Hrvatski sabor

1334

Na temelju članka 4. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 144/21.) Hrvatski sabor na sjednici 15. srpnja 2022. donio je

STRATEGIJU

RAZVITKA RIJEČNOG PROMETA U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2032. GODINE

1. UVOD

Europska prometna politika snažno je usmjerena na ostvarivanje slobode kretanja i održive mobilnosti na prostoru Europske unije. Zemlje članice zajednički trebaju doprinositi ostvarivanju dostupnosti i neometanoj povezanosti svih dijelova Europske unije, uklanjanju uskih grla, premošćivanju veza koje nedostaju, interoperabilnosti i intermodalnosti te osiguranju sigurnosti i visoke kvalitete prijevoza. Poseban naglasak europska prometna politika stavlja na održivost svih oblika prijevoza te doprinos zaštiti okoliša kroz smanjenje negativnih utjecaja prometnog sektora (smanjenje emisija stakleničkih plinova, nisko-ugljični prijevoz, čista goriva). Provedbi i ostvarenju ciljeva europske prometne politike doprinosi i Republika Hrvatska kao zemlja članica Europske unije, a zajednički principi i ciljevi europske prometne politike inkorporirani su u krovni nacionalni strateški dokument za sektor prometa – Strategiju prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2030. godine. Strategijom prometnog razvoja RH proširen je fokus razvoja cjelokupnog sektora te se uz ulaganja u infrastrukturu predviđaju mjere za unaprjeđenje organizacije sustava, multimodalnost, digitalizaciju, zaštitu okoliša i druge.

Razvoj i unaprjeđenje sektora unutarnje plovidbe danas je i u Europi i u Republici Hrvatskoj nužnost te se predviđa regulatornim i strateškim okvirom. Važnost sektora unutarnje plovidbe proizlazi iz neospornih prednosti i velikog potencijala koje pruža prijevoz unutarnjim vodama. Prijevoz unutarnjim vodama obilježava visoka razina pouzdanosti, efikasnosti i sigurnosti, a to je ujedno i vid prijevoza s najmanje negativnih utjecaja na prirodu i okoliš. U trenutku kada se na svjetskoj razini teži smanjenju emisije stakleničkih plinova i CO₂ uz istodobno jačanje tržišta i zahtjeve za boljom i bržom povezanošću, prijevoz unutarnjim vodama nameće se kao logična alternativa drugim vidovima prijevoza, a posebice cestovnom prijevozu – i to ne samo zbog smanjenja negativnih utjecaja na prirodu i okoliš, nego i zbog mogućnosti iskorištavanja značajno većih prijevoznih kapaciteta.

Republika Hrvatska broji preko 1.000 km unutarnjih vodnih putova, od čega je Pravilnikom o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama, 611,60 km klasificirano kao međunarodni vodni put. Unutarnji vodni putovi Republike Hrvatske dio su europske transnacionalne prometne mreže, pri čemu se posebno ističe važnost Dunava koji se nalazi na koridoru osnovne TEN-T mreže Rajna-Dunav. U Republici Hrvatskoj se nalaze i četiri riječne luke za međunarodni promet: Vukovar, Osijek, Slavonski Brod i Sisak. Luka Vukovar i luka Slavonski Brod klasificirane su kao luke osnovne TEN-T mreže.

Unatoč povoljnom geografskom položaju Republike Hrvatske u europskoj prometnoj mreži te pokrivenosti mrežom unutarnjih vodnih putova, izraziti potencijal sektora unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj nije dovoljno iskorišten. Razvoj unutarnje plovidbe, vodnih putova te luka i pristaništa unutarnjih voda od gospodarskog su interesa za Republiku Hrvatsku te je stoga iduće desetogodišnje razdoblje potrebno posvetiti kvalitetnim i sustavnim ulaganjima u mjere kojima će se omogućiti konkurentnost i korištenje ovog naj­isplativijeg, najsigurnijeg i energetski najučinkovitijeg vida prijevoza.

Svrha ove Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvat­skoj za razdoblje od 2022. do 2032. godine (u daljnjem tekstu: Strategija) je definiranje ciljeva i mjera čija će provedba kroz narednih deset godina rezultirati konkurentnim, visokoučinkovitim i moderniziranim sustavom unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj koji će biti potpuno integriran u europsku prometnu mrežu.

2. METODOLOGIJA IZRADE STRATEGIJE

Ovaj strateški dokument izrađen je u skladu sa Zakonom o plovidbi i lukama unutarnjih voda te u skladu sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Osim analize regulatornog i strateškog okvira, provedena je detaljna analiza postojećeg stanja. Cilj analize postojećeg stanja bio je utvrditi trenutni status razvoja sektora unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj te potrebe za daljnjim razvojem. Ova je analiza provedena na nekoliko razina te je uključila sljedeće:

– Analiza ostvarenja ciljeva i mjera prethodno važeće Strategije razvitka riječnog prometa u Republici Hrvatskoj (2008. – 2018.) kako bi se utvrdilo koje od planiranih mjera su implementirane te koje su relevantne i za iduće desetogodišnje razdoblje, odnosno koje se mjere eventualno mogu zamijeniti nekim drugima ili promijeniti opseg

– Komparativna analiza unutarnje plovidbe u Europi i Republici Hrvatskoj te analiza globalnih trendova kretanja prometa u unutarnjoj plovidbi, kako bi se utvrdio opći smjer razvoja sektora unutarnje plovidbe, utvrdila pozicija Republike Hrvatske u tom kontekstu te procijenio nužan daljnji smjer razvoja (prilike i potencijal u odnosu na primjere najbolje prakse u Europi i svijetu)

– Analiza postojećeg stanja infrastrukture, kapaciteta i organizacije plovnih putova, luka i pristaništa u Republici Hrvatskoj kako bi se ocijenila usklađenost s propisanim standardima, utvrdili kapaciteti te eventualne poteškoće u razvoju i prostor za napredak

– Analiza organizacije i upravljanja sustavom unutarnje plovidbe kako bi se identificirali ključni akteri te njihove obaveze i nužan doprinos funkcioniranju i razvoju sustava unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj

– Analiza politike naplate i korištenja infrastrukture, politike koncesija te pitanja imovinsko-pravnih odnosa

– SWOT analiza temeljem koje su prepoznate snage, slabosti, prilike i prijetnje za razvoj unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj, a temeljem kojih je dano jasnije usmjerenje za definiranje ciljeva i mjera ove Strategije

– Analiza prometne potražnje nužna za identificiranje generatora prometne potražnje i utvrđivanje potreba za razvojem unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj, poglavito u dijelu infrastrukture, kako bi se adekvatno moglo odgovoriti na očekivane prometne tokove

– Analiza informacijsko-komunikacijskih tehnologija i infrastrukture u cilju ocjene usklađenosti s europskim regulatornim i strateškim okvirom u ovom području.

Podaci korišteni za provođenje predmetnih analiza prikupljeni su iz različitih izvora i analizirani na različite načine. Metodom istraživanja za stolom (engl. desk research) obrađeni su i analizirani podaci dostupni iz dokumenata koje je dostavio MMPI te Lučke uprave Vukovar, Osijek, Slavonski Brod i Sisak, ali i informacije prikupljene internetskom pretragom iz izvora poput Državnog zavoda za statistiku, Eurostata, izvješća i objava Europske komisije i DG MOVE-a. Metodom intervjua i radionica prikupljeni su podaci od djelatnika lučkih uprava i gradova Vukovar, Osijek, Slavonski Brod i Sisak, a obilaskom lokacija u lukama dodatno je utvrđeno postojeće stanje infrastrukture. Analize lokacija provedene su i korištenjem Google karti. Analiza prometne potražnje provedena je pomoću prometnog modeliranja, a temeljem projekcija i različitih scenarija.

Slijedom provedenih analiza identificirane su ključne poteškoće i izazovi u funkcioniranju i razvoju unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj. Isti su obrazloženi i obrađeni u devet kategorija:

1. Vodni putovi

2. Luke i pristaništa

3. Organizacija

4. Konkurentnost hrvatskog sektora unutarnje plovidbe

5. Realizacija potencijala sektora unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj

6. Primjena ekoloških standarada

7. Strateška neusklađenost

8. Infrastruktura

9. Sigurnost plovidbe.

U konačnici, slijedom analize postojećeg stanja i identificiranog prostora za unaprjeđenje, a uzimajući u obzir odredbe relevantnog regulatornog i strateškog okvira, ovom Strategijom definirani su ciljevi i mjere razvoja riječnog prometa u Republici Hrvatskoj za iduće desetogodišnje razdoblje.

3. ZAKONODAVNI I STRATEŠKI OKVIR

Ova Strategija izrađena je uvažavajući europski i nacionalni regulatorni i strateški okvir važeći u trenutku njezine izrade. Ciljevi i mjere koji proizlaze iz ove Strategije usklađeni su razvojnim usmjerenjem EU-a u sektoru prometa, posebice prometa unutarnjim plovnim putovima, te razvojnim usmjerenjem Republike Hrvatske kako općenito tako i u prometnom sektoru. Pri definiranju ciljeva i mjera za iduće desetogodišnje razdoblje posebno su se uzeli u obzir strateški dokumenti i mjere koje EU potiče u području energetske učinkovitosti i zaštite okoliša te prilagodbe klimatskim promjenama i niskougljični razvoj.

3.1. Europska razina

– Europski zeleni plan

– Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU

– Uredba EU br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. godine o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe

– Uredba EU br. 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014

– Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19

– Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.

– EU Akcijski program za unutarnju plovidbu – NAIADES III: Boosting future-proof European inland waterway transport

– Projekt Platina 2 (2013. – 2016.) i projekt Platina 3

– Strategija EU za dunavsku regiju – Dunavska strategija

– Strategija za provedbu Okvirnog sporazuma o slivu rijeke Save, Međunarodna komisija za sliv rijeke Save (2011.)

– Europski ugovor o glavnim unutarnjim plovnim putovima od međunarodnog značaja (AGN).

3.2. Nacionalna razina

– Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2030. godine (»Narodne novine«, br. 84/17.)

– Strategija upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 91/08.)

– Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 106/17.)

– Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (»Narodne novine«, br. 25/20.)

– Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu (»Narodne novine«, br. 46/20.)

– Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu (»Narodne novine«, br. 63/21.)

– Odluka o donošenju Programa kontrole onečišćenja zraka za razdoblje od 2020. do 2029. godine (»Narodne novine«, br. 90/19.)

– Odluka o izradi Državnog plana prostornog razvoja (»Narodne novine«, br. 39/18.)

– Nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture i razvoj tržišta alternativnih goriva u prometu (»Narodne novine«, br. 34/17.)

– Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 109/07., 132/07., 51/13., 152/14., 118/1. i 144/21.)

– Zakon o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19. i 84/21.)

– Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, br. 84/21.)

– Zakon o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18. i 118/18.)

– Zakon o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19.)

– Zakonom o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (»Narodne novine«, br. 127/19.)

– Zakon o koncesijama (»Narodne novine«, br. 69/17. i 107/20.)

– Zakon o gradnji (»Narodne novine«, br. 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.)

– Zakon o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19. i 98/19.)

– Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (»Narodne novine«, br. 85/20.)

– Zakon o ustanovama (»Narodne novine«, br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19.)

– Zakon o lučkim kapetanijama (»Narodne novine«, br. 118/18.)

– Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (»Narodne novine«, br. 120/16. i 63/22.)

– Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, br. 69/99., 151/03., 157/03. – ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20. i 117/21.)

– Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 123/17.)

– Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (»Narodne novine«, br. 97/20. i 2/21.)

– Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama (»Narodne novine«, br. 77/11., 66/14. i 81/15.)

– Pravilnik o plovidbi na unutarnjim vodama (»Narodne novine«, br. 138/08. i 138/15.)

– Pravilnik o tehničkom održavanju vodnih putova (»Narodne novine«, br. 62/09., 136/12., 41/17. i 50/19.)

– Pravilnik o inspekciji sigurnosti unutarnje plovidbe (»Narodne novine«, br. 31/14.)

– Pravilnik o Riječnim informacijskim servisima u unutarnjoj plovidbi (»Narodne novine«, br. 99/08. i 50/20.)

– Pravilnik o plutajućim objektima (»Narodne novine«, br. 80/00., 72/15. i 83/15.)

– Pravilnik o prijevozu opasnih tvari unutarnjim vodama (»Narodne novine«, br. 106/08.)

– Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti komercijalnog prijevoza unutarnjim vodnim putovima (»Narodne novine«, br. 38/08. i 50/16.)

– Pravilnik o Tehničkom nadzornom tijelu i uvjetima za priznavanje klasifikacijskih društava (»Narodne novine«, br. 84/18. i 144/21.)

– Pravilnik o kriterijima za određivanje naknada za koncesije u lukama i pristaništima unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 72/15.)

– Pravilnik o tovarištima (»Narodne novine«, br. 128/15.)

– Uredba o upravljanju i vođenju poslova lučkih uprava unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 100/08., 76/12. i 31/16.)

– Pravilnik o provedbi postupaka vrednovanja (»Narodne novine«, br. 66/19.)

– Uredba o pristaništima unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 134/08.)

– Uredba o tehničko-tehnološkim uvjetima za luke i uvjetima sigurnosti plovidbe u lukama i pristaništima unutarnjih voda (»Narodne novine«, br. 32/09.)

– Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«, br. 89/18.).

4. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA

4.1. Unutarnji plovni putovi

Unutarnji plovni putovi klasificirani su prema općim kriterijima za klasifikaciju unutarnjih plovnih putova u Europi koji su utvrđeni UN/ECE klasifikacijom vodnih putova iz 1992. godine, koja je prihvaćena Europskim ugovorom o glavnim unutarnjim plovnim putovima od međunarodnog značaja (AGN). Na temelju AGN ugovora, nominalna veličina klase određena je veličinom plovila za regionalne vodne putove te veličinom konvoja za međunarodne vodne putove.

Klasifikacija plovnih putova u RH utvrđena je Pravilnikom o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama kojeg je donio MMPI. Pravilnikom se otvaraju i razvrstavaju vodni putovi na unutarnjim vodama RH prema mjerilima plovnosti. Klasifikacija se određuje na temelju stručnih podloga i elaborata o razvrstavanju vodnih putova na unutarnjim vodama RH.

Ukupna duljina klasificiranih vodnih putova u Republici Hrvatskoj iznosi 1016,80 rkm.

• Međunarodni vodni putovi

Rijeke Dunav, Sava, Drava, Kupa i Una spadaju u međunarodne vodne putove te su njihove karakteristike prikazane u tablici u nastavku. Duljina međunarodnih vodnih putova iznosi 611,60 rkm.

