Ustavni sud Republike Hrvatske
1407
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Zorka Perša iz Zagreba, koju zastupa Zvonimir Perša, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 12. srpnja 2022. donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski građanski sud u Zagrebu dužan je dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju od 8. studenoga 2011., koja je podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: 29 Gž-7401/10-2 od 9. kolovoza 2011. u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon zaprimanja ove odluke i spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-118/08.
III. Vrhovni sud dužan je donijeti odluku u povodu revizije u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon zaprimanja revizije.
IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Zorki Perša, Hrvatskog Sokola 73, 10000 Zagrebu, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) od 32.300,00 kuna.
V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1. Zorka Perša iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju zastupa Zvonimir Perša, odvjetnik u Zagrebu, podnijela je 28. studenoga 2018. ustavnu tužbu smatrajući da joj je zbog dugotrajnosti parničnog postupka koji se vodi pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Gž-4990/2013 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), pribavljen je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6727/11.
II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU
3. Parnični postupak pokrenut je pred prvostupanjskim sudom 8. svibnja 1989. tužbom podnositeljice protiv tuženika, Tempo d.d., radi isplate (kasnije specificiran tužbeni zahtjev radi naknade štete).
a) Postupanje prvostupanjskog suda do 5. studenoga 1997.
4. Prvo ročište održano je 25. svibnja 1989. na kojem je tuženik dao odgovor na tužbu.
Podnositeljica je podneskom od 13. lipnja 1989. dostavila relevantnu dokumentaciju.
Sljedeće ročište održano je 27. lipnja 1989.
Podneskom od 4. listopada 1989. tuženik je dostavio očitovanje i predložio daljnje dokaze.
Tuženik je 26. listopada 1989. dostavio sudu podnesak.
Podnositeljica je 10. studenoga 1989. dostavila sudu podnesak.
Sljedeće ročište održano je 21. studenoga 1989.
Podneskom od 13. prosinca 1989. tuženik je dostavio očitovanje.
Podneskom od 4. siječnja 1990. podnositeljica se očitovala na podnesak tuženika od 13. prosinca 1989.
Sljedeća ročišta održana su 13. travnja 1990., 26. travnja 1990., te 10. svibnja 1990.
Prvostupanjskim rješenjem od 15. lipnja 1990. određeno je vještačenje.
Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je sudu 5. listopada 1990.
Podnescima od 4. prosinca 1990. i 4. ožujka 1991. podnositeljica se očitovala.
Na ročištu održanom 5. travnja 1991. određeno je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka.
Podneskom od 26. travnja 1991. specificiran je tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 12. lipnja 1991. sud je dodijelio podnositeljici rok od 30 dana radi specificiranja tužbenog zahtjeva, čemu je udovoljeno 26. srpnja 1991.
Na ročištu održanom 7. studenoga 1991. određeno je provođenje građevinskog i aktuarskog vještačenja.
Nalaz i mišljenje financijski vještak dostavio je 3. ožujka 1992., a građevinski vještak 16. studenoga 1992.
Podneskom od 8. siječnja 1993. podnositeljica se očitovala na dosadašnji tijek postupka.
Na ročištu održanom 13. siječnja 1993. tuženik je postavio protutužbeni zahtjev.
Građevinski vještak dostavio je 8. veljače 1993. dopunu nalaza.
Podneskom od 2. ožujka 1993. podnositeljica je dostavila očitovanje.
Sljedeće ročište održano je 1. lipnja 1993. te je određeno provođenje vještačenja po drugom vještaku.
Građevinski vještak dostavio je 9. rujna 1993. nalaz i mišljenje.
Sljedeće ročište održano je 2. veljače 1994.
Tuženik je 7. veljače 1994. dostavio podnesak.
Sljedeće ročište održano je 16. veljače 1994.
Nakon održanog ročišta 18. travnja 1994. zaključena je glavna rasprava.
Podneskom od 28. listopada 1994. podnositeljica se očitovala.
Rješenjem od 7. studenoga 1994. glavna rasprava je preotvorena radi usklađenja tužbenog zahtjeva s provedenim aktuarskim vještačenjem.
Nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je 29. studenoga 1994.
Podneskom od 21. prosinca 1994. podnositeljica se očitovala.
Sljedeće ročište održano je 15. ožujka 1995.
Na ročištu održanom 15. siječnja 1996. određeno je provođenje novog knjigovodstvenog vještačenja po drugom vještaku.
Podnositeljica je 26. travnja 1996. dostavila podnesak, a tuženik 13. svibnja 1996.
