim i individualiziranim savjetovanjem) ne postoje primjeri metoda za ocjenu ušteda iz ovakvih općeniti grupnih aktivnosti odnosno takve grupne aktivnosti se ne ubrajaju u energetsko savjetovanje.

Zbog toga se metoda za ocjenu ušteda utvrđuje samo za individualno savjetovanje, tj. savjetovanje koje u obzir uzima profil potrošnje energije individualnog potrošača. Pri tome, metoda za ocjenu ušteda odnosi se samo na uštede koje su rezultat promjene ponašanja. Naime, energetsko savjetovanje može dovesti i do provedbe tehničkih mjera energetske učinkovitosti, za koje je onda potrebno primijeniti druge metode izračuna ušteda energije.

Oblici savjetovanja^[38](Izvor: EU H2020 projekt MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency, studija «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», 2016.):

– Energetsko savjetovanje na licu mjesta: Najintenzivniji oblik savjetovanja je savjetovanje na licu mjesta u kućanstvima. Potencijal za uštede energije može se odrediti izravno, bez apstraktnih objašnjenja u područjima primjene, mogu se dati konkretne preporuke, a u nekim slučajevima se mjere mogu provesti izravno uz pomoć savjetnika. Iskustvo sa savjetovanjima na licu mjesta pokazuje da ono može dovesti do najvećih ušteda po kućanstvu;

– Energetsko savjetovanje u info centrima: Energetsko savjetovanje u info centrima je najčešći način savjetovanja kojega primjenjuju opskrbljivači energijom. Zainteresirani potrošači energije (kupci) se obraćaju opskrbljivačima s upitima vezanim uz potrošnju energije i mogućnosti ostvarivanja uštede energije. Ovakvo savjetovanje često se kombinira s informativnim brošurama/letcima sa savjetima za ostvarenje ušteda energije. Sudjelovanje na konferencijama i seminarima može se prihvatiti kao ovaj tip savjetovanja, ukoliko se na takvim događanjima savjetovanje individualizira i dokumentira.

– Telefonsko savjetovanje: Telefonsko savjetovanje predstavlja alternativu savjetovanju u info centrima, a često se nude u kombinaciji s internetskim savjetovanjem.

– Internetsko savjetovanje: usluge internetskog savjetovanja s individualnim povratnim informacijama o mogućnostima uštede energije u kućanstvu pružaju alternativu savjetovanju na licu mjesta ili u info centrima. Prednosti internetskog savjetovanja su niski troškovi provedbe i mogućnost širokog obuhvata. Uz to, savjet je dostupan u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu s pristupom Internetu. Da bi se internetsko savjetovanje tretiralo kao mjera energetske učinkovitosti, takovo savjetovanje mora sadržavati detaljan upitnik o individualnoj potrošnji, mora omogućavati ravnopravni pristup za sve korisnike (neovisno je li korisnik ujedno i kupac opskrbljivača koji nudi ovu uslugu), personalizirane savjete za ostvarenje ušteda energije i završno izvješće. Objavljivanje savjeta o načinima za ostvarenje ušteda, bez individualiziranog (personaliziranog) pristupa ne smatra se energetskim savjetovanjem u kontekstu ostvarivanja obveza energetske učinkovitosti.

Ova mjera odnosi se samo na krajnje kupce iz kategorije kućanstava, dok su predviđeni oblici savjetovanja za poslovni sektor (industrija i usluge) obrađeni u poglavlju 2.

3.1. Način određivanja ušteda

Za određivanje ušteda energije koje su rezultat mjera kojima se utječe na promjenu ponašanja krajnjih kupaca (potrošača) energije, moguće je koristiti predviđene uštede, i to korištenjem opće formule za mjere kojima se utječe na promjenu ponašanja, kako je predložila EK. Pri tome, ključno je odrediti faktor uštede energije S, što je i najveći izazov u definiranju metode. Naime, u Hrvatskoj nisu još provedena istraživanja na temelju kojih bi se ovaj faktor mogao utvrditi, stoga ne postoje relevantne nacionalne referentne vrijednosti. Iz tog je razloga napravljeno istraživanje dostupnih primjera u ostalim državama članicama EU te su referentne vrijednosti preporučene na temelju već utvrđenih i primijenjenih praksi^[39](Predložena metoda i referentne vrijednosti temelje se na preporukama EU H2020 projekta MultEE – Facilitating Multi-level governance for Energy Efficiency danih u studiji «Document with general formulae of bottom-up methods to assess the impact of energy efficiency measures», mjeri «Energy audits for households». Metoda je dodatno razrađena u austrijskoj metodologiji danoj u dokumentu «Verallgemeinerte Methoden zur Bewertung von Energieeffizienzmaßnahmen (29.06.2016.)». Razmatrana je i mogućnost primjene metode koja se primjenjuje za mrežu energetskih savjetnika u Sloveniji ENSVET (prema Pravilniku o spremembah in dopolnitvah Pravilnika o metodah za določanje prihrankov energije, Uradni list RS, št. 14/2017), ali s obzirom da se ova mjera provodi već dugi niz godina u Sloveniji i da su utvrđeni podatci vrlo specifično vezani uz nju, ocijenjeno je da metoda i dane referente vrijednosti nisu primjerene za aktivnosti koje provode stranke obveznice sustava obveze energetske učinkovitosti u Hrvatskoj.).

3.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih energetskim savjetovanjem:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji za razinu kvalitete savjetovanja Qi po kućanstvu
FECHH	[kWh/god]	ukupna potrošnja energije (električne i toplinske) po kućanstvu
Qi		kvaliteta savjetovanja (1 – 3)
SQi	%	faktor uštede energije za savjetovanje razine kvalitete Qi
NQi		broj savjetovanja razine kvalitete Qi
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Izračun se temelji na razinama kvalitete savjetovanja, koje se definiraju na sljedeći način:

– Razina kvalitete savjetovanja 1: ako se savjetovanje provodi izravno (telefonom, na licu mjesta) s klijentom ili putem personaliziranih internetskih ponuda uz individualnu analizu potrošnje i traje najmanje 15 minuta.

– Razina kvalitete savjetovanja 2: ako se savjetovanje provodi izravno (telefonski, u info centru, na licu mjesta) s klijentom, uključuje individualnu analizu potrošnje i traje najmanje 30 minuta.

– Razina kvalitete savjetovanja 3: ako se savjetovanje provodi na licu mjesta, ako savjetovanje traje više od 60 minuta, savjetovanje provodi osoba ovlaštena za energetski pregled i generira se izvješće s prijedlogom mjera energetske učinkovitosti.

Faktor uštede energije S_Qi u ovisnosti o vrsti i razini kvalitete _Qi savjetovanja određuje se prema tablici:

	Razina kvalitete 1	Razina kvalitete 2	Razina kvalitete 3
Savjetovanje na licu mjesta		1 %	3 %
Savjetovanje u info centrima	0,25 %	1 %	3 %
Telefonsko savjetovanje	0,25 %	1 %
Internetsko savjetovanje	0,25 %

Savjetovanje se može odnositi samo na električnu energiju, samo na toplinsku energiju ili na ukupnu potrošnju energije (električna i toplinska). U tom smislu vrijedi:

pri čemu je:

FECHHel	[kWh/ god]	potrošnja električne energije u kućanstvu
FECHHte	[kWh/god]	potrošnja energije za toplinske potrebe u kućanstvu (potrošnja toplinske energije iz CTS-a ili potrošnja goriva za toplinske potrebe)

Formulu za izračun FES (odnosno korištenje FEC_HHel, FEC_HHth ili FEC_HH) potrebno je prilagoditi ovisno o sadržaju savjetovanja.

