USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

210

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Trećem vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Rajko Mlinarić, predsjednik Vijeća, te suci Branko Brkić, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan i Josip Leko, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo A. M. iz V., kojeg zastupa Amel Kapić, odvjetnik u Zadru, na sjednici održanoj 18. siječnja 2022. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija u dijelu koji se odnosi na povredu prava na osobnu slobodu zajamčenu člankom 22. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje u preostalom dijelu.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje odluke

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. A. M. (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je 17. prosinca 2021. putem branitelja, odvjetnika Amela Kapića, ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj: Kžzd-78/21-3 od 6. prosinca 2021. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Općinskog suda u Zadru broj: Kzd-57/21 od 29. studenoga 2021. kojim je protiv podnositelja produljen istražni zatvor.

1.1. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povrede članka 14., 16., 19., 22., 26., 28., 29. i 115. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

2. Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zadru broj: Kir-256/21 od 3. lipnja 2021. protiv podnositelja određen je istražni zatvor na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. (opasnost od utjecaja na svjedoke – koluzijska opasnost) Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009. i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; u daljnjem tekstu: ZKP/08). Podnositelj je lišen slobode 1. lipnja 2021.

2.1. Istražni zatvor produljivan je četiri puta, i to rješenjem Županijskog suda u Zadru broj: Kir-307/21 od 1. srpnja 2021., rješenjima Općinskog suda u Zadru brojeva Kovm-87/21 od 29. srpnja 2021. i Kvm-95/21 od 4. listopada 2021. te posljednji puta ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem.

2.2. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je 28. srpnja 2021. optužnicu protiv podnositelja tereteći ga za počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: KZ/11), protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ-a/11.

2.2.1. U optužnici je postavljen zahtjev da se utvrdi da je podnositelj navedena protupravna djela počinio u neubrojivom stanju te da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine« broj 76/14.).

2.3. Na zadnjoj raspravi 26. studenoga 2021. pred Općinskim sudom u Zadru na kojoj je dokazni postupak dovršen, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru dostavilo je izmijenjeni optužni akt kojim je nastavilo podnositelja teretiti zbog počinjenja dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ-a/11, dok je odustalo od terećenja za druga prethodno navedena djela.

2.4. Općinski sud u Zadru 29. studenoga 2021. donio je presudu broj: Kzd-57/21 kojom je utvrdio da je podnositelj u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čanka 179.a KZ-a/11. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a/08 podnositelju je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.

Bitan dio obrazloženja te presude glasi:

