MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA
743
Na temelju članka 65., stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 133/20, 151/22 i 156/23) ministar znanosti i obrazovanja donosi
ODLUKU
O DONOŠENJU POSEBNOGA NASTAVNOG PROGRAMA ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOGA ŽIVOTA I RADA ZA UČENIKE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I POSEBNOGA NASTAVNOG PROGRAMA ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOGA ŽIVOTA I RADA ZA UČENIKE S POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA ZA OSNOVNU ŠKOLU
I.
Ovom Odlukom donosi se Posebni nastavni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada za učenike s teškoćama u razvoju i Posebni nastavni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma za osnovnu školu.
II.
Sastavni je dio ove Odluke:
– Posebni nastavni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada za učenike s teškoćama u razvoju
– Posebni nastavni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma.
III.
Početkom primjene ove Odluke stavlja se izvan snage:
– Nastavni program odgoja i osnovnoga školovanja učenika s teškoćama u razvoju koji je sastavni dio Programa odgoja i osnovnog školovanja učenika s autističnim poremećajima (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, Posebno izdanje, broj 16, Zagreb, prosinac, 1997.)
– Program odgoja i obrazovanja koji je sastavni dio Programa odgoja i obrazovanja za umjereno i teže mentalno retardiranu djecu i omladinu (Vjesnik Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SR Hrvatske, Godina IV, broj 1, Zagreb, 17. siječnja 1984.).
IV.
Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od školske godine 2024./2025.
Klasa: 602-01/23-01/00080
Urbroj: 533-06-24-0001
Zagreb, 18. ožujka 2024.
Ministar
prof. dr. sc. Radovan Fuchs, v. r.
POSEBNI NASTAVNI PROGRAM ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOGA ŽIVOTA I RADA
UVOD
Prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK, 2011.) cilj je posebnoga nastavnog programa omogućiti učenicima stjecanje znanja, razvijanje sposobnosti i vještina potrebnih za uključenje u svakodnevni život u što redovitijim uvjetima, u skladu s njihovom dobi.[1](Na temelju Zakona o hrvatskom jeziku (NN 14/2024) u ovom se dokumentu upotrebljava pojam kurikul i njegove izvedenice. Kod navođenje srodnih dokumenata, koji su objavljeni prije stupanja Zakona o hrvatskom jeziku na snagu, u istom se značenju zadržava pojam kurikulum i njegove izvedenice. ) Stoga je za učenike s teškoćama u razvoju, radi razvoja i ostvarenja njihova potencijala, nužna prilagodba odgojno-obrazovnoga procesa te potpora različite vrste i razine, sukladno njihovim individualnim sposobnostima i posebnostima.
Donošenje posebnih kurikula u sklopu ovoga posebnoga nastavnog programa prelazak je na kompetencijski sustav i učenička postignuća (ishode učenja) usmjerena na učenikove sposobnosti, razvojne osobitosti i druge jake strane. Svaki predmetni kurikul sadržava svrhu i opis predmeta, odgojno-obrazovne ciljeve učenja i poučavanja, strukturu (predmetna područja), odgojno-obrazovne ishode, razradu ishoda s pokazateljem razine usvojenosti »dobar« (služi kao okvir prilikom procjene usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda), sadržaje i preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda, povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama, učenje i poučavanje predmeta te vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
OBVEZNI DIO
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA
A. Svrha i opis predmeta
Kretanje je osnovna ljudska potreba i preduvjet za pravilan psihofizički razvoj djeteta. Pokret kao osnovni oblik svakog kretanja utječe na razvoj motoričkih, perceptivnih i kognitivnih sposobnosti, kao i na razvoj komunikacije, socijalizacije te emocionalni razvoj. Djeca pomoću pokreta upoznaju svijet oko sebe, razvijaju svijest o vlastitom tijelu, komuniciraju pokretom. Kod djece tipičnog razvoja motoričke se vještine usvajaju spontano, dok je kod dijela djece s teškoćama u razvoju potrebno poticati motivaciju za kretanjem vodeći pritom računa o prirodnom slijedu razvoja.
Tjelesna i zdravstvena kultura (pokrata u daljnjem tekstu: TZK) odgojno-obrazovno je područje koje čine redovita nastava, izvannastavni i izvanškolski oblici rada.
Stručne i znanstvene spoznaje za ovaj predmet proizlaze iz znanstvenog polja Kineziologije, odnosno iz njezinih znanstvenih grana kao što su: kineziološka edukacija, kineziologija sporta, kineziološka rekreacija, kineziološka antropologija, kineziterapija i prilagođena tjelesna aktivnost.
U definiranju opisa i odgojno-obrazovnih ciljeva učenja, poučavanja i vježbanja značajne su spoznaje o utjecaju programiranoga tjelesnog vježbanja na razvijanje i održavanje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.
Stručnim i znanstveno utemeljenim tjelesnim vježbanjem ostvaruje se značaj tjelesnoga i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja u poticanju i razvijanju pozitivnog stajališta prema tjelesnom vježbanju koji izravno utječe na zdravlje i kvalitetu života.
Nastava TZK-a kod učenika s teškoćama u razvoju važna je radi potrebe usklađenijeg funkcioniranja u svakodnevnom životu i temelji se na kombinaciji kondicijskih i koordinacijskih motoričkih sposobnosti, zadovoljavajući pritom osnovnu ljudsku potrebu za kretanjem. Djelovanje na antropološka obilježja učenika postiže se nadograđivanjem usvojenih motoričkih znanja i vještina. Dobro planirani sat TZK-a trebao bi zadovoljiti individualne potrebe svakog pojedinca te osigurati mogućnost sudjelovanja u nastavi svim učenicima neovisno o vrsti i stupnju teškoće koju učenik ima.
Predmet TZK omogućuje učenicima da upoznaju svoje tijelo, osnove njegova funkcioniranja, kao i njegove prednosti i ograničenja. Kod učenika nastoji osvijestiti potrebu cjeloživotnoga tjelesnog vježbanja kao preduvjet očuvanja i unaprjeđenja zdravlja razvijajući svijesti o važnosti prevencije nastanka pretilosti i s njom povezanih bolesti te potiče učenike na pravilnu skrb o sebi, osobito na području higijene i pravilne prehrane. Vježbanjem se potiče skladniji rast i razvoj organizma, pravilnije držanje tijela, pridonosi se većim radnim sposobnostima učenika, njihovu uspjehu u učenju te osobnome i socijalnom razvoju. Također, povećava samopouzdanje i samopoštovanje učenika, razvija učenikovu svijest o sebi, uči učenike upornosti, solidarnosti, osjećaju odgovornosti, prihvaćanju različitosti, kao i usvajanju moralnih vrijednosti i načela kao što su nenasilno rješavanje sukoba te razvijanje samoregulacije.
Važno mjesto TZK ima i u Nacionalnom programu sporta u smislu pravodobnog prepoznavanja i usmjeravanja učenika u odgovarajuće izvannastavne i izvanškolske kineziološke/sportske aktivnosti koje odgovaraju razinama njihova talenta, interesa i mogućnosti, na što je osobito važno potaknuti učenike s teškoćama jer su često nedovoljno upoznati ili uključeni u različite aktivnosti izvan škole. Predmet TZK djeluje opuštajuće na učenike i predstavlja planski određen i učinkovit način aktivnog odmora vrlo važan svim učenicima, a osobito učenicima s teškoćama u razvoju.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura jesu:
1. stjecati kineziološka teorijska i motorička znanja radi primjene u svakodnevnom tjelesnom vježbanju
2. pratiti morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja, radi kontrole, održavanja i unaprjeđivanja osobne tjelesne spremnosti uz podršku jednostavnim, poticajnim i slikovitim sredstvima
3. razvijati navike redovita tjelesnog vježbanja radi podizanja razine motoričkih sposobnosti i postignuća s naglaskom na provođenje tjelesnog vježbanja u prirodi i ostalim odgovarajućim otvorenim i zatvorenim sportskim vježbalištima
4. poticati pozitivno stajalište učenika prema kineziološkim aktivnostima i navikavati ih na redovito tjelesno vježbanje radi podizanja razine zdravlja i kvalitete života
5. usvajati odgojne vrijednosti tijekom tjelesnog vježbanja i primjenjivati ih u svakodnevnim životnim situacijama s naglaskom na higijenu tijela, pravilnu prehranu te brigu o prostoru za vježbanje.
C. Predmetna područja posebnog kurikula
1. slika: Predmetna područja u organizaciji posebnog kurikula
nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena
kultura – grafički prikaz
Predmet Tjelesna i zdravstvena kultura sadrži četiri predmetna područja:
A. predmetno područje kineziološka teorijska i motorička znanja
B. predmetno područje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
C. predmetno područje motorička postignuća
D. predmetno područje zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja.
Predmetna područja kurikula određuju sve aktivnosti koje čine smislene i jedinstvene cjeline, a koje su temeljene na širokom rasponu mogućnosti, od poticanja usvajanja i usavršavanja kinezioloških teorijskih i motoričkih znanja, vježbanja, brige o tijelu do odgojno-obrazovnih utjecaja. Predmetna područja izrazito su povezana, čime razvijaju pozitivan stav prema kineziološkim aktivnostima, osiguravaju svestrani odgojno-obrazovni pristup koji omogućuje zadovoljenje raznovrsnih potreba učenika, razvijanje njihovih sposobnosti, mogućnosti i potreba. Ova predmetna područja svojom svrhom omogućuju povezivanje sa svim područjima i predmetima u odgojno-obrazovnome procesu. Sadržaji su im usmjereni na temeljne kompetencije (osobni razvoj i dobrobit, komunikacija i suradnja, donošenje jednostavnih odluka, kreativnost, osobna i društvena odgovornost), a sva su jednakovrijedna i jednako zastupljena u cijeloj vertikali odgojno-obrazovnoga sustava. Ovakvim pristupom oblikovanju predmetnih područja stvara se prostor u kojem mogućnosti i interesi učenika postaju smjernice učiteljima i nastavnicima prema zajedničkom cilju, a to je aktivan i zadovoljan učenik u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima.
A. Kineziološka teorijska i motorička znanja
Predmetno područje kineziološka teorijska i motorička znanja, ističe usvajanje, usavršavanje i primjenu osnovnih kinezioloških, teorijskih i motoričkih znanja i vještina, čijim se svladavanjem podiže razina učeničkih kompetencija uključujući i motoričku pismenost. Učenici će se osnovnim stečenim znanjima i vještinama samostalno ili uz podršku koristiti u kineziološkim aktivnostima, čime se izrazito utječe na razvijanje svijesti o važnosti aktivnog provođenja slobodnog vremena, podizanju kvalitete života i unaprjeđenju zdravlja.
B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
Predmetno područje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti usredotočuje se na ljudsko tijelo i na njegova obilježja. Učenjem o vlastitom tijelu i primjenjivanjem naučenog, učenici će uz podršku pratiti razinu tjelesne spremnosti. Sadržaji u sklopu ovoga predmetnog područja naglašavaju održavanje i poboljšanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti usmjerenih prema povećanju tjelesne spremnosti i razine zdravlja. Osim neprekidnog praćenja rada i napretka učenika, prikupljeni podatci pomoći će pri odabiru odgovarajućih sadržaja za individualno unaprjeđenje i usmjeravanje učenika u izvannastavne i izvanškolske (kineziološke/sportske) aktivnosti.
C. Motorička postignuća
Značajni odgojno-obrazovni ciljevi kurikula TZK-a ostvaruju se u ovome predmetnom području i podrazumijevaju poticanje učenika za redovito tjelesno vježbanje, osposobljavanje za izvođenje vježbi i prirodnih oblika kretanja. Ovo predmetno područje razmatra učinke procesa vježbanja koji se uglavnom izražavaju rezultatima postignutim u pojedinim kineziološkim aktivnostima.
D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja
Predmetno područje zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja usmjereno je ponajprije na razvijanje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju te usvajanje zdravstvenih, higijenskih i ekoloških navika. Učenike se potiče na redovitu tjelovježbu, usvajanje znanja o pravilnoj prehrani, razvijanje navika redovitog održavanja higijene tijela radi pozitivnog utjecaja na kvalitetu življenja, radi prevencije nastanka bolesti te brigu o prostoru za vježbanje. Aktivnosti u prirodi i prirodnom okružju te, općenito život u pokretu, razvijaju i podižu ekološku svijest, snažna su motivacija za razvijanje osobne dobrobiti i zadovoljstva te imaju i snažan utjecaj na zdravstveno stanje pojedinca. Odgojne vrijednosti ostvaruju se cjelokupnim odgojno-obrazovnim procesom, a upravo kineziološki sadržaji i raznovrsni sportovi kao njihov integrirani dio imaju naglašen utjecaj i na usvajanje odgojnih vrijednosti, usvajanje i primjenjivanje jednostavnih pravila, suradnju, empatiju. Odgojne vrijednosti naglašavaju važnost poštovanja osobnosti svakog učenika, a poticajnim okružjem i stimulacijom uz kineziološke sadržaje treba razvijati kreativnost, znatiželju i zadovoljstvo učenika.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Posebni kurikul Tjelesne i zdravstvene kulture posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada, ostvaruje se u trima razvojnim kronološkim (dobnim) skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine – 105 sati godišnje.
U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, a detaljan opis razine »dobar« nalazi se u metodičkim priručnicima predmetnoga kurikula.
U tablicama su ishodi označeni troslovnom pokratom nastavnoga predmeta TZK. Nakon toga slijedi oznaka predmetnog područja, primjerice, A., zatim brojčana oznaka dobne skupine te na kraju redni broj ishoda unutar predmetnog područja.
Objašnjenje oznaka predmetnih područja:
– predmetno područje A. kineziološka teorijska i motorička znanja
– predmetno područje B. morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
– predmetno područje C. Motorička postignuća
– predmetno područje D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja.
Primjer:
PP SK TZK A.1.1. – predmetno područje kineziološka teorijska i motorička znanja, prva dobna skupina, prvi ishod.
PP SK TZK B.1.1. – predmetno područje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti, prva dobna skupina, prvi ishod.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.1.1. Učenik oponaša i izvodi prirodne oblike kretanja koji su povezani s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima i dječjim igrama. | – odabire prirodne oblike kretanja za ovladavanje prostorom, preprekama, otporom i baratanjem predmetima | – izvodi primjerene prirodne oblike kretanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biotička motorička znanja: hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, bacanja, gađanja, hvatanja, udaranja lopte, puzanja, penjanja, spuštanja i provlačenja, vučenja, potiskivanja, povlačenja, dizanja i nošenja, kolutanja i kotrljanja, visovi, opće pripremne vježbe – dječje i društvene igre: dječje igre, društvene igre, jednostavne štafetne igre, jednostavni poligoni na otvorenom i u zatvorenim prostorima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.1.2. Učenik odabire osnovne elemente individualnih sportova i elementarnih igara. | – izabire motoričku aktivnost, predmet i element vezan uz individualni sport i elementarne igre | – izvodi nekoliko osnovnih elemenata individualnih sportova i elementarnih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportska gimnastika, elementi na tlu, elementi na niskoj gredi, preskoci, naskoci, trampolin – atletika: trčanja, skokovi, bacanja – individualni sportovi: kuglanje, boćanje, rolanje, vožnja romobila, vožnja tricikla i bicikla – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, poligoni – sportske igre: graničar, odbojka, košarka, nogomet – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: igre na snijegu, sanjkanje, klizanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog sporta i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.1.3. Učenik oponaša elemente ritmičkih i plesnih struktura uz glazbu. | – izvodi zadani ritam ritmičke ili plesne strukture – odabire osnovne korake i pokrete uz glazbu | – izvodi nekoliko osnovnih elemenata iz ritmičkih i plesnih struktura, uz ritam i glazbu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ritmičke i plesne strukture: vježbe ravnoteže, zamasi, hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, ritmičko- motoričke vježbe, kondicijsko-korektivne vježbe, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti i jednostavne plesne strukture. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog ritma i glazbe u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja i plesa – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim ritmičko-plesnim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.1.1. Učenik prepoznaje morfološka obilježja te jednostavne motoričke i funkcionalne sposobnosti. | – primjenjuje mjerne instrumente za praćenje svoje visine i tjelesne mase – uz vođenje prikuplja rezultate osnovnih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti | – uz vođenje mjeri tjelesnu visinu i masu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjerenje tjelesne visine i mase – testovi za praćenje jednostavnih motoričkih sposobnosti – provjera cikličkih funkcionalnih sposobnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pratiti morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti – označavanje prostora mjerenja i podrška asistivnom tehnologijom. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.1.2. Učenik oponaša prilagođene, primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – ponavlja primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – izvodi opće pripremne vježbe | – izvodi prilagođene, primjerene vježbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođene, primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti: kondicijsko- korektivne vježbe, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti i opće pripremne vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnih vježbi i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.1.3. Učenik slijedi upute za svrstavanje u prostoru. | – upoznaje pozicije na koje se svrstava – svrstava se u kolonu, vrstu i krug | – svrstava se u zadanu formu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjerenje tjelesne visine i mase – oznake u prostoru za vježbanje – kretanje u koloni i krugu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnih oznaka za uvježbavanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK C.1.1. Učenik prepoznaje osobna motorička postignuća i njihov napredak. | – odabire motoričke aktivnosti, predmete i sadržaje – primjećuje osobna motorička postignuća i prati napredak istih | – izvodi osobna motorička postignuća |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportska gimnastika: elementi na tlu, elementi na niskoj gredi, poskoci, naskoci, preskoci, trampolin – atletika: trčanja, skokovi, bacanja – individualni sportovi: kuglanje, rolanje, klizanje, vožnja romobila, vožnja tricikla i bicikla, boćanje, pikado, badminton, borilački sportovi, sportovi na vodi i snijegu – ekipni sportovi: elementi nogometa, košarke, odbojke, rukometa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnoga individualnog ili ekipnog sporta ili igre u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.1.1. Učenik pokazuje brigu za prostor i opremu za vježbanje. | – posprema predmete i sprave za vježbanje – odabire primjerenu opremu za vježbanje | – provodi aktivnosti održavanja prostora i opreme za vježbanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti – primjena predmeta i sprava ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati pravilnu brigu o čistoći i pripremi opreme za tjelesno vježbanje – podučiti kako odabrati primjerenu opremu za tjelesno vježbanje – izvođenje uz primjerenu razinu podrške. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.1.2. Učenik primjenjuje osnove osobne higijene prije i poslije tjelesnog vježbanja. | – presvlači se te primjenjuje osnove osobne higijene prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja | – primjenjuje postupke za održavanje higijene i nosi odgovarajuću opremu za tjelesno vježbanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – podučiti učenika kako odabrati primjerenu opremu za tjelesno vježbanje. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.1.3. Učenik prepoznaje jednostavna pravila iz dječjih, elementarnih igara i raznih sportova. | – odabire jednostavne dječje i elementarne igre u kojima želi sudjelovati – slijedi pravila igara i sportova – izabire sport u kojem želi sudjelovati | – sudjeluje u barem jednoj dječjoj i elementarnoj igri i barem jednom sportu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dječje igre: dječje igre, društvene igre, jednostavne štafete, jednostavni poligoni na otvorenom i u prirodi – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, poligoni – sportovi: atletika, sportska i ritmička gimnastika, kuglanje, rolanje, klizanje, vožnja romobila, vožnja bicikla, boćanje, sportovi s reketom, borilački sportovi, sportovi na vodi i snijegu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati razumijevanje i usvajanje pravila dječjih i elementarnih igara i različitih sportova – usmjeravati učenika na stjecanje socijalno-emocionalnih kompetencija. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura
u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.2.1. Učenik oponaša i koristi se prirodnim oblicima kretanja koji su povezani s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – oponaša i izvodi prirodne oblike kretanja za ovladavanje prostorom, preprekama, otporom i rukovanjem predmetima | – izvodi sve prirodne oblike kretanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biotička motorička znanja: hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, bacanja, gađanja, hvatanja, puzanja, penjanja, spuštanja i provlačenja, dizanja i nošenja, vučenja, potiskivanja i navlačenja, kolutanja i kotrljanja, visovi, opće pripremne vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.2.2. Učenik oponaša i izvodi nekoliko osnovnih sastavnica elementarnih igara, individualnih i ekipnih sportova. | – izabire motoričku aktivnost, predmet i element vezan uz elementarne igre te individualni i ekipni sport | – izvodi nekoliko osnovnih elemenata individualnih, ekipnih sportova te elementarnih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportska gimnastika: elementi na tlu, elementi na spravama, naskoci i preskoci, upori, visovi i rotacije – atletika: trčanja, skokovi iz zaleta i bacanja iz zaleta – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, igre snage, štafetne igre, poligoni – individualni sportovi: kuglanje, badminton, pikado, rolanje, klizanje, vožnja romobila, vožnja bicikla, vožnja na skateboardu, ritmička gimnastika, borilački sportovi – sportske igre: graničar, odbojka, košarka, nogomet, stolni tenis, floorball – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: sanjkanje, hodanje i trčanje s krpljama, grudanje, skijanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog sporta i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK TZK A.2.3. Učenik oponaša i izvodi nekoliko elemenata iz ritmičkih i plesnih struktura uz glazbu. | – ponavlja zadani ritam ritmičke ili plesne strukture – izvodi osnovne korake i pokrete uz glazbu | – izvodi osnovne elemente iz ritmičkih i plesnih struktura, uz ritam i glazbu | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ritmičke i plesne strukture: vježbe ravnoteže, zamasi, hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, ritmičko- metričke vježbe, narodni plesovi, društveni plesovi i aerobik. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog ritma i glazbe u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja i plesa – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim ritmičko-plesnim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | |||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK TZK B.2.1. Učenik prati morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja. | – prikuplja podatke o svojoj visini i tjelesnoj masi – prepoznaje svoje motoričke i funkcionalne sposobnosti – usvaja osnovne korektivne vježbe kineziterapije za pravilno tjelesno držanje | – izvodi vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i pravilno tjelesno držanje | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjerenje tjelesne visine i mase – testovi za praćenje jednostavnih motoričkih sposobnosti – provjera cikličkih funkcionalnih sposobnosti – osnovna kineziterapija. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pratiti morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti učenika – označavanje prostora mjerenja i podrška asistivnom tehnologijom. | |||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.2.2. Učenik se koristi primjerenim vježbama za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – primjenjuje vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – demonstrira prilagođene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – demonstrira opće pripremne vježbe | – izvodi prilagođene, primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođene, primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti: kondicijsko- korektivne vježbe, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti i opće pripremne vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnih vježbi i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK C.2.1. Učenik razlikuje osobna motorička postignuća i pokazuje njihov napredak. | – traži sljedeće motoričke aktivnosti, predmete i sadržaje – razlikuje motorička postignuća i prati napredak svojih motoričkih postignuća | – pokazuje osobna motorička postignuća i pomaže drugima u savladavanju istih |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportska gimnastika: elementi na tlu, elementi na spravama, naskoci i preskoci, upori, vježbe na niskoj gredi – atletika: trčanja, skokovi iz zaleta, bacanja iz zaleta – individualni sportovi: kuglanje, pikado, rolanje, vožnja romobila, vožnja bicikla, vožnja na skateboardu, ritmička gimnastika, borilački sportovi, sportovi s reketom – sportske igre: graničar, odbojka, košarka, nogomet, floorball – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: sanjkanje, hodanje i trčanje s krpljama, grudanje, skijanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnoga individualnog ili ekipnog sporta ili igre u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – sudjelovanje na sportskim priredbama i natjecanjima. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.2.1. Učenik se koristi vježbama za aktivaciju sustava za kretanje i pravilno držanje tijela. | – odabire i demonstrira vježbe za aktivaciju sustava za kretanje – izvodi korektivne vježbe kineziterapije | – u aktivnostima svakodnevnog života koristi se vježbama za aktivaciju sustava za kretanje i pravilno držanje tijela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, igre snage, štafetne igre, poligoni – kineziterapija: kondicijsko-korektivne vježbe, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – odabir prikladnih vježbi i predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – primjerene pohvale za rad i poticanje na povratnu informaciju. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.2.2. Učenik primjenjuje osobnu higijenu tjelesnog vježbanja te sudjeluje u brizi za prostor i predmete za vježbanje. | – presvlači se te primjenjuje osnove osobne higijene prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – odabire primjerenu opremu za vježbanje – priprema i posprema predmete i sprave za vježbanje | – koristi se postupcima za održavanje higijene i nosi odgovarajuću opremu za tjelesno vježbanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – podučiti učenika kako odabrati primjerenu opremu za tjelesno vježbanje – poticati učenika na brigu i odgovornost o vanjskim i unutarnjim prostorima za vježbanje. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.2.3. Učenik upotrebljava jednostavna pravila elementarnih igara i različitih sportova. | – odabire jednostavne elementarne igre u kojima želi sudjelovati – prihvaća i slijedi pravila igara i sportova – izabire sport u kojem želi sudjelovati – upoznaje sposobnost samoregulacije i suradničkog odnosa | – sudjeluje u barem jednoj elementarnoj igri i barem jednom sportu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dječje igre: dječje igre, društvene igre, štafete, poligoni na otvorenom i u prirodi – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, poligoni – sportovi: atletika, sportska gimnastika, ritmička gimnastika, kuglanje, rolanje, klizanje, vožnja romobila, vožnja bicikla, boćanje, borilački sportovi, sportovi s reketom, sportovi s loptom, sportovi na vodi i snijegu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati razumijevanje i usvajanje pravila dječjih i elementarnih igara i različitih sportova – tražiti od učenika povratne informacije o aktivnostima, pravilima i vlastitom doživljaju igre ili sporta – usmjeravati učenika na stjecanje socijalno-emocionalnih kompetencija. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih
područja nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.3.1. Učenik primjenjuje prirodne načine gibanja koji su povezani s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – koristi se prirodnim načinima gibanja – upotrebljava ih za ovladavanje prostorom, preprekama, otporom i baratanjem predmetima | – demonstrira prirodne načine gibanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biotička motorička znanja: hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, bacanja, gađanja, hvatanja, puzanja, penjanja i provlačenja, dizanja i nošenja, vučenja, potiskivanja i navlačenja, opće pripremne vježbe – društvene igre i igre na otvorenom: elementarne igre, štafetne igre, poligoni, igre na igralištu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog sporta i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.3.2. Učenik odabire i koristi se naučenim sastavnicama igara i sportova. | – izvodi motoričku aktivnost – koristi se sastavnicama elementarnih igara, individualnih i ekipnih sportova – odabire ponuđene predmete | – izvodi sastavnice individualnih i ekipnih sportova te elementarnih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, igre snage, štafetne igre – sportska gimnastika: vježbe na tlu, vježbe na spravama, skokovi, naskoci, preskoci, upori, vježbe na niskoj gredi, kolutanja i kotrljanja, visovi, skokovi na trampolinu, ravnotežni položaji, penjanja, poligoni u dvorani – atletika: trčanja, skokovi sa zaletom, bacanja sa zaletom, poligoni prepreka u prirodi – individualni sportovi: kuglanje, pikado, vožnja romobila, vožnja bicikla i tricikla, sportovi s reketom, borilački sportovi – sportske igre: košarka, nogomet, floorball, rukomet, odbojka, futsal – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: sanjkanje, skijanje, grudanje, hodanje i trčanje s krpljama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog sporta i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – odlazak na sportski događaj u ulozi gledatelja. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK A.3.3. Učenik izvodi elemente iz ritmičkih i plesnih struktura uz glazbu. | – primjenjuje zadani ritam – upotrebljava plesne korake i pokrete uz glazbu | – koristi se elementima iz ritmičkih i plesnih struktura |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ritmičke i plesne strukture: vježbe ravnoteže, zamasi, hodanja i trčanja, poskoci i skokovi, ritmičko- motoričke vježbe, narodni plesovi, društveni plesovi i aerobik. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnog ritma i glazbe u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja i plesa – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim ritmičko-plesnim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – odlazak na plesno-scenski spektakl. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.3.1. Učenik provjerava morfološka obilježja motoričke i funkcionalne sposobnosti. | – bilježi podatke o svojoj visini i tjelesnoj masi – upotrebljava svoje motoričke i funkcionalne sposobnosti u aktivnostima svakodnevnog života – izvodi korektivne vježbe kineziterapije za pravilno tjelesno držanje | – izvodi vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te pravilno tjelesno držanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – praćenje tjelesne visine i mase – testovi za praćenje motoričkih sposobnosti – provjera funkcionalnih sposobnosti – osnovna kineziterapija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik pratiti morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti – označavanje prostora mjerenja i podrška asistivnom tehnologijom. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK B.3.2. Učenik izvodi primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – odabire prilagođene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i demonstrira ih – pokazuje opće pripremne vježbe | – primjenjuje vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođene, primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti: kondicijske vježbe, korektivne vježbe, vježbe koordinacije, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti i opće pripremne vježbe, fitnes-vježbe, vježbe na spravama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnih vježbi i predmeta za vježbanje u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK C.3.1. Učenik povezuje osobna motorička znanja i postignuća. | – odabire poneke motoričke aktivnosti, predmete i sadržaje – pokazuje omiljena motorička postignuća i prati njihov napredak | – primjenjuje osobna motorička postignuća u aktivnostima svakodnevnog života |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportska gimnastika: elementi na tlu, elementi na spravama, naskoci i preskoci, upori, vježbe na niskoj gredi – atletika: trčanja, skokovi iz zaleta, bacanja iz zaleta – individualni sportovi: kuglanje, pikado, rolanje, vožnja romobila, vožnja bicikla, vožnja na skateboardu, ritmička gimnastika, borilački sportovi, sportovi s reketom – sportske igre: graničar, odbojka, košarka, nogomet, floorball – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: sanjkanje, hodanje i trčanje s krpljama, grudanje, skijanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir prikladnoga individualnog ili ekipnog sporta ili igre u skladu s individualnim sposobnostima i potrebama učenika – razrada aktivnosti na manje korake i označavanje prostora vježbanja – primjerene pohvale za rad i poticanje učenika na povratnu informaciju – primjerene stanke u radu – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – sudjelovanje na sportskim priredbama i natjecanjima. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.3.1. Učenik izvodi vježbe za aktivaciju sustava za kretanje i pravilno držanje tijela. | – pokazuje vježbe za aktivaciju sustava za kretanje – izvodi korektivne vježbe kineziterapije u aktivnostima svakodnevnog života | – koristi se vježbama za aktivaciju sustava za kretanje i pravilno držanje tijela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, igre snage, štafetne igre, poligoni – kineziterapija, kondicijske vježbe, korektivne vježbe, vježbe opuštanja, vježbe istezanja, vježbe snage, vježbe fleksibilnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim, svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u zatvorenom prostoru i u prirodi – odabir prikladnih vježbi i predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – primjerene pohvale za rad i poticanje na povratnu informaciju. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SŽR TZK D.3.2. Učenik primjenjuje osobnu higijenu tijela i opreme, sudjeluje u brizi za prostor i predmete za vježbanje. | – presvlači se i primjenjuje osnove osobne higijene prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – odabire primjerenu opremu za vježbanje – priprema i posprema predmete i sprave za vježbanje | – koristi se postupcima za održavanje higijene i nosi odgovarajuću opremu za tjelesno vježbanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – usmjeravati učenika na osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – učeniku pružiti povratnu informaciju o opremi za tjelesno vježbanje – pohvaliti učenika za odabir primjerene opreme – poticati učenika na odgovorno ponašanje i brigu o vanjskim i unutarnjim prostorima i predmetima za vježbanje. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK TZK D.3.3. Učenik sudjeluje na priredbama i natjecanjima gdje primjenjuje naučena pravila sportova i elementarnih igara. | – odabire elementarne igre u kojima želi sudjelovati i natjecati se – prihvaća i primjenjuje pravila igara i sportova – izabire sport u kojem se želi natjecati – prepoznaje važnost poštene igre te pokazuje sposobnost samoregulacije i suradničkog odnosa | – natječe se u elementarnoj igri ili sportu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – elementarne igre: igre za razvoj brzine kretanja, igre za razvoj brzine reagiranja, igre za razvoj spretnosti, igre snage, štafetne igre – sportska gimnastika: vježbe na tlu, vježbe na spravama, skokovi, naskoci, preskoci, upori, vježbe na niskoj gredi, kolutanja i kotrljanja, poligoni u dvorani, visovi, skokovi na trampolinu, ravnotežni položaji, penjanja – atletika: trčanja, skokovi sa zaletom, bacanja sa zaletom, poligoni prepreka u prirodi – individualni sportovi: kuglanje, pikado, vožnja romobila, vožnja bicikla i tricikla, borilački sportovi, sportovi s reketom – ekipni sportovi i sportske igre: košarka, nogomet, floorball, rukomet, odbojka, futsal – sportovi na vodi: igre u vodi, plivanje, veslanje – sportovi na snijegu: sanjkanje, skijanje, grudanje, hodanje i trčanje s krpljama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati razumijevanje i usvajanje pravila društvenih i elementarnih igara i različitih sportova – tražiti od učenika povratne informacije o aktivnostima, pravilima i vlastitom doživljaju igre ili sporta – usmjeravati učenika na stjecanje socijalno-emocionalnih kompetencija i ukazivati na važnosti poštene igre. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Tjelesna i zdravstvena kultura povezana je sa svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama te gotovo svim nastavnim predmetima. Vrijednost te povezanosti prepoznali su svi odgojno-obrazovni sustavi svijeta u kojima su uvedene kurikulne promjene te njihova svakodnevna primjena izravno utječe na planiranje, programiranje i provedbu nastavnoga procesa u TZK-u te primjenjivost u svakodnevnom životu.
Povezanost s nastavnim predmetima usmjerena je osobito na prirodoslovne, društveno-humanističke i umjetničke predmete. Kineziološke motoričke aktivnosti mogu biti poticaj učenju i poučavanju drugih predmeta poput Hrvatskoga jezika i komunikacije, Likovne i glazbene kulture, Matematičkih vještina, Radnog odgoja/Izobrazbe u obavljanju poslova, Upoznavanja uže i šire okoline, Socijalizacije te Skrbi o sebi. Proširuje se opće znanje koje se odnosi na tijelo, prostor, gibanje itd.
Povezanost Tjelesne i zdravstvene kulture s međupredmetnim temama omogućuje razvijanje i povećanje zdravstvene, ekološke, kulturne, etičke i građanske svijesti učenika. Međupredmetna tema Zdravlje povezana je s usvajanjem osnovnih znanja o rastu i razvoju, važnosti pravilne prehrane, važnosti hidratacije te razvijanju higijenskih navika učenika. Razvijanje samopouzdanja, poticanje osjećaja odgovornosti, kao i usvajanje važnosti tjelesnog vježbanja u slobodno vrijeme, poveznice su s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Poduzetništvo i Građanski odgoj. Očekivanja međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se integrirano s gotovo svim ishodima predmeta TZK.
Ovakvom znatnom povezanošću izravno se pridonosi utjecaju na cjelokupno povećanju razine kompetencija učenika te je istodobno međupredmetna povezanost izvor stvaralaštva učitelja u pripremi i provedbi nastavnog procesa kao doprinosa oblikovanju i ostvarivanju osobnih potencijala, cjeloživotnog učenja, poštovanja dobrobiti drugih, poštovanja različitosti te aktivnog sudjelovanja u zajednici.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Učenje i poučavanje predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura trebalo bi se temeljiti na načelima koja podrazumijevaju da se učenje nadovezuje na prethodna znanja, iskustva i interese učenika te poticanju aktivnog sudjelovanja učenika u procesu učenja putem opažanja u neposrednoj okolini, odabirom različitih aktivnosti usmjerenih na cilj učenja i uspjeh učenika.
Da bi se ostvarili ishodi nastavnog predmeta TZK u radu s učenicima s teškoćama, važno je koristiti se primjerenim metodama poučavanja. Prema suvremenom, holističkom pristupu uspješnost učenika s teškoćama ovisi o vrsti i količini potpore koja mu se pruža. Zadatci za svakog učenika trebaju biti osmišljeni tako da mu omoguće sudjelovanje u svim aktivnostima te izmjenu istih za održavanje pažnje i koncentracije uz primjerene stanke u radu. Prije izvođenja svake aktivnosti potrebno je osigurati prilagodbe prostora kao i vremensku prilagodbu aktivnosti u odnosu na sposobnosti i teškoće učenika u odgojno-obrazovnoj skupini. Poželjna je primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na uključivanju što većeg broja osjetila i zadovoljavanju različitih preferiranih stilova učenja. Nove sadržaje potrebno je uvoditi postupno u malim količinama s čestim ponavljanjima. Potrebno je potaknuti pažnju učenika prije davanja verbalne upute, a sve sadržaje pokazati, ponoviti više puta i istaknuti ih.
U procesu učenja kod učenika s teškoćama prvi je korak provođenje inicijalne procjene (mjerenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti) radi otkrivanja jakih strana učenika, znanja, vještina, sposobnosti i interesa, ali i teškoća u učenju i vježbanju. Na tome se temelje potrebe učenika i učinkovite strategije poučavanja koje se kontroliraju tranzitivnim i finalnim provjeravanjem.
Uloga je učitelja briga za dobrobit i cjelovit razvoj svakog učenika te poštovanje njegova integriteta i identiteta uz stvaranje sigurnoga, poticajnog i vedrog okružja za učenje i poučavanje predmeta. Učitelj organizira odgojno-obrazovni proces, planira i priprema sadržaje i aktivnosti učenja i poučavanja, koristi se različitim izvorima znanja, odabire i primjenjuje metode i strategije koje potiču aktivno uključivanje učenika i primjenu stečenih znanja. Učitelj primjenjuje različite i individualizirane pristupe učenja i poučavanja, uzimajući u obzir specifičnosti svakog učenika, njegove interese i mogućnosti. Neprekidno prati i procjenjuje napredak učenika, kao i svoj rad te planira daljnji rad s učenicima, koji se temelji na usvojenim motoričkim znanjima i vještinama.
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta TZK povezuju se i koriste sadržaji koji učeniku pružaju priliku za stjecanje novih znanja i vještina te aktivno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima.
Proces učenja i poučavanja provodi se u sigurnome, ugodnom i poticajnom okružju koje pobuđuje zanimanje i aktivnost učenika. Odvija se u sportskoj dvorani, dvoranama za kineziterapiju, senzornim sobama, sportskim i dječjim igralištima, prirodi te drugim sportskim prostorima (sportsko- rekreacijskim centrima, bazenima, moru, klizalištima, sanjkalištima i skijalištima, trim-stazi i atletskim borilištima). Odabir prostora nastave ovisi o ishodima koje želimo ostvariti, potrebama i mogućnostima učenika, kao i sredini u kojoj učenici žive i materijalnim uvjetima.
Radi unaprjeđenja nastave TZK-a važno je razvijati suradnju s ostalim učiteljima, nastavnicima i stručnim suradnicima škole, roditeljima/skrbnicima, drugim školskim ustanovama, sportskim organizacijama, lokalnom i širom zajednicom.
Vrijeme potrebno za usvajanje ishoda nije isto za sve učenika te se ono može produljiti. Učitelj ima slobodu primijeniti različite načine organizacije rada i učenja uz kombiniranje i grupiranje učenika kako bi što bolje iskoristio njihove mogućnost i osigurao njihov uspjeh.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje u nastavnome predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura u sklopu Posebnoga programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada potrebno je temeljiti na neprekidnom praćenju napretka učenika tijekom cijele nastavne godine. Sastavnice vrednovanja proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u četiri predmetna područja. To su: kineziološka teorijska i motorička znanja (A), morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti (B), motorička postignuća (C) te zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja (D). Kontinuiranim praćenjem učenika i uvažavanjem njihovih specifičnih načina funkcioniranja vrednuju se razine usvojenosti znanja. Također je važno uzeti u obzir njihov odnos prema radu i odgojnim vrijednostima. Učenje, poučavanje i vrednovanje međusobno su povezani postupci i trebaju sadržavati usklađene prilagodbe.
Individualizirani kurikul svakog učenika s teškoćama jasno određuje ishode, vrijeme ostvarivanja, strategije učenja i aktivnosti za njihovo usvajanje. Postignuća učenika vrednuju se prema odgojno-obrazovnim ishodima iz individualiziranog kurikula.
U postupku vrednovanja važno je primjenjivati tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog. Cilj je vrednovanja praćenje napretka učenika te njegova individualnoga razvoja.
Vrednovanje za učenje formativno prati napredovanje učenika tijekom obrazovnih razdoblja pri čemu je važno dati redovitu povratnu informaciju o postignutom uspjehu u odnosu na postavljene ishode. Trenutačna postignuća učenika uspoređuju se s njegovim prethodnim postignućima. Svrha je ovog vrednovanja poticanje napretka učenika, pronalaženja možebitnih propusta u poučavanju i davanje povratne informacije učeniku, učenikovu roditelju/skrbniku kao i samom učitelju.
Metode vrednovanja su sljedeće:
– bilješke o napredovanju
– obrasci procjene motoričkih znanja.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku učitelja. Uloga je učitelja ponajprije u poticanju i usmjeravanju učenika.
Metode vrednovanja su sljedeće:
– vođenje individualnih savjetodavnih razgovora s učenicima
– slikovni obrasci za samoprocjenu aktivnosti.
Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura su sljedeće:
– teorijska i motorička znanja
– morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
– motorička postignuća
– zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vrednovanja.
Vrednovanje naučenoga provjera je ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira opisnom ocjenom. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda.
U navedenim sastavnicama vrednovanja vrednuju se znanja koja je učenik stekao u skladu s postavljenim ishodima za određenu dobnu skupinu.
Napredovanje učenika prati se pisanim bilješkama, a razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom.
Ocjenjivanje treba biti motivirajuće, a kriteriji vrednovanja u skladu s individualnim mogućnostima učenika.
Opisna ocjena na kraju obrazovnog razdoblja i bilješka o praćenju programa povratna je informacija učeniku, roditelju/skrbniku i učitelju. Učitelj za svakog učenika upisuje kratak osvrt na postignuća konkretnim i autentičnim opisom njegovih jakih strana te preporukama za napredovanje u predmetu. Kvalitativni osvrt ukazuje na to što učenik zna i može izvesti, u kojim je aktivnostima posebno uspješan, a u kojim treba unaprijediti učenje i koristiti se dodatnom podrškom. Promjene u morfološkim značajkama, motoričkim i funkcionalnim sposobnostima također su sastavni dio ukupnog vrednovanja učenika.
Pisanim kvalitativnim osvrtima učitelja daje se točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u ovladavanju pojedinim vještinama u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulskim dokumentima. Evaluacija kurikula tijekom školske godine podrazumijeva i moguće revidiranje individualiziranog kurikula.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
RADNI ODGOJ
A. Svrha i opis predmeta
Radni odgoj predstavlja jedno od temeljnih odgojno-obrazovnih područja radi stjecanja manualnih, radnih i tehničkih vještina te razvoj osnovne kulture rada kod učenika s teškoćama u razvoju. Provodi se u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske koji obuhvaća odgoj i obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju. Radni odgoj obuhvaća osnovna pedagoška djelovanja te potiče na razvoj pojedinca putem senzorne, didaktičke i djelatno-produktivne aktivnosti. Temelji se na usvajanju i usavršavanju osnovnih psihomotornih vještina, znanja i navika koje pridonose razvoju psihomotornih, funkcionalnih i radnih sposobnosti, stjecanju radnih navika te stvaranju pozitivnog stajališta prema radu općenito. Radni odgoj potiče integraciju i generalizaciju psihomotornih vještina, slijedeći hijerarhijski smjer razvoja vještina koje su nužne za kasniji razvoj vještina manipulacije predmetima i materijalima za izobrazbu za obavljanje jednostavnih poslova. Područja Radnog odgoja praktične su izvedbe svih onih psihomotornih i radnih aktivnosti koje pojedinac, prema svojim sposobnostima, mogućnostima i interesima, ciljano i sustavno usvaja da bi razvio, poboljšao i integrirao vještine perceptivno-motoričkog sustava, vještine manualnih sposobnosti, stekao dobre preduvjete za razvoj radnih i tehnički vještina te promišljao o zaštiti i uređenju okoline. Time se stječu temeljne kompetencije, poglavito one koje proizlaze iz potrebe primjerenoga i stalnog prilagođavanja novim radnim i životnim uvjetima. U definiranju opisa i odgojno-obrazovnih ciljeva učenja, poučavanja i praktičnog rada značajne su spoznaje o utjecaju svih elemenata radnog odgoja na psihomotorne, radne i funkcionalne sposobnosti učenika. Nastavni predmet Radni odgoj omogućuje učenicima razumijevanje važnosti usvajanja osnovnih radnih navika, potiče učenike na preuzimanje aktivne radne uloge, pridonosi većim radnim sposobnostima, uspjehu u učenju te osobnome i socijalnom razvoju. Provedbom aktivnosti Radnog odgoja omogućuje se povećanje socijalne uključenosti, razvija se sposobnost donošenja odluka i rješavanja situacijskih problema te se razvija samopouzdanje, samopoimanje, upornost, odlučnost i mnoga druga pozitivna obilježja učenika. Znanje i vještine koje se stječu te navike koje se razvijaju putem aktivnosti Radnog odgoja pripremaju i potiču učenika na preuzimanje što aktivnije uloge tijekom radnog procesa.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Osnovni cilj nastavnog predmeta Radni odgoj obuhvaća razvoj vještina nužnih za integrirano djelovanje perceptivnoga i motoričkog sustava učenika. Aktivnosti koje se provode unutar Radnog odgoja usmjerene su na razvijanje vještina manipulacije predmetima u neposrednom okružju učenika te poticanje razvoja sposobnosti koje su temelj za izobrazbu u obavljanju jednostavnih zadataka i poslova u okružju učenika. Učenik razvija komunikacijske i socijalne vještine važne za zajedničko djelovanje grupe prema ostvarenju cilja, usvaja radne navike i stječe iskustvo brige o prostoru i okolišu.
Kao rezultat učenja i poučavanja posebnoga predmetnog kurikula Radni odgoj učenici će:
1. ovladati temeljnim vještinama perceptivnoga i motoričkog sustava te integrirati sustave u jedinstvenu, svrhovitu akciju
2. razvijati vještine koordinacije i fine motorike
3. prepoznavati i izražavati se koristeći se materijalom iz neposrednog okružja
4. održavati čistoću radnoga i životnog prostora
5. stjecati radne navike
6. izvršavati jednostavne radne zadatke
7. brinuti se o okolišu
8. uređivati i čuvati okoliš.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Kurikul nastavnog predmeta Radni odgoj organiziran je u tri međusobno povezana predmetna područja: senzoričko-didaktička priprema, osnovne radne vještine te briga o okolišu i zbrinjavanje otpadnih materijala.
1. slika: Predmetna područja posebnoga kurikula nastavnog
predmeta Radni odgoj – grafički prikaz
Senzoričko-didaktička priprema obuhvaća osviještenost perceptivnih modaliteta i razvoj sposobnosti svrhovite motoričke aktivnosti. Obrazovanje učenika s većim teškoćama u prvim godinama obrazovanja mora biti usmjereno stvaranju preduvjeta za hijerarhijski razvoj vještina i postavljanje temelja za buduće učenje i poučavanje. Zadaća programskog područja psihomotornog razvoja jest sustavno poticanje i razvoj svijesti o vlastitom tijelu, prostornih i vremenskih relacija te razvoj i povećanje sposobnosti perceptivnih modaliteta u doživljaju stvarnosti. Svrhovita motorička sposobnost kao integracija perceptivnom i motoričkom funkcioniranju preduvjet je za razvoj kvalitetnih vještina školskog učenja. Predmetno područje usmjereno je na poticanje razvoja vizualno-motoričkih sposobnosti te fine motorike kod učenika s teškoćama u razvoju radi aktivacije svih onih elemenata koji su potrebni za stvaranje optimalnih preduvjeta za pravilno izvođenje radnih zadataka. Razvoj vizualno-motoričkih sposobnosti obuhvaća vježbe i aktivnosti koje su usmjerene na poticanje bolje koordinacije oko-ruka, percepcije oblika i vizualne diskriminacije, vizualne memorije, sekvencioniranja te razvoja bilateralne koordinacije. Fina motorika, kao sposobnost stvaranja preciznih manualnih pokreta uz jasno vizualno praćenje, obuhvaća izvođenje različitih aktivnosti te radnih zadataka radi razvoja osnovnih elemenata manualne spretnosti i preciznosti te manualne snage.
Predmetno područje osnovne radne vještine obuhvaća poznavanje materijala i alata za rad, razlikovanje i mogućnost odabira različitih materijala za kreaciju i manipulaciju za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta od pedagoški oblikovanoga i neoblikovanog materijala. Učenik razvija stvaralaštvo te se potiče i razvoj kritičkoga i kreativnog mišljenja. Odabir materijala i sredstava za rad treba slijediti prirodan odabir i interes učenika. U navedenim se područjima učenika obavljanjem jednostavnih radnih zadataka i aktivnosti uvodi u radni proces radi usvajanja svih onih osnovnih elemenata koji će stvoriti temelje za daljnje učenje i poučavanje u Izobrazbi za obavljanje poslova.
