Ustavni sud Republike Hrvatske

429

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Nevenka Perković i Ružica Perković, Ana Perković i Pero Perković, svi iz Zagreba, koje zastupa Nevenka Perković, na sjednici održanoj 3. veljače 2022. jednoglasno je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem Rev-1306/2019 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i to:

– Nevenka Perković iz Zagreba, Gorenci 34, u iznosu od 20.700,00 kn

– Ružica Perković iz Zagreba, Prilesje V. odvojak 6, u iznosu od 20.700,00 kn

– Ana Perković, iz Zagreba, Prilesje V. odvojak 6, u iznosu od 20.700,00 kn

– Pero Perković iz Zagreba, Prilesje V. odvojak 6, u iznosu od 20.700,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Nevenka Perković i Ružica Perković, Ana Perković i Pero Perković, svi iz Zagreba, koje zastupa Nevenka Perković (u daljnjem tekstu: podnositelji) podnijeli su 17. ožujka 2021. ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) smatrajući da im je trajanjem parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem Rev-1306/2019 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

1.1. Podnositelji su podnijeli ustavnu tužbu u povodu rješenja predsjednika Vrhovnog suda broj: Su-Gžzp I-4/19-2 od 10. siječnja 2019. kojim je potvrđeno rješenje predsjednika Visokog trgovačkog suda broj: Su-Gzp I-160/18-2 od 11. prosinca 2018.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Vrhovnog suda broj: Rev-1306/2019 i spis Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-356/17 (ranije P-77/2007).

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

3. Tužitelj trgovačko društvo Slavonska štedionica d.d. Zagreb (prednik vjerovnika od prvog do petog višeg isplatnog reda neunovčene stečajne mase stečajnog dužnika, između kojih su i podnositelji), podnio je 21. svibnja 2001. Trgovačkom sudu u Osijeku (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) tužbu protiv Slavonske banke d.d. Osijek radi isplate iznosa od 2.990.000,00 kn s osnove povrata oročenih sredstava na temelju tri ugovora o nenamjenskom oročenju sredstava (broj: 82/99 i broj: 84/99 od 3. rujna 1999. i broj: 86/99 od 8. rujna 1999.) na rok od jednu godinu uz 12% godišnju kamatu koje je ugovore otkazao tužitelj. Postupak se vodio pod brojem P-630/01.

Ročište je održano 10. srpnja 2001. Tužitelju je određen rok radi specifikacije tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženiku radi dostave izvoda iz poslovnih knjiga.

Ročište određeno za 20. rujna 2001. odgođeno je radi pokušaja mirnog rješenja spora.

Na ročištu održanom 13. studenoga 2001. tužitelju je dan rok za obavijest sudu o pokušaju mirnog rješenja spora. Tužitelj je podneskom od 16. studenoga 2001. obavijestio sud da stanke nisu spremne zaključiti sudsku nagodbu.

Ročište je održano 6. prosinca 2001.

Na ročištu održanom 15. siječnja 2002. zaključena je glavna rasprava i donesena presuda.

Prvostupanjski sud je presudom broj: P-630/01-17 od 15. siječnja 2002. djelomično usvojio i djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-1940/02-2 od 21. svibnja 2002. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Tuženik je 15. srpnja 2002. izjavio reviziju, a 6. kolovoza 2002. podnio prijedlog za ponavljanje postupka.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je 19. kolovoza 2002. zahtjev za zaštitu zakonitosti broj: G-DO-752/02 od 13. kolovoza 2002.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-630/01-58 od 22. kolovoza 2002. prekinuo postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po izjavljenoj reviziji.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-838/2002 od 4. prosinca 2002. nad tužiteljem Slavonska štedionica d.d. otvoren je stečajni postupak.

Rješenjem Vrhovnog suda broj: Revt-20/03-2, Gzz-19/03-2 od 23. rujna 2003. prihvaćen je zahtjev za zaštitu zakonitosti i revizija tuženika i ukinute nižestupanjske presude i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), dok je odbačena kao nepravovremena dopuna revizije (točka II. izreke).