»7. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog nalaza za okrivljenika vidljiv je zaključak da okrivljenik tempore criminis vjerojatno imao akutni i prolazni psihotični poremećaj sličan shizofreniji F 23.2, a tu dijagnozu treba potvrditi nakon određenog vremena i liječenja, daljnjim praćenjem stanja i dijagnostičkim postupcima. U okrivljenika postoji velika suspektnost na postojanje psihoze shizofrenih značajki, što je uočljivo iz priložene medicinske dokumentacije od svibnja 2020. U svakom slučaju, okrivljenik ima psihozu. Okrivljenik ima i ovisnost o kanabinoidima, F 12.1, te politoksikomaniju, F 19.1, koja uključuje korištenje marihuane, amfetamina i alkohola. U vrijeme počinjenja kaznenog djela, 1. lipnja 2021., a koje se navode u pouci o pravima imao je navedeni poremećaj koji je bio u fazi pogoršanja, uz prisutne sumanute ideje, imao je vidne i slušne obmane ćutila, psihomotornu napetost, agresivnost, nekritičnost, bizarnost. Bio je nesuvisao i nerazumna ponašanja. Tempore criminis je bio u stanju znatnog pogoršanja duševne bolesti i nije bio u mogućnosti da shvati značenje svojih postupaka i da vlada svojom voljom, bio je neubrojiv u vrijeme samog izvršenja kaznenih djela. Moguće je i vrlo vjerojatno da je prije počinjenja kaznenog djela (i tempore criminis), ali i ranije, bio intoksiciran sa kanabinoidima i sa TCA, a koja je kombinacija mogla potencirati i uzrokovati psihotičnost. Što se tiče vremenskog opsega navedenog u optužnom aktu, za nasilje u obitelji, od određenog vremena 2018., teško se odrediti za ubrojivost okrivljenika za taj period prije 1. lipnja 2021. Moguće je bio neubrojiv u period unatrag šest mjeseci od 1. lipnja 2021. te u vrijeme prije hospitalizacije prošle godine (travanj, svibanj 2020). Za ostala vremena teško je sa sigurnosti reći u kakvom je psihičkom stanju bio okrivljenik pa se tako odrediti o ubrojivosti, ali je vrlo vjerojatno bio smanjene ubrojivosti, moguće i bitno smanjene ubrojivosti. Moguće da je u nekim vremenima bio i neubrojiv, pogotovo ako je koristio psihoaktivne tvari. Okrivljenik se sada nalazi u fazi liječenja egzacerbacije u zatvoru, u fazi nedostatne remisije te je opasan po okolinu da bio mogao počiniti teže kazneno djelo. Činjenica je da je po završetku liječenja prošle godine na kontrolne preglede išao tek do kraja studenog 2020., da je vjerojatno ubrzo nakon toga prestao uzimati lijekove. Potrebna je prisilna hospitalizacija za najmanje šest mjeseci, uz uzimanje depo-terapije, da se postigne potpuna stabilnost psihičkog stanja i otklonjene opasnosti po okolinu na minimum. Analizirajući dokumentaciju naknadno dostavljenu u spis iz zatvorske bolnice, Odjela psihijatrije, vidljivo je da su liječnici odredili dijagnozu: paranoidna shizofrenija in obs, pa stoga vještak navodi da je u okrivljenika prisutan psihotični poremećaj, koji najbliže odgovara shizofrenim značajkama, F 20.8. Aktualno stanje okrivljenika od početka rujna 2021. jeste takvo da je okrivljenik i dalje sa duševnom bolesti, psihozom sa shizofrenim značajkama, da je psihomotorno mirniji i staloženiji no i dalje uz afektivne reakcije i uz nekritičnost i prisustvo psihopatologije. Okrivljeniku je potrebno liječenje kako je navedeno u osnovnom vještvu, liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

8. U dopuni nalaza i mišljenja, a povodom iznesenih obrana okrivljenika bez prisutnosti branitelja vještak je naveo kako je mišljenja da okrivljenik nije bio u mogućnosti razumjeti svoja prava i da nije shvaćao u dovoljnoj mjeri svoju poziciju u postupku tijekom prvog ispitivanja u prethodnom postupku pa da je nekritično odbio odvjetnika. Također, njegovo ponašanje tijekom oba ispitivanja 2. lipnja 2021. (pogotovo u ODO Zadar) bilo je i neadekvatno, bacao je papire i izražavao ljutnju, nedistanciranost, neadekvatne riječi, a da je razmišljanje bilo ometeno afektivnom reakcijom koja je bila većeg intenziteta. U konačnici, nije vladao svojom voljom i postupcima, nije dovoljno shvaćao i mišljenja je da je okrivljenik prilikom oba ispitivanja bio raspravno nesposoban. Slijedom navedenog ovaj sud je izdvojio kao nezakonite obranu okrivljenika u PP B. od 2. lipnja 2021. i obranu okrivljenika u ODO Zadar od 2. lipnja 2021. te je reproducirana samo obrana okrivljenika dana 19. srpnja 2021. u prisustvu branitelja i vještaka psihijatra.