3.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Za utvrđivanje ušteda energije potrebno je dokumentirati svako savjetovanje. Izvješća moraju sadržavati datum, vrijeme, trajanje, vrstu i razinu kvalitete savjetovanja. Savjetovanja razine kvalitete 2 i 3 obavezno moraju sadržavati podatke o razmatranim područjima za poboljšanje energetske učinkovitosti, predloženim mjerama za uštedu energije i procijenjenom potencijalu ušteda. Izvješće o savjetovanju na licu mjesta ili u info centrima mora biti potpisano od strane korisnika. Sva izvješća o savjetovanju moraju biti potpisana od strane osobe koja je pružala savjetovanja.

Broj izvješća o savjetovanjima određene vrste i razine kvalitete predstavlja parametar N_Qi.

Za FEC_HH (FEC_HHel, FEC_HHte) moguće je koristiti stvarne podatke, ali oni moraju biti dokumentirani i verificirani od strane klijenta (potpisom izvješća o savjetovanju). S ciljem smanjenja administrativnog opterećenja, ali i grešaka, preporuča se da se stvarni podatci koriste samo iznimno i to u slučaju razine kvalitete savjetovanja 3, a da se koriste referentni podatci dani u poglavlju 1.3.4.

3.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za ulazne parametre su sljedeće:

Parametar	Jedinica	Referentna vrijednost
FECHH	[kWh/god]	15.900
FECHHel	[kWh/god]	3.500
FECHHte	[kWh/god]	14.400
SQ1	%	0,25
SQ2	%	1
SQ3	%	3

Sve vrijednosti za FEC određene su na temelju dostupnih energetskih statistika^[40](Izvor: Odyssee baza podataka: https://odyssee.enerdata.net/database/ (datum pristupa mrežnoj stranici: 30. 10. 2019.). Podatci na temelju kojih su određene referentne vrijednosti dani su u Prilogu 1.).

Korištenjem vrijednosti danih u gornjoj tablici, utvrđuju se sljedeće referentne vrijednosti za jedinične uštede energije (UFES):

UFES [kWh/(jedinica x god)]	Razina kvalitete 1	Razina kvalitete 2	Razina kvalitete 3
Ukupna potrošnja energije	39,75	159	477
Električna energija	8,75	35	105
Toplinska energija	36	144	432

3.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	Ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	Ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
e	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za kućanstvo, koji iznosi 0,122
eEL	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za električnu energiju 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5
eTE	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za toplinsku energiju 0,275 prema Prilogu B, Tablica 5
ePP	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za prirodni plin prema 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5
eELLU	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za ekstra lako loživo ulje 0,300 prema Prilogu B, Tablica 5
eUNP	[kgCO2 / kWh]	Emisijski faktor za ukapljeni naftni plin prema 0,255 prema Prilogu B, Tablica 5

Emisijski faktor primjenjuje se ovisno o potrošnji energije koja je obuhvaćena savjetovanjem: ukupna potrošnja energije kućanstva – faktor e, potrošnja električne energije – faktor e_EL ili potrošnja toplinske energije – faktori e_TE, e_pp, e_ELLU ili e_UNP ovisno o načinu (gorivu) na koji se zadovoljavaju toplinske potrebe. Ukoliko se toplinske potrebe zadovoljavaju biomasom (najčešće ogrjevnim drvetom), faktor emisije jednak je nuli. Ukoliko se potrošnja energije ne može razložiti na električnu i toplinsku (grivo), onda je potrebno koristiti emisijski faktor za kućanstvo, koji je dobiven na temelju podatak o energetskoj bilanci kućanstava^[41](Izvor: Godišnji energetski pregled »Energija u Hrvatskoj 2017.«, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, prosinac 2018.). Potrebno je uočiti da je izračunati emisijski faktor za kućanstva ovisan o strukturi potrošnje energenata u ovom sektoru pa bi ga trebalo određivati na godišnjoj razini. Također, zbog velikog udjela biomase u potrošnji energije u kućanstvima (oko 46%), ovaj prosječni emisijski faktor je niži od faktora za bilo koje drugo gorivo ili oblik energije.

3.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

4. UVOĐENJE NAPREDNIH (PAMETNIH) MJERNIH SUSTAVA ZA NADZOR POTROŠNJE ELEKTRIČNE I TOPLINSKE ENERGIJE

Sukladno definiciji iz Zakona o energetskoj učinkovitosti (»Narodne novine«, broj 127/14, 116/18 i 25/20, 41/21) napredni mjerni sustav mjerenja je elektronički sustav koji može mjeriti potrošnju energije pružajući više informacija od konvencionalnog brojila te prenositi i primati podatke koristeći se nekim oblikom elektroničke komunikacije. Smjernice Direktiva Europske komisije i Vijeća o energetskoj učinkovitosti i o svojstvima zgrada potiču implementaciju i korištenje ovih sustava jer oni omogućavaju krajnjem korisniku detaljnu analizu potrošnje električne i toplinske energije te energije dobivene iz plina u većoj vremenskoj rezoluciji (15 minutno, satno, višesatno, dnevno) na osnovi koje se potrošnja može optimizirati. Slijedom toga, sustav ne pridonosi energetskim uštedama samom ugradnjom opreme, već se uštede ostvaruju promjenom ponašanja krajnjih korisnika i/ili prilagođavanjem režima rada tehničkih sustava i opreme na osnovi rezultata analiza koje ovi sustavi omogućavaju.

Prilikom zamjene brojila na obračunskom mjernom mjestu, razred točnosti novog brojila mora odgovarati važećim tehničkim zahtjevima i propisima u Republici Hrvatskoj i EU. U slučaju da se napredni mjerni sustav uvodi na kontrolno mjerno mjesto, prilikom ugradnje novog brojila moraju se poštivati tehnički zahtjevi i propisi kao kada se brojilo ugrađuje na obračunsko mjerno mjesto. Ušteda energije od ugradnje naprednih mjernih sustava izračunava se na godišnjoj osnovi potrošnje energije (odvojeno za električnu energiju, toplinsku energiju ili drugi energent korišten za grijanje) prije instaliranja ovih sustava.

Za napredne mjerne sustave koji se uvode na kontrolna mjerna mjesta (kontrolna mjerila), a u slučaju da kontrolno mjerno mjesto nije obuhvaćeno naprednim mjernim sustavom kroz obračunsko mjerno mjesto, ušteda se utvrđuje godinu dana nakon uvođenja naprednog mjernog sustava na temelju nove evidentirane godišnje potrošnje. S naprednim mjernim sustavima poželjno je uvesti i sustave kontrole CO₂ i CO u prostoru i to barem jedan uređaj u prostoru gdje se priprema hrana odnosno gdje se koristi otvoreni plamen.

4.1. Način određivanja ušteda

Ušteda prilikom uvođenja naprednih mjernih sustava na obračunskim brojilima utvrđena je na temelju prethodne potrošnje energije. Ušteda prilikom uvođenja naprednih mjernih sustava na kontrolnim mjernim mjestima ili ukoliko prethodna potrošnja nije poznata utvrđena je na temelju sljedeće jednogodišnje potrošnje energije.

4.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih uvođenjem naprednih mjernih sustava za nadzor potrošnje energije kod krajnjih kupaca na obračunskom mjestu:

pri čemu je:

FESOi	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem naprednih mjernih sustava na obračunskim brojilima, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
E	[kWh/god]	godišnja potrošnja električne energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
rEL		faktor uštede električne energije zbog ugradnje naprednog mjernog sustava prema donjoj tablici referentnih vrijednosti
GPP	[kWh/god]	godišnja potrošnja prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GELLU	[kWh/god]	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GUNP	[kWh/god]	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GTE	[kWh/god]	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
rG		faktor uštede goriva zbog ugradnje naprednog mjernog sustava prema donjoj tablici referentnih vrijednosti

Potrebno je napomenuti kako se godišnja potrošnja energije pojedinih energenata svih krajnjih kupaca određuje zasebno za sektor kućanstva i zasebno za sektor usluga zbog različitih referentnih faktora uštede energije.

pri čemu je:

FESO

[kWh/god]

ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem naprednih mjernih sustava na obračunskim brojilima

