1335

Na temelju članka 39. stavka 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.) i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. lipnja 2023. donijela

ODLUKU

O DONOŠENJU PLANA UPRAVLJANJA VODNIM PODRUČJIMA DO 2027.

I.

Donosi se Plan upravljanja vodnim područjima do 2027.

Plan iz stavka 1. ove točke sastavni je dio ove Odluke.

II.

Zadužuje se Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da o donošenju ove Odluke, na odgovarajući način, izvijesti sva tijela koja sudjeluju u provedbi Plana iz točke I. ove Odluke.

III.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i Hrvatske vode će Plan iz točke I. ove Odluke objaviti na svojim mrežnim stranicama.

IV.

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/23-04/01

Urbroj: 50301-05/31-23-6

Zagreb, 28. lipnja 2023.

Predsjednik
mr. sc. Andrej Plenković, v. r.

PLAN UPRAVLJANJA
VODNIM PODRUČJIMA DO 2027.

UVOD

Plan upravljanja vodnim područjima (2022. – 2027.) izrađen je na temelju Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 66/19., 84/21. i 47/23.) kojima su propisani: Planski dokumenti upravljanja vodama (članak 37.), Plan upravljanja vodnim područjima (članak 39.) i Plan upravljanja rizicima od poplava (članak 127.). Dokument je novela drugog Plana upravljanja vodnim područjima (»Narodne novine«, broj 66/16.) kojeg je Vlada Republike Hrvatske donijela 6. lipnja 2016. za plansko razdoblje od 2016. do 2021. godine.

Struktura dokumenta usklađena je s odredbom iz članka 127. Zakona o vodama kojom je propisano da je sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima i Plan upravljanja rizicima od poplava, te s odredbama Pravilnika o sadržaju plana upravljanja vodnim područjima (»Narodne novine«, br. 74/13., 53/16. i 64/18.). S time u vezi Plan upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. se sastoji od dvije komponente upravljanja vodnim područjima:

– Upravljanje stanjem voda, sadržajno usklađena s odredbama članka 39. Zakona o vodama, odnosno odredbama članka 13. i dodatka VII. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22. 12. 2000.), u daljnjem tekstu: Okvirna direktiva o vodama (Poglavlje B.)

– Upravljanje rizicima od poplava, sadržajno usklađena s odredbama članka 127. Zakona o vodama, odnosno odredbama članka 7. i Dodatka Direktive 2007/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima (Tekst značajan za EGP) (SL L 288, 6. 11. 2007.), u daljnjem tekstu: Direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (Poglavlje C.).

Upravljanje stanjem voda sadrži novelirani pregled stanja voda, pregled sustava praćenja stanja voda, te program mjera za upravljanje kakvoćom voda na vodnim područjima u planskom razdoblju 2022. – 2027. godine, koje su usmjerene na dostizanje ciljeva zaštite voda kako je to propisano člankom 46. Zakona o vodama.

Upravljanje rizicima od poplava sadrži zaključke Prethodne procjene rizika od poplava, prikaz karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava, ciljeve za upravljanje rizicima od poplava te program mjera za ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognoziranje poplava i sustave za obavještavanje i upozoravanje, s ciljem smanjenja mogućih štetnih posljedica poplava na ljudsko zdravlje i sigurnost, na vrijedna dobra i imovinu te na vodni i kopneni okoliš.

Plan upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. su izradile Hrvatske vode u suradnji s mnogim znanstvenim i stručnim institucijama i specijaliziranim tvrtkama koje su pripremale stručne podloge, polazeći od drugog Plana upravljanja vodnim područjima (2016. – 2021. godina), strateških odrednica iz Strategije upravljanja vodama (»Narodne novine«, broj 91/08.), te zaključaka sa četiri bilateralna sastanka predstavnika hrvatskih nadležnih institucija s predstavnicima Europske komisije:

– Bilateralni tehnički sastanak o ispunjenju ex-ante conditionality-a 6.1, Bruxelles, 10. veljače 2017.

– Package Meeting on Cohesion Policy, Environmental Implementation Review and Compliance, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Zagreb, 3. – 4. travanj 2017.

– Package Meeting on Cohesion Policy, Environmental Implementation Review and Compliance, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Zagreb, 7. – 8. studenoga 2018.

– Package Meeting on Environmental Implementation Review, Cohesion Policy and Compliance, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Zagreb, 5. – 6. studenoga 2019.

i komunikacije s Europskom komisijom putem takozvanog »Pilot sustava«.

Budući da je Plan upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. novela drugog Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021., u izradi dokumenta korišteni su rezultati i zaključci iz Izvješća o izvršenju Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. (https://voda.hr/sites/default/files/2022-05/izvjesce_o_izvrsenju_plana_upravljanja_vodnim_podrucjima_2016._-_2021._u_razdoblju_od_2016._-_2018._godine.pdf), koje je na temelju članka 39., stavka 2. Zakona o vodama prihvaćeno od strane Hrvatskoga sabora 19. veljače 2021.

U razdoblju od 2016. do 2021. godine donijet je niz novih ili izmijenjenih i dopunjenih zakonskih i podzakonskih akata kojima se provodi program regulatornih mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021., kao i daljnje usklađivanje sa zakonodavstvom Europske unije na području voda i drugih sektora koji utječu na stanje voda.

Ograničen opseg podataka prilikom pripreme Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. dijelom je utjecao na smanjenje pouzdanosti tadašnje procjene stanja voda, analize opterećenja i utjecaja, te praćenja učinka provedenih mjera. Radi toga je u razdoblju od 2016. do 2021. godine intenziviran monitoring stanja voda prema Programu usklađenja monitoringa objavljenom u travnju 2016. godine, sve do razine neophodne za učinkovito i vjerodostojno upravljanje vodama, te je intenziviran rad na daljnjoj pripremi znanstvenih i stručnih podloga, sve sa ciljem osiguranja što kvalitetnije podatkovne osnovice za pripremu Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. Programom usklađenja monitoringa je predviđeno unaprjeđenje organizacije provedbe monitoringa s tendencijom jačanja laboratorijskih kapaciteta uz dodatna ulaganja u prostor, opremu i kadrove, što se postupno provodi.

Veliki doprinos kvaliteti Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. je provedena interkalibracija klasifikacijskih sustava površinskih kopnenih, prijelaznih i priobalnih voda koja je kroz suradnju hrvatskih biologa s recenzentima određenim od strane Europske komisije dovršena potkraj 2021. godine. Svoj doprinos kvaliteti ovog multidisciplinarnog dokumenta također su dali hidrolozi, hidrotehničari, hidrogeolozi, kemičari, agronomi i oceanografi.

