Ustavni sud Republike Hrvatske
1924
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Nenad Crevar iz Osijeka, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja u dijelu koji se odnosi na povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom pravosuđa i uprave Republike Hrvatske pokrenutim povodom žalbe protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 od 17. svibnja 2018.
II. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske dužno je u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od trideset (30) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, odlučiti o žalbi podnositelja od 2. lipnja 2018. izjavljenoj protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 od 17. svibnja 2018.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe, Nenadu Crevaru iz Osijeka, Ulica sv. Ane 15c (s boravištem u Kostolačkoj 50, 11000 Beograd, Republika Srbija), određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), u iznosu od 5.700,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
i
RJEŠENJE
I. Ustavna tužba odbacuje se u dijelu koji se odnosi na parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu pod brojem P-522/2019.
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje odluke
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. Nenad Crevar iz Osijeka (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu od 31. ožujka 2021. navodeći da mu je trajanjem upravnog postupka, koji se vodi pred Ministarstvom pravosuđa i uprave Republike Hrvatske povodom njegove žalbe na rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 od 17. svibnja 2018., povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).
2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona Ustavnom sudu dostavljen je spis predmeta Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 i spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu broj: P-522/2019.
2.1. Ustavni sud je, postupajući povodom ustavne tužbe podnositelja, dopisom od 3. svibnja 2021. zatražio od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske očitovanje je li odlučeno povodom žalbe koju je podnositelj izjavio protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 od 17. svibnja 2018., te dostavu spisa predmeta oformljen po navedenoj žalbi podnositelja. Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske nije odgovorilo na dopis Ustavnog suda od 3. svibnja 2021. i nije dostavilo zatraženi spis.
II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU
3. Podnositelj je tužbom od 16. siječnja 2018. pokrenuo parnični postupak radi poništenja oporuke i utvrđenja vrijednosti ostavinske mase koji se vodi pred Općinskom sudom u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, pod brojem P-522/2019 (ranije broj: P-250/2018; u daljnjem tekstu: parnični postupak).
3.1. Podnositelj je tijekom parničnog postupka obavijestio Općinski sud u Sesvetama, Stalnu službu u Dugom Selu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) da je Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službi za zajedničke poslove (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) na temelju članka 21. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (»Narodne novine« broj 143/13.; u daljnjem tekstu: Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći), podnio zahtjev za odobrenje korištenja pravne pomoći od 6. travnja 2018. radi ostvarivanja prava na zastupanje i oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u parničnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom.
4. Rješenjem prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-701-03/18-01/122, urbroj: 2158-05-02/2-18-5 od 17. svibnja 2018. (u daljnjem tekstu: rješenje prvostupanjskog tijela) odbijen je zahtjev podnositelja za odobravanje korištenja pravne pomoći u odnosu na zatraženo zastupanje u parničnom postupku radi poništenja oporuke i utvrđenja vrijednosti ostavinske mase (točka 1.), dok mu je odobreno korištenje pravne pomoći u odnosu na zatraženo oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u navedenom parničnom postupku (točka II. rješenja).
4.1. U obrazloženju rješenja prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2018. navedeno je da je besplatna pravna pomoć – zastupanje u postupku, zatražena u odnosu na postupak radi poništenja oporuke i utvrđenja vrijednosti ostavinske mase. Nadalje je navedeno da se radi o postupku iz područja nasljednog prava koji nije postupak za koji se, prema članku 13. stavku 2. točkama a.) do e.) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći može odobriti pravna pomoć. Također je navedeno da tijekom upravnog postupka povodom zahtjeva podnositelja nije utvrđeno postojanje konkretnih životnih okolnosti na strani podnositelja koje bi opravdale iznimno odobravanje zastupanja s obzirom na vrstu postupka, sukladno članku 13. stavku 2. točke f. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, jer »isto nije u skladu s temeljnim ciljem i svrhom ovoga Zakona«.
5. Podnositelj je protiv točke 1. izreke rješenja prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2018. podnio Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske žalbu od 2. lipnja 2018. (zaprimljena kod prvostupanjskog tijela 4. lipnja 2018.).