Predmetno područje briga o okolišu i zbrinjavanje otpadnih materijala obuhvaća razvoj vještina koje su usmjerene razvijanju i unaprjeđenju vještina brige oko bilja i okoliša kao i razvoj navika usmjerenih na osamostaljivanje učenika. Pritom je važno učenika poticati na oslanjanje na vlastite snage te razvijati osobine kao što su upornost, urednost, odgovornost, opreznost i samodisciplina. Naglasak je poučavanja na razvoju funkcionalnih vještina radi zadovoljavanja osnovnih zadataka brige o okolišu i uređenja neposrednoga vanjskog okružja učenika uz primjenu metoda i strategija prilagodbi primjerenih učeniku što uključuje i primjenu asistivne tehnologije.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Senzoričko-didaktička priprema | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.1.1. Učenik usmjerava pažnju na osjetilni podražaj. | – reagira promjenom ponašanja na izlaganje podražaju – okreće se (pogled, tijelo...) prema izvoru podražaja – prepoznaje izvor podražaja (svjetiljka, bubanj, zvečka...) – uparuje izvore podražaja/diskriminira ih – koristi se osjetilima za planiranje i izvođenje radnih zadataka/aktivnosti | – reagira različitim promjenama ponašanja na osjetni podražaj |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti didaktički materijali usmjereni na poticanje osjetnih podražaja učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagoditi didaktički materijal prema individualnim sposobnostima i mogućnostima učenika – poticati osjetne podražaje učenika iz različitih izvora – obratiti pozornost na različite senzoričke i zdravstvene poteškoće učenika (epi) – omogućiti učenicima primjerenu razinu podrške u radu – prilagoditi aktivnosti prema razvojnom stupnju učenika – omogućiti učeniku primjerenu podršku u radu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.1.2. Učenik istražuje didaktički materijal. | – izdvaja važne informacije od nevažnih – pokazuje razlike ili sličnosti na ponuđenim materijala na osnovu određenih obilježja – uočava odnose među predmetima u užoj i široj okolini – niže objekte u ispravnom redoslijedu – ponavlja osobine jednostavnih predmeta, oblika te didaktičkih materijala – pokazuje dio slike koji nedostaje – sortira iste oblike po veličini | – izvršava zadatke razlikovanja i sortiranja prema zadanom redoslijedu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti didaktički materijali usmjereni na poticanje vizualne percepcije učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal perceptivnim i manipulativnim sposobnostima učenika – prilagoditi veličinu, kontrast i boju didaktičkog sredstva i vizualnog materijala, obratiti pozornost na učenike sa senzoričkim teškoćama te prilagoditi aktivnosti sukladno njihovim potrebama – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – učenik vizualno i taktilno istražuje ponuđene didaktičke materijale – osigurati primjerenu razinu podrške u radu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.1.3. Učenik postiže motorički odgovor prema osjetnim podražajima. | – usmjerava pažnju prema imenovanom predmetu – vrši motoričku akciju prema imenovanom predmetu – uočava dijelove predmeta – uočava dio koji nedostaje – izdvaja predmete prema zvuku, mirisu, okusu i opipu – poseže i dodiruje predmete – taktilno istražuje predmete različitih oblika, veličina, teksture i topline – uzima i ispušta predmete na određeno mjesto – izvršava motoričku akciju prema različitim auditivnim podražajima (zvukovi upozorenja, opasnosti, zvukovi koji označuju početak i kraj aktivnosti) | – izvršava jednostavnu motoričku akciju prema uputi učitelja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti didaktički materijali usmjereni na poticanje perceptivnih sposobnosti učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sve aktivnosti preporučene za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, podijeliti ih na manje etape rada – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal manipulativnim i perceptivnim sposobnostima učenika – pružiti učeniku primjerenu razinu podrške u radu – koristiti se prilagođenim didaktičkim materijalom iz učenikove neposredne okoline. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.1.4. Učenik manipulira didaktičkim materijalom na primjeren način. | – prati pogledom predmet pri kretnji – prati pogledom i hvata predmet pri kretnji – prebacuje predmete različite veličine i težine između dviju ruku – ubacuje i vadi predmete iz kutije i/ili posude – umeće različite oblike na predložak – slaže slagalice – baca i hvata predmete (lopte različite veličine i težine) – izvodi aktivnosti prelaska medijalne linije tijela – izvodi dvoručne aktivnosti – niže elemente različitih veličina i oblika – reže škarama prema obrascu – modelira didaktički materijal – slaže didaktički materijal prema modelu (visina, duljina) – sortira didaktički materijal prema određenim obilježjima | – pravilno manipulira ponuđenim didaktičkim materijalom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti didaktički materijali usmjereni na poticanje fine motorike, bilateralne koordinacije te manipulativnih sposobnosti učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagoditi didaktički materijal manipulativnim sposobnostima učenika – obratiti pažnju na učenike sa senzoričkim poteškoćama te sukladno tomu prilagoditi sve predviđene aktivnosti – obratiti pažnju na učenike kod kojih je prisutna potreba za oralnom stimulacijom te poduzeti mjere zaštite – osigurati učeniku zorni prikaz svih aktivnosti te usmjeravati učenika prilikom izvršavanja istih – podijeliti aktivnosti na manje etape rada – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu (verbalna uputa, fizičko vođenje, usmjeravanje...) – jasno pratiti slijed aktivnosti (vizualni raspored) – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika. | ||
| B. Osnovne radne vještine | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.1.1. Učenik izdvaja osnovni pribor i alate za rad. | – imenuje i/ili pokazuje nekoliko osnovnih pribora i radnih alata – izdvaja osnovni pribor i alate za rad od ostalog pribora – povezuje pribor i alate za rad s njihovom svrhom – izdvaja prostor za odlaganje radnog pribora i alata za rad od ostalih prostora | – navodi neke od osnovnih alata i pribora za rad iz neposrednog okružja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti prikazi (zorni, digitalni, fotografija, slika) jednostavnih radnih alata i pribora za rad prilagođenih individualnim sposobnostima i potrebama učenika s teškoćama u razvoju (jednostavni alati za modeliranje, bojenje, rezanje, lijepljenje...). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učenicima s teškoćama u razvoju zorni prikaz osnovnog pribor i alata za rad – osigurati učeniku s teškoćama u razvoju prikaz pribora i alata za rad iz različitih izvora (slike, fotografije, različiti digitalni zapisi...) – osigurati učenicima s teškoćama u razvoju vizualnu podršku u radu – osigurati sigurno radno okružje za učenika – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u odgojno-obrazovnom radu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.1.2. Učenik istražuje različite materijale za rad. | – imenuje i/ili pokazuje osnovne materijale za rad – istražuje materijale za rad u neposrednom okružju različitim osjetnim modalitetima – izdvaja primjenjive materijale za rad od neprimjenjivih – sortira osnovne materijale za rad prema određenim obilježjima (konzistencija, tekstura, oblik, boja) – izdvaja korišteni radni materijal u uporabnome ili ukrasnom predmetu od ponuđenih | – navodi neke radne materijale iz neposrednog okružja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prikaz i imenovanje osnovnih materijala za rad – različiti osjetni doživljaji materijala za rad iz neposrednog okružja – aktivnosti izdvajanja primjenjivih od neprimjenjivih materijala – različite aktivnosti razvrstavanja predmeta prema određenim obilježjima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku prikaz osnovnih vrsta radnih materijala iz različitih izvora (zorno, slika, fotografija, različiti digitalni zapisi i sl.) – prilagoditi osnovne radne materijale individualnim potrebama i mogućnostima učenika s posebnim naglaskom na učenike sa senzoričkim teškoćama – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal manipulativnim sposobnostima učenika – osigurati primjerenu razinu podrške u radu učeniku s teškoćama u razvoju – obratiti pozornost na učenike kod kojih je prisutna oralna stimulacija te poduzeti mjere zaštite. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.1.3. Učenik identificira osnovne radne tehnike. | – izdvaja osnovne radne tehnike od ostalih aktivnosti – navodi nekoliko osnovnih radnih tehnika – opisuje jednu do dvije radne tehnike – povezuje pribor i alate za rad s određenom tehnikom rada – povezuje osnovnu radnu tehniku sa završnim proizvodom rada | – navodi neke osnovne primjenjive tehnike u radnom procesu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prikaz osnovnih radnih tehnika za izradu određenih uporabnih i ukrasnih predmeta – navođenje i opisivanje osnovnih radnih tehnika – neposredni prikaz osnovnih radnih tehnika – povezivanje radne tehnike s određenim priborom i alatom za rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – omogućiti učeniku prikaz osnovnih radnih tehnika iz različitih izvora (zorno, slika, fotografija, različiti digitalni zapisi i sl.) – ukloniti moguće opasnosti te osigurati sigurno radno okružje za učenika s teškoćama u radu – osigurati učeniku učenje prema prikazanom modelu – osigurati učeniku potrebnu razinu podrške u odgojno-obrazovnom radu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.1.4. Učenik izrađuje jednostavne ukrasne ili uporabne predmete. | – priprema radno mjesto za rad (uklanja nepotrebne predmeta s radne površine) – izdvaja potreban radni pribor i/ili radni alat za izvršavanje radnog zadatka od ponuđenih – odabire jednostavan materijal za izradu ukrasnoga ili uporabnog predmeta od ponuđenog – jasno prati verbalnu uputu u radu – pravilno prati etape rada da bi izvršio radni zadatak – izrađuje jednostavni ukrasni ili uporabni predmet prema predlošku ili zadanom modelu – čisti pribor za rad nakon upotrebe – održava radno mjesto urednim | – izrađuje jednostavni ukrasni ili uporabni predmet prema zadanom predlošku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite aktivnosti za razvoj praktičnih vještina prilikom izrade jednostavnih i uporabnih predmeta – aktivnosti pripreme radnog mjesta, materijala te pravilni odabir tehnika za rad – praćenje etapa rada tijekom radnog procesa – izrađivanje jednostavnih ukrasnih i uporabnih predmeta prema predlošku ili zadanom modelu – čišćenje pribora za rad nakon upotrebe – održavanje radnog mjesta urednim nakon izrade zadanog predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – potrebno osigurati sigurno okružje – omogućiti učeniku vlastito radno mjesto – pravilno pozicionirati učenika za radno mjesto – obratiti pozornost na učenike kod kojih je prisutna potreba za oralnom stimulacijom – omogućiti učenicima, kojima je to potrebno, prilagođen pribor i alate za rad – prilagoditi razinu složenosti aktivnosti i radnih zadataka prema sposobnostima i mogućnostima učenika s teškoćama u razvoju – jasno definirati etape radnih aktivnosti potrebnih za izvršenje radnog zadatka – osigurati učenicima s teškoćama u radu vizualnu podršku prikaza aktivnosti potrebnih za izvršenje radnog zadatka – omogućiti kraći odmor između etapa izvršenih radnih zadataka ili radnih aktivnosti – omogućiti učenicima s teškoćama u razvoju dovoljno vremena za izvršenje radnog zadatka ili aktivnosti – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode) – omogućiti učenicima sa senzornim poteškoćama posebne uvjete rada kao što je, primjerice, uporaba slušalica za zaštitu od buke, prilagodba osvjetljenja, uporaba zaštitnih rukavica i sl. | ||
| C. Briga o okolišu i zbrinjavanje otpadnih materijala | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.1.1. Učenik imenuje osnovni pribor i alate za brigu o sobnom bilju. | – pokazuje osnovni pribor i alate – razlikuje osnovni pribor i alate – bira osnovni pribor i alate između više vrsta pribora i alata – sortira alat prema zadanom kriteriju | – prema uputi učitelja bira pribor za brigu o sobnom bilju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovni alat za brigu o sobnom bilju, vrste alata za brigu o bilju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – umanjeni konkreti alata za obradu tla – slikovni prikazi (fotografije, ilustracije) alata za obradu tla, prostora za skladištenje – alat prilagoditi manipulativnim i senzoričkim osobitostima učenika – prilagoditi način poučavanja individualnim razlikama između učenika – osigurati učenicima primjerenu razinu podrške u radu – univerzalni dizajn oznaka skladišta ili ormara za čuvanje alata – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – učenicima osigurati podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – koristeći se IKT-om i tehnikom video modeling prikazati čuvanje i skladištenje alata i pribora. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.1.2. Učenik imenuje različite alate za obradu tla. | – pokazuje osnovni pribor i alate – razlikuje osnovni pribor i alate – identificira strojeve za obradu tla – izdvaja različite alate od drugog pribora – sortira alat prema uputi učitelja – sprema alata u ormar ili skladište | – prema uputi učitelja bira alat za obradu tla |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – alati, uporaba alata, ljudi i strojevi, čistoća i urednost alata. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – umanjeni konkreti alata za obradu tla – slikovni prikazi (fotografije, ilustracije) alata za obradu tla, prostora za skladištenje – alat prilagoditi manipulativnim i senzoričkim osobitostima učenika – prilagoditi način poučavanja individualnim razlikama između učenika – osigurati učenicima primjerenu razinu podrške u radu – univerzalni dizajn oznaka skladišta ili ormara za čuvanje alata – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – učenicima osigurati podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – koristeći se IKT-om i tehnikom video modeling prikazati čuvanje i skladištenje alata i pribora. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.1.3. Učenik imenuje osnovni pribor potreban za čišćenje vanjskoga prostora. | – pokazuje osnovni pribor za čišćenje vanjskoga prostora – izdvaja pribor za čišćenje vanjskoga prostora od ostalog alata – razlikuje pribor za čišćenje vanjskoga prostora – skladišti pribor za čišćenje vanjskog alata | – prema uputi bira pribor za čišćenje vanjskog prostora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – okoliš moje škole, alati i pribor za uređenje vanjskog prostora škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – umanjeni konkreti alata – slikovni prikaz (fotografije i ilustracije) alata – alat prilagoditi manipulativnim i senzoričkim osobitostima učenika – prilagoditi način poučavanja individualnim razlikama između učenika – osigurati učenicima primjerenu razinu podrške u radu – univerzalni dizajn oznaka skladišta ili ormara za čuvanje alata – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – osigurati učeniku podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – koristeći se IKT-om i metodom video modeling prikazati čuvanje i skladištenje alata i pribora. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.1.4. Učenik razlikuje i sortira otpad (papir, metal, plastika). | – razlikuje papir, metal i plastiku – sortira papir, metal i plastiku – odlaže papir, plastiku i metal u za to predviđene spremnike | – sortira otpad |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – papir i proizvodi od papira, staklo i proizvodi od stakla, plastika i proizvodi od plastike, drugi materijali, ujedno zagađivači otpada (baterije, limenke, metal, lijekovi), spremnici za odlaganje otpada. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – univerzalni dizajn oznaka na spremnicima za odlaganje otpada – vizualna podrška pri objašnjavanju postupka odvajanja otpada – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu – posebnu pažnju posvetiti učenicima koji se oralno stimuliraju ili jedu nejestive predmete. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Radnog odgoja u dobnoj skupini od 7. do 10. godine – grafički prikaz
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Senzoričko-didaktička priprema | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.2.1. čenik razlikuje predmete prema boji, veličini i teksturi. | – razlikuje predmete prema obliku – uparuje predmete istog oblika – manipulira različitim materijalima za oblikovanje – izrađuje jednostavna geometrijska tijela – reproducira različite geometrijske oblike prema predlošku | – izdvaja predmete prema zadanim karakteristikama i obilježjima |
– uparuje predmete iste boje – razvrstava skup predmeta prema boji – razlikuje predmete po veličini – uparuje predmete iste veličine – razvrstava predmete prema veličinama (veliko/malo) – izdvaja predmete iste teksture | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba različitih didaktičkih materijala iz neposredne okoline učenika – služenje materijalima za oblikovanje – razlikovanje, uparivanje i razvrstavanje predmeta prema zadanim karakteristikama i obilježjima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti podršku (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualni potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između njihova izvršavanja – koristiti se predmetima iz neposredne okoline učenika – pratiti princip zornosti u radu – obratiti pozornost na individualne specifičnosti učenika (senzoričke poteškoće, poteškoće vizualnog procesuiranja i sl.) te sukladno tome prilagoditi radni materijal – koristiti se različitim metodama poučavanja u odgojno-obrazovnom radu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.2.2. Učenik izvodi jednostavne manipulativne aktivnosti. | – pravilno se koristi osnovnim priborom za rad (škare, kistovi, čekić...) – manipulira predmetima različite vrste materijala i teksture – izrađuje zadane elemente prema modelu – reproducira elemente pomoću različitih materijala za oblikovanje – reže precizno prema zadanom obrascu različite vrste materijala – lijepi materijal prema zadanom modelu – izvršava različite aktivnosti nizanja većih i manjih predmeta (primjerice, niže veće ringove na špagu, niže perle na traku) – povezuje elemente zakretanjem i okretanjem (primjerice, navodi maticu na vijak, čep na bocu) – pravilno udara čekićem predmete različite veličine | – manipulira osnovnim radnim priborom i didaktičkim materijalom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovni pribor za rad (škare, kistovi, ljepila, čekić, matice, vijak...) – manipulacija i služenje predmetima različite vrste materijala i teksture – aktivnosti nizanja, rezanja i lijepljenja različitih vrsta materijala prema zadanom obrascu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati sigurno radno okružje za učenika – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u odgojno-obrazovnom radu – omogućiti učeniku specijaliziran radni pribor prilagođen njegovim individualnim potrebama i mogućnostima (zaštitne škare, gumeni čekić...) – prilagoditi didaktički materijal manipulativnim sposobnostima učenika – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode). | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO A.2.3. Učenik izvršava radne zadatke prema različitom stupnju složenosti. | – od ponuđenih zadataka bira zadatak primjerene razine složenosti – uz primjerenu razinu podrške određuje etape radnog zadatka – izvršava radni zadatak prema zadanim etapama rada | – slijedi etape rada u pripremljenim zadatcima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – praktične vještine. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sve aktivnosti koje se preporučuju za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, podijeliti ih na manje etape rada – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti podršku (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualnim potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između njihova izvršavanja – osigurati vizualni raspored u radu – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u odgojno-obrazovnom radu. | ||
| B. Osnovne radne vještine | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.2.1. Učenik se koristi osnovnim priborom i alatima za rad. | – pravilno odabire potreban pribor i alate za rad kako bi izvršio radni zadatak – priprema pribor i alate za upotrebu – pravilno se koristi osnovnim priborom i alatima za rad – brine se o urednosti radnog pribora i alata za rad – pravilno odlaže i posprema osnovni pribor i alate za rad – održava prostor za odlaganje pribora i alata za rad urednim | – pravilno se služi nekim od osnovnih pribora i alata za rad |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – priprema, korištenje i održavanje osnovnog pribora i alata za rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku sigurno radno okružje – obratiti pozornost na učenike kod kojih je prisutna potreba za oralnom stimulacijom te poduzeti određene mjere zaštite tijekom radnog procesa – omogućiti učenicima kojima je to potrebno prilagođen pribor i alate za rad – prilagoditi razna didaktička sredstva manipulativnim sposobnostima učenika – osigurati učeniku vizualnu podršku u radu – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode) – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti podršku (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualni potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između njihova izvršavanja – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.2.2. Učenik se koristi različitim materijalima u radu. | – imenuje i/ili pokazuje različite materijale za rad – izdvaja potrebne radne materijale za izradu ukrasnoga ili uporabnog predmeta od ostalih – ispravno upotrebljava različite vrste materijala u radu – pravilno odlaže ostatke radnog materijala nakon upotrebe | – pravilno upotrebljava nekoliko različitih materijala u radu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – radni materijali za manualnu manipulaciju i oblikovanje: tijesto, plastelin, glina, glinamol, različite mase za modeliranje – papirnati materijali: papir, hamer-papir, karton, salvete / ukrasni papir – prirodni radni materijali: spužva, vuna, drvo, prirodne vrste tekstila – ostali radni materijali: različite vrste boja, ljepilo, ljepljive vrpce, ukrasne trake i vrpce i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati primjeren radni materijal prema individualnim sposobnostima i interesima učenika – prilagoditi različite radne materijale prema individualnim potrebama učenika kod kojih su prisutne senzorne teškoće – obratiti pozornost na učenike kod kojih je prisutna potrebna za oralnom stimulacijom te sukladno tome osigurati sigurno radno okružje – sve aktivnosti preporučene za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, podijeliti ih na manje etape rada – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu (fizičko vođenje, verbalna uputa, usmjeravanje). | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.2.3. Učenik primjenjuje osnovne radne tehnike. | – izdvaja osnovnu radnu tehniku za izradu zadanog predmeta od ponuđenih – opisuje odabranu radnu tehniku – navodi osnovne elemente ili etape izdvojene radne tehnike – pravilno prati etape rada tijekom radnog procesa – primjenjuje osnovne mjere zaštite na radu | – pravilno primjenjuje zadanu tehniku tijekom radnog procesa |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izdvajanje osnovne radne tehnike za izradu zadanog predmeta (primjerice, učenik iz ponuđenih slika ili fotografija radnih tehnika pokazuje onu koja je potrebna za izradu zadanog predmeta) – navođenje osnovnih elemenata ili etapa radne tehnike (učenik izdvaja vizualne kartice, slike ili fotografije osnovnih elemenata zadane radne tehnike poput vizualnih prikaza otvaranja boje, izlijevanja boje u posudu, bojenje materijala i sl.) – primjenjivanje osnovnih mjera zaštite u radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zadane aktivnosti prilagoditi razvojnom stupnju te mogućnostima, sposobnostima i interesima učenika – vizualno pratiti slijed aktivnosti (uporaba vizualnog rasporeda u radu) – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške te, ako je potrebno, fizički voditi ili usmjeravati učenika – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO B.2.4. Učenik izrađuje ukrasne i uporabne predmete različite namjene. | – priprema radno mjesto i prostor za rad – odabire potreban radni pribor i/ili radni alat za izvršavanje radnog zadatka – odabire prikladne materijale za izradu ukrasnoga ili uporabnog predmeta – odabire prikladne radne tehnike za izradu ukrasnoga ili uporabnog predmeta – obrađuje jednostavnim tehnikama materijal za izradu ukrasnoga ili uporabnog predmeta – jasno prati verbalnu uputu u radu – pravilno prati etape rada kako bi izvršio radni zadatak – čisti i posprema osnovni pribor i materijale za rad – održava radno mjesto urednim | – uz primjerenu razinu podrške izrađuje ukrasni ili uporabni predmet različite namjene |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pripremanje radnog mjesta i prostora za rad – priprema radnog pribora, alata i materijala za izvršavanje radnoga zadatka – različiti postupci obrade osnovnih materijala za rad (obrada papira, kartona, vune, drva...) – usvajanje osnovnih mjera zaštite na radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku sigurno radno okružje – prilagoditi razinu složenosti aktivnosti i radnih zadataka prema sposobnostima i mogućnostima učenika s teškoćama u razvoju – jasno definirati etape radnih aktivnosti potrebnih za izvršenje radnog zadatka – omogućiti učeniku učenje prema prikazanom modelu – omogućiti učeniku vizualnu podršku prikaza aktivnosti potrebnih za izvršenje radnog zadatka – ako je potrebno, omogućiti kraći odmor između etapa izvršenih radnih zadataka ili radnih aktivnosti – omogućiti učeniku s teškoćama u razvoju dovoljno vremena za izvršenje radnog zadatka ili aktivnosti – omogućiti učenicima sa senzornim poteškoćama posebne uvjete rada, primjerice, uporabu slušalica za zaštitu od buke, prilagodbu osvjetljenja, uporabu zaštitnih rukavica – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode) – poticati učenika na samostalnost prilikom izrade ukrasnih i uporabnih predmeta različite namjene – poticati učenika na urednost tijekom radnoga procesa – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu. | ||
| C. Briga o okolišu i zbrinjavanje otpadnih materijala | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.2.1. Učenik izvršava jednostavne radnje održavanja vanjskog prostora škole (prikupljanje otpada, skupljanje lišća, održavanje betonskih površina). | – priprema potreban pribor i alate – prati etape rada – skuplja uvelo lišće – odlaže lišće na previđeno mjesto – prikuplja otpad i smeće na vanjskom prostoru škole – razvrstava otpad od smeća – odlaže otpad u reciklažu – čisti korišteni pribor i alate – sprema pribor u spremište ili ormar – obavlja osnovne higijenske postupke nakon završenog posla (pranje ruku) | – izvršava jednu od četiri aktivnosti održavanja vanjskog prostora škole (prikupljanje otpada, skupljanje lišće, održavanje betonskih površina, razvrstavanje otpada) |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školski okoliš, smeće i otpad, razlikovanje i postupak reciklaže, razvrstavanje otpada, čišćenje i održavanje vanjskog prostora škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prije samog postupka tehnikom video modelinga uputiti učenike u postupak – koristiti se demonstracijom i vođenim poučavanjem kao glavnim izvorima poučavanja – sekvencionirana vizualna podrška; koraci u postupku pripreme, sadnje i sijanja – planiranje pauza u radu koji se sastoji od više koraka | ||
– koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – osigurati učeniku podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – posebnu pažnju posvetiti učenicima sa senzoričkim teškoćama (služenje zemljom) – za osjetljive učenike pripremiti rukavice ili dodatni pribor kako učenik ne bi bio u kontaktu sa zemljom – pripremiti zaštitne pregače za učenike koji izbjegavaju zaprljati odjeću ili im to stvara preveliki nemir i frustraciju – posebnu pažnju posvetiti učenicima koji se oralno stimuliraju ili jedu nejestive stvari. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.2.2. Učenik sadi i/ili sije bilje (ukrasno ili uporabno) u lončanice, povišene gredice ili školski vrt. | – razlikuje sjeme i sadnicu – imenuje neke alate i strojeve potrebne za obradu, sijanje i sadnju bilja – priprema potreban alat, pribor i zemlju za sadnju ukrasnog bilja ili sijanje začinskog bilja – pravilno se koristi priborom za sadnju (klin, kopačicu, lončanicu) – bira odgovarajuću lončanicu za sadnju – priprema zemlju za sijanje začinskog bilja – obrađuje zemlju za sijanje bilja – brine se o vlastitoj i sigurnosti drugih učenika pri rukovanju alatima – čisti prostor nakon završenoga posla | – sadi ili sije bilje u lončanice, povišene gredice ili školski vrt |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – alati i strojevi za sijanje i sadnju, priprema tla za sijanje i sadnju, priprema sadnica za sadnju, zaštita na radu pri obradi tla, sijanju i sadnji bilja, čišćenje prostora nakon pripreme, sijanja i sadnje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – fotografije sjemenja i sadnica – poučiti učenike razlikama – prije samog postupka, tehnikom video modelinga uputiti učenike u postupak – koristiti se demonstracijom i vođenim poučavanjem kao glavnim metodama poučavanja – pripremiti područje rada; zaštiti pod gdje se sadi bilje u lončanice, voditi učenike tijekom postupka – sekvencionirana vizualna podrška; koraci u postupku pripreme, sadnje i sijanja – planiranje pauza u radu koji se sastoji od više koraka – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – osigurati učeniku podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju | ||
– posebnu pažnju posvetiti učenicima sa senzoričkim teškoćama (služenje zemljom) – za osjetljive učenike pripremiti rukavice ili dodatni pribor kako učenik ne bi bio u kontaktu sa zemljom – pripremiti zaštitne pregače za učenike koji izbjegavaju zaprljati odjeću ili im to stvara preveliki nemir i frustraciju – posebnu pažnju posvetiti učenicima koji se oralno stimuliraju ili jedu nejestive stvari – povezati aktivnosti sijanja i sadnje s obilježavanjem prigodnih datuma u godini (Sv. Lucija – sijanje pšenice, sadnja cvijeta za Majčin dan) – aktivnost je moguće povezati sa rutinom nekoga nastavnog dana, primjerice, nakon užine dio učenika posprema učionicu dok drugi dio učenika zalijeva biljke. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.2.3. Učenik izvršava jednostavne radnje održavanja školskog vrta (okopavanje, uklanjanje korova). | – prati etape rada – uzima potreban alat iz spremišta – pravilno se koristi alatima za rad – razlikuje korov i sadnicu – uklanja korov iz vrta ili posude s cvijećem – zalijeva sadnice i bilje – označava mjesto sijanja biljke – čisti prostor vrta nakon završenog posla – čisti pribor za rad – posprema pribor za rad u skladište ili ormar – brine se o vlastitoj sigurnosti drugih učenika za vrijeme sijanja i sadnje | – izvršava jednu do tri radnje (okopavanje, uklanjanje korova, zalijevanje) održavanja vrta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školski vrt, alati i pribor za održavanje školskog vrta, održavanje školskog vrta: zalijevanje, okopavanje, uklanjanje korova, zaštita i sigurnost na rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – fotografije korova, upoznati učenike s izgledom korova – prije samog postupka, tehnikom video modelinga uputiti učenike u postupak – koristiti se demonstracijom i vođenim poučavanjem kao glavnim metodama poučavanja – univerzalni dizajn oznaka posađenog i posijanog bilja – vizualne oznake (vrpce, drveni stupići) mjesta okopavanja – oznake za korov koji treba počupati – sekvencionirana vizualna podrška: koraci u postupku pripreme, sadnje i sijanja – planiranje pauza u radu koji se sastoji od više koraka – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – osigurati učeniku podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – posebnu pažnju posvetiti učenicima sa senzoričkim teškoćama (služenje zemljom) – za osjetljive učenike pripremiti rukavice ili dodatni pribor kako učenik ne bi bio u kontaktu sa zemljom | ||
– pripremiti zaštitne pregače za učenike koji izbjegavaju zaprljati odjeću ili im to stvara preveliki nemir i frustraciju – posebnu pažnju posvetiti učenicima koji se oralno stimuliraju ili jedu nejestive stvari – povezati aktivnosti sijanja i sadnje s obilježavanjem izmjene godišnjih doba ili obradom tema i poslova u vrtu sukladno godišnjem dobu – dobivenim proizvodima iz školskog vrta moguće je koristiti se za pripremu jednostavnih priloga ili salata te slastica na nastavi domaćinstva. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK RO C.2.4. Učenik se brine o zaštiti okoliša. | – prikuplja otpadne materijale nakon izvršavanja aktivnosti pripreme, sadnje i održavanja bilja i vrta – prikuplja otpad i smeće iz neposrednog okružja – sortira prikupljeni otpad od smeća – priprema otpad za postupak reciklaže – sudjeluje u zajedničkim akcijama brige o okolišu na razini škole – sudjeluje u obilježavanju značajnih datum za očuvanje okoliša (Dan voda, Dan planeta Zemlja, Dan biološke raznolikosti) | – izvršava jednu od tri radnje brige o otpadu i sudjeluje u obilježavanju značajnih datuma |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivnosti brige o okolišu i otpadni materijal, razdvajanje otpada i smeća, razvrstavanje otpada za reciklažu, obilježavanje prigodnih datuma (Dan voda, Dan planeta Zemlje, Dan biološke raznolikosti). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – metodom demonstracije prikazati postupak odvajanja otpada – vizualna podrška: vizualne oznake na spremnicima za odlaganje otpada – sekvencionirana vizualna podrška: koraci u postupku prikupljanja, odvajanja, sortiranja otpada – planiranje stanki u radu koji se sastoji od više koraka – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – uputu učeniku dati na njemu prihvatljiv komunikacijski način – osigurati učenicima podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – podrška učenicima u interakciji s drugim učenicima – zadatke prilagoditi komunikacijskim, intelektualnim i motoričkim mogućnostima učenika. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Radni odgoj u dobnoj skupini
od 11. do 15. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Radni odgoj povezan je s gotovo svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i nastavnim predmetima. Nastavni predmet ima integrativnu ulogu jer sadržaji i aktivnosti različitih predmeta mogu biti objedinjeni u sadržajima i aktivnostima učenja i poučavanja. Naglašena je povezanost s odgojno-obrazovnim područjima, predmetnim kurikulima matematičkih vještina, komunikacije, socijalizacije te skrbi o sebi s posebnim naglaskom na primjenjivost u svakodnevnom životu i radu. Osobita je veza predmetnih područja Radnog odgoja i Izobrazbe u obavljanju poslova; ona se logično nastavljaju u predmetnim područjima Izobrazbe u obavljanju poslova s ciljem potpune integracije i inkluzije učenika u društvo i rad. Predmetna područja Radnog odgoja priprema su za specifične radne zadatke predmetnih područja Izobrazbe u obavljanju poslova. Cilj je zadržavanje naučenih te integracija i razvoj specifičnih radnih i životnih vještina učenika. Moguće je korelacijski povezati gotovo sve međupredmetne teme s predmetnim kurikulom Radni odgoj prilagodbom sadržaja i metoda rada u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Značajnija povezanost utvrđena je s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Održivi razvoj, Poduzetništvo te Upotreba komunikacijske i informacijske tehnologije. Temelj ostvarivanja ishoda teme Osobni i socijalni razvoj povezan je s razvijanjem vlastite slike o sebi i samopoštovanjem. Poseban je naglasak na razvijanju socijalnih i komunikacijskih vještina te odgovornog ponašanja prema sebi i drugima u zajednici. Očekivanja teme Učiti kako učiti ostvaruju se integrirano s gotovo svim ishodima predmetnog kurikula Radni odgoj, dok su ishodi vezani uz temu Poduzetništvo usmjereni na poticanje učenika na preuzimanje aktivnije uloge prilikom uključivanja u aktivnosti kreativno-proizvodnog rada. Povezanost s ishodima teme Uporaba komunikacijske i informacijske tehnologije usmjerena je na razvijanje pozitivnog stava učenika prema asistivnoj tehnologiji. Povezivanje tema Radnog odgoja i tema Uporaba komunikacijske i informacijske tehnologije potiče učenika na uporabu visokotehnoloških pomagala u svakodnevnom životu, njihovu primjenu za asistenciju, podršku i izvršavanja zadatka.
F. Učenje i poučavanje predmeta radni odgoj
Učenje i poučavanje predmeta Radni odgoj slijedi interes i potrebe djeteta, radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda planiranih nastavnim kurikulom. Cilj nastavnog predmeta uvesti je učenika u svijet usvajanja vještina i svladavanja jednostavnih radnih zadataka. Nastavni predmet osmišljen je tako da ontogenetski oponaša uredan razvoj učenika te kao preduvjet stavlja regulaciju senzornih inputa i regulaciju ponašanja s obzirom na senzorne podražaje koje učenik prima iz okoline. Senzorno reguliran učenik zatim svladava jednostavne zadatke koji obuhvaćaju manipulaciju objektima i alatima za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta. Posebnu pozornost pridajemo održivom razvoju i brizi za okoliš, postupku odvajanja i recikliranja otpada te njegovu ponovnom korištenju. Slijedeći potrebe, dob i mogućnosti lokalne zajednice, učitelj bira pribor, materijale i izvore koje će učenicima prezentirati i s njima izraditi.
Iskustva učenja
Odgojno-obrazovni ciljevi i ishodi nastavnog predmeta Radni odgoj postavljeni su tako da sustavnim, cjelovitim pristupom učenju i poučavanju potiču i razvijaju učenikove generičke kompetencije. Zadatci nastave uključuju senzornu regulaciju, manipulaciju tijelom i svrhovitu motorički akciju, manipulaciju predmetima, izradu ukrasnih i uporabnih predmeta te obrazovanje za održivi razvoj brigom o okolišu. Učenici razvijaju motoričke, senzoričke, praktične i socijalne kompetencije koje im omogućuju aktivniju ulogu u usvajanju vještina i kompetencija koje im stvaraju preduvjete i temelj za nastavak školovanja u nastavnom predmetu Radni odgoj.
Poučavanje učenika započinje u prirodnom okružju izlaganjem senzoričkim podražajima i provjerom hipo i hiperosjetljivosti učenika na senzoričke podražaje. Važno je poštovati osobitosti učenikove teškoće pri izlaganju senzoričkim podražajima te tempo poučavanja prilagoditi učeniku. Sadržaje učenja i poučavanja treba popratiti senzoričkim podražajima te izvoditi u početnom obrazovanju učenika (dobne skupine od 7. do 10. godine) kako bi se stekli preduvjeti za manipulaciju predmetima i planiranim motoričkim akcijama. Učenje i poučavanje mora biti stupnjevito i slijediti razvojno-funkcionalnu liniju kako bi učenici u starijim dobnim skupinama mogli sudjelovati i samostalno izrađivati ukrasne i uporabne predmete. Potrebno je osigurati učenicima puno iskustvenog učenja, praktičnog rada i vođenoga, strukturiranog i prilagođenog didaktičko-metodičkog rada kako bi učenici dobili dobre temelje za razvoj složenijih vještina rukovanja alatima, priborom i materijalima za rad.
Briga o okolišu i obrazovanje za održivi razvoj preduvjeti su ekonomičnoga, ciljanog i ekološkog korištenja materijalima i resursima lokalne zajednice i zemlje općenito. Učenici će naučiti uzgajati i proizvoditi voće, povrće i začinsko bilje te održavati sobno bilje. Tako se stječu preduvjeti za ugodno življenje te učenicima otkriva potencijal proizvodnje hrane. Ovaj važan čimbenik odgojno-obrazovnog rada preporučuje se povezati s lokalnom zajednicom te poticati proizvodnju povrća, voća i začinskog bilja koje je lokalno dostupno i tipično za to područje.
Uloga učitelja
Usvajanje ishoda kurikula učitelj planira na temelju prikupljenih informacija o vještinama učenika i razinama njegovih strategija učenja. Uz to, svojim inicijalnim praćenjem dopunjava spoznaje o jakim stranama učenika, njegovim potrebama i interesima u odnosu na sve važne komponente daljnjeg osposobljavanja u predmetu Radni odgoj, kao što su, primjerice, senzorička preosjetljivost ili premala osjetljivost, služenje predmetima i ciljana motorička akcija, upotreba IKT-a, snalaženje u suradničkim oblicima rada, samostalnost, potrebno vrijeme za rad i odmore, pamćenje i primjena naučenog.
Na osnovu prikupljenih podataka, učitelj prema potrebi nadograđuje postupke podrške za pojedinog učenika u metodama i aktivnostima učenja i vrednovanja u odnosu na perceptivnu, govornu i spoznajnu prilagodbu ili prilagodbu zahtjeva. Prije poučavanja učitelj može odgovoriti na neka od pitanja:
– koji je cilj odabranog ishoda
– kojim će funkcijama i svrsishodnim vještinama ovaj cilj poučiti mojeg učenika
– kako poboljšavam učenikove vještine
– koje su strategije podrške potrebne za uspješno usvajanje vještina.
Prema utvrđenim potrebama učenika, učitelj usklađuje način predstavljanja sadržaja i razinu složenosti planiranih aktivnosti, daje smjernice za rad i potiče učenika na jednostavno istraživanje, postavljanje pitanja, nudi mu praktične vježbe uz podršku u metodama rada. Važno je da učitelj u usvajanju sadržaja učenja i planiranih ishoda potiče učenika na razvijanje temeljnih (senzorička obrada, svrsishodna motorička akcija, cilju usmjereno djelovanje) i specifičnih vještina (zaštita na radu, obrada materijala i pedagoški neoblikovanih materijala).
Usvajanje planiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja, učitelj može planirati primjenjujući različite metode uz postupke podrške, kao što su:
– praktične aktivnosti (vježbe)
– učenje unutar provedbe projekta
– situacijsko učenje iz neposredne stvarnosti
– videoprikazi stvarnosti (situacijsko učenje vezano uz korištenje različitim videosadržajima i/ili animacijama kojima učenici stječu uvid u autentične tehničko-tehnološke situacije)
– uslužno učenje (uključivanje učenika u učeničku zadrugu, radionice s tipičnim vršnjacima u zajednici).
Značajno je da u cjelokupnom procesu učenja, poučavanja i vrednovanja učitelj razmjenjuje dojmove s učenicima o razini njihova zadovoljstva u provedenim radnim procesima, poteškoćama na koje su naišli u izradi predmeta, savjetuje ih i prati te im pruža podršku u socijalnome, emocionalnom i spoznajnom rastu.
Materijali i izvori
Nastava se, u pravilu, izvodi u za to predviđenoj učionici, iznimno, ako škola ima tu mogućnost, neki se sadržaji mogu izvoditi u radionici. Povremeno poučavanje u prostoriji radionice kod učenika će razviti navike i vještine potrebne za uspješniji nastavak obrazovanja unutar predmeta Izobrazba u obavljanju poslova. Dio nastavnih sadržaja moguće je obraditi neposrednim iskustvom u vanjskom prostoru škole ili lokalnih OPG-ova s kojima će škola ostvariti suradnju. Opremljenost učionice i radionice uvjet je za stjecanje kompetencija učenika usvajanjem ključnih sadržaja zadanih odgojno-obrazovnim ishodima. Poželjno je da učionica bude opremljena priborom i alatima za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta, učionica treba imati specifična didaktička pomagala, lopte, različita senzorička igrala i izvore različitih senzoričkih poticaja te informacijsko-komunikacijsku tehnologiju koja će omogućiti učenje i poučavanje.
Predlaže se sljedeća oprema primjerena za siguran rad u školi:
– didaktički materijali i igrala
– senzorička igrala i izvori različitih podražaja
– mase za modeliranje, pedagoški neoblikovan materijal za izradu ukrasnih i uporabnih predmet, drvo
– pribori i alati za rezanje i oblikovanje
– alati potrebni za sadnju i održavanje sobnog bilja i vanjskog dijela škole
– stolna ili prijenosna računala (različiti programi za crtanje, dokumentiranje i upravljanje)
– ormarić prve pomoći
– računalo, projektor i platno
– kompleti zaštite na radu, osobna zaštitna oprema, upute za rad na siguran način.
Izvori znanja su radni materijali, igrala, specifična senzoričko-didaktička oprema i sva neposredna sredstva koja se upotrebljavanju pri učenju i poučavanju Radnog odgoja. Za razvoj kompetencija učenika, školski sustav i škole kao institucije osiguravaju primjerene prostorne i materijalne uvjete.
Okružje
Okružje učenja specifičnih vještina nastavnog predmeta Radni odgoj omogućit će učeniku razvoj socijalnih vještine, suradničkog odnosa s vršnjacima i mogućnost rada u lokalnoj zajednici putem projektnog učenja u neposrednom okružju. Dužnost je učitelja ostvariti sigurno okružje prema standardima zaštite na radu. Sadržaji nastave trebaju bit raznovrsni, primjenjivi u lokalnoj zajednici i u skladu s mogućnostima učenika kako bi osigurali jednaku participaciju svih učenika pri izvedbi svih ili dijela odgojno-obrazovnih ishoda. Potrebno je voditi brigu o senzornoj osjetljivosti učenika i količini podražaja u okružju. Također je potrebno voditi se načelima razumne prilagodbe okružja koja omogućuje najveći stupanj samostalnosti učenika.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Radni odgoj održava se unutar satnice od 2 sata tjedno u odgojno-obrazovnim skupinama učenika dobne skupine od 7. do 10. godine, odnosno 4 sata tjedno za odgojno-obrazovne skupine učenika dobne skupine od 11. do 15. godine. Preporučuje se nastavu izvoditi u dvosatu kako bi se osiguralo dovoljno vremena za izvršavanja zadataka nastave s obzirom na to da se radi o radnim aktivnostima. Vrijeme potrebno za ostvarivanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar pojedinog područja određuje učitelj, ovisno o interesu i mogućnostima učenika, materijalno-prostornim uvjetima i specifičnim potrebama učenika. Preporuka je da se sadržaji povezani s ishodima zaštite i sigurnosti pri obavljanju radnih zadataka izvode na početku nastavne godine radi usvajanja znanja i vještina potrebnih za sigurno obavljanje radnih zadataka, vlastitu zaštitu kao i zaštitu ostalih učenika.
Ishodi predmetnog područja A predstavljaju temelj poučavanja i potrebno je služiti se različitim prilagodbama poučavanja, fizičkom podrškom i vođenjem kako bi učenici razvili specifične vještine. Pri poučavanju ishoda predmetnog područja A potrebno je paziti na funkcionalnost ciljeva i zadataka prema učenicima. Ishodi predmetnog područja B obrađuju se neprekidno tijekom cijelog obrazovanja učenika. Važno je kod učenika stupnjevito i neprekidno razvijati radne vještine i pripremati učenika za svijet rada. Ishodi predmetnog područja C usmjereni su na zaštitu okoliša i poučavanje učenika za održivi razvoj. Preporuka je ishode obilježavati prigodno i neprekidno kako bi se osigurala učenikova uključenost u održivi razvoj.
Grupiranje učenika
Poučavanje učenika u nastavnom predmetu Radni odgoj zahtjeva posebnu brigu koja dolazi iz zahtjeva nastave i odnosi se na sigurnost učenika. Nastavni sadržaji obuhvaćaju rukovanje različitim priborom i alatima te je posebnu pozornost potrebno posvetiti zaštiti učenika. U početnom poučavanju, kada učenika izlažemo različitim senzornim podražajima, pažnju valja usmjeriti na potrebe učenika. Specifične potrebe mogu biti, primjerice, specifična senzorička funkcioniranja (oštećenje vida) ili senzorna hipo/hiper osjetljivost. Prednost poučavanja može biti mali broj učenika unutar razredne skupine, ali valja voditi brigu o interesima učenika ili primarnoj teškoći učenika (primjerice, učenici s autizmom). Sigurnosni uvjeti rada postižu se uporabom različitih pomagala i prilagođenih alata uz vođenje nedovoljno obučenih učenika.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje postignuća učenika s teškoćama u razvoju integrativni je dio procesa učenja i poučavanja. Ono podrazumijeva sustavno prikupljanje podataka tijekom procesa učenja te praćenje razvoja znanja, vještina i sposobnosti učenika. Kriteriji vrednovanja određuju se inicijalnom procjenom individualnih kompetencija, mogućnosti i sposobnosti učenika. Tijekom određivanja kriterija vrednovanja potrebno je posebnu pažnju obratiti i na svrsishodno definiranje svih onih metoda i strategija učenja i poučavanja koji će omogućiti učeniku usvajanje ishoda navedenih kurikulom.
Sastavnice vrednovanja
Odgojno-obrazovni ishodi okvir su za vrednovanje i ocjenjivanje te svojom strukturom sadržavaju spoznajnu, psihomotoričku i afektivnu komponentu.
Spoznajne komponente podrazumijevaju usvajanja osnovnih znanja definiranih predmetnim područjem, određenu razinu razumijevanja te mogućnost primjene u radnom procesu. Preporuka je da učitelj vrednuje spoznajne komponente tijekom sustavnog praćenja učenika prilikom izvođenja radnih zadataka i to u svim etapama rada: od početne senzorno-didaktičke pripreme, razvoja osnovnih radnih vještina sve do brige o okolišu i zbrinjavanju otpadnih materijala.
Psihomotoričke komponente podrazumijevaju umijeća i vještine, od imitacije i manipulacije do precizacije. Vrednuje se razina usvojenih osnovnih radnih vještina.
Afektivne komponente podrazumijevaju razinu samostalnosti i odgovornosti pri obavljanju zadataka. Vrednuje se savjesnost i redovitost u radu, preuzimanje odgovornosti za svoj rad, odgovornost prema radnim zadatcima, sredstvima, ostalim sudionicima i učitelju.
U predmetnom kurikulu Radni odgoj dvije su osnovne sastavnice vrednovanja:
– usvojenost znanja
– primjena radnih vještina.
Vrednovanje u predmetnom kurikulu Radni odgoj potrebno je provoditi sustavno i svrsishodno. Svi radni zadatci i različite aktivnosti kojima će se koristiti kao varijablama vrednovanja moraju biti prilagođene razvojnim sposobnostima učenika uz primjerenu razinu podrške u radu koja je tom učeniku potrebna. Sam cilj vrednovanja učenika s teškoćama u razvoju sustavno je praćenje napretka učenika te usmjeravanje i poticanje učenika s obzirom na njegove mogućnosti, sposobnosti i interese. Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje te vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje prvenstveno je usmjereno na formativno praćenje učenika s teškoćama u razvoju radi postizanja povratne povezanosti između učenika, učenja i poučavanja te odgojno-obrazovnih ishoda. Stoga je potrebno jasno definirati koji su to mjerljivi parametri postignuća učenika prilikom izvršavanja neke aktivnosti s obzirom na odgojno-obrazovni ishod. Za oblikovanje formativnog vrednovanja koje je usmjereno na vrednovanje za učenje, preporučeno je koristiti se obrascima procjena, obrascima praćenja te promatrati učenika prilikom izvršavanja određenih zadataka ili aktivnosti. Povratne informacije koje su prikupljene tijekom vrednovanja za učenje omogućuju učitelju jasni uvid kako najbolje prilagoditi i usmjeriti samo učenje za određenog učenika te, sukladno tome, kako uspješno ostvariti definirane ishode.
Vrednovanje kao učenje usmjereno je na aktivno uključivanje učenika u sam proces vrednovanja uz kontinuiranu podršku učitelja. Vrednovanje kao učenje podrazumijeva usvajanje elemenata samoprocjene kod učenika. Preporučene metode vrednovanja u procesu vrednovanja kao učenja podrazumijevaju upotrebu različitih slikovnih predložaka i obrazaca za samoprocjenu učenika.
Vrednovanje naučenog usmjereno je na provjeru usvojenosti planiranih odgojno-obrazovnih ishoda. Razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u procesu vrednovanja naučenog definira se opisnom ocjenom.
Usvojenost određenog odgojno-obrazovnog ishoda potrebno je definirati jednom od pet navedenih razina usvojenosti: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno. Prilikom definiranja te navođenja određene razine usvojenosti ishoda, potrebno je također navesti i razinu pruženoga primjerenog oblika podrške određenom učeniku tijekom usvajanja istog.
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
IZOBRAZBA U OBAVLJANJU POSLOVA
A. Svrha i opis predmeta
Predmetnim kurikulom Izobrazba u obavljanju poslova učenike se uvodi u svijet rada i upoznaje s radnim okružjem. Učenicima se omogućuje stjecanje znanja, razvijanje radnih vještina i sposobnosti uporabe jednostavnih uređaja, alata i pribora u svakodnevnomu životu i radu te doživljaj vrijednosti ljudskoga rada. Nastavni predmet omogućuje da učenici razumiju važnost usvajanja osnovnih radnih navika, potiče učenike na preuzimanje aktivne radne uloge te pridonosi većim radnim sposobnostima, uspjehu u učenju te osobnome i socijalnom razvoju. Uključivanje učenika u pojedini zadatak poboljšava njihov doseg pažnje, strpljenje, upornost te povećava zadovoljstvo vlastitim radom i životom. Izobrazba se odnosi na radni proces u kojem se učenici upoznaju s materijalima, načinom rada, pravilnom i sigurnom uporabom pribora i alata, postupcima održavanja, čuvanja i recikliranja istih kao i brigom o okolišu, što program čini sastavnim dijelom obrazovanja za održivi razvoj. Obavljanje poslova kao radnih vještina odnosi se na umijeće ili način djelovanja, postupke primjene znanja i vještina, uporabu pribora i alata u procesima obrade materijala te izradu uporabnih, ukrasnih predmeta ili jednostavnih proizvoda. Posebnost koju je dobro razvijati kod učenika estetsko je vrednovanje uradaka, mogućnost biranja i odabira različitih materijala u osmišljavanju uradaka za uređenje radnoga i životnog prostora učenika. Istodobno, potrebno je od rane dobi ukazivati na važnost i obvezu primjene mjera zaštite na radu radi očuvanja vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih. Kurikul podrazumijeva upoznavanje s mogućnostima uporabe nisko i visokotehnoloških rješenja u dizajniranju, izvedbi i dostavi uporabnih i ukrasnih predmeta krajnjem kupcu. Predmet ima važnu odgojnu sastavnicu jer razvija pozitivan stav učenika prema radu i djeluje na razvoj osobnosti svakog učenika. U postupcima aktivnog djelovanja učenika u izradi radnog uratka proces učenja poprima novu značajku u skladu s potrebama i mogućnostima učenika. Također, razvija socijalne vještine za rad u skupini i uvažavanje drugih te djeluje na razvoj suradničkog učenja. Tijekom procesa radnog osposobljavanja učenicima će se omogućiti daljnji razvoj sposobnosti i stečenih praktičnih vještina, ali i usvajanje novih znanja, radnih vještina i kulture rada. Usvajanje radne uloge i stjecanje radnih kompetencija učenika od iznimne je važnosti za razvijanje osjećaja uspješnosti. Unatoč poboljšanjima zabilježenih tijekom posljednjih dva desetljeća, osobe s teškoćama, osobito s većim teškoćama, nakon školovanja vrlo se rijetko zapošljavaju. No znanstvene činjenice pokazuju da je izobrazba u obavljanju poslova te radno iskustvo koje učenik stječe tijekom školovanja, značajno povezano s povoljnim ishodima zapošljavanja tijekom rane odrasle dobi. Stoga se tijekom školovanja učenike preporučuje uključiti u procjenu, planiranje i savjetovanje o mogućnostima zapošljavanja. Osim toga potrebno je učenike poučavati za zapošljavanje te omogućiti kritična iskustva uključivanjem u praktične radne aktivnosti. Polazeći od navedenog, posebno je značajno provesti i kvalitetne procese tranzicije (prijelaza). Preporučuje se, stoga, odgojno-obrazovnim ustanovama povezivanje s lokalnim obiteljskim gospodarstvima, malim i srednjim poduzetnicima kako bi osvijestili poslodavce i educirali učenike o mogućnostima zapošljavanja u zaštićenim ili otvorenim uvjetima rada. Predmetni kurikul provodi se od 16. do 21. godine osnovnog školovanja učenika. Satnica kurikula iznosi 350 sati godišnje. Dio sadržaja povezan je i s drugim predmetima i međupredmetnim temama tijekom svih šest godina učenja i poučavanja. Produbljivanje i proširivanje sadržaja predmeta Izobrazba u obavljanju poslova učenicima je omogućeno uključivanjem u različite grupe izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti te projekte koji obuhvaćaju kreativno proizvodne i praktično-radne aktivnosti te uključivanjem u školske i lokalne zadruge. U daljnjem tekstu predmetni kurikul Izobrazba u obavljanju poslova određuje se oznakom IZO.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Kao rezultat učenja i poučavanja posebnoga predmetnog kurikula Izobrazba u obavljanju poslova učenici će:
1. usvojiti praktične vještine izvođenja jednostavnih radnih zadataka i oblikovanja jednostavnih ukrasnih i uporabnih tvorevina
2. upoznati, prepoznati i usvojiti znanja o različitim vrstama materijala i alata za njihovu obradu
3. osposobiti se za ispravnu uporabu jednostavnih alata i osnovne obrade raznovrsnih materijala
4. naučiti brinuti se o urednosti i čistoći radnog mjesta i radnog prostora te održavati i čuvati materijal, pribor i alat
5. prepoznati, prevenirati i primjereno reagirati u situacijama opasnosti od ozljeda na radu i usvojiti osnovna znanja iz područja zaštite na radu
6. usvojiti socijalne vještine i vještine samozastupanja na radnom mjestu koje uključuje aktivno predstavljanje, vršenje odabira i suradnju s vršnjacima i odraslima.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Usvajanje predmetnog kurikula doprinosi osposobljavanju učenika za izvođenje najjednostavnijih, pojedincu primjerenih, radnih operacija, dijelova (faza) radnih operacija i/ili radnih zadataka. Ovladavanje rutinama u usvajanju tehnika rada, materijalima, sredstvima za rad, higijenom i kulturom rada prilagođenim individualnim sposobnostima i interesima učenika glavni je preduvjet za daljnje uključivanje učenika u svijet rada. Stjecanjem kompetencija u nastavnom području Izobrazbe u obavljanju poslova učenik stječe temeljni osjećaj sigurnosti na području samostalnog življenja, jača svoje samopouzdanje kao i osjećaj zadovoljstva. Svrha jest učenik koji aktivno izvršava jednostavne radne zadatke, doprinosi zajednici i, uz primjerenu podršku, radi u zaštićenim ili otvorenim uvjetima rada. Sukladno navedenom, predmetni kurikul organiziran je u tri područja: rad, dizajn, tehnike i tehnologije, tvorevine i radno-stvaralačka izrada te rad i sudjelovanje u zajednici.
1. slika: Predmetna područja u organizaciji nastavnoga predmeta Izobrazba u obavljanju poslova – grafički prikaz
Organizacijsko područje rad, dizajn, tehnike i tehnologije ističe značaj ljudskog rada koji se ostvaruje na određenim radnim mjestima uz primjenu tehnika i tehnologija i primjenu mjera zaštite na radu. Učenikovo radno mjesto za rad / stvaranje tvorevina je radionica koja ima svoje specifičnosti. Učenik stvara tvorevine kao što i ih drugi ljudi stvaraju. Prepoznaje različite tvorevine u okružju, zapaža da različito izgledaju i imaju različite namjene. Upoznavajući ga s namjenom tvorevina, učenika se navodi na spoznaju da ih čovjek stvara radi zadovoljavanja različitih potreba u svom životu i kako bi unaprijedio uvjete u kojima živi, što učenik prema iskustvu može potvrditi. Također, učenik primjećuje da se ljudi za stvaranje tvorevina koriste različitim materijalima (prirodnim i umjetnim) za čiju obradu je čovjek izumio različitu tehniku i tehnologiju koju primjenjuje u različitim zanimanjima. Upoznajući različite tvorevine, tehnike i tehnologije učenik ima priliku izraziti svoje mišljenje koje mu se tvorevine sviđaju te koje su mu tehnike i tehnologije njihova stvaranja zanimljive.
Organizacijsko područje radno-stvaralačka izrada učenike osposobljava za obavljanje jednostavnih radnih zadataka pri izradi ukrasnih i uporabnih tvorevina. Potiče se razvijanje navike podržavanja temeljne strukture pri izvođenju planiranog rada koja uključuje: pripremu za rad, izvođenje radnog procesa u izradi tvorevine i završne aktivnosti po izradi tvorevine. U pripremi za rad učenik upoznaje svojstva materijala, odabire dizajn i materijal buduće tvorevine, radni model po kojem će raditi, priprema pribor i alate, radno mjesto i određuje mjere zaštite na radu. Tijekom izrade radi prema odabranom modelu, surađuje s drugima, podržava kulturu rada, opisuje postupke rada i vrednuje svoj rad. U završnom dijelu sređuje radno mjesto i prostor i razgovara o izrađenoj tvorevini. Sve poslove obavlja uz primjenu odgovarajućeg stupnja podrške, primjenu asistivne tehnologiji i/ili pomagala za rad. Područje potiče izvođenje osmišljenih radnih aktivnosti te razvija svijest o kreativnim potencijalima čime se učenika priprema za moguće inkluzivno zapošljavanje ili mu se omogućuje aktivno provođenje slobodnog vremena.
Aktivnostima u organizacijskom području rad i sudjelovanje u zajednici kod učenika se unaprjeđuju socijalne vještine za usvajanje kvalitetne suradnje s vršnjacima i članovima lokalne zajednice. U tom kontekstu učenika se potiče na predstavljanje izrađene tvorevine te se stvaraju mogućnosti za njegovo prisustvovanje i sudjelovanje na različitim izložbama. Učenika se upućuje na povezivanje tvorevina/proizvoda s njihovom novčanom vrijednošću koja u sebi sadrži i cijenu rada. Time se izgrađuje svijest o vrijednosti učenikova rada i traže se mogućnosti prodaje u zajednici što na njega djeluje pozitivno te ujedno unaprjeđuje vještine prigodne socijalne komunikacije. Stvaraju se mogućnosti za aktivno partnerstvo s proizvodnim organizacijama kako bi učenik imao priliku doživjeti proces proizvodnje i uspostaviti interakciju sa zaposlenicima. Posredstvom škole učenik se uključuje u radne aktivnosti na području lokalne zajednice i tako svojim radom doprinosi dobrobiti zajednice poput drugih članova. Unutar ovog područja učenik razvija radne, komunikacijske i socijalne vještine koje su važne za sudjelovanje u zajednici i moguće inkluzivno zapošljavanje.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi proizlaze iz ciljeva poučavanja i učenja predmeta Izobrazba u obavljanju poslova (dobna skupina od 16. do 21. godine) te se razvijaju, proširuju i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda u odnosu na sadržaje nastavnog predmeta Radni odgoj (dobna skupina od 7. do 10. godine te dobna skupina od 11. do 15. godine). Ishodima su jasno i nedvosmisleno iskazana očekivanja od učenika u pojedinoj godini učenja. Odgojno-obrazovni ishodi raspoređeni su u tri rubrike, a to su: odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda i odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar«. Nakon ishoda nalaze se sadržaji i preporuke za poučavanje učenika.
Ishodi su označeni na sljedeći način: PP SK – posebni program socijalne kompetencije, IZO – Izobrazba u obavljanju poslova – nastavni predmet, nakon čega slijede predmetno-organizacijska područja označena slovima:
A. predmetno područje rad, dizajn, tehnike i tehnologije
B. predmetno područje tvorevine i radno-stvaralačka izrada
C. predmetno područje rad i sudjelovanje u zajednici.
Razrada ishoda obuhvaća sadržaje i aktivnosti kojima se ishod proširuje, a pojedine se sastavnice ne ponavljaju. Usvojenost ishoda na razini »dobar« očekivani je pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda na kraju cjelokupnoga odgojno-obrazovnog razdoblja. U sadržajima za usvajanje ishoda navedene su različite teme sadržaja putem kojih učenici unaprjeđuju svoja znanja o radu, tehnikama i tehnologijama izrade tvorevina, razvijaju radne vještine i navike, interese, kreativnost i socijalne odnose u zajednici vezane uz radne aktivnosti.
Teme se logički nadograđuju u svrhu:
– upoznavanja vrijednosti rada za izradu tvorevina
– razvijanja ideja o izradi tvorevine
– provođenja priprema za rad
– upoznavanja svojstava materijala
– odabira radnih modela i planiranja rada
– izvođenja aktivnosti izrade tvorevine
– predstavljanja tvorevine
– radno-kreativnog sudjelovanja u zajednici.