Prvostupanjski sud rješenjem broj: P-1215/03-67 od 23. siječnja 2004. oglasio se mjesno nenadležnim jer je nad tužiteljem kao stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj: St-838/02 od 4. prosinca 2002., te će se spis ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Dopisom prvostupanjskog suda od 23. veljače 2004. spis je ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Dopisom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-712/04 spis je dostavljen Visokom trgovačkom sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti između Trgovačkog suda u Osijeku i Trgovačkog suda u Zagrebu.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda broj: Pž-5638/04-2 od 20. rujna 2004. određeno je da je za postupanje u predmetu nadležan Trgovački sud u Osijeku.

Trgovački sud u Zagrebu je 26. studenoga 2004. otpremio spis Trgovačkom sudu u Osijeku.

3.1. Postupak se nastavio voditi pod brojem P-1156/04.

Ročište je održano 15. veljače 2005.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-1156/04-11 od 21. veljače 2005. odredio nastavak postupka jer je punomoćnik tužitelja koji zastupa stečajnu upravu tužitelja obavijestio sud da tužitelj preuzima parnicu.

Prvostupanjski sud se rješenjem broj: P-1156/04-12 od 11. ožujka 2005. oglasio mjesno nenadležnim te da će se spis nakon pravomoćnosti ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tuženik.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-838/2002 od 9. siječnja 2006. zaključen je stečajni postupak nad tužiteljem Slavonska štedionica d.d. te je neunovčena stečajna masa prenesena na vjerovnike tužitelja kao stečajnog dužnika od prvog do petog višeg isplatnog reda u određenim omjerima.

Visoki trgovački sud je dopisom broj: Pž-2509/05-3 od 10. listopada 2006. remisorno vratio spis Trgovačkom sudu u Osijeku radi donošenja odluke o prekidu postupka ukoliko je rješenje o brisanju tužitelja iz sudskog registra nakon zaključenja stečajnog postupka postalo pravomoćno.

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-06/2580-2 od 12. travnja 2006. tužitelj Slavonska štedionica d.d. – u stečaju brisan je iz sudskog registra.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-1156/04-20 od 14. prosinca 2006. utvrdio prekid postupka jer je tužitelj kao pravna osoba prestao postojati i da nema pravnog sljednika.

Podneskom od 9. listopada 2006. pravni sljednici tužitelja – vjerovnici od prvog do petog višeg isplatnog reda neunovčene stečajne mase stečajnog dužnika dostavili su Viskom trgovačkom sudu rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-838/2002 od 9. siječnja 2006. kojim je na vjerovnike od prvog do petog višeg isplatnog reda prenijeta neunovčena stečajna masa stečajnog dužnika u sporu pod brojem P-1156/04.

Podneskom od 27. prosinca 2006. pravni sljednici tužitelja – vjerovnici od prvog do petog višeg isplatnog reda neunovčene stečajne mase stečajnog dužnika (ukupno 148) ponovno su obavijestili sud o preuzimanju parnice i predložili nastavak postupka.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-1156/04-2 od 2. veljače 2007. odredio nastavak postupka u kojem je tužitelj Slavonska štedionica d.d. u stečaju po vjerovnicima od prvog do petog isplatnog reda nenovčane stečajne mase stečajnog dužnika na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-838/2002 od 9. siječnja 2006. i određeno je ročište za 6. ožujka 2007.

3.2. Postupak se nastavio voditi pod brojem P-77/07.

Odgođeno je ročište određeno za 6. ožujka 2007. radi nedolaska tuženika zbog bolesti.

Iduće ročište održano je 24. travnja 2007.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-28 od 26. travnja 2007. pozvao vjerovnike od prvog do petog isplatnog reda nenovčane stečajne mase stečajnog dužnika da se izjasne o nastavku postupka kao preuzimatelji prava i obveza na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj: St-838/02 od 9. siječnja 2006.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda broj: Pž-5137/07-3 od 20. rujna 2007. odbijen je zahtjev prvostupanjskog suda od 17. kolovoza 2007. da u predmetu broj: P-77/07 postupa drugi stvarno nadležni sud.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-100 od 8. veljače 2008. pozvao tužitelje da urede tužbu na način da točno odrede tko je tužitelj, tko je punomoćnik i naznače vrijednost predmeta spora.