Tablica 1: Međunarodni vodni putovi

Izvor: Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama

• Državni vodni putovi

Nastavno na međunarodne vodne putove, državni vodni putovi imaju samo dvije rijeke, a to su Kupa i Sava. Ukupna duljina državnih vodnih putova iznosi 276,60 rkm.

Tablica 2: Državni vodni putovi

Izvor: Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama

• Ostali neklasificirani državni vodni putovi

Osim rijeka navedenih u tablici niže, u neklasificirane vodne putove spadaju i: jezero Kozjak, jezero Visovac, jezero Bajer, Lokvarsko jezero, jezero Dubrava te područje Parka prirode Kopački rit.

Tablica 3: Neklasificirani državni vodni putovi

Izvor: Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama

4.2. Luke i pristaništa

Luke unutarnjih plovnih putova Republike Hrvatske su: Luka Osijek, Luka Vukovar, Luka Slavonski Brod i Luka Sisak. Luke Vukovar i Slavonski Brod razvrstane su kao glavne luke osnovne TEN-T mreže (koridor Rajna – Dunav), dok su luke Osijek i Sisak svrstane kao luke na sveobuhvatnoj TEN-T mreži na području Republike Hrvatske. Osim luka unutarnjih plovnih putova u Republici Hrvatskoj postoji nekoliko pristaništa, a najznačajnija su putnička pristaništa Vukovar, Batina, Aljmaš i Ilok.

Luka Osijek

Luka Osijek u nadležnosti je LU Osijek. Nalazi se na desnoj obali rijeke Drave u djelomično formiranom lučkom bazenu, koji je izgrađen iskopom novog toka rijeke Drave te nosi klasu plovnosti IV. Skladištenje i prekrcaj predstavljaju osnovne djelatnosti u luci Osijek.

Luka Osijek je dio sveobuhvatne TEN-T mreže (TEN-T koridora Rajna – Dunav). Luka Osijek nalazi se u blizini autoceste A5 koja u pravcu sjever – jug koja povezuje gradove Đakovo – Osijek – Beli Manastir te čini vezu s autocestom A3 Zagreb – Lipovac koja povezuje Zagreb i Beograd u Republici Srbiji. U blizini Luke nalaze se jednokolosiječna neelektrificirana pruga od međunarodnog značaja, M302 Osijek – Strizivojna – Vrpolje u smjeru sjever – jug, lokalna pruga L208 Vinkovci – Osijek, također jednokolosiječna, neelektrificirana pruga koja trasira u pravcu jugoistočno od luke Osijek prema Vinkovcima te dionica regionalne pruge R202 Varaždin – Dalj koja povezuje Istočnu i Sjevernu Hrvatsku.

Luka Tranzit Osijek d. o. o. je trenutni koncesionar.

U luci Osijek prekrcaj se vrši dominantno za rasuti teret i pijesak, a zastupljene su i željezna i pakirana roba. Sagledavajući količinu prekrcanog tereta u luci Osijek, luka Osijek druga je od četiri luke unutarnjih plovnih putova Republike Hrvatske po količini prekrcanog tereta, odmah nakon luke Vukovar.

Luka Vukovar

Luka Vukovar u nadležnosti je LU Vukovar. Nalazi se na desnoj obali rijeke Dunav te leži na osnovnoj mreži odnosno na TEN-T koridoru Rajna – Dunav na području tzv. Srednjeg Dunava. U luci Vukovar rad je omogućen tijekom cijele godine s obzirom na to da je Dunav plovan gotovo cijele godine, osim rijetkih slučajeva ekstremnih vodostaja te leda.

Temelj poslovanja luke Vukovar je prekrcaj rasutog, generalnog i tekućeg tereta.

U blizini se nalazi državna cesta D57 koja povezuje grad Vukovar preko Vinkovaca s čvorom Županja na autocesti A3 Zagreb – Lipovac udaljenim 39 km. Sjeverozapadno je luka povezana s gradom Osijekom državnom cestom D2 u smjeru sjeverozapada. Luka je povezana prema zapadu jednokolosiječnom neelektrificiranom prugom od međunarodnog značaja, M601 Vinkovci – Vukovar (trenutačno u fazi modernizacije i elektrifikacije) te prema državnoj granici s Republikom Srbijom regionalnom jednokolosiječnom neelektrificiranom prugom Vukovar – Erdut – DG sjeverno od grada Vukovara.

Luka Vukovar d. o. o., Nautica Vukovar d. o. o., Lukoil Croatia d. o. o. i Vupik d. o. o. četiri su koncesionara u luci Vukovar i svaki od njih je specifičan po svojim djelatnostima.

Luka Vukovar, zbog povoljnog položaja na rijeci Dunav koja ima visoku klasu plovnosti, broji najveću količinu prekrcanog tereta od četiri analizirane luke.

Luka Slavonski Brod

Luka Slavonski Brod u nadležnosti je LU Slavonski Brod. Luka Slavonski Brod nalazi se 4 km jugoistočno od grada Slavonski Brod na lijevoj obali rijeke Save na rkm 363, III. klase plovnosti na dionici Slavonski Brod – Sisak – Galdovo te IV. klase plovnosti na dionici Slavonski Brod – Oprisavci. Kao i luka Vukovar, nalazi se na glavnoj TEN-T mreži, na koridoru Rajna – Dunav.

Luka je povezana željezničkom i cestovnom infrastrukturom s gospodarskim subjektima kao što su Đuro Đaković, Slavonija DI, INA Danish Camp Supply DCS, HŽ Cargo Zagreb, itd. Nalazi se u blizini autoceste A3. U blizini je i trasa dvokolosiječne elektrificirane pruge međunarodnog značaja M104 Novska – Tovarnik – DG (Republika Srbija) koja se nastavlja na prugu M502 i povezuje Zagreb na sjeveru Republike Hrvatske s Beogradom u Republici Srbiji. Za razvoj svih oblika industrijskih postrojenja, skladišta i terminala izgrađena je gospodarska zona veličine 500 hektara u neposrednoj blizini luke Slavonski Brod. Zbog svog geoprometnog položaja luka Slavonski Brod ima potencijal postati značajno intermodalno čvorište.

U luci Slavonski Brod trenutačno postoje tri koncesionara: Robno transportni centar Brod d. o. o., Manšped d. o. o. i Crodux energetika d. o. o.

Uspoređujući luku Slavonski Brod s drugim hrvatskim lukama na unutarnjim plovnim putovima, ova je luka treća po količini prekrcanog tereta u tonama. U prekrcanom teretu dominira nafta, a slijede je redom šljunak i pijesak, dok generalnog tereta ima malo.

Luka Sisak

Luku Sisak čine Bazen Crnac i Bazen Galdovo na rijeci Savi te luka za prekrcaj rasutog tereta Pristanište i skladišta d. o. o. koja se nalazi u gradu Sisku. Luka se nalazi na sveobuhvatnoj TEN-T mreži. Udaljenost Luke do najbližeg prilaza autocesti A3 iznosi 25 km. U blizini Luke Sisak nalazi se jednokolosiječna elektrificirana pruga međunarodnog značaja, M502 Zagreb Gk – Sisak – Novska.

Bazen Crnac nalazi se na desnoj obali rijeke Save te je otvoren za javni promet. Po svojoj funkciji spada u naftnu luku te je putem cjevovoda povezan s Rafinerijom nafte u Sisku. Bazen Galdovo je brodogradilišno pristanište na lijevoj obali rijeke Save. U bazenu Galdovo koncesionar Brodocentar Sisak d. o. o. zadužen je za gospodarsko korištenje navoza radi obavljanja izgradnje, remonta i popravaka riječnih plovila i plutajućih objekata te ostalih djelatnosti iz područja brodogradnje. Pristanište i skladišta d. o. o. je luka za prekrcaj rasutih tereta, a sadrži i skladišne površine za prekrcaj i skladištenje srednjih i velikih kontejnera u kombiniranom prijevozu tereta. Istodobno je ova tvrtka i koncesionar u bazenu Crnac luke Sisak i vrši usluge pretovara sirove nafte i derivata.

Sagledavajući količinu prekrcanog tereta u tonama, luka Sisak u odnosu na ostale hrvatske luke unutarnjih plovnih putova ima najmanju količinu prekrcanog tereta. Razlozi su niska plovnost rijeke Save (klasa III.) na kojoj se ova luka nalazi te specijaliziranost luke na prijevoz nafte.

4.3. Riječni Informacijski Servisi (RIS)

RIS služba u RH organizirana je kao Nacionalna RIS središnjica (NCC) kojom upravlja Nacionalni RIS koordinator.

U RH nalaze se četiri RIS centara, i to:

– RIS centar Vukovar, pri Lučkoj kapetaniji Vukovar

– RIS centar Osijek, pri Lučkoj kapetaniji Osijek

– RIS centar Slavonski Brod, pri Lučkoj kapetaniji Slavonski Brod

– RIS centar Sisak, pri Lučkoj kapetaniji Sisak.

Republika Hrvatska je 2003. godine započela s implementacijom RIS sustava na rijeci Dunav, putem projekta CRORIS – Faza I, a implementacija je nastavljena projektom CRORIS – Faza II, 2006. godine. Dodatno, 2009. godine proveden je projekt detaljnog dizajna i instalacije prototipa riječnih informacijskih servisa na rijeci Savi. RH sudjeluje i u projektu RIS COMEX koji je usmjeren na definiranje, specifikaciju, implementaciju i održivi rad RIS koridora nakon dobivenih rezultata u sklopu projekta CoRISMa. U sklopu projekta nabavljene su nove bazne stanice i popratna oprema koja je implementirana na dijelovima Dunava i Drave.

4.4. Organizacija i upravljanje sustavom unutarnje plovidbe

U sklopu MMPI-a poslove iz djelokruga Ministarstva koji se odnose na riječni promet i plovidbu te luke i vodne putove unutarnjih voda prvenstveno obavlja Uprava unutarnje plovidbe koja se sastoji od sva sektora: Sektor pravnih, međunarodnih i EU poslova te Sektor gospodarstva i plovidbenih poslova. Uz Upravu unutarnje plovidbe u sektoru unutarnje plovidbe djeluje i Uprava sigurnosti plovidbe čiji je rad usmjeren za nadzor i zaštitu sigurnosti plovidbe te upravljanje riječnim prometom.

U okviru Ministarstva, u sklopu Uprave sigurnosti plovidbe, uspostavljena je i Nacionalna RIS središnjica te četiri lučke kapetanije na unutarnjim vodama:

– Lučka kapetanija Vukovar sa sjedištem u Vukovaru

– Lučka kapetanija Osijek sa sjedištem u Osijeku i ispostavom u Varaždinu

– Lučka kapetanija Slavonski Brod sa sjedištem u Slavonskom Brodu

– Lučka kapetanija Sisak sa sjedištem u Sisku.

Lučke uprave su javne ustanove osnovane od Republike Hrvatske zadužene za upravljanje javnim lukama od državnog i županijskog značaja. Rad lučkih uprava kontrolira i nadzire Uprava unutarnje plovidbe pri MMPI. U Republici Hrvatskoj ustrojene su četiri lučke uprave unutarnjih voda:

– LU Vukovar

– LU Osijek

– LU Slavonski Brod

– LU Sisak.

4.5. SWOT analiza

Tablica 4: SWOT analiza unutarnje plovidbe u RH

5. OPIS RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

5.1. Plovni putovi

Na rijeci Dunav stanje plovnosti je dobro tijekom cijele godine, a ograničenja plovnosti su samo povremena i na vrlo ograničenom broju dionica.

Na rijeci Dravi dvije su kritične dionice: dionica ušća Drave rkm 0+000 do rkm 0+500 – mjerodavni vodomjer Aljmaš te dionica rkm 10 – rkm 12 – mjerodavni vodomjer Osijek. Tijekom godine se bilježe značajne oscilacije vodostaja te postoji poteškoća s jakim stvaranjem nanosa zbog protoka rijeke Dunav.

Na rijeci Savi nekoliko je ograničavajućih dionica za plovidbu. Poteškoće u plovnosti na rijeci Savi ne proizlaze primarno iz niskih vodostaja, nego iz zapunjenosti plićaka nanosima i nedovoljne uređenosti vodotoka za plovidbu.

5.2. Luke i pristaništa

Luke i pristaništa suočavaju se s nekoliko ključnih izazova:

– Imovinsko-pravni odnosi: postojanje čestica u privatnom vlasništvu te nejasno razriješeni imovinsko pravni odnosi produljuju i otežavaju proces dodjele koncesija na lučkom području

– Ograničenja plovnosti: Glavni problemi luka Slavonski Brod i Sisak predstavljaju povremeno nedovoljne dubine prilaza, iako se takvo ograničenje javlja i u luci Osijek

– Niska potražnja: Smanjena potražnja za lučkim uslugama usko je vezana uz ograničenja plovnosti. S druge strane, u blizini luka malo je velikih generatora potražnje (npr. industrijsko-poslovne zone) i slab je interes za njihovim razvojem

– Tehničko-tehnološki aspekti: S obzirom na količinu potražnje, luke su u smislu pretovara tereta efikasne, no s tehničko-tehnološkog aspekta opremljenost nije dosegla predviđenu razinu. U tom smislu, u lukama je potrebna modernizacija opreme, kao i obnova lučkih građevina i objekata kako bi se osigurali neograničavajući uvjeti u poslovanju samih luka.

5.3. Ostali aspekti

Organizacijski aspekti

– Potreba za nastavkom i daljnjim jačanjem suradnje svih ključnih dionika na nacionalnoj razini te za dinamičnijim uključivanjem svih ključnih dionika u definiranje strateškog okvira i prometne politike u sektoru unutarnje plovidbe

– Potreba za održavanjem i jačanjem postojećih odnosa međunarodne suradnje te jačanjem pozicije Republike Hrvatske kao ravnopravnog međunarodnog aktera i partnera u sveobuhvatnom razvoju sektora unutarnje plovidbe

– Potreba za potpunom implementacijom RIS-a i njegovim redovnim održavanjem

– Potreba za općom modernizacijom komunikacije i razmjene podataka u lukama

– Nedostatak stručnog kadra i znanja, posebice vezano za aktualne trendove poput uvođenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija u sektor unutarnje plovidbe.