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih uvođenjem naprednih mjernih sustava za nadzor potrošnje energije kod krajnjih kupaca na kontrolnom mjestu, a da kontrolno mjesto nije obuhvaćeno obračunskim mjestom sa naprednim mjerilom ili u slučaju ukoliko prethodna potrošnja nije poznata:

pri čemu je:

FESKi	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem naprednih mjernih sustava na kontrolnim brojilima, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
E1	[kWh/god]	godišnja potrošnja električne energije svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
rEL		faktor uštede električne energije zbog ugradnje naprednog mjernog sustava prema donjoj tablici referentnih vrijednosti
GPP1	[kWh/god]	godišnja potrošnja prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GELLU1	[kWh/god]	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GUNP1	[kWh/god]	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije napredn og mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GTE1	[kWh/god]	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
rG		faktor uštede goriva zbog ugradnje naprednog mjernog sustava prema donjoj tablici referentnih vrijednosti

Potrebno je napomenuti kako se godišnja potrošnja energije pojedinih energenata svih krajnjih kupaca određuje zasebno za sektor kućanstva i zasebno za sektor usluga zbog različitih referentnih faktora uštede energije.

pri čemu je:

FESK

[kWh/god]

ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem naprednih mjernih sustava na kontrolnim brojilima

Formula za izračun ukupnih ušteda energije ostvarenih uvođenjem naprednih mjernih sustava:

pri čemu je:

FES

[kWh/god]

ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem naprednih mjernih sustava

4.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su:

E	godišnja potrošnja električne energije svakog krajnjeg kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju obračunskog mjernog mjesta, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
E1	godišnja potrošnja električne energije svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju kontrolnih mjernih mjesta koja nisu zahvaćena naprednim mjernim sustavom na obračunskom mjernom mjestu, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GPP	godišnja potrošnja prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju obračunskog mjernog mjesta, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GPP1	godišnja potrošnja prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju kontrolnih mjernih mjesta koja nisu zahvaćena naprednim mjernim sustavom na obračunskom mjernom mjestu, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GELLU	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju obračunskog mjernog mjesta, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GELLU1	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju kontrolnih mjernih mjesta koja nisu zahvaćena naprednim mjernim sustavom na obračunskom mjernom mjestu, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GUNP	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju obračunskog mjernog mjesta, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GUNP1	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju kontrolnih mjernih mjesta koja nisu zahvaćena naprednim mjernim sustavom na obračunskom mjernom mjestu, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GTE	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju obračunskog mjernog mjesta, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva
GTE1	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u prvoj godini nakon instalacije naprednog mjernog sustava u slučaju kontrolnih mjernih mjesta koja nisu zahvaćena naprednim mjernim sustavom na obračunskom mjernom mjestu, zasebno za sektor usluga i zasebno za kućanstva

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– službeni podatak o potrošnji energenta čija potrošnja se prati naprednim sustavom mjerenja, poput računa za energiju, ispisa dostavljenog od strane opskrbljivača ili ispisa iz naprednog mjernog sustava za nadzor potrošnje,

– zapisnik o primopredaji naprednog sustava mjerenja i/ili račun o isporučenoj opremi i uslugama.

Napomena: S obzirom da se za potrebe proračuna godišnja potrošnja energenata iskazuje u kWh, a ne u fizičkim jedinicama (kg, litre, m³) kako je uobičajeno prikazano u dokumentaciji npr. u računu opskrbljivača gorivom), za pretvorbu je potrebno koristiti faktore definirane u Prilogu I.

4.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za faktore uštede energije, ovisno o sektoru i energentu, su sljedeći (preuzeto iz Pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije):

Sektor	Faktor uštede električne energije (rEL)	Faktor uštede goriva za proizvodnju toplinske energije (rG)
Industrija i usluge	0,01	0,02
Kućanstva	0,02	0,03

4.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formule za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
ECO2O	[tCO2 / god]	godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova uvođenjem naprednih mjernih sustava na obračunskim brojilima
ECO2K	[tCO2 / god]	godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova uvođenjem naprednih mjernih sustava na kontrolnim brojilima
eEL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za električnu energiju 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5
ePP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za prirodni plin prema 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5
eELLU	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za ekstra lako loživo ulje 0,300 prema Prilogu B, Tablica 5
eUNP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za ukapljeni naftni plin 0,255 prema Prilogu B, Tablica 5
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinsku energiju 0,275 prema Prilogu B, Tablica 5

Napomena: Godišnja potrošnja energije, kao i pripadajuće emisije pojedinih energenata svih krajnjih kupaca određuju se zasebno za sektor kućanstva i zasebno za sektor usluga zbog različitih referentnih faktora uštede energije.

4.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere razlikuje se za pojedine sektore i to na način prikazan donjom tablicom.

Sektor	Životni vijek [godina]
Zgrade sektora usluga	5
Kućanstva	2

5. UVOĐENJE SUSTAVA ZA UPRAVLJANJE ENERGIJOM

S obzirom da je energija od ključne važnosti za poslovanje i funkcioniranje većine vrsta organizacija te predstavlja sve veći trošak tijekom poslovanja javlja se potreba za stvaranjem normiranog modela za učinkovito upravljanje energijom. Uvođenjem sustava za upravljanje energijom (npr. ISO 50001) utvrđuju se zahtjevi i daju upute za primjenu takvog upravljanja energijom koji bi bili prikladni za primjenu u svim vrstama organizacija i na sve tipove energije koji se upotrebljavaju. Sa sustavom za upravljanje energijom poželjno je ugraditi opremu, odnosno sustave kontrole CO₂ i CO u prostoru i to bez izuzetka u prostoru gdje se koristi otvoreni plamen. Osnovna svrha sustava je postizanje boljih energetskih učinaka što obuhvaća uporabu energije, energetsku učinkovitost, sigurnost uposlenih i potrošnju energije primjenjujući niz administrativnih i organizacijskih postupaka, imenovanjem odgovornih osoba te postavljanjem konkretnih ciljeva za poboljšanje, odnosno donošenje cjelovite energetske politike poduzeća.

5.1. Način određivanja ušteda

Ušteda prilikom uvođenja sustava za upravljanje energijom utvrđena je na temelju prethodne potrošnje energije.

5.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih uvođenjem sustava za gospodarenje energijom kod krajnjih kupaca:

pri čemu je:

FESi	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
E	[kWh/god]	godišnja potrošnja električne energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom
rEL		faktor uštede električne energije zbog uvođenja sustava za gospodarenje energijom prema donjoj tablici referentnih vrijednosti
GL	[kWh/god]	godišnja potrošnja lignita svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GMU	[kWh/god]	godišnja potrošnja mrkog ugljena svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GKU	[kWh/god]	godišnja potrošnja kamenog ugljena svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GTLU	[kWh/god]	godišnja potrošnja teškog i srednjeg loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GB	[kWh/god]	godišnja potrošnja benzina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GBM	[kWh/god]	godišnja potrošnja biomase svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GPP	[kWh/god]	godišnja potrošnja prirodnog plina i stlačenog prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GELLU	[kWh/god]	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja, lakog loživog ulja i dizela svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GUNP	[kWh/god]	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GTE	[kWh/god]	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
rG		faktor uštede goriva zbog uvođenja sustava za gospodarenje energijom prema donjoj tablici referentnih vrijednosti

Potrebno je napomenuti kako se godišnja potrošnja energije pojedinih energenata svih krajnjih kupaca određuje zasebno za sektor usluga, zasebno za mikro i mala poduzeća sektora industrije i zasebno za srednja i velika poduzeća sektor industrije zbog različitih referentnih faktora uštede energije.

pri čemu je:

FES

[kWh/god]

ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji uvođenjem sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga

5.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su:

E	[kWh/god]	godišnja potrošnja električne energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GL	[kWh/god]	godišnja potrošnja lignita svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GMU	[kWh/god]	godišnja potrošnja mrkog ugljena svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GKU	[kWh/god]	godišnja potrošnja kamenog ugljena svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GTLU	[kWh/god]	godišnja potrošnja teškog i srednjeg loživog ulja svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GB	[kWh/god]	godišnja potrošnja benzina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GBM	[kWh/god]	godišnja potrošnja biomase svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GPP	[kWh/god]	godišnja potrošnja prirodnog plina i stlačenog prirodnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GELLU	[kWh/god]	godišnja potrošnja ekstra lakog loživog ulja, lakog loživog ulja i dizela svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GUNP	[kWh/god]	godišnja potrošnja ukapljenog naftnog plina svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije
GTE	[kWh/god]	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom, zasebno za sektor usluga, mikro i mala poduzeća sektora industrije te srednja i velika poduzeća sektora industrije

Napomena: Kao godišnja potrošnja pojedinog energenta prije početka uvođenja sustava za gospodarenje energijom moguće je koristiti definiranu baznu potrošnju koja je jedan od prvih koraka ka uvođenju sustavnog gospodarenja energijom.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– odluka ili istovrijedan dokument potpisan od strane odgovorne osobe u tvrtki vezan za početak provedbe uvođenja sustava za upravljanje energijom,

– izvještaj i/ili certifikat o uvedenom sustavu za upravljanje energijom,

– službeni podatak o potrošnji energenata, poput računa za energiju, ispisa dostavljenog od strane opskrbljivača ili ispisa iz mjernog sustava za nadzor potrošnje ili utvrđene bazne/referentne potrošnje kao prvog koraka ka uvođenju sustavnog gospodarenja energijom prije početka uvođenja sustava.

5.4. Referentne vrijednosti

Referentne vrijednosti za faktore uštede energije, ovisno o sektoru, veličini poduzeća i energentu, su sljedeće (preuzeto iz pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije):

Sektor / veličina poduzeća	Faktor uštede električne energije (rEL)	Faktor uštede goriva za proizvodnju toplinske energije (rG)
Zgrade sektora usluga	0,03	0,05
Industrija mikro i mala poduzeća	0,02	0,03
Industrija srednja i velika poduzeća	0,01	0,01

5.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
eEL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za električnu energiju 0,159 prema Prilogu B, Tablica 5
eL	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za lignit 0,385 prema Prilogu B, Tablica 5
eMU	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za mrki ugljen 0,359 prema Prilogu B, Tablica 5
eKU	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za kameni ugljen 0,349 prema Prilogu B, Tablica 5
eTLU	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za teško i srednje loživo ulje 0,307 prema Prilogu B, Tablica 5
eB	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za benzin 0,280 prema Prilogu B, Tablica 5
ePP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za prirodni plin i stlačeni prirodni plin 0,214 prema Prilogu B, Tablica 5
eELLU	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za ekstra lako loživo ulje 0,300 prema Prilogu B, Tablica 5
eUNP	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za ukapljeni naftni plin 0,255 prema Prilogu B, Tablica 5
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinsku energiju 0,275 prema Prilogu B, Tablica 5

Napomena: Godišnja potrošnja energije, kao i pripadajuće emisije pojedinih energenata svih krajnjih kupaca određuju se zasebno za sektor usluga, zasebno za mikro i mala poduzeća sektora industrije i zasebno za srednja i velika poduzeća sektora industrije zbog različitih referentnih faktora uštede energije.

5.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

6. USLUGA OPTIMIZACIJE POTROŠNJE ENERGIJE

Optimizacija potrošnje energije podrazumijeva korištenje metoda kojima se za žaljenu razinu ugode ili konačnog proizvoda troši najmanja moguća količina energije. Iskustva pokazuju kako se energetski sustavi koriste ne učinkovito, čak i u slučajevima postojanja regulacije, jer mogućnosti i postavke nisu prilagođeni specifičnim slučajevima. Kako se radi o specifičnim slučajevima za verifikaciju ušteda potrebno je koristiti međunarodni protokol za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda (IPMVP), koji je i razvijen u navedenu svrhu. IPMVP definira smjernice koje opisuju uobičajenu praksu u mjerenju, računanju i izvještavanju o postignutim uštedama u projektima energetske učinkovitosti kod krajnjih korisnika. IPMVP predstavlja okvir i četiri opcije mjerenja i verifikacije (M&V) u cilju transparentnog, pouzdanog i dosljednog izvještavanja o uštedama. M&V aktivnosti uključuju mjerenje protoka energije i vode, praćenje nezavisne(ih) varijable(i), izračun i izvješćivanje. IPMVP je namijenjen za korištenje profesionalcima kao osnova za pripremu izvještaja o postignutim učincima. Svaki korisnik mora uspostaviti svoj specifičan M&V plan koji se odnosi na jedinstvene karakteristike projekta. IPMVP nije standard i stoga ne postoji nikakav formalni mehanizam usklađivanja s protokolom. Pridržavanje IPMVP-a zahtijeva pripremu specifičnog M&V plana projekta koji je u skladu s IPMVP terminologijom. Mora se imenovati IPMVP opcija koja će se koristiti, način praćenja mjerenja i metode analiza koje se koriste, procedure za osiguranje kvalitete koje treba slijediti, i osoba odgovorna za M&V. Prijedlog M&V plana dan je na kraju opisa ove mjere.

6.1. Način određivanja ušteda

Ušteda se utvrđuje prema metodologiji raspisanoj u međunarodnom protokolu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda (IPMVP).

6.2. Formula za izračun ušteda

Kada se o uštedi izvještava prema uvjetima iz perioda izvještavanja, može se zvati i izbjegnutom potrošnjom energije perioda izvještavanja. Izbjegnuta potrošnja energije kvantifikacija je ušteda u periodu izvještavanja prema potrošnji energije kakva bi bila bez uvođenja MEU. Kada se o uštedi izvještava pod uvjetima iz perioda izvještavanja, energija iz osnovnog perioda treba biti prilagođena uvjetima iz izvještajnog perioda. Za ovaj uobičajeni način zajedničkog izvještavanja o uštedama jednadžba može biti prikazana na sljedeći način:

pri čemu je:

FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji optimizacijom potrošnje energije
FESi	[kWh/i]	ušteda energije u neposrednoj potrošnji optimizacijom potrošnje energije u odabranom vremenskom periodu (npr. mjesečno…)
i	-	odabrani vremenski period (npr. mjesečni, tjedni…)
EO	[kWh/i]	potrošnja energije iz osnovnog perioda prije provođenja optimizacije potrošnje u odabranom vremenskom periodu (npr. mjesečno…)
R	[kWh/i]	rutinska prilagodba na uvjete izvještavanja (dio potrošnje energije koji ovisi o odabranom parametru koji utječe na istu u odabranom vremenskom periodu)
N	[kWh/i]	nerutinske prilagodbe na uvjete izvještavanja (dio potrošnje energije koji ovisi o inače nepromjenjivim parametrima u odabranom vremenskom periodu)
EI	[kWh/i]	potrošnja energije u periodu izvještavanja nakon provođenja optimizacije potrošnje u odabranom vremenskom periodu (npr. mjesečno…)

IPMVP nudi četiri opcije za određivanje ušteda (A, B, C i D). Odabir opcije ovisi o brojnim faktorima, uključujući razmatranja lokacija mjernih granica. Ako je odlučeno utvrditi uštede na razini objekta, može biti bolje odabrati opciju C ili D. Međutim, ako se samo razmatra MEU, prikladnija može biti tehnika koja uključuje izoliranje područja projekta energetske učinkovitosti (opcija A, B ili D). Izbor IPMVP opcije je odluka koju donosi izrađivač plana mjerenja i verifikacije za svaki projekt, prema cijelom skupu uvjeta projekta, analize, proračunu i profesionalnoj prosudbi. Sljedeća slika prikazuje rutinski proces u logici odabira opcija.

