USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2371

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Ines Fibinger iz Rijeke, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici Jasni Fibinger, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, na sjednici održanoj 10. studenoga 2022. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Centar za socijalnu skrb Rijeka dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim tijelom klasa: UP/I-551-08/18-01/1297 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Ines Fibinger iz Rijeke, Osječka 74c, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 5.700,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ines Fibinger iz Rijeke (u daljnjem tekstu: podnositeljica), zastupana po majci i zakonskoj zastupnici Jasni Fibinger, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, podnijela je 22. kolovoza 2022. ustavnu tužbu smatrajući da joj je zbog dugotrajnosti postupka koji se vodi pred Centrom za socijalnu skrb Rijeka (u daljnjem tekstu: CZSS Rijeka) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljeni su spisi Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-738/2022, Us I-606/2022 i Su-Uzp I-2/2022.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

1) Upravni postupak

3. Upravni postupak pokrenut je 1. listopada 2018. zahtjevom za priznavanje prava na osobnu invalidninu za podnositeljicu koji je majka podnositeljice Jasna Fibinger podnijela CZSS-u Rijeka.

Zaključkom CZSS-a Rijeka od 9. listopada 2018. određeno je vještačenje podnositeljice u svrhu priznavanja prava na osobnu invalidninu.

Dopisom od 20. ožujka 2019. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Rijeci obavijestio je CZSS Rijeka da se podnositeljica dva puta nije odazvala na poziv za vještačenje.

Rješenjem CZSS-a Rijeka klasa: UP/I-551-08/18-01/1297, urbroj: 2170-20-04/1-19-6 od 4. travnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) obustavljen je postupak radi priznavanja prava na osobnu invalidninu za podnositeljicu.

Protiv navedenog rješenja podnositeljica je podnijela žalbu 24. travnja 2019.

Rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak klasa: UP/II-551-08/21-01/1091, urbroj: 524-11-01/2-22-2 od 13. svibnja 2022. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko rješenje) poništeno je prvostupanjsko rješenje i odbijen je, kao neosnovan, zahtjev za priznavanje prava podnositeljice na osobnu invalidninu.

2) Upravnosudski postupak

Us I-606/2022

4. Podnositeljica je 25. svibnja 2022. podnijela Upravnom sudu u Rijeci tužbu radi šutnje uprave navodeći da tuženo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike nije odlučilo o njenoj žalbi podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja.

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci od 15. lipnja 2022. tužba je dostavljena na odgovor tuženiku.

Tuženik je 18. srpnja 2022. dostavio odgovor na tužbu.

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-606/2022-9 od 29. kolovoza 2022. obustavljen je upravni spor jer je drugostupanjsko rješenje doneseno prije podnošenja tužbe radi šutnje uprave te je naloženo tuženiku da naknadi podnositeljici trošak spora u iznosu 1.250,00 kuna.

Us I-738/2022

5. Podnositeljica je 28. lipnja 2022. protiv drugostupanjskog rješenja pokrenula upravni spor podnošenjem tužbe Upravnom sudu u Rijeci koja je zaprimljena pod brojem Us I-738/2022.

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci od 30. lipnja 2022. pozvana je podnositeljica dopuniti tužbu na način da dostavi osporenu odluku.

Podnositeljica je podneskom od 5. srpnja 2022. dopunila tužbu.

Podnositeljica je 6. srpnja 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci od 7. srpnja 2022. tužba je dostavljena na odgovor tuženiku.

Rješenjem predsjednika Upravnog suda u Rijeci broj: Su-UzpI-2/2022-4 od 9. kolovoza 2022. utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan te je određen rok od šest (6) mjeseci za rješavanje predmeta broj: Us I-738/2022.

Presudom Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-738/2022-10 od 27. rujna 2022. poništeno je prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet je vraćen CZSS-u Rijeka na ponovni postupak.

III. MJERODAVNO PRAVO

6. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku" propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.

7. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

8. U odnosu na dopuštenost ustavne tužbe zbog dugotrajnosti upravnog postupka i upravnog spora Ustavni sud izrazio je stajališta u odluci broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007. (»Narodne novine« broj 67/07.) i rješenju broj: U-IIIA-1527/2013 od 7. veljače 2017. (»Narodne novine« broj 29/17.).

8.1. U odluci broj U-IIIA-4885/2005 Ustavni sud izrazio je sljedeća stajališta:

»Stoga se ubuduće pri odlučivanju o eventualnoj povredi članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije, u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, u obzir treba uzimati razdoblje trajanja upravnog spora zajedno s razdobljem trajanja prethodnog upravnog postupka u istoj upravnoj stvari, s tim da se ono računa od dana kada je nastao 'spor' u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije.

(…)

4.3. Od prethodne pravne situacije treba razlikovati onu kod koje na nerazumnu duljinu odlučivanja o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnim i upravnosudskim postupcima utječe činjenica što Upravni sud Republike Hrvatske i više puta vraća upravnu stvar na ponovni upravni postupak, najčešće zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenih činjenica. Takva upravna i upravnosudska praksa ukazuju na bitne nedostatke u sustavu postupovnog upravnog prava u Republici Hrvatskoj.