9. Dakle, nakon provedenog dokaznog utvrđeno kako je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a. na štetu sestre ... a na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrđeno je da je isti bio u neubrojivom stanju, a budući je iz nalaza i mišljenja razvidno kako postoji opasnost da bi okrivljenik, zbog utvrđenih duševnih smetnji, mogao i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, zbog čega mu je predloženo bolničko psihijatrijsko liječenje sud je sukladno odredbi čl. čl. 554. st. 1. ZKP-a prema okrivljeniku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.«

2.5. Istoga dana, nakon objave nepravomoćne presude, Općinski sud u Zadru donio je prvostupanjsko rješenje kojim je u točki I. produljio podnositelju istražni zatvor na temelju članka 127. stavka 4. ZKP-a/08, a po osnovi članka 551. stavka 1. ZKP-a/08, u točki II odredio da će se podnositelja uputiti u zdravstvenu ustanovu u smislu članka 135. stavka 2. ZKP-a/08, a u točki III. odredio da istražni zatvor po tom rješenju na temelju članka 551. stavka 2. ZKP-a/08 može trajati dok traje opasnost, ali ne dulje od rokova predviđenih u članku 133. ZKP-a/08.

Bitan dio obrazloženja prvostupanjskog rješenja glasi:

»4. Tijekom kaznenog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. med (...) koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je okrivljenik tempore criminis vjerojatno imao akutni i prolazni psihotični poremećaj sličan shizofreniji F 23.2, a tu dijagnozu treba potvrditi nakon određenog vremena i liječenja, daljnjih praćenjem stanja i dijagnostičkim postupcima. U okrivljenika postoji velika suspektnost na postojanje psihoze shizofrenih značajki, što je uočljivo iz priložene medicinske dokumentacije od svibnja 2020. U svakom slučaju, okrivljenik ima psihozu. Okrivljenik ima i ovisnost o kanabinoidima, F 12.1, te politoksikomaniju, F 19.1, koja uključuje korištenje marihuane, amfetamina i alkohola. U vrijeme počinjenje kaznenog djela, 1. lipnja 2021., a koje se navode u pouci o pravima imao je navedeni poremećaj koji je bio u fazi pogoršanja, uz prisutne sumanute ideje, imao je vidne i slušne obmane ćutila, psihomotornu napetost, agresivnost, nekritičnost, bizarnost. Bio je nesuvisao i nerazumna ponašanja. Tempore criminis je bio u stanju znatnog pogoršanja duševne bolesti i nije bio u mogućnosti da shvati značenje svojih postupaka i da vlada svojom voljom, bio je neubrojiv u vrijeme samog izvršenja kaznenih djela. Moguće je i vrlo vjerojatno da je prije počinjenja kaznenog djela (i tempore criminis), ali i raije, bio intoksiciran sa kanabinoidima i sa TCA, a koja je kombinacija mogla potencirati i uzrokovati psihotičnost. Što se tiče vremenskog opsega navedenog u optužnom aktu, za nasilje u obitelji, od određenog vremena 2018., teško se odrediti za ubrojivost okrivljenika za taj period prije 1. lipnja 2021. Moguće je bio neubrojiv u period unatrag šest mjeseci od 1. lipnja 2021. te u vrijeme prije hospitalizacije prošle godine (travanj, svibanj 2020). Za ostala vremena teško je sa sigurnosti reći u kakvom je psihičkom stanju bio okrivljenik pa se tako odrediti o ubrojivosti, ali je vrlo vjerojatno bio smanjene ubrojivosti, moguće i bitno smanjene ubrojivosti. Moguće da je u nekim vremenima bio i neubrojiv, pogotovo ako je koristio psihoaktivne tvari. Okrivljenik se sada nalazi u fazi liječenja egzacerbacije u zatvoru, u fazi nedostatne remisije te je opasan po okolinu da bio mogao počiniti teže kazneno djelo. Činjenica je da je po završetku liječenja prošle godine na kontrolne preglede išao tek do kraja studenog 2020., da je vjerojatno ubrzo nakon toga prestao uzimati lijekove. Potrebna je prisilna hospitalizacija za najmanje šest mjeseci, uz uzimanje depo-terapije, da se postigne potpuna stabilnost psihičkog stanja i otklonjene opasnosti po okolinu na minimum.