U preporukama za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda navedena je podrška za poučavanje, učenje i provođenje procesa rada uz dodatna objašnjenja i metodičke smjernice. S obzirom na razvijenost vještina učenika razlikuju se jednostavni i složeni procesi rada / izrade tvorevine. Sustavi podrške odnose se na primjenu radnih modela odgovarajućih učeniku, pružanje podrške u radu vođenjem, usmjeravanjem i poticanjem.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Rad, dizajn, tehnike i tehnologije | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO A.3.1. Učenik povezuje nastavni predmet s radno-stvaralačkom aktivnošću. | – povezuje prostor radionice i radne aktivnosti s nazivom predmeta – razlikuje prostor radionice u odnosu na ostale učionice – pokazuje materijale za oblikovanje tvorevina – imenuje pribor i alate koji pripadaju radionici – navodi potrebnu zaštitnu odjeću i ostale mjere zaštite na radu u prostoru radionice – pokazuje tvorevine nastale u radionici – navodi pravila održavanja čistoće, reda i rada u radionici – povezuje prostor radionice s osnovnim mjerama zaštite u radu – određuje vrijeme boravka u radionici pomoću tjednog rasporeda | – navodi po čemu se prostor radionice razlikuje od drugih učionica | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje obilježja prostora radionice. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – neposredno vođeno uspoređivanje prostora za učenje promatranjem učionica na fotografijama ili slikama i pomoću vizualnih medija te određivanje razlika aktivnosti u pojedinim prostorima (primjerice, na osnovu prikazane aktivnosti učenik iz ponuđenog skupa slika izdvaja sliku radionice ili bira od ponuđenih slika one koje su vezane za rad u radionici). Učenici pokazuju, imenuju prostore, opremu i sredstva učionice te određuju aktivnosti kako bi se što bolje odredile razlike između prostora i uočile tipičnosti prostora radionice. – praćenjem slikovnog rasporeda učenik uz usmjeravanje određuje vrijeme koje je planirano i provedeno u radnim aktivnostima u radionici ili izvan nje. Učitelj može u suradnji s učenicima izraditi slikovni dnevnik rada u kojem učenik može evidentirati prisutnost na nastavi po danima u tjednu, služeći se slikama bilježiti glavnu aktivnost, izraziti svoje zadovoljstvo nastavom i sl. – u svim aktivnostima učenika poticati na kontekstnu komunikaciju prema mogućnostima: pokazivanjem, mimikom, gestom, riječima i rečenicama – tijekom aktivnosti usmjeravati učenika govorom, dodirom, po potrebi fizičkom podrškom – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Domaćinstvo te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti, Građanski odgoj i obrazovanje, Osobni i socijalni razvoj. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO A.3.2. Učenik povezuje različite tvorevine i njihovu upotrebu sa svrhovitim radom ljudi. | – navodi predmete i uređaje u svom okružju – navodi da tvorevine stvara čovjek svojim radom | – navodi da čovjek stvara tvorevine svojim radom kako bi se njima mogao koristiti | |||
– navodi različitu upotrebu tvorevina za potrebe čovjeka – povezuje svojstva tvorevina s njihovom upotrebom – pravilno se koristi predmetima i poznatim uređajima u okružju – navodi da se određene tvorevine koriste energijom za svoj rad – izbjegava opasnosti tijekom korištenja uobičajenim uređajima u svojem okružju – navodi načine održavanja tvorevina od poznatih mu materijala | |||||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezanost ljudskih potreba za stvaranje tvorevina, korištenje energijom za rad tvorevina – pravilna uporaba tvorevina i postupci održavanja. Moguća dopuna sadržaja: – izrada preglednika o tvorevinama koje se koriste energijom – jednostavan strujni krug sastavljen od kućne električne instalacije. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se navodi na promatranje različitih tvorevina u okružju, na njihovo imenovanje ili pokazivanje te se postavlja pitanje tko je svaku tvorevinu napravio i zašto je čovjek određenu tvorevinu izradio – tražeći odgovore na pitanje zašto je čovjek napravio određenu tvorevinu, učenik određuje namjenu tvorevine (uporabna ili dekorativna), koristi se njome i zapaža da su napravljene od različitih materijala radi različite uporabe: neke hlade, griju, svijetle i dr. te uočava da se određenim tvorevinama možemo koristiti samo uz njihovo pokretanje (priključivanjem na izvor energije, uključivanjem, isključivanjem, mehaničkim pokretanjem) – ističe se važnost pravilnog korištenja tvorevinama radi izbjegavanja rizičnih situacija po sigurnost čovjeka i njihova čuvanja navođenjem primjera iz svakodnevnog života i iskustava učenika – primarno se polazi od neposredne stvarnosti, ali se učitelj može koristiti i fotografijama, filmovima, interaktivnim sadržajima i sl. – važno je učenika navoditi na razmišljanje i izražavanje misli na njemu primjeren način – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Poduzetništvo, Zdravlje, Uporaba IKT-a. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO A.3.3. Učenik povezuje ljudski rad u svom okružju s tehnikama i tehnologijama. | – navodi primjere rada ljudi u svom okružju – povezuje rad ljudi i zanimanja s primjenom određenih sredstava i procesa rada – navodi važnost međusobnog pomaganja ljudi u radnim procesima – povezuje zanimanja ljudi s tvorevinama koje nastaju njihovim radom | – izdvaja proizvode koje izrađuju ljudi u određenim zanimanjima | |||
– povezuje tehnike i tehnologije sa zanimanjima ljudi – izražava želju za izradom tvorevina prema svom interesu za određena zanimanja – povezuje procese rada i izrade tvorevina s korištenjem različitim vrstama energije – povezuje tehnike i tehnologije s mjerama zaštite na radu – koristi se pojedinim tehnikama i tehnologijama na jednostavnoj razini u svakodnevnom životu – povezuje svoj rad s osobno izrađenim tvorevinama | |||||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjena tehnika i tehnologija u izradi tvorevina – korištenje tehnikama i tehnologijama u svakodnevnom životu Moguća dopuna sadržaja: – izrada slikovnih podsjetnika o opasnostima na radu i mjerama zaštite vezano uz izvore energije. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vođeno promatranje rada ljudi zaposlenih u školi i okružju (izvanučionična nastava) – upoznavanje s tehnikama i tehnologijama rada ljudi u njihovim zanimanjima i mjerama zaštite na radu organiziranjem posjeta ili upotrebom fotografija/slika, gledanjem filmova i interaktivnih sadržaja – pripremljen razgovor s predstavnikom učenicima poznatog zanimanja (proizvodi i procesi rada uz vizualnu podršku) – igre uloga vezano uz zanimanja ljudi, proizvodnju i ponudu njihovih proizvoda/tvorevina – usmjereno povezivanje učinaka određenih vrsta energije s uporabnom funkcijom tvorevine (hlađenje, toplina, svjetlost, pokretljivost i dr.) – obilježavanje Međunarodnog praznika rada (integrirano) – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Domaćinstvo te međupredmetnim temama Zdravlje, Uporaba IKT-a, Poduzetništvo, Održivi razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO A.3.4. Učenik istražuje dizajn tvorevina, materijale, tehnike i tehnologije. | – pregledava dizajn predmeta u neposrednom okružju (primarni izvori) i putem različitih medija – prati upute o dizajnu predmeta pri pregledavanju jednostavnih tiskanih i digitalnih izvora – opisuje izgled tvorevina nekad i danas – izražava svoj estetski dojam o dizajnu tvorevina – navodi da tvorevine nisu izrađene od istih materijala – navodi da se dizajn tvorevina oblikuje primjenom tehnika i tehnologija – izražava želju za izradom određene tvorevine | – pokazuje tvorevine koje mu se najviše sviđaju po materijalu i dizajnu | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – metode istraživanja dizajna tvorevina, materijala, tehnika i tehnologija njihove izrade – razlike u izradi i dizajnu tvorevina u prošlosti i sadašnjosti. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vođeno opisivanje dizajna tvorevina u okružju učenika ili pregledavanjem časopisa, reklama, kataloga i sl. pri čemu učenik navodi koji mu se dizajn određenih tvorevina sviđa i objašnjava što mu je to privlačno – upoznavanje s procesima rada i nastanka pojedinih tvorevina gledanjem filmova, PowerPoint prezentacijama i dr. – primjena kartica sa slikama/fotografijama dizajna istih tvorevina nekad i sad, njihovo grupiranje prema vremenu nastanka, uparivanje istih proizvoda, slaganje prema redoslijedu nastanka i dr. – vođeno promatranje prikaza tvorevina i procesa rada u časopisima, namjenskim filmovima, PowerPoint prezentacijama i dr. – računalom se koristi za traženje vizualno-tekstualnih informacija iz područja tehnologije (edukativni sadržaji, simulacije procesa) i tvorevina s učenicima. Primjerice, uporabom alata za crtanje učenici crtaju likove koji se zatim dobivaju u ispisu kao model za rezanje. – povezanost posebno s predmetima Likovna kultura, Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Uporaba IKT-a, Poduzetništvo, Održivi razvoj, Osobni i socijalni razvoj. | |||||
| B. Tvorevine i radno-stvaralačka izvedba | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.1. Učenik razmjenjuje ideje i odabire tvorevinu za izradu od određenog materijala. | – opisuje prezentirane tvorevine – pregledava ponuđene materijale – razmjenjuje ideje o izradi tvorevine s ostalim učenicima – regulira vlastito ponašanje u interakciji s ostalim učenicima – pokazuje dizajn tvorevine koja mu se od prezentiranih najviše sviđa za rad – dogovara svoj rad u izradi dijela ili cijele tvorevine – donosi odluku o izradi određene tvorevine | – odabire uzorak tvorevine za rad i bira materijal za izradu | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokretanje ideja za izradu tvorevine – mogućnosti i resursi za izvedbu praktičnog rada – suradnja u donošenju odluka. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje uzoraka i materijala osjetilnim putevima uz vođene jednostavnih i kratkih opisa koji odgovaraju učenikovu položaju promatranja – poticanje komunikacije i razmjene ideja učenika u timu – omogućavanje izbora u donošenju odluke o izboru tvorevine, a naročito materijala koji učeniku mogu biti osjetilno neprihvatljivi – povezanost s predmetima Likovna kultura, Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.2. Učenik povezuje radne modele s izradom tvorevina. | – navodi radne modele za izvođenje radnih aktivnosti pri izradi tvorevine – odabire određeni model rada – povezuje određeni model rada s materijalom i tvorevinom koju želi izraditi – priprema se za rad po odabranom radnom modelu | – odabire određen model rada za izradu tvorevine | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje svrhe radnih modela. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir učeniku odgovarajućega radnog modela uz pomoć učitelja ili samostalno – radni model odabire se prema stečenim znanjima, vještinama i iskustvima učenika za izvođenja određene radne operacije ili izrade dijela ili cijele tvorevine. Tehnika rada može se odnositi na rad prema etapnoj demonstraciji obrade materijala uz usmjeravanje, rad slijedom slikovnih prikaza etapnih postupaka izrade određene tvorevine, rad sa šablonama za izradu tvorevina (prenošenja šablone na materijal), rad prema slijedu gotovih skica za izradu određene tvorevine, izvođenje rada prema naučenom modelu radnih postupaka potrebnih za izvođenje radne operacije ili izradu tvorevine. – učenik odabrani postupak treba opisati na sebi odgovarajuć način uz pomoć učitelja – povezanost posebno s predmetima Hrvatski jezik i komunikacija, Matematičke vještine te međupredmetnim temama Učiti kako učiti i Uporaba IKT-a preuzimanjem predloška. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.3. Učenik priprema potreban pribor i alat za izradu tvorevine. | – imenuje pribor i alate za obradu potrebnih materijala – određuje hoće li raditi s alatom ili ručno, bez njega – izdvaja potreban pribor i alat za izradu tvorevine – postavlja pribor i alat na radnu površinu – navodi moguće opasnosti pri radu s alatima i strojevima | – izdvaja potreban pribor i alat za izradu određene tvorevine | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – priprema alata za izvedbu praktičnog rada – isticanje opasnosti pri radu s odabranim alatima. Moguća dopuna sadržaja: – izrada preglednika s nazivima i slikama alata i strojeva te prikazom njihove namjene. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pri odabiru potrebnog pribora i alata učeniku mogu pomoći određene oznake na pojedinim alatima – pri uzimanju i postavljanju alata važno je obratiti pažnju na prihvaćanje i polaganje materijala na siguran način za učenika – potreban pribor i alat učenik može odabrati i postaviti uz pomoć vršnjaka ili učitelja – pri odabiru važno je utvrditi za što određeni alat treba pri obradi materijala i koje su moguće opasnosti pri njegovoj uporabi – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti, Uporaba IKT-a. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.4. Učenik priprema radni prostor i mjesto za izradu jednostavnih tvorevina. | – oblači radnu odjeću / zaštitnu pregaču – otklanja nepotrebne stvari s radnog mjesta – čisti radno mjesto – postavlja podlogu za rad – raspoređuje potreban materijal, pribor i alate na radnu površinu – određuje mjere zaštite | – postavlja potreban materijal, pribor i alate na čistu radnu površinu | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poslovi pripreme radnog prostora i mjesta za izvođenje praktičnog rada. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – radna odjeća ili zaštitni dio odjeće može biti označen na učeniku zanimljiv i prepoznatljiv način te stajati uvijek na određenom mjestu – radnu površinu čistiti na uvježban način s učeniku poznatim sredstvima – na radni stol postaviti određenu vrstu zaštite ovisno o materijalu koji će se obrađivati (radna ploča ili zaštitna prostirka koja se na određen način učvršćuje za podlogu) – pri postavljanju paziti da alati budu pripremljeni tako da se pri uzimanju određenog alata ili njegovu vraćanju učenik ne ozlijedi – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.5. Učenik ispituje svojstva materijala s kojima će raditi izvodeći jednostavne vježbe ili pokuse. | – izabire materijal za ispitivanje njegovih svojstava – dogovara određeni postupak ispitivanja svojstva odabranog materijala – izdvaja potreban alat za izvođenje ispitivanja ako je potreban – određuje mjere zaštite prilikom ispitivanja svojstava – ispituje određeno svojstvo izabranog materijala – opisuje promjene koje nastaju primjenom postupaka ispitivanja svojstava materijala – navodi rezultate provedenog ispitivanja svojstava izabranog materijala | – navodi promjene na materijalu koje zapaža pri ispitivanju svojstava materijala | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ispitivanje svojstava materijala provođenjem vježbi ili pokusa. Moguća dopuna sadržaja: – izrada preglednika o provedenim vježbama i pokusima. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učeniku unaprijed opisati što će se i zašto raditi te jasno ukazati na ponašanja koja se očekuju tijekom provođenja ispitivanja svojstava materijala provođenjem vježbi ili pokusa – vježbe ili pokuse planirati i provoditi na jednostavne, učenicima primjerene načine kojima će istražiti/analizirati određena svojstva materijala od kojih će izrađivati određene tvorevine, primjerice, istraživati čvrstoću, mekoću i podatnost, elastičnost, probojnost, savitljivost, otpornost na vodu, toplinu, pritisak, topivost, razgradivost, sposobnost upijanja, poroznost, sjaj zapaljivost, slojevitost, vodljivost, magnetizam, korozivnost, toplinska i akustična svojstva te se koristiti učeničkim iskustvima iz svakodnevnog života – za ispitivanje svojstava materijala može se koristiti različitim komadima različitog papira, drveta, tekstila, kože, plastike, gume, stiropora, metala, otpadne ambalaže kakve su, primjerice, različite vrste plastičnih boca, kutija, čaša, zdjela, tetrapak – pozornost se obraća na moguće nezgode i opasnosti pri uporabi materijala u svakodnevnom životu, primjerice, izbjegavanje približenosti izvoru grijanja, vlaženju, diranje oštećenih trošila i žica – učenicima je potrebno omogućiti da svojstva materijala dožive različitim osjetilnim putevima, pri čemu je potrebno obratiti pažnju na sigurnost i pojačanu osjetljivost pojedinih učenika na određena svojstva materijala – sve aktivnosti koje se provode potrebno je popratiti kratkim i jasnim opisima uvažavajući potrebe različitih učenika – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Održivi razvoj, Zdravlje, Uporaba IKT-a. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.6. Učenik određuje svojstva ponuđenih materijala i njihovu namjenu. | – prikuplja određene materijale potrebne za izradu tvorevine – grupira materijale po određenom svojstvu – određuje tipična svojstva materijala – navodi uporabu određenih materijala u svakodnevnom životu, povezuje materijale s tipičnim proizvodima u svom okružju – navodi primjere održavanja proizvoda od određene vrste materijala – povezuje sirovine s postupcima izrade materijala – odvaja prirodne od umjetnih materijala – povezuje utjecaj prirodnih i umjetnih materijala na okoliš – prikuplja otpadne materijale za reciklažu | – navodi svojstva materijala od kojih će izraditi tvorevinu i njezinu svrhu | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste materijala i njihova svojstva – prirodnine i njihova svojstva, končasti materijali, tekstil i koža i njihova svojstva, papir i svojstva papira, drvo i svojstva drveta, umjetni materijali i njihova svojstva, metal i svojstva metala, materijali tradicionalne tehnologije, »neobvezni« materijali, kombinirani materijali, sirovine, materijali i proizvodi – utjecaj materijala na okoliš – zbrinjavanje otpadnih materijala i proizvoda. Moguća dopuna sadržaja: – izrada fotografske zbirke uzoraka materijala za rad – izrada plakata o materijalima i njihovim najčešćim tvorevinama – priprema i sudjelovanje u kvizu o svojstvima materijala, utjecaju materijala na oblikovanje tvorevina i na okoliš – izrada vizualno-tekstualnih kartica za sparivanje materijala i njihovih svojstava. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – s učenicima se dogovaraju načini, mjesta i oznake za grupiranje materijala kao i načini slaganja i sortiranja prema određenim svojstvima i sl. – tijekom baratanja materijalima po potrebi se učeniku pruža fizička podrška ili se učitelj koristi raznim postupci usmjeravanja – učitelj se koristi uzorcima različitih materijala, neposrednom stvarnošću, iskustvom učenika, slikama, fotografijama, filmovima vezanim uz materijale i njihove tvorevine – moguća organizacija kviza o svojstvima materijala, utjecaju materijala na oblikovanje tvorevina i na okoliš (rad u paru ili grupi) – oblikovanje reciklažnog kuta u radionici u skladu s prostornim mogućnostima – u izvanučioničnoj nastavi organizira se prikupljanje određenih prirodnina – poticanje donošenja otpadne ambalaže i otpadnih materijala od kuće u suradnji s roditeljima/starateljima – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Domaćinstvo te međupredmetnim temama Zdravlje, Održivi razvoj, Učiti kako učiti. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.7. Učenik povezuje svojstva materijala s tehnikama i tehnologijama rada (procesima rada). | – imenuje materijal kojim će se koristiti – određuje radni model prema kojem će raditi – navodi pojedine etape izrade tvorevine – opisuje što će raditi u pojedinoj etapi izrade tvorevine – navodi alat kojim će se koristiti u pojedinoj etapi procesa rada – planira utrošak materijala u količinama primjerenim namjeni | – navodi slijed izrade tvorevine | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opis tehnika i procesa praktičnog rada koji će se provoditi. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenici navode što i kako će raditi ovisno o odabranome radnom modelu uz učiteljevo usmjeravanje pitanjima, podsjećanjima, pokazivanjem slika (iznose plan svojeg rada) – za upoznavanje tehnike i tehnologija rada, ako je moguće, koristiti se neposrednim izvorima (rasadnici, OPG-ovi, kamenolomi, posjeti tvornicama, proizvođačima itd.) zatim slikama, filmovima, PowerPoint prezentacijama i sl. – osigurati učenicima podršku IKT-a i potpomognute komunikacije pri odgovaranju – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Održivi razvoj. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.8. Učenik primjenjuje postupke obrade materijala i radni model za izradu određene tvorevine. | – navodi koju tvorevinu želi izraditi i njezinu namjenu – izdvaja materijal za obradu, poluproizvode ili konstrukcijske elemente – izdvaja potrebnu količinu materijala – izvodi radnu aktivnost obrade materijala/tvorevine samostalno ili podjelom rada prema određenomu radnom modelu – navodi slijedom što i kako radi, dekorira izrađenu tvorevinu – koristi se priborom i alatom za obradu materijala na pravilan način – pridržava se uputa o mogućim opasnostima pri uporabi pribora i alata – inicira suradnju s drugima, traži pomoć od drugih kad mu zatreba – troši materijal u količinama primjerenim namjeni – održava radni prostor urednim | – izrađuje tvorevinu obradom materijala prema dogovorenom radnom modelu | |||
– održava pribor ispravnim i čistim – odlaže pribor i alat na za to predviđeno mjesto – vrednuje svoj uradak / iskazuje zadovoljstvo i ponos svojim postignućima – procjenjuje vrijednost tvorevine u timu – čisti radnu prostoriju od ostataka materijala – provodi potrebne postupke osobne higijene nakon rada | |||||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izrada jednostavnih ukrasnih i uporabnih predmeta – sređivanje radnog prostora nakon rada – samovrednovanje – primjeri tehničkih tvorevina od prirodnih materijala mogu biti: od prirodnina (izrada podlagača, malih zidnih obloga od lika, šiba, izrada kuglica, valjušaka, posuda, nakita itd.), od papira (loptice, kapa, čaša, čamac, salvete, čestitke, podlošci, ukrasi, blokovi, albumi, kutije, maske, makete itd.), od končastih materijala, tekstila ili kože (loptice (cofleki), trake, podlošci, prostirke, tapiserije, šalovi, makrame, marama, torbe, novčanik, futrola za naočale itd.), od drveta ili metala (podlagači, didaktički materijali, igračke, police, kutije, kućice za ptice, šišmiše, hotel za kukce), loptice od alufolije, ukrasi od žice (lančići i privjesci različitih oblika), podlošci, kutije od lima, ukrasni i uporabni predmeti od gline, od umjetnih materijala (vaze, posude, igračke, didaktički materijal), nakit od gume ili plastike, ukrasi od stiropora itd. Moguća dopuna sadržaja: – izrada slikovnih preglednika radnih aktivnosti / stvaranja tvorevina s istaknutim vremenom rada – izrada tematskih plakata (materijali i tvorevine). | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uputno je da svaki učenik ima svoje određeno radno mjesto na kojem se osjeća zadovoljno i sigurno. Radno mjesto učenik može označiti na primjeren, zanimljiv način. – učeniku oprimjeriti aktivnosti obrade i oblikovanja tvorevine: jednostavnije, jednostavne, složene aktivnosti (jednostavnije i jednostavne radne operacije, primjerice, razvrstavanje, grupiranje, slaganje, kidanje, čupkanje, provlačenje, omatanje, preplitanje, savijanje) ili složene radne operacije (rahljenje, kopanje, spajanje, kaširanje, lijepljenje, kukičanje, šivanje, rezanje, mjerenje, ucrtavanje, ocrtavanje, bušenje, piljenje, lemljenje, lakiranje, valjanje, ravnanje, sađenje itd.) – kao podrškom za rad učenika koristiti se konstrukcijskim elementima, polugotovim sredstvima i poluproizvodima te različitim označavanjima materijala, primjerice, različite vrste oznaka i otisaka na materijalu i dodatnim pomoćnim sredstvima (primjerice, perforirane ploče ili karton s većim rupama, karton s urezima za namatanje ili preplitanje, tkanina rupičaste strukture i mrežastog izgleda) – u timskom radu pri izradi složenijih tvorevina dogovoriti jasno određene zadatke za svakog učenika primjereno njegovim potrebama i interesu, razgovarati o prednostima zajedničkog rada i poticati uzajamnu pomoć u radu – poticanje komunikacije vezane uz izvođenje rada i njegovanje kulture rada – pružanje fizičke podrške u odnosu na materijal ili samog učenika te korištenje različitim načinima usmjeravanja – osiguravanje ugodne radne atmosfere bez ometajućih podražaja po bilo kojeg učenika – poticanje motivacije i samomotivacije učenika putem učeniku interesantnih motivatora | |||||
– učenicima osigurati kraće stanke između etapa rada i dovoljno vremena za izvođenje planirane radne operacije te opuštajuće i motivacijske stanke u radu – sve aktivnosti koje se provode potrebno je popratiti etapnim, kratkim i jasnim opisima uvažavajući potrebe različitih učenika – povezivanje određenih radnih aktivnosti / izrade tvorevina s tematskim danima, projektima u školi (unutar predmeta ili integrirano) – motiviranje učenika za uključivanje u školsku zadrugu uz objašnjavanje prednosti uključivanja (proširena mogućnost rada u skladu s interesima učenika, prodaja izrađenih proizvoda koja omogućuje kupnju novog materijala, sudjelovanje na natjecanjima itd.) – povezanost s predmetima Likovna kultura, Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Matematičke vještine te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti, Održivi razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Poduzetništvo. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.9. Učenik razgovara o svom radu i tvorevini koju je izradio. | – pokazuje tvorevinu koju je izradio – navodi razloge izbora materijala i dizajna tvorevine – navodi namjenu izrađene tvorevine – postavlja pitanje drugima o dojmu njegove tvorevine – opisuje postupke koje je provodio u izradi tvorevine – navodi što mu je bilo lagano, a što zahtjevno prilikom izrade | – odgovara na barem tri od mogućih pet pitanja vezanih uz svoj rad na tvorevini | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opisivanje procesa nastanka izrađene tvorevine – razgovor o izvedbi i rezultatu rada. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – navikavanje učenika da po izradi svojih tvorevina razgovaraju o izboru materijala, dizajna i postupcima izrade prema određenomu radnom modelu – poticanje svih učenika u razredu da međusobno razmjenjuju pitanja i daju odgovore vezane uz izradu svojih tvorevina i time jačaju samopouzdanje i prezentacijske vještine – navođenje učenika da u svojim osvrtima/komentarima o izrađenoj tvorevini ističu vrijednost uloženog truda i vremena za izradu – posebno je važno da svaki učenik doživi svrhovitost svoga rada time što će biti na bilo koji način ostati vidljiv njemu i ostalima (fotografije u pregledniku radova, izrada preglednika, izložba u razredu, školi, lokalnoj zajednici) – povezanost s predmetima Likovna kultura, Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Matematičke vještine te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti, Građanski odgoj i obrazovanje, Osobni i socijalni razvoj. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO B.3.10. Učenik primjenjuje osnovna pravila zaštite na radu. | – navodi moguće opasnosti pri baratanju materijalima za rad i mjere zaštite na radu – povezuje primjenu alata i strojeva za rad s mogućim opasnostima i mjerama zaštite, određuje mjere zaštite potrebne pri izvođenju radnog procesa / izradi odabrane tvorevine – osigurava mjere potrebne zaštite pri izradi odabrane tvorevine | – navodi mjere zaštite pri baratanju materijalima za rad | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjena potrebnih mjera zaštite pri izradi određene tvorevine. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posebnu pozornost obratiti na mjere zaštite na radu pri korištenju pojedinim priborom i alatom (primjerice, ljepila, škare, igle, noževi, kalupi, pribadače, kliješta, bušilice, turpije, pincete, čavli, čekić, odvijači) i zaštitnoj opremi (zaštitne pregače, zaštitna odjeća, zaštitne naočale, rukavice, maske za lice) – učitelj izvodi radnje koje zahtijevaju poseban oprez, primjerice, uporaba noža i termo-rezača, pištolja za vruće lijepljenje, električne brusilice, bušilice, pile, pečenje gline, šivanje na šivaćem stroju, a učenici isključivo uz strogi nadzor i dogovor s roditeljem – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija te međupredmetnim temama Zdravlje, Učiti kako učiti. | |||||
| C. Rad i sudjelovanje u zajednici | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO C.3.1. Učenik predstavlja odabranu izrađenu tvorevinu. | – odabire tvorevinu za prezentaciju koju je izradio samostalno ili u timu – odlučuje hoće li prezentaciju izvesti samostalno ili podjelom uloga – dogovara način predstavljanja tvorevine – priprema se za prezentaciju tvorevine – navodi naziv tvorevine i uporabnu svrhu – nabraja uporabljene materijale i alate – prikazuje postupke izrade jednostavne tvorevine – navodi postupke zaštite na radu pri izradi tvorevine – navodi utrošeno vrijeme (malo / mnogo dana) – navodi timski procijenjenu vrijednost tvorevine – ističe zanimanja povezana s izrađenom tvorevinom | – predstavlja ukrasni ili uporabni proizvod na sebi prihvatljiv komunikacijski način | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje tvorevine i procesa njezine izrade – povezivanje izrađene tvorevine s određenim zanimanjima. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje tvorevina prvo organizirati u razredu kao uobičajeni postupak rada i time jačati samopouzdanje učenika i pripremati ga za predstavljanje tvorevine u razredu, školi ili na izložbenoj manifestaciji – svakom učeniku potrebno je dati priliku da na sebi prikladan način prezentira svoju tvorevinu samostalno ili u timu – učenika je važno motivirati i potaknuti na prezentiranje i pomoći mu u pripremi predstavljanja dijela ili cijele prezentacije vodeći brigu da prezentira dio koji želi, odnosno dio koji mu se najviše sviđa, pri čemu se može služiti unaprijed pripremljenim i korištenim slikovnim prikazima slijeda izrade, alata, korištenih mjera zaštite na radu i sl. – uputno je motivirati učenika da predstavlja svoju tvorevinu pred razredom, a ostale učenike na isticanje vrijednosti u učenikovu radu – katkad je dobro koristiti se mikrofonom koji daje značaj samoj demonstraciji i jača samopouzdanje učenika tijekom javnog nastupa – povezanost s predmetima Hrvatski jezik i komunikacija, Socijalizacija te međupredmetnim temama Građanski odgoj i obrazovanje, Osobni i socijalni razvoj, Uporaba IKT-a, Poduzetništvo. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO C.3.2. Učenik posjećuje različite lokalne izložbe i sajmove lokalno i/ili virtualno i izlaže svoje tvorevine. | – promatra tvorevine na izložbeno- prodajnim prostorima – uspoređuje izložene tvorevine po dizajnu i namjeni – izražava svoj dojam o promatranim tvorevinama – povezuje tvorevine s područjima rada – pokazuju svoju tvorevinu ako je izložena na izložbenom mjestu – primjenjuje ponašanja primjerena izložbenim prostorima – dokumentira svoje posjete izložbenim prostorima | – izražava svoj dojam o promatranim izložbenim tvorevinama | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje izložbenih prostora u kojima su izložene različite tvorevine. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenike upoznati s njima zanimljivim izložbenim manifestacijama i pružiti im osnovne informacije o njima putem mrežnog pretraživanja, reklamnih letaka ili reklama u medijima te se dogovoriti koje bi izložbeno mjesto željeli obići – u dogovoru s učenicima prijavljivati njihove radove na odgovarajuće izložbe i tome pridodati potrebit značaj pri čemu ih je uputno uključiti u procjenjivanje radova koji će se za određenu izložbu prijaviti – s učenicima unaprijed dogovoriti plan puta, svrhu i način obilaska te primjerena ponašanja na izložbenom mjestu što se može vježbati, primjerice, igranjem uloga u razredu – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Socijalizacija te međupredmetnim temama Građanski odgoj i obrazovanje, Osobni i socijalni razvoj, Poduzetništvo, Uporaba IKT-a. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO C.3.3. Učenik povezuje rad i radno-proizvodne tvorevine s njihovom novčanom vrijednošću i brine se o potrošnji. | – povezuje novac s uloženim radom, izradom tvorevina, proizvodnjom dobara – povezuje prodajna mjesta s kupnjom proizvoda za izradu tvorevina i kupnjom tvorevina – navodi da proizvodi na prodajnim mjestima imaju svoju cijenu – povezuje cijenu proizvoda/tvorevina s troškovima materijala i uloženog rada – određuje u timu moguću cijenu vlastitog rada ili izrađene tvorevine – navodi tvorevine/proizvode koje najčešće kupuje – zapaža istaknutu cijenu na proizvodu/tvorevini – navodi da se cijene proizvoda razlikuju | – povezuje rad i tvorevine s njihovom novčanom vrijednošću | |||
– obavlja kupnju određenog proizvoda u skladu s vrijednošću potrebnog novca – koristi se primjerenom komunikacijom prilikom kupnje – prihvaća potrebu racionalne potrošnje pri kupnji proizvoda – nabraja posljedice prekomjerne potrošnje | |||||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – novčana vrijednost procesa rada i tvorevina – racionalna potrošnja pri kupnji tvorevina. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – realizaciju ishoda povezati s postojećim znanjima učenika iz predmeta Matematičkih vještina te se upoznati s njihovim iskustvima – provoditi u razredu vježbe procjene vrijednosti učenikova rada ili izrađene tvorevine (uloženi trud, vrijeme koje se evidentira, potrošnja materijala, energije) te uspoređivati s prodajnim cijenama sličnih proizvoda te iste komentirati – navesti materijale, pribor, alate potrebne za izradu određenog proizvoda i istraživati cijene na različitim prodajnim mjestima putem IKT-a, uz pomoć učitelja zapisivati cijene i uspoređivati – procjene novčane vrijednosti rada doprinose isticanju značaja rada učenika, a realizacija prodaje putem, primjerice, učeničke zadruge ili prigodom Dana otvorenih vrata škole, dodatno će potvrditi značaj i trud učenika – ponašanje na prodajnim mjestima vježbati igrajući igru uloga, upriličiti obilazak prodajnih mjesta u organizaciji škole ili u dogovoru s roditeljima pri čemu je važno da učenik bira proizvod i obavlja kupnju uz podršku – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Matematičke vještine, Hrvatski jezik i komunikacija, Socijalizacija te međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO C.3.4. Učenik posjećuje, lokalno ili virtualno, tvornice, poduzeća i male obrte. | – istražuje male obrte, OPG-ove i poduzeća u neposrednoj blizini škole – povezuje proizvodna mjesta s dobivanjem većih količina proizvoda – sudjeluje u organiziranju posjeta – navodi da se na proizvodnim mjestima provodi cjelokupni proces (nabava sirovina, obrada, dostava proizvoda) – navodi da su procesi rada povezani s mehanizacijom i automatizacijom – ukazuje na važnost povezanosti radnih postupaka ljudi u procesima proizvodnje određenog proizvoda – ponaša se u skladu s društvenim normama prilikom posjeta tvornici – postavlja pitanja proizvodim i proizvodnim procesima unutar poduzeća, OPG-a ili malog obrta | – izdvaja poduzeća, male obrte i OPG-ove koji izrađuju proizvode od njegova interesa | |||
– izvješćuje o posjeti lokalnom poduzeću, OPG-u ili obrtu – pretražuje internet u potrazi za poduzećem, obrtom ili OPG-om koji izrađuje proizvod od njegova interesa – postavlja pitanja o proizvodu – izvješćuje učitelja i ostale učenike o istraživanju proizvoda | |||||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posjete proizvođačima različitih tvorevina – podjela rada, mehanizacija i automatizacija u serijskoj proizvodnji. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – s učenicima istražiti proizvodna mjesta na lokalitetu povezanom s materijalom koji obrađuju i odabrati ono mjesto koje bi željeli posjetiti – dogovoriti svrhu posjeta i istaknuti na što posebno valja obratiti pažnju (primjerice, cjelovitost procesa proizvodnje, povezanost radnih procesa, korištenje mehanizacijom, značaj timskog rada, cijena proizvoda u odnosu na kućansku izradu tvorevine) – zajednički utvrditi kako će se napisati zahtjev za posjet, po odgovoru dogovoriti plan dolaska i pravila ponašanja, što se može i plakatno prikazati – s učenicima osmisliti pitanja; svaki se učenik može pripremiti za svoje pitanje koja će na sebi primjeren način uputiti samostalno ili uz podršku; posjet se može dokumentirati (fotografijama, letcima) i po povratku dopuniti ranije načinjen plakat, ako se izrađivao, ili napraviti novi plakat o posjetu uz primjenu cjelokupne prikupljene dokumentacije – u zahvali proizvođaču na gostoprimstvu može se priložiti fotografija napravljenog plakata – informacije o posjetu objaviti na mrežnoj stranici škole – povezanost s predmetom Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Socijalizacija te međupredmetnim temama Poduzetništvo, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje, Uporaba IKT-a, Održivi razvoj. | |||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |||
PP SK IZO C.3.5. Učenik sudjeluje u organiziranim radnim aktivnostima u svojoj okolini i na području lokalne zajednice. | – dogovara što će raditi, s čime i kako raditi – izvodi dogovorenu aktivnost uključivanjem u organizirani radni proces – prati upute odgovorne osobe provođenjem radne aktivnosti – vodi brigu o osobnoj sigurnosti pri izvođenju radne aktivnosti – izražava svoje zadovoljstvo zajedničkim radom – potiče zajednički rad komunicirajući s ostalima – navodi važnost međusobnog pomaganja – pregledava objave provedenih akcija u zajednici | – izvodi dogovorenu organiziranu radnu aktivnost u užem i širem okružju | |||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – radne aktivnosti u okružju – suradnja u zajedničkome radu. | |||||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati učenike na sudjelovanje u radnim aktivnostima u okružju škole uz jasno određen, učeniku primjeren i zanimljiv zadatak; to, primjerice, mogu biti akcije skupljanja lišća, plijevljenja površina, sadnje biljaka u okružju škole, ličenje i ukrašavanja zidova, dijelova igrališta (integrirani, projektni dan) – aktivnosti sudjelovanja važno je najaviti i objasniti njihov značaj za školu ili zajednicu te naglašavati važnu ulogu učenika u ostvarenju zajedničkog cilja. Pritom se posebno ističe potreba suradnje u radu što se može povezati s praktičnim primjerima iz svakodnevnog života. – sve aktivnosti koje će se obavljati pojasniti i učenike upoznati s planom, obići područje koje će se u zajedničkome radu uređivati ili oplemeniti, dokumentirati stanje prije i nakon provođenja rada, zatim uspoređivati fotografije i učinke rada te pratiti daljnje promjene – učenike se može nagraditi izradom prikladnih medalja, bedževa ili im na neki drugi prikladan način naglasiti da je svaki njihov uloženi trud zaslužan i vrijedan pohvale – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati podršku IKT-a i potpomognute komunikacije – povezanost s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Hrvatski jezik i komunikacija, Socijalizacija te međupredmetnim temama Poduzetništvo, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Održivi razvoj. | |||||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvijaju znanja o vrijednosti rada, tehnikama i tehnologijama izrade tvorevine te značaju međusobne suradnje u zajednici.
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Izobrazba u obavljanju poslova nastavni je predmet koji je povezan s gotovo svim odgojno-obrazovnim područjima te međupredmetnim temama. Značajnu povezanost moguće je utvrditi s odgojno-obrazovnim područjima i nastavnim predmetima od Hrvatskog jezika i komunikacije, Skrbi o sebi, Razvoja kreativnosti, Upoznavanja uže i šire okoline, Domaćinstva, Socijalizacije pa sve do Matematičkih vještina. Integrativna uloga Izobrazbe u obavljanju poslova ogleda se u mogućnosti objedinjenja različitih sadržaja i aktivnosti međupredmetnih tema i nastavnih sadržaja sa svrhom što kvalitetnijeg učenja i poučavanja učenika. Navedeni nastavni predmet nadovezuje se na nastavni predmet Radni odgoj radi usavršavanja i automatizacije svih već usvojenih specifičnih radnih i životnih vještina te njihove sustavne nadogradnje prema složenijim svakodnevnim radnim i životnim kompetencijama koje će učeniku omogućiti inkluzivno uključivanje u društvo i rad. Moguće je korelacijski povezati gotovo sve međupredmetne teme s predmetnim kurikulom Izobrazbe u obavljanju poslova putem prilagodbe sadržaja i metoda rada, a prema mogućnostima i interesima učenika. Značajnija povezanost utvrđena je s temama Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Građanski odgoj i obrazovanje, Zdravlje, Održivi razvoj, Poduzetništvo te Uporaba komunikacijske i informacijske tehnologije. Temelj ostvarivanja ishoda teme Osobni i socijalni razvoj povezan je s razvijanjem socijalnih i komunikacijskih vještina te odgovornog ponašanja prema sebi i drugima u zajednici. Očekivanja teme Učiti kako učiti odnose se na usvajanje znanja o radnim modelima i razvoj vještina rada po određenim modelima. Ishodi Građanskog odgoja i obrazovanja usmjereni su na aktivno sudjelovanje učenika u zajedničkom radu u razredu i zajednici, poznavanje i izvršavanje radnih zadataka, dok se ishodi teme Zdravlje odnose se na usvajanje osnovnih pravila zaštite na radu. Poduzetništvo te Održivi razvoj međupredmetne su teme koje svojim nastavnim sadržajima usmjeravaju učenika na preuzimanje aktivnije uloge u kreativno-proizvodnom radu uz racionalno postupanje s otpadom.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Učenje i poučavanje predmeta Izobrazba u obavljanu poslova ostvaruje se prema planiranim odgojno- obrazovnih ishodima uz primjenu različitih metodičkih pristupa u skladu s potrebama, interesima i razinama znanja i vještina učenika kao i u primjerenim uvjetima rada. Usvajanjem planiranih ishoda predmeta Izobrazba u obavljanju poslova, učenici razvijaju praktične i socijalne kompetencije kojima se osposobljavaju i pripremaju za uspješno obavljanje poslova u svakodnevnom životu i slobodnom vremenu te za aktivniju ulogu u lokalnoj zajednici s mogućim zapošljavanjem na otvorenom tržištu rada ili u zaštićenim uvjetima rada.
Iskustva učenja
Iskustva učenja temelje se na kontekstualnom pristupu, otkrivanju i praktičnom radu. Učenik u susretu s materijalima, tehnologijama i tvorevinama kontekstualno uči o procesima rada. Ideja je voditi učenika od procesa rasprave, izbora materijala i vrste tvorevine, do izrade i prezentacije tvorevine.
Iskustvenim učenjem učenik razvija navike podržavanja temeljne strukture pri izvođenju planiranog rada koja uključuje: pripremu za rad, izvođenje radnog procesa i završne aktivnosti po izvedbi radnog procesa ili izrade tvorevine. Sve poslove učenik obavlja uz primjenu odgovarajućeg stupnja podrške, primjenu asistivne tehnologiji i/ili pomagala za rad. Učenik tako biva kompetentan samostalno birati materijale, tehnologije i vrstu tvorevine, izvršiti proces izrade tvorevine i napravljenu tvorevinu uspješno prezentirati pred razrednom zajednicom, školom ili širom lokalnom zajednicom.
Učenje i poučavanje treba omogućiti stjecanje radnih kompetencija pa se temelji na praktičnome radu, otkrivanju i iskustvenome učenju koje se ostvaruje procesima:
– oblikovanja određene tvorevine
– povezivanja tehnike i tehnologije s područjem uporabe
– jednostavnih istraživanja i razlikovanja materijala izrade i njihovih svojstava, proizvodnih tvorevina
– tehnologije te utjecaja tehnike i tehnologije na okružje
– kreativnoga i sustavnog pristupa; kreativni pristup u osmišljavanju tvorevina te usvajanje postupaka i pravila za rad na siguran način
– primjene odgovarajućega radnog modela uz uporabu dostupnih sredstava tehnike sa svrhom razvoja spoznajnih procesa, vještina te vrijednosnih odnosa prema radu.
Uloga učitelja
Učitelj usvajanje ishoda kurikula planira i ostvaruje na temelju prikupljenih informacija o vještinama učenika, razinama njegovih strategija učenja i aktivnosti koje je dostigao u predmetu Radni odgoj. Uz to svojim inicijalnim praćenjem dopunjuje spoznaje o jakim stranama učenika, njegovim potrebama i interesima u odnosu na sve važne značajke daljnjeg osposobljavanja u predmetu Izobrazba u obavljanju poslova, poput vještine baratanja materijalima, rad po određenim radnim modelima, poznavanje i uporaba radioničkog pribora i alata, uporaba IKT-a, poznavanje i primjena mjera zaštite na radu, snalaženje u suradničkim oblicima rada, komunikacija u radnom okružju, razvijenost kulture rada, samostalnost, potrebno vrijeme za rad i odmore, pamćenje i primjena naučenog i sl.
Na osnovu prikupljenih podataka učitelj prema potrebi nadograđuje postupke podrške za pojedinog učenika u metodama i aktivnostima učenja i vrednovanja u odnosu na perceptivnu, govornu i spoznajnu prilagodbu ili prilagodbu zahtjeva. U tom smislu, primjerice, razmatra koliko su novi materijali, alati i uređaji odgovarajući učeniku, koje je prilagodbe potrebno napraviti za njihovu primjenu, koji modeli rada su odgovarajući učeniku za obradu određenih materijala i izradu planiranih tvorevina te treba li ih promijeniti, kada je učeniku potrebna fizička podrška i u čemu, koja razina složenosti radnog zadatka mu odgovara, jesu li učeniku potrebna nova pomagala i koja, koje strategije pozitivnog potkrjepljenja ponašanja primijeniti, koje motivatore i dr.
Prema utvrđenim potrebama učenika učitelj usklađuje način predstavljanja sadržaja i razinu složenosti planiranih aktivnosti, daje smjernice za rad i potiče učenika na jednostavno istraživanje, postavljanje pitanja, nudi mu praktične vježbe uz podršku u metodama rada. Važno je da učitelj u ostvarivanju sadržaja učenja i planiranih ishoda predmeta Izobrazba u obavljanju poslova potiče učenika na razvijanje navike podržavanja temeljne strukture radnog procesa, što podrazumijeva pripremu za rad, izvođenje radnih operacija oblikovanja materijala i završne aktivnosti po izradi tvorevine ili radnog procesa.
Ostvarivanje planiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja učitelj može planirati putem primjene različitih metoda uz postupke podrške, kao što su:
– praktične aktivnosti (vježbe)
– učenje unutar provedbe projekta (od ideje do proizvoda)
– videoprikazi stvarnosti (situacijsko učenje vezano uz korištenje različitim videosadržajima i/ili animacijama kojima učenici stječu uvid u autentične tehničko-tehnološke situacije)
– uslužno učenje (uključivanje učenika u učeničku zadrugu, radionice s tipičnim vršnjacima, uključivanje u zajednici, predstavljanje i poredak proizvoda)
– organizacija izložbenih događanja (organizacija školskih izložbi, sajmova i drugih događanja)
– organizacija posjeta radnim organizacijama (tvornicama, malim obrtima i sl.), uključivanje u radne aktivnosti u užoj okolini i zajednici (organizirane radne aktivnosti u okružju škole i/ili lokalne zajednice).
Posebno je važno da učitelj omogući sigurnu uporabu alata. Obradu materijala alatnim strojem učitelj obvezno nadzire u neposrednoj blizini učenika. Prema potrebi učitelj samostalno izvodi radne operacije kako bi učenici putem njegove demonstracije upoznali određeni način obrade. Značajno je da u cjelokupnom procesu učenja, poučavanja i vrednovanja učitelj razmjenjuje dojmove s učenicima o razini njihova zadovoljstva provedenim radnim procesima, poteškoćama na koje su naišli u izradi tvorevine, savjetuje ih i prati te im pruža podršku u socijalnome, emocionalnom i spoznajnom rastu.
Materijali i izvori
Materijalni resursi koji su potrebni za uspješno održavanje nastave Izobrazbe u obavljanju poslova uključuju prostor radionice, iznimno učionice u kojoj učenici provode ostatak vremena. Preporuka je dio nastavnih sadržaja obraditi neposrednim iskustvom u lokalnim tvornicama, malim obiteljskim gospodarstvima ili obrtima. Opremljenost učionice i radionice uvjet je za stjecanje kompetencija učenika usvajanjem ključnih sadržaja zadanih odgojno-obrazovnim ishodima. Poželjno je da radionica bude opremljena priborom i alatima za obradu drva, metala, papira i drugog materijala za izradu tvorevina, jednostavnom laboratorijskom opremom za ispitivanje svojstva materijala te informacijsko- komunikacijskom tehnologijom koja će omogućiti istraživanje i završnu prezentaciju tvorevina. Svako organizacijsko područje predmetnog kurikula Izobrazbe u obavljanju poslova i postavljeni Odgojno-obrazovni ishodi izazov su učitelju i učeniku za čije su ostvarenje potrebni materijalni resursi.
Predlaže se sljedeća oprema primjerena za siguran rad u školi:
– alat i pribor za obradu drva, metala, papira ili mase za modeliranje
– električne lemilice (za elektroniku i metalurgiju)
– mjerne sprave, pribor i uređaji, stolna ili prijenosna računala
– različiti programi za crtanje, dokumentiranje i upravljanje
– ormarić prve pomoći
– računalo, projektor i platno
– kompleti zaštite na radu: osobna zaštitna oprema, upute za rad na siguran način.
Izvori znanja su radni materijali, primjeri izrađenih tvorevina, proizvodni pogoni, kućanstvo i sva neposredna sredstva koja se upotrebljavaju pri učenju i poučavanju Izobrazbe u obavljanju poslova. Za razvoj kompetencija učenika školski sustav i škole kao institucije osiguravaju primjerene prostorne i materijalne uvjete.
Okružje
Okružje učenja specifičnih vještina nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova omogućit će učeniku razvoj socijalnih vještina, suradničkog odnosa s vršnjacima i mogućnost rada u lokalnoj zajednici putem projektnog učenja u neposrednoj okolini. Dužnost je učitelja ostvariti sigurno okružje prema standardima zaštite na radu te poučiti učenika osnovama zaštite na radu prije početka izrade različitih tvorevina. Sadržaji nastave trebaju biti raznovrsni, primjenjivi u lokalnoj zajednici i prema mogućnostima učenika kako bi osigurali jednako sudjelovanje učenika u izvedbi svih ili dijela odgojno-obrazovnih ishoda. Potrebno je voditi brigu o senzornoj osjetljivosti učenika i podražajima u okružju kao i osigurati razumnu prilagodbu okružja koje omogućuje najveći stupanj samostalnosti učenika.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Izobrazba u obavljanju poslova održava se unutar satnice od 10 sati tjedno. Preporučuje se nastavu izvoditi u dvosatu kako bi se osiguralo dovoljno vremena za izvršavanje zadataka nastave te samim time i manje opterećenje učenika.
Vrijeme potrebno za usvajanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar pojedinog organizacijskog područja određuje učitelj, ovisno o interesu i mogućnostima učenika, uvjetima rada te posebnosti lokalne zajednice. Preporuka je da se sadržaji povezani s ishodom B. 10. (zaštita na radu) obrađuju na početku nastavne godine radi usvajanja znanja i vještina potrebnih za sigurno obavljanje radnih zadataka, vlastitu zaštitu kao i zaštitu ostalih učenika.
Ishodi organizacijskog područja B (osobito ishod B. 8.) obrađuju se neprekidno, a složenost ishoda ovisi o dobi, mogućnostima i specifičnim potrebama učenika.
Ishodi organizacijskog područja C. izvode se uz podršku, a posebnu pozornost potrebno je obratiti učenicima u dobnoj skupini od 16. do 21. godine koji tek započinju nastavu Izobrazbe u obavljanju poslova. Učenicima u dobnoj skupini od 16. do 21. godine ishode koji se odnose na prezentaciju izrađenih tvorevina potrebno je postupno uvoditi te im omogućiti izvedbu prezentacije prvo pred razrednom zajednicom i učiteljem, a zatim postupno proširivati publiku pred kojom se izrađena tvorevina prezentira. Cilj je poučiti učenika specifičnim vještinama prezentacije izrađene tvorevine na većim priredbama, javnim prezentacijama i izlaganjima na sajmovima.
Grupiranje učenika
Poučavanje učenika u nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanu poslova specifično je i zahtijeva veliki oprez s obzirom na složenost poslova i mogućnosti ozljede pri izradi ukrasnih i uporabnih predmeta pri radnoj stvaralačkoj izvedbi. Potrebno je, stoga, brinuti se o sastavu parova i grupa za vrijeme izvedbe radnih zadataka. Prednost poučavanja može biti mali broj učenika unutar razredne skupine, ali treba voditi brigu o specifičnim potrebama i mogućnostima učenika pri grupiranju ili radu u paru. Sigurnosni uvjeti rada postižu se uporabom različitih pomagala, prilagođenih alata i strojeva uz vođenje nedovoljno obučenih učenika.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Osnovna svrha vrednovanja jest praćenje napredovanja učenika, poticanje dubinskoga i trajnog učenja te primjena znanja u novim životnim situacijama. Vrednovanje se provodi prema postavljenim odgojno-obrazovnim ishodima radi neprekidnog praćenja učenika s teškoćama u razvoju tijekom radnog procesa. Vrednovanje učeničkog postignuća unutar navedenoga nastavnog predmeta usmjereno je prema usvojenim znanjima, stečenim vještinama te razvijenoj savjesnosti i redovitosti u radu. Uloga učitelja usmjerena je na definiranje jasnih i mjerljivih odgojno-obrazovnih ishoda u primjerenom kontekstu, kao i jasno definiranih kriterija vrednovanja. Vrednovanje se temelji na cjelovitom pristupu praćenja i poticanja individualnog razvoja svakog učenika s teškoćama u razvoju sukladno njegovim sposobnostima, mogućnostima i osobnim interesima.
Sastavnice vrednovanja u Izobrazbi u obavljanju poslova
Odgojno-obrazovni ishodi okvir su za vrednovanje i ocjenjivanje, a svojom strukturom sadržavaju spoznajnu, psihomotoričku i afektivnu komponentu.
Spoznajne komponente podrazumijevaju usvajanja osnovnih znanja definiranih predmetnim područjem, određenu razinu razumijevanja te mogućnost primjene u radnom procesu. Preporuka je da učitelj vrednuje spoznajne komponente tijekom sustavnog praćenja učenika prilikom izvođenja radnih zadataka i to u svim etapama rada od pripreme materijala, odabira tehnika pa sve do prezentacije vlastite tvorevine.
Psihomotoričke komponente podrazumijevaju umijeća i vještine od imitacije i manipulacije do precizacije. Vrednuje se razina usvojenih vještina rukovanja osnovnim priborom i alatima za rad te različitim materijalima i obrade istih.
Afektivne komponente podrazumijevaju razinu samostalnosti i odgovornosti pri obavljanju zadataka. Vrednuje se savjesnost i redovitost u radu, preuzimanje odgovornosti prema svom radu, radnim zadatcima, sredstvima, ostalim sudionicima i učitelju.
U predmetnom kurikulu Izobrazba u obavljanju poslova dvije su osnovne sastavnice vrednovanja:
– usvojenost znanja
– primjena radnih vještina.
Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje te vrednovanje naučenog. Vrednovanje za učenje prvenstveno je usmjereno na formativno praćenje učenika s teškoćama u razvoju radi postizanja povratne povezanosti između učenika, učenja i poučavanja te odgojno-obrazovnih ishoda. Stoga je potrebno jasno definirati koji su to mjerljivi parametri postignuća učenika prilikom izvršavanja neke aktivnosti s obzirom na odgojno-obrazovni ishod.
Vrednovanju za učenje
Za oblikovanje formativnog vrednovanja koje je usmjereno vrednovanju za učenje preporučeno je koristiti se obrascima procjena, obrascima praćenja te promatranjem učenika prilikom izvršavanja određenih zadataka ili aktivnosti, izlaznim karticama, mapama učenika i sl. Povratne informacije koje su prikupljene tijekom vrednovanja za učenje omogućuju učitelju jasni uvid kako najbolje prilagoditi i usmjeriti samo učenje za određenog učenika te sukladno tome, kako uspješno ostvariti definirane ishode.
Vrednovanje kao učenje usmjereno je na aktivno uključivanje učenika u sam proces vrednovanja uz kontinuiranu podršku učitelja. Vrednovanje kao učenje podrazumijeva samovrednovanje učenika, ali i vršnjačko vrednovanje među učenicima. Preporučene metode vrednovanja u procesu vrednovanja kao učenja podrazumijevaju uporabu različitih slikovnih predložaka i obrazaca za samoprocjenu učenika.
Vrednovanje naučenog usmjereno je provjeri usvojenosti planiranih odgojno-obrazovnih ishoda. Razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definira se opisnom ocjenom. Opisnu ocjenu moguće je definirati praćenjem učenikova rada, mape učenika, usporedbom tvorevina koje je učenik proizveo, prilagođenom provjerom znanja i sl.
Ocjenjivanje učenika treba biti usmjereno samo na ona znanja i vještine koje učenik prema svojim individualnim sposobnostima, mogućnostima i interesima može usvojiti te ih je imao prilike i uvježbati. Slijedom navedenog, u predmetu Izobrazbe u obavljanju poslova vrednuju se usvojena osnovna znanja definirana odgojno-obrazovnim ishodima, stečene radne vještine te stupanj učenikove samostalnosti i odgovornosti u radu. Formativnim vrednovanjem omogućeno je neprekidno praćenje dinamike i kvalitete učenikova napredovanja tijekom cijele godine. Navedenim praćenjem učitelju je omogućeno uočavanje načina rada kojima učenik postiže najbolje rezultate. Formativno vrednovanje odvija se tijekom učenja, ali i poučavanja. Glavni mu je cilj praćenje učenika na temelju kojeg se dobivaju informacije o učenikovu napredovanju.
Usvojenost određenoga odgojno-obrazovnog ishoda potrebno je definirati jednom od pet navedenih razina usvojenosti: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno. Prilikom definiranja te navođenja određene razine usvojenosti ishoda potrebno je također navesti i razinu pruženoga primjerenog oblika podrške određenom učeniku tijekom usvajanja istog.
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja radi razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA UPOZNAVANJE UŽE I ŠIRE OKOLINE
A. Svrha i opis predmeta
Upoznavanje uže i šire okoline interdisciplinarni je predmetni kurikul koji se zasniva na poticanju motivacije i znatiželje učenika za istraživanjem i stjecanjem kompetencija temeljnih prirodnih i društvenih znanosti. Prirodne znanosti uvode učenika u svijet istraživanja i zapažanja uzročno- posljedičnih veza promatranjem, opažanjem, prepoznavanjem i opisivanjem prirode oko sebe, stvarajući prilike za razvoj odnosa učenika prema prirodi, okolišu i zdravlju. Društvene znanosti uvode učenika u proces promatranja života ljudi i svijeta oko sebe potičući izgradnju pozitivnog stava prema svijetu koji ga okružuje.
Učenje i poučavanje predmetnog kurikula Upoznavanje uže i šire okoline usmjerava učenika:
– na stjecanje iskustva prilikom uočavanja i upoznavanja prirodnih pojava te socijalnih situacija u kojima se odvija svakodnevni život u neposrednoj okolini
– na prepoznavanje i razumijevanje osnovnih prirodnih promjena i društvenih pojava koje se zbivaju oko njega te uočavanje njihove međusobne povezanosti u prirodnome i društvenom okružju
– na doživljavanje i spoznavanje sebe, razvijanje odnosa prema ljudima, svim živim bićima, stvarima i okolišu
– na usvajanje i razvijanje sposobnosti neposrednog promatranja, opažanja, uspoređivanja, prepoznavanja, uparivanja, razlikovanja i dr.
– na prihvaćanje i poštovanje prava i obveza te uočavanje i uvažavanje različitosti.
Stečena znanja, vještine i stavovi u predmetnom kurikulu Upoznavanje uže i šire okoline omogućuju učeniku bolje razumijevanje događanja u svijetu oko sebe, lakše snalaženje u već poznatim, ali i novim situacijama u prirodnome i društvenom okružju. Učenjem o domu, obitelji, lokalnoj i široj zajednici, sustavno se izgrađuje osobni, kulturni i nacionalni identitet učenika. Primjenom različitih strategija aktivnog učenja i poučavanja potiče se i usmjerava cjelovit razvoj i dobrobit učenika uvažavajući jedinstvenost svake osobe.
Usvajanje sadržaja zasniva se na holističkom pristupu usmjerenom na sposobnosti, interese, iskustva i potrebe svakog učenika, što se utvrđuje inicijalnom procjenom, a nastavlja sustavnim praćenjem i unaprjeđivanjem napretka učenika. Pružanjem veće slobode učiteljima pri izboru sadržaja, metoda i oblika rada, učenje i poučavanje usklađeno s interesima i psihofizičkim sposobnostima učenika postaje zanimljivije i motivirajuće učeniku i učitelju. Sustavno se stvaraju veze između stečenih spoznaja, vlastitog iskustva i primjene u svakodnevnom životu.
Iskustvena i istraživački usmjerena nastava u kojoj je učenik u središtu nastavnog procesa osigurava njegovu aktivnu ulogu u učenju i poučavanju. Učenjem s drugima i od drugih u različitim okružjima te suradnjom škole s roditeljima, lokalnom i širom zajednicom, učenika se usmjerava na suradnju i otvorenost prema zajednici. Učeći u neposrednoj stvarnosti i različitim životnim situacijama, učenika se potiče na razvijanje praktično-osobnih i društvenih kompetencija, a u konačnici se potiče razvoj samostalnosti u svijetu u kojem živi te unaprjeđuje njegova kvaliteta života. Osnovnim konceptima usko je povezan s drugim predmetnim kurikulima i međupredmetnim temama.
Predmetni kurikul Upoznavanje uže i šire okoline uči se i poučava u trima razvojnim dobnim skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 70 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 105 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine života – 70 sati godišnje.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
U predmetnome kurikulu Upoznavanje uže i šire okoline učenik će:
– spoznati svijet koji ga okružuje te vremensku i prostornu organiziranost i povezanost čovjeka, prirode i društva; razumjeti svoj rast i razvoj oblikujući pozitivan odnos prema sebi, drugima, prirodi i društvu kao cjelini
– uočiti i poštovati različitosti, poznavati svoja i uvažavati prava drugih (i razvijati empatičan odnos prema njima)
– razvijati odgovornost, brigu prema svom okružju i svom djelovanju unutar njega
– poticati znatiželju otkrivanjem pojava u prirodnoj i društvenoj zajednici usmjeravanjem na zapažanje uzročno-posljedičnih veza i odnosa
– povezati (i proširiti) stečene spoznaje s drugim predmetnim i međupredmetnim sadržajima za bolje snalaženje u svakodnevnom životu.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Predmetni kurikul Upoznavanje uže i šire okoline organiziran je u tri međusobno povezana područja:
A. predmetno područje svijet oko mene
B. predmetno područje promjene i odnosi u svijetu oko mene
C. predmetno područje društvo i ja.
U izradi predmetnog kurikula Upoznavanje uže i šire okoline primijenjen je konceptualni pristup kako bi se učenik uveo u svijet stvari i pojava koje ga okružuju tako da ga se usmjerava na povezivanje, razumijevanje i integriranje znanja na različitim kognitivnim razinama uz razvijanje vještina i stavova. Učenika se usmjerava na stjecanje kompetencija važnih za život povezivanjem učenja s vlastitim iskustvima. Aktivno sudjelovanje učenika u procesu učenja i poučavanja pomaže u povezivanju i razumijevanju sadržaja učenja te ga priprema za cjeloživotno učenje. Koncepti se međusobno prožimaju pružajući učeniku mogućnost da različitim sadržajima i aktivnostima neprestano nadograđuje svoje razumijevanje. Svaki od koncepata u sebi integrira više različitih nižih razina koje su ključne za razumijevanje cjeline.
Kako bi učenici usvojili ishode, učitelj može prema svojem izboru odabrati različite načine učenja i poučavanja pri čemu je posebno značajno osjetilno-neposredno iskustvo prirode, istraživanje, demonstracije, didaktičke igre, kvizovi, igranje uloga, crtanje, konceptualne mape, mentalne mape i slično. Pritom se može primijeniti projektno i suradničko učenje, a odgojno-obrazovni proces može se izvoditi u učionici, kao i izvan nje.
Svijet oko mene
Okružje i svijet oko djeteta organiziran je što podrazumijeva da je u prirodnome i društvenom skladu i da u svim njegovim dijelovima postoji red. Dijete se najprije u obitelji, a zatim u vrtiću, a poslije u školi upoznaje s obilježjima prirode i društvene zajednice u svojemu bližem, a zatim širem okružju. Upoznaje biljne i životinjske organizme specifične za svoje uže, a zatim šire okružje te njihovu prilagođenosti u prirodi. Uči tko čini članove njegove obitelji, tko su i čime se zanimaju osobe iz njegove uže i šire okoline, koja su obilježja mjesta u kojem živi i kako je organiziran promet. Upoznaje značaj energije, njezine izvore, koristi za čovjeka, moguće opasnosti i zaštitu od njih te načine štednje energije. Kako organiziranost svijeta oko nas podrazumijeva zbivanja u određenom vremenu, učenik se postupno uvodi u upoznavanje značaja vremena i vremenske organizacije.
Promjene i odnosi u svijetu oko mene
Dijete odmalena zapaža da se oko njega događaju promjene, a kasnije se u školi usmjerava na uočavanje promjena u izmjenama događanja, odnosima u prostoru, vremenu i prirodi kako bi ih povezao s organiziranošću svijeta oko sebe. Spoznaje da promjene utječu na njega samog, članove njegove obitelji, na njegovo prirodno i društveno okružje i ostavljaju svoj trag. Zapaža da njegov rast i razvoj, kao i rast i razvoj ostalih živih bića, ovisi o životnim uvjetima i očuvanju zdravlja. Primjećuje da se neki događaji i procesi ciklički ponavljaju i zbog toga se mogu predvidjeti te se na njih može utjecati čuvanjem okoliša i unaprjeđenjem života ljudi. Uočava da ljudi svojim djelovanjem i korištenjem energijom utječu na promjene u razvoju naselja i gospodarskih djelatnosti, krajolika i šireg zavičaja i da zbog tih promjena postoje razlike u načinu življenja nekad i danas. Spoznaje da i samostalno svojom aktivnošću utječe na promjene u okružju.