Konkurentnost hrvatskog sektora unutarnje plovidbe

– U blizini luka unutarnjih voda u Republici Hrvatskoj trenutačno ne postoje snažne gospodarsko-poduzetničke zone koje bi se razvijale zajedno s pojedinom lukom kao njezino neposredno zaleđe. Mogućnosti razvoja gospodarsko-poduzetničkih zona su trenutačno neiskorištene, a potencijal je velik

– Nedostaje jasna specijalizacija pojedinih luka za različite potrebe tržišta

– Pred hrvatskim brodarima nalaze se brojni izazovi koji izrazito negativno utječu na njihovo poslovanje i nisu stimulirajući za razvoj i jačanje ove grane gospodarstva: visoki troškovi razvoja i prilagodbi postojeće flote novim tehničkim normama nedostupnost izvora financiranja poput EU fondova, nedostatak školovanog kadra

– Postojeća flota mala je, zastarjela i počiva na zastarjelim tehnologijama, ne udovoljava ekološkim zahtjevima koji proizlaze iz zajedničkih EU politika

– Nedostatak dostupnog domaćeg brodoremonta

– Vidljivost sektora unutarnje plovidbe u hrvatskoj javnosti vrlo je mala. O mogućnostima i potencijalu unutarnjih plovnih putova ne govori se dovoljno, nedostaje promidžbenih aktivnosti i događanja.

Realizacija potencijala sektora unutarnje plovidbe u Repub­lici Hrvatskoj

– Republika Hrvatska trenutačno nije dovoljno uključena u razvojno-istraživačke aktivnosti u sektoru unutarnje plovidbe niti su u zemlji dostupni fondovi ili inicijative koje bi takve aktivnosti uistinu podržale

– Novi oblici partnerstva u kombinaciji s izmjenama regulatornog okvira nužan su preduvjet za osiguranje investicija. Tu se posebno ističu javno-privatna partnerstva.

– Turistički potencijal unutarnjih voda u Republici Hrvatskoj izrazito je velik, ali nedostatno iskorišten.

Primjena ekoloških standarada

– Potreba za adresiranjem problema nedovoljne energetske učinkovitosti kod plovila i lučke infrastrukture

– U pogledu lučke infrastrukture postoji prostor za napredak u pogledu postupanja s opasnim i neopasnim otpadom u lukama, te prihvat otpada nastalog eksploatacijom plovila.

Strateška neusklađenost

– Potreba za stvaranjem boljih poveznica između strateških dokumenata najvišeg ranga i strateških dokumenata nižeg ranga, odnosno za strateškim usklađivanjem na svim razinama

– Nedostatak međusektorskih strategija i međusobnog usklađivanja ili uvažavanja različitih sektorskih strategija ili planova razvoja te nedostatak suradnje u tom pogledu.

Infrastruktura

– Plovni putovi nisu adekvatno održavani te stoga ne nude stabilno i nesmetano poslovanje lukama i prijevoznicima, a smanjena je i sigurnost plovidbe. Radovi tehničkog čišćenja nanosa predstavljaju privremena rješenja problema plovnosti i potrebno ih je češće uklanjati

– Postojeća infrastruktura ne zadovoljava postojeće i predviđene potrebe, a nedostatna je i oprema. Trenutni razvoj sektora unutarnje plovidbe usmjeren je više na rješavanje problema vodostaja i dostupnosti luka, dok su istodobno ulaganja u infrastrukturu luka (novu i modernizaciju) niska te nedostaju značajnija kapitalna ulaganja

– Potrebno je stvoriti povoljniju klimu za koncesionare kako bi se omogućila podjela ulaganja u lučku infrastrukturu i suprastrukturu između lučkih uprava i koncesionara.

– Luke unutarnjih plovnih putova povezane su s cestovnom i željezničkom mrežom, no postoji prostor za efikasnijom eksploatacijom tih veza.

Sigurnost plovidbe

– Potreba za modernizacijom i obnovom sustava obilježavanja i signalizacije

– Potreba za modernizacijom plovila za održavanje plovnih putova

– Osim nedostatka u broju plovila, potrebe i tehnološke mogućnosti za praćenje sigurnosti u realnom vremenu puno su naprednije kroz dostupnost RIS-a i informacijsko-komunikacijske tehnologije, no potrebno ih je implementirati na način da pokrivaju cjelokupni sustav unutarnje plovidbe te da su povezani s lukama

– Potreba za povećanjem broja zimskih skloništa.

6. VIZIJA RAZVOJA I STRATEŠKI CILJEVI

6.1. Vizija i misija strategije

Vizija ove Strategije je konkurentan, visokoučinkovit i moderan sustav unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj koji je potpuno integriran u europsku prometnu mrežu te funkcionira po načelima ekonomske i ekološke održivosti.

Misija je kroz jačanje kapaciteta, unaprjeđenje organizacije i suradnje, razvoj infrastrukture i opću modernizaciju omogućiti iskorištavanje potencijala sektora unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj, pružiti adekvatan odgovor na prometnu potražnju, osigurati dostupnost te visoku kvalitetu i pouzdanost usluga prijevoza u skladu sa suvremenim potrebama aktera na tržištu.

6.2. Strateški ciljevi

Na temelju analiziranih razvojnih potreba i razvojnih potencijala, definirani su strateški ciljevi Strategije, i to:

– SC1. Povećanje konkurentnosti i poticanje održivog razvoja sektora unutarnje plovidbe

– SC2. Razvoj infrastrukture i povećanje plovnosti u unutarnjoj plovidbi.

Strateški ciljevi definiraju smjer razvoja u svrhu postizanja učinkovitog i konkurentnog sektora unutarnje plovidbe. Uz to, ispunjavanjem definiranih ciljeva, povećat će se lučki infrastrukturni kapaciteti što će u konačnici dovesti do porasta potražnje, odnosno do porasta prekrcaja tereta u hrvatskim riječnim lukama ali na način da se potiče održivi razvoj.

Definirani strateški ciljevi su u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine, i to sa sljedećim Razvojnim smjerovima i strateškim ciljevima:

– Razvojni smjer 1. Održivo gospodarstvo i društvo

– SC 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo

– SC 2. Obrazovani i zaposleni ljudi

– Razvojni smjer 3. Zelena i digitalna tranzicija

– SC 8. Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost

– SC 10. Održiva mobilnost

6.3. Popis ključnih pokazatelja učinka

Kako bi se osigurala uspješna implementacija Strategije, potrebno je osigurati efikasno provođenje mjera u skladu sa zadanim vremenskim okvirima. U tu svrhu izrađeni su ključni pokazatelji učinka Strategije pomoću kojih se na mjerljivi način osigurava praćenje provedbe definiranih mjera te u konačnici ostvarivanje ciljeva Strategije.

6.4.2. Prioritetna područja javne politike

U nastavku su navedena prioritetna područja javne politike grupirana u devet tematskih skupina.

6.4.2.1. Organizacija i ljudski potencijali

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se ojačati i unaprijediti ljudske resurse u sektoru unutarnje plovidbe, i to pri svim ključnim dionicima (luke, lučke uprave, lučke kapetanije, institucije u unutarnjoj plovidbi, brodari), a kako bi se osigurao dostatan broj adekvatno obučenog kadra. Time će se omogućiti praćenje aktualnih trendova u sektoru unutarnje plovidbe, ali i povećanje konkurentnosti hrvatskog sektora unutarnje plovidbe.

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se optimizirati sustav unutarnje plovidbe kako u pogledu procedura i komunikacije među relevantnim dionicima, tako i u pogledu tehnološkog unaprjeđenja i modernizacije. Funkcioniranje sustava unutarnje plovidbe želi se učiniti efikasnim, bez proceduralnih uskih grla koja usporavaju investicije.

Kroz ovo prioritetno područje javne politike prvenstveno se želi unaprijediti prikupljanje i razmjena informacija u sustavu unutarnje plovidbe, a u tim procesima trebaju sudjelovati svi ključni dionici. Sustav unutarnje plovidbe želi se tehnološki i komunikacijski modernizirati, pri čemu svi ključni dionici trebaju dobiti pristup zajedničkim komunikacijskim kanalima.

6.4.2.2. Suradnja

Kroz ovo prioritetno područje javne politike žele se unaprijediti dinamika i oblici suradnje među ključnim dionicima sektora unutarnje plovidbe, ali i nesektorskih dionika, i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. Jačanjem suradnje na nacionalnoj razini te otvaranjem prostora većem broju dionika za sudjelovanje u formiranju politika i strateškog usmjerenja postići će se viša razina zajedničke odgovornosti za postizanje ciljeva razvoja unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj.

6.4.2.3. Tržište

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se ojačati pozicija sektora unutarnje plovidbe u odnosu na ostale vidove prijevoza te potaknuti promjenu u podjeli prometa u prilog unutarnje plovidbe kao ekonomski i ekološki najisplativijeg vida prijevoza.

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se unaprijediti opća informiranost te promicati važnost i pozitivna slika o sektoru unutarnje plovidbe u javnosti. Time se očekuje postizanje većeg interesa za ulaganja u sektor unutarnje plovidbe, ali i privlačenje većeg broja korisnika ovog vida prometa.

6.4.2.4. Brodarstvo

Kroz ovo prioritetno područje javne politike žele se stvoriti uvjeti kojima će se brodare poticati na modernizaciju flote, kao i primjenu niskougljičnih izvora energije i pogonskih sustava. Prioritetnim područjem javne politike se planira uspostava instrumenata i poticaja te podizanje razine energetske učinkovitosti.

6.4.2.5. Turizam

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se stvoriti preduvjete za iskorištavanje turističkog potencijala unutarnjih plovnih putova u Republici Hrvatskoj te u tom smislu omogućiti integraciju sektora prometa i sektora turizma.

6.4.2.6. Zaštita okoliša

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se osigurati potpuna usklađenost i primjena ekoloških standarda te maksimizirati energetsku učinkovitost u sektoru unutarnje plovidbe.

6.4.2.7. Strateško usklađivanje

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se osigurati horizontalno i vertikalno usklađivanje strateškog i zakonodavnog okvira na nacionalnoj razini te između nacionalne i europske razine. Potrebno je osigurati usklađenost dokumenata nižeg ranga s dokumentima višeg ranga, ali i uključivanje europskih ciljeva i standarda u nacionalni okvir s obzirom da Republika Hrvatska, kao zemlja članica Europske Unije, treba zajedno s ostalim zemljama članicama doprinositi ostvarenju zajedničkih ciljeva te poštivati zajednička pravila.

6.4.2.8. Infrastruktura

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se maksimalno očuvati i produžiti životni vijek postojeće infrastrukture u sustavu unutarnje plovidbe te osigurati redovitost održavanja iste.

Kroz ovo prioritetno područje javne politike žele se unaprijediti kapaciteti luka na način da se osigura dostatnost kapaciteta u odnosu na prometnu potražnju i trendove, ali i poveća sigurnost, učinkovitost i održivost lučke infrastrukture i cjelokupnog lučkog područja.

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se potaknuti korištenje intermodalnog transporta u putničkom i teretnom prometu čime se ostvaruje visoka učinkovitost prijevoznog sustava, smanjuje vrijeme presjedanja (kod prijevoza putnika) i vrijeme pretovara (kod prijevoza tereta).

Kroz ovo prioritetno područje javne politike žele se postići razine plovnosti sukladno međunarodnoj klasifikaciji plovnih putova te otkloniti uska grla u hrvatskom sustavu unutarnje plovidbe, a navedeno svakako doprinosi i sigurnosti, učinkovitosti, pristupačnosti i konkurentnosti sektora unutarnje plovidbe.

6.4.2.9. Sigurnost

Kroz ovo prioritetno područje javne politike želi se osigurati visoka razina sigurnosti na unutarnjim plovnim putevima te modernizirati sustave za nadzor sigurnosti i prijenos informacija o stanju na unutarnjim plovnim putovima u realnom vremenu. Time se također želi omogućiti pravovremeno uočavanje sigurnosnih rizika te pravovremene reakcije i poduzimanje mitigacijskih mjera.

6.4.3. Mjere

Nastavno na analizu postojećeg stanja te definiranje ciljeva ove Strategije, u ovom poglavlju razrađene su mjere koje su prepoznate kao nužne za ostvarenje definiranih ciljeva. Mjere su pripremljene na način da se omogućava rješavanje identificiranih poteškoća te mitigacija rizika u sustavu unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj. Provedbom niže navedenih mjera želi se u konačnici ostvariti jačanje konkurentnosti i privlačnosti unutarnje plovidbe kao vida prijevoza te razvoj sustava po načelu ekonomske i ekološke održivosti.

Sve mjere su razvrstane u tri kategorije:

– Infrastrukturne: odnose se na provođenje infrastrukturnih zahvata i raznih vrsta radova te opremanje (proširenja kapaciteta, izgradnja i modernizacija objekata i infrastrukture, nabave robe i opreme i sl.)

– Operativne: odnose se na provođenje aktivnosti za unaprjeđenje funkcioniranja sustava u smislu ubrzanja ili poboljšanja učinkovitosti nekih radnji, suradnje i komunikacije

– Organizacijske: odnose se na provođenje aktivnosti za jačanje administrativnih i upravljačkih kapaciteta, definiranje okvira i procedura djelovanja te opće upravljanje sustavom.

Za svaku mjeru dano je obrazloženje njezina opsega na općoj razini. Pod time se misli da ovim dokumentom nisu definirani pojedinačni projekti ili aktivnosti koji će se provoditi u sklopu pojedine mjere, nego se daje strateško usmjerenje za razdoblje od narednih deset godina. Pojedinačni projekti i aktivnosti razradit će se detaljnije u strateškim dokumentima nižeg ranga, a posebno kroz studijsko-tehničku dokumentaciju koja će odrediti opseg, trošak i vremenski plan provedbe pojedinog projekta i aktivnosti.

6.4.3.1. Organizacija i ljudski potencijali

6.4.3.2. Suradnja

6.4.3.3. Tržište

6.4.3.4. Brodarstvo

6.4.3.5. Turizam

6.4.3.6. Zaštita okoliša

6.4.3.7. Strateško usklađivanje

6.4.3.8. Infrastruktura

6.4.3.9. Sigurnost

6.4.4. Stupnjevanje mjera prema prioritetima, funkcionalnosti i opsegu

Za uspješnu provedbu Strategije odnosno postizanje zadanih prioritetnih područja javne politike Strategije potrebno je osigurati adekvatno planiranje i provođenje predloženih mjera. Iz tog razloga, potrebno je identificirati one mjere čija implementacija je prioritet u odnosu na druge te ponuditi alternativna rješenja u slučaju pojave visoke razine rizika od njihovog neprovođenja.

Prioritetne mjere identificirane su metodom stupnjevanja prema dva ključna kriterija. Za svaki kriterij broj mogućih dodijeljenih bodova je 1 – 3. Primijenjeni kriteriji su sljedeći:

• Kriterij 1 – Doprinos mjere ostvarenju prioritetnih područja javne politike = broj prioritetnih područja javne politike (svih tematskih područja) čijem ostvarenju doprinosi provedba pojedine mjere

Provedba pojedine mjere može rezultirati ostvarivanjem većeg broja prioritetnih područja javne politike u odnosu na druge mjere. To znači da pojedina mjera može imati veći doprinos postizanju željenog budućeg stanja. Kriterijem 1 izmjereno je koliko je prioritetnih područja javne politike od ukupno 15 moguće direktno ili indirektno ostvariti provedbom pojedinačne mjere.