Podnositelji su podneskom 19. ožujka 2008. uredili tužbu.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07 od 2. lipnja 2008. nastavio postupak, između ostalih, u odnosu na podnositelje koji su u roku uredili tužbu.

Tuženik Slavonska banka d.d. Osijek je Ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. pripojen društvu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-200 od 19. kolovoza 2008. otkazao ročište određeno za 28. kolovoza 2008. radi žalbe Republike Hrvatske i tuženika.

Podnositelji su 4. studenoga 2009. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 27. Zakona o sudovima (»Narodne novine 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 34/10. – rješenje USRH broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr., 116/10., 27/11. i 130/11.; u daljnjem tekstu: ZoSud/05).

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-216 od 23. lipnja 2010. odredio prekid postupka jer je tuženik Slavonska banka d.d. Osijek prestao postojati te se postupak nastavlja nakon što pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb preuzme parnicu ili kada ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-221 od 29. listopada 2010. odredio nastavak postupka jer su tužitelji dostavili podneske u kojima predlažu da se pozove pravni sljednik da preuzme parnicu (točka I. izreke) te je pozvan pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb da preuzme parnicu (točka II. izreke).

Vrhovni sud je rješenjem broj: Gzp-1678/09-8 od 8. ožujka 2011. usvojio zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i naložio Visokom trgovačkom sudu da donese odluku u predmetu broj: Pž-1336/11 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave rješenja. Podnositeljima je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 4.000,00 kn svakome. Prema stajalištu Vrhovnog suda podnositelji su stupili u postupak 8. veljače 2008. kada ih je sud pozvao da urede tužbu po čemu su i postupili.

Visoki trgovački sud je rješenjem broj: Pž-1336/11-4 od 23. svibnja 2011. potvrdio prvostupanjsko rješenje o nastavku postupka broj: P-77/07-221 od 29. listopada 2010., ukinuo prvostupanjsko rješenje od 2. lipnja 2008. i odbacio kao nedopuštene žalbe Hrvatske narodne banke, Republike Hrvatske i Nade Marković protiv navedenih rješenja.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-77/07-245 od 14. prosinca 2011. odredio nastavak postupka.

Podnositelji su podnescima od 3. travnja 2012. i 11. siječnja 2013. podnijeli Vrhovnom sud prijedlog za delegaciju nadležnosti Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Visoki trgovački sud je rješenjem broj: Pž-1272/13-3 od 6. prosinca 2013. odbio zahtjev prvostupanjskog suda na prijedlog podnositelja, i ostalih tužitelja, da se u predmetu odredi postupanje drugog stvarno nadležnog suda.

Visoki trgovački sud je rješenjem broj: Pž-4294/12-5 od 9. prosinca 2013. odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje od 14. prosinca 2011. o nastavku postupka.

Podnositelji su 1. prosinca 2014. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 27. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13).

Rješenjem predsjednika Trgovačkog suda u Osijeku broj: Su-Gzp I-6/14-4 od 4. prosinca 2014., ispravljen rješenjem broj: Su-Gzp I-6/14-6 od 23. prosinca 2014., usvojen je zahtjev podnositelja i naloženo je prvostupanjskom sudu da donese odluku u predmetu broj: P-77/07 u roku od šest (6) mjeseci računajući od dana dostave rješenja.

Na ročištu održanom 21. svibnja 2015. punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev, punomoćnica podnositeljica Nevenka Perković je ostala kod uređenog tužbenog zahtjeva od 6. rujna 2008. te je zaključena glavna rasprava.

Prvostupanjski sud je presudom broj: P-77/07-431 od 1. srpnja 2015. odbio tužbeni zahtjev podnositelja i ostalih tužitelja.

Tijekom 2016. godine došlo je do statusnih promjena tuženika u registru Trgovačkog suda u Zagrebu te je nakon izvršenih promjena tuženik Addiko bank d.d.