Društvo i ja
U obitelji u kojoj dijete započinje svoj život, izmjenjuje emocije, stječe prva iskustva u odnosima s članovima svoje uže zajednice koja tijekom odrastanja obogaćuje i oplemenjuje interakcijama i tako razvija i jača svoju osobnost. Suživotom s članovima uže i šire zajednice potiče se na aktivan odnos u donošenju, prihvaćanju i provođenju pravila važnih za njega samog, ali i za funkcioniranje zajednice kojoj pripada. Uči da su svi ostali članovi zajednice jednako važni, da imaju svoja prava, obveze i odgovornosti koje su važne za skladan suživot u prirodnom okružju. Uočava da društvena zajednica u njegovu mjestu ima sličnosti i razlike sa zajednicama na različitim lokalitetima u odnosu na djelatnosti ljudi, tradiciju, način življenja, korištenje obnovljivim i neobnovljivim izvorima energije i druga obilježja ovisno o krajoliku, vremenskim i prirodnim resursima itd. Svojim aktivnim odnosom s članovima uže i šire zajednice učenik razvija građansku, kulturnu, etičku, ekološku i zdravstvenu svijest.
1. slika: Prikaz predmetnih područja nastavnog predmeta
Upoznavanje uže i šire okoline
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A 1.1. Učenik prepoznaje svoje osobne podatke i obilježja. | – prepoznaje svoje osobne podatke – prepoznaje svoja osobna obilježja | – prepoznaje nekoliko osobnih podataka i svojih tjelesnih obilježja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobni podatci (ime, prezime, skupina, naziv škole, mjesto življenja) – osobna obilježja (spol učenika: dječak/djevojčica, omiljene aktivnosti). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se povezuju sa svakodnevnim situacijama u obitelji i školi – učenici se mogu međusobno promatrati pred ogledalom, koristiti se fotografijama, slikama, komunikacijskim karticama/pomagalima, izraditi knjigu o sebi i igrati igre uloga sa zadatkom predstavljanja i upoznavanja. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.2. Učenik prepoznaje osobe iz svojeg okružja. | – prepoznaje članove uže obitelji – prepoznaje osobe koje se brinu o njemu – prepoznaje učenike iz razreda – prepoznaje učitelje i djelatnike škole koje svakodnevno sreće | – prepoznaje najvažnije osobe iz svojeg okružja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – članovi uže obitelji (mama, tata, brat, sestra, baka, djed) – osobe koje se brinu o učeniku (odgajatelji, skrbnici) – učenici iz razreda – učitelji i djelatnici škole (učitelji koji poučavaju učenika, medicinska sestra, kuharica, spremačica). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se povezuju sa svakodnevnim susretima (susreti povezani s obavljanjem dnevnih aktivnosti u školi) – koristiti se fotografijama, razrednim albumima, identifikacijskim karticama (slika s imenom i prezimenom) i igrama uloga. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.3. Učenik prepoznaje objekte i prostorije u kojima svakodnevno boravi te njihovu namjenu. | – razlikuje objekte: obiteljska kuća, stambena zgrada i škola prema tipičnim obilježjima – prepoznaje zgradu/kuću u kojoj živi – povezuje prostorije u svojem domu prema opremljenosti prostora i njihovoj namjeni | – prepoznaje svoju stambenu i školsku zgradu prema jednome vanjskom obilježju i najmanje tri prostorije u navedenim objektima |
– povezuje prostorije u školi prema opremljenosti prostora i njihovoj namjeni – povezuje predmete (namještaj i kućanski aparate) u različitim prostorijama s njihovom namjenom | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – stambena zgrada, obiteljska kuća i školska zgrada (izgled, ulaz, park, dječje igralište) – prostorije u stanu/kući/domu i njihova namjena (sobe za spavanje, kuhinja, dnevna soba, zahod, kupaonica, hodnik, balkon, vrt) – zajednički prostor stanara (hodnik, stubište, lift, prostor za poštanske sandučiće, podrum) – pokućstvo u stanu/kući/domu (namještaj i osnovni kućanski uređaji u prostorijama) – prostorije u školi i njihova namjena (ulaz u školu, hodnik, garderoba, učionica, blagovaonica, sanitarni čvor, školska dvorana, školsko igralište / dvorište, školska ambulanta, kabinet domaćinstva / čajna kuhinja) – namještaj i predmeti u školi (klupe, stolice, stol, školska i/ili interaktivna ploča, prozori, inventar prostorija u školi, mjesto sjedenja i odlaganja stvari učenika te mjesto za odlaganje otpada u razredu) – predmeti (namještaj i kućanski uređaji) u različitim objektima; uređaji za pripremu i čuvanje hrane (štednjak, hladnjak), perilica rublja, perilica posuđa, televizor i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatrati i istraživati različitim osjetilima vanjske i unutarnje prostore u domu/školi i oko njih s različitog stajališta – aktivnosti se mogu provoditi na otvorenim prostorima oko doma/škole, prilikom svakodnevnog kretanja unutar i između prostorija kao i boravka u različitim prostorijama doma/škole – učenici se mogu igrati igračkama koje predstavljaju namještaj te poučnim i interaktivnim igrama na tabletima/računalu – koristiti se fotografijama, slikama, komunikacijskim karticama i tehnološkim pomagalima, pločama i videozapisima. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.4. Učenik prepoznaje osnova obilježja svojeg okružja. | – prepoznaje tipična prirodna obilježja pri kretanju ustaljenim putom – prepoznaje objekte u okružju doma/škole – razlikuje tipična obilježja u okružju svojeg doma/škole | – prepoznaje jedno prirodno obilježje i poznati objekt u svojem okružju doma i škole |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – put od kuće do škole (ulice) – prirodna obilježja u neposrednom okružju doma/škole (zelene površine, parkovi, drveća, potok...) – objekti u neposrednom okružju doma i škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporučuje se izvanučionična nastava: planirani odlasci u park / na igralište ili šetalište u blizini škole te do poznatih objekata u blizini škole – promatranje objekata u blizini škole s različitog stajališta – promatranje i fotografiranje karakteristika prirodnog krajolika u neposrednoj blizini doma/škole i na putu do škole – koristiti se različitim načinima prikazivanja okoline uz prirodne materijale, pješčanik te igrajući igre građenja. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.5. Učenik prepoznaje osnovna prometna obilježja u svojem okružju. | – prepoznaje sudionike u prometu – prepoznaje osnovna prometna sredstva – prepoznaje signalizaciju prilikom kretanja ulicom – prepoznaje osnovna pravila ponašanja u prometu | – prepoznaje svoju ulogu pješaka u prometu, prometno sredstvo u kojem se najčešće vozi, obilježeni pješački prijelaz i pravilo prelaženja ceste preko zebre |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kretanja putem od kuće do škole (kolnik, pločnik) – sudionici u prometu (pješak, vozač) – prometnica i njezini dijelovi (kolnik i pločnik) – osnovna prometna sredstava (automobil, kombi, tramvaj, autobus, bicikl, vlak) – osnovna signalizacija u prometu i njezina uloga (pješački prijelaz, semafor) – osnovna pravila ponašanja u prometu i vozilima (sjedenje na stražnjem sjedalu, vezanje sigurnosnim pojasom, sjedenje u javnom prijevozu). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvanučionična nastava: vježbe pravilnoga i sigurnog kretanja i neposredno promatranje prometa oko škole, obilazak pješačkih pravaca oko škole u različito doba dana, slušanje i prepoznavanje zvukova osnovnih prometnih sredstava te opažanje ponašanja promatranih sudionika u prometu – vježbe kretanja pločnikom i kolnikom na obilježenim mjestima na školskom dvorištu ili igralištu – koristiti se zornim predmetima (prometna sredstava, semafor) – preporučuje se gledanje filmova, promatranje fotografija, igranje uloga, komunikacijske ploče (slikovna prometna pravila) te korištenje poučnim i interaktivnim igrama (digitalne, stolne i podne igre, igre u prostoru). | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.6. Učenik prepoznaje glavne dijelove tijela i njihovu funkciju te načine brige za zdravlje. | – pokazuje osnovne dijelove tijela – povezuje osnovne dijelove tijela s njihovom ulogom pri izvođenju aktivnosti – prepoznaje osnovna pravila ponašanja u slučaju bolesti – prepoznaje važnost pravilne prehrane, osobne čistoće i tjelovježbe za zdravlje – izbjegava mogućnosti ozljeđivanja tijela | – prepoznaje pojedine osnovne dijelove tijela na sebi i jedno pravilo ponašanja pri održavanju osobne higijene, prehrane, vježbanja i bolesti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tijelo i njegovi glavni dijelovi (glava, ruke, noge, trup) – uloga glavnih dijelova tijela – pribor za održavanje osobne čistoće – osobna higijena (pranje ruku, lica, zubi, tijela, kose) – osnovna pravila ponašanja u slučaju bolesti (držanje ruke pri kihanju i kašljanju, uporaba maramice) – redovita i zdrava prehrana (obroci tijekom dana, osnovne namirnice) – svakodnevno kretanje i vježbanje – opasnosti u prostoru doma i učionice (oštri predmeti, opasnosti vezani uz visinu, primjerice, stubište, tobogan). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim situacijama u školi / domu učenika, uobičajenim životnim aktivnostima i prirodnim oblicima kretanja učenika u poznatom okružju – koristiti se velikim ogledalima, sportskim rekvizitima, vizualnom podrškom (vizualni prikaz slijeda aktivnosti osobne higijene), slikopričama, socijalnim pričama te poučnim i interaktivnim igrama, primjerice, e-Galerija, Ponašalica, Komunikator s odabranom galerijom simbola – preporučuje se provođenje raznovrsnih motoričkih igara sa zadatcima i ritmičkih igara uz glazbu. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.7. Učenik prepoznaje biljni i životinjski svijet u svojem okružju. | – prepoznaje tipične biljke iz svojeg okružja – prepoznaje tipične životinje iz svojeg okružja – prepoznaje plodove biljaka – razlikuje voće i povrće | – prepoznaje nekoliko osnovnih biljaka i životinja u svojem okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biljke i životinje iz svojeg okružja – voće i povrće iz svojeg okružja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvanučionična nastava, promatranje i fotografiranje biljaka i životinja u neposrednoj blizini doma/škole, školskom vrtu te na putu do škole, skupljanje materijala iz prirode tijekom godine – koristiti se fotografijama, grafičkim simbolima, ilustracijama, komunikacijskim pločama i knjigama, videozapisima, poučnim i interaktivnim igrama – preporučuje se u učionici/školi osmisliti prirodoslovni kutak u obliku živoga kutića biljaka, zbirki bilja, zornih predmeta životinja i zbirke životinja, primjerice, izrađenih od starih ilustriranih časopisa. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.8. Učenik prepoznaje osnovne tvari i materijale u svojem okružju. | – prepoznaje osnovne tvari i materijale od kojih su izrađeni predmeti iz svojeg okružja – prepoznaje tvari iz svojeg okružja – prepoznaje materijale od kojih su izrađeni predmeti | – prepoznaje jednu osnovnu tvar i dva materijala od kojih su izrađeni konkretni predmeti iz svojeg okružja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tvari (voda, zemlja) – materijali (papir, tkanina, staklo, drvo) – konkretni predmeti iz neposrednog okružja izrađeni od drveta, papira, stakla i tkanine. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatranje i istraživanje konkretnih predmeta i tvari iz neposrednog okružja različitim osjetilnim modalitetima – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životom uočavanjem različitih svojstava materijala uporabnih predmeta i inventara u domu/školi – preporučuje se provođenje jednostavnih radno-kreativnih aktivnosti radeći s prirodnim i otpadnim materijalom, primjerice, prikupljanje, slaganje, lijepljenje. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.1.9. Učenik prepoznaje kućanske uređaje i osnovne mjere opreza prilikom njihove uporabe. | – prepoznaje uređaje kojima se koristi u svakodnevnom životu (dom, škola) – uočava da uređaje pokreće električna energija – prepoznaje rasvjetna tijela – povezuje uporabu prekidača s dobivanjem svjetla na rasvjetnom tijelu – primjećuje da paljenjem svjetla u prostoru dobiva vidljivost – primjećuje da se pritiskom na prekidač uređaj pokreće odnosno gasi – prepoznaje opasnosti u domu prilikom uporabe kućanskih uređaja | – prepoznaje nekoliko osnovnih uređaja u svojem neposrednom okružju i mjera opreza prilikom njihove uporabe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kućanski uređaji – uređaji za učenje i zabavu – rasvjetna tijela – opasnosti u domu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokazati učenicima pravilan način uporabe kućanskih uređaja i uređaja za učenje i zabavu (uređaji za pripremu i čuvanje hrane, sušilo za kosu, glačalo, televizor, audiouređaji, računalo/tablet, mobitel) – izraditi slikovni plakat / knjižicu s prikazom pravilnog rukovanja uređajima kao i mjerama opreza pri rukovanju njima (prekidač, utikač/utičnica, oštri predmeti) – koristiti se fotografijama, ilustracijama, komunikacijskim knjigama i pločama, videozapisima, tehnološkim pomagalima, poučnim i interaktivnim igrama. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.1.1. Učenik prepoznaje prostorne odnose predmeta i ljudi u svojem okružju. | – prepoznaje položaj predmeta u prostoru – prepoznaje odnose među osobama i predmetima u neposrednom okružju – uočava promjenjivost prostornih odnosa mijenjajući položaj predmeta i osobni položaj u prostoru | – prepoznaje neke prostorne odnose u neposrednom okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odnosi među predmetima i osobama (gore – dolje, ispred – iza, unutar – izvan, u – na). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivnosti u zatvorenome i otvorenom prostoru neposredne okoline: odnosi dijelova vlastitog tijela (stajanje, ležanje, sjedenje), određivati i mijenjati položaj tijela u odnosu na predmete i osobe iz okoline (kretanje u paru, u koloni, u skupinama), percipirati položaj predmeta u odnosu na položaj učenika, mijenjati i odrediti položaj predmeta u prostoru (gore – dolje, ispred – iza, unutar – izvan, u – na) – koristiti se uporabnim predmetima i igračkama, fotografijama i ilustracijama koje prikazuju odnose među osobama i predmetima, tehnološka pomagala te poučne i interaktivne igre. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.1.2. Učenik se snalazi u unutarnjim prostorima i neposrednoj okolici doma i škole. | – unutar prostorije određuje smjer kretanja do željenog predmeta i natrag – kreće se s određenog mjesta u prostoru doma/škole prema prostoriji u koju želi stići i natrag – kreće se s određenog mjesta u neposrednoj okolici doma/škole prema odredištu i natrag | – snalazi se u nekim unutarnjim prostorima i dijelu neposredne okolice doma i škole |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kretanje u prostoru doma, škole i u neposrednoj okolici doma/škole prema odredištu i natrag – smjer kretanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – u ostvarivanju ishoda preporučuju se vježbe snalaženja pri kretanju unutar i između prostorija u domu/školi i na otvorenim prostorima oko doma/škole uz usmjeravanje učitelja ili pomoćnika u nastavi (dom, učionica, blagovaonica, školska dvorana, garderoba, dvorište škole) – koristiti se putokazima (fotografijama, vizualnim oznakama u prostoru doma/škole, tehnološkim pomagalima). | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.1.3. Učenik prepoznaje osnovne vremenske pojmove, obilježja i njihovu izmjenu. | – prepoznaje osnovne dijelove dana – povezuje osnovne dijelove dana s obilježjima dana i noći – povezuje osnovne dijelove dana s izmjenom osobnih svakodnevnih aktivnosti – povezuje redoslijed dana u tjednu s određenim obilježjima tih dana – prepoznaje godišnja doba prema tipičnim obilježjima, osobnom događaju i njihovu izmjenu | – prepoznaje nekoliko osnovnih vremenskih pojmova i obilježja te njihovu izmjenu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovni dijelovi dana (jutro, podne, večer, noć) – dan i noć (svjetlost/sunce, tama/mjesec/zvijezde) – osobne aktivnosti (ustajanje, doručak, škola, ručak, pisanje zadaće, igra, večera, spavanje) – pozdravi uz doba dana – dani u tjednu – godišnja doba i tipična obilježja iz neposrednog okružja (vremenske prilike, biljke/životinje i promjene na biljkama/životinjama tijekom godišnjih doba, promjene u odijevanju tijekom godišnjih doba) – osobni događaj (rođendan). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatrati događaje koji se ciklički ponavljaju u prirodi u pojedino doba dana i tijekom godišnjih doba – povezivati svijetli dio dana sa suncem na nebu, a tamni dio sa zvijezdama i mjesecom te s osobnim aktivnostima (dnevna rutina) – koristiti se fotografijama i ilustracijama osobnih aktivnosti, vremenskih prilika, biljaka, životinja, odjevnih predmeta i obuće koje predočavaju promjene tijekom godišnjih doba (slikovni kalendar prirode), videozapisima, scenskim igrama te poučnim interaktivnim igrama na tabletima/računalu (Vremenski vrtuljak i dr.) – vizualno nastavno sredstvo za prikaz izmjene slijeda dijelova dana, dana u tjednu i godišnjih doba (linearni i kružni prikaz vremena) i vizualni vremenski raspored. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.1.4. Učenik prepoznaje osnovne načine odgovornog odnosa prema sebi i okružju. | – prepoznaje aktivnosti osobne higijene, odmora i vježbanja te potrebu odijevanja odgovarajuće odjeće i obuće u pojedinom godišnjem dobu – prepoznaje vlastite i tuđe stvari – prepoznaje potrebu za ograničenjem rada s digitalnom tehnologijom – prepoznaje potrebu brige za sobne/vrtne biljke i kućne ljubimce / domaće životinje – prepoznaje osnovni otpad u domu/školi – prepoznaje opasnosti od vatre i požara – prepoznaje osnovne načine uštede energije | – prepoznaje nekoliko osnovnih načina odgovornog odnosa prema sebi i okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – briga o zdravlju – čistoća razreda, predmeta i okoliša (pospremanje razreda, skupljanje otpada u školskom dvorištu, aktivnosti čuvanja i čišćenja okoliša) – zaštita prirode – sakupljanje i odlaganje otpada u domu/školi – pravilan odnos prema biljkama (sobno i vrtno bilje) i životinjama (zalijevanje i presađivanje biljaka, skupljanje suhog lišća i granja; hranjenje životinja i održavanje čistoće nastambi kućnih ljubimaca i domaćih životinja te životinja iz neposredne okoline – ptice) – odnos prema vlastitoj i tuđoj te imovini škole – vremensko ograničenje uporabe digitalne tehnologije – vatra i požar u domu/školi – načini uštede energije (isključivanje svijetla prilikom izlaska iz prostorije i prilikom danjeg svijetla te isključivanje uređaja nakon uporabe). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokazati pozitivnim primjerima u svakodnevnim životnim situacijama zdrave životne navike te brigu o zdravlju, tijelu i okolišu – izraditi s učenikom slikovne plakate (uredan razred, recikliranje papira, čista i zagađena rijeka i sl.) – koristiti se primjerenim tehnološkim pomagalima te komunikacijskim pločama i knjigama. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.1.1. Učenik prepoznaje svoju ulogu i ulogu članova zajednice u svom okružju. | – razlikuje svoje aktivnosti u školi od aktivnosti u domu – navodi aktivnosti koje voli i po kojima se ističe – obavlja svoje jednostavne obveze i dužnosti u obitelji/školi – uočava osnove opasnosti u svojoj okolini – sudjeluje u obilježavanju važnih datuma, blagdana i proslava odabranom aktivnošću – uočava uloge članova obitelji – prepoznaje aktivnosti članova svoje uže zajednice – prepoznaje ulogu osoba koje se brinu o njegovu zdravlju i potrebama – prepoznaje druge djelatnike škole prema obavljanju njihovih aktivnosti | – prepoznaje nekoliko osobnih obveza i dužnosti u užoj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obveze i dužnosti učenika u obitelji i školi (učenje, pomaganje u kući, igra, odmor) – aktivnosti u domu i školi – opasnosti u okolini – blagdani i važni događaji – dužnosti i obveze članova obitelji u domu (majka, otac, brat, sestra, baka, djed) – uloga osoba u učeničkom domu u odnosu na učenika (odgojitelj, njegovatelj, vozač) – drugi djelatnici škole (medicinska sestra, spremačica, kuharica, domar). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati učenika na obavljanje svakodnevnih aktivnosti koje su dio njegovih jednostavnih obveza – povezivati sadržaje sa situacijama obilježavanja osobnih, vjerskih i državnih blagdana u obitelji i školi – koristiti se fotografijama, ilustracijama, kratkim pričama, igranjem uloga uz verbalnu podršku te poučnim i interaktivnim igrama – izraditi osobnu knjigu s aktivnostima koje učenik voli i razredne plakate – prilikom obilježavanja blagdana provoditi integrirane nastavne aktivnosti. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.1.2. Učenik slijedi osnovna pravila ponašanja u užem okružju. | – slijedi osnovna pravila kućnog reda u svojem domu – slijedi osnovne higijenske navike pri održavanju pojedinih dijelova tijela – slijedi osnovna pravila kućnog reda u školi – slijedi osnovna pravila vezano uz čistoću doma i okoliša – slijedi osnovna pravila kretanja u prometu – slijedi osnovna pravila ponašanja prilikom uporabe prometnih sredstava – slijedi osnovna pravila vezana uz štednju energije | – slijedi nekoliko osnovnih pravila u užoj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila pristojnog ponašanja (čekanje u redu, neupadanje u riječ, slušanje druge osobe) – osnovni pojmovi pristojnog ponašanja (hvala, molim, izvoli, oprosti) – kućni red u domu, razredu i školi – pravila osobne higijene – održavanje reda oko sebe – pravila ponašanja u prometu i prometnim sredstvima (u grupi, pokraj odrasle osobe, na nogostupu, prelazak ceste i dr.) – pravila ponašanja radi uštede energije (uključivanje i isključivanje svjetla i uređaja nakon uporabe). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životnim situacijama u obitelji, školi i prometu – koristiti se fotografijama, ilustracijama, komunikacijskom pločom/knjigom, videozapisima, tehnološkim pomagalima, kratkim pričama, lutkarskim predstavama i igranjem uloga uz verbalnu podršku – izraditi ilustriranu slikovnicu i plakat s pravilima ponašanja u domu, razredu, školi i prometu. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.1.3. Učenik uočava osnovna prava djece. | – prepoznaje osnovna prava djece (pravo na odmor, igru obitelj/dom, zdravu prehranu) – izražava svoje potrebe – prihvaća članove svoje grupe – prepoznaje mogućnost izbora aktivnosti slobodnoga vremena – prepoznaje pravila ponašanja kojima ne ugrožava druge | – uočava pojedina prava djece |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravo na život, dom i ljubav – prihvaćanje vršnjaka u razredu – razvijanje osjećaja pripadnosti grupi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obilježiti Međunarodni dan dječjih prava – povezivati sadržaje sa svakodnevnim situacijama u obitelji i školi – koristiti se fotografijama, ilustracijama, videozapisima, kratkim pričama, lutkarskim predstavama i igranjem uloga uz verbalnu podršku – izraditi slikovnicu i plakat o pravima djeteta. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Upoznavanje uže i šire okoline u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.1. Učenik navodi osobne podatke i svoja obilježja. | – navodi svoje osobne podatke – navodi svoja osobna obilježja | – predstavlja se s nekoliko osnovnih podataka o sebi i svojim obilježjima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobni podatci (ime, prezime, skupina, naziv škole, mjesto življenja, adresa, godine, obitelj) – osobna obilježja (boja očiju, boja i dužina kose, spol: dječak/djevojčica, omiljene aktivnosti, omiljena hrana). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – igranje uloga sa zadatkom predstavljanja i iznošenja osobnih podatka – koristiti se zrcalom za usmjereno promatranje, kao i tehnološkim pomagalima te fotografijama i ilustracijama koje prikazuju obilježja učenika (slika učenika, škole, razreda, grada, aktivnosti koje učenik voli) – izraditi slikovnu knjigu s osobnim podatcima | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.2. Učenik imenuje osobe iz svoje uže okoline. | – imenuje članove uže i šire obitelji – imenuje učenike iz drugih razreda – imenuje djelatnike škole s kojima se ne susreće svakodnevno – imenuje osobe iz susjedstva – imenuje osobne prijatelje | – prepoznaje osobe iz svoje uže okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – članovi uže obitelji (mama, tata, braća, sestre) – članovi šire obitelji (bake, djedovi) – učenici iz drugih razreda u školi – djelatnici škole (ravnatelj, pedagog, psiholog, vozač, domar, knjižničar) – osobe iz užeg susjedstva, prijatelji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatranje i komuniciranje s članovima uže i šire obitelji, osobama iz susjedstva te djelatnicima škole prilikom susreta tijekom šetnji, zajedničkih igara / učenja i rada (zajedničkih poslova u obitelji, posjeta, izleta, proslava) – koristiti se fotografijama osoba iz uže okoline za prepoznavanje, imenovanje, razvrstavanje slika prema kriteriju te izradu plakata, obiteljskog albuma ili osobne knjige. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.3. Učenik prepoznaje namjenu ustanova i prodajnih mjesta koje posjećuje. | – prepoznaje ustanove koje posjećuje prema njihovim obilježjima i osobama koje ondje rade – prepoznaje prodajna mjesta koja posjećuje prema obilježjima i osobama koje ondje rade | – prepoznaje nekoliko ustanova i prodajnih mjesta koje posjećuje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ustanove (bolnica, dom zdravlja, ljekarna, kazalište, pošta, kino, vatrogasni dom) – prodajna mjesta (pekarnica, prodavaonica različitih proizvoda / samoposluga, prodavaonica obuće, odjeće, cvijeća, mesnica) – zanimanja ljudi u ustanovama (liječnik, zubar, ljekarnik, policajac, pekar, kuhar, poštar, vatrogasac, glumac). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posjet različitim ustanovama i prodajnim mjestima – koristiti se fotografijama i/ili ilustracijama prodajnih mjesta, ustanova i zanimanja, tehnološkim pomagalima, videozapisima objekata te se koristiti poučnim i interaktivnim igrama. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.4. Učenik razlikuje obilježja svojeg mjesta, sela i grada u užem zavičaju. | – prepoznaje osnovna prirodna obilježja svojeg mjesta – prepoznaje nekoliko tipičnih objekata u svojem mjestu – prepoznaje osnovna obilježja sela i život ljudi na selu – prepoznaje osnovna obilježja grada i život ljudi u gradu – povezuje svoje mjesto s obilježjima sela/grada | – prepoznaje nekoliko osnovnih obilježja mjesta u kojemu živi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prirodna obilježja mjesta (vode u mjestu: rijeka/jezero/more/ribnjak, planine, livada, polje, šuma) – tipični objekti u mjestu življenja: selo – grad (objekti, rad ljudi). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvanučionična nastava: šetnje mjestom, usmjereno promatranje obilježja u neposrednoj stvarnosti i fotografiranje učenika pokraj važnih objekata i prirodnih obilježja – upoznati osobe koje rade u objektima oko škole i njihova zanimanja – koristiti se fotografijama za izradu prezentacija, plakata i knjiga o svom mjestu – koristiti se videozapisima o svom mjestu (multimedija, TV program) – koristiti se tehnološkim pomagalima, poučnim i interaktivnim igrama za prepoznavanje i imenovanje obilježja svojeg mjesta, sela i grada te razvrstavanje prema zadanom kriteriju – izrada jednostavnih maketa od prirodnih materijala poput glinamola/gline, kamenčića i dr. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.5. Učenik razlikuje osnovna prometna obilježja svojeg mjesta. | – prepoznaje prometnu signalizaciju i osnovne prometne znakove za pješake – istražuje prometna sredstva u svojem mjestu – prepoznaje pravila ponašanja prilikom kretanja pločnikom i prijelaza preko kolnika – prepoznaje prometna sredstva kopnenoga, vodenog i zračnog prometa | – prepoznaje nekoliko osnovnih prometnih obilježja svojeg mjesta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prometni znakovi za pješake (pješački prijelaz, staza za pješake, semafor, autobusna i tramvajska stanica, znakovi zabrane za pješake) – pravilno se kretati pločnikom i prelaziti preko ceste – prometna sredstva u mjestu – prometna sredstva na kopnu, vodi i zraku. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se provode prilikom svake izvanučionične nastave, u neposrednoj stvarnosti – pronalaziti i fotografirati prometne znakove, signalizaciju i prometna sredstva u svojem mjestu te ukazati na njihova obilježja i važnost – kretati se pločnikom i prelaziti ulicu na semaforu, pješačkom prijelazu kao i uz pomoć prometnika – scenska igra u učionici radi učenja poštovanja prometnih pravila – koristiti se fotografijama i/ili ilustracijama za izradu plakata i slikovnica, klasifikacija slika prema određenom kriteriju te poučne i interaktivne igre – koristiti se digitalnim alatima za motivaciju (primjerice, e-Galerija i dr.). | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO OŠ A.2.6. Učenik određuje vanjske dijelove tijela, njihovu ulogu i načine brige za zdravlje. | – prepoznaje neke vanjske dijelove tijela, njihovu osnovnu ulogu i nekoliko načina brige za zdravlje | |
– imenuje vanjske dijelova tijela – prepoznaje funkciju vanjskih dijelova tijela – imenuje osjetila (vid, sluh, okus, miris, dodir) – povezuje podražaje iz vanjske okoline sa svojim osjetilima – prepoznaje promjene na svojem tijelu – razlikuje osobe po spolu – prepoznaje osnovne mjere zaštite od bolesti i nezgoda – prepoznaje moguće opasnosti od ozljede na svojem tijelu – prepoznaje pravila ponašanja u slučaju bolesti i ozljeda | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vanjski dijelovi tijela (glava i dijelovi glave, trup i dijelovi trupa, ruke i dijelovi ruke, noge i dijelovi noge) i njihova funkcija – osjetila (vid, sluh, okus, miris, dodir) – čuvanje od nezgoda i ozljeda (oštri predmeti i porezotine, padovi, udarci i prijelomi, vrući predmeti i opekline) – pravila ponašanja u slučaju bolesti (pokazuje mjesto boli, prepoznaje medicinsko osoblje i prihvaća intervencije kod ozljeda) – osnovne mjere zaštite od bolesti (održavanje osobne čistoće, boravak na zraku, tjelovježba, odmor, san, zdrava prehrana, glavni obroci, vrste namirnica). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatrati i imenovati dijelove tijela na sebi i drugima u svakodnevnim situacijama u školi i domu kao i na modelima ljudskog tijela – izvodeći konkretne radnje s pojedinom dijelom tijela, uočiti njegovu funkciju – opcrtavanje tijela prijatelja na papiru velikih dimenzija te lociranje i crtanje ostalih dijelova tijela – izraditi slikovni plakat, komunikacijsku ploču ili knjigu o zaštiti od bolesti i nezgoda – koristiti se videozapisima, tehnološkim pomagalima, poučnim i interaktivnim igrama te socijalnim pričama. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.7. Učenik razlikuje biljni i životinjski svijet u različitim životnim zajednicama svojeg mjesta. | – prepoznaje životne zajednice svoga mjesta – prepoznaje tipične biljke svojeg mjesta u nekoj od životnih zajednica – prepoznaje uvjete za život biljaka i životinja – razlikuje jestive i nejestive biljke svojeg mjesta – razlikuje sezonsko voće i povrće – imenuje tipične životinje u nekoj od životnih zajednica svojeg mjesta – razlikuje kućne ljubimce, domaće i divlje životinje | – prepoznaje pojedini biljni i životinjski svijet u različitim životnim zajednicama svojeg mjesta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – životna zajednica (park, vrt i voćnjak, vinograd) – biljke i životinje životnih zajednica mjesta – uvjeti za život biljaka i životinja (toplina, voda, hrana, svjetlost) – sezonsko voće i povrće – kućni ljubimci – domaće i divlje životinje (šumske životinje; životinje u jezeru, rijeci, moru; ptice selice i stanarice) – životinje i njihova mladunčad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvan učionična nastava: posjet botaničkom vrtu, ZOO vrtu i seoskom imanju – promatranje i fotografiranje biljnoga i životinjskog svijeta u svojem mjestu – izraditi slikovnicu i plakat – razvrstavati fotografije/ilustracije prema određenom kriteriju – modeliranje voća i povrća i životinja od plastelina/glinamola – izraditi herbarij – urediti kutak s cvijećem u učionici – sudjelovanje u radu i pomoć odraslima u školskom vrtu, branju voća i povrća te rasadniku radeći u skupinama. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.8. Učenik navodi tvari i materijale u neposrednom okružju. | – razlikuje tvari u svojem okružju – razlikuje materijale od koji su predmeti izrađeni – razvrstava predmete prema materijalima od kojih su izrađeni – prepoznaje različite vrste otpada – prepoznaje zapaljive materijale | – razlikuje nekoliko tvari i materijala od kojih su izrađeni predmeti u neposrednom okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tvari (voda, zemlja, zrak) – materijali (papir, staklo, drvo, plastika, metal, tkanina, guma) – vrste otpada (papir, plastika, staklo, metal, biootpad) – zapaljivi materijali. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višeosjetilno istražiti obilježja tvari i konkretnih predmeta izrađenih od papira, stakla, plastike i metala – razvrstavati konkretne predmete u spremnike prema materijalu – rad s različitim materijalima (rezanje, bojenje, presavijanje, slaganje, provlačenje, namotavanje i dr.). | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.2.9. Učenik navodi važnost kućanskih uređaja i energije u svakodnevnome životu. | – imenuje različite kućanske i tehničke uređaje – povezuje uređaje s njihovom namjenom – navodi važnost energije za život čovjeka – navodi načine štednje energije | – prepoznaje osnovnu važnost energije i način uštede energije u svojem domu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aparati u kućanstvu (kućanski, tehnički) – aparati u školi (aparat za prodaju napitaka/slatkiša) – korist od energije (rasvjeta, toplina, pokretanje kućanskih i tehničkih uređaja te vozila) – ušteda vode i energije u svakodnevnom životu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokazati pravilan način korištenja kućanskim i tehničkim uređajima u svakodnevnom životu i radu u školi – pokazati učenicima vlastitim primjerom kako štedjeti vodu (pranje ruku i zubi) i energiju (štednje žarulje, gašenje svjetla) tijekom svakodnevnih aktivnosti – izraditi plakat s vizualnom podrškom o pravilnoj uporabi kućanskih aparata, štednji energije i vode – koristiti se prezentacijama, komunikacijskim pločama i knjigama, tehnološkim pomagalima, videozapisima te poučnim i interaktivnim igrama. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.2.1. Učenik razlikuje prostorne odnose ljudi i predmeta u svojemu neposrednom okružju. | – određuje položaj predmeta u prostoru – određuje odnose među osobama i predmetima u prostoru – prepoznaje promjenjivost prostornih odnosa ljudi i predmeta | – prepoznaje nekoliko prostornih odnosa ljudi i predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odnosi među predmetima i osobama (gore – dolje, naprijed – natrag, ispred – iza, unutar – izvan, ispod – iznad, u – na, bliže – dalje, između – pokraj, lijevo – desno). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – provođenje vježbi određivanja položaja predmeta i osoba u zatvorenim i otvorenim prostorima povezanim sa svakodnevnim aktivnostima – koristiti se fotografijama, ilustracijama i simbolima, tehnološkim pomagalima koji prikazuju prostorne odnose te poučnim i interaktivnim igrama na tabletu / računalu / pametnoj ploči. – sportsko-rekreativnim i glazbeno-scenskim aktivnostima poticati pokretanje cijelog tijela kao i dijelova tijela prema prostornim odrednicama, primjerice, gore – dolje, naprijed – nazad, lijevo – desno. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.2.2. Učenik se snalazi u užem okružju doma i škole. | – orijentira se u obližnjoj ulici prema putevima do/oko škole – snalazi se u neposrednom okružju prema objektima i prirodnim obilježjima – prepoznaje znakove obavijesti – prepoznaje opasna mjesta na putu do škole (prometni znak) | – snalazi se u dijelu užeg okružja doma i škole |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kretanje ulicama u blizini doma/škole – osnovna prometna pravila kretanja (na pješačkom prijelazu, semafor) – orijentiri pri kretanju (poznate površine i zgrade) – znakovi obavijesti (izlaz, stop). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se provode prilikom svake izvanučionične nastave, u neposrednoj stvarnosti – pronalaziti i fotografirati prometne znakove, signalizaciju i prometna sredstva u ulicama oko doma/škole te ukazati na njihova obilježja i važnost – kretati se pločnikom i prelaziti ulicu na semaforu i pješačkom prijelazu uz pomoć prometnika, videćeg vodiča i drugih pomagala potrebnih za kretanje učenika – scenska igra u učionici radi poštovanja prometnih pravila – koristiti se fotografijama i/ili ilustracijama prometnih znakova za pješake i prometnih sredstava za izradu plakata i klasifikaciju slika prema određenom kriteriju – koristiti se poučnim i interaktivnim igrama te tehnološkim pomagalima. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.2.3. Učenik prepoznaje vremenski slijed događaja. | – povezuje sve dijelove dana s određenim osobnim aktivnostima – povezuje dijelove dana s kretanjem sunca na nebu – razlikuje doba dana – imenuje dane u tjednu točnim redoslijedom – razlikuje dane u tjednu prema odnosu jučer/danas/sutra – određuje događaje koji će se dogoditi u tjednu – prepoznaje slijed mjeseci u godini – imenuje mjesece u godini točnim redoslijedom – povezuje mjesec u godini sa svojim rođendanom, blagdanima i osobnim događajima – navodi promjene u vremenu (prije ili poslije nekog događaja) – prepoznaje promjene u prirodi unutar godišnjeg doba – povezuje promjene u prirodi s vremenskim prilikama, životom biljaka, životinja i aktivnostima ljudi – bilježi u kalendar prirode promjene tijekom pojedinoga godišnjeg doba | – prepoznaje pojedini vremenski slijed događaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – doba dana (jutro, prijepodne, podne, poslijepodne, večer, noć) – tjedan – jučer, danas, sutra – mjeseci u godini – promjene u vremenu (prije, poslije) – osobni i značajni događaji (rođendani, blagdani) – godišnja doba i njihov slijed – vremenske promjene u prirodi – život biljaka i životinja – život i rad ljudi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatrati događaje koji se ciklički ponavljaju u životu učenika/škole, prirodi i okolišu – doba dana povezati s kretanjem sunca i osobnim aktivnostima i prikazati grafički – mjesece u godini vizualno predočiti učeniku pomoću boja, fotografija i/ili ilustracija osobnih događaja i prirodnih obilježja određenog mjeseca, primjerice, izraditi kartice s nazivom mjeseca, rednim brojem mjeseca i slikom koja pripada tom mjesecu te ih uokviriti istom bojom, primjerice, siječanj svjetloplavom bojom – vizualno nastavno sredstvo za prikaz protoka vremena (linearni i kružni prikaz vremena) – koristiti se aplikacijama – vremenski vrtuljak ili druge poučne i interaktivne igre. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.2.4. Učenik uočava važnost odgovornog odnosa čovjeka prema sebi, drugima i okružju. | – prepoznaje važnost tjelesne aktivnosti, pravilne prehrane, higijene, odijevanja i obuvanja u skladu s vremenskim prilikama te odmora za razvoj svojeg tijela i zdravlja – iskazuje brigu za čuvanje vlastite, tuđe i zajedničke imovine – uvažava vremenska ograničenja u radu s digitalnom tehnologijom – iskazuje osnovnu brigu za biljke u školskom vrtu i životinje u okolici doma/škole – razvrstava osnovni otpad u domu/školi – prepoznaje opasnosti od vatre i požara – uočava važnost štednje energije | – prepoznaje osnovnu važnost odgovornog odnosa čovjeka prema sebi, prirodi i imovini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – briga o zdravlju – odnos prema vlastitoj i tuđoj imovini – vremensko ograničenje u radu prilikom uporabe digitalne tehnologije – brižan odnos prema biljkama i životinjama u domu/školi – recikliranje otpada – požar u šumi – štednja energije (toplinska i svjetlosna energija). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokazati pozitivnim primjerima zdrave životne navike te brigu o zdravlju, tijelu i okolišu u svakodnevnim životnim situacijama – koristiti se fotografijama razreda i okoliša za izradu plakata i videozapisa (poput fotografije urednog razreda, recikliranja papira/plastike/metala) – izvanučionična nastava / akcije čišćenja okoliša škole vezane uz obilježavanje Dana planeta Zemlje, posjet imanju sa životinjama (farma) ili odlazak do odlagališta otpada u blizini škole. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.2.1. Učenik prepoznaje svoju ulogu i ulogu članova zajednice u svojemu širem okružju. | – pomaže osobama iz svoje zajednice – prepoznaje opasnosti u okolini – izvodi aktivnosti u obilježavanju blagdana i važnih događaja u svojoj društvenoj zajednici – provodi aktivnosti vezane uz očuvanje i zaštitu prirode – provodi aktivnosti vezane uz štednju energije – provodi aktivnosti brige o biljkama i životinjama – prepoznaje osobne, obiteljske i profesionalne uloge članova u zajednici | – prepoznaje neke od svojih uloga u društvenoj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – međusobno pomaganje i obavljanje aktivnosti pomaganja drugima (starijem članu obitelji, učeniku u školi, susjedu) – aktivnosti osobno-društvenog tipa (glavna obilježja blagdana i običaja, čestitanje rođendana) – aktivnosti u okviru družina u školi i javnih događanja (unutar ili izvan odgojno-obrazovne ustanove) – aktivnosti u prirodi (zaštićene životinje i parkovi prirode u užoj zajednici) – briga o zaštiti biljaka i životinja u užoj zajednici – štednja energije u domu/školi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – grupne i zajedničke aktivnosti razreda ili škole (posjet prijateljima i znancima, osobne, obiteljske, društvene i školske proslave i priredbe, izleti, posjeti, poludnevne/dnevne aktivnosti, smotre i sajmovi) – pokazati učenicima aktivnosti uloga osoba te ih uvježbavati pomoću scenskih igara – koristiti se obiteljskim fotografijama i slikama za izradu plakata, slikovnica ili interaktivnih nastavnih materijala – preporučene aktivnosti: igranje uloga, pričanje priča, slušanje prigodnih pjesma, igranje tradicijskih igara, izrada čestitaka i ukrasa, gledanje edukativnih sadržaja. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.2.2. Učenik primjenjuje pravila ponašanja i dužnosti u širem okružju. | – primjenjuje osnovna pravila ponašanja u svojemu širem okružju – ispunjava dužnosti u svojem okružju | – slijedi nekoliko osnovnih pravila ponašanja i dužnosti u svojoj zajednici |
– povezuje svoje obveze i posljedice nepoštovanja pravila i dužnosti – koristi se telefonom za nazivanje Interventnih usluga (112) – primjenjuje osnovna pravila o prihvatljivome ponašanju u poznatome i sigurnom digitalnom okružju – slijedi pravila ponašanja u slučaju opasnosti u školi | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjena pravila ponašanja (zatraživanje, zahvaljivanje i dr.) – kućni red i pravila ponašanja u domu/zgradi – dogovorena pravila u školi (pravila grupe) – dogovoreni zadatak i radne dužnosti/aktivnosti u domu i školi – korištenje interventnim uslugama (osobni imenik) – pravila ponašanja u javnim i kulturnim ustanovama, javnim mjestima i na putovanjima te u digitalnom okružju – pravila ponašanja u slučaju opasnosti u školi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životom u zajednici – koristiti se plakatima sa slikovnim pravilima, podsjetnicima na dogovorene dužnosti, tehnološkim pomagalima, filmovima o pravilima ponašanja i socijalnim pričama – vježbe uporabe telefona/mobitela u interventnim situacijama. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.2.3. Učenik prepoznaje osnovna prava djece. | – prepoznaje osnovna prava djece (pravo na odmor, igru, slobodno vrijeme, obrazovanje, Vijeće učenika...) – izražava svoja prava – izražava odabire – prepoznaje situacije u kojima su ugrožena njegova prava – slijedi pravila ponašanja kojima ne ugrožava prava drugih | – prepoznaje neka osnovna prava djece |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovna prava djece – prihvaćanje ostalih učenika u školi – prava drugih u grupi – pomaganje drugim učenicima – međusobna prihvatljiva i neprihvatljiva ponašanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životom u obitelji, školi i zajednici vođenim razgovorom o konkretnim primjerima o pravima djece – koristiti se ilustracijama, plakatima sa slikovnim prikazima, igrom s vršnjacima, društvenim i interakcijskim igrama u otvorenim i zatvorenim prostorima – uključiti učenika u radionice u zajednici (knjižnica i sl.) ili posjet učenicima iz redovnih škola uz raznovrsne aktivnosti druženja, suradnje i učenja – preporučuje se izrada plakata s osnovnim pravima djeteta – aktivnosti u Dječjem tjednu (projektni dan, integrirano učenje). | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.2.4. Učenik prepoznaje povezanost zajednice i okoliša te rad ljudi u mjestu življenja. | – prepoznaje važnost i vrijednost svakog zanimanja u mjestu po rezultatima rada (proizvodima) – prepoznaje prodajna mjesta – brine se o trošenju novaca – snalazi se pri kupnji – prepoznaje aktivnosti članova obitelji u zajednici | – prepoznaje osnovnu povezanost zajednice i okoliša te rad ljudi u mjestu življenja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – proizvodi – prodajna mjesta – briga o novcu (čuvanje novca u novčaniku, uočavanje vrijednosti novca) – snalaženje pri kupnji (biranje proizvoda na temelju popisa, pravilno komuniciranje s prodavačem, plaćanje kupljenoga proizvoda) – zanimanja roditelja izvan obiteljskog doma (poslovi koje obavljaju). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim životom u obitelji i mjestu življenja – koristiti se fotografijama, ilustracijama, časopisima, igrom uloga, slikama ili popisima namirnica – odlasci na prodajna mjesta blizu škole – koristi se aplikacijama za snalaženje tijekom kupnje (Novčanko i dr.). | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Upoznavanje uže i šire okoline u dobnoj
skupini od 11. do 15. godine Odgojno-obrazovni ishodi dobne
skupine od 16. do 21. godine
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.1. Učenik navodi više osobnih podataka i obilježja o sebi i osobama iz uže okoline. | – navodi više osnovnih podataka o sebi – navodi svoja osobna obilježja – navodi obilježja osoba iz svoje uže okoline – uočava razlike i sličnosti između sebe i drugih | – navodi osnovne podatke i obilježja o sebi i osobama iz svoje uže okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobni podatci (ime, prezime, skupina, naziv škole, mjesto življenja, adresa, godine, obitelj, mjesec rođenja, država) – osobna obilježja (visina, težina, boja kose i očiju, oblik lica, spol: muško/žensko, dob: mlađi/stariji, interesi, ponašanje, navike, osobni stil: stil odijevanja i ukrašavanja). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – igranje uloga sa zadatkom predstavljanja i iznošenja podataka – usmjereno promatranje sebe i osoba iz uže okoline tijekom svakodnevnih kontakata i susreta radi uočavanja sličnosti i različitosti – koristiti se fotografijama, tehnološkim pomagalima i videozapisima zajedničkih događanja/proslava – izrada osobne knjige ili kognitivne mape o sebi. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.2. Učenik imenuje osobe iz svoje šire okoline. | – imenuje osobe iz svoje šire obitelji – imenuje osobe iz šireg susjedstva – imenuje kućne prijatelje | – prepoznaje osobe iz svoje šire okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – članovi uže i šire obitelji (teta/tetak, ujak/stric, bratići i sestrične) – učenici i djelatnici škole – osobe iz šireg susjedstva – kućni prijatelji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – organiziranje susreta i druženja s rodbinom i susjedima – koristiti se fotografijama osoba iz uže i šire okoline i tehnološkim pomagalima radi provođenja različitih aktivnosti – izrada obiteljskog stabla. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.3. Učenik prepoznaje značajne ustanove u svojem mjestu, njihove usluge i uslužna mjesta. | – prepoznaje ustanove od javnog značaja i njihove prostore – prepoznaje kulturno-zabavne ustanove i njihove usluge – prepoznaje sportske prostore i njihove usluge – prepoznaje trgovačke ustanove i prodajne prostore – prepoznaje mjesto dobivanja informacija, čekanja i obavljanja usluga u ustanovama | – prepoznaje nekoliko važnih ustanova u svojem mjestu, njihove usluge i uslužna mjesta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – javne službe, kulturno-zabavne i trgovačke ustanove (škola, pošta, bolnica, knjižnice, muzeji, kazalište, kino, sportske i koncertne dvorane, stadioni, hipodromi) i njihove usluge – uslužna mjesta (usluga informacije, blagajne, izvođenje aktivnosti ili praćenje, primjerice, kulturnih događaja) – nazivi i kratice javnih, kulturnih ustanova i trgovina, primjerice, HP (Hrvatska pošta), nazivi trgovačkih centara, HNK i dr. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvanučionična nastava – posjet ustanovama sa svrhom dobivanja usluge, usmjereno promatranje vanjskih obilježja objekata i prostora u ustanovi, fotografiranje objekata i uslužnih mjesta – izraditi prezentaciju ili videozapis o ustanovama iz svojeg mjesta, slikovne kartice za igre pamćenja i razvrstavanja te komunikacijske knjige – koristiti se tehnološkim pomagalima, multimedijom, TV-programom i internetskim stranicama ustanova. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.4. Učenik uočava obilježja šireg zavičaja. | – određuje osnovna prirodna i kulturna obilježja šireg zavičaja – uočava glavna naselja šireg zavičaja – uočava razlike i sličnosti tipičnih obilježja između svojeg mjesta i poznatih mjesta šireg zavičaja | – uočava neka osnovna obilježja šireg zavičaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izgled i posebnosti šireg zavičaja (planine, nizine, vode, naselja) – vode stajaćice, tekućice i Jadransko more (jezero/ribnjaci/bara, potok/rijeka, more) – kulturno-povijesni spomenici šireg zavičaja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izvanučionična nastava: usmjereno promatranje osnovnih obilježja i površinskih oblika reljefa (poludnevni ili cjelodnevni izleti) – promatrati i fotografirati najbliže važne kulturno-povijesne spomenike u mjestu – promatrati, dodirnuti te doživjeti krajobrazne karakteristike mjesta i užeg zavičaja na modelu reljefa – pratiti i bilježiti vremenske pojave u pojedinim godišnjim dobima u mjestu (kalendar vremena) – izraditi jednostavnu slikovnu kartu mjesta i užeg zavičaja s vizualnim oznakama mjesta i prirodnih obilježja zavičaja – izrada fotoalbuma, slikovne knjige svojeg mjesta ili razglednice. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.5. Učenik navodi vrste prometa u širem zavičaju i prometna pravila prilikom putovanja. | – prepoznaje vrste prometa u širem zavičaju – navodi prometna sredstva kojima putuje širim zavičajem – prepoznaje prometne postaje/luke – navodi osnova pravila ponašanja prilikom putovanja | – prepoznaje jednu vrstu prometa i osnovna prometna pravila prilikom putovanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ponašanje u prometnim sredstvima (ulaženje u vozilo po redu, ponašanje u vozilu, registriranje karte) – javna prometna sredstva (tramvaj, autobus, vlak) – prometna sredstva (kopnena, zračna, vodena) – autobusna i željeznička postaja, zračna i brodska luka – putna karta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posjet autobusnome ili željezničkom kolodvoru te zračnoj ili brodskoj luci – putovati različitim prometnim sredstvima u užem zavičaju – uočavati i pokazivati mjesta, rijeke i planine na reljefu ili jednostavnoj slikovnoj karti prema vizualnom tumaču znakova (boja, fotografija, simbol) – osmisliti igru uloga za ponašanje u prometnim sredstvima – koristiti se fotografijama, ilustriranim plakatima, videozapisima, poučnim i interaktivnim igrama te raznim tehnološkim pomagalima. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.6. Učenik povezuje unutarnje dijelove tijela s njihovom funkcijom i načinima brige za zdravlje. | – prepoznaje osnovne unutarnje organe te njihovu funkciju – prepoznaje osnovne mjere zaštite od mogućih uzročnika bolesti unutarnjih organa – obavješćuje osobe iz okoline o lošem zdravstvenom stanju – prepoznaje osnovne načine pružanja prve pomoći | – prepoznaje neke unutarnje dijelove tijela, njihovu osnovnu ulogu i načine brige za zdravlje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – unutarnji organi i njihova uloga (pluća, srce, želudac, krvožilni sustav) – funkcija unutarnjih organa – zaštita od zaraznih bolesti (higijena ruku i sredstva za kašalj, oralna higijena, nošenje zaštitne maske, primjereno ponašanje u blizini bolesne osobe) – zaštita od probavnih bolesti (pranje namirnica, uravnotežena prehrana: zdravi obroci, grupe namirnica) – obavješćivanje osoba iz okoline o boli i ozljedi – osnovna prva pomoć (površinske rane, krvarenje iz nosa, ubod komarca, opekline) – zaštita od bolesti i ozljeda (povreda/ovisnosti) – uporaba zaštitne kreme protiv opeklina, UV zraka i dr. – pravila ponašanja u slučaju bolesti (razumijevanje zahtjeva medicinskog osoblja pri medicinskoj obradi). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatrati ljudsko tijelo na anatomskom modelu, fotografijama i slikovnim plakatima – koristiti se komunikacijskim pločama, tehnološkim pomagalima, vođenim razgovorom o vlastitom iskustvu, filmovima, PowerPoint prezentacijama te poučnim i interaktivnim igrama na računalu/tabletu – projektni oblici učenja: posjet buduće majke, dolazak liječnika, odlazak u liječničku ili stomatološku ordinaciju, ljekarnu, posjet tržnici, pripremiti zdrav obrok u kabinetu domaćinstva i sl. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
UPP SK UUiŠO A.3.7. Učenik prepoznaje biljni i životinjski svijet šireg zavičaja u različitim životnim zajednicama i njihove životne uvjete. | – prepoznaje najčešće biljke i životinje svojega šireg zavičaja – prepoznaje dijelove biljke i njihovu funkciju – prepoznaje različita staništa | – prepoznaje pojedine biljke i životinje šireg zavičaja te neke njihove uvjete života |
– povezuje životne uvjete biljaka i životinja te njihovu međuovisnost na određenom staništu – navodi primjere važnosti biljaka i životinja za život čovjeka | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biljke i životinje šireg zavičaja – glavni vanjski dijelovi biljke (korijen, stabljika, list, cvijet, plod) – jestivi dijelovi biljke, ljekovite biljke u okolišu (kamilica, šipak, maslačak i sl.) – uvjeti za život biljaka i životinja (svjetlo, voda, mineralne tvari, hrana, zrak, prostor) – životne zajednice prema staništu (vrt, voćnjak, šuma listopadna/vazdazelena, livada, cvjetnjak, kućne biljke, vode tekućice i vode stajaćice) – važnost šume (pošumljavanje, recikliranje papira). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nastava na otvorenom; promatranje živog svijeta ručnim povećalima – fotografiranje biljaka i životinja za izradu kartica za razvrstavanje, plakata ili izradu edukativnih digitalnih alata; stvaranje prirodoslovne zbirke u učionici – na konkretnim primjerima u prirodi, vrtu škole / susjedstvu ili rasadnicima promatranje i otkrivanje osnovnih uvjeta za život biljaka i životinja – briga o biljkama u učionici, briga o životinjama, ako postoji, primjerice, akvarij u školi – koristiti se besplatnim edukativnim aplikacijama proširene stvarnosti (Daqri, Aurasma) i sl. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.8. Učenik istražuje tvari i njihova svojstva u svojem okružju. | – istražuje svojstva tvari u svojem okružju – prepoznaje različita svojstva tvari – prepoznaje svojstva i važnost vode za ljude i sva živa bića – prepoznaje oznake za opasne tvari – prepoznaje opasnost od požara i poplave | – istražuje jedno osnovno svojstvo tvari u svojem okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tvari u okolišu (voda, zrak i tlo) – svojstva tvari (oblik, boja, miris, glatko – hrapavo, gusto – rijetko, tekuće – kruto, lomljivo – nelomljivo, zapaljivo – nezapaljivo) – svojstva i važnost vode (bez boje, okusa i mirisa; za piće, pripremanje hrane, osobnu higijenu, čišćenje, pranje) – oznake za opasne tvari (piktogrami) na deterdžentu, bojama i sl. – gašenje požara (vatrogasno vozilo i uređaj) – promjene svojstva tvari (sušenje, blijeđenje, trošenje, otapanje, hrđanje, truljenje, isparavanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavni pokusi ili videozapisi, konkretni predmeti i slike tvari te vizualne oznake s objašnjenjima – preporučuje se posjet vatrogasnoj službi ili domu te sudjelovanje učenika u evakuacijskim vježbama u školi – koristiti se televizijskim emisijama, radijem, tehnološkim pomagalima, ilustriranim pričama i slikovnim letcima. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.9. Učenik razlikuje živu od nežive prirode. | – prepoznaje primjerke žive i nežive prirode – uočava obilježja žive i nežive prirode u neposrednom okružju – uočava povezanost nežive i žive prirode | – razlikuje nekoliko primjeraka žive i nežive prirode |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – živa priroda (biljke, životinje, čovjek) i neživa priroda (voda, tlo, kamen) – obilježja žive i nežive prirode (živa bića se rađaju, rastu, hrane, dišu, stare i umiru; osnovni uvjeti potrebni za život i rast) – međuovisnost živih bića i nežive prirode. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pomoću konkretnih primjera iz neposredne okoline učeniku pokazati i objasniti što spada u živu, a što u neživu prirodu koristeći se pritom fotografijama, slikama, pričama, filmovima, grafičkim organizatorima, karticama za razvrstavanje i sl. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.10. Učenik prepoznaje osnovne izvore energije i potrebu štednje energije. | – prepoznaje različite izvore energije koji ga okružuju – navodi važnost energije pri korištenju uređajima koji ga okružuju – navodi način uštede energije na koju samostalno može utjecati | – prepoznaje neke osnovne izvore energije i potrebu štednje energije u svakodnevnom životu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste energije (toplinska, svjetlosna i električna energija) – pažljivo rukovanje kućanskim i tehničkim uređajima (usisavač, računalo i sl.) | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja sa svakodnevnim primjerima iz života promatranjem, pokazivanjem i opisivanjem izvora energije uz korištenje fotografijama, karticama, ilustriranim pričama, informativnim letcima, edukativnim filmovima na televiziji i internetu – poticati na uočavanje obnovljivih izvora energije (primjer pametne klupe) u okružju. | ||
| A. Svijet oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO A.3.11. Navodi obilježja domovine. | – prepoznaje državne simbole i obilježja – prepoznaje osnovna obilježja krajolika i neke gradove svoje domovine – navodi neke primjere prirodnih ljepota i kulturne baštine svoje domovine | – prepoznaje nekoliko osnovnih obilježja domovine |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – državni simboli (zastava, grb, himna) – državna obilježja (novac: euro, pismo, jezik, predsjednik, glavni grad) – obilježja krajolika (nizinski, planinski, primorski) – rođendan domovine (Dan državnosti) – nacionalni parkovi Republike Hrvatske / parkovi prirode / zaštićena područja / zaštićene biljke i životinje – kulturna baština (nošnje, suveniri, običaji). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slušanje himne i domoljubnih pjesama – koristiti se konkretnim predmetima, fotografijama, videozapisima, plakatima, multimedijom (televizija, radio) i internetskim sadržajima – izrada simbola i suvenira od različitih materijala – izrada fotoalbuma, slikovne knjige, plakata i/ili razglednica o domovini. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.3.1. Učenik se snalazi u širem okružju doma ili škole. | – određuje put kretanja prema objektima i dijelovima prirode – prepoznaje oznake za objekte i dijelove prirode na planu kretanja – kreće se prema oznakama plana kretanja – prepoznaje kućni broj u ulici, središtu mjesta | – snalazi se u dijelu šireg okružja doma ili škole |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – put kretanja – oznake na planu kretanja – orijentacija prema kućnom broju – prelaženje ceste na obilježenim i neobilježenim mjestima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevno se kretati, fotografirati ili snimiti najvažnije prometnice, raskrižja, trg, značajne objekte, parkove, kulturno-povijesne spomenike i tvornice u širem okružju doma i škole – izraditi plan kretanja (vizualni ili auditivno-vizualni na mobitelu/tabletu) i uvježbavati snalaženje pomoću modela i maketa objekata od starih kutija koji predstavljaju širu okolicu škole/doma – kretati se pločnikom i prelaziti ulicu na semaforu i pješačkom prijelazu te uz pomoć prometnika, videćeg vodiča i drugih pomagala potrebnih za kretanje učenika – vježbe orijentacije prema planu kretanja u neposrednoj okolini od kuće do škole i obrnuto – preporučuje se posjet centru grada i obilazak te promatranje plana mjesta (maketa u gradu) i prepoznavanje objekata i dijelova prirode (tiskani plan). | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.3.2. Prepoznaje život ljudi u prošlosti i sadašnjosti. | – prepoznaje obilježja osobne prošlosti i prošlosti svoje obitelji – uočava da je život ljudi u prošlosti bio drugačiji | – prepoznaje neka obilježja i elemente života ljudi u prošlosti i sadašnjosti |
– uspoređuje različite elemente života u prošlosti i danas (stanovanje, hrana, odjeća, posao, slobodno vrijeme, prijevoz, uređaji) – prepoznaje znamenite osobe iz prošlosti i sadašnjosti | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preci – potomci – vremenski pojmovi (prošlost, sadašnjost, budućnost) – život ljudi u prošlosti i sadašnjosti – znamenite osobe i izumi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moji preci: koristiti se fotografijama članova šire obitelji, gledati i prepoznati vlastite fotografije iz prošlosti i sadašnjosti (fotoalbum vremena) povezane s nadnevcima događaja – koristiti se povijesnim izvorima (predmetima, fotografijama, slikama, mapama, kartama i videozapisima), Vennovim dijagramom i izraditi povijesni loto – preporučuje se posjet muzeju (stare stvari, nošnje i izumi iz prošlosti); posjet tehničkome, etnografskom, povijesnom ili virtualnom muzeju. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.3.3. Učenik povezuje vremenski slijed događaja s planiranjem osobnih aktivnosti. | – planira ustaljene dnevne aktivnosti – povezuje događaje i aktivnosti s danima u tjednu – povezuje mjesece u godini s važnim događajima – planira aktivnosti na kalendaru – očitava vrijeme na satu; puni sat | – prepoznaje vremenski slijed događaja svojih aktivnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevna rutina – dnevni/tjedni/mjesečni slijed događaja – dnevno/tjedno/mjesečno označavanje događaja na kalendaru – vrste satova i očitavanje vremena na satu (zidni/ručni, analogni/digitalni, sat na mobitelu). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sobne aktivnosti i događaji koji se ciklički ponavljaju tijekom dana u tjednu, mjeseci i godine predočiti vizualnim sredstvima – izraditi osobni planer aktivnosti i zajednički slikovni kalendar događanja u školi (dnevni/tjedni/mjesečni/godišnji kalendar), koristeći se vizualnom podrškom (bojom, slikama događaja) – koristiti se zidnim kalendarima i različitim vrstama satova, satom na mobitelu ili internetu, poučnim i interaktivnim igrama, izraditi plastificirani sat i sl. – koristiti se aplikacijama Vremenski vrtuljak, Koliko je sati i dr. | ||
| B. Promjene i odnosi u svijetu oko mene | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO B.3.4. Učenik se odgovorno odnosi prema sebi, drugima i okružju. | – prakticira aktivnosti za održavanje osobne higijene, svakodnevno se kreće i odmara te oblači u skladu s vremenskim prilikama i godišnjim dobima – čuva vlastite i tuđe stvari te zajedničku imovinu – koristi se digitalnom tehnologijom u ograničenom vremenu – sudjeluje u brizi o biljkama i životinjama u neposrednoj prirodi – razvrstava osnovni otpad u odgovarajuće spremnike u blizini doma/škole – slijedi oznake za izlaz u slučaju opasnosti – prakticira aktivnosti vezane uz očuvanje energije | – katkad se odgovorno odnosi prema sebi, drugima i okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zdrav način života – odnos prema vlastitoj i tuđoj imovini – uporaba digitalne tehnologije u ograničenom vremenu – pravilan odnos prema biljkama i životinjama u prirodi – pravilno recikliranje otpada – oznake u slučaju opasnosti – aktivnosti vezane uz očuvanje energije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se plakatima (primjerice, izraditi plakat sa savjetima za zdrav život), fotografijama okoliša (primjerice, fotografija prljave i zagađene rijeke), ilustracijama postupaka i videozapisima te tehnološkim pomagalima – izvanučionična nastava: akcije čišćenja okoliša u mjestu vezane uz obilježavanje Dana planeta Zemlje, posjet eko-selu te posjet reciklažnom dvorištu u blizini škole. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.3.1. Učenik slijedi kulturne, tradicionalne i nacionalne vrijednosti šireg zavičaja te pravila u izvanrednim okolnostima. | – koristi se nacionalnim simbolima i obilježjima primjereno situaciji – primjereno reagira u skladu s izvanrednim okolnostima u okolini – sudjeluje u obilježavanju državnih praznika, blagdana, značajnih dana i događaja – navodi neke tradicionalne vrijednosti zavičaja – provodi aktivnosti vezane uz očuvanje prirodne baštine – prepoznaje nacionalne vrijednosti zavičaja | – sudjeluje u obilježavanju najvažnijih tradicionalnih i nacionalnih vrijednosti užeg zavičaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nacionalni simboli i obilježja domovine – proslave osobnoga i društvenog tipa (osobni, državni, vjerski, lokalni i međunarodni praznici) – tradicionalne vrijednosti zavičaja (tradicionalni običaji, folklor, nacionalna kuhinja) – nacionalne vrijednosti zavičaja (himna, grb, novac). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pokazati isticanje državnih simbola u svečanim prigodama te primjereno ponašanje za vrijeme intoniranja himne – upoznati tradiciju (pjesmama i plesovima) i tradicionalne običaje svoga mjesta (Božić, Uskrs) surađujući s obližnjim KUD-ovima – uključivanje učenika u interesne družine u školi (zbor, recitatorska družina, dramsko-scenske igre, ples (folklor), zadruga škole, primjerice, Mali kuhari) te sudjelovanje na školskim priredbama i lokalnim proslavama. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.3.2. Učenik primjenjuje naučena pravila ponašanja u svojemu prirodnom i društvenom okružju. | – pridržava se poznatih pravila ponašanja vezanih uz zdravlje – odgovorno se ponaša prema biljkama i životinjama – koristi se naučenim radnjama za ekološko-higijensko održavanje unutarnjih i vanjskih prostora – surađuje u zaštiti okoliša – poštuje tuđe vlasništvo – pruža prvu pomoć sebi i drugima – javlja o osobnoj ili tuđoj ozljedi – izvodi dogovorenu aktivnost – sudjeluje u humanitarnim i ekološkim aktivnostima u zajednici – sudjeluje u evakuacijskim vježbama u školi (požar, elementarne nepogode) | – slijedi neka osnovna primjerena ponašanja u odnosu na sebe, druge i prirodu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjena pravila ponašanja u različitim sredinama, odnosno zajednicama (prema sebi, drugim ljudima i okolišu) – higijenske mjere u vezi s osobnom higijenom, prehranom i rekreacijom – pravilna ponašanja i briga o biljkama i životinjama (briga o uvjetima za rast i razvoj) – primjena naučenih pravila prema imovini – dogovorene aktivnosti u širem okružju – primjena naučenih pravila pružanja prve pomoći sebi i drugima – humanitarne i ekološke aktivnosti u prostorima življenja i prirodi – evakuacijske vježbe u školi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevne životne situacije u domu, školi i životu prilika su za ponavljanje i primjenu naučenih vještina i odabir primjerenih ponašanja – aktivan život u zajednici: čitanje vijesti, gledanje aktualnih događanja na televiziji vezanih uz zaštitu prirode i vremenske/elementarne nepogode (poplave, onečišćenje rijeka, potresi), praćenje i sudjelovanje u humanitarno-ekološkim akcijama, briga o napuštenim životinjama (posjet i odnošenje hrane azilu za životinje), rad u vrtu blizu doma / u dvorištu kuće (sadnja i zalijevanje cvijeća, voća i povrća, održavanje vrta) te obavljanje potrebnih radnja za pomoć drugima u svakodnevnom životu – koristiti se slikovnim podsjetnicima za ponašanja, postupke i korake aktivnosti, snimljenim videozapisima korištenim prilikom poučavanja, izrađenim plakatima te drugim nastavnim materijalima – koristiti se aplikacijama poput e-Galerije i dr. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.3.3. Učenik prepoznaje temeljna ljudska prava. | – navodi svoja osnovna prava – priopćava o ugroženosti svojih osnovnih prava – primjenjuje ponašanja kojima ne narušava osnovna prava osoba u svojem okružju – poštuje prava drugih – odabire slobodne aktivnosti – koristi se mogućnošću izbora za sebe i druge osobe – uvažava različitost i razvija osjećaj tolerancije | – prepoznaje nekoliko osnovnih ljudskih prava |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – čovjek – to sam ja – sličnosti i razlike među ljudima – moja prava i prava drugih osoba – slobodan odabir (hrana, aktivnosti, igre, sport, prijatelji, uloge) – samozastupanje – prihvaćanje drugih ljudi – sklapanje prijateljstava: zašto ih sklapamo, što stvara prijateljstvo – prijateljstvo s odraslim osobama: s kojim odraslim osobama i kada. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati aktivno sudjelovanje učenika u događanjima u razredu i svakodnevnom životu – konkretizirati i opisivati situacija u razredu uz uporabu lutaka i slikovnih materijala – igra uloga, društvene igre, čitanje priča, igre za jačanje pojedinaca i grupe (vježbe za usvajanje komunikacijskih i socijalnih te suradničkih vještina) i izrada zajedničkih plakata – obilježavanje raznolikih aktivnosti kao i uključivanje u aktivnosti povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i Dana ljudskih prava u svojem mjestu. | ||
| C. Društvo i ja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishod | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK UUiŠO C.3.4. Učenik povezuje djelatnost ljudi u društvenoj zajednici s ekonomskom aktivnošću. | – prepoznaje važnost ljudskog rada sa zanimanjima u zajednici – prepoznaje proizvodna, uslužna, interventna i kulturno-zabavna zanimanja – povezuje prodajno mjesto s trošenjem novca – prema popisu ili samostalno traži namirnice – prepoznaje istaknuto mjesto cijene na proizvodu – povezuje količinu potrebnog novca s cijenom proizvoda – koristi se primjerenom komunikacijom prilikom kupnje | – prepoznaje osnovnu djelatnost ljudi u društvenoj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – djelatnost ljudi u zavičaju (priprema hrane i pekarskih proizvoda, dostava pošte, prijevoz putnika, gašenje vatre, prodaja namirnica, odjeće, obuće i dr.) – kupnja na poznatom mjestu (snalaženje na trgovačkim odjelima, odabir robe, razlikovanje manjih novčanih vrijednosti, kultura kupovanja: ponašanje u prostoru, ponašanje prema prodavaču i kupcima, čekanje na red i dr.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje sadržaja s odlascima u kupnju na poznata mjesta putem neposrednih kontakata s osobama različitih zanimanja – pokazati aktivnosti prilikom kupnje konkretnim predmetima i vizualnom podrškom – koristiti se igrom uloga, ilustriranim slikama, komunikacijskim pločama i knjigama, pričama, katalozima, časopisima i socijalnim pričama – zajedno s učenikom izraditi popis namirnica, primjerice, u obliku izrezanih fotografija iz kataloga ili slika s nazivima, i omiljenih predmeta kojima se najčešće koristi na prodajnom mjestu – fotografirati djelatnost ljudi – koristiti se slikama, fotografijama, televizijskim emisijama, videozapisima, edukativnim igrama i karticama za razvrstavanje – izraditi razredni plakat, fotoalbum ili PowerPoint prezentaciju. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Upoznavanje uže i šire okoline u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Predmetni kurikul Upoznavanje uže i šire okoline povezan je sa svim predmetnim kurikulima i međupredmetnim temama što omogućuje integrativni pristup nastavnom sadržaju te povezivanje i bolje razumijevanje koncepata. Sadržaji kurikula Upoznavanje uže i šire okoline prirodno su tematski povezani sa sadržajima svih posebnih predmetnih kurikula.