• Kriterij 2 – Učinak provedbe mjere = stupanj doprinosa mjere unaprjeđenju i efikasnosti cjelokupnog sustava unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj

Planiranje i provođenje mjera potrebno je sagledati u kontekstu njihovog doprinosa unaprjeđenju i efikasnosti cjelokupnog sustava unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj, odnosno u kontekstu njihovog učinka na cjelokupan sustav unutarnje plovidbe. Na temelju navedenih ocjena i opisa ocjena u tablici niže provedeno je stupnjevanje svake mjere po učinku.

Stupnjevanje je provedeno kroz četiri koraka. U prvom su koraku za svaki kriterij dodijeljene ocjene od 1 do 3 temeljem prethodno opisanih značenja ocjena. U drugom koraku izračunat je umnožak ocjena sva tri kriterija za svaku promatranu mjeru temeljem sljedeće formule:

Kriterij 1 × Kriterij 2 = Ukupna ocjena prioriteta provedbe mjere

Najveća moguća vrijednost prioriteta provedbe mjere (umnožak) je 9, a najmanja 1. Nakon što su se izračunale vrijednosti prioriteta provedbe svake mjere, mjere su poredane od one koja ima najvišu ostvarenu vrijednost prioriteta provedbe do one koja ima najmanju. Na temelju dobivenih rezultata, u trećem su koraku određene tri razine prioriteta provedbe mjera u sljedećem rasponu:

Važno je uzeti u obzir složenost provođenja samih mjera u vidu potrebnog broja aktivnosti, broja uključenih dionika i procedura te ostalih elemenata potrebnih za njihovu pravovremenu implementaciju. Mjere koje su u tablici iznad identificirane kao mjere visokog prioriteta su dodatno analizirane prema stupnju složenosti.

• Kriterij 3 – Složenost provedbe visoko prioritetne mjere = opseg provedbe visoko prioritetne mjere u pogledu broja aktivnosti, dionika i vremena potrebnih za provedbu preporuke

Stupnjevanjem prema složenosti identificirane su tri vrste visoko prioritetnih mjera:

• Mjera velikog doprinosa i učinka, visoke složenosti: Predstavlja mjeru visokog prioriteta koja ima veliki učinak na cjelokupni sustav unutarnje plovidbe, ali je složena za provesti odnosno potrebno je više vremena i ostalih resursa za njezinu provedbu. Ovom se mjerom postiže veliki učinak, ali zahtijeva više resursa za provedbu, stoga je bitno započeti njezinu provedbu u ranijoj fazi provedbe Strategije.

• Mjera velikog doprinosa i učinka, umjerene složenosti: Predstavlja mjeru visokog prioriteta koja ima veliki učinak na cjelokupni sustav unutarnje plovidbe, ali je umjereno složena za provesti. Ova mjera također je prioritet za provedbu i predlaže se njezina provedba u ranijoj fazi provedbe Strategije, iako prva skupina mjera (veće složenosti) treba imati veći prioritet.

• Mjera velikog doprinosa i učinka, niske složenosti: Predstavlja mjeru visokog prioriteta koja ima veliki učinak na cjelokupni sustav unutarnje plovidbe i jednostavna za provesti odnosno potrebno je manje vremena i ostalih resursa za provedbu. Ovom se mjerom s manje resursa, u kraćem razdoblju postiže veliki učinak, stoga je bitno započeti njezinu provedbu također u ranijoj fazi provedbe Strategije.

U nastavku je prikazano bodovanje visoko prioritetnih mjera prema stupnju složenosti provedbe, odnosno sukladno opisima stupnja složenosti u tablici iznad.

Tablica 6: Stupnjevanje visoko prioritetnih mjera prema složenosti provedbe

6.5. Indikativni financijski plan

U ovom poglavlju dat će se općeniti pregled mogućih izvora financiranja projekata koji će proizaći iz mjera predviđenih ovom Strategijom. Ovime se žele identificirati mogući izvori financiranja, no valja uzeti u obzir da će konačne odluke o tome moći biti donesene tek kada detaljno budu poznati uvjeti financiranja iz pojedinog izvora, a što ovisi o budućim ciklusima planiranja državnog proračuna, objavama poziva za EU sufinanciranje projekata kroz različite programe i instrumente Europske unije te o interesu banaka i privatnih investitora za konkretne projekte.

Predviđa se da će u idućem desetogodišnjem razdoblju buduće projekte u sektoru unutarnje plovidbe biti moguće sufinancirati iz europskih fondova i programa Unije (uključujući instrument Next Generation EU za oporavak od krize uzrokovane pandemijom virusa COVID-19), financijskim instrumentima, sredstvima državnog proračuna te kroz mobiliziranje privatnog kapitala (primjerice kroz javno-privatna partnerstva). U nastavku je dan pregled tih izvora financiranja te su, s obzirom na trenutačno dostupne informacije, predviđene vrste mjera koje bi se potencijalno mogle financirati.

6.5.1. Europski fondovi i programi Unije

U svrhu sufinanciranja aktivnosti koje mogu proizaći iz mjera predviđenih ovom Strategijom, analizirani su dostupni izvori financiranja do kraja 2020. godine (s obzirom na trenutačno ugovorene projekte, a i one projekte koji će se ugovoriti do kraja 2020. godine, a provodit će se do kraja 2023. godine.), kao i dostupni izvori financiranja za programsko razdoblje 2021. – 2027.

Dostupnost EU sredstava za programsko razdoblje od 2028. godine nadalje u ovom se trenutku ne može predvidjeti.

6.5.1.1. Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF) za razdoblje 2014. – 2020.

U okviru ESI fondova za programsko razdoblje 2014. – 2020. Republici Hrvatskoj su kroz nacionalne operativne programe na raspolaganju sredstva iz pet fondova: Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond, Europski socijalni fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj te Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

Za projekte u sektoru unutarnje plovidbe u ovom programskom razdoblju relevantan je Kohezijski fond.

Kohezijski fond je financijski mehanizam kojim se financiraju veliki infrastrukturni projekti u Europskoj uniji na području okoliša i transeuropskih mreža. Glavna svrha Kohezijskog fonda je jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Europske unije u interesu promicanja održivog razvoja. U sklopu programskog razdoblja 2014. – 2020. Kohezijski fond usmjeren je na dva investicijska područja:

– Promet – investicije u Transeuropsku prometnu mrežu, posebice u njezine sastavnice od europskog interesa

– Okoliš – ulaganja u gospodarenje otpadom i vodama, no mogu se financirati i projekti koji pozitivno utječu na održiv razvitak. Tako se kroz Kohezijski fond može ulagati u projekte vezane za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije kao i riječni morski promet, intermodalne prometne sustave itd.

U programskom razdoblju 2014. – 2020. sredstva Kohezijskog fonda dostupna su za financiranje projekata u sektoru prometa kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., i to za sljedeće investicijske prioritete:

– 7i – Podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T

– 7ii – Razvoj i unapređenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš i prometni sustavi s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti

– 7iii – Razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke

Sredstva Kohezijskog fonda su u sklopu OPKK-a dostupna za sektor unutarnje plovidbe kroz investicijski prioritet 7i, konkretno kroz specifični cilj 7i1 – Povećanje teretnog prometa na unutarnjim vodnim putovima. U tom se kontekstu već i provode ugovoreni projekti, a ovisno o eventualnim realokacijama sredstava, spremnosti projekata i strateškim odlukama nadležnih tijela do kraja ovog programskog razdoblja, možda će postojati mogućnosti za sufinanciranje aktivnosti koje proizlaze iz mjera infrastrukture i sigurnosti ove Strategije.

• Programi europske teritorijalne suradnje (INTERREG)

Jedan od ciljeva kohezijske politike za programsko razdoblje 2014. – 2020. je promicanje suradnje među državama članicama EU, ali i sa zemljama nečlanicama EU-a te zemljama van Europe. Suradnja se kroz programe međuregionalne, prekogranične i transnacionalne suradnje promiče s ciljem stvaranja bolje kohezije u društvenom i ekonomskom smislu. U okviru europske teritorijalne suradnje Republika Hrvatska sudjeluje u sljedećim programima koji između ostalog financiraju projekte iz sektora prometa:

– INTERREG Central Europe

– INTERREG V-A Italija – Hrvatska 2014. – 2020

– INTERREG V-B Dunav 2014. – 2020.

– INTERREG V-B Jadransko-jonski program transnacionalne suradnje 2014. – 2020

– INTERREG V-B Mediteran 2014. – 2020.

U programskom razdoblju 2021. – 2027. predviđa se nastavak provedbe programa Europske teritorijalne suradnje, za koje će biti ukupno dostupno oko 8 milijardi eura. Interreg programi i područja ulaganja koja će pokrivati bit će poznati po odobrenju istih od strane Europske komisije, no sredstva iz ovog izvora bit će moguće koristiti za aktivnosti koje proizlaze iz mjera suradnje te organizacije i jačanja ljudskih potencijala ove Strategije.

6.5.1.2. Mehanizam za oporavak i otpornost te višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.

– Mehanizam za oporavak i otpornost

Nastavno na posljedice koje pandemija virusa COVID-19 ima na gospodarstvo i društvo u cjelini, Europska unija odlučila je maksimalno mobilizirati proračunske kapacitete za iduće višegodišnje programsko razdoblje, a sve u cilju brzog i održivog oporavka. Sukladno Zaključcima o planu oporavka i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. koje je 21. srpnja 2020. usvojilo Europsko vijeće te sukladno Uredbi Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19, osim sredstava iz višegodišnjeg proračuna za razdoblje 2021. – 2027., državama članicama će u razdoblju od 2021. do 2023. godine biti dostupna dodatna sredstva kroz instrument Next Generation EU čija je ukupna vrijednost 750 milijardi eura. Sredstva instrumenta Next Generation EU bit će dostupna u obliku bespovratnih sredstava (390 milijardi eura) i zajmova (360 milijardi eura).

Jedan od glavnih alata za oporavak u sklopu instrumenta Next Generation EU bit će Mehanizam za oporavak i otpornost čija je alokacija 312,5 milijardi eura u bespovratnim sredstvima i 360 milijardi eura u zajmovima. Republici Hrvatskoj alocirana su bespovratna sredstva iz Mehanizma za oporavak i otpornost u iznosu od 5,95 milijardi eura te 2,35 milijardi eura za zajmove. Mehanizmom za oporavak i otpornost ne odstupa se od ciljeva utvrđenih prije pandemije bolesti COVID-19, već bi se trebalo omogućiti brzo rješavanje problema koji su bili prisutni i prije pandemije i izbjeći da nove prepreke povezane s krizom ometu napredak. Poseban naglasak stavljen je na zelenu tranziciju i digitalizaciju.

Da bi iskoristile Mehanizam za oporavak i otpornost, države članice moraju izraditi svoje planove za oporavak i otpornost s nacionalnim programima ulaganja i reformi usklađenima s ciljevima politike EU-a. U Godišnjoj strategiji održivog rasta za 2021. godinu Europska komisija je, između ostalog, uputila na to da bi države članice pri izradi nacionalnih planova za oporavak i otpornost trebale razmotriti mjere kao što su ulaganje u javni prijevoz i infrastrukturu kojom će se poduprijeti prelazak na održiviju i pametnu mobilnost, uključujući neprekinute i učinkovite europske multimodalne mreže, kao i nadogradnju transeuropske prometne mreže za putnike i teret. Europska komisija također potiče države članice da u planove za oporavak i otpornost uključe ulaganja i reforme koje će pridonijeti:

– Financiranju čistih tehnologija i ubrzanju razvoja i upotrebe obnovljivih izvora energije

– Promicanju čistih tehnologija otpornih na promjene u budućnosti kako bi se ubrzala upotreba održivog, pristupačnog i pametnog prijevoza, postaja za punjenje i opskrbu te proširenje javnog prijevoza

– Digitalizaciji javne uprave i usluga

– Prilagodbi obrazovnih sustava u cilju razvoja digitalnih vještina i obrazovanja i strukovnog osposobljavanja svih dobnih skupina.

Ciljevi i mjere koje predviđa ova Strategija u skladu su s prethodno navedenim preporukama Europske komisije te su odgovarajući projekti uključeni u Nacionalni plan oporavka i otpornosti.

• Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027.

Sukladno Prijedlogu Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredbi za programsko razdoblje 2021. – 2027., Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond plus podupiru sljedeće ciljeve politike:

1. Pametnija Europa promicanjem inovativne i pametne gospodarske preobrazbe

2. Zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika promicanjem prelaska za čistu i pravednu energiju, zelenih i plavih ulaganja, kružnog gospodarstva, prilagodbe klimatskim promjenama i upravljanja rizikom i njegova sprječavanja

3. Povezanija Europa jačanjem mobilnosti i regionalne povezanosti ICT-a

4. Europa s istaknutijom socijalnom komponentom provedbom europskog stupa socijalnih prava

5. Europa bliža građanima poticanjem održivog i integriranog razvoja urbanih, ruralnih i obalnih područja te lokalnih inicijativa.

U sklopu cilja Povezanija Europa, između ostalog, planirana su i sljedeća područja intervencija od važnosti za sektor unutarnje plovidbe:

– Infrastruktura za alternativna goriva

– Multimodalni promet (TEN-T)

– Multimodalni promet (osim gradskog)

– Unutarnji plovni putovi i luke (TEN-T)

– Unutarnji plovni putovi i luke (regionalni i lokalni)

– Digitalizacija prometa: ostali načini prijevoza.

Sukladno Zaključcima o planu oporavka i višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. koje je 21. srpnja 2020. usvojilo Europsko vijeće te sukladno Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027., u idućem višegodišnjem razdoblju 2021. – 2027. državama članicama će iz EU fondova biti dostupno 1074,3 milijarde eura, od čega je Republici Hrvatskoj alocirano 12,7 milijardi eura. Stoga se svakako može očekivati dostupnost sredstava Europskih fondova za sufinanciranje aktivnosti u sklopu različitih mjera predviđenih ovom Strategijom, a posebice u području unaprjeđenja infrastrukture i sigurnosti, zaštite okoliša, opremanja i jačanja kapaciteta. Predviđena stopa EU sufinanciranja za kategoriju manje razvijenih zemalja iznosi 85 % prihvatljivih troškova. To znači da će se za ostatak vrijednosti pojedinih projekata svakako trebati osigurati sredstva iz nekih drugih izvora.