6.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su:

EO	[kWh/i]	mjerena potrošnja energije iz osnovnog perioda prije provođenja optimizacije potrošnje u odabranom vremenskom periodu (npr. mjesečno…)
x	razno	parametri prema kojima se proračunava rutinska prilagodba na uvjete izvještavanja (npr. vanjska temperatura…)
y	razno	parametri prema kojima se proračunava nerutinska prilagodba na uvjete izvještavanja (npr. promjena kvadrature grijanog prostora…)
EI	[kWh/i]	mjerena potrošnja energije u periodu izvještavanja nakon provođenja optimizacije potrošnje u odabranom vremenskom periodu (npr. mjesečno…)

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– plan mjerenja i verifikacije ušteda,

– izvještaj o ostvarenim uštedama u periodu izvještavanja temeljen na planu mjerenja i verifikacije ušteda.

6.4. Referentne vrijednosti

Ušteda se utvrđuje prema metodologiji raspisanoj u međunarodnom protokolu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda (IPMVP) gdje su sve vrijednosti specifične za svaki zasebni projekt. Referentne vrijednosti se ne koriste.

6.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/(god)]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
e	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za energent čija je potrošnja smanjena, a prema Prilogu B, Tablica 5

6.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine

Prilog C, Tablica 12

PLAN MJERENJA I VERIFIKACIJE UŠTEDA ENERGIJE

Mjera energetske učinkovitosti:
Svrha i opis mjere	Opisati mjeru energetske učinkovitosti, ciljeve koji se želi postići uz referenciranje na zakonsku i normativnu regulativu:
Granice mjerenja	Opisati granice mjerenja, što se mjeri i koje veličine se mjere:
Međudjelovanje	Opisati mogući utjecaj mjere energetske učinkovitosti na druge sustave, opisati mogući utjecaj drugih varijabli na mjeru energetske učinkovitosti:
IPMVP opcija	Upisati odabranu opciju proračuna uz broj verzije i svezak IPMVP izdanja:
Mjerna oprema	Opis korištene mjerne opreme:
Postupak mjerenja	Opisati postupak mjerenja, trajanje mjerenja i točke mjerenja prije provedbe mjere energetske učinkovitosti:
	Opisati postupak mjerenja, trajanje mjerenja i točke mjerenja nakon provedbe mjere energetske učinkovitosti:
Referentna potrošnja energije	Specifična potrošnja energije prije provedbe mjere	kWh/n.v.
	Potrošnja energije prije provedbe mjere	kWh/god.
	Jedinična cijena za energiju	kn/kWh
Referentni uvjeti	Opisati koje neovisne varijable utječu na potrošnju energije te navesti njihove vrijednosti:
Prilagodbe	Rutinske prilagodbe:
	Ne-rutinske prilagodbe:
Period provedbe	Definirati period izvještavanja – može biti kratak kao kod neposrednog mjerenja prilikom puštanja u pogon ili kroz cijeli period povrata investicijskih ulaganja. Definirati učestalost izvještavanja:
Investicija	Izvor financiranja	Udio [%]			Iznos [kn]
	(Vlastita sredstva)
	(ESCO tvrtka)
	(Komercijalna banka)
	(Drugo)
	Ukupna investicija
Metoda proračuna	Upisati matematičke ovisnosti koje će se koristiti prilikom verifikacije ušteda sa objašnjenjima pojedinih varijabli i vrijednosti:
Očekivana točnost	Upisati mjerljivu i statističku točnost mjerenja i dobivenih rezultata, što uključuje matematičke ovisnosti i dobivene vrijednosti:
Kontrola kvalitete	Navesti postupke osiguranja kvalitete i procedure koje će biti korištene prilikom izrade izvještaja:
Uštede	Ušteda u utrošenom ogrjevnom energentu			kWh/god.
	Ušteda u utrošenoj električnoj energiji			kWh/god.
	Ušteda u instaliranoj električnoj snazi			kW
	Ušteda u srednjem mjesečnom vršnom opterećenju			kW/mj.
	Ušteda u utrošenoj vodi			m3/god.
	Uštede u primarnoj energiji			kWh/god.
	Smanjenje emisije CO2			kg/god.
	Smanjenje troškova za energiju i vodu			kn/god.
	Smanjenje troškova održavanja			kn/god.
	Ukupna ušteda			kn/god.

7. CJELOVITA REKONSTRUKCIJA TOPLINSKIH PODSTANICA

Mjera uključuje:

– rekonstrukciju zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za grijanje,

– rekonstrukciju zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za pripremu potrošne tople vode (PTV),

– rekonstrukciju zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za grijanje i pripremu PTV.

Pri cjelovitoj rekonstrukciji toplinske podstanice za grijanje, ista treba biti opremljena novim regulatorima s kontrolom temperature grijane vode u ovisnosti o vanjskoj temperaturi i s mogućnosti podešavanja krivulje grijanja te upravljanjem parametrima regulacijskog ventila.

Ugradnja nove moderne toplinske podstanice ili cjelovita rekonstrukcija postojeće toplinske podstanice za grijanje i pripremu potrošne tople vode uključuje:

– kompaktni pločasti izmjenjivač topline prikladne veličine (snage),

– pravilno odabranu i konfiguriranu regulacijsku opremu za pripremu potrošne tople vode,

– modernu upravljačku opremu koja omogućuje daljinsko upravljanje i povezivanje s mjerilom toplinske energije,

– mjerilo toplinske energije koje može očitavati podatke i prema potrebi prenositi podatke regulacijskom ventilu,

– energetski učinkovite pumpe,

– toplinsku izolaciju cjevovoda i izmjenjivača topline u toplinskoj podstanici,

– sposobnost sustava za optimiziran rad.

7.1. Način određivanja ušteda

Procijenjena ušteda.

7.2. Formula za izračun ušteda

Rekonstrukcija zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za grijanje

Osnovu za utvrđivanje uštede energije čine godišnja potrebna energija za grijanje, ogrjevna površina zgrade i normirana procjena uštede energije. Ušteda energije računa se prema sljedećim jednadžbama:

pri čemu je:

UFES	[kWh/god]	jedinična ušteda toplinske energije uslijed rekonstrukcije toplinske podstanice za grijanje
SHD	[kWh/m²god]	godišnja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade
A	[m²]	grijana površina zgrade ili etaže koja se opskrbljuje toplinom iz toplinske podstanice
k		faktor (normirani) uštede cjelovite rekonstrukcije toplinske podstanice
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Rekonstrukcija zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za pripremu PTV

Osnovu za utvrđivanje uštede energije čine godišnja potrebna energija za pripremu potrošne tople vode, ogrjevna površina zgrade i normirana procjena uštede energije. Ušteda energije računa se prema sljedećim jednadžbama:

pri čemu je:

UFES	[kWh/god]	jedinična ušteda toplinske energije uslijed rekonstrukcije toplinske podstanice za pripremu potrošne tople vode
SWD	[kWh/m²god]	specifične godišnje potrebe energije za pripremu PTV
A	[m²]	površina zgrade ili etaže koja se opskrbljuje PTV-om iz toplinske podstanice
k		faktor (normirani) uštede cjelovite rekonstrukcije toplinske podstanice
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

Rekonstrukcija zastarjele i neučinkovite toplinske podstanice za grijanje i pripremu PTV

Ušteda energije predstavlja zbroj prethodno dvije opisane uštede, što prikazuju sljedeće jednadžbe:

pri čemu je:

UFES	[kWh/god]	jedinična ušteda toplinske energije uslijed rekonstrukcije toplinske podstanice za grijanje i pripremu potrošne tople vode
SHD	[kWh/m²god]	godišnja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade
SWD	[kWh/m²god]	specifične godišnje potrebe energije za pripremu PTV
A	[m²]	površina zgrade ili etaže koja se opskrbljuje toplinom i PTV-om iz toplinske podstanice
k		faktor (normirani) uštede cjelovite rekonstrukcije toplinske podstanice
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

7.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN br. 97/14, 130/14) godišnja potrebna toplinska energija za grijanje je računski određena količina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za održavanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade. S obzirom na navedenu definiciju, potrebno je poznavati sve parametre potrebne za izračun godišnje potrebne toplinske energije za grijanje ili poznavati njenu već izračunatu vrijednost za objekte kod kojih će se primjenjivati formula za izračun ušteda uslijed cjelovite rekonstrukcije toplinskih podstanica. Dodatno, potrebno je poznavati specifične godišnje potrebe energije za pripremu PTV te površinu zgrade ili etaže koja se opskrbljuje toplinom i PTV-om iz toplinskih podstanica. U slučaju nedostatka ili nedostupnosti stvarnih vrijednosti moguće je koristiti referentne vrijednosti.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– zapisnik o primopredaji opreme toplinske podstanice,

– izvještaj o energetskom pregledu ili projektna dokumentacija iz koje su razvidni podaci o specifičnim godišnjim toplinskim potrebama za grijanje i potrošnu toplu vodu te o korisnoj površini zgrade/dijela zgrade koja se opskrbljuje iz toplinske podstanice.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka u slučaju korištenja referentnih podatka je zapisnik o primopredaji opreme toplinske podstanice, s iskazanom ukupnom površinom zgrade ili etaže koja se opskrbljuje toplinom i PTV-om iz toplinske podstanice.