Budući da ni žalba ni tužba zbog šutnje administracije nisu namijenjene za ispravljanje tih nedostataka niti se tim pravnim sredstvima oni mogu ispraviti, Ustavni sud zaključuje da pravna sredstva namijenjena zaštiti protiv šutnje administracije sama po sebi ne predstavljaju djelotvorno domaće pravno sredstvo za navedene situacije.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da u situacijama opetovanog ponavljanja upravnih postupaka zbog poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak od strane Upravnog suda Republike Hrvatske ima razumnog opravdanja sagledavati ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, i na toj osnovi prosuđivati eventualnu povredu podnositeljevog ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i konvencijskog prava zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije.«

8.2. U rješenju broj: U-IIIA-1527/2013 Ustavni sud je, u odnosu na dopuštenost ustavne tužbe, zauzeo sljedeće stajalište:

»2.1. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je ustavna tužba podnesena nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima ('Narodne novine' 28/13. i 33/15.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13) koji u glavi VI. naslova 'Zaštita prava na suđenje u razumnom roku' propisuje novi, drugačiji, model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na razdoblje prije njegova stupanja na snagu (14. ožujka 2013.).

Novi model uređenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku obuhvaća dva pravna sredstva zaštite: zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (članak 64. stavak 1. točke 1. i 2. ZoSud-a/13.).

Člankom 65. stavkom 1. ZoSud-a/13 propisano je da se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi sudu pred kojim se postupak vodi, dok o zahtjevu odlučuje predsjednik suda odnosno njegov zamjenik (stavak 2. članka 65. ZoSud-a/13).

Iz ustavne tužbe ne proizlazi da su podnositelji iskoristili pravna sredstva iz članka 64. Zakona o sudovima ('Narodne novine' broj 28/13., 33/15. i 82/15.).

3. Ustavni sud podsjeća na svoje stajalište izraženo u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. ('Narodne novine' broj 8/15.) prema kojem je, pored općih postupovnih pretpostavki koje mora ispunjavati svaka ustavna tužba, pretpostavka za odlučivanje o ustavnoj tužbi u kojoj je istaknuta povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 63. Ustavnog zakona, u pravilu i ta da je podnositelj koristio sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka.«

8.3. U konkretnom slučaju podnositeljica je 25. svibnja 2022. nadležnom sudu podnijela tužbu radi šutnje uprave.

Rješenjem Upravnog suda u Rijeci broj: Us I-606/2022-9 od 29. kolovoza 2022. obustavljen je upravni spor jer je drugostupanjsko rješenje doneseno prije podnošenja tužbe radi šutnje uprave.

Nadalje, podnositeljica je 6. srpnja 2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rješenjem predsjednika Upravnog suda u Rijeci broj: Su-UzpI-2/2022-4 od 9. kolovoza 2022. utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan te je određen rok od šest (6) mjeseci za rješavanje predmeta broj: Us I-738/2022.

Također, Upravni sud u Rijeci je presudom broj: Us I-738/2022-10 od 27. rujna 2022. poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

9. Uvažavajući činjenicu da se podnositeljica koristila sredstvima za ubrzavanje upravnog postupka (tužba radi šutnje uprave i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku), Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

10. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i mjerodavnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositelja.

1) Duljina upravnog i sudskog postupka

11. U skladu s praksom Ustavnog suda (stajališta izražena u odluci broj: U-IIIA-4885/2005) potrebno je sagledati ukupno trajanje upravnog i upravnosudskog postupka zajedno.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak je u tijeku pred CZSS-om Rijeka.

Upravni postupak započeo je 1. listopada 2018. kada je majka podnositeljice podnijela zahtjev za priznavanje prava na osobnu invalidninu za podnositeljicu. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u konkretnom slučaju od podnošenja zahtjeva do donošenja odluke Ustavnog suda (10. studenoga 2022.) trajao ukupno četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i devet (9) dana.

Razmatrano razdoblje započelo je 24. travnja 2019. kada je podnositeljica podnijela žalbu protiv prvostupanjskog rješenja jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju vodio od podnošenja žalbe u upravnom postupku (24. travnja 2019.) do donošenja ove odluke (10. studenoga 2022.) u trajanju od tri (3) godine, šest (6) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

2) Složenost sudskog predmeta

12. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu.

3) Postupanje nadležnih upravnih tijela i upravnog suda

13. Ustavni sud utvrđuje da se postupak najprije vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim upravnim tijelima, a zatim pred Upravnim sudom u Rijeci.

Valja ukazati na neaktivnost drugostupanjskog upravnog tijela koja je doprinijela duljini ovog postupka.

Naime, od dana kada je podnositeljica podnijela žalbu protiv prvostupanjskog rješenja (24. travnja 2019.) do dana kada je odlučeno o njenoj žalbi (13. svibnja 2022.) prošlo je više od dvije (2) godine.

U odnosu na upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci Ustavni sud ocjenjuje da nije bilo neaktivnosti suda odnosno neosnovanih zastoja u radu suda.

Do donošenja odluke Ustavnog suda u ovom ustavnosudskom predmetu postupak nije dovršen te je vraćen CZSS-u Rijeka na odlučivanje.

4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe

14. Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica tijekom trajanja postupka nije pridonijela duljini trajanja tog postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

15. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka više od četiri (4) godine, a koji je u razmatranom razdoblju trajao preko tri (3) godine, okolnost da je već upravni sud utvrdio da je podnositeljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, okolnost da postupak još uvijek nije okončan jer su upravna rješenja poništena te posebice činjenicu da podnositeljica svojim ponašanjem nije pridonijela duljini postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice da sud u razumnom roku odluči o njenim pravima i obvezama, koje je pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke i nalog ravnatelju nadležnog CZSS-a

16. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je ravnatelj CZSS-a Rijeka dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

17. U skladu s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju uzeo je u obzir da postupak još nije okončan.

18. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-4977/2022
Zagreb, 10. studenoga 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.