Države članice pripremaju nacionalne programe za korištenje sredstava europskih fondova za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. U trenutku izrade ove Strategije, izrada nacionalnih operativnih programa za korištenje sredstava iz EU fondova za razdoblje 2021. – 2027. je u tijeku pa se ne može sa sigurnošću utvrditi koliko sredstava će biti dostupno za sufinanciranje projekata u sektoru unutarnje plovidbe te kako će ta sredstva biti raspodijeljena između specifičnih ciljeva nacionalnih programa. Međutim, ono što se svakako može iščitati iz Prijedloga uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredbi za programsko razdoblje 2021. – 2027., Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond plus je usmjerenje europske prometne politike na jačanje povezanosti svih dijelova europske prometne mreže, zelenu tranziciju, korištenje IKT-a, ekologizaciju te razvoj vještina nužnih za odgovor na nove razvojne trendove.

6.5.1.3. Programi Unije

U sklopu programa Unije, u razmatranje su uzeti sljedeći programi, odnosno instrumenti za sufinanciranje projekata:

• Instrument za povezivanje Europe (engl. Connecting Europe Facility, CEF)

Instrument za povezivanje Europe financijski je instrument osnovan za dodatna ulaganja u izgradnju nove te unaprjeđenje postojeće prometne, energetske i telekomunikacijske infrastrukture. Cilj ovog financijskog instrumenta je pomoć pri stvaranju međusobno povezanih mreža širom Europe, koje će biti visokih performansi i ekološki održive te pridonositi ekonomskom rastu, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji.

Za provedbu aktivnosti predviđenih infrastrukturnim mjerama, moguće je ostvariti sufinanciranje u sklopu instrumenta CEF za promet. U sklopu financijskog instrumenta za promet u programskom razdoblju 2014. – 2020., naglasak je stavljen na:

– Otklanjanje uskih grla i povezivanje karika koje nedostaju

– Osiguravanje održivih i efikasnih prometnih sustava na duži rok

– Unaprjeđenje integracije i povezivanje različitih prometnih grana i povećanje interoperabilnosti.

Do kraja programskog razdoblja očekuje se objava dodatnih poziva za sufinanciranje projekata u sektoru prometa kroz CEF instrument, stoga je moguće da će postojati dodatne prilike za prijavu i sufinanciranje projekata iz sektora unutarnje plovidbe. Sredstva CEF instrumenta u sektoru prometa primarno su namijenjena jačanju interoperabilnosti, intermodalnosti, energetske učinkovitosti i sigurnosti kroz unaprjeđenje infrastrukture, korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija te ekološki prihvatljivih prometnih rješenja. Stoga se do kraja ovog, ali i u idućem programskom razdoblju, kroz ovaj izvor može predvidjeti financiranje nekih aktivnosti u području brodarstva, zaštite okoliša, infrastrukture i sigurnosti.

Financijska omotnica za provedbu Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) za razdoblje 2021. – 2027. iznosit će 31,71 milijardi eura, od čega je za sektor prometa namijenjeno 25,81 milijarde eura. U idućem programskom razdoblju može se očekivati još jača usmjerenost CEF-a ka stvaranju sinergija između prometa, energetike i telekomunikacija, odnosno njihovom ispreplitanju kako bi se ostvario koncept smart prometa. Posebno se može očekivati i usmjerenost ka čišćim prometnim rješenjima, odnosno razvoju cjelokupnog prometnog sustava na način koji nije štetan za okoliš. U tom se pogledu otvara značajan prostor za sektor unutarnje plovidbe koji je ekološki najčišći vid prijevoza.

Važno je Instrument za povezivanje Europe – CEF sagledati i kao izvor financiranja u području telekomunikacija. Prema NIS direktivi usluga prometa se svrstava u ključne usluge, a s obzirom na ubrzani razvoj digitalnih tehnologija povećava se rizik od pojave i realizacije kibernetičkih prijetnji koje bi mogle onemogućiti pružanje ključnih usluga. Stoga, u svrhu financiranja aktivnosti vezanih uz operativne mjere na raspolaganju su sredstva iz CEF Telecom-a, a tu posebno zanimljiv može biti prioritet Cybersecurity. Pozivima za dostavu projektnih prijedloga u okviru prioriteta Cybersecurity dodjeljuju se bespovratna sredstva operatorima ključnih usluga da unaprijede svoje informacijske sustave kako bi podigli razinu kibernetičke sigurnosti u svojoj IKT mreži.

– Obzor Europa

Obzor Europa planirani je program za programsko razdoblje 2021. – 2027., a predstavljat će svojevrsni nastavak programa Obzor 2020. Obzor Europa se sastoji od 3 stupa sa sljedećim aktivnostima relevantnim za provedbu mjera predviđenih ovom Strategijom:

– Drugi stup: Globalni izazovi i industrijska konkurentnost Europe

o Klasteri:

• digitalizacija, industrija i svemir

• klima, energija i mobilnost

• hrana, biogospodarstvo, prirodni resursi, poljoprivreda i okoliš.

Financijska omotnica za provedbu programa Obzor Europa za razdoblje 2021. – 2027. iznosit će 84,9 milijardi eura.

Kao i u slučaju Obzora 2020, Obzor Europa bit će namijenjen istraživanju, razvoju i inovacijama. Stoga je kroz taj program moguće ostvariti sufinanciranje aktivnosti suradnje, jačanja ljudskih resursa, vidljivosti, promidžbe te istraživanja i razvoja inovativnih rješenja u sektoru prometa, a koje su predviđene kroz mjere ove Strategije. Kod projekata sufinanciranih iz Obzora Europa potrebno je imati na umu da su do sada u okviru Obzora 2020 za većinu poziva bila obavezna partnerstva različitih entiteta (javnih i privatnih) iz različitih zemalja te je formiranje takvih partnerstava ključan preduvjet za korištenje EU sredstava iz ovog izvora financiranja.

6.5.2. Financijski instrumenti

6.5.2.1. Financijski instrumenti Europske investicijske banke

Financijski instrumenti općenito dobivaju na sve većem značaju u Europskoj uniji te se već i u programskom razdoblju 2014. – 2020. potiče njihovo korištenje. Inicijative i usmjerenost Europske komisije na jačanje korištenja financijskih instrumenata jasno se ističe i za iduće programsko razdoblje. S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju i sve veću oskudnost javnih resursa, očekuje se da će financijski instrumenti imati još značajniju ulogu u budućnosti.

Europska investicijska banka (EIB) u zajedničkom je vlasništvu država članica EU-a te joj je glavna uloga osiguranje financijskih sredstava za projekte kojima se pridonosi ispunjenju ciljeva EU-a. Dodatno, uloga banke je i:

– Dati poticaj zapošljavanju i gospodarskom rastu u Europi

– Podržati mjere za ublažavanje klimatskih promjena

– Promicati politike EU-a izvan granica EU-a.

Financiranje putem EIB-a uglavnom se ostvaruje putem kredita i jamstva, te se takvo financiranje može kombinirati s financiranjem iz drugih izvora sredstava EU-a. Osim financiranja projekta, EIB nudi i savjetodavne usluge kod provedbe projekata.

6.5.2.2. Financijski instrumenti Europske banke za obnovu i razvoj

Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) međunarodna je financijska institucija u vlasništvu 65 država, Europske zajednice i Europske investicijske banke.

Među ostalim, EBRD osigurava financiranje projekata poduzećima u javnom vlasništvu radi potpore privatizaciji, restrukturiranju i poboljšavanju komunalnih usluga. Tako EBRD podupire ciljeve i politike, odnosno promiče standarde i norme EU-a, a posebno u pogledu okoliša. EBRD fokusira svoje financiranje na sektore energetike, komunalne infrastrukture i okoliša. Također, osim financijskih instrumenata, EBRD pruža i savjetodavne usluge.

6.5.2.3. InvestEU

U programskom razdoblju 2021. – 2027., fond InvestEU djelovat će kao jedinstven mehanizam EU-a za potporu ulaganjima kojim će se zamijeniti svi postojeći financijski instrumenti. Njegov je opći cilj podupirati ciljeve politika Unije mobiliziranjem javnih i privatnih ulaganja unutar EU-a koja ispunjavaju kriterij dodanosti te time riješiti okolnosti u kojima tržište ne djeluje i situacije u kojima ne postoje optimalni uvjeti za ulaganje, a kojima se ometa ostvarivanje ciljeva EU-a u pogledu održivosti, konkurentnosti i uključivog rasta.

U okviru instrumenta Next Generation Europe državama članicama je kroz InvestEU dostupno 5,6 milijardi eura, a u okviru višegodišnjeg financijskog okvira dodatnih 3,8 milijardi eura.

6.5.3. Državni proračun

Za sve aktivnosti koje se planiraju sufinancirati sredstvima iz EU fondova, potrebno je osigurati i dodatna sredstva s obzirom da stopa EU sufinanciranja niti kroz nacionalne operativne programe niti kroz instrumente Europske unije ne iznosi 100 % prihvatljivih troškova (osim za projekte uključene u Nacionalni plan oporavka i otpornosti), odnosno potrebno je osigurati sredstva za podmirenje razlike između ukupne vrijednosti ulaganja i dostupnih bespovratnih sredstava iz EU. S obzirom na činjenicu da su prihodi lučkih uprava dostatni uglavnom samo za podmirenje tekućih obveza (npr. operativni troškovi rada same lučke uprave, plaće, materijalni troškovi), određeni dio financijskih sredstava potrebno je osigurati iz državnog proračuna. Također, za one aktivnosti za koje nije moguće ostvariti sufinanciranje iz EU fondova, potrebno je osigurati sredstva u proračunu RH, ali i poticati na nove oblike suradnje i financiranja projekata kao npr. javno-privatna partnerstva.

Sredstva državnog proračuna stoga će biti potrebno planirati za implementaciju svih predviđenih vrsta mjera, no to je potrebno činiti sukladno strateškim prioritetima i ovisno o dostupnosti drugih izvora financiranja. Izazov pri tome svakako predstavljaju financijski limiti koji se određuju za svaki proračunski ciklus i unutar kojih je izazovno planirati sva nužna ulaganja, no upravo iz tog razloga će se kroz aktivnosti izrade strateških dokumenata nižeg ranga, naredne procese planiranja ulaganja, ali i programiranje za financijsko razdoblje 2021. – 2027. godine pokušati identificirati alternativni izvori financiranja.

6.5.4. Javno-privatna partnerstva

U uvjetima proračunskih ograničenja, javno-privatno partnerstvo nameće se kao dobra praksa financiranja projekata i aktivnosti kojima je svrha pružanje javne usluge. U tom slučaju, privatni partner financira, projektira i gradi te upravlja i održava objekt, odnosno pruža usluge na postojećem objektu. Uloga javnog partnera je zaštita javnog interesa te definiranje ciljeva u smislu kvalitete usluge, politike cijena i praćenja zadovoljenja tih ciljeva.

Sukladno Zakonu o plovidbi i lukama unutarnjih voda, među ostalim, djelatnost lučkih uprava je i planiranje ulaganja u luke temeljem modela javno-privatnog partnerstva. Kako bi se dao naglasak na ovakav oblik suradnje, Vlada RH donijela je Smjernice za primjenu ugovornih oblika JPP-a (»Narodne novine«, br. 98/06.), odnosno Uredbom o provedbi projekata javno-privatnog partnerstva (»Narodne novine«, br. 88/12. i 15/15.) uredila je sadržaj informacija o namjeri provedbe projekta javno-privatnog partnerstva, ostalu dokumentaciju koja čini prijedlog projekta javno-privatnog partnerstva, strukturu komparatora troškova javnog sektora (PSC), ostale kriterije za odobrenje prijedloga projekta javno-privatnog partnerstva, bitne promjene odobrenog projekta javno-privatnog partnerstva, kriterije za odabir ekonomski najpovoljnije ponude koje javno tijelo mora koristiti u postupku odabira privatnog partnera, sadržaj izvješća o provedbi projekta javno-privatnog partnerstva te druga bitna pitanja vezana uz izmjene i/ili dopune ugovora o javno privatnom partnerstvu.

Ovakav oblik financiranja investicija u sektoru unutarnje plovidbe bio bi posebno koristan u pogledu izgradnje, obnove i unaprjeđenja infrastrukture i suprastrukture, a ulaganja bi se mogla provesti brže čime bi se brže ostvarili i željeni učinci ulaganja.

6.6. Okvir za praćenje i vrednovanje

Okvir za praćenje i vrednovanje definiran je u skladu s nadležnim zakonodavnim, metodološkim te okvirom postupanja prilikom praćenja provedbe i vrednovanja učinaka javnih politika i akata strateškog planiranja. Prije svega navedeno se odnosi na Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, Uredbu o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te Pravilnik o provedbi postupaka vrednovanja.

6.6.1. Praćenje i izvještavanje

Praćenje provedbe Strategije uključuje praćenje ostvarenja pokazatelja pojedinog strateškog cilja.

Kako bi aktivnosti praćenja bile kontinuirane te kako bi se otklonile sve smetnje i prepreke za provedbu i ostvarenje strateških ciljeva Strategije, provodit će se aktivnosti predstavljene u nastavku:

• Imenovanje službenika unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za upravljanje provedbom Strategije

Unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture imenovat će se službenici za potrebe praćenja provedbe Strategije. Imenovani službenici bit će zaduženi za kontinuirano praćenje rada ključnih dionika za provedbu svih strateških ciljeva te će uključivati predstavnike različitih sektora Ministarstva zaduženih za provedbu pojedinih strateških ciljeva.

• Praćenje i izvještavanje o provedbi Strategije

Praćenje i izvještavanje o provedbi Strategije provodit će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture na sljedeći način:

– Pripremom Godišnjeg izvješća o provedbi Strategije za čiju će izradu biti zaduženo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture odnosno službenici imenovani za upravljanje provedbom Strategije. Godišnje izvješće će sadržavati informacije o provedbi strateških ciljeva, kao i o napretku u postizanju definiranih vrijednosti pokazatelja. Izvješće će također sadržavati i analizu rizika i pripadajućih preventivnih korektivnih mjera.

– Službenici imenovani za potrebe praćenja provedbe strateških ciljeva utvrđenih u Strategiji će organizirati sastanke s predstavnicima nositelja provedbe kako bi se identificirali uzroci odstupanja od planiranih postignuća i dogovorili koraci i rokovi za rješavanje identificiranih poteškoća.

Za praćenje napretka primjenjivat će se sljedeći pokazatelji:

6.6.2. Vrednovanje

Provedba postupka vrednovanja Strategije imat će za cilj utvrđivanje nedostataka u provedbi te stupnja ostvarenja i učinka provedbe utvrđenih ciljeva akta. Radi se o postupku koja će omogućiti procjenu potrebe za donošenjem relevantnih odluka kako bi se osigurala održiva provedba akta. Vrednovanje će se provesti od strane neovisnih unutarnjih ili vanjskih stručnjaka tijekom provedbe te nakon provedbe akta.

Postupak vrednovanja tijekom provedbenog razdoblja provest će se u drugom kvartalu 2030. godine.