Potiče se usvajanje pojmova o živim bića, pojavama i promjenama u prirodnome i društvenom okružju te različiti oblici komunikacije učenika s osobama u društvu što je poveznica sa sadržajima Hrvatskoga jezika i komunikacije. Povezanost s matematičkim područjem ostvaruje se primjenom vještina promatranja i uspoređivanja predmeta, osoba, prostora, vremena i prirode. Sadržaji i aktivnosti ishoda povezanih sa zavičajem, domovinom, baštinom, proslavama osobnih i državnih blagdana istodobno se ostvaruju i u nastavnim predmetima umjetničkoga područja.
Briga o osobnom zdravlju, higijeni i zdravoj prehrani, kretanje tijekom izvanučionične nastave (nastava u prirodi, prometni odgoj), kao i praktične aktivnosti učenika, utječu na razvoj motorike, potiču svijest o važnosti zdravlja i boravka u prirodi te su nadogradnja sadržajima Tjelesne i zdravstvene kulture i drugim predmetnim kurikulima.
U okviru međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, učenik se koristi uz pomoć učitelja odabranom digitalnom i asistivnom tehnologijom te nastavnim pomagalima za istraživanje okoline. Ishodi predmetnog kurikula Upoznavanje uže i šire okoline povezani su s drugim međupredmetnim temama i omogućuju učeniku upoznati njegova prava, pravila ponašanja u različitim socijalnim situacijama i okružjima, kulturne i nacionalne vrijednosti i prepoznati važnost ljudskog rada.
Uočavanje bioraznolikosti u prirodi i sudjelovanje u aktivnostima zaštite okoliša povezano je s međupredmetnom temom Održivi razvoj te pridonosi ekološkom odgoju učenika kako bi postao aktivan građanin koji djeluje i pridonosi boljitku zajednice. Očekivanja međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se na svakome nastavnom satu Upoznavanja uže i šire okoline poticanjem aktivnog sudjelovanja učenika u odgojno-obrazovnom procesu u skladu s njegovim mogućnostima.
5. slika: Povezanost predmetnih područja posebnoga predmetnog kurikula Upoznavanje uže i šire okoline s ostalim predmetnim kurikulima i međupredmetnim temama u ostvarivanju
odgojno-obrazovnih ciljeva
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Odgojno-obrazovni ciljevi i ishodi kurikula Upoznavanja uže i šire okoline osmišljeni su tako da sustavnim, cjelovitim pristupom učenju i poučavanju omoguće učeniku stjecanje znanja, sposobnosti i vještina koje će moći primijeniti u različitim životnim situacijama. Sadržaji ovog kurikula zanimljivi su učeniku koji posjeduje prirodnu radoznalost i potrebu za istraživanjem svijeta oko sebe.
Suvremeni pristup poučavanju uključuje korištenje različitim metodama, postupcima i oblicima rada koji potiču aktivnost učenika, nastavu temeljenu na učenikovim interesima, stvaranje ugodnoga emocionalnog okružja za učenje, povezivanje sadržaja učenja sa životom učenika i njegovim iskustvima te kombiniranje različitih oblika spoznavanja u nastavi.
U procesu učenja i poučavanja učenika se osposobljava za opažanje svijeta oko sebe. Tijekom neposrednog promatranja učenik opaža oblike, boje, odnose, sličnosti i razlike te osnovna obilježja prirodnoga i društvenog okružja. Uključivanjem iskustveno-istraživačkog pristupa u nastavu, učenika se stavlja pred izazov. Taj izazov ostvaruje se putem razvijanja vještina promatranja, uočavanja, uspoređivanja, povezivanja pojava i procesa te prepoznavanja uzročno-posljedičnih veza opaženih promjena u prirodi, prirodnih ili društvenih pojava u neposrednom okružju.
Univerzalno osmišljen metodički scenarij učenja i poučavanja uključuje različite aktivnosti poput usmjerenog promatranja, višeosjetilnog istraživanja, otkrivanja igrom, istraživanja (jednostavni pokusi), izrade vizualnih prikaza, igranja uloga, rješavanja jednostavnih problemskih zadataka, projekata, pričanja priča, igranja didaktičkih igara, posjeta, uporabe IKT-a (primjerice, računalni kvizovi, aplikacije, programi), multimedijski sadržaji i sl.
Učeniku je bitno približiti sadržaje učenja i poučavanja putem praktične i kreativne nastave. Praktične aktivnosti u nastavi Upoznavanje uže i šire okoline vrlo su važne u procesu stjecanja znanja, vještina i navika učenika te njihovoj primjeni u svakodnevnom životu jer imaju važnu ulogu u razvijanju radnih vještina, kulturno-higijenskih i prometnih navika te kreativnosti učenika. Osim redovnih sadržaja nastave Upoznavanje uže i šire okoline postoji i mogućnost zadovoljavanja osobnih interesa učenika, koju pružaju izvannastavne i slobodne aktivnosti, interesne skupine u školi i djelatnost u učeničkim zadrugama. Osiguravajući učeniku djelovanje u tim oblicima rada, učitelji će omogućiti razvoj funkcionalnih znanja učenika i doprinijeti njegovu socijalno-emocionalnom razvoju.
Uloga učitelja
Uloga je učitelja osmišljavanje, smisleno planiranje, organiziranje, vođenje i vrednovanje nastavnog procesa usmjerenog na svakog učenika. Važno je naglasiti da tome prethodi cjelovita procjena učenika radi dobivanja uvida u učenikove sposobnosti i osobitosti, prethodno stečena znanja i vještine, njegove interese, potrebe te motivaciju za učenje. Na temelju dobivenih informacija o učeniku učitelj osmišljava i odabire različite pristupe učenju i poučavanju, odnosno metode i strategije. Na temelju svih dobivenih informacija učitelj izrađuje individualizirani kurikul za svakog učenika.
U učenju i poučavanju nastave Upoznavanje uže i šire okoline i koncepata unutar predmeta, očekivane ishode učenja ostvarujemo različitim materijalima i izvorima znanja. Učitelj organizira učenje u neposrednoj stvarnosti kad god je to moguće prilikom čega usmjerava učenike na promatranje i višeosjetilno istraživanje prirode, predmeta i pojava. Uz izvornu stvarnost u učenju i poučavanju učitelj se koristi i raznim vizualnim nastavnim sredstvima primjerenim učenicima. U izboru, pripremi i izradi izvora znanja i materijala za učenje i poučavanje učitelj ima autonomiju te se koristi svojom kreativnošću.
Tijekom poučavanja implementira i izmjenjuje različite motivacijske tehnike i aktivnosti kojima održava koncentraciju i pažnju te interes učenika. Jedan je od načina preoblikovanje nastavnih sadržaja u različite vrste igara poput igranja uloga, dramatizacije i scenske improvizacije.
Materijali i izvori
U učenju i poučavanju kurikula Upoznavanja uže i šire okoline očekivane ishode učenja ostvarujemo u višeizvornom okružju u kojem izvorna, neposredna stvarnost uz nastavna sredstva i posrednu stvarnost zauzima središnje mjesto. Za povezivanje predmeta sa svakodnevnim životom koristi se, kad god je to moguće, izvornom stvarnošću, odnosno svime što možemo iz učenikova okružja upotrijebiti kao materijal ili izvor znanja.
Predlažu se otvoreni didaktičko-metodički interaktivni sustavi koji učenicima i učiteljima pružaju mogućnosti izbora sadržaja, metoda, oblika i uvjeta za usvajanje ishoda učenja.
Izvori znanja u nastavi Upoznavanje uže i šire okoline mogu biti različita nastavna sredstva: vizualna, auditivna, audiovizualna, tekstualna, dvodimenzionalna, trodimenzionalna, statična, dinamična, demonstracijska i dr. Učitelj samostalno odabire ono nastavno sredstvo koje najviše odgovara dobi učenika i koje će uz najmanje vremena pomoći da učenik najlakše oblikuje konkretne i jasne predodžbe o pokazanom predmetu ili pojavi.
Uz izvornu stvarnost i prilagođene tekstove iz udžbenika ili knjiga koristiti se internetom, dječjim časopisima, enciklopedijama, atlasima, aktualnim informacijama iz medija, filmom, televizijskim emisijama, suradnjom s različitim osobama i ustanovama (muzeji, knjižnice, arhivi, botanički vrtovi, parkovi prirode i sl.).
Materijali za učenje su i predmeti iz neposredne stvarnosti, fotografije/slike i crteži žive i nežive prirode, modeli, makete, reljefne geografske karte, pribor za izvođenje pokusa, ručni i tehnološki alati, vremenska crta ili lenta vremena, umne i konceptualne mape, slikovni plakati, slikovne prezentacije, 3D slagalice i sl.
Okružje
Okružje u kojem se odvija proces učenja pobuđuje zanimanje učenika, održava motiviranost za učenje i potiče na aktivnost. Različita okružja, u učionici i izvan učionice, pridonose bogatstvu iskustva i uspješnosti učenja. Iskustvo prvoga aktivnog učenja dijete stječe u neposrednom okružju i s onima koji žive u njemu: u svojoj obitelji u kojoj bi se trebali postaviti temelji za učenje.
Za razvoj učenika važno je okružje u kojem se učenici mogu koristiti svim osjetilima, uređenost prostora u kojem učenici uče i rade, zanimljiv materijali te njihov doprinos uređenju prostora i izradi materijala. Internetsko okružje također može povećati motivaciju. Virtualnom stvarnošću i simulacijama možemo se koristiti kad nam neposredna stvarnost nije dostupna. Informacijsko-komunikacijska tehnologija omogućuje nam i povezanost s učenicima ili stručnjacima u drugim mjestima i različitim dijelovima države i/ili Europe. Pozitivno i poticajno okružje za učenje ostvaruje se i međusobnim povjerenjem i uvažavanjem sudionika u procesu učenja, dogovaranjem pravila te uzajamnim pomaganjem. Osjećaj sigurnosti kod učenika potiče aktivnost i kvalitetnije rezultate rada. Ako to izostane, potrebno je okružje prilagoditi učeniku, odnosno osigurati primjerene prostorne uvjete i otkloniti ometajuće (regulirati količinu svjetlosti, osigurati učeniku osobni prostor, smanjiti razinu buke, koristiti se dodatnim pomagalima…).
Određeno vrijeme
Poučavanje sadržaja pojedinih koncepata predmeta Upoznavanje uže i šire okoline prilagođava se dobi učenika, razini kognitivnih procesa i samostalnosti učenika. Za potrebe konceptualnog razumijevanja ishodi se iz različitih koncepata istodobno ostvaruju. Vrijeme poučavanja i učenja određuje učitelj i to prema potrebama svojih učenika, tempu i načinu njihova rada. Nastava predmeta Upoznavanje uže i šire okoline organizira se u dva nastavna sata.
Važno je da učitelj tijekom planiranja (godišnjega, mjesečnog, dnevnog) predvidi odgovarajući broj sati vježbanja i ponavljanja određenih sadržaja, odnosno vremenski interval određenih aktivnosti tijekom nastavnog sata. Važno je dobro planirati kako bi se zadržala pažnja i koncentracija učenika u radu te se ujedno izbjegla njihova preopterećenost. Stoga je potrebno učeniku osigurati dovoljno vremena za izvođenje aktivnosti i predvidjeti potrebne manje stanke tijekom učenja i poučavanja.
Grupiranje učenika
Učitelj ima slobodu primijeniti različite načine organizacije rada i učenja uz kombiniranje i grupiranje učenika kako bi što bolje iskoristio potencijale te osigurao uspjeh svakog učenika. S učenicima se najčešće radi individualno. Radi razvoja sposobnosti timskog rada, potrebno je planirati i skupne aktivnosti i aktivnosti u paru. Međuvršnjačkim učenjem i poučavanjem učenik stječe i primjenjuje znanja i vještine, razvija socijalnu osjetljivost, razmjenjuje mišljenja i stavove, aktivno i motivirano sudjeluje tijekom učenja i poučavanja. Bitno je svaki oblik grupiranja učenika unaprijed isplanirati s jasno određenim ciljem i podrškom te pratiti napredak svakog pojedinca u skupini i rad skupine u cjelini na temelju različitih metoda samovrednovanja i vrednovanja.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje je proces prikupljanja podataka o postignutoj razini znanja, vještina i učenikova odnosa prema užoj i široj okolini koju je učenik postigao uz primjenu njemu odgovarajuće podrške i kao takav, sastavni je dio procesa učenja i poučavanja.
Važno je naglasiti da proces određivanja kriterija vrednovanja započinje početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i strategija učenja uz koju se vezuje razrada odgojno-obrazovnih ishoda za pojedinog učenika. Time učitelj konkretizira znanja, vještine i sposobnosti koje bi učenik trebao steći u procesu učenja i poučavanja i koje će vrednovati. Takvim pristupom, aktivnosti i zadatci kojima vrednujemo učenikova postignuća trebaju biti prilagođeni učenikovim razvojnim sposobnostima i osobitostima. Odnosno, aktivnosti trebaju sadržavati sve odgovarajuće primijenjene postupke podrške u učenju i poučavanju u odnosu na metode, postupke, oblike, sredstva i okružje.
Sljedeće su sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Upoznavanje uže i šire okoline:
1. usvojenost znanja iz uže i šire okoline
2. praktične vještine.
Usvojenost znanja vrednuje se na onoj kognitivnoj razini uz prilagodbu koja je određena individualiziranim kurikulom. Praktične vještine odnosne se na mogućnost primjene naučenog.
Primjenjuju se tri pristupa vrednovanja: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje odnosi se na proces prikupljanja informacija tijekom procesa učenja i poučavanja radi dobivanja povratnih informacija o usvojenosti znanja, vještina i stavova/vrijednosti uz primjerenu podršku u odnosu na postavljene ishode: aktivnost i samostalnost učenika, odgovornost i produktivnost učenja (razumijevanje ključnih činjenica, njihovo povezivanje, zaključivanje, rješavanje jednostavnih problema, primjena naučenog.) Izrazito je važno pratiti koliko stečena znanja, vještine, navike i razvijenost odnosa prema sebi i drugima imaju funkcionalnu dimenziju, odnosno koliko učenik pomoću njih postiže napredak pri snalaženju u svakodnevnom životu (primjerice, na poznatim mjestima u okružju, u interakciji s drugima, u planiranju i provođenju svakodnevnih aktivnosti, prilikom kretanja i putovanja, u korištenju određenim interventnim i ostalim uslugama). Time je vrednovanje za učenje uvijek usmjereno na napredak učenika, odnosno usporedbu prethodnih postignuća učenika s trenutnim u odnosu na postavljene ishode. Ono tako omogućuje kriterijsko vrednovanje – pažnju stavlja na praćenje napretka pojedinog učenika umjesto na međusobno uspoređivanje i rangiranje napretka učenika u skupini. Jedna od poželjnih metoda za kriterijsko vrednovanje je primjena lista za procjenu i praćenje učenika. Učitelj procjenjuje određenu aktivnost učenika u odnosu na postavljene ishode i na popisu obrasca označava razinu vještina ili znanja, odnosno razinu usvojenosti dijela ili cijelog ishoda u trenutku provođenja vrednovanja. Primjenom obrazaca učitelj procjenjuje treba li učenik poboljšati trenutno stanje/razinu te mu radi te svrhe učitelj daje povratnu informaciju i/ili smjernice važne za daljnji proces učenja.
U provođenju vrednovanja za učenje učitelj se uz obrasce procjene i praćenja koristi različitim drugim metodama, sredstvima i postupcima kao što su učeničke mape, rubrike, praktični radovi, ciljana propitivanja, igre za učenje te opažanje učenika tijekom izvođenja aktivnosti. Pri provođenju vrednovanja za učenje učitelj ujedno preispituje treba li dopuniti ili zamijeniti zastupljene prilagodbe za učenika u određenim aktivnostima kako bi učeniku omogućio učinkovitije daljnje učenje i poučavanje. Tako učitelj provođenjem ovog oblika formativnog vrednovanja oblikuje daljnji tijek procesa učenja i poučavanja, korigira ga, prilagođava, poboljšava i individualizira.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku, metodama samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja. Provodi se radi poticanja učenikove refleksije o svojem učenju, kao i učenju drugih unutar skupine. Samovrednovanje je konstruktivno ako su u procesu učenja i poučavanja i vrednovanja zastupljene sve one prilagodbe koje su učeniku potrebne i planirane individualiziranim kurikulom. Vrednovanje kao učenje provodi se popunjavanjem zadanih rubrika, ljestvica i lista procjene.
Vrednovanje naučenog, zaključna ocjena predmeta, izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
HRVATSKI JEZIK I KOMUNIKACIJA
A. Svrha i opis predmeta
Posebnim kurikulom nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija (HJK) uči se i poučava hrvatski jezik i komunikacija u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s većim, višestrukim teškoćama u razvoju u okviru posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada. To su učenici s većim, odnosno višestrukim teškoćama u područjima oštećenja vida, sluha, s većim motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, s većim teškoćama jezično-govorno-glasovne komunikacije, s intelektualnim teškoćama umjerenog stupnja, s deficitom pažnje / hiperaktivnim poremećajem, kombinirani tip te učenici s poremećajem u ponašanju i emocionalnim poremećajima. Radi njihovih udruženih teškoća i najčešće velikih individualnih razlika u pojedinim sposobnostima, predstavljaju izazove u procesu planiranja učenja i poučavanja pa tako i izrade predmetnih i individualiziranih kurikula koji će im omogućiti da vlastitim koracima dosegnu željene ciljeve, zadaće i puteve razvoja. Stoga su kod učenika očekivana postignuća, sadržaji, metode učenja i poučavanja sukladne njihovim individualnim potrebama, sposobnostima i posebnostima.
Svrha je nastavnoga predmeta Hrvatski jezik i komunikacija razvoj i stjecanje osnovne komunikacijske, jezične kompetencije, funkcionalnih komunikacijskih vještina, osnovnih jezičnih znanja i pismenosti nužnih za svakodnevni život i rad te razumijevanje književnosti kao umjetnosti riječi, temelja nacionalnog identiteta, uvažavajući pritom individualne specifičnosti i mogućnosti učenika. Učenje i poučavanje hrvatskog jezika zastupljeno je na svim odgojno-obrazovnim razinama i ujedno je temelj za usvajanje sadržaja drugih nastavnih predmeta.
Sadržaj nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija prati specifičnosti učenja učenika s većim teškoćama u razvoju, imajući pritom u vidu da ih se neprekidno potiče na aktivnu i funkcionalnu uporabu materinskoga govornog jezika ili drugih modaliteta potpomognute komunikacije. Većini učenika ove skupine teško je uspostaviti i održavati učinkovitu komunikaciju. Najučinkovitiji je način poboljšavanja komunikacijske vještine onaj koji je prilagođen dobi i interesu učenika. Narušeni obrasci komunikacije u učenika sa složenim komunikacijskim potrebama mogu se nadomjestiti ili nadoknaditi potpomognutom komunikacijom sa svrhom omogućavanja različitih načina komuniciranja. U poticanju ekspresivnog jezika, razumijevanju jezika te kao podrška akademskom učenju i funkcioniranju u socijalnom okružju bez obzira na stupanj učenikovih teškoća ili na intelektualno odstupanje, potpomognuta komunikacija ima važnu ulogu. Uvođenjem i primjenom informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavni proces, osobito potpomognute komunikacije, olakšava se i omogućuje primjerenije svladavanje odgojno-obrazovnih ishoda te ovladavanje osnovnim vještinama posebnog kurikula Hrvatskoga jezika i komunikacije te ostalih predmetnih kurikula.
Učenici u komunikaciji usvajaju jezik, a govorom i svim njegovim modalitetima koriste se kao sredstvom komunikacije. Pritom je kod učenika potrebno podržavati odražavanje vještina i njihovu generalizaciju. To se postiže prožimanjem i povezanošću posebnog kurikula nastavnog predmeta HJK sa svim drugim nastavnim predmetima te međupredmetnim temama tako da se učenik koristi oblicima nadomjesne i potpomognute komunikacije:
– pokretima tijela i signalima
– pogledom
– facijalnom ekspresijom
– gestama
– simbolima (predmeti, fotografije, piktogrami)
– jezikom (govor i znakovni jezik)
– podržavajućom niskotehnološkom i visokotehnološkom tehnologijom (komunikacijske ploče, komunikacijske knjige ili komunikacijski programi poput Komunikacijskog sustava razmjene slika PECS, PODD, edukativne aplikacije za komunikaciju kao što su komunikatori, prilagođene tipkovnice, tableti i dr.).
Cilj je podržati multimodalnu komunikaciju, odnosno primjenu modela totalne komunikacije, što znači izlagati učenika svim raspoloživim oblicima komuniciranja sa svrhom pronalaženja učenikove individualne razine ekspresije uvažavajući njegove psihofizičke sposobnosti u odabiru odgovarajućega komunikacijskog sredstva. U skladu s mogućnostima i potrebnim prilagodbama koje prate učenikovu razvojnu razinu razumijevanja, svrha je učenja i poučavanja nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija usvajanje cjelovitog potencijala učenika i njegovo osposobljavanje za što samostalnije govorno i pisano izražavanje te komunikaciju, sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, slobodno izražavanje misli, potreba i stavova te spoznavanje vlastitoga nacionalnog, jezično-kulturnoga identiteta.
Učeniku je jezik i komunikacija najčešće sredstvo samospoznaje i spoznaje svijeta koji ga okružuje, a jezične djelatnosti slušanje, govorenje, čitanje, pisanje kao i njihovo međudjelovanje (razgovor i dopisivanje) doprinose njegovoj osobnoj dobrobiti, omogućuju djelovanje u osobnim, društvenim i kulturnim prigodama te usvajanje u radnoj sredini.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Posebni kurikul Hrvatskoga jezika i komunikacije posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada ostvaruje se u trima razvojnim kronološkim (dobnim) skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine – 105 sati godišnje.
Cilj je posebnoga kurikula Hrvatskoga jezika i komunikacije za posebne programe školovanja razvoj i primjena osnovnih jezično-komunikacijskih vještina izražavanja i pismenosti u svakodnevnom životu.
Odgojno-obrazovni ishodi predstavljaju najšire određena očekivanja o tome što će učenik znati i moći učiniti u određenom razdoblju. Učenik uz primjerenu podršku:
– ovladava temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja
– ovladava jezičnom djelatnosti govorenja ili ovladava primjerenim sustavom potpomognute komunikacije
– ovladava vještinom dijaloga i razumijevanja
– ovladava vještinom čitanja
– ovladava vještinom pisanja
– stvara pisane i govorne tekstove jednostavnog sadržaja i strukture, osobnog stila te razvija aktivan rječnik i stječe naviku i potrebu za čitanjem
– svrhovito komunicira.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Predmet Hrvatski jezik i komunikacija organiziran je u tri međusobno povezana predmetna područja:
A. predmetno područje jezik i komunikacija
B. predmetno područje književnost i stvaralaštvo
C. predmetno područje kultura i mediji.
U okviru prve dobne skupine kao posebnost uvodi se područje pripremnog razdoblja početnog čitanja i pisanja (oznaka 0). Hrvatski jezik važan je jer se njime razvija učenikov govor, jezik i komunikacija koji su kvalitativno i kvantitativno drugačiji nego kod učenika neurotipičnog razvoja. Radi prisutnih teškoća i usporenoga govorno-jezičnog razvoja početno čitanje i pisanje često je otežano i odgođeno te je potrebno provoditi specifične predvježbe. Radi razvojnih poteškoća u učenju te poteškoća u zapamćivanju sadržaja, kratkotrajne pažnje, niskoga govornog potencijala i ograničenih perceptivnih i motoričkih sposobnosti, pripremno razdoblje početnog čitanja i pisanja trajat će dok učenik ne postigne određeni stupanj verbalnog izraza, vizualne, auditivne i taktilne diskriminacije te fine motoričke koordinacije ruke. Radi prirode i složenosti učenikovih teškoća te izražene osjetljivosti na promjene, učenicima ove skupine polazak u školu prva je i velika promjena (prijelaz iz obiteljskoga ili predškolskog okružja u školsko) pa im je potrebno osigurati i dodatno vrijeme za prilagodbu na novo okružje.
U svim se međusobno povezanim predmetnim područjima uz primjerenu podršku razvija jednostavna komunikacijska jezična kompetencija primjerena razini razvojne dobi te se sustavno potiče ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja.
Legenda oznaka odgojno-obrazovnih ishoda:
0. predmetno područje pripremno razdoblje početnog čitanja i pisanja
A. predmetno područje jezik i komunikacija
B. predmetno područje književnost i stvaralaštvo
C. predmetno područje kultura i mediji.
Primjer:
PP SK HJK 0.1.1. predmetno područje pripremno razdoblje početnog čitanja i pisanja
PP SK HJK A.1.1. predmetno područje jezik i komunikacija, prva dobna skupina
PP SK HJK B.1.1. predmetno područje književnost i stvaralaštvo, prva dobna skupina, prvi ishod
1. slika: Predmetna područja u organizaciji posebnog kurikula nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija – grafički prikaz
jezičnih djelatnosti te uvođenje pripremnog razdoblja početnog čitanja i pisanja
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i predmetnim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi proširuju se i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda od predmetnog područja pripremnog čitanja i pisanje u svim dobnim skupinama učenika pa se pojedine sastavnice razrade ishoda podrazumijevaju kao usvojene i ne ponavljaju se.
Sastavnice razrade ishoda proširuju se, produbljuju i razvijaju sadržajima i aktivnostima, a učenicima se učenjem i poučavanjem omogućuje uvježbavanje i utvrđivanje znanja, automatizacija vještina i razvoj stavova i vrijednosti. Odgojno-obrazovne ishode čine tri sastavnice: odgojno-obrazovni ishod, Razrada ishod i razine usvojenosti ishoda. Dio nekih ishoda je preporuka koja sadržava upute za provedbu i usvajanje ishoda.
U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, a detaljan opis razine dobar nalazi se u metodičkim priručnicima predmetnog kurikula.
U tablicama su ishodi označeni oznakom određene dobne skupine PP SK, a uz oznaku dobne skupine dodaje se oznaka nastavnog predmeta – HJK. Nakon toga slijedi oznaka predmetnog područja, primjerice A, brojčana oznaka dobne skupine te na kraju redni broj ishoda unutar predmetnog područja.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.1. Učenik reagira na auditivne podražaje iz bliske okoline. | – sluša šumove i/ili zvukove iz neposredne okoline – sluša i okreće se prema izvoru zvuka (vršnjaku, učitelju, osobi koja govori) – odgovara na ime okretanjem glave – prepoznaje i razlikuje zvukove u obiteljskom okružju, zvukove glasanja životinja – prepoznaje i razlikuje zvukove iz školskog okružja – prepoznaje i razlikuje zvukove iz prometa | – odgovara na različite auditivne podražaje iz neposredne stvarnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – govor učitelja i učenika – izvori zvuka: onomatopejski zvukovi iz prirodnih, svakodnevnih situacija – auditivno-glazbene igre, zvučne slikovnice, slikopriče, dječje kratke pjesme – slušanje kratke priče. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj na temelju inicijalne procjene sveukupnog funkcioniranja učenika na svim razvojnim područjima, osobito specifičnosti u perceptivnom funkcioniranju, organiziranosti protoka osjetilnih informacija te inicijalnog stanja postojećih komunikacijskih vještina učenika, prema preporukama i u suradnji s drugim stručnjacima, odabire i uvodi individualni sustav potpomognute komunikacije. Potrebno je poticati razvoj komunikacijskih i jezičnih sposobnosti govorom ili drugim sustavima komunikacije (asistivna tehnologija, PECS, PODD sustavi, sustavi potpomognute komunikacije) primjerenim razini razumijevanja učenika. Učitelj usmjerava učenikovu pažnju na praćenje zvukova i šumova iz najbliže okoline, potiče ga različitim igrolikim aktivnostima na komunikaciju intonacijom, glasom, mimikom, gestom, pokretom. Učitelj izlaže učenika različitim izvorima zvuka i glasa, potiče na odgovor i reakciju, na slušni doživljaj govorom, znakom, izrazom lica i gestom (pokazivanjem), pokretom tijela, slikovnom karticom i/ili sredstvom potpomognute komunikacije primjereno učenikovoj razini govorno-jezičnog razvoja i razumijevanja. Učitelj se u poučavanju koristi pravilnim govorom te se vodi učenikovim interesima. Pritom učeniku osigurava najmanje nametljivu podršku dovoljnu za uspješno svladavanje aktivnosti slušanja, postupno povećava zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja vještine auditivne percepcije i komunikacijske namjere. Planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK HJK 0.1.2. Učenik reagira na vizualne podražaje iz bliske okoline. | – promatra osobe i predmete iz neposredne okoline – promatra jednostavni slikovni prikaz (s najviše dva objekta) – uočava oblik, boju, veličinu predmeta i položaj u prostoru – prepoznaje predmete na temelju obilježja – prepoznaje predmete na temelju funkcije – povezuje elemente po boji, veličini, obliku – vidno razlikuje ili združuje oblike predmeta | – na osnovi promatranog svojstva razvrstava i povezuje elemente prema zajedničkim osobinama | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobe i vizualni elementi iz najbliže učenikove okoline neopterećeni detaljima – igrolike aktivnosti s konkretnim predmetima iz neposredna učenikovog okružja – razvrstavanje elemenata po sličnosti, uparivanje elemenata. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj usmjerava učenikovu pažnju na praćenje slikovnih prizora iz najbliže okoline, usmjerava učenikovu pažnju na važne vizualne podražaje izlažući ga tijekom dnevnih aktivnosti i osiguravanjem dovoljnog broja prilika za vizualno percipiranje te ga potiče na komunikaciju intonacijom, glasom, mimikom, gestom, pokretom. Koristi se govorom, slikovnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije te edukativnim aplikacijama za komunikaciju (komunikator) u skladu s govorno-jezičnom i razvojnom dobi učenika. Učitelj osigurava primjerenu i učeniku najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvršavanje zadatka i/ili aktivnosti, prilagođava težinu zadatka i oblik rada specifičnostima pojedinih učenika te postupno povećava zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja vještine vizualne percepcije. Planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja. | |||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK HJK 0.1.3. Učenik slijedi jednostavne upute u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. | – slijedi jednostavnu uputu u izvršavanju aktivnosti – uočava i prepoznaje odnos poznatih osoba i predmeta u prostoru oko sebe: u, na, gore – dolje, ispred – iza, ispod – iznad, lijevo – desno – uočava sebe u odnosu na druge u prostoru – slijedi upute u izvođenju jednostavnih motoričkih radnji | – uočava druge osobe i predmete u prostoru u svakodnevnim komunikacijskim situacijama | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – iskustveno učenje u neposrednoj stvarnosti (aktivnosti dnevne rutine učenika) – motoričke igre tijelom – pronalaženje i razvrstavanje traženih predmeta – igre i aktivnosti imitacije tijelom – finomotoričke igre – interaktivne slikovnice, interaktivne priče, slikopriče, kocke za pričanje, jednostavni kratki audio i videozapisi. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi djelatnosti slušanja u poučavanju, učitelj se koristi svakodnevnim situacijama, imenuje radnje u koje je učenik uključen. Koristi se interaktivnim slikovnicama ili karticama sa slikama radnji, demonstrira radnje, izlaže učenika različitim igrama stvarajući dovoljno prilika tijekom dnevne školske rutine. Učitelj usmjerava učenikovu pažnju na doticaj sa stvarnim predmetima i osobama iz bliskog okružja didaktičkim materijalom i priborom te ga potiče na komunikaciju intonacijom, glasom, mimikom, gestom, pokretom. Koristi se govorom, vizualnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u skladu s govorno-jezičnom razvojnom dobi učenika, individualnim sposobnostima učenika. Učitelj učeniku osigurava primjerenu najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje motoričkih i finomotoričkih zadatka i/ili aktivnosti te postupno povećava zahtjeve uspješnosti u procesu razvijanja motoričkih i finomotoričkih vještina. Potiče, uvježbava, održava i planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja specifičnim potrebama i sposobnostima učenika. | |||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.4. Učenik povezuje osobe i predmete iz bliske i poznate okoline prema osnovnim obilježjima. | – uočava i prepoznaje prostor, poznate osobe i predmete u prostoru – prepoznaje i imenuje predmete iz neposredne okoline – uočava i prepoznaje obilježja poznatih predmeta prema zajedničkim osobinama – prepoznaje i imenuje dijelove tijela – uvrštava poznate osobe i predmete u kategorije – izdvaja predmete prema funkciji, obilježju i kategoriji | – razvrstava prema obilježjima, imenuje osobe iz neposredne stvarnosti te predmete kojima se svakodnevno koristi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobe i predmeti iz učenikove neposredne okoline – konkreti i slikovni prikazi – svakodnevne komunikacijske situacije u obitelji i u školi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj usmjerava učenikovu pažnju na osobe te imenovanje dijelova tijela (nos, usta, oko, uho, ruka, noga) i predmete kojima se svakodnevno koristi (igračke, školski pribor, pribor za jelo...), potiče ga na komunikaciju intonacijom, glasom, mimikom, gestom, pokretom. Koristi se strategijama vizualno- kognitivne podrške, razvija radni sistem primjeren učeniku, stalno prati i potiče učenika tijekom rada služeći se jednostavnim uputama. Učitelj poštuje i prati učenikov stil rada i osigurava učeniku najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvršavanje zadataka i/ili aktivnosti, postupno povećavajući zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja komunikacijskih vještina te pritom uvažava specifičnosti i sposobnosti učenika. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.5. Učenik uspostavlja komunikaciju izražavajući različite osnovne potrebe. | – izražava osobne potrebe – zahtijeva određeni predmet – započinje komunikaciju pokazivanjem na predmet, izrazom lica i gestom, pokretom tijela, riječju ili sredstvom potpomognute komunikacije – traži pomoć u rješavanju zadatka – slijedi jednostavni nalog za uključivanjem u određenu aktivnost – slijedi jednostavni nalog za uključivanjem u školsku rutinu | – sporazumijeva se izražavanjem zahtjeva i slijeđenjem jednostavnog naloga |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobe i predmeti iz neposredne učenikove okoline, dan u obitelji, dan u školi. Sporazumijevanje: – imenovanje – jednostavne upute, nalozi, zahtjevi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj usmjerava učenika na iniciranje komunikacije uporabom jednostavnih naloga u svakodnevnim životnim situacijama i u školskom okružju. Koristi se simbolima, gestama, pogledom, govorom, vizualnom podrškom i primjerenim sredstvima potpomognute komunikacije u skladu s govorno-jezičnom razvojnom dobi učenika. Učitelj osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje slijeda jednostavnih naloga, zadataka i aktivnosti koji se odnose na dnevnu rutinu u školskom okružju. Učitelj postupno povećava zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja vještine, uvježbava, održava i planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.6. Učenik govori i izgovara glasove, slogove i jednosložne riječi prema uputi. | – oponaša zvukove iz prirode i glasanje životinja – izgovara ili ponavlja glas, slog ili riječ u skladu s govorno-jezičnim razvojem – oponaša govor prema modelu – prepoznaje parove slika istih predmeta – inicira komunikacijsku aktivnost – pridružuje se razgovoru | – sporazumijeva se glasom, slogom i riječima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – onomatopejski zvukovi iz prirode i oni nastali iz prirodnih, svakodnevnih situacija – jezične igre: igre slušnog uspoređivanja, slušnog izdvajanja, slušnog zapažanja, igre zapamćivanja – slikopriče jednostavnoga slikovnog prikaza, interaktivne slikovnice, razgovorne igre. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče i usmjerava učenikovu pažnju na praćenje glasova, slogova ili jednosložnih učeniku poznatih riječi iz najbliže okoline potičući ga na pravilan izgovor. Svrha je ishoda razvoj govornog izražavanja učenika te olakšavanje snalaženja učenika u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Koristi se simbolima, gestama, pogledom, govorom, vizualnom podrškom i primjerenim sredstvima potpomognute komunikacije u skladu s govorno-jezičnom razvojnom dobi učenika. Učitelj stvara svakodnevno prilike i poticajno okružje za učenikov govor i komunikaciju. Učitelj osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje izgovora glasova, slogova i jednosložnih riječi prema uputi. Učitelj postupno povećava zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja vještine, uvježbava i planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.7. Učenik pridružuje jednostavni slikovni prikaz neposredne okoline pisanom pojmu. | – povezuje glas i/ili slovo sa slikom – prepoznaje jednake znakove u različitim položajima – uparuje identična slova – razlikuje isto slovo u različitom položaju – vidno i slušno združuje sliku i riječ – razlikuje sliku od pisanog pojma – uočava i spoznaje pisani pojam – imenuje predmet počevši sintagmom TO JE ili riječju I | – povezuje riječ, sliku i/ili znak s pisanim pojmom u smislenu cjelinu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učeniku poznate, bliske osobe, predmeti i pojmovi, kućni ljubimci – igre s pojedinim glasovima, znakovima, slovima – jednostavniji slikovni tekst: slikopriče, interaktivne slikovnice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče i usmjerava učenikovu pažnju na vezu jednostavnih slikovnih prikaza i pisanog pojma iz najbliže okoline, potiče ga na komunikaciju igrolikim jezičnim aktivnostima. Koristi se audio i vizualnom podrškom te primjerenim sredstvima potpomognute komunikacije u skladu s govorno- jezičnom razvojnom dobi učenika. Učitelj osigurava učeniku dovoljno prilika za usvajanje povezivanja riječi, slike ili znaka, osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno povezivanje glasa i riječi s pisanim pojmom u smislenu cjelinu pomoću slika, kartica sa slovima ili riječima, igračaka i drugih predmeta da bi se uvježbao izgovor glasova i riječi. Pritom se koristi slikovnim karticama, glasovnom slovaricom i slikovnom slovaricom u skladu sa specifičnostima i sposobnostima učenika. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.8. Učenik svojim tijelom izvodi različite oblike oponašajući pokrete pisanja. | – izvodi različite kretnje u prostoru na velikoj površini – oponaša pokrete pisanja slova – oponaša pokrete rukom po zraku, prstom po zraku, prstom po klupi – povezuje pokret tijela s izdvojenim glasom i/ili slovom – izvodi pokret dlanom i prstima po ploči oblikujući različite crte: ravna, zakrivljena, valovita, kosa, cik-cak | – izvodi pokrete pisanja različitim motoričkim aktivnostima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Raznovrsne kinestetičke aktivnosti usmjerene na učenje pisanja: – prirodno kretanje (prirodni pokreti u vlastitom ritmu), pisanje pokretima tijelom, imitacija uz glazbeno-ritmičke stimulacije – predmeti iz neposredne učenikove stvarnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj primjerenim sredstvima podrške potiče kinestetičko učenje radi spoznavanja orijentacije i odnosa u prostoru, na tijelu radi razvijanja koordinacije, grafomotorike i finomotoričkih vještina pisanja. Pritom treba uvažavati osobitosti učenika s obzirnom na njegove različite specifične perceptivne sposobnosti i potrebe (vidne, slušne, motoričke). Učitelj osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške kojom potiče učenika na izvođenje pokreta pisanja različite izvedbe po različitim površinama. Postupno povećava zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja vještine, uvježbava, održava i planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja prilagođene osobitostima učenika. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOGA ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.9. Učenik se koristi fino- motoričkim vještinama potrebnima za pisanje. | – sortira predmete postavljajući ih prema zadanom svojstvu – oblikuje slovo prstom na klupi – služi se različitim materijalima za oblikovanje po modelu – izvodi trag igrajući se i šarajući po površini papira – slijedi prstom pokret nastajanja slova po predlošku – izvodi raznovrsne crte po zadanom modelu povlačeći ih na velikoj površini i unutar površine papira – uočava granicu papira zadržavajući se unutar nje | – izvodi pokrete pisanja različitim finomotoričkim aktivnostima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – manipulacije predmetima – snaga i spretnost ruku i prstiju – igre prstima za razvoj finomotoričkih vještina – igre koordinacije oko – ruka – imitacije pokreta pisanja – višeosjetilne igre – kratki igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučuju se aktivnosti modeliranja slova s materijalima iz neposredne učenikove okoline, likovno oblikovanje, uporaba lutaka za scenske improvizacije. Svrha je ishoda vizualno-perceptivna i motorička priprema učenika za aktivnost pisanja. Učitelj osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške. Učitelj postupno povećava zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja grafomotoričkih vještina, planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja osobitostima učenika. | ||
| 0. PRIPREMNO RAZDOBLJE POČETNOG ČITANJA I PISANJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK 0.1.10. Učenik povlači crte pisalom prema uzorku. | – izvodi crte povlačeći ih na zadanome uzorku poznatog predmeta, osobe ili pojave – oblikuje zadani uzorak dovršavajući ga crtama – izvodi na primjerenom formatu papira po zadanome uzorku ravne, vodoravne, okomite i kose crte, valovite i zakrivljene – razlikuje i imenuje boje – pamti i prati grafomotorički niz – dovršava spajanjem točaka jednostavni zadani oblik | – povlači crte pisalom prema jednostavnom uzorku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – praćenje zadanih oblika i crta – grafomotorički niz točaka – praćenje točaka stvarajući linije po uzorcima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha odgojno-obrazovnog ishoda je vizualno-perceptivna i motorička priprema učenika za aktivnost pisanja. Potrebno je osigurati poticajno okružje: učitelj treba poticati učenika na pravilno držanje olovke te pravilan položaj tijela prilikom sjedenja za stolom, pokazati učeniku kako pravilno sjediti, postaviti listić/bilježnicu na klupu, kako držati pisalo te pružati motoričku pomoć. Predvježbe za funkcionalno pisanje provode se počevši od izvedbi na velikim površinama papira (A4 format bez crta) prema manjima. Učenik prvo piše likovno osmišljene vodoravne crte, a zatim okomite, piše po zadanoj liniji. Izbor pisala treba odgovarati vrstom, veličinom i debljinom učenikovoj šaci, senzornoj osobitosti i finomotoričkoj spretnosti. Ovisno o specifičnostima učenikovih potreba može se koristiti i primjerenim držačima za pisalo. Učitelj osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške dovoljne za izvedbu pisanja. Učitelj postupno povećava zahtjeve za uspješnost u procesu poučavanja predvještine pisanja, planira generalizaciju vještine, sustavno prati napredak i prilagođava metode poučavanja koristeći se metodičkim postupcima početnog opismenjavanja. | ||
Odgojno-obrazovni ishodi u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.1.1. Učenik sluša, međusobno uspoređuje i razlikuje različite prirodne glasove i riječi u tekstu*, u poznatom okružju. | – uspoređuje zvukove govornog jezika sa zvukovima iz prirode – sluša i prepoznaje značenje jednostavnih jednosložnih i dvosložnih riječi – razgovara odgovarajući na jednostavna pitanja o slušanome jednostavnom tekstu – postavlja pitanja o slušanome jednostavnom tekstu – sluša i razumije jednostavnu uputu i postupa prema uputi – ponavlja izgovor glasova i čestih riječi – povezuje značenje sa sadržajem ogledne i česte riječi iz poznatog okružja | – sluša i izgovara glasove i povezuje izraz i sadržaj riječi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – neposredna učenikova stvarnost – jednostavniji* tekst (čestitka) primjeren početnom opismenjavanju – audiovizualni kratki isječci različitih prirodnih glasova i riječi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj treba biti model interpretativnog čitanja i recitiranja. Učitelj procjenjuje inicijalno stanje govorno-jezičnih i komunikacijskih vještina, uvažava osobitosti govorno-jezičnog razvoja i dobi učenika u skladu s njegovim mogućnostima. Pritom osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka postupno povećavajući zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja svim jezičnim djelatnostima i međudjelovanjima ili drugim sustavom potpomognute komunikacije primjerene učeniku. *S obzirom na jezična obilježja i strukturu, razlikuju se jednostavniji, jednostavni, složeni i složeniji tekstovi. Jednostavniji su tekstovi jezično najmanje zahtjevni, a složeniji su najzahtjevniji. U odabiru i prilagodbi tekstova za učenje, vježbanje i ponavljanje valja uzeti u obzir rječnik kojim su pisani. Prilagođeni tekstovi trebaju sadržavati čestotne riječi u svakodnevnoj komunikaciji. Preporučuje se rad na kratkim jednostavnim tekstovima, odnosno na tekstovima koji učenicima ne uzrokuju neurološki zamor s obzirom na njihove razvojne osobitosti. Ishod se može ostvariti na temelju vođenog razgovora s učenikom, uz odgovarajuću razinu podrške, igrolikim aktivnostima, igrom uloga, dramatizacijom ili drugim aktivnostima u međudjelovanju slušanja i govorenja. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.1.2. Učenik govori i/ili komunicira prema zadanoj temi iz neposredne stvarnosti. | – zadržava pažnju sudjelujući u razgovoru i/ili u komunikaciji – govori i/ili komunicira o neposrednoj stvarnosti i svojim osjećajima | – postavlja jednostavna pitanja i odgovara jednom riječju ili jednostavnom rečenicom u skladu sa zadanom temom |
– izgovara i/ili komunicira kratkim jednosložnim riječima – postavlja jednostavna pitanja i/ili komunicira – odgovara jednom riječju ili kratkom rečenicom – oblikuje jednostavnu kratku rečenicu prema nizu slika – upotrebljava riječi hvala, oprosti u poznatim uvjetima | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Tematski prilagođeni interesima učenika: – jednostavniji slikovni tekst: slikopriče, interaktivne slikovnice – priče za učenje socijalnih vještina – kratki igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj stvara poticajno okružje za govorenje, svakodnevno organizira različite igrolike jezične aktivnosti kojima potiče razgovor i sudjelovanje učenika u komunikacijskom činu. Pritom uvažava osobitosti verbalne i neverbalne komunikacijske vještine učenika te osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka postupno povećavajući zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja svim jezičnim djelatnostima i međudjelovanjima govorom ili drugim sustavom potpomognute komunikacije primjerene učeniku. Ishod se može ostvariti na temelju vođenog razgovora s učenikom, uz odgovarajuću razinu podrške, igrolikim aktivnostima, igrom uloga, dramatizacijom ili drugim aktivnostima u međudjelovanju slušanja i govorenja. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.1.3. Učenik prepoznaje slovo i razumije vezu između glasa i slova. | – prepoznaje i uočava pojedine glasove, znakove i simbole (otvornike i neke zatvornike) – zapaža mjesto pojedinog glasa u jednosložnim i dvosložnim riječima – povezuje glas sa slovom – uočava i čita slovo i kao vezu među predmetima, osobama i pojavama | – čita povezujući glas sa slovom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavniji kratki slikovni tekstovi primjereni početnom opismenjavanju – slikopriče, interaktivne slikovnice, slovarica (slikovna, taktilna i glasovna). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha odgojno-obrazovnog ishoda osnovno je opismenjavanje učenika. Učitelj stvara poticajno okružje za govorenje, svakodnevno organizira različite igrolike jezične aktivnosti koristeći se metodom globalnoga čitanja. Pritom uvažava osobitosti učenika te osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješan razvoj početnih čitalačkih vještina, govorom ili drugim sustavom potpomognute komunikacije primjerene učeniku. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.1.4. Učenik prepisuje i piše velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom pojedina slova i jednostavne riječi. | – precrtava, piše prema modelu otvornike i pojedine zatvornike – prepisuje pojedina slova abecede – udružuje slova u riječi prema modelu – prepoznaje isto slovo u različitim jednosložnim riječima – dopunjuje jednostavne, razumljive riječi slovom koje nedostaje – piše jednostavne, razumljive riječi zasićene pojedinim slovima – precrtava ili piše svoje ime na rođendansku pozivnicu – piše točku na kraju rečenice | – prepisuje jednostavne, ogledne i česte riječi velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom prema modelu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slušanje i čitanje jednostavnijega kratkog teksta – slovarica (slikovna, taktilna i glasovna) – rođendanska pozivnica. Pravopisni sadržaj: točka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Koristiti se rezultatima procjene grafomotoričke spremnosti za početno pisanje. Uvažavati kriteriji grafomotoričke izvedbe slova s obzirom na prostorno smještanje unutar crtovlja, izvedenost linija, zatvorenost i detalj. Preporučuje se opismenjavanje početi od onog slova koje se najčešće upotrebljava i javlja (to je slovo A) ili onog koje je učeniku blisko (početno slovo njegova imena). Prema zahtjevnosti rukopisne izvedbe slova oblikovane su kategorije slova prema linijama koje sadrže grafomotoričke izvedbe jednostavnih ravnih ili kosih linija, a to su slova I, V, L, E, F, H, T; zatim kombinacije ravnih i kosih linija slova A, K, M, N, V, Z; onih slova koja se sastoje samo od zaobljene linije C, J, O, S, slova koja se pišu kombinacijom ravnih i zaobljenih linija, primjerice, B, D, G, P, R, U i na kraju onih slova koja sadrže dijakritičke oznake kao i digrafa Č, Ć, DŽ, Đ, LJ, NJ, Š, Ž. | ||
| B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.1.1. Učenik sluša čitanje jednostavnijega kratkog književnog teksta u skladu s govorno-jezičnim razvojem i dobi. | – uživljava se u sadržaj teksta ili priče – izražava osjećaje i doživljaj na temelju pročitanoga i/ili slušanog teksta (verbalno i neverbalno) – imenuje likove iz teksta uz slike – odgovara na pitanja o slušanom tekstu uz slike – postavlja pitanja o pročitanome i/ili slušanom tekstu uz vođenje – razlikuje pjesmu od priče – prepričava poznati pročitani ili poslušani jednostavniji književni tekst prema nizu slika | – sluša i odgovara na usmjerena pitanja o sadržaju poznatog teksta* uz pomoć učitelja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratka jednostavnija priča, kratka pjesma, igre riječima, kratki igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Prilagođavati po težini više ili manje jednostavnih primjera tekstova i to na temelju poznavanja razvojnih osobitosti učenika i razine komunikacijskih vještina. *Pojam poznati tekst podrazumijeva tekst kojemu je učenik tijekom poučavanja, ponavljanja, uvježbavanja ili usustavljivanja bio izložen prije vrednovanja. | ||
| B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.1.2. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitom interesu u skladu s govorno-jezičnim razvojem i dobi potaknut doživljajem jednostavnijega književnog teksta. | – izražava se kratkim jednostavnim rečenicama – izrađuje pozivnicu za rođendan – igra uloge jednostavnim pokretima u kratim igrokazima – glumi, poistovjećuje se s likovima iz teksta – oponaša postupke likova – izrađuje jednostavne dijelove scene, kostima, maske likova – razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratka jednostavnija priča, kratka pjesma, igre riječima, kratki igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i individualni način razvijanja kreativnosti prema njegovim razvojnim osobitostima i mogućnostima. Ishod se ne vrednuje, samo se prati, ali učitelj može nagraditi učenika motivacijskom ocjenom za izniman trud i zalaganje. Ishodom se ostvaruju očekivanja međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj i Građanski odgoj i obrazovanje. | ||