6. Budući da Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko tijelo) nije donijelo odluku povodom njegove žalbe od 2. lipnja 2018., podnositelj je tužbom od 21. svibnja 2020. pokrenuo pred Upravnim sudom u Osijeku postupak radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela.
7. Upravni sud u Osijeku je presudom broj: UsI-615/2020-4 od 3. rujna 2020. naredio drugostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi podnositelja od 2. lipnja 2018., izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2018.
8. U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi još uvijek je u tijeku postupak pred drugostupanjskim tijelom.
9. Prvostupanjsko tijelo je u svom dopisu klasa: 701-03/21-01/9, urbroj: 2158/1-21-02/02-21-2 od 14. travnja 2021., kojim je dostavio zatraženi spis, obavijestio Ustavni sud da, prema njegovim saznanjima, drugostupanjsko tijelo nije odlučilo o žalbi podnositelja od 4. lipnja 2018.
III. MJERODAVNO PRAVO
10. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).
10.1. U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.
ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)
– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).
Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.
10.2. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. godine do 2013. godine (do stupanja na snagu ZoSuda/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).
IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE
11. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz odluke broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007., objavljene u »Narodnim novinama« broj 67/07., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona je ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
11.1. U odluci broj: U-IIIA-4885/2005 Ustavni sud izrazio je sljedeće stajalište:
»4.2. Ustavni sud ocjenjuje, međutim, da sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije vrlo često nisu djelotvorna za ubrzanje samih upravnih postupaka, što jasno pokazuje upravna praksa u Republici Hrvatskoj, pa se i dosadašnje pravno stajalište Ustavnog suda u tom pitanju mora promijeniti.
Ustavni sud stoga utvrđuje da i neaktivnošću, odnosno neučinkovitošću tijela državne uprave, drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima, kad u upravnim stvarima odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnom postupku, promatranom zajedno s trajanjem započetog upravnog spora, može doći do povrede članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu odlučivanja o pravima i obvezama stranaka. Trajanje samog upravnog spora pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, naime, ne pokazuje stvarno trajanje ‘spornog’ razdoblja odlučivanja o konkretnoj upravnoj stvari.
Stoga se ubuduće pri odlučivanju o eventualnoj povredi članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije, u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, u obzir treba uzimati razdoblje trajanja upravnog spora zajedno s razdobljem trajanja prethodnog upravnog postupka u istoj upravnoj stvari, s tim da se ono računa od dana kada je nastao ‘spor’ u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije.
(…)
Na kraju se posebno napominje da – u situacijama u kojima je moguće koristiti sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije – Ustavni sud neće razmatrati duljinu ‘spornog’ dijela prethodno okončanog upravnog postupka ako se podnositelji izrijekom ne pozovu na njegovo nerazumno trajanje i ujedno ne dokažu da su u tom postupku koristili sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije.«
11.2. U konkretnom slučaju podnositelj je koristio pravne lijekove protiv »šutnje uprave.» Naime, podnositelj je 21. svibnja 2020. podnio Upravnom sudu u Osijeku tužbu zbog »šutnje uprave«. Presudom Upravnog suda u Osijeku broj: 3 UsI-615/2020 od 3. rujna 2020. naloženo je drugostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi podnositelja od 2. lipnja 2018., izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 17. svibnja 2018.
11.3. Uvažavajući činjenicu da se u konkretnom slučaju podnositelj koristio sredstvom za ubrzavanje upravnog postupka (tužbom zbog »šutnje uprave»), Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u odnosu na navode podnositelja u vezi sa duljinom trajanja upravnog postupku dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.
V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE
12. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositelja.
1) Duljina upravnog postupka
12.1. U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi upravni postupak nije okončan te se isti vodi pred drugostupanjskim tijelom. Razmatrano razdoblje započelo je 2. lipnja 2018., kada je podnositelj podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela, do dana donošenja ove odluke.
Ustavni sud utvrđuje da razmotreno razdoblje trajanja upravnog postupka pred drugostupanjskim tijelom u ovoj pravnoj stvari traje ukupno tri (3) godine, tri (3) mjeseca i šest (6) dana.