Sljedeće ročište održano je 9. lipnja 1997.
b) Postupanje sudova nakon 5. studenoga 1997.
5. Podnositeljica je 14. studenoga 1997. dostavila podnesak.
Nalaz i mišljenje financijskog vještaka dostavljeno je 19. siječnja 1998.
Podnositeljica je 13. veljače 1998. dostavila podnesak.
Nakon održanog ročišta 4. ožujka 1998. zaključena je glavna rasprava.
Rješenjem suda od 4. ožujka 1998. preotvorena je glavna rasprava.
Nakon održanog ročišta 1. lipnja 1999. zaključena je glavna rasprava te je istog dana doneseno rješenje kojim se glavna rasprava preotvara.
Sljedeće ročište održano je 10. siječnja 2000. te zatim 3. prosinca 2001.
Ročište zakazano za 12. veljače 2003. odgođeno je.
Nakon održanog ročišta 13. ožujka 2003. zaključena je glavna rasprava, sačinjen je pisani otpravak presude koja je tuženiku dostavljena putem oglasne ploče.
Podneskom od 22. kolovoza 2003. tuženik je predložio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude.
Rješenjem od 23. prosinca 2003. odbijen je prijedlog tuženika.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuto je rješenje od 23. prosinca 2003. i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Rješenjem suda od 30. ožujka 2006. ukinuta je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude broj: P-2598/89 od 13. ožujka 2003.
Protiv rješenja suda od 30. ožujka 2006. podnositeljica je podnijela žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2007.
Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3229/07 od 13. studenoga 2007. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.
Podnositeljica je 27. veljače 2008. dostavila sudu podnesak.
Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnositeljica je podnijela 12. ožujka 2008.
Podnositeljica je 2. travnja 2008. i 29. travnja 2008. dostavila sudu podneske.
Dopisom od 8. svibnja 2008. podnositeljica je pozvana na dostavu podneska i dokumentacije u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Sljedeće ročište održano je 9. rujna 2008.
Podneskom od 15. rujna 2008. tužitelj se usprotivio izdavanju privremene mjere.
Ročište zakazano za 10. studenoga 2008. odgođeno je zbog spriječenosti suca.
Nakon održanog ročišta 16. prosinca 2008. zaključena je glavna rasprava.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gzp-343/08-5 od 22. prosinca 2008. usvojen je zahtjev podnositeljice za suđenje u razumnom roku, određen je rok od 8 mjeseci za donošenje meritorne odluke te je podnositeljici određena naknada u iznosu od 15.000,00 kuna.
Na ročištu održanom 31. prosinca 2008. objavljena je presuda broj: P-118/08 od 31. prosinca 2008. kojom je naloženo tuženiku isplatiti podnositeljici 0,31 kuna te 4,59 kuna, sve sa zateznim zakonskim kamatama. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 18.714,81 kuna podnositeljica je odbijena te je odbijen i protutužbeni zahtjev tuženika i zahtjev podnositeljice za isplatu troškova parničnog postupka. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere.
Protiv presude od 31. prosinca 2008. podnositeljica je 17. ožujka 2009. podnijela žalbu, a tuženik 19. ožujka 2009.
Županijski sud u Zagrebu donio je 9. kolovoza 2011. presudu i rješenje broj: Gž-7401/10-2. Tom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda od 31. prosinca 2008. u točki I. izreke, a u odnosu na točku II. izreke prvostupanjska presuda je preinačena, dok je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u točki III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 18.714,81 kuna i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka te je predmet vraćen na ponovni postupak.
Dopisom od 13. listopada 2011. sud je pozvao stranke radi dostavljanja daljnjih dokaznih prijedloga.
Podneskom od 8. studenoga 2011. podnositeljica se očitovala na dosadašnji tijek postupka.
5.1. Podnositeljica je 8. studenoga 2011. podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude od 9. kolovoza 2011. kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda.
Tuženik je 21. studenoga 2011. zaprimio dopis suda kojim mu je dostavljena revizija te se traži njegovo očitovanje.
Postupak se u odnosu na ukidno drugostupanjsko rješenje nastavio voditi pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-6727/11 pred kojim je 18. rujna 2012. održano ročište.
Sljedeće ročište održano je 22. listopada 2012. na kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedoka.
Ročište zakazano za 19. studenoga 2012. odgođeno je zbog neuredne dostave za vještaka.
Nakon održanog ročišta 17. prosinca 2012. zaključena je glavna rasprava i donesena je presuda i rješenje broj: P-6727/11-166 od 2. siječnja 2013.