Vrednovanjem nakon provedbe utvrđuje se stupanj konačnog ostvarenja ciljeva te se osiguravaju preporuke za daljnje strateško planiranje. Postupak vrednovanja nakon provedbe provest će se tijekom 2033. godine te će se vrednovati ostvarenje ciljnih vrijednosti za 2032. godinu i ocijeniti cjelokupni razvojni učinak provedbe akta. Rezultati, ishodi i učinci utvrđeni postupkom vrednovanja bit će temelj za reviziju javnih politika i daljnje procese strateškog planiranja. u području razvoja unutarnje plovidbe koji će obuhvaćati razdoblje nakon 2032. godine.

7. MJERE ZAŠTITE OKOLIŠA I UBLAŽAVANJA UTJECAJA NA EKOLOŠKU MREŽU

Za pojedine mjere Strategije za koje je kroz analizu mogućih utjecaja utvrđena mogućnost vjerojatno značajnih utjecaja na pojedinu sastavnicu okoliša, predložene su mjere zaštite okoliša čija primjena je moguća na dvije razine:

• na planskoj razini kroz Strategiju;

• na projektnoj razini: kroz (1) smjernice za planiranje, projektiranje i/ili izvedbu zahvata, (2) preporuke za detaljna istraživanja i/ili analize utjecaja kroz postupak procjene utjecaja na okoliš kako bi se tokom razrade projekta definirale sve problematične točke i primijenile specifične mjere zaštite okoliša za ublažavanje do nivoa zanemarivog utjecaja.

7.1. Mjere zaštite okoliša

7.2. Mjere ublažavanja utjecaja na ekološku mrežu

Mjere ublažavanja utjecaja na ekološku mrežu navedene su vezano za ciljeve u nastavku, a sukladno provedenim analizama u sklopu Strateške procjene utjecaja na okoliš.

C-3.1 Jačanje konkurentnosti unutarnje plovidbe

1. Kod provedbe mjere M-3.1.1 Povezivanje luka s gospodarsko-poduzetničkim zonama:

a. Kroz prostorne planove i druge dokumente značajne za prostorno uređenje planirati smještaj gospodarskih i poduzetničkih zona i njihovo povezivanje s lukama izvan područja ekološke mreže, odnosno izvan površina ciljnih stanišnih tipova ili staništa povoljnih za ciljne vrste kako bi se izbjegla njihova degradacija i/ili trajno zauzeće

b. Na područjima ekološke mreže fragmentaciju prirodnih staništa prometnicama koje povezuju lučki prostor s okolnim gospodarskim i poduzetničkim zonama spriječiti planiranjem odgovarajućih namjenski građenih prijelaza i/ili prolaza za životinje.

C-5.1 Veća iskorištenost turističkog potencijala

2. Pri provedbi mjere M-5.1.1 Izgradnja i unaprjeđenje infrastrukture riječnog turizma:

a. U slučaju planiranja razvoja luka, pristaništa, prateće infrastrukture te drugih objekata u riječnom prometu (npr. skelski prijelazi), kao i razvoja projekata za veće korištenje turističkog potencijala prednost dati postojećim lokacijama i njihovom unaprjeđenju

b. Na području ekološke mreže planirati nove lokacije ili eksploatirati predložene lokacije iz prostornih planova odgovarajuće razine samo ako postojeće ne zadovoljavaju iz nužnih tehničkih, sigurnosnih ili organizacijskih razloga

c. Planirati nove lokacije u naseljima gdje je tehnički moguće korištenjem postojeće prateće infrastrukture, a pristupnu prometnu infrastrukturu postojećim ili novim putničkim pristaništima osigurati postojećim prometnicama, uz minimalne dodatne zahvate

d. Planirati gradnju nove infrastrukture ili proširivanje postojeće na način da se izbjegne trajni gubitak ciljnih staništa ekološke mreže uz rijeke, osobito: Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion (3150), Rijeke s muljevitim obalama obraslim s Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p. (3270), Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) (91E0*), Amfibijska staništa Isoeto-Nanojuncetea (3130), Hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rijeke i šume (Convolvulion sepii, Filipendulion, Senecion fluviatilis) (6430)

e. Gradnja nove infrastrukture ne smije se planirati na lokacijama značajnih riječnih staništa za ciljne vrste ptica i ciljne vrste riba: sprudova, obalnih plićaka, riječnih otoka, riječnih rukavaca te strmih riječnih obala

f. Na rijeci Kupi uzvodno od Siska, na rijeci Uni, na rijeci Savi uzvodno od Siska te na rijeci Dravi uzvodno od Osijeka infrastrukturni zahvati za potrebe razvoja riječnog turizma kojima je svrha osiguranje pristupa u plovnom smislu ne smiju uključivati strukturne promjene obala i korita rijeka većih razmjera, turističke brodice treba prilagoditi postojećim uvjetima plovnosti, a radove na održavanju plovnog puta treba svesti na nužne radove za održavanje sigurnosti plovidbe

g. Planirati novu infrastrukturu u skladu s relevantnim europskim smjernicama, npr. »Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova« (ICPDR, 2010.) – korištenjem integrativnog pristupa u planiranju, uvažavanjem sljedećeg okvira za poboljšanje plovidbe:

i. optimizacija postojećih regulacija niskih voda kako bi se povećala njihova iskoristivost, smanjivanje taloženja u područja pera i smanjenje radova na održavanju

ii. jaružanje (iskop nanosa radi produbljenja plovnog puta) uz definirano dopunjavanje materijalom (što dovodi do uravnoteženosti sedimenta)

iii. premještanje pojedinih dionica postojećeg plovnog puta kako bi se u svrhu plovidbe koristile dublje zone; što smanjuje potrebu za jaružanjem

iv. granulometrijsko poboljšanje korita, čime se također smanjuje potreba za iskopom nanosa (jaružanjem)

v. revitalizacija rijeke za poboljšanje ekološkog stanja sastoji se od obnove riječne obale (uklanjanje obaloutvrda na svim unutarnjim zavojima, dopuštanje bočne erozije), povezivanje rukavaca i zaustavljanje degradacije korita

vi. optimizacija oblika i rasporeda pera prema ekološkim kriterijima, smanjujući njihov ukupan broj i duljinu vodnih građevina, a istodobno dovodi do viših vodostaja i veće dinamike na obalama rijeke.

3. Kod razvoja projekata riječnog turizma i projekata revitalizacije rijeka u turističke svrhe, odnosno provedbe mjere M-5.1.4 Revitalizacija rijeka u turističke svrhe na području ekološke mreže uvažiti sljedeće:

a. Koristiti postojeću infrastrukturu riječnog prometa u najvećoj mogućoj mjeri (ponajprije postojeće luke i pristaništa, postojeće pristupne prometnice lukama i pristaništima)

b. Prilagoditi projekte i plovila postojećim uvjetima plovnosti

c. Nastaviti suradnju s javnim tijelima koji povezuju više dionika u riječnom turizmu npr. HGK, javne ustanove nadležne za upravljanje područjima ekološke mreže i zaštićenim područjima

d. Uskladiti način provedbe turističkih i rekreativnih aktivnosti s prostornim planovima zaštićenih područja te planovima upravljanja zaštićenih područja, odnosno područja ekološke mreže

e. Povezati i koristiti postojeću i planiranu posjetiteljsku infrastrukturu u zaštićenim područjima i/ili područjima ekološke mreže s aktivnostima razvojnih projekata u području riječnog turizma

f. Osigurati disperziju turističkih i rekreativnih aktivnosti kako bi se izbjegao prevelik lokalni pritisak na nekom području ekološke mreže

g. Kod izrade programa zatvorenih luka za vodene sportove planirati takvu infrastrukturu u naseljima (kako bi se u najvećoj mjeri izbjeglo zauzeće prirodnih riječnih obala i smanjilo uznemiravanje faune) te spriječiti gradnju na riječnim sprudovima, otocima i rukavcima te strmim riječnim obalama

h. Planirati gradnju nove infrastrukture ili proširivanje postojeće na način da se izbjegne trajni gubitak ciljnih staništa ekološke mreže uz rijeke, osobito: Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion (3150), Rijeke s muljevitim obalama obraslim s Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p. (3270), Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) (91E0*), Amfibijska staništa Isoeto-Nanojuncetea (3130), Hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rijeke i šume (Convolvulion sepii, Filipendulion, Senecion fluviatilis) (6430)

i. Prednost dati projektima koji su energetski održivi i učinkoviti (pogotovo u pogledu vrste plovila), koji mogu osigurati manje emisije u okoliš (buka, svjetlost, onečišćenje vode i zraka)

j. Prednost dati projektima čije aktivnosti su u skladu s načelima održivih oblika turizma (»eko« turizam, »zeleni« turizam).

4. Kod provedbe mjere M-5.1.5 Uspostava modela »polazišne luke« na području ekološke mreže uvažiti sljedeće:

a. Kod planiranja i razvoja modela »polazišne luke« koristiti postojeću infrastrukturu riječnog prometa (ponajprije postojeće luke i pristaništa, postojeće pristupne prometnice lukama i pristaništima)

b. Uskladiti način provedbe aktivnosti s prostornim planovima zaštićenih područja te planovima upravljanja zaštićenih područja, odnosno područja ekološke mreže

c. U najvećoj mogućoj mjeri povezati i koristiti postojeću i planiranu posjetiteljsku infrastrukturu u zaštićenim područjima i/ili područjima ekološke mreže s aktivnostima razvojnih projekata u području riječnog turizma

d. Osigurati disperziju turističkih aktivnosti i popratnih usluga kako bi se izbjegao prevelik lokalni pritisak na nekom području ekološke mreže.

C-8.1 Održavanje postojeće infrastrukture

5. Prilikom provedbe aktivnosti vezanih uz mjeru M-8.1.1 Obnova lučkih građevina i objekata na području ekološke mreže uvažiti sljedeće:

a. Radove na održavanju građevina i objekata unutar područja ekološke mreže planirati uvažavajući osjetljiva razdoblja u životnim ciklusima ciljnih vrsta riba i ptica

b. Prilikom provedbe tih aktivnosti poštivati mjere sprječavanja širenja i naseljavanja stranih invazivnih vrsta (u skladu s relevantnim nacionalnim smjernicama, npr. HAOP i Umweltbundesamt, 2015., Stručne smjernice – upravljanje rijekama): ako je mehanizacija kojom se planiraju radovi korištena na mjestima gdje su zabilježene invazivne vrste i planira ih se koristiti na drugim vodotocima ili dionicama gdje nema invazivnih vrsta, potrebno je mehanizaciju i opremu detaljno očistiti od mulja i vegetacije, po mogućnosti isprati i ostaviti da se suši kroz barem četiri tjedna prije upotrebe na drugim vodotocima

c. Održavanje i sanaciju postojećih regulacijskih objekata (npr. pera, obaloutvrde i dr.) planirati na način da ih se unaprijedi, odnosno izvede slijedeći primjere najbolje prakse s ciljem da budu prihvatljiviji iz aspekta zaštite prirode, očuvanja riječnih obala te hidromorfologije rijeke, u skladu s relevantnim nacionalnim i europskim smjernicama u razvoju unutarnje plovidbe, npr. »Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova« (ICPDR, 2010.) i Stručne smjernice – upravljanje rijekama (HAOP, 2016.):

i. uzdužne strukture u riparijskoj zoni (npr. obaloutvrde): planirati u najmanjem potrebnom obuhvatu (duljina, visina); stabilizirati samo donji dio riječne obale (do srednje razine protoka), a gornji dio ostaviti prirodnim; sadnjom vrba stvoriti nova staništa; kameni nabačaj izvesti na »grubi način«, što podrazumijeva ostavljanje što više starih razvijenih stabala i prekrivanje obaloutvrde zemljom; kod održavanja potrebno je zadržati što više prirodnih struktura, npr. grmlje, drveće, panjeve s korijenjem i šljunčane sprudove

ii. kod poprečnih struktura u koritu (npr. pera, pragovi, pregrade): koristiti prirodne materijale (bez betona, zadržavanjem otvorenog intersticija kako bi se osigurala vertikalna povezanost ispod riječnog korita); potrebno je obuhvat svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se sačuvala prikladna staništa za reofilne vrste, odnosno zadržao prirodni tok i prirodni uvjeti riječnog korita, omogućile uzvodno-nizvodne migracije vodenih organizama te izbjegao efekt ujezerenja

iii. unutar postojećeg polja pera restaurirati riječnu obalu uklanjanjem pojedinačnih pera i zaštitnih objekata u riparijskoj zoni

iv. snižavanjem postojećih pera smanjiti sedimentaciju nizvodno od pera

v. osigurati stalnu povezanost rukavaca s tokom rijeke (pri niskim protocima)

vi. koristiti drukčija tehničkih rješenja za poboljšanje uvjeta plovnosti (alternativne vrste pera), npr. deklinirajuća pera (položena u nizvodnom smjeru kako bi se omogućila veća dinamika duž riječne obale), pera koja nisu »usidrena« u obalu (ostavljanjem prolaza između pera i obale stvara se prostor za kretanje vodenih organizama i smanjuje sedimentacija u području pera), chevroni.