5. Analizirajući dokumentaciju naknadno dostavljenu u spis iz zatvorske bolnice, Odjela psihijatrije, vidljivo je da su liječnici odredili dijagnozu: paranoidna shizofrenija in obs, pa stoga vještak navodi da je u okrivljenika prisutan psihotični poremećaj, koji najbliže odgovara shizofrenim značajkama, F 20.8. Aktualno stanje okrivljenika od početka rujna 2021. jeste takvo da je okrivljenik i dalje sa duševnom bolesti, psihozom sa shizofrenim značajkama, da je psihomotorno mirniji i staloženiji no i dalje uz afektivne reakcije i uz nekritičnost i prisustvo psihopatologije. Okrivljeniku je potrebno liječenje kako je navedeno u osnovnom vještvu, liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Pri svemu navedenom vještak je ostao i na raspravi 26. studenog 2021.

6. Slijedom svega navedenog, a obzirom da proizlazi da je okrivljenik opasan po okolinu kao i da može počiniti teže kazneno djelo na slobodi odlučeno je kao u izreci.«

2.6. U povodu žalbe podnositelja protiv prvostupanjskog rješenja, Županijski sud u Zadru preinačio je po službenoj dužnosti prvostupanjsko rješenje na način da je protiv podnositelja produljio istražni zatvor na temelju članka 554. stavka 2. u vezi s člankom 551. stavkom 1. ZKP-a/08. Na temelju članka 551. stavka 1. podnositelja je uputio u zdravstvenu ustanovu u smislu članka 135. stavka 2. ZKP-a/08.

Bitan dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja glasi:

»6. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku A. M., a nakon objave nepravomoćne presude, produljio istražni zatvor jer je utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo, te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci, a i nadalje postoji vjerojatnost da bi isti mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo, kako to nedvojbeno proizlazi i iz provedenog psihijatrijskog vještačenja po sudskom vještaku psihijatru dr. med. (...), koji je u ostalom i zaključio da je okrivljeniku potrebna prisilna hospitalizacija. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja, pri čemu se napominje da žalbenim navodima nije doveden u pitanje ovakav zaključak prvostupanjskog suda.

7. Međutim, kad se donese presuda kojom je utvrđeno da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, sud će obligatorno produljiti istražni zatvor temeljem odredbe čl. 554. st. 2. ZKP/08, pa je u tom pravcu valjalo preinačiti pobijano rješenje na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ovog rješenja.

8. S tim u svezi valja navesti da žalbeni razlozi okrivljenika u kojem navodi da su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora po čl. 133. st.1. toč. 2. u svezi st. 3. ZKP/08 i u svezi čl. 179a. KZ/11 izneseni navod nije točan jer se u konkretnom slučaju okrivljeniku koji je neubrojiv i kojemu je nepravomoćnom presudom određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, određuje se odnosno produlje istražni zatvor kako je to i propisano odredbe čl. 554.st.2. ZKP/08, dakle obligatorno.

9. Zbog iznijetog žalba okrivljenika je neosnovana, a kako sud nije našao preostale povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti po čl. 494. st. 4. ZKP/08, temeljem odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08 riješeno je kao u izreci ovog rješenja.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. U ustavnoj tužbi podnositelj prigovara zakonitosti istražnog zatvora. Tvrdi da su i prije donošenja prvostupanjske presude 29. studenoga 2021. istekli maksimalni rokovi iz članka 133. ZKP-a/08.

IV. MJERODAVNO PRAVO

4. Bitne odredbe ZKP-a/08 glase:

»Članak 123.

(...)

(2) Pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, neovisno o najduljem trajanju istražnog zatvora propisanog u članku 133. ovoga Zakona.

Članak 133.

(1) Do donošenje presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje:

2) tri mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine,

3) šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina,

(...)

Članak 133.a

Okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru koji je određen na temelju članka 123. stavka 2. ovoga Zakona, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora nije postala pravomoćna, ostat će u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

Članak 551.

(1) Osim u slučajevima kada se prema ovom Zakonu može odrediti istražni zatvor protiv okrivljenika, takav zatvor može se odrediti i ako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik koji je u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio neubrojiv mogao zbog težih duševnih smetnji počiniti teže kazneno djelo. Prije određivanja istražnog zatvora pribavit će se mišljenje vještaka psihijatra o ovoj opasnosti okrivljenika. O određivanju istražnog zatvora po ovom osnovu izvijestit će se uprava zatvora radi upućivanja okrivljenika u zdravstvenu ustanovu u smislu odredbe članka 135. stavka 2. ovog Zakona.