7.4. Referentne vrijednosti

U nedostatku podataka specifičnih za određivanje ušteda uslijed cjelovite rekonstrukcije toplinskih podstanica, potrebno je koristiti referentne vrijednosti koje su prikazane u Pogreška! Izvor reference nije pronađen..

Oznaka	Jedinica	Vrijednost
SHD	[kWh/(m²god)]	Prilog B, Tablica 3
SWD	[kWh/(m²god)]	STAMBENE ZGRADE
		12,5	≤ tri stambene jedinice
		16,0	> tri stambene jedinice
		ZGRADE USLUŽNOG SEKTORA
		3,5	javne i komercijalne zgrade (bolnice, kaznionice, vojarne, domovi, hoteli, sportski objekti i dr.)
		0,5	ostale zgrade uslužnog sektora
k[42]	-	0,1

^[42](Vrijednosti preuzete iz Pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije, iz metode »Celovita prenova toplotne postaje«. U metodi se kao vrijednost normiranog faktora uštede energije uzima 0,1, odnosno pretpostavljaju se prosječne uštede od 10%.)

7.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda toplinske energije uslijed cjelovite rekonstrukcije toplinske podstanice
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinski sustav, Prilog B, Tablica 5

7.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

20 godina

Prilog C, Tablica 12

8. SPAJANJE KOTLOVNICA NA CENTRALNI TOPLINSKI SUSTAV

Ova mjera obuhvaća priključenje novih potrošača toplinske energije na postojeći zatvoreni ili centralni toplinski sustav sukladno propisima iz područja tržišta toplinskom energijom. To su uobičajeno postojeći potrošači na starim sustavima grijanja, koji se zamjenjuju novim toplinskim podstanicama centralnog toplinskog sustava. Pri tome je potrebno uvažiti da se zamjena starih sustava često poklapa s poboljšanjem ili obnavljanjem ostalih elemenata zgrade (primjerice fasade, stolarije i slično) te je iznimno važno pravilno dimenzionirati toplinske podstanice.

Pri izračunu uštede toplinske energije uzimaju se u obzir standardne vrijednosti učinkovitosti instalacija, godišnja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade (i, ako je primjenjivo, PTV) te grijana površina zgrade.

8.1. Način određivanja ušteda

Procijenjena ušteda.

8.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda toplinske energije računa se prema:

pri čemu je:

UFES	[kWh/(jedinica x god)]	ušteda toplinske energije uslijed priključenja sustava za grijanje i pripremu potrošne tople vode na centralni toplinski sustav
SHD	[kWh/m² god]	godišnja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade
SWD	[kWh/m²god]	specifične godišnje potrebe energije za pripremu PTV
A	[m²]	ogrjevna površina zgrade koja se priključuje na centralni toplinski sustav
ηinit		godišnja učinkovitost starog (zamijenjenog) kotla
ηCTS		godišnja učinkovitost novog toplinskog sustava pri priključenju zgrade na centralni toplinski sustav
FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji

8.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Za primjenu metode potrebno je poznavati podatke o učinkovitosti sustava grijanja (starih i novih), godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje zgrade (i, ako je primjenjivo, PTV) te ogrjevnoj površini zgrade koja se priključuje na centralni toplinski sustav. Podatak o učinkovitosti sustava koji se zamjenjuje moguće je utvrditi prema stvarnim podacima kao omjer energije koja je predana zgradi i ulazne energije goriva za danu kotlovnicu. Za učinkovitost CTS-a uzima se referentna vrijednost ili stvarna vrijednost koju utvrđuje opskrbljivač toplinskom energijom.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– službeni izvještaj o spajanju kotlovnice na toplinski sustav koji sadrži informacije o učinkovitosti zamijenjene kotlovnice i učinkovitosti CTS-a,

– izvještaj o energetskom pregledu ili projektna dokumentacija iz koje su razvidni podaci o specifičnim godišnjim toplinskim potrebama za grijanje i PTV te o korisnoj površini zgrade/dijela zgrade koja se opskrbljuje iz toplinske podstanice.

Ukoliko se koriste referentne vrijednosti za specifične godišnje toplinske potrebe zgrade, izvještaj o spajanju na centralni ili zatvoreni toplinski sustav mora sadržavati podatak o korisnoj površini zgrade/dijela zgrade koja se opskrbljuje iz toplinske podstanice.

8.4. Referentne vrijednosti

U nedostatku podataka specifičnih za određivanje ušteda uslijed spajanja kotlovnica na zatvoreni ili centralni toplinski sustav, potrebno je koristiti sljedeće referentne vrijednosti:

Oznaka	Jedinica	Vrijednost
SHD	[kWh/(m²god)]	Prilog B, Tablica 3
SWD	[kWh/(m²god)]	STAMBENE ZGRADE
		12,5	≤ tri stambene jedinice
		16,0	> tri stambene jedinice
		ZGRADE USLUŽNOG SEKTORA
		3,5	javne i komercijalne zgrade (bolnice, kaznionice, vojarne, domovi, hoteli, sportski objekti i dr.)
		0,5	ostale zgrade uslužnog sektora
ηiinit[43]	-	0,84
ηCTS[44]	-	0,94

^[43](Prilog B, Tablica 2 (vrijednost za stupanj djelovanja kotla prije provedbe mjere EnU))
^[44](Prilog B, Tablica 2 (vrijednost za stupanj djelovanja kotla nakon provedbe mjere EnU))

8.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
einit	[kgCO2/kWh]	emisijski faktor za gorivo ili energetski izvor za stari sustav grijanja, Prilog B, Tablica 5
eTE	[kgCO2 /kWh]	emisijski faktor za toplinski sustav, Prilog B, Tablica 5

8.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

20 godina

Prilog C, Tablica 12

9. REVITALIZACIJA TOPLINSKE MREŽE
(VRELOVODNA I PAROVODNA MREŽA)

Ova mjera uključuje provedbu jedne ili više mjera za smanjenje toplinskih gubitaka u toplinskoj mreži u sustavu daljinskog grijanja i povećanje učinkovitosti putem:

– zamjene starih dionica cjevovoda novima, koji imaju bolje tehničke karakteristike, izolacijski materijal i konstrukcijska rješenja,

– obnovu izolacije na postojećim cjevovodima.

Pri izračunu uštede toplinske energije uzimaju se u obzir razlike u toplinskim gubicima vrelovoda i/ili parovoda prije i nakon revitalizacije distribucijske mreže, duljina revitalizirane distribucijske mreže te broj radnih sati mjesečno.

9.1. Način određivanja ušteda

Procijenjena ušteda.