6. Prilikom provedbe aktivnosti vezanih uz mjeru M-8.1.2 Održavanje plovnih putova:

a. Radove na održavanju objekata sigurnosti plovidbe planirati uvažavajući osjetljiva razdoblja u životnim ciklusima ciljnih vrsta riba i ptica na području ekološke mreže

b. Prilikom provedbe tih aktivnosti poštivati mjere sprječavanja širenja i naseljavanja stranih invazivnih vrsta (u skladu s relevantnim nacionalnim smjernicama, npr. HAOP i Umweltbundesamt, 2015., Stručne smjernice – upravljanje rijekama): ako je mehanizacija kojom se planiraju radovi korištena na mjestima gdje su zabilježene invazivne vrste i planira ih se koristiti na drugim vodotocima ili dionicama gdje nema invazivnih vrsta, potrebno je mehanizaciju i opremu detaljno očistiti od mulja i vegetacije, po mogućnosti isprati i ostaviti da se suši kroz barem četiri tjedna prije upotrebe na drugim vodotocima

c. Održavanje i sanaciju postojećih regulacijskih objekata planirati na način da ih se unaprijedi, odnosno izvede slijedeći primjene najbolje prakse s ciljem da budu prihvatljiviji iz aspekta zaštite prirode, očuvanja riječnih obala te hidromorfologije rijeke, u skladu s relevantnim nacionalnim i europskim smjernicama u razvoju unutarnje plovidbe, npr. »Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova« (ICPDR, 2010.) i Stručne smjernice – upravljanje rijekama (HAOP, 2016.):

– uzdužne strukture u riparijskoj zoni (npr. obaloutvrde): planirati u najmanjem potrebnom obuhvatu (duljina, visina); stabilizirati samo donji dio riječne obale (do srednje razine protoka), a gornji dio ostaviti prirodnim; sadnjom vrba duž regulacijskog objekta stvoriti nova staništa i dodatno ojačati objekt; kameni nabačaj izvesti na »grubi način«, što podrazumijeva ostavljanje što više starih razvijenih stabala i prekrivanje obaloutvrde zemljom kako bi se ubrzao razvoj vegetacije; kod održavanja uzdužnih regulacijskih objekata potrebno je zadržati što više prirodnih struktura, npr. grmlje, drveće, panjeve s korijenjem i šljunčane sprudove

– kod poprečnih struktura u koritu (npr. pera, pragovi, pregrade): koristiti prirodne materijale (bez betona, zadržavanjem otvorenog intersticija kako bi se osigurala vertikalna povezanost ispod riječnog korita); potrebno je obuhvat svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se sačuvala prikladna staništa za reofilne vrste, odnosno zadržao prirodni tok i prirodni uvjeti riječnog korita, omogućile uzvodno-nizvodne migracije vodenih organizama te izbjegao efekt ujezerenja

– unutar postojećeg polja pera restaurirati riječnu obalu uklanjanjem pojedinačnih pera i zaštitnih objekata u riparijskoj zoni

– snižavanjem postojećih pera smanjiti sedimentaciju nizvodno od pera

– osigurati stalnu povezanost rukavaca s tokom rijeke (pri niskim protocima)

– koristiti drukčija tehničkih rješenja za poboljšanje uvjeta plovnosti (alternativne vrste pera), npr. deklinirajuća pera (položena u nizvodno smjeru kako bi se omogućila veća dinamika duž riječne obale), pera koja nisu »usidrena« u obalu (ostavljanjem prolaza između pera i obale stvara se prostor za kretanje vodenih organizama i smanjuje sedimentacija u području pera), chevroni.

d. Kod radova na uklanjanju plutajućih i potonulih predmeta koji ugrožavaju sigurnost plovidbe, nanose mrtvog drveta, srušena ili polegnuta stabla gdje god je to moguće ostavljati u vodotocima te izmjestiti u dijelove vodotoka gdje ne ometaju plovidbu (npr. uz obalu, ili okretanjem naplavine stabala niz tok rijeke)

e. Radove na održavanju dubine plovnog puta planirati uz poštivanje sljedećeg:

– izbjeći provedbu radova u osjetljivim razdobljima u životnim ciklusima ciljnih vrsta riba i ptica na području ekološke mreže

– planirati radove u minimalnom potrebnom obuhvatu i samo na nužnim lokacijama istodobno na istom vodotoku

– koristiti najbolju dostupnu tehnologiju kako bi se umanjile posljedica zamućenja, podizanja sedimenta i oštećivanja bentičkih staništa izvan obuhvata planiranih radova

– iskopani materijal se smije eksploatirati samo ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama u skladu s propisima na području zaštite voda

– planirati radove na način da se izbjegne oštećivanje ili zauzeće vrijednih vodenih i obalnih ciljnih stanišnih tipova te vrijednih vodenih i obalnih staništa za očuvanje ciljnih vrsta riba, ciljnih vrsta ptica i ciljnih vrsta beskralješnjaka

– vremensku dinamiku radova planirati tako da se u isto vrijeme ne provode na prostorno bliskim dionicama niti na ukupno predugoj dionici pojedinog vodotoka (čime se kroz neko vrijeme omogućuje obnova oštećenih bentičkih staništa i održanje ukupnog stanja populacija pojedinih ciljnih vrsta vezanih uz ista)

– planirati radove u skladu s relevantnim nacionalnim i europskim smjernicama u razvoju unutarnje plovidbe, npr. Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova (ICPDR, 2010.) i Stručne smjernice – upravljanje rijekama (HAOP, 2016.), osobito:

– sediment uklanjati tijekom razdoblja srednjeg ili visokog vodostaja kako bi se izbjeglo stvaranje visokih količina suspendiranog materijala u stupcu vode

– materijal treba vratiti u uzvodne dionice rijeke ili na drugo pogodno mjesto

– detaljni planovi rada prije početka uklanjanja nanosa moraju obuhvaćati raspored planiranih radova, plan odlaganja kvalitetnog materijala (posebice šljunka) uzvodno, program praćenja stanja ciljnih vrsta ekološke mreže i abiotičkih čimbenika (temperatura, kisik)

– u svrhu poboljšanja granulometrijskog sastava korita odlagati materijal iz iskopa u područja koja su izložena ispiranju i produbljivanju (plovni put) te gdje neće oštetiti značajna riječna mikrostaništa (npr. poznata zimovališta i mrijestilišta riba).

C-8.2 Izgradnja kapaciteta luka

7. Pri provedbi mjera M-8.2.1 Izgradnja luka i pristaništa, M-8.2.2 Izgradnja novih terminala za opasne tvari i specijaliziranih terminala te kapaciteta za gospodarenje otpadom i M-8.2.3 Izgradnja brodogradilišta i dizalica za podizanje riječnih plovila uvažiti sljedeće mjere:

a. Kod planiranja izgradnje kapaciteta luka (izgradnja luka i pristaništa, prateće infrastrukture te drugih objekata u riječnom prometu, npr. brodogradilišta i dizalice za riječna plovila, terminali za opasne tvari, specijalizirani terminali i kapaciteti za gospodarenje otpadom) prednost dati postojećim lokacijama luka i njihovom unaprjeđenju

b. Na području ekološke mreže planirati nove lokacije ili eksploatirati predložene lokacije iz prostornih planova i drugih dokumenata značajnih za prostorno uređenje samo ako postojeće ne zadovoljavaju iz aspekta ostvarivanja ciljeva strategije razvoja riječnog prometa

c. Kod planiranja izgradnje kapaciteta luka i proširivanja njihovih funkcija izbjeći smještaj infrastrukture na lokacijama značajnih riječnih staništa: sprudova, riječnih otoka, riječnih rukavaca, strmih riječnih obala, aluvijalnih i poplavnih šuma

d. Ako izgradnju kapaciteta luka i proširivanje njihovih funkcija nije moguće planirati izvan područja ekološke mreže, tada pri određivanju lokacije i obuhvata treba uvažiti sljedeće mjere navedene prema prioritetima:

– smještaj lokacije planirati izvan površina ciljnih stanišnih tipova i/ili povoljnih staništa za ciljne vrste, osobito riječna staništa poput sprudova, riječnih otoka, riječnih rukavaca, strmih riječnih obala, aluvijalnih i poplavnih šuma

– planirati izgradnju u što manjem obuhvatu

– planirati što kraću izravnu vezu s postojećim prometnicama kako bi se umanjio budući utjecaj na okoliš izgradnjom dodatne linearne infrastrukture.

e. Izbjeći provedbu radova u osjetljivim razdobljima u životnim ciklusima ciljnih vrsta, osobito ciljnih vrsta riba i ptica na području ekološke mreže.

C-8.3 Povećanje intermodalnosti

8. Kod provedbe mjere M-8.3.1 Izgradnja prometnica za spajanje luka s ostatkom prometne mreže:

a. Planirati smještaj prometnica za povezivanje luka s ostatkom prometne mreže izvan područja ekološke mreže kako bi se izbjegla degradacija i/ili trajno zauzeće ciljnih stanišnih tipova i staništa povoljnih za ciljne vrste

b. Ako prometnice za povezivanje luka i pristaništa s ostatkom prometne mreže nije moguće planirati izvan područja ekološke mreže, tada pri određivanju lokacije treba uvažiti sljedeće mjere navedene prema prioritetima:

– trasirati prometnicu izvan površina ciljnih stanišnih tipova i/ili povoljnih staništa za ciljne vrste (ako je potrebno u fazi planiranja pojedinog projekta provesti potrebna istraživanja rasprostranjenja ciljnih vrsta i ciljnih stanišnih tipova)

– planirati što kraću izravnu vezu s postojećim cestovnim i željezničkim koridorima kako bi se umanjio budući utjecaj na okoliš izgradnjom dodatne linearne infrastrukture.

c. Na razini projekta primijeniti sve potrebne mjere zaštite okoliša i mjere organizacije gradnje kako bi se izbjegli nepoželjni utjecaji na područja ekološke mreže u pogledu onečišćenja tijekom korištenja i nepotrebnog zauzeća ili oštećivanja staništa te naseljavanja i/ili širenja invazivnih vrsta tijekom gradnje.

9. Tijekom daljnje razrade i razvoja projekta uspostave nacionalnog koridora Podunavlje – Jadran (mjera M-8.3.3 Uspostava nacionalnog koridora Podunavlje – Jadran), kada budu dostupni detaljniji tehnički podaci o opsegu projekta i potrebnim zahvatima za uspostavu koridora:

a. Planirati razvoj projekta povezivanjem Zagreba i Slavonskog Broda željezničkom infrastrukturom te ga uskladiti s rezultatima postupka PUO i OPEM za projekt »Poboljšanje plovnosti rijeke Save za dionice od rkm 329+000 do 315+000 i od rkm 312+200 do rkm 300+000« (u tijeku), kao i rezultatima budućeg postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu projekta izgradnje Višenamjenskog kanala Dunav – Sava

b. U okviru ove mjere SRRP ne smiju se planirati aktivnosti kojima bi se podizala klasa plovnosti rijeke međunarodnog plovnog puta rijeke Save iznad propisanih minimalnih klasa plovnosti za međunarodne plovne putove

c. Sve potrebne radove i građevine duž rijeke Save planirati koristeći tehnička rješenja ili tehničke mjere kojima će se u najvećoj mogućoj mjeri očuvati obalna, vodena i šumska staništa te riparijska vegetacija, staništa od značaja za ciljne vrste ptica (osobito onih koje gnijezde uz obale rijeka i na riječnim sprudovima), značajna staništa ciljnih vrsta riba (plitka obalna staništa i riječni sprudovi, zimovališta i mrjestilišta riba), hidromorfologiju rijeke, slijedeći primjere najbolje prakse u skladu s relevantnim nacionalnim i europskim smjernicama u razvoju unutarnje plovidbe, npr. Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova (ICPDR, 2010.) i upravljanju rijekama, npr. Stručne smjernice – upravljanje rijekama (HAOP, 2016.) – korištenjem integrativnog pristupa u planiranju uz uvažavanje sljedećeg okvira za poboljšanje plovidbe:

– optimizacija postojećih regulacija niskih voda kako bi se povećala njihova iskoristivost, smanjivanje taloženja u područja pera i smanjenje radova na održavanju

– iskop nanosa radi produbljenja plovnog puta provoditi uz definirano dopunjavanje materijalom (što dovodi do uravnoteženosti sedimenta)

– premještanje pojedinih dionica postojećeg plovnog puta kako bi se u svrhu plovidbe koristile dublje zone uz jednosmjernu plovidbu, što smanjuje potrebu za produbljenjem korita

– granulometrijsko poboljšanje korita, čime se također smanjuje potreba za iskopom nanosa

– revitalizacija rijeke za poboljšanje ekološkog stanja sastoji se od obnove riječne obale (uklanjanje obaloutvrda na svim unutarnjim zavojima, dopuštanje bočne erozije), povezivanje rukavaca i zaustavljanje degradacije korita

– optimizacija oblika (tipa) i rasporeda pera prema ekološkim kriterijima, smanjujući njihov ukupan broj i duljinu vodnih građevina, a istodobno dovodi do viših vodostaja i veće dinamike na obalama rijeke.

10. Prilikom provedbe mjere M-8.3.4 Izgradnja intermodalne infrastrukture u teretnom i putničkom prometu planirati lokacije za smještaj infrastrukture izvan područja ekološke mreže kako bi se izbjegla degradacija i/ili trajno zauzeće ciljnih stanišnih tipova i staništa povoljnih za ciljne vrste.

C-8.4 Unaprjeđenje plovnosti i održavanje plovnih putova

11. Prilikom razvoja i planiranja Višenamjenskog kanala Dunav – Sava (mjera M-8.4.1 Izgradnja višenamjenskog kanala Dunav – Sava):

a. Za odabrano konačno tehničko rješenje VKDS potrebno je odrediti razinu podzemne vode koju je u pojedinim dijelovima godine potrebno osigurati radi očuvanja šumskih ekosustava

b. Radi osiguravanja podzemne vode koja je tijekom godine potrebna za očuvanje povoljnih uvjeta šumskih ekosustava nakon odabira konačnog tehničkog rješenja za VKDS potrebno je u kontekstu izmijenjenih gabarita kanala, recentnih hidroloških podataka i rezultata monitoringa šumskih ekosustava (osobito za razdoblje nakon 2010. godine) revidirati: (1) hidrauličke modele promjena razina podzemnih voda duž trase kanala; (2) analize melioracijske uloge VKDS na šumske ekosustave u zaobalju u odnosu na prihvatljivi režim podzemnih voda sa stajališta održanja istih ekosustava

c. Ocjenu prihvatljivosti ekološke mreže na razini zahvata izraditi na temelju najmanje sljedećih parametara:

– detaljne karte staništa 1:2000: močvarnih, vodenih i livadnih staništa, uključujući i staništa 3150 Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion

– detaljna karta staništa 1:5000: 91E0 Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae)

– analize vodnog režima močvarnih staništa, staništa 3150 temeljene na minimalno 5 godina kontinuiranog mjerenja razine voda (snimačima podataka tzv. data logger-ima) na minimalno 15 lokacija

– analiza razine podzemne vode i zasićenosti tla na stanišnom tipu 91E0 Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) na temelju podataka s minimalno 5 lokacija tijekom minimalno 5 godina

– analiza razine podzemne vode i zasićenosti tla u području šuma hrasta lužnjaka na temelju podataka s minimalno 5 lokacija tijekom minimalno 5 godina (točan broj lokacija je potrebno odrediti na temelju potreba hidrauličkog modela podzemnih voda i vodotoka)

– digitalni model reljefa napravljen LIDAR-skim snimanjem s vertikalnom točnošću od minimalno 5 cm (snimanje je potrebno napraviti za vrijeme niskih voda)

– model razine vode u slatkovodnim staništima: stajaćice i tekućice na području zahvata

– analiza utjecaja promjene kakvoće vode na ovaj stanišni tip 3150 Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion i druga vodena staništa bitna za ciljne vrste crvenog mukača, velikog panonskog vodenjaka, barske kornjače i vidre

– analiza kvalitete vode na lokalitetima na kojima dolaze sljedeći ciljevi očuvanja: 3150 Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion; veliki panonski vodenjak (Triturus dobrogicus); crveni mukač (Bombina bombina), vidra (Lutra lutra)

– veličina i distribucija populacija veliki panonski vodenjak (Triturus dobrogicus); crveni mukač (Bombina bombina), vidra (Lutra lutra) i njihovih ključnih staništa na području Spačvanskog bazena

– hidrauličkog modela podzemnih voda i vodotoka te modela plavljenja područja na temelju LIDAR-skog snimanja

– analiza korištenja područja i rasprostranjenosti vrste širokouhi mračnjak (Barbastella barbastella).

d. U šumskim stanišnim tipovima s dominantnim hrastom lužnjakom osigurati srednju godišnju dubinu podzemne vode na onoj razini koja će osigurati očuvanje povoljnih ekoloških uvjeta (prema analizi u sklopu provedene PUO potrebno je osigurati srednju dubinu podzemne vode > 1.6 m)

e. Pogonskim pravilnikom za korištenje odvodnih sustava Višenamjenskog kanala Dunav – Sava sustava navodnjavanja te drugim planiranim vodnim građevinama potrebno je osigurati povoljnu razinu podzemne vode, povoljan režim plavljenja (dijelova) područja te razinu vode i/ili protočnost slatkovodnih staništa. Pogonski pravilnik je potrebno napraviti na temelju dovoljno detaljnih podloga (podataka) potrebnih za ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu

f. Na razini izvođenja zahvata primijeniti sve potrebne mjere zaštite i mjere organizacije gradnje kako bi se izbjegli nepoželjni utjecaji na područja ekološke mreže u pogledu onečišćenja tijekom gradnje i korištenja, nepotrebnog zauzeća ili oštećivanja staništa te naseljavanja i/ili širenja invazivnih vrsta tijekom gradnje

g. Kroz prostorne planove i druge dokumente značajne za prostorno uređenje u zoni zahvata kanala na području ekološke mreže u cilju smanjenja trajnog zauzeća staništa, fragmentacije staništa te posljedičnog kumulativnog utjecaja planirati, osim kanala, samo smještaj nužnih infrastrukturnih površina za održavanje kanala.