(2) Istražni zatvor iz stavka 1. ovog članka može trajati dok opasnost traje, ali ne dulje od rokova predviđenih u članku 133. ovog Zakona.

(...)

Članak 554.

(1) Ako je državni odvjetnik postavio zahtjev iz članka 550. stavka 1. ovog Zakona, a sud nakon provedene rasprave utvrdi da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo te da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu ili za njegovo psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ili psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju šest mjeseci. Presuda sadrži i upozorenje optuženiku da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

(2) Sud će, pri donošenju presude iz stavka 1. ovog članka kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu odrediti, odnosno produljiti istražni zatvor iz razloga navedenog u članku 551. stavku 1. ovog Zakona.

(...)«

4.1. Bitne odredbe KZ-a/11 glase:

»Prijetnja

Članak 139.

(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(...)

Povreda djetetovih prava

Članak 177.

(...)

(2) Tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.«

»Nasilje u obitelji

Članak 179.a

Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. S obzirom na prirodu i sadržaj ustavne tužbe, Ustavni sud razmotrio je ustavnu tužbu s aspekta prava na osobnu slobodu zajamčenu člankom 22. Ustava.

»Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.«

a) Načelna stajališta

5.1. Pravo na slobodu zajamčeno člankom 22. Ustava jedno je od temeljnih ljudskih prava. Ključna svrha odredaba koje jamče pravo na osobnu slobodu jest spriječiti proizvoljna ili neopravdana lišenja slobode (v. odluke Ustavnog suda brojeva U-III-2777/2019. i dr. od 18. srpnja 2019. i U-III-725/2020. od 19. svibnja 2020., www.usud.hr; te usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ McKay protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 543/03, § 30., presuda od 3. listopada 2006.; Ladent protiv Poljske, br. 11036/03, § 45., presuda od 18. ožujka 2008.; te Krnjak protiv Hrvatske, br. 11228/10, § 36., presuda od 28. lipnja 2011.).

5.2. Osobna sloboda može se ograničiti samo pod uvjetima propisanim Ustavom i zakonom. Da bi istražni zatvor bio zakonit, odluka o određivanju ili produljenju istražnog zatvora treba biti donesena u postupku propisanom zakonom te se istražni zatvor treba temeljiti na nekoj od zakonskih osnova (v. odluke Ustavnog suda brojeva U-III-2777/2019. i dr. i U-III-725/2020. /navedeno/; te usporedi s predmetima ESLJP-a Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 13229/03, § 67., presuda od 29. siječnja 2008.; Hadži protiv Hrvatske, br. 42998/08, § 24., presuda od 1. srpnja 2010.; i Bernobić protiv Hrvatske, br. 57180/09, § 43., presuda od 21. lipnja 2011.). Međutim, nije dovoljno da se odluke o određivanju i produljenju mjere istražnog zatvora pozivaju na zakonsku odredbu, nego se traži i da pravne norme koje su temelj lišenja slobode budu dovoljno pristupačne, precizne i predvidljive (v. odluke Ustavnog suda brojeva U-III-2777/2019 i dr. i U-III-725/2020 /navedeno/; te usporedi s predmetima ESLJP-a Amuur protiv Francuske, br. 19776/92, § 50., presuda od 25. lipnja 1996.; i Krnić protiv Hrvatske, br. 8854/04, § 37., presuda od 31. srpnja 2008.).