Intenzivne aktivnosti na pripremi Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. započele su u I. kvartalu 2019. godine, kada su prema odredbi članka 45. Zakona o vodama Hrvatske vode na svojoj mrežnoj stranici na poveznici https://voda.hr/sites/default/files/2022-05/program_rada_plana_2022.-2027.pdf objavile Program rada Plana upravljanja vodnim područjima i Plana upravljanja rizicima od poplava 2022. – 2027.

Međukorak u pripremi komponente I. Upravljanje stanjem voda također prema odredbi članka 45. Zakona o vodama bila je izrada dokumenta »Pregled značajnih vodnogospodarskih pitanja« i njegova objava na mrežnoj stranici Hrvatskih voda u listopadu 2020. godine na poveznici https://voda.hr/sites/default/files/dokumenti/upravljanje-vodama/privremeni_pregled_znacajnih_vodnogospodarskih_pitanja_-_2019.pdf. Dokument je sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027., a njegov sadržaj propisan je člankom 5. Pravilnika o načinu konzultiranja i informiranja javnosti o nacrtu Strategije upravljanja vodama i Plana upravljanja vodnim područjima (»Narodne novine«, broj 48/14.) tako da obuhvaća: cilj i pravni temelj donošenja Privremenog pregleda, pregled postojećih informacija, sažetak značajnih pitanja upravljanja vodama, te sažeti pregled mogućih mjera sistematiziranih prema institucijama i tijelima nadležnim za njihovu provedbu.

Međukoraci u pripremi komponente II. Upravljanje rizicima od poplava bili su izrada dokumenta »Prethodna procjena rizika od poplava« prema odredbama članka 124. i 125. Zakona o vodama i njegova objava na mrežnoj stranici Hrvatskih voda na poveznici https://www.voda.hr/hr/prethodna-procjena-rizika-od-poplava-2018 u srpnju 2019. godine, te izrada karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava za područja s prethodno procijenjenim značajnim rizicima od poplava prema odredbama članka 126. Zakona o vodama i njihova objava na mrežnoj stranici Hrvatskih voda na poveznici https://voda.hr/hr/karte-opasnosti-od-poplava-i-karte-rizika-od-poplava-2019 u veljači 2021. godine.

Programi građevinskih mjera Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. utvrđeni su Višegodišnjim programom gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. godine (»Narodne novine«, broj 147/21.) donesenim od strane Vlade Republike Hrvatske nakon provedene strateške procjene utjecaja na okoliš i konzultacija sa zainteresiranom javnošću i s Europskom komisijom, te Nacrtom Višegodišnjeg programa gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za razdoblje do 2030. godine, za kojeg se trenutačno provodi strateška procjena utjecaja na okoliš. Višegodišnji programi gradnje propisani člankom 43. Zakona o vodama kroz investicijske mjere objedinjuju obveze iz brojnih direktiva Europske unije, naročito Direktive o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (preinaka) (SL L 435, 23. 12. 2020.) u daljnjem tekstu: Direktiva o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju i Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.), dopunjena: Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene zahtjeve utvrđene u Dodatku I. (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7. 3. 1998.) u daljnjem tekstu: Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Programima su utvrđeni pojedinačni projekti, način i razdoblje njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi ulaganja i izvori sredstava, red prvenstva u provedbi, te praćenje provedbe. Daljnja studijska i projektna razrada vodnih sustava i građevina te priprema odgovarajuće dokumentacije za negrađevinske mjere nužan su preduvjet za prijavu takvih projekata za sufinanciranje od strane europskih fondova.

Uključivanje i informiranje javnosti u pripremu i donošenje Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. sukladno zahtjevima Okvirne direktive o vodama provodi se prema odredbama članka 45. Zakona o vodama i prema odredbama Pravilnika o načinu konzultiranja i informiranja javnosti o nacrtu Strategije upravljanja vodama i Plana upravljanja vodnim područjima. Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. objavljen je na mrežnim stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i Hrvatskih voda zajedno s Obrascima za dostavu primjedbi.

Stratešku procjenu utjecaja na okoliš sukladno odredbama Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 80/13., 78/15., 12/18. i 118/18.) i Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš (»Narodne novine«, broj 3/17.), uključujući i postupak glavne ocjene prihvatljivosti Programa za ekološku mrežu sukladno Zakonu o zaštiti prirode (»Narodne novine«, br. 80/13., 15/18., 14/19. i 127/19.) provodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Informacije o pripremi Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. iznijete su na sastancima bilateralnih međudržavnih vodnogospodarskih komisija sa susjednim državama Mađarskom i Bosnom i Hercegovinom, te na sastancima multilateralne Savske komisije na kojima osim predstavnika Hrvatske sudjeluju predstavnici svih država sa sliva Save, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Prema odredbama članka 41. Zakona o vodama, odnosno članka 13. Okvirne direktive o vodama i članka 8. Direktive o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, te dogovoru država članica Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), podaci i informacije iz nacionalnih planova upravljanja vodnim područjima podunavskih država pa tako i iz ovog dokumenta, bili su polazna osnovica za pripremu novele Plana upravljanja vodama na slivu Dunava i novele Plana upravljanja rizicima od poplava na slivu Dunava za koje se očekuje da će biti donešeni na ministarskom sastanku ICPDR-a u veljači 2022. godine (http://www.icpdr.org). Prema istim načelima izrađuje se i novela Plana upravljanja vodama na slivu Save I Plana upravljanja rizicima od poplava na slivu Save pod koordinacijom Međunarodne komisije za sliv rijeke Save (ISRBC) (http://www.savacommission.org). Na jadranskom vodnom području je uz financiranje GEF-a krajem 2014. godine izrađen Okvir za upravljanje na prekograničnom slivu Neretve i Trebišnjice.

Nadležne institucije za provedbu Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. su Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kao središnje tijelo državne uprave nadležno za upravljanje vodama i Hrvatske vode, kao pravna osoba s javnim ovlastima za upravljanje vodama.

Kartografski prikazi, dijagrami i tablice iz ovoga dokumenta prilagođeni su korištenju u digitalnom obliku. Provedene analize i obrade zasnovane su na podacima i informacijama zaključno s 2018. kao referentnom godinom, osim u dijelovima dokumenta gdje je posebno navedena druga referentna godina. Time su omogućene usporedbe dobivenih rezultata s rezultatima iz drugih država članica Europske unije.

Kartografski prikazi i opisi granice u ovom dokumentu, služe isključivo za potrebe ovog dokumenta i nisu povezani uz konačno određivanje ili označavanje međunarodnih granica Republike Hrvatske.

Prateća dokumentacija Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. objavljena na mrežnoj stranici Hrvatskih voda na poveznici: https://voda.hr/hr/registar-dokumentacije-planova-upravljanja-vodnim-podrucjima značajan je doprinos stručnoj i znanstvenoj literaturi iz područja upravljanja vodama.