12. Kod razrade projektno-tehničke dokumentacije vezano uz provedbu mjere modernizacije plovnih putova i osiguravanja plovnosti rijeka (M-8.4.2 Modernizacija plovnih putova i osiguravanje plovnosti rijeka u skladu s propisanim minimalnim klasama plovnosti za međunarodne plovne putove uvažiti sljedeće:

a. Koristiti pristup integrativnog planiranja s ciljem dugoročnog rješavanja ograničenja i uskih grla u pogledu plovidbe putem primjene tehničkih rješenja koja su iz aspekta očuvanja područja ekološke mreže prihvatljivija i u skladu s najboljom praksom (ICPDR 2010, Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova):

i. Održavanje i osiguranje odgovarajuće dubine plovnog puta izvesti na način da se spriječi negativan utjecaj na hidrološke prilike u zaobalju i nizvodno (snižavanje vodnog lica), npr. ograničavanjem širine plovnog puta (jednosmjerna plovidba, usmjeravanjem plovnog puta prema dubljim dijelovima korita, izvedbom sustava pera umjesto produbljenjem korita)

ii. Prilagoditi tehnička rješenja postojećim prirodnim procesima riječne morfologije i slijedeći pravila minimalne inženjerske intervencije, npr. snižavanjem pera smanjiti sedimentaciju nizvodno od pera; koristiti drukčija tehnička rješenja za poboljšanje uvjeta plovnosti (alternativne vrste pera), npr. deklinirajuća pera, pera koja nisu »usidrena« u obalu, chevroni

iii. Optimalno koristiti mogućnosti restauracijskog potencijala rijeke te dizajn regulacijskih struktura integrirati s obzirom na hidrauličke, morfološke i ekološke kriterije, npr. unutar postojećeg polja pera restaurirati riječnu obalu uklanjanjem pojedinačnih pera i zaštitnih objekata u riparijskoj zoni; stabilizacija korita rijeke kroz granulometrijsko poboljšanje korita, regulacija niskog vodostaja putem pera, osigurati stalnu povezanost rukavaca s tokom rijeke (pri niskim protocima).

b. Planirati infrastrukturne zahvate na način da ne doprinose trajnom zauzeću ciljnih stanišnih tipova, osobito: osobito: Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion (3150), Rijeke s muljevitim obalama obraslim s Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p. (3270), Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) (91E0*), Amfibijska staništa Isoeto-Nanojuncetea (3130), Hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rijeke i šume (Convolvulion sepii, Filipendulion, Senecion fluviatilis) (6430)

c. Osigurati longitudinalni kontinuitet obalnih staništa odabirom primjerenih tehničkih rješenja u skladu s navedenim smjernicama i primjerima dobre prakse

d. Planirati infrastrukturne zahvate na način da se spriječi trajno zauzeće i degradacija povoljnih riječnih staništa za ciljne vrste, osobito prirodnih riječnih obala (strme odronjene obale, obalne plićine), riječnih sprudova i riječnih rukavaca, zimovališta i mrijestilišta riba

e. Planirati zahvate uvažavajući osjetljiva razdoblja u životnim ciklusima ciljnih vrsta, osobito riba i ptica

f. Na razini projekta primijeniti sve potrebne mjere zaštite i mjere organizacije gradnje kako bi se izbjegli nepoželjni utjecaji na područja ekološke mreže u pogledu nepotrebnog zauzeća ili oštećivanja staništa te naseljavanja i/ili širenja invazivnih vrsta tijekom gradnje

g. U okviru ove mjere SRRP kako bi se izbjegli mogući značajni utjecaji na područja ekološke mreže ne smiju se provoditi aktivnosti kojima bi se unaprjeđivali tehnički uvjeti plovnosti izvan propisanih minimalnih klasa plovnosti za međunarodne plovne putove.

C-9.1 Unaprjeđenje sigurnosti

13. Prilikom provedbe mjere M-9.1.2 Sanacija i dogradnja postojećih objekata sigurnosti plovidbe i modernizacija signalizacije:

a. Planirati radove na obilježavanju plovnih putova te sanaciji i dogradnji objekata sigurnosti plovidbe uvažavajući osjetljiva razdoblja u životnim ciklusima ciljnih vrsta riba i ptica na području ekološke mreže

b. Radove sanacije i dogradnje objekata sigurnosti plovidbe gdje je to tehnički izvedivo obavljati uz pomoć plovne mehanizacije s vode, a bez odlaganja građevnog materijala na obalu i bez prisustva mehanizacije na obali

c. Sanaciju i dogradnju objekata sigurnosti plovidbe planirati u najmanjem potrebnom obuhvatu te izbjeći zauzeće i oštećivanje vrijednih riječnih staništa (prirodnih riječnih obala, sprudova, rukavaca)

d. Planirati zahvate na način da ne doprinose trajnom zauzeću ciljnih stanišnih tipova, osobito: osobito: Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion (3150), Rijeke s muljevitim obalama obraslim s Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p. (3270), Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) (91E0*), Amfibijska staništa Isoeto-Nanojuncetea (3130), Hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rijeke i šume (Convolvulion sepii, Filipendulion, Senecion fluviatilis) (6430)

e. Prilikom provedbe tih aktivnosti poštivati mjere sprječavanja širenja i naseljavanja stranih invazivnih vrsta (u skladu s relevantnim nacionalnim smjernicama, npr. HAOP i Umweltbundesamt, 2015., Stručne smjernice – upravljanje rijekama):

i. ako je mehanizacija kojom se planiraju radovi korištena na mjestima gdje su zabilježene invazivne vrste i planira ih se koristiti na drugim vodotocima ili dionicama gdje nema invazivnih vrsta, potrebno je mehanizaciju i opremu detaljno očistiti od mulja i vegetacije, po mogućnosti isprati i ostaviti da se suši kroz barem četiri tjedna prije upotrebe na drugim vodotocima.

f. Kroz sanaciju i dogradnju postojećih objekata sigurnosti plovidbe i regulacijskih objekata gdje god je tehnički izvedivo iste unaprijediti, odnosno izvesti slijedeći primjere najbolje prakse s ciljem da budu prihvatljiviji iz aspekta zaštite prirode, očuvanja riječnih i obalnih staništa te hidromorfologije rijeke, a u skladu s relevantnim nacionalnim i europskim smjernicama u razvoju unutarnje plovidbe, npr. Platina – Priručnik dobre prakse u održivom planiranju vodnih putova (ICPDR, 2010.), Stručne smjernice – upravljanje rijekama (HAOP 2016.):

i. uzdužne strukture u riparijskoj zoni (npr. obaloutvrde): planirati u najmanjem potrebnom obuhvatu (duljina, visina); stabilizirati samo donji dio riječne obale (do srednje razine protoka), a gornji dio ostaviti prirodnim; sadnjom vrba stvoriti nova staništa; kameni nabačaj izvesti na »grubi način«, što podrazumijeva ostavljanje što više starih razvijenih stabala i prekrivanje obaloutvrde zemljom; kod održavanja potrebno je zadržati što više prirodnih struktura, npr. grmlje, drveće, panjeve s korijenjem i šljunčane sprudove

ii. kod poprečnih struktura u koritu (npr. pera, pragovi, pregrade): koristiti prirodne materijale (bez betona, zadržavanjem otvorenog intersticija kako bi se osigurala vertikalna povezanost ispod riječnog korita); potrebno je obuhvat svesti na najmanju moguću mjeru kako bi se sačuvala prikladna staništa za reofilne vrste, odnosno zadržao prirodni tok i prirodni uvjeti riječnog korita, omogućile uzvodno-nizvodne migracije vodenih organizama te izbjegao efekt ujezerenja

iii. unutar postojećeg polja pera restaurirati riječnu obalu uklanjanjem pojedinačnih pera i zaštitnih objekata u riparijskoj zoni

iv. snižavanjem postojećih pera smanjiti sedimentaciju nizvodno od pera

v. osigurati stalnu povezanost rukavaca s tokom rijeke (pri niskim protocima)

vi. koristiti drukčija tehničkih rješenja za poboljšanje uvjeta plovnosti (alternativne vrste pera), npr. deklinirajuća pera (položena u nizvodno smjeru kako bi se omogućila veća dinamika duž riječne obale), pera koja nisu »usidrena« u obalu (ostavljanjem prolaza između pera i obale stvara se prostor za kretanje vodenih organizama i smanjuje sedimentacija u području pera), chevroni.

14. Za potrebe provedbe mjere M-9.1.5 Izgradnja međunarodnih zimovnika:

a. Lokacije izgradnje novih zimovnika planirati na način da se u najvećoj mjeri očuvaju vrijedna staništa od značaja za ciljne vrste riba i ciljne vrste ptica, osobito strme i odronjene riječne obale, riječni sprudovi, otoci i plitka obalna staništa, utvrđena zimovališta i mrijestilišta riba, prirodni riječni rukavci

b. Planirati zahvate na način da ne doprinose trajnom zauzeću ciljnih stanišnih tipova, osobito: Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion (3150), Rijeke s muljevitim obalama obraslim s Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p. (3270), Aluvijalne šume (Alno-Padion, Alnion incanae, Salicion albae) (91E0*), Amfibijska staništa Isoeto-Nanojuncetea (3130), Hidrofilni rubovi visokih zeleni uz rijeke i šume (Convolvulion sepii, Filipendulion, Senecion fluviatilis) (6430)

c. Sve prateće hidrotehničke objekte (npr. obaloutvrde) planirati u najmanjem potrebnom obuhvatu

d. Planirati radove na izgradnji zimovnika i održavanju akvatorija postojećih i planiranih zimovnika uvažavajući osjetljiva razdoblja u životnim ciklusima ciljnih vrsta riba i ptica na području ekološke mreže

e. Na razini projekta primijeniti sve potrebne mjere zaštite okoliša i mjere organizacije gradnje kako bi se izbjegli nepoželjni utjecaji na područja ekološke mreže u pogledu onečišćenja vodotoka i obala tijekom gradnje i korištenja, nepotrebnog zauzeća ili oštećivanja staništa te naseljavanja i/ili širenja invazivnih vrsta.

7.3. Prijedlog programa praćenja stanja okoliša

7.3.1. Šume i šumarstvo, biološka raznolikost i zaštićena područja

Vezano uz mjeru 8.4.1. Izgradnja višenamjenskog kanala Dunav – Sava potrebno je nastaviti započeti program praćenja vezano za šume prema usvojenom programu kojim treba utvrditi: prihvatljivi režim podzemnih voda sa stajališta održanja šumskih ekosustava u zaobalju VKDS-a, meliorativnu ulogu kanala na šumske ekosustave u zaobalju i ekonomsku interpretaciju promjena u šumskim ekosustavima za različite stupnjeve zaštite zaobalja VKDS-a.

Vezano uz mjeru 8.4.2. Modernizacija plovnih putova i osiguravanje plovnosti rijeka u skladu s propisanim minimalnim klasama plovnosti za međunarodne plovne putove: provoditi kontinuirani monitoring razina podzemne vode u šumskim ekosustavima poplavnih područja.

7.3.2. Kulturna baština

Vezano uz mjeru 5.1.3. Uspostava riječnog turističkog sustava, identitet, zakonodavni okvir i prepoznatljivost provoditi program praćenja intenziteta turističkog riječnog prometa i njegov utjecaj na kulturna dobra/kulturnu baštinu.

Vezano uz sve infrastrukturne mjere koje imaju utjecaj na kulturna dobra/kulturnu baštinu provoditi evidenciju površina u kulturnim krajolicima koje su oštećene infrastrukturnim radovima.

Klasa: 022-02/22-01/45
Zagreb, 15. srpnja 2022.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.

Popis slika i tablica

Popis slika:

Slika 1: Kartografski prikaz unutarnjih plovnih putova

Slika 2: Prekrcaj tereta u luci Osijek prema vrsti tereta u tonama, 2014. – 2021.

Slika 3: Prekrcaj tereta u luci Vukovar prema vrsti tereta, 2014. – 2021.

Slika 4: Prekrcaj tereta u luci Slavonski Brod prema vrsti tereta, 2014. – 2021.

Slika 5: Količina prekrcane sirove nafte u luci Sisak (bazen Crnac) u tonama, 2014. – 2021.

Slika 6: Prikaz broja uplovljavanja putničkih brodova u putnička pristaništa RH od 2017. do 2021. godine

Slika 7: Broj prevezenih putnika po putničkim pristaništima od 2016. do 2021. godine

Popis tablica:

Tablica 1: Međunarodni vodni putovi

Tablica 2: Državni vodni putovi

Tablica 3: Neklasificirani državni vodni putovi

Tablica 4: SWOT analiza unutarnje plovidbe u RH

Tablica 5: Popis ključnih pokazatelja učinka

Tablica 6: Stupnjevanje visoko prioritetnih mjera prema složenosti provedbe

Tablica 7: Ključni pokazatelji učinka

Popis kratica