2) Složenost upravnog predmeta
12.2. Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije riječ o složenom predmetu.
3) Postupanje nadležnih upravnih tijela
12.3. Podnositelj je zahtjevom za odobrenje korištenja pravne pomoći od 6. travnja 2018. pokrenuo upravni postupak pred prvostupanjskim tijelom, koji je povodom njegovog zahtjeva donio rješenje od 17. svibnja 2018.
Podnositelj je protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela podnio drugostupanjskom tijelu žalbu od 2. lipnja 2018. o kojoj, do donošenja ove odluke, još nije odlučeno.
4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe
12.4. Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka.
VI. OCJENA USTAVNOG SUDA
13. Ustavni sud utvrđuje da upravni postupak u razmatranom razdoblju traje dulje od tri (3) godina i još uvijek nije okončan, da se ne radi o složenom predmetu, da podnositelj nije pridonio duljini trajanja postupka, slijedom čega je ocijenjeno da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
13.1. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.
13.2. Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je ravnateljica Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo pri Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske dužna dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja odluke o žalbi podnositelja, u roku od osam (8) dana od dana donošenja iste, a najkasnije u roku od osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.
14. U skladu s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.
14.1. Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
15. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke odluke).
Obrazloženje rješenja
16. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu od 31. ožujka 2021. povodom očitovanja (odgovora na dopis podnositelja) Ureda predsjednika Vrhovnog suda broj: Su VI-123/2021-2 od 26. veljače 2021. navodeći da mu je propustom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu da odluči o njegovom prijedlogu za prekid parničnog postupka »do donošenja odluke o odobravanju sekundarne pravne pomoći,« povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
16.1. Ustavnoj tužbi je priložena pritužba podnositelja od 11. siječnja 2021., kojom je obavijestio predsjednika prvostupanjskog suda da »nije dobio odgovor na njegov prijedlog za prekid parničnog postupka«.
16.2. Uvidom u spis parničnog postupka utvrđeno je da je Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu na ročištu 2. veljače 2021. donio rješenje kojim odbija podnositeljev prijedlog za prekid parničnog postupka kao neosnovan te je navedeno da žalba protiv tog dijela rješenja nije dopuštena.
Ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.
16.3. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona glasi:
»Članak 62.
(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ...«
Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud ili upravno tijelo meritorno odlučilo o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, u povodu kojeg je Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom.
16.4. Članak 63. stavak 1. Ustavnog zakona glasi:
»Članak 63.
(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ...
(...)«
Iz navedenog slijedi da je Ustavni sud nadležan pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, podnesenoj na temelju članka 63. Ustavnog zakona – zbog dugotrajnosti postupka, samo u slučaju kad sud nije u razumnom roku meritorno odlučio o pravima i obvezama podnositelja, dakle, kad nije u razumnom roku donio akt kojim se meritorno odlučilo o biti stvari a ne i o dugotrajnosti postupaka u kojima se odlučuje o prijedlogu za prekid postupka.
Naime, u ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da rješenje o prijedlogu za prekid postupka i dopis – očitovanje Ureda predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju pojedinačne akte u povodu kojih je dopušteno podnijeti ustavnu tužbu u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona. Navedena stajališta Ustavni sud izrazio je u svojim rješenjima (u odnosu na rješenje o prekidu postupka: broj: U-III-676/1995 od 26. ožujka 1997., U-III-1445/2000 od 11. prosinca 2000. i U-III-584/2014 od 18. ožujka 2014. rješenje o odbijanju prijedloga za prekid postupka: U-III-3257/2002 od 28. ožujka 2003., U-III-4274/2010 od 24. veljače 2011., očitovanja i odgovori Ureda predsjednika Vrhovnog suda, U-III-3598/2008 (sva na www.usud.hr).
Imajući u vidu navedene odredbe Ustavnog zakona, ocjena je Ustavnog suda da nije nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju.
16.5. Članak 72. Ustavnog zakona glasi:
»Članak 72.
Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu: ako nije nadležan ...«
16.6. Slijedom navedenog na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
17. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka II. izreke rješenja).
Broj: U-IIIA-1937/2021
Zagreb, 8. rujna 2021.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.