A. OKVIR ZA UPRAVLJANJE VODAMA

1. TERITORIJALNI OKVIR

Teritorij Republike Hrvatske hidrografski pripada slivu Jadranskog mora i slivu Crnog mora i prema članku 34. Zakona o vodama podijeljen je na dva vodna područja:

– vodno područje rijeke Dunav (skraćeno u dijagramima i tablicama: VPD) i

– jadransko vodno područje (skraćeno u dijagramima i tablicama: JVP).

Granica između vodnih područja na teritoriju Republike Hrvatske prati prirodnu hidrografsko-hidrogeološku vododijelnicu (odnosno razvodnicu) između jadranskog i crnomorskog sliva, koja je vezana uz pojavu vodonepropusnih klastita i slabo vodopropusnih dolomita u planinskom području Gorskog kotara i Like[1](Riječ je o približnom razgraničenju, jer je vododijelnica između crnomorskog i jadranskog sliva pretežito zonalnoga tipa (mijenja se u vremenu u ovisnosti od promjene hidroloških uvjeta).). Ostale granice vodnih područja definirane su državnom granicom na kopnu, odnosno crtom razgraničenja priobalnog i teritorijalnog mora[2](Detaljnije u Odluci o granicama vodnih područja (»Narodne novine«, broj 79/10.).) na moru (crta udaljena jednu nautičku milju od ravne polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnog mora Republike Hrvatske u smjeru pučine, te crta udaljena jednu nautičku milju od crte niske vode uzduž obala otoka koji se nalaze izvan granica crta udaljena jednu nautičku milju od ravne polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnog mora Republike Hrvatske u smjeru pučine).

Površina vodnog područja rijeke Dunav iznosi 35.111 km², što predstavlja 62 % hrvatskog kopnenog teritorija (u kopneni teritorij su uključeni i otoci). Okosnice otjecanja s vodnog područja su rijeke Sava i Drava, čija vododijelnica je reljefno određena i prolazi gorskim nizom Ivanščica – Kalnik – Bilogora – Papuk. Područje podsliva Save (skraćeno u dijagramima i tablicama: PSS) zauzima 25.752 km² ili 73 % površine vodnoga područja, a područje podsliva Drave i Dunava (skraćeno u dijagramima i tablicama: PSD) 9.359 km² ili 27 % površine vodnog područja. Vodno područje rijeke Dunav u Republici Hrvatskoj je dio šireg međunarodnog vodnog područja Dunava. Veliki broj voda vodnoga područja su granične ili prekogranične vode i imaju međudržavni značaj.

Jadransko vodno područje se sastoji od više slivova ili dijelova slivova jadranskih rijeka s pripadajućim podzemnim, prijelaznim i priobalnim vodama. Površina jadranskog vodnog područja iznosi 35.307 km², što je oko 40 % ukupnog teritorija Republike Hrvatske. Na kopno otpada 18.196 km², na otoke 3.263 km², a na more 13.848 km². Izvan granica vodnog područja je 17.722 km² državnoga teritorija i to 17.718 km² teritorijalnoga mora i oko 4 km² nenaseljenih pučinskih otočića i hridi. Jadransko vodno područje u Republici Hrvatskoj pripada širem međunarodnom slivu Jadranskoga mora. Dio voda jadranskog vodnog područja su pogranične ili prekogranične vode međudržavnoga značaja.

Uz vodna područja, osnovne teritorijalne jedinice upravljanja vodama definirane Zakonom o vodama su područja podsliva te područja malog sliva i sektora osnovanih za potrebe efikasne operativne organizacije i provedbe mjera u upravljanju vodama na lokalnoj razini.

Tab. A.2 Jedinice upravljanja vodama

Zbog pripadnosti svoga teritorija dvjema velikim hidrografskim cjelinama: dunavskoj (crnomorskoj) i jadranskoj, Republika Hrvatska je posebno upućena na suradnju u upravljanju vodama sa svim susjednim državama i širim međunarodnim okruženjem.

Vodna politika je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora) koje predlaže zakone i uredbe, odnosno donosi podzakonske akte na području upravljanja vodama, obavlja upravni i inspekcijski nadzor, ostvaruje međunarodnu suradnju. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja predlaže Plan upravljanja vodnim područjima na prihvaćanje Vladi Republike Hrvatske nakon provedene strateške procjene utjecaja plana na okoliš i usuglašavanja plana s drugim resornim tijelima i sa susjednim državama.

Hrvatske vode su izvršno tijelo, zaduženo za upravljanje vodama, odnosno provedbu i koordinaciju provedbe državne politike na području voda, uključujući izradu Plana upravljanja vodnim područjima u nacrtu u svim njegovim elementima: analizi stanja i problema, definiranju programa mjera, provedbi planiranih mjera (samostalno ili u suradnji s drugim dionicima), praćenju i ocjeni učinaka provedenih mjera, informiranju i konzultiranju javnosti i izvještavanju Europske komisije.

Prema Zakonu o vodama nadležnost nad pripremom podloga za vodnogospodarsko planiranje, te za obavljanje monitoringa prelazi na Institut za vode koji je osnovan potkraj 2021. godine donošenjem Uredbe o osnivanju Instituta za vode »Josip Juraj Strossmayer« (»Narodne novine«, broj 143/21.).

Vijeće za vodne usluge neovisno je državno tijelo koje nadzire zakonitost cijene vodnih usluga i naknade za razvoj (ekonomski regulator).

U obavljanju svojih zadataka Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora), Hrvatske vode i Institut za vode »Josip Juraj Strosmayer« surađuju s drugim administrativnim tijelima i znanstvenim i stručnim institucijama.

Sl. A.2 Regionalna hidrološka pripadnost teritorija
Republike Hrvatske

2. PRAVNI I ADMINISTRATIVNI USTROJ
(INSTITUCIONALNI USTROJ)

Vodna politika je u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora) koje predlaže zakone i uredbe, odnosno donosi podzakonske akte na području upravljanja vodama, obavlja upravni i inspekcijski nadzor, ostvaruje međunarodnu suradnju. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja predlaže Plan upravljanja vodnim područjima na prihvaćanje Vladi Republike Hrvatske nakon provedene strateške procjene utjecaja plana na okoliš i usuglašavanja plana s drugim resornim tijelima i sa susjednim državama.

Strategija Europske unije za dunavsku regiju (Dunavska strategija) usvojena je na sastanku Europskog vijeća 24. lipnja 2011. Kroz razdoblje širokih javnih konzultacija Europske komisije s dionicima Dunavske strategije od jeseni 2009. do lipnja 2010. godine utvrđena su četiri glavna cilja, odnosno stupa suradnje u okviru Strategije: (i) povezivanje dunavske regije (ii) očuvanje okoliša u dunavskoj regiji, (iii) izgradnja prosperiteta u dunavskoj regiji i (iv) jačanje institucionalnih kapaciteta i sigurnost u dunavskoj regiji. Suradnja je razrađena kroz jedanaest prioritetnih područja, od kojih se, kao relevantna za upravljanje vodama, izdvajaju: očuvanje kvalitete voda, upravljanje rizicima za okoliš te očuvanje bio-raznolikosti, krajolika i kvalitete zraka.