9.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih revitalizacijom vrelovodne i/ili parovodne mreže^[45](Metoda je preuzeta iz pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije, metoda »Obnova distribucijskega omrežja sistema daljinskega ogrevanja« iz Priloga I.):

pri čemu je:

FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda toplinske energije uslijed smanjenja toplinskih gubitaka nakon revitalizacije distribucijske mreže
	[W/m]	toplinski gubici po metru cjevovoda promjera DN prije revitalizacije distribucijske mreže
	[W/m]	toplinski gubici po metru cjevovoda promjera DN nakon revitalizacije distribucijske mreže
li	[m]	duljina revitalizirane dionice distribucijske mreže s vanjskim promjerom cijevi do,i
tj	[h]	broj radnih sati mjesečno
i		dionica cjevovoda s vanjskim promjerom cijevi do,i
j		Mjesec
m		broj mjeseci rada vrelovoda/parovoda koji uključuje opskrbu toplinskom energijom za grijanje i/ili potrošnom toplom vodom
n		broj dionica cjevovoda

Pri izračunu toplinskih gubitaka za sezonu grijanja, polazne i povratne temperature uzimaju se u obzir pri prosječnoj mjesečnoj vanjskoj temperaturi za desetogodišnje razdoblje prije revitalizacije distribucijske mreže.

Za izračun ukupnih toplinskih gubitaka po metru predizoliranih cjevovoda u zemlji (polaz + povrat) primjenjuje se pristup naveden u dodatku D standarda HR EN 13941 Cijevi za daljinsko grijanje -- Projektiranje i montaža toplinski izoliranih cijevnih sustava s jednom ili dvije cijevi za ukopane vrelovodne mreže -- 1. dio: Projektiranje (EN 13941-1:2019). Za izračun toplinskih gubitaka po metru postojećih cjevovoda može se koristiti i pojednostavljeni proračun temeljen na podatcima o proizvedenoj i isporučenoj toplinskoj energiji i duljini cjevovoda. Za toplinske gubitke po metru novih cjevovoda mogu se koristiti i podaci proizvođača.

9.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su toplinski gubici po metru cjevovoda određenog promjera prije i nakon revitalizacije distribucijske mreže, koje je moguće izračunati na temelju podataka o isporučenoj i proizvedenoj toplinskoj energiji te promjeru cjevovoda mreže. Dodatno, potrebno je poznavati duljinu distribucijske mreže te broj radnih sati mjesečno.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– glavni projekt revitalizacije vrelovodne i/ili parovodne distribucijske mreže i

– završni izvještaj stručnog nadzora o dovršetku projekta revitalizacije vrelovodne i/ili parovodne distribucijske mreže.

9.4. Referentne vrijednosti

Za određivanje ušteda uslijed revitalizacije vrelovodne i/ili parovodne distribucijske mreže, nema odgovarajućih referentnih vrijednosti te je potrebno poznavati stvarne ulazne podatke.

9.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
FES	[kWh/m god]	godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova uslijed revitalizacije distribucijske mreže
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinski sustav, Prilog B, Tablica 5

9.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

20 godina

Prilog C, Tablica 12

10. IMPLEMENTACIJA SOFTVERA ZA UPRAVLJANJE TOPLINSKOM MREŽOM

Energija ima ključnu važnost za poslovanje i funkcioniranje većine tvrtki, te predstavlja sve veći trošak poslovanja, stoga je sve značajnija potreba za učinkovitim upravljanjem energijom.

Tvrtke koje se bave toplinske energije uvode softvere koji imaju za cilj optimiranje cjelokupnog procesa od proizvodnje, mreže, do isporuke toplinske energije krajnjim kupcima kojim se između ostalog smanjuju toplinski gubitci, predviđa buduće kritični događaji, omogućuje upravljanje rizicima i troškovima održavanja i upravljanja. Različiti modulu softvera između ostalog imaju za svrhu minimaliziranje toplinskih gubitka i operativne troškove u mreži. Temperatura na polazu podešava se na najnižu moguću temperaturu, uzimajući u obzir količinu toplinske energije koju treba isporučiti potrošačima priključenima na mrežu. Nadalje, uzima se u obzir akumuliranu toplinu u mreži te promjene koje će se dogoditi kao rezultat predviđanja vanjske temperature. S obzirom na dostupne, mjerljive podatke, važno je napomenuti kako je teško nedvojbeno i jednoznačno utvrditi uštede koje su posljedica isključivo optimizacije rada sustava toplinske energije, a koje su posljedica zahvata na samoj mreži.

Ova mjera se promatra kao mjera uvođenja sustava upravljanja energijom te je metoda određivanja ušteda energije koja se primjenjuje za uvođenje sustava upravljanja energijom^[46]() prilagođena za slučaj mreže sustava toplinskog grijanja.

10.1. Način određivanja ušteda

Predviđena ušteda.

10.2. Formula za izračun ušteda

Formula za izračun ušteda energije ostvarenih uvođenjem sustava za upravljanje mrežom (implementacijom softvera za upravljanje i optimizaciju):

pri čemu je:

FES	[kWh/god]	ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
GTE	[kWh/god]	godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za upravljanje mrežom
rG		faktor uštede toplinske energije zbog uvođenja sustava upravljanja mrežom prema referentnoj vrijednosti

10.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Potrebni ulazni podaci za izračun ušteda su:

GTE

[kWh/god]

godišnja potrošnja toplinske energije svih krajnjih kupca mjerena u godini prije početka uvođenja sustava za upravljanje mrežom

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– dokaz o uvođenju i održavanju programskog paketa softvera (npr. ugovor s isporučiteljem sustava, zapisnik o primopredaji sustava ili sličan dokument) i

– izvješće o godišnjoj potrošnji toplinske energije svih krajnjih kupaca prije uvođenja softvera, potpisano od strane odgovorne osobe opskrbljivača toplinskom energijom.

10.4. Referentne vrijednosti

Referentna vrijednost za faktor uštede goriva za proizvodnju toplinske energije rG iznosi 0,01 (preuzeto iz Pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije)^[47](Vrijednost je preuzeta iz Pravilnika o metodama za određivanje uštede energije Republike Slovenije, metoda »Uvajanje sistemov za upravljanje z energijo« iz Priloga I, mjera 29).

10.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisija stakleničkih plinova:

pri čemu je:

ECO2	[tCO2 / god]	ukupno godišnje smanjenje emisija stakleničkih plinova
eTE	[kgCO2 / kWh]	emisijski faktor za toplinski sustav, Prilog B, Tablica 5

10.6. Životni vijek mjere

Životni vijek mjere

2 godine[48].

Prilog C, Tablica 12

^[48](Životni vijek mjere odredio se prema tematski najbližom definiranom mjerom u prilogu C (uvođenje sustava upravljanja energijom) energije)

11. INTEGRALNA OBNOVA POSTOJEĆIH STAMBENIH ZGRADA I ZGRADA USLUŽNOG SEKTORA

Integralna obnova zgrada odnosi se na projekte u kojima istodobno dolazi do poboljšanja ovojnice zgrade i sustava grijanja.

Jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji izračunava se kao razlika omjera specifičnih toplinskih potreba građevina i učinkovitosti sustava grijanja ‘prije’ i ‘poslije’ provedbe mjere EnU. Situacija ‘prije’ zadana je parametrima svake zgrade ili se mogu koristiti referentne vrijednosti u ovisnosti o razdoblju izgradnje zgrade i zahtjevima tadašnje regulative. Vrijednosti specifičnih toplinskih potreba građevina se trebaju korigirati prema stupanj-danu grijanja.

Ukupne godišnje uštede energije u neposrednoj potrošnji za neku zgradu određuju se množenjem jediničnih ušteda energije s površinom zgrade.

11.1. Način određivanja ušteda

Procijenjene uštede

11.2. Formula za izračun ušteda

Formule za izračun ušteda energije ostvarenih povećanjem toplinske zaštite i zamjenom opreme sustava za grijanje stambenih zgrada i zgrada uslužnog sektora:

pri čemu je:

UFES [kWh/m²/god]	Jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji
SHDinit [kWh/m²]	Specifične godišnje toplinske potrebe za grijanje zgrade prije provedbe mjere EnU
SHDnew [kWh/m²]	Specifične godišnje toplinske potrebe za grijanje zgrade nakon provedbe mjere EnU
ηinit	Učinkovitost starog sustava grijanja prije provedbe mjere EnU
ηnew	Učinkovitost novog sustava grijanja nakon provedbe mjere EnU
FES [kWh/god]	Ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
A [m²]	Ploština korisne površine zgrade[49]

^[49](Ploština korisne površine zgrade (m2) definirana je kao ukupna ploština neto podne površine grijanog dijela zgrade u skladu s važećim Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama.)