| C. KULTURA I MEDIJI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK C.1.1. Učenik posjećuje kulturne događaje u fizičkome ili virtualnom okružju. | – posjećuje knjižnicu – izabire slikovnice prema vlastitom interesu – posjećuje kulturne događaje u fizičkome ili virtualnom okružju – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnog događaja – izražava doživljaj kulturnoga događaja | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, kino, likovne izložbe, izložbe u muzejima primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i glumcima u školi ili drugim kulturnim ustanovama, dječji književni, filmski, obrazovni, tradicijski festivali, bibliobus, kulturni projekti namijenjeni djeci u fizičkome ili virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodom se ostvaruju očekivanja međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, a promiče se i aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Ishod se ne vrednuje, samo se prati. Realizacija sadržaja ostvaruje se i izvanučioničnim oblikom radi neposrednoga iskustvenog učenja. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.2.1. Učenik sluša jednostavne* kratke tekstove, izgovara glasove, riječi i jednostavne rečenice na temelju slušanog teksta. | – sluša jednostavne kratke tekstove – izgovara glasove, česte riječi i rečenice – odgovara na pitanja o slušanom tekstu – postavlja pitanja uz vođenje učitelja o slušanom tekstu da bi pojasnio vlastito razumijevanje teksta – izražava svoje misli i osjećaje o slušanom tekstu | – sluša jednostavan kratak tekst, razgovara o tekstu te pokazuje razumijevanje sadržaja slušanog teksta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – audiovizualni isječci jednostavnih kratkih obavijesnih tekstova (reklama, najava emisije) – audiovizualni ulomci književnih tekstova – kratke radijske emisije (dječja radioigra). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje inicijalno stanje postojećih vještina, osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje aktivnosti slušanja postupno povećavajući zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja svim jezičnim djelatnostima i međudjelovanjima. Učitelj treba biti model interpretativnog čitanja i recitiranja. Učenika se ohrabruje te mu se omogućuje da se izrazi verbalnom i neverbalnom komunikacijom (govorom, pisanjem, pokretom, crtežom). *S obzirom na jezična obilježja i strukturu, razlikuju se jednostavniji, jednostavni, složeni i složeniji tekstovi. Jednostavniji su tekstovi jezično najmanje zahtjevni, a složeniji su najzahtjevniji. U odabiru i prilagodbi tekstova za učenje, vježbanje i ponavljanje treba uzeti u obzir rječnik kojim su pisani. Prilagođeni tekstovi trebaju sadržavati čestotne riječi u svakodnevnoj komunikaciji. Preporučuje se rad na kratkim tekstovima, odnosno na tekstovima koji učenicima ne uzrokuju neurološki zamor s obzirom na njihove razvojne osobitosti. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.2.2. Učenik razgovara i govori u skladu s temom iz svakodnevnog života i prepoznaje pravila uljudnog ophođenja. | – govori i razgovara i/ili komunicira o temama i interesima iz svakodnevnog života – odgovara na pitanja i postavlja pitanja jednostavnom rečenicom – priča jednostavnu kratku priču prema nizu slika – priča o vlastitim doživljajima i događajima uz podršku učitelja – opisuje poznato biće, stvar ili pojavu iz neposredne stvarnosti na temelju promatranja uz vođenje učitelja – sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – razlikuje intonaciju jednostavne kratke izjavne, upitne i usklične rečenice uz podršku – upotrebljava riječi hvala, molim, izvoli, oprosti, u poznatim uvjetima | – govori, razgovara i/ili komunicira o temama na temelju vlastitog iskustva prema modelu uljudnog ophođenja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Tematski prilagođeni interesima učenika: – spontani razgovor, telefonski razgovor – jednostavni slikovni tekst, slikopriče – tekstovi zasićeni riječima hvala, molim, izvoli, oprosti – jednostavna kratka priča, kratki opis, kratka molba, kratka zahvala. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha odgojno-obrazovnog ishoda poučavanje je učenika razgovoru, odgovaranju na jednostavna osobna pitanja i jednostavna svakodnevna pitanja podržavajući razvoj receptivnoga i ekspresivnog jezika učenika. Osim jezika, kod učenika se potiče i razvoj vještina socijalne komunikacije. Uvažavati učenikove potrebe i specifičnosti, usmjeravati učenika na aktivnosti govorenja i razgovaranja u različitim komunikacijskim situacijama bliskima učeniku. Poticati provođenje pravila uljudnog ophođenja te razvijanje komunikacijskih vještina. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.2.3. Učenik globalno čita i razlikuje slike slova i slike riječi. | – povezuje slova u riječ – razlikuje slike slova i slike riječi (TO JE, I, U, NA, IMA) – uočava i označava početno slovo ili glas – globalno čita kraće riječi (TO JE, I, U, NA, IMA) – globalno čita neke otvornike i neke zatvornike – globalno zahvaća sliku svojeg imena – slaže kraću riječ od slova prema predlošku – oblikuje riječ dopunjujući je slovom koje nedostaje – razvrstava riječi po početnom slovu – postavlja riječi uz slike – razlikuje dvije napisane riječi u kojima se razlikuje jedno slovo | – povezuje slova u riječ, povezuje sliku s riječju te globalno čita |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slovarica (slikovna, glasovna i taktilna) – slikovne rečenice, jednostavni kratki slikovni tekstovi, kratke rimovane dječje pjesme – slikopriče. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj stvara poticajno okružje za čitanje naglas i u sebi, svakodnevno organizira različite jezične aktivnosti koristeći se metodom globalnog čitanja. Pritom uvažava osobitosti učenika te osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješan razvoj čitalačkih vještina, govorom ili drugim sustavom potpomognute komunikacije primjerene učeniku. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.2.4. Učenik prepisuje i piše velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom pojedina slova, jednostavne riječi i rečenice. | – precrtava, piše pojedine zatvornike – precrtava, piše otvornike – precrtava kratke riječi (tri do četiri slova) – prepisuje ogledne i česte riječi uz slike – prepoznaje granicu među riječima – ostavlja bjelinu između riječi – piše pravopisne znakove točku, upitnik i uskličnik na kraju rečenice – prepisuje jednostavne kratke rečenice u crtovlje – piše slova i riječi prema diktatu glasova – precrtava i piše jednostavnu rečenicu čestitke | – piše velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom slova, riječi i rečenice prema modelu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratka jednostavna poruka – kratka jednostavna molba – kratka jednostavna zahvala – kratki jednostavni opis – čestitka. Pravopisni sadržaji: bjelina, točka, upitnik i uskličnik. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uvažavati kriterije grafomotoričke izvedbe slova s obzirom na prostorno smještanje unutar crtovlja, izvedenost linija, zatvorenost i detalj. Proces opismenjavanja nastaviti poštujući kriterije navedene u preporuci za ishod PP SK HJK A.1.4. Učenik samo funkcionalno primjenjuje pravopisne znakove. | ||
| B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.2.1. Učenik sluša i/ili čita kratak jednostavan književni tekst. | – uživljava se u sadržaj književnog teksta – izražava osjećaje i doživljaj na temelju čitanoga ili slušanog teksta – imenuje glavne i sporedne likove teksta – prepoznaje početak, središnji dio i završetak uz podršku – odgovara na pitanja o književnom tekstu – postavlja pitanja o književnom tekstu uz vođenje – prepričava poznati tekst prema nizu slika – razlikuje pjesmu od priče i igrokaza – uočava strofu u pjesmi – uočava likove i razgovor u igrokazu | – prepoznaje poznati* književni tekst prema obliku uz podršku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – šaljiva, domoljubna, pejzažna i ljubavna pjesma – himna – kratka jednostavna priča – ulomci književnih tekstova – igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik treba biti neprekidno i često izložen govorenju, slušanju i razgovaranju u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svojih razvojnih osobitosti. Komunikacijske vještine trebaju se usvajati na kratkim jednostavnim tekstovima, sadržajno bliskim učenikovim interesima. Tekst za poučavanje i učenje (lingvometodički predložak) treba biti jezično i sadržajno prilagođen, ovisno o razini i vrsti podrške za svakog učenika. *Pojam poznati tekst podrazumijeva tekst kojemu je učenik tijekom poučavanja, ponavljanja, uvježbavanja ili usustavljivanja bio izložen prije vrednovanja. | ||
| B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.2.2. Učenik se stvaralački izražava u skladu s govorno-jezičnim razvojem i dobi na osnovi kratkoga književnog teksta. | – izražava se jednostavnim rečenicama – izrađuje čestitku – igra uloge u scenskim improvizacijama – glumi, poistovjećuje se s likovima iz teksta – govori stihove napamet – oponaša postupke likova dramskog teksta – izrađuje dijelove scene, kostima, maske likova – snima kratke filmove – animira likove | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – šaljiva, domoljubna, pejzažna i ljubavna pjesma – himna – kratka jednostavna priča – ulomci književnih tekstova – igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ne vrednuje, samo se prati. | ||
| C. KULTURA I MEDIJI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK C.2.1. Učenik razlikuje vrste medijskih sadržaja. | – imenuje obilježja animiranog filma – imenuje obilježja tiskane publikacije – čita dijelove zabavno- obrazovnog časopisa – čita kratke obavijesti javnih medija – gleda i/ili čita strip – razlikuje obilježja stripa od ostalih tiskanih medijskih tekstova – izražava doživljaj medijskog sadržaja kratkim usmenim ili pisanim opisom | – prepoznaje selektivno obilježja animiranog filma, tiskane publikacije, zabavno- obrazovnog časopisa za djecu i stripa |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – animirani film (crtani, lutkarski, kolažni) – tiskana publikacija (reklamni letak, kratke obavijesti, plakat) – zabavno-obrazovni časopis za djecu – strip: vizualni i narativni dio s nekoliko kadrova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda da učenik uoči pojedine dijelove i obilježja stripa (komunikacijski oblačić, crtež, grafički oblik), obilježja animiranog filma (crtež, lutke, zvuk, pokret) i tiskanih publikacija (reklamni letci, plakati, kratke obavijesti) u skladu sa svojim receptivnim i spoznajnim mogućnostima. | ||
Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Potiče se sudjelovanje učenika u različitim aktivnostima radi izlaganja raznovrsnim komunikacijskim situacijama i razvijanja medijske pismenosti. Tako se razvijaju socijalne komunikacijske vještine. Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishodom se ostvaruju očekivanja međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. | ||
| C. KULTURA I MEDIJI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK C.2.2. Učenik posjećuje kulturne ustanove i događaje u fizičkome ili virtualnom okružju. | – posjećuje knjižnicu – izabire tekstove prema svojim interesima – posjećuje kulturne događaje primjerene dobi – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnog događaja – odgovara na pitanja o događaju – postavlja pitanja o događaju – prepričava događaj – izražava doživljaj kulturnog događaja govorom, crtežom, slikom, pokretom, pjevanjem – stvara vlastite uratke igrajući se | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, kino, likovne izložbe, izložbe u muzejima primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i glumcima u školi ili drugim kulturnim ustanovama, posjet knjižnici i pokretnoj knjižnici (bibliobus), dječji književni, filmski, obrazovni, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Potiče se sudjelovanje učenika u različitim kulturnim događajima radi izlaganja raznovrsnim komunikacijskim situacijama. Tako se razvijaju komunikacijske vještine na dobrobit učenika. Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnom izričaju. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom. Ishodom se ostvaruju očekivanja međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Učitelj usmjerava na korištenje točno određenim medijem te vrstom teksta pomoću kojeg će učenik izraziti doživljaj u skladu sa svojim interesima, a učitelj treba omogućiti učenicima korištenje medijskim uređajima s obzirom na pravila ponašanja javnih kulturnih ustanova. Kultura čitanja podrazumijeva odnos učenika prema čitalačkom materijalu: čuvanje, redovitost čitanja, spremanje čitalačkog materijala, straničnici; razvijanje kulture čitanja. Korištenje uslugama knjižnice i bibliobusa, čitaonice uz primjerenost ponašanja pri posudbi i povratu knjiga. Ishod se ne vrednuje, samo se prati. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.3.1. Učenik sluša jednostavan* kratak tekst i prepričava sadržaj teksta. | – sluša tekst prema zadanim uputama – izvršava dvostruki nalog ili uputu – odgovara na jednostavna pitanja o tekstu – postavlja pitanja o slušanom tekstu – prepričava poslušani tekst uz vođenje – izražava doživljaj slušanog teksta – razumije ulogu i korisnost slušanja u poznatom okružju | – sluša jednostavan kratak tekst i prepoznaje važne podatke u slušanom tekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – audiovizualni zapis jednostavnog teksta, radioigra, kratki obrazovni filmovi. Jednostavni književni tekstovi: – basna, legenda, narodna priča – ulomci iz romana za mlade, dnevnik – pripovijetka – dramski tekst – ulomci lektirnih djela. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje inicijalno stanje postojećih vještina, osigurava najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka postupno povećavajući zahtjeve uspješnosti u procesu poučavanja svim jezičnim djelatnostima i međudjelovanjima. Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenom, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik. Tekstovi namijenjeni početnom opismenjavanju trebaju biti kratki, pisani razumljivim stilom i jezikom. U skladu s govorno-jezičnim razvojem i razinom razumijevanja, a prateći interese učenika, jednostavni kratki tekstovi trebaju se postupno usložnjavati. Tekstovi trebaju značenjem, smislom i sadržajem podržavati jezični razvoj učenika i početnu čitalačku pismenost. Grafičko oblikovanje teksta mora biti u skladu s vizualno-perceptivnim sposobnostima učenika. Može se koristiti i građom laganom za čitanje. *S obzirom na jezična obilježja i strukturu, razlikuju se jednostavniji, jednostavni, složeni i složeniji tekstovi. Jednostavniji su tekstovi jezično najmanje zahtjevni, a složeniji su najzahtjevniji. U odabiru i prilagodbi tekstova za učenje, vježbanje i ponavljanje treba uzeti u obzir rječnik kojim su pisani. Prilagođeni tekstovi trebaju sadržavati čestotne riječi u svakodnevnoj komunikaciji. Preporučuje se rad na kratkim tekstovima, odnosno na tekstovima koji učenicima ne uzrokuju neurološki zamor s obzirom na njihove razvojne osobitosti. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.3.2. Učenik razgovara i govori kratke tekstove jednostavne strukture. | – govori i razgovara (komunicira) o zadanim temama – funkcionalno se koristi usvojenim riječima – odgovara na pitanja i postavlja pitanja uz vođenje učitelja – priča kratku priču prema nizu slika – prepričava vlastite doživljaje i događaje – opisuje biće, stvar ili pojavu na temelju promatranja prema planu – pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju – razlikuje intonaciju jednostavne izjavne, upitne i usklične rečenice uz podršku – dopunjuje rečenicu riječju koja nedostaje – oblikuje govorne činove zahvale, molbe, zahtjeva i isprike u skladu s komunikacijskom situacijom – koristi se jednostavnim rečenicama i sintagmama u govornim situacijama pozdravljanja, zahtijevanja, čestitanja i isprike | – prepričava kratku priču prema modelu i opisuje biće, stvar ili pojavu prema planu te se koristi primjerenim izrazima u različitim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki opis osobe, kućnog ljubimca ili predmeta – kratka priča – kratki igrokaz. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenika je potrebno usmjeravati na započinjanje razgovora o određenoj temi, poticati ga primjereno izražavanje i bogaćenje rječnika. Planirati razgovor učenika s drugim učenikom, učenika s učiteljem, koristiti se socijalnim pričama da bi mu se olakšalo usvajanje pravila uljudbene komunikacije. I dalje organizirati aktivnosti za razvijanje komunikacijskih vještina i primjenu pripovjednih tehnika. Plan opisa treba biti vrlo konkretno razrađen s detaljnim uputama. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.3.3. Učenik globalno čita kratke jednostavne rečenice i razlikuje slike slova i slike riječi. | – globalno čita poznate riječi od tri do pet slova – globalno čita slike slova i riječi (TO JE, I, U, NA, IMA, NIJE, NEMA, SU) – čita jednostavne slogove NA, NE, NI, NO, NU; PA, PE, PI, PO, PU – čita riječi od dva ista sloga (MA-MA, TA-TA) – čita riječi od dva različit sloga (RI-BA) – globalno čita otvornike i zatvornike – slaže riječ od slova (slovarica) prema modelu – slaže kraću rečenicu (tri do četiri riječi uz slike) – dopunjuje rečenicu uz sliku riječju koja nedostaje – pridružuje kratke rečenice uz slike | – povezuje slova u riječ, povezuje sliku s riječju te globalno čita kratke jednostavne rečenice |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Kratki književni tekst ili ulomak književnog teksta: – basna, legenda, narodna priča, anegdota – ulomci iz romana za mlade, dnevnik – pripovijetka – dramski tekst – lirska pjesma. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik sluša čitanje jednostavnih kratkih tekstova tematski prilagođenih svojim interesima. Čita kratke tekstove tematski i sadržajno primjerene jezičnom razvoju. Tekst za poučavanje i učenje (lingvometodički predložak) treba obuhvatiti prilagodbu tiska, (re)organizaciju strukture i opsega teksta te jezično-sadržajnu prilagodbu, ovisno o sustavu podrške za svakog učenika. Može se koristiti i građom laganom za čitanje. Potrebno je provoditi i čitanje u funkciji snalaženja na javnim mjestima (razumijevanje značenja simbola i znakova obavijesti, upozorenja, različitih kratica) i ostalih učeniku važnih oznaka u svakodnevnom životu. | ||
| A. JEZIK I KOMUNIKACIJA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK A.3.4. Učenik prepisuje i piše velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom pojedina slova, riječi, rečenice i tekst. | – piše jednostavne slogove NA, NE, NI, NO, NU; PA, PE, PI, PO, PU – piše riječi od dva istih slogova (MA-MA, TA-TA) – piše riječi od dvaju različitih slogova (RI-BA) – pisano dopunjuje rečenicu uz sliku riječju koja nedostaje – piše riječ od triju do pet slova prema modelu – prepisuje kraću rečenicu (tri do četiri riječi uz slike) – sastavlja rečenicu od zadanog niza riječi – oblikuje jednostavni kratki tekst prema nizu slika – oblikuje kratki tekst za plakat – piše riječi i jednostavne rečenice prema diktatu glasova – oblikuje jednostavnije tekstove administrativno-poslovnog stila | – piše velikim slovima školskim formalnim uspravnim pismom slova, riječi, rečenice i tekst prema modelu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki opis – jednostavniji kratki pripovjedni tekst – obrazac, životopis, molba, poziv – e-poruka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pisanjem različitih vrsta jednostavnijih tekstova, uz primjerenu podršku, omogućuje se učeniku učinkovitija komunikacija, a potrebno je razvijati i svijest o važnosti stjecanja vještine pisanja. Želi se poticati pisanje kratkih tekstova uporabom cjelovitih rečenica, motivirati učenika odabirom tema u skladu s njegovim interesima. Oblikovanje tekstova treba biti u funkciji njihove primjene u svakodnevnim životnim situacijama. Vještine poslovnoga dopisivanja i pisanja razvijati u skladu s učenikovim potrebama i interesima, poticati pisanje za osobne potrebe (sms-poruke, e-poruke, komentari, osjećajnik) te informativno i poslovno pisanje (obrazac, životopis, molba, poziv, obavijest) prema modelu i uputama. Njegovati kulturu pisanja (urednost pisanja, čuvanje i održavanje pribora) i održavati vještinu pisanja. | ||
| B. KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.3.1. Učenik sluša i/ili čita književni tekst, izražava svoje misli i osjećaje. | – uživljava se u sadržaj kratke priče, lirske pjesme ili dramskog teksta | – razlikuje poznate tekstove*: lirsku pjesmu, kratku priču i dramski tekst prema obilježjima uz podršku |
– povezuje tekst s vlastitim iskustvom – imenuje likove iz teksta uz slike – odgovara na pitanja o književnom tekstu uz slike – postavlja pitanja o tekstu uz vođenje – prepričava poznati pročitani ili poslušani tekst prema nizu slika – razlikuje lirsku pjesmu od kratke priče i dramskog teksta – uočava strofu u pjesmi – uočava likove i razgovor u dramskom tekstu – opisuje situacije iz književnog teksta slične onima u svakodnevnom životu | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Kratki književni tekst ili ulomak književnog teksta: – basna, legenda, narodna priča, anegdota – ulomci iz romana za mlade, dnevnik – pripovijetka – dramski tekst – lirska pjesma. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Čitanjem književnih tekstova usmjerava se učenika na prepoznavanje osnovnih žanrovskih obilježja (lik, događaj, strofa, stih, razgovor, dramska radnja) u skladu s razvojnim osobitostima učenika. Poučavanje učenika može se povezati s njegovom životnom sredinom, interesima i svakodnevnim situacijama. I dalje razvijati vještine bogaćenja rječnika i korištenje novousvojenim riječima. Učitelj treba učeniku omogućiti da doživljaj književnog teksta izrazi na sebi najprimjereniji način (riječju, pokretom, crtežom, slikom, simbolom). *Pojam poznati tekst podrazumijeva tekst kojemu je učenik tijekom poučavanja, ponavljanja, uvježbavanja ili usustavljivanja bio izložen prije vrednovanja. | ||
| B. KNJŽEVNOST I STVARALAŠTVO | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK B.3.2. Učenik se stvaralački izražava prema vlastitom interesu u skladu s govorno-jezičnim razvojem i dobi potaknut doživljajem književnog teksta. | – izražava se jednostavnim rečenicama – izrađuje i crta plakat – glumi u scenskim improvizacijama – govori stihove napamet – oponaša i uživljava se u postupke likova dramskog teksta – izrađuje rekvizite za kratak igrokaz – stvara fotopriču, fotostrip – ilustrira književni tekst – snima film o književnom tekstu – izrađuje kratak animirani film o književnom tekstu | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratka priča – dramski tekst – lirska pjesma – animirani film – strip. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče učenika na sudjelovanje u kreativnim aktivnostima dramatizirajući jednostavan kratki književni tekst ili ulomak književnog teksta različitim oblicima suradničkog učenja (rad u paru ili u manjoj skupini). Ishodom se razvija vještina stvaralačkog izričaja, opažanja, a učenika se potiče na izražavanje vlastitih misli i osjećaja te vlastitog doživljaja književnog teksta. Podrška treba biti najmanje nametljiva radi postizanja najvećeg stupnja samostalnosti učenika. Ishod se ne vrednuje, samo se prati. | ||
| C. KULTURA I MEDIJI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK C.3.1. Učenik razlikuje elektroničke medije primjerene dobi i interesima. | – prati (gleda, sluša, doživljava) televizijsku emisiju – odgovara na pitanja o televizijskoj emisiji – postavlja pitanja o televizijskoj emisiji – izražava doživljaj emisije primjereno komunikacijskim mogućnostima – sluša i/ili doživljava radijsku emisiju – odgovara na pitanja o radijskoj emisiji – postavlja pitanja o radijskoj emisiji – izražava doživljaj emisije primjereno komunikacijskim mogućnostima – razumije razliku između televizijske i radijske emisije – posjećuje obrazovne portale i obrazovne internetske stranice uz usmjeravanje i podršku učitelja – pronalazi na internetu ključne pojmove i jednostavne informacije primjerenog sadržaja uz usmjeravanje i podršku učitelja | – pronalazi i pregledava izvore podataka te izdvaja važne podatke prema uputi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – televizijska emisija (zabavna, sportska, dokumentarna, informativna) – radijska emisija (radiodrama, kratka radijska priča, mozaična emisija) – internet (obrazovni, kulturni i jezični portali, videoportali, videoigre i različite edukativne platforme). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Promiču se pozitivne vrijednosti uporabom različitih medija te uporabom informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovne svrhe u skladu sa specifičnostima i osobitostima razvoja učenika te stečenim znanjima i njegovim vlastitim iskustvima. Poticati razvoj medijske pismenosti i usmjeravati učenika na kritičku procjenu informacija uz primjerenu podršku učitelja. Učeniku se aktivnostima predstavlja kultura s gledišta svakodnevnog života i potiče se senzibilitet za odgovorno korištenje novim tehnologijama. | ||
| C. KULTURA I MEDIJI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK HJK C.3.2. Učenik posjećuje kulturne događaje u fizičkome ili virtualnom okružju primjerene govorno- jezičnom razvoju, dobi i interesu. | – posjećuje knjižnicu – izabire književne tekstove u skladu s osobnim iskustvom – posjećuje kulturne događaje primjerene dobi – razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnog događaja uz podršku i vođenje učitelja – iznosi svoje mišljenje o događaju – prepričava događaj uz podršku – stvaralački se izražava o doživljaju kulturnog događaja | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, kino, likovne izložbe, izložbe u muzejima primjerene dobi i interesima učenika, posjeti knjižnicama, bibliobus, susreti s književnicima i glumcima u školi ili drugim kulturnim ustanovama, dječji književni, filmski, obrazovni, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodom se potiče osobni razvoj te aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice, sudjelovanje u projektima i radionicama različitih sadržaja. Ishod se ne vrednuje, samo se prati, a učenik se kreativno izražava na sebi svojstven način (izrađuje kratak strip, slikovnicu, slikopriču, kratku jednostavnu priču, pjesmu, kratki igrokaz, ilustrativni roman). | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija u dobnoj
skupini od 16. do 21. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Hrvatski jezik standardni je jezik poučavanja i učenja na kojem se obrazuju svi učenici koji se školuju u hrvatskim školama. Tijekom učenja i poučavanja učenici usvajaju vidove pismenosti i vještine potrebne za komunikaciju u ostalim predmetima obuhvaćenima posebnim kurikulima, primjerice, u stranom jeziku, Osnovama informatike, Matematičkim vještinama i u nastavnom predmetu Upoznavanje uže i šire okoline.
Jezikom i komunikacijom izražavaju se osjećaji, stavovi i vrijednosti, oblikuju se ideje i uvjerenja kao temelj društveno-humanističkoga i umjetničkog područja. Izgrađuje se odnos među ljudima, razvija se prihvaćanje drugih i različitih, vrednuje se i čuva povijesno, kulturno i književno nasljeđe, baština i tradicijske vrijednosti te hrvatski narodni i nacionalni identitet. To je ujedno poveznica s predmetima Likovna kultura, Glazbena kultura i Vjeronauk.
Vještine suradničkog učenja, poticanje učenika na javni nastup (školske priredbe, interaktivne radionice, izvannastavne i izvanučionične aktivnosti) te njegovanje općeljudskih vrijednosti povezani su s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj te s nastavnim predmetom Socijalizacija.
Razvijanje samoregulacije, traženje informacija iz različitih izvora u rješavanju jednostavnih problema i donošenju jednostavnih odluka poveznica su s međupredmetnom temom Učiti kako učiti.
U nastavnom predmetu Hrvatski jezik i komunikacija potiče se spoznavanje društvenoga i vlastitog identiteta, tolerancija, uvažavanje različitosti i ravnopravnost kao poveznica s međupredmetnom temom Građanski odgoj i obrazovanje te s predmetom Upoznavanje uže i šire okoline.
Praćenje, tumačenje i razumijevanje simbola usmjerenih na zaštitu zdravlja pojedinca, poštovanje mjera zašite u slučaju elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa poveznica su s međupredmetnom temom Zdravlje.
Odgojno-obrazovni ishodi razrađeni na razini aktivnosti u nastavnom predmetu Hrvatski jezik i komunikacija kojima se predviđa sudjelovanje učenika u različitim kreativnim radionicama poveznica su s međupredmetnim temama Poduzetništvo i Održivi razvoj te s nastavnim predmetima Domaćinstvo, Radni odgoj i Izobrazba u obavljanju poslova. Učenje i poučavanje o razumijevanju informacija u digitalnom okružju poveznica su s međupredmetnom temom Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
5. slika: Prikaz izdvojenosti sedam međupredmetnih tema
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Planiranje posebnoga kurikula Hrvatskog jezika i komunikacije za učenike s većim teškoćama temelji se na povezanosti s interesima, potrebama i životnim iskustvima učenika. Izbor odgovarajućih prilagodba proizlazi iz potreba učenika kao aktivnog sudionika procesa učenja. Potrebe učenika s teškoćama treba uvažavati tijekom cijelog procesa procjene, planiranja, provedbe kurikula te vrednovanja.
Važno je učeniku omogućiti prilike za stjecanje iskustva koje odgovaraju njegovim razvojnim sposobnostima i posebnostima iz svih područja predmeta Hrvatskog jezika i komunikacije na njemu prilagođen način. Učeniku je potrebno omogućiti odgovarajući pristup učenju u skladu s njegovim specifičnim potrebama i interesima kojim se ostvaruju ishodi iz međupredmetnih kurikula. Učeniku je, uz podršku učitelja, ali i ostalih stručnih suradnika škole te ostalih vanjskih stručnjaka, potrebno omogućiti stjecanje kompetencija primjenjivih u svakodnevnom životu. Pritom je potrebno uvažavati njegove razvojne osobitosti i stil učenja koji se odlikuje načelima konkretnosti, a učenik treba upoznati svijet dostupan njegovim osjetilima i blizak iskustvima u okružju u kojem živi.
U odgojno-obrazovnom procesu važno je stvarati poticajno i podržavajuće okružje u kojem će učitelj, primjenjujući metode, postupke te oblike učenja i poučavanja koji najbolje odgovaraju učenikovim razvojnim mogućnostima, poticati njegovo napredovanje i razvoj. Prilagodbe koje se primjenjuju u procesu učenja i poučavanja uključuju niz metodičko-didaktičkih postupaka prilagođenih kognitivnim, perceptivnim, komunikacijskim i jezičnim sposobnostima učenika.
Proces učenja i poučavanja učenika s većim teškoćama temelji se na promatranju stvarnih predmeta i materijala, na pojačanim poticajima i aktivnostima primjenom prikladnih didaktičkih sredstava i materijala, na stalnoj i primjerenoj podršci učitelja, na sustavu pohvaljivanja i nagrađivanja, višestrukim ponavljanjem nastavnog gradiva i sadržaja »sitnim koracima« radi održavanja, snažnim poticanjem perceptivnih sposobnosti te razvijanjem grube i fine motorike. Takvim se pristupom nastoji omogućiti što izravnije predočivanje stvarnosti i života okoline.
Prilagodba postupaka učenja i poučavanja započinje procesom edukacijsko-rehabilitacijske procjene i razumijevanja potreba učenika te će učitelj, oslanjajući se na niz različitih strategija poučavanja, moći odabirati one koje najbolje odgovaraju učeniku u određenom trenutku u različitim odgojno-obrazovnim situacijama. Te se strategije ponajprije odnose na postupke, metode i oblike poučavanja, a ostvaruju se prilagodbama koje uključuju način predstavljanja sadržaja i/ili zahtjev za izvođenje aktivnosti, vrijeme potrebno za poučavanje, učenje ili obavljanje zadatka te aktivno uključivanje učenika u proces učenja i poučavanja.
Konkretni su primjeri navedenih prilagodba u poučavanju nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija praćenje sadržaja vizualnom podrškom (slike, slikovni prikazi, grafički organizatori, shematski prikazi), postupno uvođenje novih pojmova, učestala ponavljanja i uvođenje preoblika, usmjeravanje na ponavljanje ili označavanje bojom, ulančavanje podataka, odnosno poticanje prijenosa znanja na zoran i primjeren način (demonstracijom, prema uputi i prema modelu), prilagođavanje pisanog materijala (tekst pisan fontom jednostavnim za čitanje veličine 14 i većim, povećanog razmaka među riječima, dvostrukog proreda, lijevog poravnanja teksta na obojenoj podlozi te razlomljenog u više manjih dijelova uz neizostavnu vizualnu podršku) ili priprema slušnog zapisa, provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima, primjenjivanje različitih tehnika suradničkog učenja i rada u skupini uz prethodno jasno određivanje mjesta u razredu te uloge učenika, produljeno vrijeme za pojedinu aktivnost s obzirom na vrstu učenikove teškoće i zahtjevnost zadatka ili aktivnosti, uporaba stanke tijekom nastavnoga rada, redovito i konstruktivno davanje povratnih informacija, privlačenje učenikove pozornosti prije davanja uputa te najavljivanje promjene aktivnosti.
Uloga učitelja
Uloga učitelja u radu s učenicima s većim teškoćama jest odabrati i primijeniti prilagodbe postupaka učenja i poučavanja koje će omogućiti učenicima aktivno sudjelovanje u procesu učenja i poučavanja te razvoj kompetencija usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda. Prilagodbe se odabiru u skladu s odgojno-obrazovnim potrebama učenika utvrđenima temeljem stručne edukacijsko-rehabilitacijske procjene. Učitelj procjenjuje jake strane, razvojne potrebe učenika i njegove potencijale te pomoću njih osmišljava individualizirani kurikul. Poučavanje prilagođava razvojnim osobitostima, interesima učenika te njegovim senzornim osobitostima. Učitelj određuje aktivnosti, sadržaje, metode i oblike rada, postiže poticajno okružje te vodi i usmjerava učenika. Uloga je učitelja osigurati pomoć i podršku pri razvijanju i usvajanju vještina te umanjivati razinu i intenzitet podrške radi postizanja većeg stupnja neovisnosti učenika. Najčešće vrste podrške koje učitelj pruža učeniku su sljedeće: fizička podrška, fizički poticaj, pozicioniranje, demonstracija (modeliranje), verbalno vođenje i usmjeravanje te vizualna podrška. Također je važno pružati podršku učeniku u vidu pojačanih ili smanjenih senzornih unosa u situacijama učenja. Učitelj uvijek prilagođava metode rada koristeći se najmanje nametljivom (intruzivnom) vrstom podrške. Motivira učenika pomoću pozitivnog potkrepljenja te mu tako pomaže u održavanju interesa u radu i podizanju razine samopouzdanja. Odabire poticaje i izvore koji će učeniku omogućiti razumijevanje osnovnih koncepata nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacija. Učitelj nudi i osmišljava didaktička sredstva koja podržavaju učenikove vještine i znanja u područjima nastavnoga predmeta Hrvatski jezik i komunikacija radi funkcionalne komunikacije na materinskom jeziku. Razvija suradnički odnos s kolegama iste i ostalih struka (psiholozi, logopedi, pedagozi, knjižničari) razmjenjujući iskustva, znanje i didaktički materijal. Surađuje s roditeljima koje doživljava kao partnere u svim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa i ostalim članovima uže i šire zajednice.
Materijali i izvori
Učitelj oblikuje nastavne materijale za poučavanje i učenje. Didaktički materijal izrađuje se i prilagođava u skladu s razvojnim mogućnostima, sposobnostima te senzornim osobitostima učenika. U izradi materijala učitelj se služi svojom kreativnošću te ostalim izvorima edukativnih digitalnih sadržaja. Izradi individualnih nastavnih materijala za učenike s razvojnim osobitostima i individualnim potrebama treba pristupiti interdisciplinarno. Izvori poučavanja i učenja jesu neposredna stvarnost učenika, udžbenici, radni udžbenici, radni listovi, vježbenice, materijali za nastavu na daljinu i dr., a moraju biti u skladu s načelima nastave predmeta Hrvatski jezik i komunikacija, posebice znanstvenosti, opće naobrazbe i teksta. Prilagodbom materijala i uvođenjem različitih pomagala koja podržavaju učenje i poučavanje valja voditi računa o ostvarivanju funkcionalne komunikacije koja učeniku s većim teškoćama omogućuje da na prikladan i učinkovit način razumije okolinu i komunicira s drugima, pruža mu priliku za sudjelovanje u svim aktivnostima svakodnevnog života i rada te stjecanje novih znanja i vještina. Uloga učitelja je da predloži, odabere i prilagodi materijale tako da oni odgovaraju potrebama učenika i omogućuju učenje. Prilagodba materijala podrazumijeva grafičko, jezično i sadržajno (pre)oblikovanje teksta, uporabu podsjetnika i grafičkih organizatora s obzirom na učenikove posebnosti u učenju. Prema potrebi uvodi se i primjenjuje sustav potpomognute komunikacije (primjerice, grafički simboli, deiktičke geste, znakovni jezik, niskotehnološki ili visokotehnološki uređaji namijenjeni komunikaciji) kojim se podržava proces učenja. Postoji i niz nekomercijalnih ICT – AAC aplikacija namijenjenih uvježbavanju govorno-jezičnih i komunikacijskih obrazaca primjerenih učenicima s teškoćama kao što su komunikatori, Glaskalica, Pamtilica, Slovarice, e-Galerija, Jezična gradilica i sl. U nastavnom procesu važno je primjenjivati različite stvaralačke oblike i metode rada s učenicima, kao što su: dramatizacija, scenske improvizacije i igre, igrokazi, igre kratkih uloga jer se tako mogu lakše i brže usvojiti osnovna jezično-komunikacijska znanja i vještine te razvijati jezične djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja i pisanja.
Okružje
Okružje u kojem se odvija učenje treba biti podržavajuće i ugodno za sve učenike, a osobito za učenike s teškoćama. Kako bi učenje i poučavanje bilo poticajno i učinkovito, potrebno je osmisliti takvo okružje koje kod učenika pobuđuje znatiželju i motivira ga na učenje. To je okružje u kojem se njeguje različitost, poštuju osobne snage i slabosti u aktivnostima suradničkog te učenja iz vlastitih i tuđih pogrešaka. Kako bi okružje u kojem se odvija učenje bilo podržavajuće, važno je voditi se načelom fleksibilnosti te napraviti određene prilagodbe, odnosno fizičke promjene u prostoru i načinu provedbe nastavnih aktivnosti (razmještaj klupa, mjesto i način sjedenja, mjesto za individualni rad, mjesto za suradničke učeničke aktivnosti, mjesto za odmor). Okružje u kojem se odvija učenje i poučavanje višestruko je osjetilno i kao takvo djeluje na učenje, igru i ponašanje svakog učenika te valja izvršiti potrebne prilagodbe razrednog okružja u skladu s učenikovim senzornim potrebama. Tako se razvija osjećaj zajedništva koji potiče na sudjelovanje u stvaranju pozitivne razredne klime i kulture. Osim okružja nastave u prostoru fizičke učionice, mogući su scenariji poučavanja i u virtualnom okružju.
Nastavni predmet Hrvatski jezik i komunikacija većinom se odvija u učionici, a dijelom i tijekom izvanučionične nastave. To se prvenstveno odnosi na područje kultura i mediji, ali i na ostala područja nastavnog predmeta koja bi se realizacijom izvanučionične nastave trebala međusobno prožimati. Učitelj treba tražiti i stvarati prilike kojima će se učenicima omogućiti primjena stečenih znanja i vještina u svakodnevnim aktivnostima.
Cilj je prilagodbe okružja učinkovito promicanje i stjecanje znanja te razvoj vještina, primjena stečenih znanja i vještina potrebnih za razvijanje samopouzdanja, učenje učenja, donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti. Učenje u prikladnim okružjima također podržava učenje o suradnji i dogovaranju, međusobnom poštovanju, povezivanju s okolinom, kao i razvoj kognitivnih i stvaralačkih sposobnosti uvijek se vodeći mogućnostima učenika.
Određeno vrijeme
Posebni kurikul Hrvatskoga jezika i komunikacije posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada ostvaruje se u trima razvojnim kronološkim (dobnim) skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 140 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine – 105 sati godišnje.
Učitelj svojim izvedbenim kurikulom samostalno planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda i napredak učenika. Broj sati raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne korelacije i integracije.
Za učenike s većim teškoćama potrebno je planirati prilagodbu dinamike učenja i poučavanja, tj. omogućiti učeniku više sati uvježbavanja i ponavljanja kada za to postoji potreba koja proizlazi iz učenikovih funkcionalnih sposobnosti.
Usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda planira se na početku školske godine, odnosno tijekom školske godine nakon utvrđivanja učenikovih interesa i odgojno-obrazovnih potreba. Bez obzira na to kojom dinamikom učenja učenik ostvaruje planirane odgojno-obrazovne ishode, ostaje u svojoj dobnoj skupini. To znači da se ishodi planirani u jednoj školskoj godini mogu ostvariti do kraja određene odgojno-obrazovne dobne skupine.
Kod odabira zadataka jezično-govornih aktivnosti koje se planiraju provoditi, važan je čimbenik i vremenski interval. U radu s učenicima s većim teškoćama važno je pravilno odmjeriti vrijeme da bi se zadržala pažnja i koncentracija te izbjegla preopterećenost sadržajima. Učitelj tijekom planiranja (godišnjega, mjesečnog, dnevnog) mora predvidjeti odgovarajući broj sati uvježbavanja i ponavljanja određenih nastavnih sadržaja.
Nastava nastavnog predmeta Hrvatski jezik i komunikacije organizira se u jednom, po potrebi i u dva uzastopna nastavna sata. Posebni predmetni kurikul predmeta Hrvatski jezik i komunikacija sadrži tri područja. Vrijeme potrebno za usvajanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar pojedinoga područja određuje učitelj ovisno o interesu učenika, o različitostima učenikovih potreba i mogućnosti te uvjetima rada, a dijelom i posebnostima lokalne zajednice.
Grupiranje učenika
Najčešći primjereni oblik rada je individualni rad, rad u paru te rad u malim skupinama koji proizlazi iz individualnih potreba i obilježja učenika s teškoćama. Oblike učenja i poučavanja moguće je ostvariti među učenicima iste dobne skupine, ali i među učenicima različitih dobnih skupina. Pritom valja obratiti pozornost na modalitet putem kojeg učenik pretežno uči (slušni, vidni, kinestetski, multimodalni), zatim na najčešće oblike ponašanja (potreba za hodanjem, česti prekidi, nepoželjna ponašanja) kao i na postojanje pretjerane ili nedovoljne osjetljivosti na određene podražaje (primjerice, buka, izvor svjetlosti). Na temelju navedenog odabire se primjereni način rada, individualni ili rad u skupini te suradničko učenje. U mlađoj dobnoj skupini češće se primjenjuje individualni pristup, dok će učenici starije dobne skupine moći funkcionirati u skupnom ili u radu u paru. Učenici različitih dobnih skupina mogu se grupirati radi ostvarivanja različitih projekata (individualni, razredni, školski, međunarodni projekti u stvarnome ili virtualnom okružju). Kao jedan od oblika rada poželjno je i organizirati potporu vršnjaka uz odgovarajuću prilagodbu i vođenje učitelja.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje u nastavnome predmetu Hrvatski jezik i komunikacija pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem različitih povezanih informacija o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Pritom se poštuje jedinstvenost svakog učenika s obzirom na kognitivno, društveno-afektivno i psihomotoričko razvojno područje vrednovanja. Sastavnice vrednovanja proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim područjima: jezik i komunikacija (A), književnost i stvaralaštvo (B) te kultura i mediji (C). Radi osobitosti razvoja učenika s većim teškoćama uvodi se područje pripremno razdoblje početnog čitanja i pisanja (0). Sastavnicama vrednovanja u svim se četirima nastavnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u kognitivnome, psihomotoričkom i afektivnom području (znanja, vještine, stavovi i vrijednosti). Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju: osnovna stečena znanja o jeziku, funkcionalnoj komunikaciji, književnosti, o medijskoj pismenosti; sposobnost razumijevanja osnovnih jezičnih, književnih i kulturnih pojmova primjenom jednostavnih stečenih znanja u aktivnostima svakodnevnog života i rada.
U okviru dijagnostičkog vrednovanja učitelj provodi opservaciju i početnu procjenu jezičnih djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje). Primjenjuje se strukturirana lista i upitnici procjene namijenjeni učenicima, roditeljima/skrbnicima i učiteljima. Rezultati inicijalne procjene govorno-jezičnih sposobnosti i vještina učenika utječu na sastavnice individualiziranog kurikula. Provodi se na početku svake godine poučavanja, posebno godine koja označava početak prelaska u sljedeću dobnu skupinu.
Sastavnice su vrednovanja u nastavnom predmetu Hrvatski jezik i komunikacija sljedeće:
– jezik i opismenjavanje
– književnost i stvaralaštvo
– funkcionalna komunikacija, kultura i mediji.
Sastavnicama vrednovanja u svim se četirima predmetnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u skladu s karakteristikama učenikovih perceptivno- motoričkih i misaonih procesa pažnje, pamćenja, mišljenja, adaptivnih vještina, obrade informacija i funkcionalne izvedbe. Obuhvaćaju osnovna stečena znanja o jeziku, sposobnosti razumijevanja slušanoga, govorenog i čitanog jednostavnog teksta, o vještinama opismenjavanja, medijskoj pismenosti te primjeni vještina funkcionalne komunikacije u svakodnevnom životu. Na kraju obrazovnih razdoblja učenja i poučavanja procjenjuje se usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom. U zaključnoj ocjeni podjednak udio čine ocjene iz svih triju sastavnica vrednovanja, a opisna ocjena uključuje usvojenost znanja i razvijenost vještina, razvijenost navika i sastavnice temeljnih kompetencija: komunikacija, suradnja, odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost. Tri su osnovna pristupa u vrednovanju postignuća učenika: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj – učenik i učenik – učenik) o procesima učenja te usvojenosti znanja i vještina. Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima, vođenje individualnih razgovora s učenicima, predstavljanje učenikovih radova, uvid u učeničke mape, predstavljanje učenikovih projekata, opažanja učenikovih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja u individualnome i suradničkom radu.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku učitelja, metodama samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja (služenje vizualno-prikazanim planom učenja, nizom slikovnih prikaza za (samo)procjenu, slikovnim obrascima za procjenu predstavljačkih uradaka, tablicama, radnim listovima, ljestvicama procjene, stvaralačkim radovima učenika). Učitelj pomaže učeniku razumjeti kriterije za samovrednovanje te mu pomaže pri donošenju odluka kako unaprijediti učenje. Povratna informacija nužna je za razvoj vještine praćenja i vrednovanja procesa učenja, a treba biti neposredna i pravodobna te učenika i roditelja/skrbnika na razumljiv i primjeren način informirati o njegovoj učinkovitosti.
Vrednovanje naučenoga provjera je ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira opisnom ocjenom. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda (prilagođene usmene provjere, pisane provjere zadatcima povezivanja zatvorenog tipa uz vizualnu podršku, jednostavniji vezani tekstovi; predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape, multimodalni izričaji i sl.). Učenika je potrebno unaprijed upoznati s onim što se od njega očekuje, definirati konkretne kriterije prema kojemu će biti vrednovan te izvršiti potrebne prilagodbe s obzirom na razvojne osobitosti učenika (vrijeme rada, fleksibilnost u načinu organizacije i provedbe vrednovanja, unaprijed planiran oblik provjere). Učitelj usklađuje sadržaje poučavanja s karakteristikama učenikova komunikacijskog sredstva.
Zaključna ocjena oblikuje se na temelju sveobuhvatnih različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna ocjena pokazatelj je učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, ovladavanja vještinama komunikacije u svakodnevnom životu. Ona uključuje opis postignuća i uradaka u nastavnom predmetu o uloženom trudu, o sudjelovanju, suradnji i odgovornosti. U zajedničkoj procjeni sudjeluju članovi razrednog vijeća i stručni suradnici na kraju svake godine poučavanja. Pristupom se osigurava mogućnost za napredak učenika, zadovoljstvo učitelja i roditelja/skrbnika učenika, a time i škole.
Na početku školske godine i prije usvajanja odgojno-obrazovnoga ishoda učenike se upoznaje sa sastavnicama praćenja i vrednovanja koje se provodi neprekidno dijagnostički i formativno. Napredovanje učenika prati se pisanim bilješkama, a razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom koja uključuje opis postignuća i uradaka u predmetu, uloženog truda, sudjelovanja, suradnje i odgovornosti.
Oblikovanje zaključne ocjene sadrži pet razina ovladanosti ishodima. Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim djelom usvojeno i nije usvojeno. Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu. U zajedničkoj ocjeni sudjeluju članovi razrednog vijeća i stručni suradnici na kraju svake godine poučavanja.
Pisanim kvalitativnim osvrtima učitelja daje se točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u ovladavanju pojedinim vještinama, u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulskim dokumentima. Zaključna ocjena izriče se opisno, a obuhvaća izvješće o napretku i preporukama za daljnji rad s učenikom. Evaluacija programa (na polugodištu, na kraju školske godine) podrazumijeva i moguće revidiranje individualiziranog kurikula.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
MATEMATIČKE VJEŠTINE
A. Svrha i opis predmeta
Brz razvoj suvremenog društva, kojemu je uvelike pridonijela i primjena matematičkih vještina u svim njegovim područjima, ukazuje na važnost njihova usvajanja. Matematičke vještine jedan su od važnih elemenata poboljšanja kvalitete života.
Matematičke vještine imaju vrijednost, bogate su i poticajne. Važne su za svakodnevni život te nužne za razumijevanje svijeta koji nas okružuje i za upravljanje vlastitim životom. Učenje i poučavanje matematičkih vještina omogućuju razvoj matematičkih znanja i vještina kojima će se učenici koristiti u osobnome i društvenom životu.
Matematička pismenost prepoznata je kao jedan od važnih preduvjeta za razvoj životnih vještina učenika, primjenu matematičkih učenja i poučavanja. Učenje i poučavanje Matematičkih vještina potiču kreativnost, preciznost, sustavnost, omogućuje učenicima iskustveno i doživljajno učenje prepoznavanjem, promatranjem, opisivanjem, otkrivanjem i sl.
Učenje i poučavanje Matematičkih vještina ostvaruje se povezivanjem matematičkih procesa i područja. Ta dvodimenzionalnost očituje se u ishodima i doprinosi stjecanju matematičkih kompetencija. Matematički su procesi: prikazivanje i komunikacija, povezivanje, misaoni procesi analiziranja, mišljenje, apstrahiranje svojstava, generaliziranje zajedničkih svojstava na učenicima vrlo blizak način, argumentiranje i zaključivanje te primjena tehnologije. Područja predmeta Matematičke vještine su: prostor i predmeti oko mene, brojevi i računanje i mjerenje.
Svijest o posjedovanju kompetencija za prepoznavanje i rješavanje osobnih i problemskih situacija u zajednici daje učeniku mogućnost za djelovanje, potiče ga da bude koristan i odgovoran za napredak osobnoga i socijalnog okružja. Učenika se poučava od konkretnih, njemu bliskih situacija prema opisivanju i određivanju. Poučavanje matematičkih vještina tijekom školovanja strukturirano je pa se velika pozornost posvećuje postupnosti u prihvaćanju i usvajanju matematičkih znanja. Takav pristup učenju i poučavanju omogućuje svakom učeniku pronalaženje osobnog puta prema vlastitom razvoju. Učeći matematičke vještine, učenici postaju svjesni vrijednosti vlastitih matematičkih kompetencija te su motivirani da ih i dalje aktivno razvijaju, izgrađuju i primjenjuju.
Matematičke vještine neprestano se razvijaju tako da slijede koncept koncentričnih krugova te će postupno proširivati nove sadržaje obogaćene didaktičko-metodičkim prilagodbama, pomagalima i tehnologijama. Time je osigurana stalna prisutnost i važna uloga u odgoju i obrazovanju učenika, stjecanju znanja i razvoju vještina i stavova.
Dobro i pravodobno usvojeni matematički koncepti potiču razumijevanje i snalaženje u različitim područjima kurikula. Isto tako, mnogi koncepti usvojeni u drugim područjima i drukčijim pristupom obogaćuju učenje i poučavanje u predmetu, kurikulu Matematičke vještine. Takvim načinom, stalnim korelacijama i integracijom unutar kurikula tijekom cijelog školovanja učenici matematiku prihvaćaju kao dio okružja, a matematičke kompetencije primjenjuju u različitim pristupima učenja i života.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenici će na temelju usvojenih matematičkih znanja i vještina:
– opisivati i razlikovati osnovne sastavnice matematičkog jezika u svojem okružju
– prepoznati, razlikovati i izdvajati predmete po određenim oblicima, svojstvima i položajima
– uočavati i razumjeti pojam broja i oblika te odnosa među brojevima, količinama i oblicima
– navoditi mjere iz svog okružja te mjeriti
– razviti financijsku pismenost potrebnu za svakodnevni život
– razviti samopouzdanje i svijest o vlastitim matematičkim sposobnostima, upornost, odgovornost, uvažavanje i pozitivan odnos prema matematičkim vještinama i radu općenito.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Matematički procesi kurikula nastavnoga predmeta Matematičke vještine
Matematički su procesi važni na svim razinama obrazovanja te prožimaju sva područja kurikula nastavnoga predmeta Matematičke vještine.
Organizirani su u tri skupine:
– prikazivanje i komunikacija
– povezivanje
– primjena tehnologije.
Prikazivanje i komunikacija
Učenici smisleno pokazuju i opisuju predmete i matematičke objekte, objašnjavaju svoje ideje i bilježe postupke koje provode. Pritom se koriste različitim prikazima, riječima, crtežima, maketama, grafovima, listama, tablicama, brojevima, simbolima i slično. U danoj situaciji povezuju različite prikaze i prelaze iz jednog na drugi. Prikupljaju i tumače informacije iz raznovrsnih izvora.
Razvijanjem sposobnosti komuniciranja u matematičkim vještinama, učenici se koriste jasnim matematičkim jezikom, razumiju njegov odnos prema govornom jeziku, slušaju i razumiju matematičke opise i objašnjenja drugih te razmjenjuju svoje ideje, mišljenja i stavove.
Povezivanje
Učenici uspostavljaju i razumiju veze i odnose među matematičkim objektima, idejama, pojmovima, prikazima i postupcima te oblikuju cjeline njihovim nadovezivanjem. Uspoređuju, grupiraju i klasificiraju objekte i pojave prema zadanome ili izabranom kriteriju. Povezuju matematičke vještine s vlastitim iskustvom, prepoznaju ih u primjerima iz okoline i primjenjuju u drugim područjima kurikula. Time ostvaruju jasnoću, pozitivan stav i otvorenost prema matematičkim vještinama te ih povezuju sa sadržajima ostalih predmeta i životom.