Na subregionalnoj razini na snazi je Okvirni sporazum o slivu rijeke Save (Kranjska Gora, 2002. godina). Cilj mu je uspostava međunarodnog režima plovidbe na Savi i pokretanje vodnogospodarske suradnje Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Za provedbu Okvirnog sporazuma nadležna je Međunarodna komisija za sliv rijeke Save (Savska komisija) sa sjedištem u Zagrebu. Savska komisija organizira i koordinira izradu plana upravljanja cjelinom sliva rijeke Save. Prvi Plan upravljanja slivom rijeke Save donesen je 2014. godine, a drugi u prosincu 2022. Prvi Plan upravljanja rizicima od poplava na slivu rijeke Save donesen je 2019. godine

Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Barcelonska konvencija, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 12/93. i 17/98.) i prateći protokoli pravna su osnova za široku multilateralnu suradnju između ugovornih stranaka (21 mediteranska država i Europska unija) u zaštiti i upravljanju morskim i obalnim područjem Sredozemlja kroz Mediteranski akcijski plan Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP/MAP):

– Jedan od protokola Barcelonske konvencije odnosi se na onečišćenje mora kopnenim izvorima i aktivnostima (Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćivanja iz izvora i djelatnosti na kopnu, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 12/93., 3/06.; tzv. LBS Protokol[3](COUNCIL DECISION of 22 October 1999 on accepting the amendments to the Protocol for the protection of the Mediterranean Sea against pollution from land-based sources (Barcelona Convention) (1999/801/EC); COUNCIL DECISION of 28 February 1983 concluding the Protocol for the protection of the Mediterranean Sea against pollution from land-based sources (83/101/EEC))) temeljem kojeg je donesen niz odluka, smjernica i pravno obvezujućih Regionalnih planova koji detaljno definiraju ciljeve i mjere koje je potrebno poduzeti u cilju sprječavanja i smanjivanja onečišćenja mora s kopna. LBS protokol provodi se kroz UNEP/MAP-ov Program procjene i kontrole onečišćenja u Sredozemlju (MED POL) u čijim aktivnostima Hrvatska sudjeluje od 1975. godine.

Uz LBS Protokol za zaštitu mora i morskog okoliša, posebno su relevantni i:

– Protokol o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i iz zrakoplova (Protokol o potapanju otpada), (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 17/98.)[4](COUNCIL DECISION, of 25 July 1977 concluding the Convention for the protection of the Mediterranean Sea against pollution and the Protocol for the prevention of the pollution of the Mediterranean Sea by dumping from ships and aircraft (77/585/EEC))

– Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti), (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 11/01.)[5](COUNCIL DECISION of 1 March 1984 on the conclusion of the Protocol concerning Mediterranean specially protected areas (84/132/EEC); COUNCIL DECISION of 22 October 1999 on concluding the Protocol concerning specially protected areas and biological diversity in the Mediterranean, and on accepting the annexes to that Protocol (Barcelona Convention) (1999/800/EC))

– Protokol o suradnji u sprječavanju onečišćavanja s brodova i u slučajevima opasnosti, u suzbijanju onečišćavanja Sredozemnog mora (Protokol za sprečavanje i hitne slučajeve) (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 12/03)[6](COUNCIL DECISION of 29 April 2004 on the conclusion, on behalf of the European Community, of the Protocol to the Barcelona Convention for the Protection of the Mediterranean Sea against Pollution, concerning cooperation in preventing pollution from ships and, in cases of emergency, combating pollution of the Mediterranean Sea (2004/575/EC))

– Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja koje proizlazi iz istraživanja i iskorištavanja epikontinentalnog pojasa, morskog dna i morskog podzemlja (Protokol o odobalnim aktivnostima) (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 13/17.))[7](COUNCIL DECISION of 17 December 2012 on the accession of the European Union to the Protocol for the Protection of the Mediterranean Sea against pollution resulting from exploration and exploitation of the continental shelf and the seabed and its subsoil (2013/5/EU)) te posredno i

– Protokol o integriranom upravljanju obalnim zonama Sredozemlja (Protokol o integriranom upravljanju obalnim zonama) (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 8/12.)[8](COUNCIL DECISION of 13 September 2010 concerning the conclusion, on behalf of the European Union, of the Protocol on Integrated Coastal Zone Management in the Mediterranean to the Convention for the Protection of the Marine Environment and the Coastal Region of the Mediterranean (2010/631/EU)).

Pored zaštite morskog okoliša i obalnog područja, UNEP/MAP i Barcelonska konvencija pružaju i značajne prednosti za ostvarenje gospodarske i političke suradnje sa svim državama Sredozemlja, svim organizacijama Ujedinjenih naroda, kao i drugim međunarodnim, naročito financijskim institucijama.

Postojeći institucionaliziran okvir za suradnju jadranskih država po pitanju zaštite mora i obalnog područja od onečišćenja svoj pravni temelj ima u Jugoslavensko – talijanskom Sporazumu o suradnji na zaštiti voda Jadranskog mora i obalnih područja od zagađivanja iz 1974. godine[9](Polazni dokument: Uredba o ratifikaciji jugoslavensko – talijanskog Sporazuma o suradnji na zaštiti voda Jadranskog mora i obalnih područja od zagađivanja, Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori, broj 2/77) notom 0506-18/92 od 25. ožujka 1992. i notom 233 od 22. siječnja 1993. između Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske i Veleposlanstva Talijanske Republike u Zagrebu ugovoreno je važenje ugovora sklopljenih između bivše SFRJ i Talijanske Republike u odnosima između Republike Hrvatske i Talijanske Republike, a na temelju pravila međunarodnog prava o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora.), a realizira se kroz rad Komisije za zaštitu voda Jadranskog mora i obalnih područja. Članice Sporazuma uključuju Hrvatsku, Italiju, Sloveniju i Crnu Goru dok su ostale jadranske države, za sada u statusu promatrača, pozvane na aktivno sudjelovanje.

Međudržavna pitanja u upravljanju vodama rješavaju se u okviru bilateralnih sporazuma sa susjednim državama. Republika Hrvatska je dosad sklopila sljedeće bilateralne vodnogospodarske sporazume:

1. Sporazum o vodnogospodarskim odnosima između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 10/94.)

2. Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Bosne i Hercegovine o uređenju vodnogospodarskih odnosa (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/96.)

3. Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređivanju vodnogospodarskih odnosa (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 10/97.)

4. Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Crne Gore o međusobnim odnosima u području upravljanja vodama (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/08.).

a u pripremi je donošenje takvoga sporazuma s Republikom Srbijom.

U okviru bilateralnog sporazuma s Bosnom i Hercegovinom izrađen je Okvir za upravljanje slivovima rijeka Neretve i Trebišnjice. Na prekograničnim slivovima Krke i Cetine zasad nema zajedničkih planskih aktivnosti.

Upravljanje stanjem voda u okviru Plana upravljanja vodnim područjima je strukturirano na način da slijedi logiku i zahtjeve Zakona o vodama, odnosno Okvirne direktive o vodama.

Za svako vodno područje su prema zahtjevu članka 39. Zakona o vodama posebno provedene analize njegovih značajki i pregled utjecaja ljudskog djelovanja na stanje površinskih voda, uključivo prijelaznih i priobalnih voda te podzemnih voda.

Ekonomska analiza korištenja voda provedena je na razini Republike Hrvatske.

Rezultati analiza značajki vodnih područja, koje uključuju i procjenu stanja površinskih voda, uključivo i prijelaznih i priobalnih voda te podzemnih voda i identifikaciju antropogenih opterećenja i utjecaja na vode analiziraju se na razini vodnih tijela.

Program investicijskih mjera i program monitoringa razrađeni su po vodnim područjima. Program regulatornih i administrativnih mjera definiran je jedinstveno za čitav državni teritorij.

Analize su provedene korištenjem podataka i informacija zaključno s 2018. godinom.[11](Kada se raspolagalo dodatnim informacijama za procjenu stanja voda i opterećenja, a koji bi u značajno mjeri utjecali na ostale sastavnice plana osobito Program mjera, korišteni su i noviji podaci.)

Upravljanje rizicima od poplava – Plan upravljanja rizicima od poplava uspostavlja okvir za provođenje odgovarajućih i koordiniranih mjera i aktivnosti koje imaju za cilj smanjenje rizika od štetnih posljedica poplava za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu, gospodarske aktivnosti, infrastrukturu i imovinu. Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup zaštiti od poplavnih događaja objedinjavanjem elemenata prevencije, zaštite, pripravnosti i hitnog djelovanja, s ciljem smanjenja mogućih štetnih posljedica na ljudsko zdravlje i sigurnost, na vrijedna dobra i imovinu, te na vodni i kopneni okoliš.

Razvoj i implementacija održivih mjera i dobre upravljačke prakse na prevenciji i zaštiti od poplava ovisni su o specifičnim stanjima i okolnostima na pojedinim slivnim područjima. Zato se u planovima upravljanja rizicima od poplava uzimaju u obzir gospodarski, okolišni i socijalni aspekti, te uvažavaju tradicionalni načini provođenja zaštite od štetnog djelovanja voda, prvenstveno dosadašnje aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica.

Izradi Plana upravljanja rizicima od poplava prethodila je izrada:

– prethodne procjene rizika od poplava (članci 124. i 125. Zakona o vodama) čime je obavljena identifikacija svih dijelova vodnih područja, uključujući i pripadna obalna područja, gdje postoje ili se vjerojatno mogu pojaviti potencijalno značajniji rizici od poplava te

– karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava (članak 126. Zakona o vodama) koje se rade za prethodno procijenjena rizična područja a obuhvaćaju tri osnovna scenarija opasnosti (niske, srednje i velike vjerojatnosti) uz odgovarajući prikaz potencijalnih štetnih posljedica poplavnih događaja.

Planiranje u upravljanju rizicima od poplava sadrži:

– ciljeve upravljanja s naglaskom na smanjivanje mogućih negativnih posljedica poplava za život i zdravlje ljudi, njihovu imovinu, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske aktivnosti, a ukoliko je primjereno i na primjenu negrađevinskih mjera i/ili na smanjivanje vjerojatnosti poplavljivanja

– odgovarajuće mjere za ostvarenje postavljenih ciljeva uzimajući u obzir troškove i koristi, prostorni obuhvat poplava, tokove poplavnih voda, retencijska i prirodna poplavna područja, okolišne ciljeve, upravljanje vodama i tlom, prostorno planiranje, korištenje zemljišta, očuvanje prirode, plovidbu i lučku infrastrukturu

– sve aspekte upravljanja s naglaskom na prevenciju, zaštitu i pripravnost, uključujući poplavne prognoze i sustave za rano uzbunjivanje (obavještavanje i upozoravanje), uzimajući u obzir značajke određenog riječnog sliva ili podsliva

– načelo solidarnosti koje ne dopušta uključivanje mjera koje svojim opsegom i učinkom znatno povećavaju rizike od poplava uzvodno ili nizvodno u drugim državama na istom riječnom slivu ili podslivu, osim ako su te mjere usklađene i usuglašene od strane država.

Plan upravljanja vodnim područjem – Struktura dokumenta omogućuje njegovu učinkovitu provedbu i stvara preduvjete za nesmetano izvješćivanje prema zahtjevima Europske komisije te prema zahtjevima koji proizlaze iz obveza prema multilateralnim i bilateralnim vodnogospodarskim sporazumima, što je osobito važno jer Republika Hrvatska dijeli slivove i s državama koje nisu članice Europske unije.

Pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi ulaganja i izvori sredstava za njih te red prvenstva u provedbi gdje je primjenjivo, utvrđuju se višegodišnjim programima gradnje komunalnih vodnih građevina, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije koje također izrađuju Hrvatske vode. Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. godine donijela je Vlada Republike Hrvatske potkraj 2021. godine, a za Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije za radoblje do 2030. godine u postupku je strateška procjene utjecaja na okoliš. Tijekom pripreme višegodišnjih programa gradnje provodi se strateška procjena utjecaja programa na okoliš osim kada je riječ o manjim izmjenama i dopunama programa koje se donose za određeno programsko razdoblje.

Plan sadržava i:

– Registar detaljnijih planova i programa koji se odnose na određene podslivove, sektore, posebna pitanja ili tipove voda na vodnom području na koje se odnosi plan sa sažetkom njihovih sadržaja (poveznice navedenog registra nalazi se u poglavlju E ovog Plana i

– Izvješće o informiranju i konzultiranju javnosti (sažetak u poglavlju F).

Naime, iako su sastavni dijelovi ovog Plana, zbog svog opsega, Registar i Izvješće ne objavljuju se u »Narodnim novinama« već su dostupni na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo i Hrvatskih voda.

Tijekom izrade Plana upravljanja vodnim područjem 2022. – 2027. (kao rezultat javne rasprave i konzultacija s drugim državnim tijelima) pokazala se potreba jasnijeg povezivanja Programa mjera s programom mjera iz drugih programskih i strateških dokumenata) što je sistematizirano u Poglavlju D Plana upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027.