Tuženik je protiv prvostupanjske presude 15. ožujka 2013. podnio žalbu, a podnositeljica 18. ožujka 2013.
Županijski sud u Zagrebu dopisom od 18. studenoga 2016. vratio je spis prvostupanjskom sudu kako bi se ispitalo jesu li i kada nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom.
Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6727/11-173 od 27. prosinca 2016. utvrđen je prekid postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom.
Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6727/11-174 od 16. veljače 2017. pozvan je stečajni upravitelj radi preuzimanja postupka.
Županijski sud u Zagrebu donio je 19. rujna 2017. presudu i rješenje broj: Gž-4990/2013-4.
Protiv drugostupanjske presude podnositeljica je 31. listopada 2017. izjavila reviziju.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x-2017-2 od 11. rujna 2018. odbačena je revizija kao nedopuštena.
U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi revizija podnositeljice od 8. studenoga 2011. i dalje se nalazi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu te nije dostavljena Vrhovnom sudu na daljnje postupanje.
III. MJERODAVNO PRAVO
6. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.) do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).
U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi i drukčiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.
ZoSud/13 je do danas izmijenjen nekoliko puta:
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.),
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.),
– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)
– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).
Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.
7. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSuda/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).
IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE
8. U skladu sa stajalištem Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.
8.1. U konkretnom slučaju podnositeljica je podnijela nadležnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gzp-343/08-5 od 22. prosinca 2008. zahtjev je usvojen, određen je rok od osam (8) mjeseci za donošenje meritorne prvostupanjske odluke, te je određena primjerena naknada od ukupno 15.000,00 kuna.
Podnositeljica je ponovno 7. travnja 2017. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je usvojen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Su-Gzp I-76/2017 od 3. kolovoza 2017. Tim je rješenjem određen rok od četiri (4) mjeseca za donošenje meritorne odluke.
Budući da je podnositeljica koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.
V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE
9. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenosti predmeta, ponašanje podnositelja i mjerodavnih tijela, te važnosti predmeta postupka za podnositelja.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud posebno razmatra postupanje nadležnih sudova (razmatrano razdoblje) od 5. studenoga 1997. kada je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda («Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija).
1) Duljina sudskog postupka
11. Parnični postupak pokrenut je 8. svibnja 1989.
U konkretnom slučaju Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositeljice od 5. studenoga 1997. do donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).
Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju postupak u razmatranom razdoblju trajao ukupno dvadeset i četiri (24) godine, osam (8) mjeseci i sedam (7) dana.
2) Složenost sudskog predmeta
12. Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenijem predmetu s obzirom na višekratno provođenje raznih vrsta vještačenja.
3) Postupanje nadležnih sudova
13. U konkretnom slučaju održana su brojna ročišta. Prvostupanjski sud je u nekoliko navrata preotvarao glavnu raspravu, a prva meritorna odluka prvostupanjskog suda donesena je gotovo 13 godina nakon pokretanja postupka. Nakon toga, prvostupanjski sud donio je još dvije meritorne odluke. Tijekom cjelokupnog trajanja postupka bilo je više zastoja u postupanju sudova. Revizija koju je podnositeljica podnijela 8. studenoga 2011. (točka 5.1. odluke) protiv drugostupanjske presude od 9. kolovoza 2011. i dalje se nalazi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te o njoj nije odlučeno.
4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe
14. Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka.
VI. OCJENA USTAVNOG SUDA
15. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u razmatranom razdoblju trajao dulje od 24 godina. Imajući u vidu duljinu trajanja postupka, postupanje podnositeljice, a osobito okolnost da prvostupanjski sud reviziju podnositeljice od 8. studenoga 2011. nije dostavio na odlučivanje Vrhovnom sudu, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pošteno suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Naime, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju riječ o očitom previdu koji je učinjen na način da revizija podnositeljice nije dostavljena Vrhovnom sudu na daljnje postupanje, već je prvostupanjski sud nastavio s postupkom u dijelu u kojem mu je vraćen predmet po ukidnoj drugostupanjskoj presudi. Takav propust ima za posljedicu da postupak i nakon 24 godine još uvijek nije okončan.
1) Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda
16. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I., II. i III. izreke.
Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Općinskog građanskog suda u Zagrebu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu otpreme revizije i spisa Vrhovnom sudu, dok je predsjednik Vrhovnog suda dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke sve u roku od osam (8) dana od dana njihovih otprema, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki III. izreke ove odluke.
17. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama IV. i V. izreke.
Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
18. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka VI. izreke).
Broj: U-IIIA-196/2022
Zagreb, 12. srpnja 2022.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.