Primjena tehnologije
Korištenje alatima i tehnologijom pomaže učenicima u matematičkim aktivnostima u kojima su u središtu zanimanja matematički pojmovi, pri obradi i razmjeni podataka i informacija. Učenici uočavaju i razumiju prednosti i nedostatke tehnologije. Tako se prirodno otvaraju mogućnosti za nove ideje, za drukčija matematička promišljanja, kao i za nove oblike učenja i poučavanja.
Predmetna područja kurikula nastavnoga predmeta Matematičke vještine
Početak i razvoj matematike temelji se na velikim matematičkim idejama kao što su broj, oblik, struktura i promjena. Oko tih se ideja grade matematički koncepti i razvijaju grane matematike. Usvajanje tih koncepata važno je za razumijevanje informacija, procesa i pojava u svijetu koji nas okružuje. Srodni koncepti grupirani su u područja brojevi i računanje, prostor i predmeti oko mene i mjerenje i proizlaze iz matematičkog područja kurikula.
Predmetna se područja postupno razvijaju i nadograđuju cijelom vertikalom učenja i poučavanja matematike, a udio pojedinih područja u godinama učenja prilagođen je razvojnim mogućnostima učenika i potrebi sustavne izgradnje cjelovitoga matematičkog obrazovanja. Na razini pojedine dobne skupine i poučavanja za svaku su domenu iskazani Odgojno-obrazovni ishodi, jasni i nedvosmisleni iskazi očekivanja od učenika.
Premda predmetna područja povezuju srodne koncepte, njihova se nedjeljivost stalno primjećuje jer je usvojenost koncepata jednog područja često pretpostavka usvajanju koncepata u drugim predmetnim područjima. Tom se povezanošću matematičke vještine spoznaju kao logična i zaokružena cjelina.
Važno je naglasiti da se odabirom primjerenih strategija poučavanja te kreativnim načinima izvedbe nastavnog procesa može uvelike utjecati na razinu usvojenosti znanja i stjecanje vještina i stavova. Sva predmetna područja matematičkih vještina povezuju se s konkretima i stvarnim situacijama, a njezina svakodnevna primjena čini je važnom i nezamjenjivom za razvoj društva u cjelini.
Prostor i predmeti oko mene
Prostorni zor intuitivni je osjećaj za oblike i odnose među njima, a zajedno s geometrijskim rasuđivanjem razvija sposobnost misaone predodžbe objekta i prostornih odnosa.
Predmetno područje prostor i predmeti oko mene bavi se orijentacijom u prostoru, proučavanjem predmeta i oblika, njihovih položaja, odnosa i svojstava.
Rastavljanjem i sastavljanjem oblika uspoređuju se njihova svojstva i uspostavljaju veze među njima. Iz uočenih svojstava i odnosa izvode se pretpostavke i tvrdnje koje se dokazuju crtežima.
Interakcijom s ostalim područjima i matematičkim argumentiranjem prostornih veza, rabeći prostorni zor i modeliranje, učenici pronalaze primjenu matematičkih rješenja u različitim situacijama. Prepoznaju ravninske i prostorne oblike i njihova svojstva u svakodnevnom okružju te ih upotrebljavaju za opis i analizu svijeta oko sebe.
Brojevi i računanje
U predmetnom području brojevi i računanje učenici postupno usvajaju apstraktne pojmove kao što su broj, brojevni sustav i skup te razvijaju vještinu izvođenja aritmetičkih postupaka.
Brojiti i računati započinje se u skupu prirodnih brojeva s nulom. Postupno se upoznaju skupovi prirodnih brojeva. Razvija se predodžba o količini i brojevima, povezuju njihove različite interpretacije te se uporabom osnovnih svojstava i međusobnih veza računskih operacija usvaja vještina učinkovitoga i sigurnog računanja.
Koncepti iz predmetnih područja osnova su svim ostalim matematičkim konceptima i na njima se gradi daljnje učenje matematike, a učenici će te koncepte u budućnosti svakodnevno upotrebljavati u osobnome, radnom i društvenom okružju.
Mjerenje
Mjerenje je uspoređivanje neke veličine s istovrsnom veličinom koja je dogovorena jedinica mjere. U području mjerenje uspoređuju se predmeti po veličini i uspoređuju se mjerljiva svojstva odgovarajućim nestandardnim mjerilima. Usvajaju se standardne mjerne jedinice za vrijeme, novac, duljinu, volumen, masu i vrijeme te ih se mjeri odgovarajućim mjernim uređajima i kalendarom. Procjenjivanjem, mjerenjem, preračunavanjem i izračunavanjem veličina određuju se mjeriva obilježja oblika i pojava uz razložnu i učinkovitu upotrebu alata i tehnologije. Rezultati se interpretiraju i izražavaju u jedinici mjere koja odgovara situaciji.
Učenici će mjerenjem povezati matematičke vještine s drugim odgojno-obrazovnim područjima, s vlastitim iskustvom, svakodnevnim životom u kući i zajednici te na radnom mjestu. Prepoznat će mjeriva obilježja prostornih oblika te ih upotrebljavati za opis i analizu svijeta oko sebe.
1. slika: Matematički procesi i predmetna područja posebnog kurikula nastavnog predmeta Matematičke vještine
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Prostor i predmeti oko mene | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.1.1. Učenik razlikuje međusobne odnose predmeta u prostoru (gore – dolje, ispod – iznad, unutar – izvan). | – prepoznaje međusobne odnose objekata (iznad – ispod) – pokazuje određeni položaj predmeta prema upitu – postavlja objekte u međusoban odnos – prepoznaje međusobne odnose objekata (gore – dolje) – postavlja objekte u međusoban odnos – pokazuje određeni položaj predmeta prema upitu – prepoznaje međusobne odnose objekata (unutar – izvan) – pokazuje određeni položaj predmeta prema upitu – postavlja objekte u međusoban odnos | – iskazuje položaj predmeta u svojoj okolini, unutar ili izvan, ispod ili iznad, gore ili dolje u odnosu na sebe samog |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – orijentira se u prostoru koristeći se riječima gore – dolje, ispod – iznad, unutra – izvan. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik pojedine odnose predmeta u prostoru upoznaje slijedom i postupno u različitim situacijama stjecanja iskustava. Glavne su aktivnosti učenika promatranje i zapažanje odnosa među predmetima te postavljanje predmeta u međusobne odnose na osnovu oponašanja demonstracije učitelja, zatim prema uputi manipulirajući predmetima te onda radeći na slikovnim predlošcima U početku učenik navodi riječima gdje se nalazi, primjerice, knjiga u odnosu na stol, pa ju tako možemo staviti na stol ili ispod stola, u kutiju ili izvan nje. Učenik ponavlja učiteljeve radnje. Nakon provedenih aktivnosti određuje i nabraja ili pokazuje (neverbalno) što se nalazi u učionici iznad njega (primjerice, lampa, strop), što je unutar ormara (mogući su odgovori knjige, bilježnice, pribor). Zadaje se uputa jedna za drugom, primjerice, Uzmi cvijet., Stavi u vazu. Provodimo niz aktivnosti u kojima učenik sluša upute i postavlja predmet ispod ili iznad stola, unutar kutije ili izvan učionice. Učenik izvlači kartice sa slikama na kojima je prikazana radnja koju treba izvesti poput Gdje je torba? ili Gdje si stavio torbu? Nakon usmenog opisivanja zadajemo zadatke sa spajanjima slikovnih kartica. U početku dajemo kartice sa sličicama gdje će učenik sparivati, primjerice, predmete unutar kutije ili predmete ispod stola. Postupno možemo povećavati broj kartica iste vrste položaja ili različite vrste položaja. Prije uporabe kartica, jednu je karticu potrebno s učenicima opisati, a zatim na jednom primjeru pokazati način igre te u tijeku igre učenika po potrebi usmjeravati. Kod korištenja slikovnim karticama važno je napomenuti da učitelj najprije opisuje radnju, a nakon toga ju demonstrira kako bi je učenici mogli ponoviti. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.1.2. Učenik se koristi različitim vrstama i položajima crta u prostoru i na podlozi. | – razlikuje ravne i zakrivljene crte – povlači ravne i zakrivljene crte – razlikuje zatvorene i otvorene crte – povlači zatvorene i otvorene crte | – povlači crte na predlošku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznaje i koristi se različitim vrstama i položajem crta. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik upoznaje crtu kao trag predmeta koji se giba po podlozi. U početku učenik prepoznaje i razlikuje različite položaje i vrste crta. U dvorištu škole crta kredom, crta u pijesku ili snijegu različite vrste i položaje crta. U učionici na papirima velikih formata crta pastelama ili flomasterima. Kako bi ga pripremili za crtanje crta po predlošku, učenik štapićem prolazi po udubljenju određenog položaja. Nakon toga prstom prolazi po crti različite duljine i različitog položaja (bitno je da prstom prati kretanje crte). Na kraju crta crte prateći zadani predložak na kojem je uzorak najprije istočkan te učenici crtaju crte spajanjem točaka (gustoća i istaknutost točaka postupno se smanjuje), a zatim crtaju prema zadanom modelu uz uputu i usmjeravanje prema potrebi. Među zadanim crtama zaokružuje zakrivljene ili ravne crte, zatvorene i otvorene crte. Učenik provodi aktivnosti na sebi zanimljiv način, primjerice, na slikovnim predlošcima crtom spaja sličice onog što je međusobno na neki način povezano, primjerice, miš i sir, mačka i mlijeko, žlica i tanjur. Na slici crtom zaokružuje prikaz koji mu se najviše sviđa, primjerice odabrani predmet, životinju, biljku, zaokružuje skupove u slikovnim ili grafičkim prikazima i sl. | ||
| B. Brojevi i računanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.1.1. Učenik prepoznaje svojstva promatranog predmeta. | – prepoznaje iste predmete između ostalih promatranih u okružju – prepoznaje svojstvo promatranog predmeta (boja, oblik, veličina, materijal, namjena) u okružju | – prepoznaje predmet po određenom svojstvu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izdvaja predmete prema zadanim svojstvima. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Prije upoznavanja pripadnosti ili nepripadnosti predmeta skupu na osnovu zajedničkog svojstva učenik upoznaje svojstva predmeta oko sebe. Promatra predmete, izdvaja određeni predmet prema navodu i otkriva pojedina njegova svojstva, primjerice, oblik, veličinu, materijal od kojeg je izrađen, namjenu, (primjerice, lopta je bijela, okrugla, mala, drvena, može se okretati, za igru; balon je je crven, okrugao, velik, gumen, za igru; jabuka je crvena, okrugla, slatka, za jelo). S učenikom se provode mnoge vježbe otkrivanja i imenovanja svojstava predmeta. | ||
| Polazište je najprije uočavanje jednog predmeta i njegovo razlikovanje, izdvajanje od ostalih (primjerice, od druga dva). Učenik iz grupe predmeta prema uputi izdvaja određeni predmet iz užeg okružja. Možemo uzeti jedan predmet i promatrati njegova svojstva. Primjerice, dijelovima namještaja možemo izdvajati određeno svojstvo, zajednička svojstva, po obliku, boji, materijalu i namjeni, a zatim promatrati njihove različitosti. Pred učenika možemo staviti predmet (ili igračku) te mu zadati da ih stavi u ležeći položaj, da ih okrene na drugu stranu i sl. Može se provoditi aktivnosti izrade »građevina« pomoću lego kocaka (iste boje). Na karticama zadajemo učeniku da izdvoji igračku, dio namještaja, knjigu, posuđe i sl. Prema zadanom svojstvu (boja, materijal, namjena) učenik sortira igračke ili predmete u različite kutije/košare. Za uočavanje i prepoznavanje uzorka koristiti se jednostavnim naizmjeničnim nizovima po načelu 1 – 2 – 1 – 2 (počinje se modelima i objektima, zatim slikovnim grafičkim prikazom). Nakon konkreta zadajemo na slikovnim karticama nekoliko predmeta iz užeg okružja te ih učenik grupira po pripadnosti ili zadanom svojstvu (primjerice, sve igračke, zajedno sve knjige zajedno itd.). Postepeno možemo povećavati broj predmeta koji promatramo i uspoređujemo. Također ih možemo uparivati tj. složiti nekoliko vrsta predmeta u paru (kao otvorene igre upamćivanja, odnosno Memory kartice). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.1.2. Učenik određuje pripadnost ili nepripadnost predmeta skupu. | – prepoznaje pripadnosti predmeta skupu na osnovu jednoga zajedničkog svojstva (boja, oblik, veličina, materijal, namjena) | – prepoznaje pripadnost ili nepripadnost predmeta skupu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pripadnost i nepripadnost predmeta skupu. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik prepoznaje/imenuje istovrsne ili raznovrsne predmete i njihovo zajedničko svojstvo. Polazi se od manjeg broja ponuđenih predmeta, odnosno elemenata u skupu (3 – 4), a zatim se broj elemenata skupa povećava sukladno napretku učenika. Učeniku, primjerice, govorimo da od ponuđenih predmeta pokaže ili izdvoji sve predmete koji su određene boje (od ponuđenih predmeta izdvaja samo plave, od gumica samo bijele, od konkreta samo žute). Zatim učenik može promatrati, prepoznavati i izdvajati predmete po zadanom obliku (od didaktičkog materijala izdvaja sve okrugle, samo uglate) po materijalu (od igračaka izdvaja samo krpene, sve plastične, samo drvene i sl.) ili po namjeni (medo, zeko, lutka – igračke; ormar, stol, klupa – namještaj). Nakon toga, učenik treba samostalno pronaći zajedničko svojstvo predmeta u zadanoj skupini (sve crvene lopte, sve kutije, pribor za jelo i slično). Skup predmeta sa zajedničkim svojstvom može se zaokružiti konopcem, a kasnije grafički prikazan skup zatvorenom crtom. Na osnovu upoznatoga zajedničkog svojstva predmeta, učenik određuje pripada li neki predmet skupu koji promatra ili ne pripada (primjerice, skupu igračaka pripadaju lutka i zeko, a ne pripada jabuka; skupu olovaka pripadaju olovke, ali ne i gumica). Nakon korištenja konkretnim predmetima i didaktičkim sredstvima prelazi se na grafički oblikovane skupove u kojima se određuje pripadnost ili nepripadnost elemenata skupu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.1.3. Učenik uspoređuje količine skupova pridruživanjem. | – pokazuje jednu od dvije skupine u kojoj je manje/više predmeta – grupira predmete u dvije i više jednako- brojnih skupina – dijeli predmete strategijom jedna za mene, druga za tebe | – raspoređuje predmete u dvije jednakobrojne skupine |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uspoređuje količine predmeta bez brojanja. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda U postupku uspoređivanja skupova pridruživanjem njihovih elemenata učenik određuje kojih elemenata skupa ili skupova ima jednako, više ili manje. Polazi se od neposredne stvarnosti, odnosno od realne situacije, primjerice, učeniku se pridružuje njegova olovka, pernica, njegova torba, jakna itd. Provodimo aktivnosti dijeljenja predmeta unutar grupe. Učenik dijeli voće, olovke, užinu svakom učeniku u grupi strategijom jedna za mene, jedna za tebe. Kasnije dijeli štapiće, kuglice, žetone, lego kocke i dr. Zatim se prelazi na fizičko pridruživanje elemenata istog ili dvaju skupova. Ispred učenika stavljamo skupine, primjerice, plavih i žutih okruglih žetona jednaka broja. Učenik uzima jedan plavi žeton iz njegova skupa i pridružuje mu jedan žuti žeton iz drugog skupa (stavlja pokraj, iznad, ispod) dok ne pridruži elemente obaju skupova ili, primjerice, pridružuje elemente iz skupa kvadratnih pločica i okruglih pločica. Predmete pridružuje dok ne ostane ništa. Tako uvodimo pojam jednakog broja predmeta u skupinama. Broj skupina možemo povećati, kao što ćemo i po potrebi povećavati broj predmeta u skupini. Nakon sparivanja elemenata skupina s istim brojem elemenata, učenik upoznaje one koji nemaju jednak broj elemenata (primjerice, uspoređivanjem i pridruživanjem okruglih pločica iz jednog skupa i četvrtastih pločica iz drugog skupa utvrđuje da okruglih pločica ima manje od četvrtastih ili obratno). Nakon toga učeniku možemo ponuditi slikovne kartice (brojevne slike). Na karticama u poretku po dvije kartice, učeniku zadajemo da odredi u kojoj skupini je jednako, manje ili više prikazanih predmeta. Broj kartica možemo postupno povećavati, pitati učenika gdje je najmanje, a gdje najviše elemenata. Nakon mnogih aktivnosti/situacija pridruživanja slijedi grafičko pridruživanje elemenata dvaju jednakih skupova ili skupova s različitim brojem elemenata. U ostvarivanju ishoda uvijek se polazi od manjeg broja elemenata u skupu (2 – 3), a zatim se njihov broj postupno povećava. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.1.4. Učenik prepoznaje skupove predmeta do 5 (i broji). | – formira skupove predmeta tako da svaki sljedeći sadrži jedan element više od prethodnog – pridružuje isti broj skupovima s jednakim brojem elemenata – usvaja brojenje (brojenje predmeta pomicanjem, dodirivanjem, pokazivanjem, pogledom, brojenje predmeta koji se gibaju, koji slijede jedan iza drugog) – uspoređuje skupove (jednakobrojni, s nejednakim brojem elemenata) – prepoznaje znamenke | – skupu predmeta pridružuje broj |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – skup predmeta do 5. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik formira skupove predmeta prema zadanom svojstvu. Primjerice, formira skupove u kojima su svi crveni predmeti, sve lutke ili sve olovke. Nakon formiranja skupova učenik usvaja brojenje. Dodiruje predmet i izgovara broj jedan, dodiruje drugi predmet i izgovara dva i tako redom dok ne izbroji sve predmete u skupu. Osim toga, učenik broji predmete u učionici. Postavljamo pitanja: Koliko ima vrata u učionici?, Koliko ploča?, Koliko imaš knjiga na stolu?, Koliko je učenika (djevojčica ili dječaka) u skupini? (učenik broji one predmete/osobe kojih ima do 5). Učenici brojeve prikazuje konkretima: žetonima, štapićima, crtežima i slično. Pomoću konkreta osvješćuje se da svaki sljedeći broj nastaje dodavanjem broja 1. | ||
| Zornim prikazima učenici polako usvajaju prirodne brojeve do 5 (Ima 1, dodaje 1 te broji 2). Ponovno ga rastavlja na 1 i 1. Zadani broj rastavlja na dva skupa, a zatim ponovno združuje. Tako uočava da se, primjerice, broj 4 može rastaviti na skupove od 1 i 3 ili 2 i 2 te ponovno dobiti 4. Za zorno predočavanje brojeva koristimo se Montessori materijalima, Unifix kockama, Numiconom i računaljkama kojim ćemo se i kasnije koristiti prilikom računanja s brojevima do 50 i više. Učenici rupice u Numiconu poistovjećuju s brojevima i vizualno prepoznaju brojeve. Broje konkretno 5 žlica šećera, 5 jabuka, 5 autića. Nakon što usvoji zadano, zadajemo slikovno dva predmeta i jedan predmet kojem pridružuje broj. Učenik broji do 5 i može se služiti prstima. Prebrojavanjem određuje broj predmeta neke skupine. Skupovima predmeta pridružuje broj. Brojevnim se slikama koristimo kako bi učenici perceptivno poimali brojeve. U tom slučaju učenici mogu spajati sliku na kojoj su dvije djevojčice sa sličicom na kojoj su 2 lopte, sliku na kojoj su 3 dječaka sa slikom na kojoj su 3 autića i slično. Učenici upoznaje znamenke tako da imaju skupove predmeta (od 1 do 5 predmeta, poredani količinom od najmanje do najveće). Broje predmete u skupovima i ispod svakog skupa stavljaju broj koji predstavlja njegovu količinu. Na kraju učenici prepoznaju znamenke, bilo da su poredane redom, od najmanje do najveće, bilo da su izmiješane. U drugoj aktivnosti učenici imaju na karticama poredane brojeve od 1 do 5, odnosno do broja koji su usvojili (važno je da budu od najmanjega do najvećeg). Ispod broja 1 postavlja jedan predmet iz skupa (primjerice, jedan krug, jedna olovka, jedan žeton). Učenik izgovara broj 1. Ispod broja 2 postavlja jedan predmet (i izgovara 1) te još jedan predmet (i izgovara broj 2). Ponavlja se postupak dok učenik ne dođe do broja 5. | ||
| C. Mjerenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C 1.1. Učenik uspoređuje predmete po veličinama. | – razlikuje dva objekta prema veličini – od dva predmeta različite veličine odabire veći/manji – od dva predmeta različite duljine odabire dulji/kraći – od dvije osobe različite visine odabire višu/nižu | – od više predmeta različite veličine odabire ekstrem (najveći ili najmanji, najdulji ili najkraći) |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabire veće/manje, dulje/kraće, brže/sporije, više/niže, jednako. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda U početku učenik uspoređuje veličine na konkretnim predmetima (primjerice, jednaka, veća ili manja bilježnica, dulja ili kraća olovka, olovke jednake duljine, sporije ili brže trčanje, viši ili niži učenik). Učenicima možemo zadati zadatak da od više ponuđenih predmeta odaberu ekstrem, primjerice, od 3 čokolade trebaju izabrati najveću ili najmanju, od 3 olovke izabiru najdulju ili najkraću, od svih učenika u učionici odabiru najvišega, odnosno najnižeg oblikovanjem vrste. Isti zadatak ponoviti i s karticama: od 3 kartice s jabukama, učenici biraju onu na kojoj je nacrtana najveća jabuka. Nakon toga učenici promatraju slike na karticama ili nastavnom listiću, određuju veće i manje objekte, dulje i kraće crte, brže i sporije životinje te više i niže ljude/zgrade i slično. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Matematičke vještine u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Prostor i predmeti oko mene | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.2.1. Učenik razlikuje međusobne položaje objekata. | – pokazuje položaj navedenih objekata – imenuje međusobni odnos objekata (lijevo, desno, ispred, iza) – postavlja objekte u različitim odnosima u prostor prema uputi | – imenuje međusobni odnos objekata (lijevo, desno, ispred, iza) |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – položaji objekata u prostoru (lijevo, desno, ispred, iza). | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Za početak je bitno da učenik, koristeći se vlastitim tijelom, osvijesti značenje položaja lijevo – desno i ispred – iza. Učenici stanu jedni pokraj drugih. Jedan učenik istupa ispred i pokazuje gdje bi trebao stati ako mu kažemo da stane lijevo ili iza Marka. Nakon toga izvršava tu radnju i staje lijevo od Petre ili iza Marka. Na kraju učenik imenuje svoj položaj i govori da se nalazi lijevo od Petre ili iza Marka. U početku aktivnost provodimo s dvama učenicima, a kasnije i s više učenika tako da učenici naprave vrstu: svakomu sljedećem zadamo gdje da stane, lijevo ili desno (primjerice, lijevo od Marka ili desno od Petra). Na sličan način možemo stvoriti kolonu učenika, ispred i iza (primjerice iza Ane, ili ispred Nine). Kako bi im se olakšalo svladavanje pojmova lijevo i desno, preporuka je da na početku na rukama imaju napisano lijevo i desno kao svojevrsnu pomoć pri određivanju položaja. Ispred učenika se postavlja niz predmeta: lutka, autić, kocka, jabuka, olovka. Učenik pokazuje koji su predmeti lijevo (desno) od kocke. Nakon toga, postavlja još neki predmet lijevo (desno) od kocke. Na kraju učenika govori da su lutka i autić lijevo, a jabuka i olovka desno od kocke. Na isti način se provode aktivnost za učenje ispred/iza. Učenici prvo pokazuju, nakon toga stavljaju predmet na zadano mjesto i na kraju imenuju položaj predmeta. Na kraju učenik pokazuje položaj navedenih dvaju predmeta i određuje koji je lijevo, desno, ispred ili iza. Postavlja predmet/objekt u zadani položaj. Može se učeniku zadati da stavi lutku lijevo od knjige ili autić iza kutije. Nakon konkretnih predmeta, učenik na slikama označava predmete objekata prema položaju koji zadajemo, primjerice, zaokružuje predmet koji je lijevo, desno, ispred, iza. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.2.2. Učenik crta različite vrste crta. | – razlikuje okomite i kose crte – povezuje dvije točke prema zadanom svojstvu (zadanom bojom, debljinom crte, puninom crte) – crta različite vrste crta prateći predložak | – povezuje dvije točke prema zadanom svojstvu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – crta crte. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učeniku tijelom pokazujemo okomitost i ukošenost što učenik ponavlja. Nakon toga crta okomite i kose crte. Učenik na papiru povezuje dvije točke crtom bez geometrijskog pribora. Zatim crtom povezuje predmete i osobe, primjerice, plavu loptu s dječakom u plavoj majici. Učenik povezuje dvije točke prema zadanom svojstvu (primjerice, crvenom bojicom, plavim flomasterom). Možemo to ponovno odraditi na primjeru da plavom bojicom učenik povezuje plavu loptu s učenikom u plavoj majici. Na kraju, koristeći se predloškom, učenik crta različite crte (puna crta, iscrtkana crta, ravna crta, zaobljena crta). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishodaa | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.2.3. Učenik izdvaja i imenuje geometrijska tijela (obla i uglata). | – razlikuje osnovna geometrijska tijela (kocka, kvadar, kugla, valjak) od ostalih oblika u prostoru – razlikuje ravne i zakrivljene plohe | – izdvaja i imenuje geometrijska tijela iz svoje okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – geometrijska tijela (obla i uglata) – ravne i zakrivljene plohe. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenje geometrije počinje upoznavanjem geometrijskih tijela jer je učenicima trodimenzionalni prostor blizak. Učenici upoznaju geometrijska tijela modelima, uzimaju ih u ruke, okreću ih, razgledavaju i imenuju. Prema plohama mogu ih razvrstati u obla i uglata tijela. Predmete iz okoline mogu povezati s predmetima iz okoline (ormar, krov, lopta...). Za početak se učenici upoznaju s geometrijskim tijelima koristeći se modelima geometrijskih tijela. Vrte ih u rukama i određuju koja tijela imaju zakrivljene, a koja ravne plohe. Razvrstavaju ih u dvije skupine prema tome imaju li sve plohe ravne ili imaju i neku zakrivljenu plohu i dijele ih na obla i uglata tijela. Za svako geometrijsko tijelo pokušavaju pronaći primjer u svojoj okolini. Drže geometrijska tijela u rukama i promatraju i dodiruju plohe tijela kojima su okruženi. Preporuka je za ovaj se ishod koristiti igrama, primjerice, učenicima pokazati kuglu i tražiti da u 5 minuta pronađu što je više moguće predmeta koji izgledaju kao kugla. | ||
| B. Brojevi i računanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.2.1. Učenik razdvaja i združuje skupove. | – razvrstavanje skupa elemenata u podskupove – uspoređivanje skupova pridruživanjem | – uspoređivanje skupova pridruživanjem |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – određivanje pripadnosti predmeta skupu na osnovi dvaju zajedničkih svojstava. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Ispred učenika postavimo konkretne predmete pri čemu mora uočiti podskupove u skupu različitih elemenata. Učenik govori i opisuje što radi te kako uočava podskupove: uočava podskup učenica u skupu svih učenika tako da učenik izdvaja djevojčice i dječake ili visoke i niske učenike. Isto radi i u skupu istovrsnih elemenata: uočava podskup plavih olovaka u skupu svih olovaka. Nakon konkretnih predmeta isto ponavljamo sa sličicama. Učenici mogu na karticama imati nacrtane različite slike (cvijeće, autiće, olovke i slično) pri čemu moraju izdvojiti sve slike na kojima su, primjerice, crveni predmete ili sve igračke. Na slikama učenik izdvaja podskupove zaokruživanjem. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.2.2. Učenik uspoređuje i razlikuje količine do 10 elemenata. | – broji do 10 – pokazuje skupinu u kojoj je manje/više elemenata (do 10 elemenata) – raspoređuje predmete u dvije i više jednakobrojnih skupina – stvara skupine sa zadanim brojem elemenata – ponavlja odbrojavanje predmeta – izdvaja navedenu količinu predmeta – broji slijedom predmete – prepoznaje, razlikuje i piše znamenke do 10 | – stvara skupine sa zadanim brojem predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uspoređuje i razlikuje količine. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik provodi iste postupke kao u formiranju prirodnih brojeva do 5. Učitelj usmjeravanjem navodi učenika da prirodni broj poveže sa svojstvom brojnosti skupova s jednakim brojem elemenata. Sve se aktivnosti provode s predmetima neposredne okoline, didaktičkim sredstvima (modeli geometrijskih likova: krugovi, trokuti, kvadrati, kocke, štapići, bojice, kamenčići, različiti plodovi itd.). Učenici nastavljaju ondje gdje su stali. Ako su usvojili brojenje do 3, nastavljaju dalje do 10. Na osnovu modela učitelja, učenik postavlja skup elemenata koji ima jednako mnogo kao zadani, demonstrirani skup. Skupu s jednakim brojem elemenata pridružuje se isti broj. Učenik tada slaže različite skupove s istim brojem elemenata od različita didaktičkog materijala. Učenik zatim može skup s određenim brojem elemenata dijeliti (primjerice, učenik dijeli voće, olovke, užinu svojim prijateljima, svakom u grupi tako da svatko dobije jednak broj predmeta: prvo svakome da jedan predmet pa nakon toga još jedan predmet dok ne podijeli sve predmete pri čemu je važno da ima broj predmeta koje može ravnomjerno podijeliti). Zatim se uspoređuju skupine s različitim brojem elemenata. Kasnije se prelazi na vizualne prikaze, a tek onda na grafičke. Shvaćanje brojnog niza prirodnih brojeva do 10 učenik spoznaje na isti način kao što je stvarao niz do broja 5. Određenom, poznatom skupu dodaje jedan element više. Pritom učenik vrši prebrojavanje elemenata skupa te tako određuje količinu elemenata. Kasnije se vježba provodi, primjerice, tako da prema izgovorenom broju učenici naprave skupinu (izgovaraju broj 1 i postavljaju jedan predmet, izgovaraju broj 2 i dodaju još jedan predmet, izgovaraju broj 3 i dodaju još jedan predmet, a zaustavljaju se kad izgovore i dodaju predmet na broj koji je trebalo prikazati). Učenici najprije dobivaju brojeve napisane na karticama koju pridružuju određenoj količini, zatim ih zapisuju na predloške. Kako se uvode brojevi, tako učenici zapisuju brojeve. Učenik nadalje može provoditi aktivnosti dopunjavanja skupa, primjerice, ispred njih postavljamo određeni broj predmeta (primjerice, 3). Zadajemo im da dopune skup do određene količine (primjerice, do 6). Učenici uzimaju predmet i stavljaju ga na stranu i izgovaraju broj 1, uzimaju novi predmet, stavljaju ga do prvog i izgovaraju broj 2, uzimaju novi predmet, stavljaju ga i izgovaraju broj 3. S druge hrpe predmeta uzimaju predmet, stavljaju na prvu hrpu i izgovaraju broja 4 i tako do broja 6. | ||
Također, provođenjem aktivnosti upoznaju i relacije među brojevima pridruživanjem elemenata skupova (manji od, veći od, jednako). Preporučuje se uporaba Numicona i računaljki s naglaskom na prepoznavanje broja 10. Učenika se potiče da se što češće koristi brojenjem u praktične svrhe, prebrojavajući predmete oko sebe (odmaknuti, primjerice, tri stolca, dodati tri čaše i sl.). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.2.3. Učenik uspoređuje i prikazuje količine prirodnim brojevima do 20. | – broji do 20 (dodajući 1 na deseticu) – pokazuje skupinu u kojoj je manje/više elemenata (do 20 elemenata) – raspoređuje predmete u dvije i više jednakobrojnih skupina – stvara skupine sa zadanim brojem elemenata – ponavlja odbrojavanje predmeta – izdvaja navedenu količinu predmeta – broji slijedom predmete – prepoznaje, razlikuje i piše znamenke do 20 | – stvara skupine sa zadanim brojem predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezuje količinu i broj. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Sve se aktivnosti provode do najveće količine od 20 predmeta / komada didaktičkog materijala / sličica. Učenici formiraju skupove predmeta tako da svaki sljedeći sadrži jedan element više od prethodnog. Brojenje usvajaju pomicanjem predmeta, dodirivanjem, pokazivanjem pogledom, brojenjem predmeta koji se gibaju, koji slijede jedan iza drugoga. | ||
Ispred učenika postavljamo 1 predmet i pokraj toga stavljamo karticu s napisanim brojem jedan. Nakon toga dodajemo još jedan predmet pri čemu učenik prebrojava predmete, izgovara broj 2 i postavljamo karticu s napisanim brojem dva. Dodajemo još jedan predmet, učenik broji do 3 i postavljamo karticu s napisanim brojem tri. Postupak ponavljamo do broja 10. Nakon toga broje do 20 dodajući broj 1 na prije upoznatu deseticu. Učenici vizualno uspoređuju količine do 20 predmeta pokazivanjem u kojoj skupini je manje/više predmeta. Skupine trebaju biti takve da je moguće bez brojenja odrediti u kojoj je skupini manje/više predmeta. Raspoređuju predmete u dvije ili više jednakobrojnih skupina pri čemu broj predmeta mora biti djeljiv s brojem skupina u koje ih želimo rasporediti. Ako dijelimo predmete u 2 skupine, broj predmeta treba biti djeljiv s 2. Učenici iz skupine predmeta uzimaju predmet i postavljaju ga na jednu hrpu. Uzimaju novi predmet i postavljaju ga na drugu hrpu. Ponovno uzimaju predmet i stavljaju na prvu hrpu i tako redom dok ne rasporede sve predmete u zadani broj skupina. Osim toga, učenici trebaju stvarati skupine zadanih elemenata. Kažemo im koliko elemenata treba imati skupina. Uzimaju predmet, stavljaju ga sa strane i govore jedan. Uzimaju drugi predmet, stavljaju ga pokraj prvog i govore dva i tako redom dok ne izgovore broj koji smo zadali. | ||
Učenik prepoznaje, razlikuje i piše znamenke do 20 na način kao i kod broja 5. Do broja 10 učenik dodaje po jedan predmet na postojeću količinu. Nakon što nauči broj 10, na deseticu dodaje broj 1 i stvara broj 11. Učenik izmjenjuje znamenke jedinice u brojevima od 10 do 20 tako da promatra koliko je predmeta dodao na deseticu. Učenik zapaža da brojevi iznad 10 sadrže dvije znamenke koje im je potrebno na konkretan način objasniti. Ispred učenika postavljamo kartice s nacrtanim predmetima. Kartice prikazuju količine od 1 do 20 predmeta. Učenik prebrojava predmete na karticama i pokraj svake postavlja karticu s brojem koji prikazuje odbrojanu količinu predmeta. U početku kartice s predmetima moraju biti posložene redom, od 1 do 20 predmeta, a kasnije mogu biti izmiješane tako da učenik ne zna koji broj slijedi nakon prebrojene količine. Preporučuje se uporaba Numicona i računaljki kako bi vizualizirali brojeve. Kod Numicona staviti naglasak na broju pločici koja predstavlja broj 10. Kada odbroji do 10, sve pločice zamjenjuje pločicom koja predstavlja broj 10. Na nju dalje nastavlja i dodaje ostale pločice kako bi usvojio brojeve od 10 do 20. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.2.4. Učenik zbraja i oduzima do 10. | – zbraja do 10 – oduzima do 10 – koristi se znakovima +, – , = | – zbraja i oduzima do 10 |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zbraja i oduzima brojeve do 10. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik usvaja zbrajanje i oduzimanje brojeva na konkretima (do 10). Za početak učenici uče igrajući se. Primjerice, organiziramo situacijske igre u kojima se učenici trebaju koristiti novcem (primjerice, kupuju čokoladice koje koštaju 2 i 3 eura pa moraju odrediti koliko će ukupno platiti čokoladice. Nadalje, učenici broje autiće na parkiralištu prilikom čega na parkiralište dolazi još autića pa ih pitamo koliko je ukupno autića na parkiralištu.) Nakon toga učenici zbrajaju koristeći se konkretima. Ispred njih postavljamo određeni broj predmeta. Učenici broje predmete i ispod njih postavljaju karticu s brojem koji predstavlja tu količinu predmeta. Govorimo im kako ćemo dodati još predmeta. Nakon toga učenici pokraj broja stavljaju znak +. Na drugu hrpu postavljamo još nekoliko predmeta. Učenici ih prebrojavaju i ispod nje (pokraj znaka plus) postavljaju karticu s brojem koji predstavlja količinu predmeta druge skupine. Pokraj tog broja stavljaju znak = i počnu prebrojavati sve predmete zajedno. Nakon što prebroje količinu, pokraj znaka = postavljaju rezultat. Ispred učenika postavljamo zadatak napisan pomoću kartica. Primjerice, 3 + 5 =. Učenici ispod broja 3 postavljaju 3 predmeta, prepoznaju znak plus (+) kao proces dodavanja predmeta, ispod broja 5 postavljaju 5 predmeta. Prebrojavaju koliko predmeta imaju pred sobom i pokraj znaka jednakosti (=) postavljaju rješenje. | ||
| Kako bi svladali oduzimanje, ispred učenika postavljamo određeni broj predmeta. Ispod te količine oni postavljaju karticu s brojem koji predstavlja broj predmeta. Učenicima govorimo kako ćemo oduzeti određenu količinu predmeta nakon čega oni pokraj prvog broja postavljaju znak minus ( – ). Rukom fizički odmičemo određenu količinu na stranu. Učenici prebrojavaju tu količinu i pokraj znaka minus ( – ) stavljaju broj koji predstavlja odmaknutu količinu. Postavljaju znak jednako (=) i prebrojavaju što im je ostalo. Rješenje postavljaju pokraj znaka jednako (=). Ispred učenika postavljamo zadatak napisan pomoću kartica, primjerice, 5 – 3 =. Učenici ispod broja 5 postavljaju 5 predmeta, prepoznaju znak minus ( – ) kao proces oduzimanja predmeta. Prebrojavaju 3 predmeta i stavljaju ih sa strane. Broje ono što je ostalo i pokraj znaka jednako (=) stavljaju karticu s rješenjem. Nakon konkreta, preporuka je računati koristeći se Numiconom, računaljkama i kalkulatorom. Učenika se potiče da što više primjenjuje stečena znanja zbrajanja i oduzimanja u praktičnom životu uz didaktičku podršku (primjerice, zbrajanje pribora za jelo, istovrsnog posuđa, namještaja, igračaka...). | ||
| C. Mjerenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.2.1. Učenik uspoređuje mjerljiva svojstva nestandardnim mjerilima. | – uparuje predmete iste mase – određuje koji je predmet teži, a koji lakši – određuje predmete približno jednake mase – niže predmete po masi od najlakšega do najtežeg i obrnuto – mjeri nestandardnim mjerilima, tj. nekim kuhinjskim predmetom kojim se može zahvaćati masa (primjerice, žlica, šalica, čaša, grabilica) – uspoređuje volumen pretakanjem, ulijevanjem – povezuje predmete za svakodnevnu upotrebu s određenim volumenom – mjeri volumen nestandardnim mjerilima, kuhinjskim predmetom (primjerice, čaša) – duljinu mjeri palcem, laktom ili korakom | – mjeri nestandardnim mjerilima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nestandardna mjerila. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik uparuje predmete iste mase tako da ih uzima u ruku. Masa predmeta mora biti različita, primjerice, čaša šećera i kilogram šećera, olovka i udžbenik, bombon i vrećica bombona... Učenik mjeri namirnice iz svakodnevne upotrebe. Provode se igre trgovine. Nekoliko predmeta niže po masi od najlakšega do najtežeg. Mjeri nestandardnim mjerilima tako da uspoređuje dvije mase, primjerice, brašna, riže, šećera tako da odvaja svaku masu žlicom ili šalicom. Volumen u dvjema posudama uspoređuje pretakanjem ili ulijevanjem u jednake posude. Nabraja predmete iz svakodnevne uporabe kojima možemo mjeriti volumen. | ||
| Duljinu predmeta mjeri palcem, laktom ili korakom, broji koliko je palaca duga bilježnica, koliko lakata je dug stol ili koliko je koraka duga učionicu. Nabraja gdje se u svakodnevnom životu susreće s duljinom, primjerice, koliko je udaljenost od škole do kuće. Učenik eksperimentira tako da stavi 5 žlica šećera u jednu papirnatu vrećicu i 20 žlica šećera u drugu papirnatu vrećicu. Provjerava koja vrećica je teža i povezuje to s brojem žlica šećera stavljenih u svaku od njih. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.2.2. Učenik prepoznaje dan/tjedan kao mjerenje u svakodnevnom životu. | – prepoznaje dan kao mjerenje u svakodnevnom životu – razlikuje i imenuje dijelove dana – prepoznaje tjedan kao mjerenje u svakodnevnom životu – razlikuje radne i neradne dane u tjednu | – imenuje dijelove dana i dane u tjednu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik smješta događaje u odnose doba dana i tjedna. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik prepoznaje dan kao mjernu jedinicu. Razlikuje i imenuje dijelove dana (jutro, prijepodne, podne, poslijepodne, večer). Vlastite aktivnosti smješta u dijelove dana (ujutro pere zube, u podne ruča, poslijepodne ide na plivanje). Na karticama aktivnosti spaja s dijelovima dana. Aktivnosti možemo pridruživati i na lenti vremena tjedna koju ćemo u početku podijeliti na radne i neradne dane. Prepoznaje tjedan kao mjernu jedinicu. Razlikuje radne i neradne dane prema svojim aktivnostima. Radnim danima ide u školu, a neradne dane provodi s roditeljima. Izrađuje kalendar vremena s rasporedom sati. Stavlja sliku sebe i obitelji u aktivnosti u određenom vremenu tijekom dana i tjedna. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.2.3. Učenik prepoznaje novac. | – prepoznaje kovanice i novčanice eura u vrijednosti od 1 euro, 2 eura, 5 eura i 10 eura – opisuje kovanice i novčanice – navodi gdje se koristi novcem – prepoznaje svrhu i korist štednje | – opisuje kovanice i novčanice |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – euro kao službeni novac u Republici Hrvatskoj. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Prepoznaje kovanice i novčanice eura pomoću modela novca kako bi razvio vještinu služenja njime. Opisuje kovanice i novčanice: kakvog su oblika, od kojeg su materijala izrađene, promatra što je na njima prikazano. Na kovanici od jednog eura prikazan je broj, a s druge strane životinja kuna. Učenik navodi odakle roditeljima novac i čemu služi. Novac služi kao sredstvo razmjene, njime se iskazuje vrijednost nekoga ekonomskog dobra ili usluge. Učenik navodi gdje se sve koristi novcem (u trgovini, kod frizera), ima li svoj novac te gdje ga štedi (kasica, banka). Učenik donosi svoju kasicu u školu, promatra ju i opisuje što je zajedničko između kasice i banke, a po čemu su različite. Ako učenik nema kasicu, može je u školi izraditi od kutija ili slično. Navodi svrhu i korist štednje te gdje se čuva novac (banka). Opisuje pojmove bankomat i banka. Ako postoji mogućnost, učenik može prošetati do bankomata ili se može organizirati posjet banci. Kako bi se učenicima što više približio pojam novca, trgovina i banke preporučuje se što više igara i dramatizacije na tu temu, primjerice, otići u kabinet domaćinstva, na artikle zalijepiti cijene i s učenicima razgovarati što je jeftinije, što skuplje, za što je potrebno više/manje novca. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Matematičke vještine u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Prostor i predmeti oko mene | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.3.1. Učenik određuje složene međusobne položaje predmeta (lijevo – desno, gore – dolje). | – prepoznaje složene odnose među predmetima (lijevo – desno, gore – dolje) – imenuje položaje među predmetima – postavlja i pokazuje predmete u različitim položajima u prostoru | – imenuje položaje među predmetima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – međusobni položaji predmeta. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda U početku učenik prepoznaje u kojem se odnosu nalazi, primjerice, lampa u odnosu na njega (lijevo, gore). Razgovarajući, učenik prepoznaje složene odnose među predmetima. Imenuje da se stolac nalazi lijevo i ispred stola. U učionici učenik postavlja predmete prema dvostrukim kriterijima poput, primjerice, postavljanja knjige unutar ormara na najvišu policu ili pernice desno i ispod u odnosu na udžbenik. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.3.2. Učenik crta različite vrste crta. | – povezuje dvije točke crtom/dužinom – povezuje dvije točke crtom/dužinom zadanog svojstva (boja, debljina, punina) – razlikuje ravne i zakrivljene crte – crta različite vrste crta prateći predložak | – povezuje dvije točke crtom/dužinom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje točaka ravnim i zakrivljenim crtama. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik povezuje prostoručno dvije točke crtom. Povezuje dvije točke dužinom i to uporabom geometrijskog pribora. Povezuje dvije točke crtom zadanog svojstva (boja, debljina, punina). Razlikuje ravne crte nacrtane geometrijskim priborom i zakrivljene crte. Prema predlošku crta različite vrste crta (crvenu tanku). Učenik se koristi različitim šablonama i crtaju pomoću njih. Crte se mogu zadati koso, vodoravno i horizontalno. Kasnije učenik crta crte nastavljajući niz crta bez predloška. Povezuje tri točke ravnom crtom i tako dobiva trokut. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV A.3.3. Učenik izdvaja geometrijska tijela i likove. | – razlikuje geometrijska tijela (kocka, kvadar, kugla, valjak) – izdvaja geometrijska tijela iz svoje okoline – razlikuje geometrijske likove (kvadrat, pravokutnik, trokut, krug) | – izdvaja geometrijska tijela iz svoje okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – geometrijska tijela i geometrijski likovi. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Promatranjem i opipavanjem modela geometrijskih tijela opisuje i pokazuje njihova zajednička i različita svojstva svojim riječima (ravne i zakrivljene plohe, kocka i kvadar imaju vrhove i bridove). Iz svoje okoline izdvaja predmete u obliku kocke, kvadra, kugle i valjka (kockica za igranje, ormar, lopta, olovka). Učenik razlikuje geometrijska tijela (kocka, kvadar, kugla i valjak). Učenik može ormar povezati s kvadrom, kuglu s kuglicom za bor i slično. Prislanjanjem kocke na papir i ocrtavanjem, učenik crta kvadrat. Istim postupkom preslikava kvadar i crta pravokutnik. Time razlikuje tijela od likova koji su na papiru i ne mogu se opipati. Iz svoje okoline izdvaja predmete u obliku kvadrata, pravokutnika, trokuta i kruga (tanjur, ogledalo, bilježnica, prometni znakovi). Geometrijske likove crta po zadanom predlošku, a kasnije koristeći se predlošcima na ravnalu. Učenik se koristi plastičnim geometrijskim likovima, oblikuje kuću, čovjeka, automobil, stvara nove oblike. | ||
| B. Brojevi i računanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.3.1. Učenik prepoznaje svojstvo nepromjenjivosti. | – navodi da su promatrana svojstva dvaju predmeta, oblika ili skupova jednaka – mijenja svojstvo jednog predmeta, oblika ili skupa preoblikovanjem – prepoznaje nepromjenjivost svojstva vraćanjem u prvobitni oblik ili pridruživanjem elemenata | – mijenja svojstva predmeta, oblika ili skupa preoblikovanjem |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svojstvo nepromjenjivosti. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Promatra dva predmeta i navodi njihova zajednička svojstva, a zatim uočava i jednakost predmeta. Mijenja svojstvo jednog predmeta, oblika ili skupa preoblikovanjem. Učenik eksperimentira tako da tekućinu iz čaše prelijeva u posudu. Brašno stavlja u različite posude. Uočava razlike koje se događaju. Prepoznaje nepromjenjivost svojstva vraćanjem u prvobitni oblik ili pridruživanjem elemenata. Uočava da se količina nije promijenila. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.3.2. Učenik zbraja i oduzima do 20. | – zbraja do 20 – oduzima do 20 – koristi se znakovima +, – , = | – zbraja i oduzima do 20 |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zbrajanje i oduzimanje brojeva do 20. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik zbrajanje i oduzimanje do 20 izvodi baratajući pomoćnim zornim sredstvima. Zbrajanje i oduzimanje do 20 potkrjepljuje se odgovarajućim didaktičkim materijalom, primjerice, štapićima kojima se predočavaju desetice i jedinice (broj 12 predočava se snopom štapića od deset jedinica – deset štapića vezanih u cjelinu kojoj dodaje 2 štapića). Zbrajajući do 20, učenici se mogu koristiti i Numiconom, računaljkama i kalkulatorom. Učenika se potiče da što više primjenjuje stečena znanja zbrajanja i oduzimanja u praktičnom životu uz didaktičku podršku (brojenje stranica bilježnice/knjige, zbrajanje bobičastog voća...). Prije su naučili značenje znakova +, – i = pa im postavljamo zadatke koje prikazuju Numiconom i zapisuju rezultat. Gdje god je moguće, inzistirati da se kao broj 10 koriste pločicom koja predstavlja broj 10. Tako, primjerice, ako zbrajamo 14 i 1, broj 14 treba prikazati kao pločicu deseticu i 4 jedinice. Desetica se može kasnije prikazati (prema napretku učenika) brojevnom slikom (slike predmeta, biljaka, životinja, točkice s pridruženom brojkom 10). Preporuka je, također, koristiti se digitalnim aplikacijama kao što su Matematički vrtuljak i Domino. Slijed zbrajanja i oduzimanja metodički je zadan, a provodi se sukladno dostignutim razinama znanja učenika (zbrajanje broja 10 i jednoznamenkastog broja, odnosno oduzimanje jednoznamenkastog broja od dvoznamenkastog tako da razlika bude 10, zbrajanje jednoznamenkastoga i dvoznamenkastog broja čija je suma 20, odnosno oduzimanje jednoznamenkastog broja od 20, zbrajanje jednoznamenkastoga i dvoznamenkastog broja, odnosno oduzimanje jednoznamenkastoga broja od dvoznamenkastog unutar druge desetice). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV B.3.3. Učenik se koristi brojevnim količinama do 50/100 elemenata. | – stvara skupine sa zadanim brojem elemenata – oblikovanje pojma prirodnih brojeva do 50/100 bez prijelaza desetice (pomoću konkreta ili brojevne crte) – zbraja i oduzima brojeva deseticama do 50/100 (pomoću konkreta ili brojevne crte) – određuje odnos među zadanim/naučenim količinama riječima više – manje – jednako – određuje odnos među zadanim/naučenim brojevima riječima veći – manji – jednak | – združuje skupine od 10 elemenata |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – količine predmeta do 100. Prošireni sadržaj: proširivanje pojma prirodnih brojeva do 50/100 bez prijelaza desetice, zbrajanje i oduzimanje brojeva do 50/100 bez prijelaza desetice (pomoću konkreta ili brojevne crte, najprije deseticama, a zatim metodičkim slijedom). | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Sve se aktivnosti provode s predmetima, didaktičkim materijalom, grafički sličicama kao do količine 20. Odbrojenih deset elemenata/jedinica (štapića) vezuje se u snopiće ili se koriste Numicon pločicama/deseticama kojima se dodaju jedinice do iduće desetice i tako slijedom. Učenik uspoređuje količine elemenata u zadanim skupovima (jednako mnogo, manje, više). Svaki učenik počinje od razine na kojoj se nalazi. Ako je svladao ishod do broja 10, nastavlja dalje do 50. Učenicima najprije, prema zadanom modelu, zadajemo da naprave skupinu s određenim, poznatim brojem elemenata koji onda povećavaju za jedan element, upoznaju količinu i pridružuju karticu s napisanim brojem/znamenkom što je učeniku potrebno na njemu odgovarajući način i objasniti. Nadalje, možemo provesti aktivnosti tako da ispred učenika postavljamo kartice s napisanim brojevima. Izgovaramo broj i učenik pokazuje karticu na kojoj je zapisan taj broj. U početku to radimo s manjim brojem kartica koje postavljamo ispred učenika (5 kartica) s po jednim brojem iz svake desetice i različitom znamenkom jedinice (primjerice, 32, 75, 56, 97, 80) kako bi učenici na temelju znamenaka mogli prepoznati brojeve. Nakon toga učenici idu redom po karticama i izgovaraju napisane brojeve. Sa svakom novom aktivnosti taj se broj kartica (brojeva) povećava. Učenici zbrajaju i oduzimaju koristeći se računaljkama i Numiconom dok sa strane imaju zapisane ili zapisuju zadatke. Zadatke možemo izgovarati, učenici svaki broj prikazuju Numicon pločicama, zapisuju ga na papir i dalje rade po uputi (dodaju/oduzimaju) drugi broj. Učenici se koristite džepnim računalom, različitim digitalnim aplikacijama, matematičkim vrtuljkom, dominom. Učenika se potiče da što više primjenjuje stečena znanja zbrajanja i oduzimanja u praktičnom životu uz didaktičku podršku (primjerice, uporaba novca, vaganje, prepoznavanje brojevnih količina u katalozima, pridruživanje novčanica, očitavanje veličina u domaćinstvu i pripremi jela). | ||
| C. Mjerenje | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.3.1. Mjeri standardiziranim mjerilima. | – promatranje i procjenjivanje (duljine različitih predmeta i različitih duljina) – promatranje i procjenjivanje mase predmeta – mjerenje mase određenim standardnim mjerilima prema naučenom – koristi se vagom za određivanje mase (kilogram, pola kilograma) – procjenjuje volumen pretakanjem, ulijevanjem – mjereni volumen određenim standardnim mjerilima prema naučenom (primjerice, menzura) – prepoznaje oznake na ambalažama (kg, l) | – navodi predmete iz svojeg okružja za koje mjerimo duljinu, masu i volumen |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjerenje standardiziranim mjerilima Prošireni sadržaj: mjeri duljinu dužine, mjeri i crta dužine zadane duljine, mjeri masu tijela, mjeri volumen tekućine (litra). | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik promatranjem dvaju predmeta različitih duljina određuje koji je duži, a koji kraći. Učenik procjenjuje njihovu duljinu, a nakon toga mjeri ravnalom ili krojačkim metrom. Nabraja predmete iz svojeg okružja za koja mjerimo duljinu, poput duljine učionice, tepiha, igrališta. Mogu se provoditi aktivnosti u kojima učenik mjeri duljinu učionice ili duljinu igrališta te ih iskazuje u metrima. | ||
Učenik procjenjuje masu dvaju predmeta, koji je lakši, a koji teži kao što su olovka i udžbenik, 1 kg šećera i žlica šećera i dr. Predmete drži, podiže i uspoređuje njihovu masu. Nabraja predmete iz svojeg okružja za koja mjerimo masu: brašno, čokolada, voće, povrće. Učenik mjeri masu predmeta ili vlastitu masu na vagama (digitalna i analogna vaga). Vrijednosti iskazuje u kilogramima. Učenik procjenjuje volumen dviju tekućina poput tekućina u čaši i boci tako da pretače i ulijeva tekućinu iz čaše u bocu. Nabraja predmete iz svakodnevne upotrebe za koje se određuje volumen: mlijeko, čaj, voda i sl. Volumen mjeri menzurama ili plastičnim posudama za mjerenje. Navodi predmete za svakodnevnu upotrebu za koje je važno odrediti masu, volumen i duljinu. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.3.2. Učenik se snalazi u vremenu. | – razlikuje aktivnosti koje provodi u pojedinim danima – navodi da je tjedan razdoblje od 7 dana – prepoznaje mjesece u godini na slikovnom rasporedu / kalendaru – povezuje sebi važne događaje s određenim mjesecima u godini – mjeri vremenski interval i očitava vrijeme od punoga i pola sata | – prepoznaje mjesece u godini prema sebi važnim događajima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – snalaženje u vremenu. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik razlikuje aktivnosti koje provodi pojedinim danima. Navodi da je tjedan razdoblje od 7 dana. Imenuje dane u tjednu. Prepoznaje mjesece u godini na slikovnom kalendaru. Povezuje sebi važne događaje s određenim mjesecima. Navodi u kojem mjesecu je rođen, u kojem ide na more, kada pada snijeg. Aktivnosti pridružuje na slikovnom kalendaru stavljanjem kartice s aktivnošću na mjesec. Promatra sat te nabraja što sve vidi, kazaljke (mala i velika), brojeve. Velika kazaljka označava minute, a mala sate. Očitava vrijeme na puni sat. Izrađuje sat od papirnatih tanjura i kolažnog papira. Određuje puni sat kad ide u školu, kad ruča, kad ide na spavanje. Sličicama na karticama / nastavnom listiću pridružuje vrijeme. Učenici se mogu koristiti aplikacijom Vremenski vrtuljak. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK MV C.3.3. Učenik prepoznaje i koristi se novčanicama do 50 eura. | – prepoznaje kovanice i novčanice eura vrijednosti do 50 eura – svrstava kovanice i novčanice prema visini njihove vrijednosti – povezuje određene kovanice i novčanice s vrijednošću određenih proizvoda – štedi novac i kontrolira izdatke | – razlikuje kovanice i novčanice manje novčane vrijednosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – novčanice do 50 eura. Prošireni sadržaj: primjenjuje novac u jediničnoj vrijednosti eura u skupu brojeva do 50 eura. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnoga ishoda Učenik prepoznaje kovanice i novčanice eura vrijednosti do 50 eura kako bi razvio vještinu služenja njime. Opisuje kovanice i novčanice: kakvog su oblika, od kojeg materijala su izrađene te promatra što je na njima prikazano. Učenik svrstava kovanice i novčanice prema njihovoj vrijednosti, zatim prikazuje da je novčanica od 10 eura iste vrijednosti kao i pet kovanica od 2 eura. Modelima novca možemo učenicima prikazivati jednaku vrijednost. Igrom (Monopoly, trgovina) i uz modele novca učenici povezuju kovanice i novčanice s vrijednošću određenih proizvoda. Učenici opisuju trgovine i što sve mogu kupiti. Navode primjere što mogu kupiti u vrijednosti od 20 eura, a što 50 eura. Učenik navodi da je štednja važna i nabraja kako on i roditelji kontroliraju izdatke (u kućanstvu štedljivo uključivati svjetlo, štedljivo trošiti vodu prilikom tuširanja i pranja zubi; odlaskom u trgovinu pažljivo birati što ćemo kupiti, ne možemo sve što se poželi staviti u košaricu). Potaknuti razgovor s učenicima koliko nam dugo treba da bismo uštedjeli novac za kupnju bicikla ili automobila. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Matematičke vještine u
dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Planiranjem i povezivanjem matematičkih vještina s drugim područjima kurikula, međupredmetnim temama i sadržajima ostalih predmeta te njihovom cjelovitom primjenom u profesionalnoj i privatnoj sferi života, učenje i poučavanje matematičkih vještina u potpunosti zaokružuje svoju svrhu.