Plan upravljanja vodnim područjima 2022. – 2027. sadrži i niz prikaza detaljnih informacija koji zbog svog opsega ne mogu biti objavljeni ni u tekstualnom dokumentu ni u »Narodnim novinama« a nalaze se na mrežnim stranicama Hrvatskih voda na poveznici https://www.voda.hr/hr/detaljni-prikaz-informacija-iz-plana-upravljanja-vodnim-podrucjima-2022-2027. Prateći dijelovi Plana upravljanja vodnim područjima su i:

1. Registar zaštićenih područja (https://voda.hr/hr/geoportal)

2. Registar vodnih tijela s njihovim značajkama (https://voda.hr/hr/registar-vodnih-tijela-2022-2027)

3. Registar budućih projekata (https://www.voda.hr/hr/detaljni-prikaz-informacija-iz-plana-upravljanja-vodnim-podrucjima-2022-2027)

4. Registar poplavnih događaja (https://voda.hr/hr/registar-poplavnih-dogadaja).

Navedeni registri čuvaju se u arhivi Hrvatskih voda, ne objavljuju se u Narodnim novinama, a podaci i informacije iz tih registara dostupni su sukladno propisima o pravu na pristup informacijama (Zakon o pravu na pristup informacijama, »Narodne novine«, br. 25/13., 85/15. i 69/22.), a Registar budućih projekata je u kontinuiranom razvoju i objavljen je na mrežnoj stranici Hrvatskih voda.

Tijekom pripreme Plana upravljanja vodnim područjima provedeni su postupak konzultiranja javnosti prema Zakonu o vodama i postupak strateške procjene utjecaja plana na okoliš prema Zakonu o zaštiti okoliša. Postupak strateške procjene utjecaja Plana upravljanja vodnim područjima na okoliš prema odredbama Zakona o zaštiti okoliša uključuje i postupak vezan uz informiranje i konzultiranje sukladno međunarodnim obvezama, a odnosi se na sve susjedne države. Izvješće o informiranju i konzultiranju javnosti sastavni je dio ovoga Plana.

Do sada su izrađena i donesena tri Plana upravljanja vodnim područjima. Pregled svih donesenih Planova upravljanja vodnim područjima s pratećom dokumentacijom može se naći na mrežnim stranicama Hrvatskih voda https://voda.hr/hr/plan-upravljanja-vodnim-podrucjima.

4. OPIS VODNIH PODRUČJA

4.1. Prirodne značajke vodnih područja

Republika Hrvatska pripada mediteranskom i srednjoeuropskom podunavskom prostoru. Smještena je između Slovenije na zapadu, Mađarske na sjeveru, Srbije na istoku, Bosne i Hercegovine i Crne Gore na istoku i jugu te Italije na suprotnoj strani Jadranskog mora. Prema reljefnoj strukturi terena i hidrogeološkim značajkama stijena na prostoru Republike Hrvatske se izdvajaju tri različite prirodno-geografske cjeline:

– niski panonski i peripanonski prostor na sjeveru (54 % teritorija) – sastoji se od panonske ravnice (do 100 m n.m.), peripanonskog prostora s manjim ravnicama i pobrđima (do 500 m n.m.) i nekoliko izdvojenih gora viših od 500 m

– gorsko-planinski prostor u središnjem dijelu (14 % teritorija) – dinarski krški prostor s najvišim hrvatskim planinama (1.300 – 1.800 m n.m.) koji dijeli unutrašnjost od jadranskog primorja i čini razvodnicu između crnomorskog i jadranskog sliva

– mediteranski prostor ili jadransko primorje na jugu (32 % teritorija) – pripada dinarskom kršu, a obuhvaća otoke, usko obalno područje i zaleđe sjevernog (Istra, Kvarner, Podvelebitsko primorje) i južnog primorja (Dalmacija).

Prema svjetski prihvaćenim kriterijima klasificiranja klime (W. Köppen) najveći dio područja Hrvatske ima umjereno toplu kišnu klimu (tip C), a samo visoki planinski krajevi imaju snježno-šumsku klimu (tip D). Godišnje količine oborina prostorno variraju, a kreću se od 600 do 3.500 mm.

Zahvaljujući svojem položaju i relativno dobroj očuvanosti ekosustava, Republika Hrvatska se odlikuje velikom vrijednošću biološke raznolikosti i brojnim endemičnim vrstama. Bogatstvo kopnenih i vodenih ekotipova povezano je s velikom raznolikošću: reljefnih obilježja i specifičnosti osobito u krškim područjima; klimatskih obilježja koja su u uskoj povezanosti s orografijom i morfogenezom jugoistoka Europe; te geološkom i litološkom raznolikošću. Prema podjeli Europe na limnografske regije, zasnovanoj na vodenoj fauni (Illies, 1978.), hidrografski prostor kopnene Hrvatske podijeljen je na Panonsku i Dinaridsku ekoregiju. Za akvatičku faunu Hrvatske može se reći da je poprimila današnja obilježja u zadnjih 15.000 do 20.000 godina. Procjenjuje se da u akvatičkim staništima Hrvatske živi četiri do pet tisuća vodenih beskralježnjaka po čemu Hrvatska spada u faunistički najraznovrsnija područja Europe. Dosad je utvrđena prisutnost nešto više od dvije tisuće vrsta beskralježnjaka, što ukazuje na niski stupanj istraženosti vodene faune. Općenito, fauna tekućica u hrvatskom dijelu Dinaridske ekoregije bogatija je vrstama od faune u tekućicama koje leže u Panonskoj ekoregiji. Zoogeografska analiza hrvatske ihtiofaune učinjena je tek djelomično, a za mnoge vrste nisu utvrđeni areali rasprostiranja.

Ukupna površina prijelaznih voda iznosi oko 130 km². Prema veličini svoje površine, dominiraju prijelazne vode Neretve (48 %), Zrmanje (37 %), Krke (22 %) i Cetine (16 %), a na sve ostale jadranske rijeke otpada manje od 10 % od ukupne površine svih prijelaznih voda. Pored navedenih rijeka, utjecaj mora zabilježen je i u ušćima rijeka Dubračine i Žrnovnice kod Crikvenice i Strožanca, koje imaju u većem dijelu godine vrlo mali protok pa su vrlo mala vodna tijela i nisu analizirana. Isto vrijedi i za jezero Zmajevo oko kod Rogoznice. U Dalmaciji su određena tri područja površinskih voda (Vransko jezero kod Biograda, Rogozničko jezero i Baćinska jezera) koja bi se na temelju saliniteta mogla svrstati u kategoriju prijelaznih voda. Međutim, ova tri područja se razmatraju u kategoriji jezera. Osim njih utvrđena je i kategorija slanih jezera s tri preliminarna tipa (prema salinitetu i veličini) koja su, u nedostatku sustavnog praćenja, ocijenjena prema prijedlogu klasifikacijskog sustava.