Visoki trgovački sud je rješenjem broj: Pž-734/2016-6 od 13. srpnja 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu od 1. srpnja 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

Naredbom prvostupanjskog suda broj: 48 Su-26/17-203 od 28. srpnja 2017. spis je presigniran u rad drugom sucu.

3.3. Postupak se nastavio voditi pod brojem P-356/17.

Nakon toga, prvo ročište održano je 5. listopada 2017. na kojem je odlučeno da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost poslovnih odnosa između Slavonske banke i Slavonske štedionice, depozita i društva, a koji odnos je sporan.

Na ročištu održanom 21. studenoga 2017. saslušan je jedan svjedok, a na ročištu održanom 19. prosinca 2017. saslušana su dva svjedoka te je odbijen prijedlog tuženika za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, saslušanje daljnje predloženih svjedoka, pribavu prekršajnog postupka te je zaključena glavna rasprava.

Prvostupanjski sud je presudom broj: P-356/2017-575 od 28. prosinca 2017. djelomično usvojio a djelomično odbio tužbeni zahtjev podnositelja i ostalih tužitelja.

Tuženik je 5. siječnja 2018. podnio žalbu.

Visoki trgovački sud donio je presudu i rješenje broj: Pž-3523/2018-2 od 16. listopada 2018., kojom presudom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima solidarno iznos od 500.000,00 kn, dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da tužiteljima isplati iznos od 2.490.000,00 kn sa kamatom. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti svakom tužitelju iznose pobliže navedene u točki I. izreke prvostupanjske presude.

Rješenjem predsjednika Visokog trgovačkog suda broj: Su-Gzp I-160/18-2 od 11. prosinca 2018. odbačen je kao nedopušten zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Visokog trgovačkog suda broj: Pž-3523/18 jer je isti riješen 16. listopada 2018. i otpremljen prvostupanjskom sudu 7. prosinca 2018. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda broj: Gžzp I-4/19-2 od 10. siječnja 2019. odbijena je žalba podnositelja i potvrđeno navedeno rješenje.

Podnositelji su 13. veljače 2019. izjavili reviziju.

Predmet je dostavljen Vrhovnom sudu 22. ožujka 2019. te se vodi pod brojem Rev-1306/2019.

III. MJERODAVNO PRAVO

4. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu ZoSud/13. U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.

5. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u razdoblju od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

6. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

6.1. U konkretnom slučaju podnositelji su 4. studenoga 2009. podnijeli nadležnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju ZoSud-a/05.

Vrhovni sud je rješenjem broj: Gzp-1678/09-8 od 8. ožujka 2011. usvojio zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i naložio Visokom trgovačkom sudu da donese odluku u predmetu broj: Pž-1336/11 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave rješenja. Podnositeljima je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 4.000,00 kn svakome.

6.2. U konkretnom slučaju podnositelji su podnijeli nadležnom sudu dva zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju ZoSud-a/13.

Rješenjem predsjednika Trgovačkog suda u Osijeku broj: Su-Gzp I-6/14-4 od 4. prosinca 2014., ispravljen rješenjem od 23. prosinca 2014., utvrdio osnovanim zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 29. studenoga 2014. te naložio prvostupanjskom sudu da donese odluku u predmetu broj: P-77/07 u roku od šest (6) mjeseci računajući od dana dostave rješenja.

Rješenjem predsjednika Visokog trgovačkog suda broj: Su-Gzp I-160/18-2 od 11. prosinca 2018. odbačen je kao nedopušten zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Visokog trgovačkog suda broj: Pž-3523/18 jer je isti riješen 16. listopada 2018. i otpremljen prvostupanjskom sudu 7. prosinca 2018. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda broj: Gžzp I-4/19-2 od 10. siječnja 2019. odbijena je žalba podnositelja i potvrđeno navedeno rješenje.

7. Budući da su podnositelji koristili pravno sredstvo koje im je bilo na raspolaganju, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

8. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenosti predmeta, ponašanju podnositelja i mjerodavnih tijela te važnosti predmeta postupka za podnositelja.