5.3. U skladu s člankom 5. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.), lišenje slobode ne smije biti rezultat proizvoljnosti tijela koja o tome odlučuju. Istražni je zatvor »proizvoljan« kada, unatoč tomu što je u skladu s formulacijom u domaćem pravu, postoji element mala fide na strani onih koji o tome odlučuju (usporedi s predmetima ESLJP-a Bozano protiv Francuske, br. 9990/82, § 59., 18. prosinca 1986.; te Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva /navedeno/ § 69.), ili kad su mjerodavni propisi očigledno pogrešno primijenjeni (v. predmete ESLJP-a Benham protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 19380/92, § 47., presuda od 10. lipnja 1996.; te Liu protiv Rusije, br. 42086/05, § 82., presuda od 6. prosinca 2007.).

b) Primjena tih načelnih stajališta na ovaj predmet

5.4. Podnositelj smatra da istražni zatvor nije zakonit jer su, kako navodi, i prije donošenja prvostupanjske presude 29. studenoga 2021. istekli maksimalni rokovi za njegovo trajanje. To obrazlaže navodima da je lišen slobode 1. lipnja 2021., a da je nepravomoćnom presudom od 29. studenoga 2021. utvrđeno da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ-a/11 za koje se može izreći kazna zatvora do tri godine. Stoga smatra da je istražni zatvor, na temelju članka 133. stavka 1. točke 2. ZKP-a/08, u njegovom slučaju mogao trajati najdulje tri mjeseca.

5.5. Ustavni sud ovaj prigovor ocjenjuje neosnovanim iz sljedećih razloga.

5.6. Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj od dana lišenja osobne slobode 1. lipnja 2021. pa sve do posljednje rasprave 27. studenoga 2021. na kojoj je nadležno državno odvjetništvo izmijenilo optužni akt bio osnovano sumnjiv za počinjenja četiri protupravna djela, i to zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179. a KZ-a/11 za koje se može izreći kazna zatvora do tri godine, zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ-a/11 za koje se može izreći kazna zatvora do pet godina, te zakonskih obilježja kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a/11, za koje se može izreći kazna zatvora do pet godina.

5.7. S obzirom na to da je člankom 133. ZKP-a/08 propisano da do donošenje presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje šest mjeseci za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do pet godina, a to su upravo kaznena djela iz članka 139. stavka 3. i članka 177. stavka 2. KZ-a/11 za koja se podnositelja sve do završetka dokaznog postupka teretilo da ih je počinio u neubrojivom stanju, to je istražni zatvor do donošenja presude suda prvog stupnja mogao trajati najdulje šest mjeseci odnosno do 1. prosinca 2021. Stoga nije u pravu podnositelj da je maksimalno trajanje istražnog zatvora isteklo prije donošenja prvostupanjske presude.

5.8. Ustavni sud nadalje utvrđuje da je isti dan kad je donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda podnositelju istražni zatvor produljen na temelju članka 554. stavka 2. ZKP-a/08. Ta odredba propisuje da će sud pri donošenju presude kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo, da ga je počinio u stanju neubrojivosti, te kojom je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, produljiti istražni zatvor iz razloga navedenog u članku 551. stavku 1. ZKP-a/08. U konkretnom slučaju taj razlog je to jer je podnositelj opasan po okolinu. Naime, na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju pribavljenog za potrebe kaznenog postupka utvrđeno je da je kod podnositelja prisutan psihotični poremećaj koji najbliže odgovara shizofrenim značajkama, da podnositelj ima afektivne reakcije, uz nekritičnost i prisustvo patopsihologije te da je podnositelj opasan po okolinu jer bi mogao počiniti i teže djelo. Zbog toga je, prema mišljenju vještaka, podnositelja potrebno prisilno hospitalizirati najmanje šest mjeseci uz uzimanje medikamente terapije kako bi se postigla potpuna stabilnost njegovog psihičkog stanja i opasnost po okolinu smanjila na minimum.

5.9. Podnositelj smatra da su sudovi trebali voditi računa da nakon proteka rokova o maksimalnom trajanju istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a/08 podnositelja trebaju pustiti na slobodu. Međutim, pravilno je Županijski sud u Zadru obrazložio da je ovdje riječ o obveznom istražnom zatvoru, a to znači da nema mjesta primjeni rokova iz članka 133. ZKP-a/08.