11.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Za izračun ušteda nužno je znati podatak o ukupnoj korisnoj površini objekta za koji je primijenjena mjera.

Poželjno je znati učinkovitost postojećeg i novog sustava grijanja kao i podatak o specifičnoj godišnjoj toplinskoj potrebi za grijanje zgrade.

Najtočniji rezultati dobivaju se provedbom detaljnog energetskog pregleda prije i nakon rekonstrukcije i primjene mjera EnU.

Potrebni podaci specifični za pojedini projekt:

A	Ploština korisne površine zgrade	m²	Stvarna vrijednost
SHDinit	Specifične godišnje toplinske potrebe za grijanje zgrade prije provedbe mjere EnU	kWh/m²	Stvarna / referentna vrijednost
SHDnew	Specifične godišnje toplinske potrebe za grijanje zgrade nakon provedbe mjere EnU	kWh/m²	Stvarna / referentna vrijednost
ηinit	Učinkovitost starog sustava grijanja prije provedbe mjere EnU	-	Stvarna / referentna vrijednost
ηnew	Učinkovitost novog sustava grijanja nakon provedbe mjere EnU	-	Stvarna / referent­na vrijednost

U slučaju korištenja stvarnih vrijednosti unose se podaci iz energetskih pregleda zgrade, projektne dokumentacije ili fizike zgrade i to podataka o ukupnoj isporučenoj energiji tehničkim sustavima prije i nakon provedene energetske obnove/rekonstrukcije zgrade.

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– Izvješće o energetskom pregledu zgrade prije i poslije primjene mjera energetske učinkovitosti ili

– Glavni projekt energetske obnove zgrade ili jednakovrijedni projekt, sa završnim izvješćem nadzornog inženjera.

11.4. Referentne vrijednosti

U nedostatku podataka specifičnih za pojedini projekt, trebaju se koristiti referentne vrijednosti:

Referentne vrijednosti:
SHDinit [kWh/m²]	Prilog B, Tablica 3
SHDnew [kWh/m²]	Prilog B, Tablica 3
ηinit	0,609	Prilog B, Tablica 4
ηnew	0,848	Prilog B, Tablica 4

11.5. Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Godišnje smanjenje emisija CO₂ ovisi o vrsti goriva/energije korištene u sustavu grijanja.

Formula za izračun godišnjeg smanjenja emisije stakleničkih plinova:

12. OBNOVA TOPLINSKE IZOLACIJE POJEDINIH DIJELOVA OVOJNICE ZGRADA

Toplinska izolacija pojedinih dijelova ovojnice zgrada uključuje zidove, prozore i stropove (krovove) zgrada.

Jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji izračunava se temeljem razlike koeficijenta prolaza topline građevnih komponenti ‘prije’ i ‘poslije’ primjene mjere EnU. Situacija ‘prije’ zadana je parametrima svake zgrade ili se mogu koristiti referentne vrijednosti u ovisnosti o razdoblju izgradnje zgrade i zahtjevima tadašnje regulative. Koeficijenti prolaza topline građevnih komponenti se trebaju korigirati prema stupanj-danu grijanja, te ako je moguće prema učinkovitosti i intermitenciji sustava grijanja.

Ukupne godišnje uštede energije u neposrednoj potrošnji za neku zgradu određuju se množenjem jediničnih ušteda energije s površinom ovojnice zgrade koje je bila obnovljena.

12.1. Način određivanja ušteda

Procijenjene uštede

12.2. Formula za izračun

Formule za izračun ušteda energije koja je rezultat obnove elemenata ovojnice zgrada (zid, prozor, krov), bez zamjene opreme za grijanje:

pri čemu je:

UFES [kWh/m²/god]	Jedinična ušteda energije u neposrednoj potrošnji
Uinit [W/m²K]	Koeficijent prolaska topline za karakteristični stari element prije rekonstrukcije
Unew [W/m²K]	Koeficijent prolaska topline za karakteristični element nakon rekonstrukcije
HDD	Stupanj-dan grijanja
24h	24 sata
a	Korekcijski faktor ovisan o klimatskoj zoni u kojoj se zgrada nalazi
b	Učinkovitost sustava grijanja
c	Koeficijent prekida grijanja
FES [kWh/god]	Ukupna godišnja ušteda energije u neposrednoj potrošnji
	Površina vanjske ovojnice zgrade

12.3. Potrebni ulazni podaci i dokumentacija

Za izračun ušteda potrebno je poznavati podatak o površini rekonstruirane konstrukcije vanjske ovojnice zgrade i točni podatak za stupanj-dan grijanja, odnosno stvarnoj klimatskoj zoni u kojoj se zgrada nalazi.

Poželjno je znati koeficijent prolaska topline prije i poslije rekonstrukcije te učinkovitost sustava grijanja.

Potrebni podaci specifični za pojedini projekt:

A	Površina vanjske ovojnice zgrade	m²	Stvarna vrijednost
Uinit	Koeficijent prolaska topline za karakteristični stari element prije rekonstrukcije	W/m²K	Stvarna / referentna vrijednost
Unew	Koeficijent prolaska topline za karakteristični element nakon rekonstrukcije	W/m²K	Stvarna / referentna vrijednost
HDD	Stupanj-dan grijanja	-	Stvarna vrijednost
b	Učinkovitost sustava grijanja	-	Stvarna / referentna vrijednost
c	Koeficijent prekida grijanja	-	Referentna vrijednost

Dokumentacija koju je potrebno priložiti/posjedovati kao dokaz o provedbi mjere i verifikaciju ulaznog podatka za izračun ušteda je sljedeća:

– Račun s provedenim građevinskim radovima na lokaciji s jasno naznačenom količinom pojedinih stavki za izračun ušteda.

12.4. Referentne vrijednosti

U nedostatku podataka specifičnih za pojedini projekt, trebaju se koristiti referentne vrijednosti:

Referentne vrijednosti:	Kontinent	Primorje
Uinit_zid [W/m²K]	1,26		Prilog B, Tablica 4
Unew_zid [W/m²K]	0,30	0,45	Prilog B, Tablica 5
Uinit_prozor [W/m²K]	3,15		Prilog B, Tablica 4
Unew_prozor [W/m²K]	1,60	1,80	Prilog B, Tablica 5
Uinit_krov [W/m²K]	1,75		Prilog B, Tablica 4
Unew_krov [W/m²K]	0,25	0,30	Prilog B, Tablica 5
Uinit_zid,negrijan [W/m²K]	1,65		Prilog B, Tablica 4
Unew_zid,negrijan [W/m²K]	0,40	0,60	Prilog B, Tablica 5
Uinit_pod,tlo [W/m²K]	1,51		Prilog B, Tablica 4
Unew_pod,tlo [W/m²K]	0,40	0,50	Prilog B, Tablica 5
HDD[50]	2.965	1.691
a	1
b=η	Ovisno o umnošku odabranih podsustava		Prilog B, Tablica 2
c[51]
Obiteljske kuće	1,00
Višestambene zgrade	0,71
Uredi	0,39
Zgrade za obrazovanje	0,42
Hoteli i restorani	1,00
Bolnice	1,00
Sportske dvorane	0,61
Trgovine	0,54
Ostale zgrade	0,42

^[50](Preračunate vrijednosti iz Meteoroloških podataka MGIPU-a (https://mgipu.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/EnergetskaUcinkovitost/Meteo_parametri_po_postajama.pdf) (datum pristupa: 9. 10. 2020.))
^[51](Algoritam za proračun potrebne energija za grijanje i hlađenje prostora zgrade prema HRN EN ISO 13790)