U konkretnom slučaju Ustavni sud razmatra postupanje nadležnog suda i podnositelja od 8. veljače 2008. (kad je sud pozvao podnositelje da urede tužbu po čemu su i postupili) do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).

1) Duljina sudskog postupka

9. Parnični postupak pokrenut je 21. svibnja 2001. tužbom prednika podnositelja i ostalih vjerovnika od prvog do petog višeg isplatnog reda te je postupak i dalje u tijeku pred Vrhovnim sudom broj: Rev-1306/2019.

Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u konkretnom slučaju od podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu do donošenja ove odluke (3. veljače 2022.) traje ukupno dvadeset (20) godina, osam (8) mjeseci i trinaest (13) dana.

Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u razmatranom razdoblju od 8. veljače 2008. do donošenja ove odluke (3. veljače 2022.) traje ukupno trinaest (13) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i šest (26) dana.

2) Složenost sudskog predmeta

10. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Naime, tijekom postupka došlo je do statusnih promjena tužitelja. Nad tužiteljem je proveden stečajni postupak i brisan je iz sudskog registra. Nakon što je tužitelj brisan iz sudskog registra neunovčena stečajna masa prenesena je na vjerovnike tužitelja kao stečajnog dužnika od prvog do petog višeg isplatnog reda u određenim omjerima. Vjerovnici su stupili u postupak kao tužitelji 8. veljače 2008., kada ih je sud rješenjem pozvao da urede tužbu.

Tijekom postupka broj vjerovnika se mijenjao (smrt, odustanak i sl.) te je u drugostupanjskoj presudi bilo ukupno 111 vjerovnika kao tužitelja. Zbog navedenog je tijekom postupka dolazilo do prekida i nastavka postupka na koja procesna rješenja su bile podnijete žalbe i spis je dostavljan Visokom trgovačkom sudu na odlučivanje. Također, veliki broj tužitelja utjecao je na složenost (brojnost) i dugotrajnost dostave pismena pravnim sljednicima tužitelja.

Tijekom postupka došlo je i do statusnih promjena tuženika uslijed čega je dolazilo do prekida i nastavaka postupka na koja procesna rješenja su bile podnijete žalbe i spis je dostavljan Visokom trgovačkom sudu na odlučivanje.

3) Postupanje nadležnih sudova

11. Postupak se u razmatranom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom koji je nakon održanog ročišta donio prvostupanjsku presudu 1. srpnja 2015. Iako je prvostupanjski sud donio odluku u roku koji mu je određen rješenjem predsjednika Trgovačkog suda u Osijeku broj: Su-Gzp I-6/14-4 od 4. prosinca 2014., Ustavni sud utvrđuje da je prvostupanjska presuda donesena nakon sedam (7) godina nakon što su podnositelji stupili u parnicu.

Nakon toga, drugostupanjskim rješenjem od 13. srpnja 2017. ukinuta je prvostupanjska presuda te se predmet ponovno vodio pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

U ponovljenom postupku održana su dva ročišta na kojima su saslušana tri svjedoka i donesena je prvostupanjska presuda od 28. prosinca 2017. Drugostupanjskom presudom od 16. listopada 2018. djelomično je preinačena i djelomično odbijena prvostupanjska presuda, dok je rješenjem djelomično ukinuta.

Postupak se u povodu revizije vodi pred Vrhovnim sudom pod brojem Rev-1306/2019.

4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe

12. Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji u razmatranom razdoblju nisu pridonijeli duljini trajanja postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

13. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka više od dvadeset (20) godina, odnosno u razmatranom razdoblju više od trinaest (13) godina, kao i okolnost da postupak još uvijek nije okončan jer se povodom revizije vodi na Vrhovnom sudu pod brojem Rev-1306/2019, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljima povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke i nalog predsjedniku
nadležnog suda

14. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Vrhovnog suda dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

15. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uzeo je u obzir činjenicu da je podnositeljima svakom rješenjem Vrhovnog suda broj: Gzp-1678/09-8 od 8. ožujka 2011. određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 4.000,00 kn.

16. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-1558/2021

Zagreb, 3. veljače 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.