5.10. U kaznenom postupku postoje dvije situacije kada je određivanje istražnog zatvora obvezno. Jedna je predviđena u članku 123. stavku 2., a druga u članku 554. stavku 2. ZKP-a/08. Prva se odredba odnosi na situaciju kada je optuženiku nepravomoćno izrečena kazna zatvora pet godina ili teža. Druga se odredba odnosi na situaciju kada je presudom nepravomoćno utvrđeno da je neubrojivi optuženik počinio protupravnu radnju opisanu kao kazneno djelo, a pritom bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo (tzv. opasnost za okolinu, a tu je ponajprije riječ o opasnosti u odnosu na druge osobe).

5.11. Nadalje, članak 133.a ZKP-a/08 određuje da se maksimalni rokovi istražnog zatvora ne primjenjuju kada je riječ o obveznom određivanju istražnog zatvora (tzv. obligatorni istražni zatvor). Odredba izrijekom navodi jednu vrstu obveznog istražnog zatvora i to onu iz članka 123. stavka 2. ZKP-a/08 kada je optuženiku presudom izrečena kazna zatvora pet godina ili teža koja nije pravomoćna. Navedena odredba izrijekom ne spominje drugu vrstu obveznog istražnog zatvora, a to je upravo ovaj koji je određen podnositelju na temelju članka 554. stavka 2. ZKP-a/08. Tu pravnu prazninu treba ispuniti smislenim tumačenjem onako kako je to pravilno napravio Županijski sud u Zadru.

5.12. Ako zakonodavac smatra da maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora ne vrijede za jednu vrstu obveznog istražnog zatvora (onaj iz članka 123. stavka 2. ZKP-a/08), onda ti maksimalni rokovi smislenim tumačenjem ne vrijede niti za drugu vrstu obveznog istražnog zatvora (onoga iz članka 554. stavka 2. ZKP-a/08). Takvo smisleno tumačenja razumno je i razmjerno imajući na umu razloge zbog kojih postoji obvezni istražni zatvor. Ti razlozi su težina nepravomoćno izrečene kazne ili opasnost za okolinu, ponajprije za živote drugih ljudi kada je riječ o neubrojivim optuženicima za koje je nepravomoćno utvrđeno da su ostvarili protupravnu radnju koja predstavlja kazneno djelo, a zbog težih duševnih smetnji bi mogli počiniti teže djelo. Naime, ako maksimalni rokovi istražnog zatvora ne vrijede kada je optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora pet godine ili teže, onda je razumno i razmjerno da ti rokovi ne vrijede niti za neubrojivog optuženika za kojega je pri utvrđenju da je ostvario protupravnu radnju koja je kazneno djelo istovremeno i utvrđeno da je opasan za okolinu, ponajprije za živote drugih ljudi.

c) Zaključak

5.13. Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da u razmatranom predmetu podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na osobnu slobodu. Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) odlučeno kao u izreci.

5.14. Objava odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Obrazloženje rješenja

5.15. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe povredu pretpostavke nedužnosti. Tu navodnu povredu obrazlaže tvrdnjama da on nije osuđivan pa se ne može govoriti o tome da je opasan po okolinu, a kamoli da bi mogao počiniti teže kazneno djelo na slobodi.

5.16. U onoj mjeri u kojoj se navedeni prigovor odnosi na izraze koje su sudovi koristili u svojim odlukama, Ustavni sud ističe da su navedeni izrazi zakonski izrazi koje su sudovi upotrijebili u okviru procjene podnositeljevog psihičkog stanja tempore criminis i opasnosti po živote drugih, a koja se tražila od stalnog sudskog vještaka za psihijatriju. U onoj mjeri u kojoj se taj prigovor odnosi na opravdanost istražnog zatvora, Ustavni sud ističe da se opasnost za okolinu ne procjenjuje na temelju prijašnje (ne)osuđivanosti neubrojivog optuženika nego na temelju savjesne i brižljive ocjene okolnosti u konkretnom kaznenom postupku, ponajprije nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da je ovaj prigovor očigledno neosnovan te kao takav ne otvara ustavnopravnu bit stvari.

5.17. Slijedom navedenog, na temelju članka 32. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci.

5.18. Objava rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-7236/2021

Zagreb, 18. siječnja 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
mr. sc. Rajko Mlinarić, v. r.