Priobalne vode zauzimaju površinu od 13.750 km². Obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku milju od crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda, a mogu se protezati do vanjske granice prijelaznih voda. Unutrašnju granicu čini crta niske vode uzduž obala kopna i otoka. Primjenom navedenih kriterija za određivanje granice, u području priobalnog mora izostaju pučinski otoci Vis, Biševo i Svetac. Kako postoji potreba efikasne zaštite svih otoka, priobalno područje od 1 NM oko otoka Visa, Biševa i Svetca čini sastavni dio priobalnih voda.

5.1.1. Hidrografske i hidrološke značajke vodnih područja

Sve vode Republike Hrvatske dio su sliva Jadranskog mora ili sliva Crnog mora. Razvodnica (vododijelnica) ta dva sliva prolazi najvišim planinskim vrhovima gorske Hrvatske i predstavlja granicu između: vodnog područja rijeke Dunav i jadranskog vodnog područja.

Raspored površinskih voda (rijeke, jezera, prijelazne i priobalne vode) i podzemnih voda, kao i njihove međusobne veze, određeni su morfološkim i hidrogeološkim značajkama pojedinog područja. Skoro sve veće rijeke na prostoru Republike Hrvatske su pogranični ili prekogranični vodotoci i imaju međudržavni značaj. Glavninu voda najvećih hrvatskih rijeka čine vanjske vode pa su njihova hidrološka obilježja uvjetovana i klimatskim prilikama područja iz kojih dolaze.

Prema prosječnoj vodnoj bilanci (analize 30 – godišnjeg razdoblja) može se reći da područje Hrvatske obiluje vodama, ali raspored količina voda nije povoljan, jer postoji izrazita prostorna i vremenska neravnomjernost u rasporedu vodnoga bogatstva.

5.1.2. Ekološki okvir

Polazište – Ekološko stanje površinskih voda ovisi o nizu čimbenika, prirodnih i antropogeno uvjetovanih. Zbog prirodne biološke raznolikosti uvedena je tipizacija površinskih voda i ocjenjivanje stanja voda s obzirom na relativno odstupanje od tip-specifičnih referentnih uvjeta. Za svaku kategoriju površinskih voda najprije se definiraju tipovi voda sa svojim specifičnim biološkim karakteristikama.

Prvi čimbenik u razvrstavanju u tipove je pripadnost određenoj limnofaunističkoj ekoregiji za kopnene vode odnosno morskoj ekoregiji za prijelazne i priobalne vode. Polazište za nacionalnu regionalizaciju je podjela Europe na 25 kopnenih ekoregija prema Illiesu, relevantnih za tipizaciju rijeka i jezera, i šest morskih ekoregija, za tipizaciju prijelaznih i priobalnih voda. Područje Hrvatske pokrivaju dvije kopnene ekoregije: Panonska (11. – Hungarian lowlands) i Dinaridska (5. – Dinaric western Balkan) i Mediteranska ekoregija za prijelazne i priobalne vode (6. – Mediterranean sea). Granica razdvajanja Panonske i Dinaridske ekoregije prolazi slivom Kupe (crta: Bregana – Samobor – Karlovac – dolina rijeke Korane – granica s Bosnom i Hercegovinom kod Ličkog Petrovog Sela) i utemeljena je na geološkoj i litološkoj podlozi o kojoj ovisi niz fizikalnih i kemijskih obilježja vodenih staništa. Na nacionalnoj razini se Dinaridska ekoregija dijeli na tri subekoregije: Dinaridsku kontinentalnu subekoregiju, Dinaridsku primorsku subekoregiju i Dinaridsku primorsku subekoregiju Istru. Granica razdvajanja Dinaridske kontinentalne subekoregije i Dinaridske primorske subekoregije utemeljena je na orografskoj podlozi (crta: Risnjak (zaobilazeći slivno područje Rječine) – Velebit – sjeverni obronci Dinare (zaobilazeći slivno područje Zrmanje) – granica s Bosnom i Hercegovinom) i odvaja gorsku Hrvatsku od primorske Hrvatske. Granica izdvajanja Dinaridske primorske subekoregije Istre temelji se na limnofaunističkom odvajanju istarskih vodotoka od ostalih vodotoka Dinaridske primorske subekoregije. Zbog uzdizanja visočja Čičarije i Učke u geološkoj prošlosti Istre, hidrološke značajke su bez utjecaja sa sjeveroistoka iz područja Gorskog kotara kao i sa sjevera iz zone visokog krša.

Panonska zavala na sjeveru nastala je tektonskim uleknućem u tercijaru, koje je ispunjavalo Panonsko more, i sastoji se od aluvijalnih i diluvijalnih ravnica nadmorske visine 80 – 135 m n.m. i osamljenih gorskih masiva građenih od uglavnom starijih silicijskih stijena. Generalno gledajući, prevladavaju stijene različite starosti. U prigorskim i gorskim područjima preteže silikatna podloga (metamorfne stijene pretkambija, metamorfne stijene i klastiti paleozoika, magmatske stijene mezozoika te klastični sedimenti miocena), a samo mjestimice se susreću i vapnenačke stijene mezozoika i mlađeg miocena koje pripadaju karbonatnoj podlozi. U nizinskom području Panonske ekoregije prevladavaju aluvijalne naslage koje također pripadaju silikatnoj podlozi.

U Dinaridskoj ekoregiji dominiraju karbonatne stijene mezozoika i starijeg paleogena. Na području kontinentalne subregije na površini su prisutni i stariji paleozojski (karbonsko-permski) i donjotrijaski klastični sedimenti koji pripadaju silikatnoj podlozi (dijelovi Gorskog kotara i Like). U Primorskoj subregiji na površini se pojavljuju naslage eocenskog fliša, koje spadaju u silikatnu podlogu što uvjetuje vodonepropusnost takove podloge. Naslage fliša su diskontinuirano raspoređene jer su pod velikim utjecajem tektonike dinaridskog pružanja (bore i rasjedi). Na području Istre fliš je površinski razvijen u većem obimu, zbog manjeg utjecaja tektonike.

Za daljnje razvrstavanje unutar ekoregije/subekoregije koristi se određeni broj abiotičkih čimbenika koji određuju osnovna obilježja vodenih staništa i, posljedično, uvjetuju sastav i strukturu vodenih zajednica. U Hrvatskoj je primijenjen tipizacijski sustav B, jer je fleksibilniji i omogućuje definiranje tipologije koja bolje opisuje biološku raznolikost površinskih voda. Ako dodatno testiranje abiotičke tipologije pomoću bioloških podataka sugerira da pojedini »abiotički tipovi« imaju vrlo slične vodene biocenoze, oni će se grupirati u jedan »biotički tip«.

Svakom izdvojenom tipu površinske vode pridružuju se tip – specifične referentne vrijednosti i granice klasa za relevantne elemente kakvoće, koje će biti uporište za ocjenu i razvrstavanje (klasifikaciju) površinskih voda u klase ekološkoga stanja. Riječ je o skupu bioloških i podržavajućih fizikalno – kemijskih i kemijskih te hidromorfoloških elemenata koji u potpunosti definiraju kakvoću strukture i funkcioniranja vodnih ekosustava. Biološki elementi kakvoće se odnose na stanje vodene flore (fitoplankton, makrofita i fitobentos), faune bentičkih beskralježnjaka i riblje faune. Osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi u velikoj mjeri obuhvaćaju pokazatelje koji se tradicionalno koriste za ocjenu kakvoće voda izloženih unosu onečišćenja, uključujući onečišćenje specifičnim onečišćujućim tvarima koje se ispuštaju u znatnijim količinama. Hidromorfološki elementi kakvoće se odnose na glavne hidrološke i morfološke preduvjete razvoja biotičkih zajednica u vodenim staništima.

Tip-specifični referentni uvjeti opisuju približno prirodno stanje određenog vodenog ekosustava. Tip-specifične granice klasa odražavaju varijabilnost pojedinih elemenata kakvoće i njen utjecaj na ocjenu stanja ekosustava. Definiranje tip-specifičnih referentnih uvjeta je složen zadatak jer, zbog promjena u okolišu uzrokovanih ljudskom djelatnošću, nije jednostavno naći odgovarajuća referentna mjesta, bez značajnijih antropogenih opterećenja, na kojima bi se pouzdano utvrdile referentne vrijednosti elemenata kakvoće za svaki pojedini tip površinske vode. Stoga je za određivanje referentnih uvjeta, uz prostorne i povijesne podatke, u velikoj mjeri korištena i ekspertna procjena.

Standardi za ocjenjivanje kemijskog stanja površinskih voda nisu promijenjeni u odnosu na prvi planski ciklus, jer se i popis tvari mjerodavnih za ocjenu kemijskog stanja (33 prioritetne tvari i osam drugih onečišćujućih tvari proizašlih iz ranije regulative o opasnim tvarima, u nastavku »prioritetne tvari«) i propisani standardi kakvoće za te tvari preuzimaju iz Direktive 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kakvoće okoliša na području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ, te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24. 12. 2008., u daljnjem tekstu: Direktiva o standardima kakvoće vodnog okoliša).

Tab. A.16 Kriteriji za tipizaciju tekućica sa slivnom površinom većom od 10 km²

Interkalibracijski postupak usklađenja nacionalne klasifikacije za rijeke – U procesu utvrđivanja ekološkog stanja vodnih tijela temeljenom na ocjeni bioloških elemenata svaka zemlja članica koristi vlastitu nacionalnu metodologiju ocjene koja prati smjernice Okvirne direktive o vodama (konačan rezultat se prikazuje kao omjer ekološke kakvoće (OEK) koji predstavlja odnos izmjerenih vrijednosti bioloških pokazatelja i vrijednosti bioloških pokazatelja u referentnim uvjetima). Okvirna direktiva o vodama propisuje uspostavu međusobne harmonizacije klasifikacijskog sustava ekološkog stanja kopnenih površinskih voda kroz provedbu interkalibracijskih postupaka. Cilj interkalibracijskog postupka je postizanje dosljednosti i usporedivosti rezultata ocjene sustava monitoringa i ocjene ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće među državama članicama Europske unije.

Budući da je preliminara tipizacija tekućica napravljena na osnovu ekspertnih procjena i analiza potrebno je provesti dodatna istraživanja u kojima će se potvrditi tipologija ovih tekućica i razviti odgovarajući klasifikacijski sustav za njih.

Referentni uvjeti i granice klasa – U okviru provedenih znanstvenih istraživanja izvršen je odabir bioloških i pratećih fizikalno-kemijskih, kemijskih i hidromorfoloških elemenata i pokazatelja kakvoće i razvijene su metode koje će se koristiti za praćenje i ocjenu ekološkoga stanja rijeka. Također, određene su referentne vrijednosti i granice klasa za odabrane elemente kakvoće za sve tipove rijeka. Referentne vrijednosti određene su na temelju prostornih i povijesnih podataka te modeliranja, a u manjoj mjeri na temelju ekspertnih procjena (u slučaju makrofita). Razmatrani su i normirani svi biološki elementi kakvoće: fitoplankton, fitobentos, makrofita, makrozoobentos i ribe.

Nakon provedenih i potvrđenih interkalibracijskih postupaka došlo je i do promjena u pojedinim indeksima. Ocjena ekološkog stanja prema fitoplanktonu daje se samo za vrlo velike rijeke (tipovi: HR-R_5C podtip donji tok rijeke Drave i HR-R_5D) i koristi se riječni potamoplanktonski indeks, dok je klorofil a, koji se kao indeks koristio u ocjeni u prethodnom planu upravljanja vodnim područjima izuzet iz ocjene. Višegodišnji rezultati analiza su pokazali da se u rijekama Muri, Savi i srednjem toku Drave u vegetacijskoj sezoni ne formira stabilna riječna zajednica fitoplanktona te je usvojeno da na njima fitoplankton nije relevantan biološki element kakvoće. Za ocjenu ekološkog stanja prema fitobentosu koristi se Trofički indeks dijatomeja, a izuzeti su Nedijatomejski indeks i Saprobni indeks, koji su se koristili u ocjeni za prethodni Plan upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021. Opterećenje na koje ukazuju navedeni korišteni indeksi za oba biološka elementa kakvoće su hranjive tvari. U klasifikacijskom sustavu za makrozoobentos u modulu koji se odnosi na opterećenje organskim tvarima zadržan je samo Hrvatski saprobni indeks, od ranije korištenih pet metrika, a za modul opće degradacije razvijen je Multimetrijski indeks opće degradacije makrozoobentosa rijeka, umjesto prethodnih devet indeksa. Nacionalna klasifikacija makrofita prethodno je koristila dva indeksa, Referentni indeks koji je zadržan nakon postupaka interkalibracije i Stupanj degradacije određen biocenološkom metodom koji je izuzet iz ocjene. Ocjena ekološkog stanja prema makrofitima ne radi se u tipovima velikih rijeka (HR-R_5B, HR-R_5C i HR-R_5D), jer makrofiti kao biološki element kakvoće nisu relevantni za ove tipove. Za ocjenu ekološkog stanja prema ribama razvijen je Hrvatski multiometrijski indeks za ribe u rijekama, umjesto prethodno korištenog Kvantitativnog indeksa biotičkog integriteta.