Matematičke se vještine uče i poučavaju na primjerima i problemima koji se javljaju u svijetu koji nas okružuje te u drugim znanostima, baš kao što se i većina matematičkih koncepata izgradila s potrebom rješavanja životnih problema. Koristeći se dostignućima tehnologije, matematičke vještine osiguravaju alate za razumijevanje, opisivanje i primjenu u svim područjima ljudskih djelatnosti. Upravo je ta njezina sveobuhvatnost pokretačka snaga mnogih učenikovih aktivnosti pri učenju i primjeni matematike.
Primjenom matematičkih i jezično-komunikacijskih vještina učenici jasno i kreativno izražavaju svoje ideje, razvijaju komunikacijske vještine prilagođene različitim situacijama, kao i medijsku pismenost. Razvijanjem prostornoga mišljenja i vizualizacije učenici razumijevaju svijet i prostor u kojemu žive, što pridonosi njihovoj koordinaciji te umjetničkom izražavanju.
Provedbom različitih projekata o zdravlju, sportu, okolišu, poduzetništvu i drugim temama, učenici primjenjuju matematička znanja, vještine i sposobnosti. To pridonosi razvoju njihovih socijalnih vještina, kulture i osobnosti te otkrivanju njihove uloge u razredu, skupini, društvu. Tako se matematičke vještine prožimaju sa stvarnim životom, potiče se znatiželja i pozitivan stav prema učenju i povezivanju obrazovnih spoznaja i prirode svijeta.
Snažna i neraskidiva veza matematičkih vještina s drugim područjima, međupredmetnim temama i predmetima kurikula pridonosi izgradnji temeljnih kompetencija samosvjesne osobe koja će primjenjivati matematička znanja i vještine u različitim područjima svojeg života. Tako će svaka osoba posjedovati čitalačku, matematičku, medijsku, prirodoslovnu pismenost kao važne segmente za snalaženje u suvremenom svijetu.
Odgojno-obrazovni ishodi predmetnog kurikula Matematičke vještine povezani su sa svim predmetnim kurikulima i međupredmetnim temama.
U kurikulu Domaćinstvo poveznica su teme u kojima učenik povezuje obroke u danu, kod opisivanja stambenog prostora u kojem živi, kod pripreme obroka i opisivanja uporabne vrijednosti novca. U kurikulu Izobrazba u obavljanju poslova povezuju se različite tvorevine i njihova uporaba kod istraživanja dizajna, svojstava i materijala tvorevina.
U kurikulu Radni odgoj razlikuje predmete prema boji, veličini, teksturi te se koristi geometrijskim priborom (ravnalom) dok je u kurikulu predmeta Skrb o sebi poveznica razvrstavanje predmeta prema određenim svojstvima, uporaba novca te povezivanje glavnih obroka s dijelovima dana.
U kurikulu predmeta Socijalizacija razvijaju se radne navike, komunikacijske socijalne kompetencije te vještine kako se pridonosi radu grupe. U kurikulu predmeta Upoznavanje uže i šire okoline poveznica su prepoznavanje predmeta i osnovna obilježja okružja, prostorni odnosi predmeta te osnovne vremenske pojave. Osnove informatike i Matematičke vještine usko su povezane u većem dijelu kurikula. Likovna i glazbena kultura poveznicu imaju u sastavnicama likovnog jezika crta, boja, niza, kontrasta, kao i u konceptu prostora i prostornog oblikovanja te ritmu. U kurikulu Tjelesne i zdravstvene kulture poveznica su oblik, položaj, vrijeme i brzina. U kurikulu Hrvatskog jezika i komunikacije poveznica su jezično izražavanje i komunikacija, dok se odgojno-obrazovna očekivanja svih međupredmetnih tema realiziraju i na nastavi predmeta Matematičke vještine u skladu s razvojnim sposobnostima učenika i uz primjerenu podršku učitelja.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Pristup u učenju i poučavanju matematičkim vještinama usmjeren je na učenika, njegova iskustva, interese i potrebe. Temelj za uvođenje u predmet usvajanje je predaritmetičkih vještina kao polazišta za daljnju nadogradnju u svladavanju temeljnih, najjednostavnijih matematičkih sadržaja kojim će se učenik osposobiti za bolje razumijevanje svijeta oko sebe i uspješnije funkcioniranje u svakodnevnom životu.
Iskustva učenja
Uzimajući u obzir osobitosti učenika koji funkcioniraju na konkretno-operativnoj misaonoj razini i osobine matematičkih sadržaja koji predstavljaju apstrakcije, neophodno je postupno usvajanje sadržaja s polazištima na osjetilnom pristupu i potkrepljivanju sadržaja konkretnošću i perceptivnim podatcima i to slijedom ostvarivanja planiranih ishoda. Takav pristup zahtijeva postupno uvođenje učenika u matematičke sadržaje pri čemu se prolazi put učenja od iskustva s predmetima iz okružja, baratanja didaktičkim materijalom, korištenja vizualnim prikazima, do grafičkih prikaza te znakova/simbola, uz stalno poticanje komunikacije s učenikom.
Na putu stjecanja iskustava učenja u usvajanju matematičkih vještina nužno se poštuje određeni slijed koji se temelji na hijerarhijsko-logičkom rasporedu građe i njegovu koncentričnom širenju, što podrazumijeva da se sadržaji obvezno usvajaju određenim redom od jednostavnijih zahtjeva prema složenijim.
Odgojno-obrazovni ciljevi i ishodi predmeta Matematičke vještine postavljeni su tako da sustavnim, cjelovitim pristupom učenju i poučavanju, potiču i razvijaju kod učenika najjednostavnije, praktične matematičke kompetencije uz odgovarajuću im podršku. Radi toga se stjecanje iskustava učenja temelji na kontekstualnome i situacijskom pristupu, vođenom promatranju, baratanju predmetima iz bliže okoline, na postupnom otkrivanju njihovih svojstava, igri i iskustvenom učenju. Učenik promatra svijet oko sebe, uočava oblike, boje, međusobne položaje objekata, veličine i količine. Polazeći od konkretnoga, zornog, grade se najosnovnija matematička znanja i vještine. Okružje u kojem je učenik motiviran za učenje, postiže se odabirom aktivnosti koji su u skladu s njegovim interesima te se sustavno potiče cjelokupni razvoj učenika.
Uloga učitelja
Učitelj u osmišljavanju postupaka usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda uzima u obzir osobitosti, potrebe i interese učenika i zahtjeve predviđenih matematičkih sadržaja. Svakom će učeniku omogućiti usvajanje ishoda na njemu primjeren način polazeći od rezultata timski provedene inicijalne procjene kojom će pobliže odrediti dostignute razine, primjerice u odnosu:
– na razvojna područja važna za učenje (komunikacija, percepcija, pamćenje, pažnja, koncentracija, govor, motorika, emocionalno-socijalni razvoj i ponašanje)
– na stil i način učenikova učenja (vizualno, auditivno, kinestetički ili drugim osjetilnim putevima)
– na uključenost učenika (načini poticanja na aktivnost i zadržavanje u njoj, poticanje samostalnosti uz podršku, potrebno vrijeme za izvođenje aktivnosti i stanke, korištenje materijalima i sredstvima rada za izvođenje matematičkih radnji, učinkovitost u odnosu na okružje i sl.).
Na osnovu načinjene procjene učitelj određuje potrebe učenika, odabire te primjenjuje odgovarajuću podršku u procesu, metodama i aktivnostima učenja i vrednovanja, koja se može odnositi:
– na perceptivnu podršku (primjerice, predmeti iz okoline, manipulativna didaktička sredstva, materijal, slikovni prikazi, brojevne slike, različite vrste obilježavanja i označavanja, primjerice, skupa elemenata, podskupova, pridruživanja)
– na govornu podršku (učeniku razumljiv način komunikacije, korištenje komunikatorima, mimikom, gestama, izražajnom artikulacijom, govornim usmjeravanjem, približenost učeniku i sl.)
– na spoznajnu podršku (od konkretnog prema slici, riječi i znaku/simbolu, postupno usvajanje planiranih činjenica za usvajanje ishoda učenja, uz višekratno ponovljenu etapnu demonstraciju, mnoga vježbanja i ponavljanja rada sa sastavnicama skupa pri njihovu prepoznavanju, razvrstavanju, uspoređivanju, pridruživanju, upoznavanju količina, uvođenje u postupak i sl.)
– na podršku u zahtjevima (postavljanje jednoga preciznog zahtjeva, produženo vrijeme rada i potrebne stanke, strategije utjecaja na ponašanje učenika, podrška u korištenju sredstvima rada, pomagalima za učenike / asistivnom tehnologijom, IKT-om i sredstvima potpomognute komunikacije i sl.).
Učenicima će se ponuditi sadržaji koji su im zanimljivi za rad tako da potiču pažnju i usmjerenost učenika i želju za radom. Prema potrebama učenika usklađivat će se način predstavljanja sadržaja kao i postupnost i razina složenosti planiranih aktivnosti. Učitelj će kao moderator poticati učenike na jednostavno istraživanje, nuditi im praktične matematičke vježbe u kojima će iskustvenim učenjem uz primjerenu podršku u metodama rada ostvarivati zadane odgojno-obrazovne ishode učenja. Ishodi se ostvaruju radi funkcionalnog korištenja stečenim matematičkim znanjem u svakodnevnom životu. Radi toga upoznaju se svojstva različitih predmeta u okružju, njihovi međusobni odnosi, predmeti se grupiraju i slažu s određenim smislom, broje se s određenom svrhom (primjerice, stolci za goste, za proslavu rođendana, broj potrebnih tanjura na stolu). Učenici se upoznaju s vrijednošću novca, igraju se igre prodavača i trgovca koristeći se konkretnim proizvodima ili slikovnim prikazima itd. Za svakog učenika učitelj izrađuje individualizirani kurikul (procjena, potrebe učenika, razine ishoda, aktivnosti i strategije prilagodbe/podrške, vrednovanje). U svim metodičkim pristupima koristi se učeniku odgovarajućom podrškom utvrđenom procjenom koja je međusobno povezana i sljediva u svim sastavnicama individualiziranog kurikula.
Odgojno-obrazovni ishodi učenja predmeta Matematičke vještine uvjetuju izvođenje raznih aktivnosti na učeniku primjeren način. Posebno je važno da učitelj etapno pokazuje postupke rada uz provjeru razumijevanja. Vježbe se biraju od jednostavnih do složenih ovisno o razini na kojoj se učenik nalazi u stjecanju matematičkih znanja. Važno je da učitelj potiče učenike na njima zanimljiv način i stvara ugodno radno ozračje. Naročito je važna uloga igre kao jednog od temeljnih oblika i metoda rada s učenicima. U nastavi se igrom mogu lakše i brže usvojiti osnovna matematička znanja i vještine poput prebrojavanja, pridruživanja broja količini, a kasnije i zbrajanja i oduzimanja brojeva itd. Najčešće su to igre kartama, kockama, jednostavne društvene ili prigodno osmišljene didaktičke igre, kao i elementarne i pokretne igre, primjerice, Care, care, gospodare, Dan – noć i igre skrivača.
Materijali i izvori
Pri odabiru materijala i didaktičkih sredstava učitelj vodi brigu o potrebama učenika u odnosu na moguću pojačanu osjetilnost, emocionalno stanje i samostalnost, a u procesu rada i upotrebi mogućih dodatnih pomagala i tehnologija (informacijsko-komunikacijske tehnologije ili asistivne tehnologije koja podrazumijeva široki raspon tehnoloških sredstava kojima se podupire proces učenja). Izvori su znanja predmeti iz neposredne okoline, prirodnine, proizvodi, kućanski potrepštine, didaktička sredstva (modeli geometrijskih tijela i likova, štapići, slagalice, kocke, Numicon, računaljke, umjetni novac, predlošci s vizualnim prikazima, radni listovi i sva ostala sredstva koja se upotrebljavanju pri učenju i poučavanju predmeta). Postoji i niz aplikacija koje su namijenjene uvježbavanju matematičkih pojmova, a primjerene su i učenicima (Matematička igraonica, Domino brojalica, Matematički vrtuljak i dr.). Naročito je važna uloga igre kao jedne od temeljnih oblika i metoda rada s učenicima.
Okružje
Učenicima je važno osigurati poticajno okružje što se postiže odabirom aktivnosti koje su u skladu s interesima učenika i kojima se sustavno potiče cjelokupan razvoj učenika.
Učenje i poučavanje predmeta u pravilu se provodi u učionici, a ovisno o uvjetima dio sadržaja ostvaruje se izvanučionično kako bi se promatrala i otkrivala svojstva predmeta u prirodi, opažali oblici u prostoru i njihovi međusobni položaji, uspoređivale veličine, brojali predmeti u okružju koji pripadaju zajedno, ponajprije statični, a zatim i dinamični; obavila kupnja u obližnjoj trgovini za učenje uporabe novca itd. U osiguravanju učeniku primjerenog okružja važno je voditi brigu o specifičnostima senzoričkog funkcioniranja pojedinaca (bez iritirajućih podražaja), o njihovim emocionalnim stanjima, mobilnosti te pozicioniranju u odnosu na mjesto sjedenja. Poticajno radno okružje omogućit će učeniku razvijanje njegove socijalne vještine u suradničkim oblicima rada (rad u paru, skupini, na projektnom zadatku).
Određeno vrijeme
Nastava predmeta organizira se u dva sata tjedno. Predmetni kurikul Matematičke vještine sadrži tri područja, a vrijeme potrebno za usvajanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar pojedinog područja određuje učitelj, ovisno o interesu, potrebama učenika i planiranim ishodima. Važno je da učitelj tijekom planiranja predvidi odgovarajući broj sati vježbanja i ponavljanja nastavnih sadržaja. Kod odabira i pri ostvarivanju aktivnosti potrebno je uzeti u obzir vrijeme koje je učeniku potrebno kao i stanke u radu kako bi se zadržala učenikova pažnja i koncentracija te se izbjegla preopterećenost.
Grupiranje učenika
Uz individualan rad s učenicima je potrebno što su stariji, planirati više rada u paru i grupi za razvoj sposobnosti timskog rada. U svim oblicima zajedničkog rada važno je uzeti u obzir osobine pojedinih učenika (samostalnost, interese i potrebe) te jasno odrediti ulogu i način sudjelovanja svakoga pojedinog učenika. Tako se svakom učeniku omogućuje da može na sebi primjeren način učinkovito doprinijeti radu i time postići osobno zadovoljstvo i zadovoljstvo grupnim radom.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
U nastavnom predmetu Matematičke vještine vrednovanje je sastavni dio procesa učenja i poučavanja i daje obavijest o razini usvojenosti matematičkih znanja, razvijenosti matematičkih vještina i potiče izgradnju pozitivnog stava učenika prema učenju matematičkih vještina. Svi oblici vrednovanja iskazuju se opisno i služe kao jasna povratna informacija učeniku i roditelju o razini usvojenosti ishoda u odnosu na očekivanja. Učitelji imaju autonomiju i odgovornost izabrati najprikladnije metode i tehnike vrednovanja unutar pojedinih pristupa vrednovanju.
Vrednovanje mora biti planirano, redovito, sveobuhvatno i primjereno učeniku te odražavati i poznavanje procesa, osobitosti i konteksta učenja. Planiranost vrednovanja dokazuje se implementacijom metoda i tehnika vrednovanja u sve razine planiranja: godišnje, mjesečno, dnevno te u individualizirane kurikule učenika. Redovitost vrednovanja očituje se u neprekidnom opažanju, praćenju i dokumentiranju učenikova učenja i napredovanja. Sveobuhvatnost vrednovanja odnosi se na praćenje i vrednovanje učenikova znanja, vještina, stavova, interesa, aktivnosti, motivacije i samostalnosti. Primjerenost vrednovanja podrazumijeva osiguravanje prilagodbi vrednovanja u ipsativnom smislu koji će svakom učeniku omogućiti ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnome procesu.
Suvremenim pristupom vrednovanje treba biti instrument unaprjeđenja napretka učenika, ali i poučavanja učitelja i cijeloga odgojno-obrazovnoga sustava. Ono tako zahtijeva odgovornost svih sudionika procesa.
Sastavnice vrednovanja u nastavnome predmetu Matematičke vještine jesu:
– usvojenost znanja i vještina
– matematička komunikacija.
Usvojenost znanja vrednuje se na onoj kognitivnoj razini koja je određena individualiziranim kurikulom svakog učenika. Uspješnost u primjeni vještina ogleda se i procjenjuje u mogućnosti izvođenju matematičkih aktivnosti na poučavan način sukladan učenikovim spoznajnim i psihomotoričkim mogućnostima. Ovladanost matematičkim znanjima i vještinama podrazumijeva mogućnost primjene naučenog na učeniku primjerenoj razini.
Matematička komunikacija sastavni je dio usvajanja matematičkih znanja i vještina i odnosi se na razumijevanje matematičkih pojmova potrebnih za iskazivanje usvojenih matematičkih sadržaja na razini koja je odgovarajuća učeniku.
Individualiziranim kurikulom određuju se i prilagodbe vrednovanja za svakoga pojedinog učenika koje se odnose na proces rada (uporaba primjerenih sredstva iz neposredne okoline, didaktičkih sredstava, slikovnih i grafičkih predložaka, matematičkog pribora i materijala, vrijeme rada i pauze, pomagala i tehnologije, pomoć druge osobe, motivirajuće usmjeravanje, hrabrenje, poticanje i sl.), aktivnosti (uz etapnu demonstraciju, fizičko vođenje, rad prema uputi uz usmjeravajuće poticaje, rad prema naučenom modelu i sl.), metode (razgovora, odgovora na pitanja, praktičnoga i grafičkog rada prema modelu ili prema slikovnim predlošcima, čitanja i pisanja naučenih znamenaka i najosnovnijih matematičkih simbola i sl.). Vrednuju se individualizirani ishodi ostvareni uz planiranu vrstu i razinu podrške u odnosu na određeni tip vrednovanja.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje odvija se tijekom učenja i poučavanja. Odnosi se na proces prikupljanja informacija i dokaza o procesu učenja te na interpretacije tih informacija i dokaza kako bi učenici unaprijedili proces učenja, a učitelji poučavanje. Vrednovanje za učenje posebno je važno u dijagnostičkom smislu jer učitelju omogućuje pravodobno obraćanje pažnje na učenikove pogreške u radu i pružanje podrške u ispravljanju istih. Pritom učitelj ujedno preispituje jesu li zastupljene prilagodbe (perceptivne, govorne, spoznajne ili prilagodbe u zahtjevima) u aktivnostima učenja, vježbanja i ponavljanja učinkovite za učenika ili i dalje postoje prepreke u procesu učenja. Podatci dobiveni vrednovanjem učitelja mogu uputiti na to da je učeniku potrebno određene postupke ponoviti na isti način ili drugačijom metodom od primijenjene (primjerice, način izdvajanja ili sparivanja predmeta po određenom svojstvu, postupak uspoređivanja količina, brojenja, određivanja odnosa predmeta u prostoru, uočavanja međusobnih položaja objekata, prepoznavanja novčane vrijednosti određenih kovanica ili novčanica). Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika pa se trenutačna postignuća svakog učenika uspoređuju s njegovim prethodnim postignućima fokusirajući se na napredovanje koje je učenik ostvario u odnosu na postavljene odgojno-obrazovne ishode (kriterijsko vrednovanje).
Učiteljima vrednovanje za učenje pomaže:
– u prikupljanju informacija o početnim znanjima i iskustvima učenika, eventualnim miskoncepcijama, stilovima učenja učenika, o razinama usvojenosti znanja, motivacija za učenje i drugo
– u postavljanju ciljeva i planiranju poučavanja u skladu s potrebama učenika
– u dobivanju uvida u učinkovitost vlastita rada, učinkovitijem planiranju i neprekidnom unaprjeđenju procesa poučavanja.
Učenicima vrednovanje za učenje pomaže:
– da postanu svjesni koliko učinkovito uče te dobije povratnu motivirajuću informaciju o učenju
– da posredstvom učitelja unaprjeđuju svoj način učenja i stjecanja matematičkih vještina (kompetencija učiti kako učiti)
– da imaju bolja postignuća pod utjecajem čestih povratnih informacija o svojem učenju
– da razvijaju motivaciju za učenje, samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi.
U provođenju ovog tipa vrednovanja učitelj se koristi različitim metodama, sredstvima, obrascima procjene i praćenja, rubrikama, učeničim mapama, ciljnim opažanjima učenika tijekom individualnog rada ili rada u skupinama i propitivanjima njegovih aktivnosti.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje provodi se različitim oblicima samovrednovanja, a kasnije i vršnjačkog vrednovanja. Vrednovanje kao učenje temelji se na ideji da učenici vrednovanjem uče. Ono podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku učitelja kako bi se poticao razvoj učenikova samostalnog pristupa učenju. Samovrednovanje može biti konstruktivno pod uvjetom da su u procesu učenja, poučavanja i vrednovanja za učenje zastupljene sve prilagodbe koje su određenom učeniku potrebne i planirane individualnim kurikulom.
Kad se učenici i sami uključe u proces vrednovanja, on će im vjerojatno biti manje stresan i rizičan. Važno je da učenici budu upoznati s načinima određivanja cilja učenja kako bi tome usmjerili svoj rad te da učitelj učenika vodi i usmjerava u tom procesu vrednovanja.
Učenicima vrednovanje kao učenje pomaže:
– da razvijaju vještinu upravljanja svojim učenjem, dovode u vezu proces učenja sa svojim zalaganjem u učenju, jačaju motivaciju za daljnje učenje, svoje samopouzdanje i sliku o sebi.
Učiteljima vrednovanje kao učenje pomaže:
– u dobivanju uvida u učenikov način reagiranja i odnosa prema vlastitom učenju
– u postizanju učinkovitijeg poučavanja kako bi učenici postali samostalniji i motiviraniji
– u preispitivanju sadrže li metode i sredstva samovrednovanja (zadane slikovne rubrike i ljestvice procjene, slikovni provjerni popisi) odgovarajuću podršku za učenika (perceptivnu, govornu, spoznajnu ili prilagodbu zahtjeva) jer je podrška za učenika sljediva.
Zaključno opisno vrednovanje
Zaključno opisno vrednovanje treba se temeljiti na usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Za navedeno je nužna usvojenost ishoda provjeravati na što više različitih načina i u što više vremenskih točaka. Praćenje mora biti utemeljeno na vjerodostojnim, valjanim i dokazivim informacijama o učenikovu učenju i napretku, o onome što je naučio i kako se razvio. Dobro je temeljiti ga na što više različitih informacija (o postignuću na većemu broju provedenih aktivnosti, o njegovu sudjelovanju u radu u skupini s drugim učenicima i sl.). Tako će zaključno opisno praćenje biti utemeljeno na mnogim relevantnim podatcima (dobivenima različitim metodama vrednovanja: vrednovanja za učenje i kao učenje).
Izvješćivanje koje se odvija tijekom svakoga odgojno-obrazovnog razdoblja temelji se na informacijama dobivenima putem svih pristupa vrednovanja učenikovih postignuća vrednovanjem za učenje i vrednovanjem kao učenjem. Pritom se upotrebljavaju različiti načini izvješćivanja, od kojih su neki formalniji (svjedodžba na kraju nastavne godine, slanje pisanog izvješća i ocijenjenog uratka na uvid roditeljima i dr.), a neki manje formalni (razgovor s učenikom i roditeljima o postignućima te sljedećim ciljevima učenja i strategijama učenja). Izvješćivanje tijekom odgojno-obrazovnih razdoblja ima ponajprije dijagnostičku i formativnu ulogu. Na temelju informacija koje je učitelj prikupljao o učeniku tijekom odgojno-obrazovnoga rada, učitelj pri izvješćivanju odgovara na sljedeća pitanja:
– koje je odgojno-obrazovne ishode učenik već svladao i na kojoj razini te u kojim se odgojno-obrazovnim postignućima ističe
– u kojim je specifičnim područjima potrebno poboljšanje.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim djelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
SKRB O SEBI
A. Svrha i opis predmeta
Nastavni predmet Skrb o sebi interdisciplinarni je predmet koji integrira spoznaje iz prirodoslovnog, društveno-humanističkoga i tjelesno-zdravstvenoga područja. Spoznaje iz prirodoslovnog područja omogućuju učeniku da spozna sebe, svoje prirodne, biološke potrebe te odnos prema drugim ljudima i prema okolini. Spoznaje iz društveno-humanističkog područja uvode učenika u spoznaje o vlastitom životu i životu drugih ljudi te društvene odnose temeljene na uvažavanju i prihvaćanju ljudske prirode. Motoričke vještine, znanja i navike iz tjelesno-zdravstvenog područja pridonose optimalnoj razini motoričkog funkcioniranja učenika u svakodnevnim aktivnostima te stvaranju pozitivnog stajališta prema tjelesnom vježbanju, zdravlju i zdravom načinu života. Ovaj je kurikul namijenjen učenicima s većim i/ili višestrukim teškoćama u razvoju u dobi od 7. do 21. godine života.
Kurikul ima razvojni karakter, što znači da svako dijete obuhvaćeno programom počinje od osnovnih elemenata programa i doseže razinu maksimalne samostalnosti sukladno svojim individualnim sposobnostima bez obzira na ustroj odgojno-obrazovnih skupina. Dobna skupine od 7. do 10. godine (105 sati godišnje), 11. do 15. godine (70 sati godišnje) i od 16. do 21. godine (70 sati godišnje).
Kurikul ima zadaću da istodobno stimulira motorni, senzorni, emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj. Svrha predmetnog kurikula Skrb o sebi osnaživanje je učenika za samostalno izvođenje praktičnih aktivnosti svakodnevnog života vezanih za brigu o sebi i život u neposrednom okružju.
Vještine i navike koje ulaze u ovo praktično-osobno područje dijete spontano usvaja oponašanjem članova uže obitelji u svakodnevnim situacijama, no djetetu i/ili adolescentu s većim i/ili višestrukim teškoćama u razvoju njihovo usvajanje oponašanjem često predstavlja nerješiv problem. Stoga je potrebno posebnim pedagoškim metodama i strategijama učeniku omogućiti stjecanje vještina i razvoj navika u području higijene, prehrane, svlačenja i oblačenja, sigurnosti, zdravlja kao i samostalno i/ili potpomognuto izvršavanje jednostavnih dnevnih zaduženja te sudjelovanje u poslovima koji pridonose kvaliteti života.
Znanja, vještine i navike koje potičemo i razvijamo u predmetu Skrb o sebi usmjerene su na osamostaljivanje učenika u odnosu na sebe samog, njegovu neposrednu životnu okolinu te šire okružje kako bi stečeno znanje i vještine u kasnijem životu i radu postali trajne navike.
Provedbom aktivnosti skrbi o sebi učenici stječu temeljni osjećaj sigurnosti u području samostalnog življenja, ali isto tako razvija se samopouzdanje, upornost, odlučnost te pozitivnu sliku o sebi.
Kako bi aktivnosti skrbi o sebi prerasle u vještine, ustalile se i postale uobičajenima, katkada i potpuno automatiziranima, potrebno ih je provoditi sustavno i dosljedno uz postupno nadograđivanje i proširivanje novim praktičnim znanjima i iskustvima.
Nastavnim planom posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada predviđeno je učenje i poučavanje nastavnog predmeta Skrb o sebi u trima stupnjevima odgoja i obrazovanja koji se postupno nižu prema dobi i sposobnostima učenika. Potrebno je voditi računa o neravnomjernom razvoju u područjima individualnog funkcioniranja pa je nužan individualizirani pristup u realizaciji procesa učenja.
Razvoj svakodnevnih vještina i navika skrbi o sebi potrebno je neprekidno vrednovati i temeljem praćenja raditi potrebne izmjene i dopune individualnog programa.
Ciljevi koje pokriva ovo područje vezani su za svakodnevni život i poučavaju se u prirodnoj situaciji i prirodnom okružju, tako da postaju navike i učenik ih spontano ostvaruje u neposrednom okružju.
Primjenom različitih strategija aktivnog učenja i poučavanja posebnim kurikulom Skrb o sebi pridonosi se osposobljavanju učenika za uključenje u svakodnevni život u što redovitijim uvjetima.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Kao rezultat učenja i poučavanja Posebnoga predmetnog kurikula Skrb o sebi učenici će:
– usvojiti osnove pravilne prehrane i unosa hrane, razvijati primjerene prehrambene navike i stjecati znanja o važnosti zdrave prehrane
– stjecati i unaprjeđivati higijenske i navike osobne njege
– usvajati i razvijati vještine primjerenoga i praktičnog (funkcionalnog) odijevanja, brigu o odjeći i obući te uredan izgled
– usvajati i primjenjivati temeljna pravila primjerenog ponašanja i primjerenih društvenih navika
– razvijati vještine samopomoći i pomoći drugoj osobi te brigu o zdravlju
– usvajati praktična znanja o osnovnim mjerama opreza, opasnostima te zaštiti i sigurnosti u svakodnevnom životu
– razvijati pozitivan odnos prema radnim aktivnostima i obvezama svakodnevnog života
– razvijati vještine za aktivno i sigurno sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života
– stjecati samopoštovanje i samopouzdanje te pozitivnu sliku o sebi.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
U nastavnom predmetu Skrb o sebi učenici stječu potrebna znanja i vještine u svakodnevnim aktivnostima potrebnim za što samostalniji život i primjereno funkcioniranje u dnevnim školskim, kućanskim i ostalim aktivnostima. Učenici stječu znanja i vještine iz različitih područja svakodnevnog života u školi, domu i društvenoj zajednici.
Učenici s većim i/ili višestrukim teškoćama u razvoju postižu ishode pojedinog područja sukladno svojim mogućnostima bez obzira na dobnu skupinu u kojoj usvajaju nastavne sadržaje. Iako su sve vještine skrbi o sebi rutina za ostale učenike, za ove je učenike izuzetno važno omogućiti uvježbavanje i ponavljanje svakog sadržaja, u radu se koristiti konkretnim materijalima i stvarnim situacijama kad god je to moguće te omogućiti dovoljno vremena za svaku aktivnost sukladno njegovim sposobnostima kako bi učenik postao što samostalniji i neovisniji o drugim osobama iz svojeg okružja.
Nastavni predmet Skrb o sebi obuhvaća sadržaje iz područja osobne higijene, održavanja i upotrebe odjeće i obuće, snalaženja u poznatome i nepoznatom prostoru, orijentacije u vremenu, brige o zdravlju i zaštiti zdravlja, samopomoći i pomoći drugome, prehrani, pripremi jednostavnih obroka, uporabi kućanskih aparata i jednostavnih alata. Sadržajima ovoga nastavnog predmeta učenik nadalje usvaja pravila ponašanja u svakodnevnim aktivnostima, stječe znanja o primjerenom provođenju slobodnog vremena, sigurnom kretanju ulicama, putovanjima, kao i o razlikovanju nasilnoga od nenasilnog ponašanja, prihvatljivog i neprihvatljivog tjelesnog dodira te obrani i zaštiti od takvih oblika ponašanja. Prepoznavanje emocija i raspoloženja, svojih i drugih osoba, značajan je sadržaj ovoga nastavnog predmeta, a sukladno mogućnostima, učenici će stjecati i znanja o novcu i njegovoj pravilnoj uporabi.
Stoga je kurikul nastavnog predmeta Skrb o sebi organiziran u pet međusobno povezanih područja: higijenske navike i osobna urednost, hranjenje i zdrava prehrana, odijevanje i održavanje odjeće i obuće, život u kućanstvu i zajednici te zdravlje i sigurnost.
1. slika: Predmetna područja u organizaciji posebnog kurikula nastavnog predmeta Skrb o sebi – grafički prikaz
Organizacijsko područje higijenske navike i osobna urednost usmjereno je prvenstveno na usvajanje svih onih osnovnih elemenata koji će omogućiti učenicima s teškoćama u razvoju stjecanje potrebnih znanja i vještina za izvršavanje svakodnevnih aktivnosti osobne higijene i održavanja osobne urednosti te poticati što veću samostalnost prilikom izvedbe istih. Navedeno područje obuhvaća usvajanje pravilnih odgojno-obrazovnih obrazaca ponašanja. Higijenske navike uključuju redovito pranje i umivanje, redovito pranje ruku, redovito pranje zubi, pravilnu upotrebu četkice i paste za zube, češljanje (četkanje, pranje kose), čišćenje nosa (maramica), čišćenje ušiju, pranje, čišćenje i rezanje noktiju, izmjenu donjeg rublja, kod učenica osobnu higijenu za vrijeme menstruacije, brijanje kod učenika, odlazak u kupaonicu te uporabu iste, kao i kupanje i tuširanje. Usvajajući higijenske navike, učenici stječu znanja i usvajaju vještine za održavanje urednosti (održavanje pribora za oralnu higijenu, pravilno slaganje odjeće i obuće na za to predviđeno mjesto, pranje rublja, uporabu ubrusa, maramice i sl.). Posebno je važno da učenici nauče te aktivnosti obavljati u određeno vrijeme, kako bi ih prihvatili i razvili naviku održavanja osobne higijene i urednosti. Poseban naglasak stavlja se na neprekidno uvježbavanje i ponavljanje svih vještina potrebnih za usvajanje higijenskih navika, provodi se tijekom cijelog školovanja i integrirano je u sve ostale nastavne predmete.
Ostvarujući ishode područja hranjenje i zdrava prehrana, učenici se stjecati vještine pravilnog konzumiranja hrane i pića te usvajati znanja o pravilnoj i zdravoj prehrani. Aktivnosti hranjenja obuhvaćaju stjecanje vještine pravilnog konzumiranja hrane i pića, uporabe pribora za jelo, iznošenja hrane na stol i pospremanje stola. Usvajat će znanja o vrsti i važnosti pojedinog obroka tijekom dana, vrstama, koristima i uporabi različitih namirnica. Također će stjecati znanja o mogućnostima pripreme namirnica na različite načine i u skladu sa zdravstvenim razlozima (primjerice, bezglutenska prehrana, dijabetička prehrana) i drugim prehrambenim navikama (vegetarijanska prehrana i sl.), gdje pronaći i kako »čitati« recept za određeno jelo, kako prepoznati svježe namirnice i kako ih pravilno čuvati.
Organizacijsko područje odijevanje i održavanje odjeće i obuće usmjereno je na usvajanje vještina pravilnog odijevanja, primjeren odabir i nošenje odjeće i obuće, njezino održavanje i kupnju. Sadržaji obuhvaćaju usvajanje vještina svlačenja i oblačenja (skidanje i oblačenje donjeg rublja, gornjih dijelova odjeće), obuvanja i izuvanja obuće, otkopčavanja, zakopčavanja i povlačenja patent-zatvarača, rukovanja dodatcima odjeći (remen, kravata, šal), razvrstavanja rublja te odijevanja i obuvanja sukladno vremenskim promjenama, godišnjim dobima i prigodama ili promjeni sredine.
U organizacijskom području život u kućanstvu i zajednici učenik usvaja vještine u različitim aktivnostima svakodnevnog života u kojima i on može jednakopravno sudjelovati. Učenici će stjecati znanja i usvajati vještine potrebne za obavljanje različitih jednostavnih kućanskih poslova i aktivnosti, održavanje i urednost vlastitog prostora, školskog prostora te svakog prostora kojim se učenik koristi, održavanja pribora i upotrebu jednostavnih kuhinjskih aparata i korištenje jednostavnim alatima. Ovo područje svakako uključuje i razumijevanje, prihvaćanje i pridržavanje pravila ponašanja u školi i u različitim društvenim situacijama, kao i na različitim mjestima (u prometu, u prirodi, kulturnim i zdravstvenim ustanovama, na proslavama, svečanostima i sl.) Prostorna orijentacija i snalaženje u prostoru te vremenska orijentacija također su važne teme o kojima će učenici stjecati znanja sukladno svojim mogućnostima. Jedna je od aktivnosti svakodnevnog života i recikliranje otpada te će učenici usvajati vještine odvajanja različitog otpadnog materijala, stjecati znanja o mogućnosti ponovne uporabe nekog predmeta te tako stjecati znanja o važnosti štednje, kao i o uporabi novca. Slobodno vrijeme također je važno za pravilan razvoj učenika te će stjecati znanja o pravilnom provođenju slobodnog vremena, kao i o skrbi o kućnim ljubimcima, cvijeću, pticama stanaricama i sl.
Organizacijsko područje zdravlje i sigurnost izuzetno je značajno u cilju očuvanja zdravlja i sigurnosti učenika. Sadržajima ovog područja učenici stječu znanja o mogućim opasnostima koje im prijete u njihovu okružju (bolestima i ozljedama), ponašanju tijekom bolesti, o tome kome se obratiti za pomoć, kako si sami mogu pomoći te kako mogu pomoći drugome. Učenici stječu znanja i usvajaju vještine sigurnog kretanja ulicama, prometnicama i tijekom vožnje osobnim ili javnim prijevozom. Uče razlikovati nasilno od nenasilnog ponašanja, prihvatljiv i neprihvatljiv tjelesni dodir te obranu i zaštitu od takvih oblika ponašanja. Prepoznavanje emocija i raspoloženja, svojih i drugih osoba, također je nešto što učenik s većim i/ili višestrukim teškoćama ne može naučiti promatranjem drugih, već treba posebno usvojiti. Stjecanje znanja i usvajanja vještina skrbi o svome zdravlju i sigurnosti provodi se tijekom cijelog školovanja i integrirano je u sve ostale nastavne predmete.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi definiraju što učenik treba moći, znati i činiti tijekom određenog obrazovnog razdoblja i koje kompetencije treba razviti. Na temelju razrade odgojno-obrazovnih ishoda učitelj će autonomno osmisliti tematske cjeline u svojemu godišnjem izvedbenom kurikulu. To znači da redoslijed odgojno-obrazovnih ishoda u kurikulu ne određuje redoslijed učenja i poučavanja te da se dijelovi pojedinih ishoda mogu ostvariti u sklopu različitih nastavnih tema i tematskih cjelina. Odgojno-obrazovne ishode učenik može ostvariti na različitim razinama, a usvajanje ishoda na višoj razini moguće je samo ako ga je učenik ostvario i na svim nižim razinama.
Odgojno-obrazovni ishodi navedeni su u tablicama i označeni pomoću slova i brojeva. Oznaka PP SK označava da je riječ o ishodu za Posebni program stjecanja kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života koji se ostvaruje u osnovnoj školi. Oznaka SOS označava nastavni predmet Skrb o sebi. Nakon oznake nastavnog predmeta slijedi slovo koje predstavlja koncept uz koji je ishod povezan (A. Higijenske navike i osobna urednost, B. Hranjenje i zdrava prehrana, C. Odijevanje i održavanje odjeće i obuće, D. Život u kućanstvu i zajednici te E. Zdravlje i sigurnost). Prva brojka iza slova koje predstavlja organizacijsko područje označava dobnu skupinu tijekom koje se ostvaruje taj ishod i na kraju redni broj ishoda unutar koncepta. Tako, primjerice, oznaka PP SK SOS B.1.2. znači da je riječ o ishodu za posebne programe koji se ostvaruje u nastavi predmeta Skrb o sebi te da je to drugi ishod unutar organizacijskog područja B. Hranjenje i zdrava prehrana za 1. dobnu skupinu.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Higijenske navike i osobna urednost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.1.1. Učenik poznaje osnovna pravila osobne higijene. | – sparuje aktivnosti osobne higijene s predloškom (slika, fotografija, simbol) – izdvaja aktivnosti pranja ruku od ostalih manualnih aktivnosti – pravilno odabire osnovni pribor za održavanje higijene ruku (sapun/ručnik) | – izvodi nekoliko etapa rada prilikom izvršavanja osnovnih aktivnosti osobne higijene |
– izvodi neke od navedenih etapa rada prilikom izvršavanja aktivnosti pranja ruku (otvara vodu, stavlja ruke pod vodu, uzima sapun, trlja ruke sapunom i vodom, ispire ruke, briše ruke ručnikom, zatvara vodu) – izvodi aktivnosti pranja ruku prije i nakon jela odabire osnovni pribor za oralnu higijenu (četkica/pasta) – izvršava neke od etapa aktivnosti oralne higijene (uzima četkicu i pastu za zube, otvara pastu za zube, stavlja pastu za zube na četkicu, pravilno pere zube, ispire usta, ispire četkicu za zube, zatvara pastu) – uz primjereni oblik podrške umiva i briše lice | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje aktivnosti pranja ruku, razlikovanje aktivnosti pranja ruku od ostalih manualnih aktivnosti, praćenje etapa rada aktivnosti pranja ruku i/ili dezinficiranja ruku putem vizualne podrške – umivanje lica prema zadanom modelu – prepoznavanje i imenovanje pribora za oralnu higijenu, pravilna uporaba pribora za oralnu higijenu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Navedeni se ishod ostvaruje uz primjereni oblik podrške (verbalna uputa, vizualna podrška te, ako je potrebno, i fizičko vođenje od strane učitelja). Aktivnosti pranja ruku, umivanja lica i aktivnosti održavanja oralne higijene potrebno je podijeliti prema etapama rada kako bi se zadane aktivnosti lakše usvojile. Prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti fizičku i slikovnu podršku učeniku za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između izvršavanja istih. Posebnu pažnju potrebno je obratiti na učenike sa senzoričkim poteškoćama te prilagoditi aktivnosti i metode rada prema mogućnostima i potrebama učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.1.2. Učenik identificira sanitarni prostor i njegovu svrhu. | – izdvaja na slici ili fotografiji sanitarni prostor od ostalih prostora u školi/kućanstvu – imenuje ili pokazuje na slici ili fotografiji osnovne sastavnice sanitarnog prostora – povezuje sanitarni prostor s njegovom funkcijom – pravilno iskazuje potrebu za odlaskom na toalet – uz primjereni oblik podrške pravilno se koristi sanitarnim prostorom / toaletom | – povezuje sanitarni prostor s njegovom svrhom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje sanitarnog prostora te razlikovanje sanitarnog prostora od ostalih prostora u školi i kućanstvu – povezivanje sanitarnog prostora s njegovom funkcijom – iskazivanje potrebe za korištenjem sanitarnim prostorom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku jednostavan pristup sanitarnom prostoru – ako je moguće, prilagoditi sanitarni prostor prema individualnim potrebama učenika – ukloniti moguće izvore opasnosti tijekom korištenja sanitarnim prostorom – pratiti princip zornosti prilikom usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda (zorno prikazati učenicima sanitarni prostor, osnovne sastavnice sanitarnog prostora, njihovu namjenu te pravilan način korištenja) – pružiti učenicima vizualnu podršku u radu – ako je potrebno, provoditi trening uporabe nužnika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.1.3. Učenik opisuje pravila osobne urednosti. | – izabire aktivnosti osobne urednosti od ostalih aktivnosti na fotografiji ili slici – izdvaja pribor za održavanje osobne urednosti od ostaloga uporabnog pribora – povezuje pribor za održavanje osobne urednosti s njegovom svrhom (primjerice, češalj / češljanje kose, škarice / rezanje noktiju) – razlikuje uredan izgled od neurednog – uz primjereni oblik podrške izvršava jednostavne aktivnosti za održavanja osobne urednosti (primjerice, češlja kosu, pravilno namješta vlastitu odjeću) | – navodi neka pravila osobne urednosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje nekih aktivnosti osobne urednosti te izvršavanje jednostavnih radnji za održavanje osobne urednosti učenika s teškoćama u razvoju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sve aktivnosti koje se preporučuju za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, podijeliti ih na manje etape rada – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal manipulativnim sposobnostima učenika – osigurati primjerenu razinu podrške u radu. | ||
| B. Hranjenje i zdrava prehrana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.1.1. Učenik prepoznaje osnove pravilne prehrane i unosa hrane. | – primjenjuje pravilan odnos prema hrani (prihvaća raznovrsnu hranu, ne baca hranu, umjereno se hrani) – razlikuje jestivo od nejestivog – primjenjuje pravila kulturnog ponašanja tijekom konzumiranja hrane – pravilno se koristi pojedinačnim priborom za jelo – uz poticaj i vođenje posprema stol nakon jela | – koristi se pojedinačnim priborom za jelo uz primjerenu razinu podrške |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravilno ophođenje prema hrani: prihvaćanje raznovrsne hrane, umjerenost u konzumiranju hrane, bez bacanja hrane – konzumiranje hrane zatvorenim ustima, bez mljackanja, bez rasipanja hrane, bez pričanja za vrijeme hranjenja, korištenje salvetom – uredno hranjenje bez uporabe pribora za jelo (konzumiranje suhe hrane i voća, sendviča, keksa, grickalica i sl.) – pojedinačno korištenje žlicom, vilicom, nožem za namaz – pospremanje stola nakon jela (pospremanje tanjura ili šalice na poslužavnik, brisanje stola krpom). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se provode svakodnevno za vrijeme dnevnih obroka – učitelj mora obratiti pozornost na učenike koji vole stavljati čak i nejestive stvari u usta – prikladno je da učenik prilikom hranjenja ima svoje stalno mjesto za stolom (u blagovaonici) kako bi ga prepoznao i navikao se – učeniku nudimo prilagođeni pribor za jelo, ako je potrebno – učeniku pružamo samo neophodnu podršku, primjerice, pomažemo mu u rezanju hrane, ali ne i u prinošenju hrane ustima – učenika navikavamo da posprema za sobom nakon jela. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.1.2. Učenik razlikuje dnevne obroke. | – identificira glavne obroke – povezuje glavne obroke s dijelom dana – identificira omiljena jela – razlikuje slana i slatka jela – razlikuje tople i hladne napitke po vrsti i imenu | – razvrstava slana i slatka jela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glavni obroci: doručak, ručak, večera – poznavanje slatkih jela: torte, kolači, pudinzi, slatkiši – poznavanje slanih jela: juha, varivo, meso – topli i hladni napitci: voda, mineralna voda, sok, čaj, mlijeko, kakao. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevno prilikom obroka učitelj imenuje obrok, glavne namirnice i napitke, opisuje okuse hrane – istraživanje okusa gorko, slatko, kiselo, slano: učenici isprobavaju različite okuse kušajući, primjerice, kakao, cimet, sol, šećer u prahu, čokoladu, limun te nakon kušanja razvrstavaju te namirnice pridružujući ih određenim okusima – što najviše volim jesti: rezanje slika različite hrane iz, primjerice, trgovačkih letaka, biranje i lijepljenje najdraže hrane – sparivanje istovrsnih slika, aplikacija, simbola hrane i pića – razvrstavanje slika hrane i pića prema zadanom kriteriju (vrsta, okus...) | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.1.3. Učenik primjenjuje pravila kulturnog ponašanja u različitim prostorima za prehranu. | – prepoznaje različite prostore za prehranu – primjenjuje osnovna pravila lijepog ponašanja u prostoru za prehranu uz poticaj | – primjenjuje osnovna pravila kulturnog ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjesta za brzu prehranu, slastičarnice, restorani – prilaženje stolu, sjedenje i kulturno ophođenje za stolom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tijekom izvanučionične nastave upoznati različite prostore za prehranu te uvježbavati pravila lijepog ponašanja u njima – pravila kulturnog ponašanja u prostorima za prehranu mogu se uvježbavati i u simuliranim situacijama, primjerice, igranjem uloga – primjena socijalnih priča – učitelj potiče sve učenike da primjenjuju pravila kulturnog ponašanja uključujući i one koji komuniciraju neverbalno ili se koriste alternativnim oblicima komunikacije, uz napomenu da za navedeno blagovaonicu treba opremiti vizualnim porukama. | ||
| C. Odijevanje i održavanje odjeće i obuće | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.1.1. Učenik prepoznaje osnovne odjevne predmete. | – imenuje ili pokazuje na fotografiji ili slici osnovne odjevne predmete – izdvaja osnovne odjevne predmete na fotografiji i slici od ostalih uporabnih predmeta – razlikuje odjeću od obuće – povezuje odjevne predmete prema zadanoj namjeni (kapa/glava, rukavice/ruke...) – identificira vlastite odjevne predmete – imenuje/opisuje vlastite odjevne predmete – opisuje odjeću i obuću na sebi prema zadanim karakteristikama | – navodi neke osnovne odjevne predmete |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje osnovnih odjevnih predmeta razlikovanje odjeće od obuće – prepoznavanje vlastitih odjevnih predmeta, razlikovanje vlastitih odjevnih predmeta od tuđih, imenovanje i opisivanje vlastite odjeće i obuće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učenicima s teškoćama u razvoju prikaz osnovnih odjevnih predmeta iz različitih izvora – osigurati učenicima s teškoćama u razvoju vizualnu podršku u radu – slijediti princip zornosti u radu – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje osnovne odjevne predmete) – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.1.2. Učenik izvršava jednostavne aktivnosti oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta. | – izdvaja osnovne odjevne predmete od ostalih predmeta na fotografiji ili slici – svlači jednostavne odjevne predmete prema zadanom modelu (odljepljuje čičak na jakni, skida jaknu preko ramena, pravilno povlači rukave jakne, uklanja kapu sa glave, skida šal, izuva cipele ili tenisice, svlači čarape...) – oblači jednostavne odjevne predmete prema zadanom modelu (oblači jaknu, koristi se čičkom za zakopčavanje jakne, stavlja kapu na glavu, obuva cipele, tenisice ili papuče, stavlja šal...) – oblači odjevne predmete prema zadanoj namjeni (kapu oblači na glavu, papuče obuva na stopala, šal stavlja oko vrata...) | – pravilno oblači i svlači neke osnovne odjevne predmete |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – provođenje različitih aktivnosti i radnih zadataka za usvajanje i automatizaciju vještina oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – podijeliti aktivnosti oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta na etape – prikazati pravilan način oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta u zadanim etapama radi poticanja učenika s teškoćama u razvoju na usvajanje i automatizaciju navedenih vještina prema viđenom prikazanom modelu te imitacijom – prilagoditi aktivnosti oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta individualnim sposobnostima, potrebama i mogućnostima učenika (pružiti fizičku pomoć učenicima s motoričkim teškoćama, prilagoditi vrstu materijala odjevnih predmeta učenicima sa senzoričkim teškoćama, ako je potrebno, ukloniti etikete, vezice i sl.) | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.1.3. Učenik pravilno odlaže vlastitu odjeću i obuću. | – pokazuje mjesto za odlaganje odjeće (vješalica, ormar...) | – pravilno odlaže do tri osnovna odjevna predmeta |
– pokazuje mjesto za odlaganje obuće (polica za cipele, ormarić...) – razlikuje prostor za odlaganje odjeće od prostora za odlaganje obuće – odlaže odjeću na predviđeno mjesto (odlaže jaknu na vješalicu ili odlaže jaknu u ormar) – odlaže obuću na predviđeno mjesto (sprema obuću u ormarić ili odlaže obuću na policu) – održava prostor za odlaganje odjeće i obuće urednim | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje mjesta za odlaganje odjeće i obuće, razlikovanje mjesta za odlaganje obuće i odjeće od ostalih prostora za odlaganje u učionici – pravilno odlaganje odjeće i obuće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prikazati fotografijom, slikom te simbolom mjesto za odlaganje obuće i odjeće – istom vizualnom i taktilnom oznakom obilježiti mjesto za odlaganje odjeće i obuće u učionici / na školskom hodniku – obratiti pozornost na učenike koji imaju poteškoće prilikom prostornog orijentiranja unutar učionice / na školskom hodniku – podijeliti aktivnost pravilnog odlaganja odjeće i obuće na manje etape rada (primjerice, izuvanje obuće, uzimanje obuće, nošenje obuće do prostora za odlaganje, otvaranje prostora za odlaganje, odlaganje obuće, zatvaranje prostora) – vizualno i auditivno potkrijepiti svaku etapu radne aktivnosti – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti podršku (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualni potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između izvršavanja istih. | ||
| D. Život u domu i zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.1.1. Učenik prepoznaje namjenu pojedine prostorije u školi i u svojem domu. | – prepoznaje prostorije u školi – imenuje osobe koje rade u školi – imenuje uloge osoba koje rade u školi – prepoznaje namjenu pojedine prostorije u školi – nabraja prostorije u svom domu – povezuje namjenu s pojedinom prostorijom u svojem domu – razlikuje prostorije u školi i u svojem domu | – prepoznaje prostorije u školi i u svojem domu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje prostorija u školi i u učenikovu domu i njihove namjene – način kretanja školskim prostorom, prepoznavanje oznaka na vratima učionica, sportske dvorane, garderobe i sl. – imenovanje osoba koje rade u školi te njihove uloge (primjerice, učitelj, kuharica, spremačica, ravnatelj). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj dovodi učenike u učionicu te ih upoznaje i pojašnjava zbog čega se ta prostorija zove učionica. Provodi učenike kroz školu te im pokazuje prostor kojim će svakodnevno prolaziti do svoje učionice te prostorije kojima će se najčešće koristiti (primjerice, toalet, školska dvorana, blagovaonica). Pokazuje im oznake na vratima tih prostorija. Učitelj odvodi učenike i do ostalih prostorija i pojašnjava za što se njima koristi (primjerice, kuhinja) Koristi se fotografijama/slikama pojedine prostorije u školi i natpisa s nazivima pojedine prostorije u školi. Učitelj pojašnjava i tko radi u školi, najprije pojašnjava rad učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika koje će učenici češće viđati, a zatim i ostalih djelatnika škole koji su također važni za njihov ugodan boravak u školi. Učenici donose fotografije prostorija u svojem domu, prepoznaju ih i imenuju te opisuju što pojedini članovi obitelji rade u pojedinoj prostoriji. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.1.2. Učenik prepoznaje članove svoje obitelji. | – imenuje članove svoje obitelji – određuje međusobne odnose u obitelji – opisuje ulogu pojedinog člana obitelji – navodi svoje ime i prezime i adresu stanovanja | – navodi svoje ime i prezime te imena ostalih članova obitelji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izricanje svojeg imena i prezimena te adrese stanovanja – obitelj, članovi obitelji i uloga pojedinog člana učenikove obitelji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici donose slike svoje obitelji, svakoga pojedinog člana te ih imenuju i sukladno svojim mogućnostima i uz podršku učitelja opisuju njihov vanjski izgled: visinu, kosu (duga – kratka), boju kose (crna, plava i sl.). Uz podršku učitelja navode i/ili uparuju slike s ulogama svakog člana obitelji, što tko radi, primjerice, tata radi, mama je kod kuće, brat ide u školu. Učitelj češće zove učenika imenom i prezimenom kako bi ga učenik bolje zapamtio jer učenici najčešće na pitanje kako se zovu odgovaraju samo imenom. Ponavljanje adrese stanovanja učenika izuzetno je važno kako bi se učenik što više osamostalio u svojoj sredini. Poželjno je igranje uloga u obitelji. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.1.3. Učenik prepoznaje i imenuje jednostavne aktivnosti u svojem domu. | – uparuje sliku neke aktivnosti sa slikom člana obitelji koji obavlja tu aktivnost – imenuje jednostavne aktivnosti u svojem domu – izabire slike aktivnosti koje on izvodi u svojem domu – opisuje aktivnosti koju on izvodi u svojem domu | – imenuje najmanje tri najčešće aktivnosti koje se provode u domu učenika |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite aktivnosti koje se provode u domu: kuhanje, kupanje, iznošenje smeća, održavanje čistoće, postavljanje i raspremanje stola, izvođenje kućnog ljubimca u šetnju i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje slike različitih aktivnosti koje se provode u svakom domu: kuhanje, održavanje čistoće, gledanje televizije, čitanje, pospremanje, pisanje domaće zadaće i sl. Učenik imenuje koja se aktivnost provodi u njegovu domu, a zatim uparuje slike aktivnosti s fotografijama članova svoje obitelji ili sa slikama koje prikazuju pojedinog člana obitelji. Tako se učenici uvode u prepoznavanje slika koje prikazuju općenite pojmove, odnosno, koje ne prikazuju članove njihove obitelji, ali su simboli za određene osobe: mama, tata, brat, sestra, djed, baka. Opisujući aktivnost koju izvodi samostalno ili uz podršku, učenik se prisjeća i aktivnosti koje nisu prikazane slikama. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.1.4. Učenik prepoznaje običaje uz pojedine blagdane. | – prepoznaje osnovna obilježja blagdana – opisuje proslavu blagdana u svojoj obitelji | – sparuje obilježja/simbole blagdana s pripadajućim blagdanom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – blagdani Uskrs i Božić, običaji za pojedini blagdan, simboli pojedinog blagdana, hrana specifična za pojedini blagdan. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Navedeni ishod obrađuje se sukladno godišnjem dobu u kojem su blagdani Uskrs i Božić, odnosno u proljeće i zimi. Uz pojedini blagdan učitelj priprema različite slike sa simbolima pojedinog blagdana te slike koje nisu vezane uz blagdane. Učenici razvrstavaju slike i uparuju ih s blagdanom o kojem se govori uz podršku učitelja kada je to potrebno. Slike mogu biti vezane i za godišnje doba u kojem se blagdan slavi, za odjeću koja se nosi u to godišnje doba i sl. kako bi učenici ponovili i povezali sadržaje različitih nastavnih predmeta. Uz podršku i poticanje učitelja učenici opisuju proslavu pojedinog blagdana u svojoj obitelji. Uz imenovanje predmeta koji obilježavaju pojedini blagdan potrebno je ponoviti boje (pisanica, zeca i sl.), miris (jelka), okus blagdanskih jela, zvukove i sl. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.1.5. Učenik imenuje različite ustanove u svojoj neposrednoj okolini. | – imenuje ustanove u blizini svoga doma – povezuje zdravstvenu ustanovu s aktivnostima koje se u njoj provode – imenuje osobe koje rade u zdravstvenim ustanovama | – sparuje ulogu pojedine zdravstvene ustanove s aktivnostima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ustanove važne za svakodnevni život: škola, zdravstvena ustanova – vrste zdravstvenih ustanova, kada i u koju ustanovu idemo kada smo bolesni, tko je zaposlen u zdravstvenim ustanovama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici uz podršku učitelja imenuju ustanove koje se nalaze u neposrednoj blizini njihova doma i/ili one pokraj kojih prolaze kada idu u školu. Učitelj kao podsjetnik priprema slike različitih prepoznatljivih ustanova (primjerice, škola, ambulanata, bolnica, ljekarna) te pojašnjava zbog čega su one važne za učenike. Učenici opisuju po čemu prepoznaju koja je ustanova o kojoj govore, odabirom slike aktivnosti koja se obavlja u pojedinoj ustanovi te simbola koji se na pojedinoj ustanovi nalazi. Tako počinju upoznavati simbole kao što je zeleni križ na ljekarni, crveni na Domu zdravlja ili plavi na bolnici. Ujedno učenici tako ponavljaju i boje, oblike, odnose veći – manji i sl. Poželjno je igranje uloga: u ambulanti, u ljekarni te i sam posjet tim ustanovama, kao i razgovor o tome koju su ustanovu učenici posjetili kada su bili bolesni. | ||
| E. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.1.1. Učenik primjenjuje kulturno-higijenske navike za održavanje zdravlja. | – oponaša obrasce postupanja prilikom kašljanja, kihanja i sl. – ponavlja postupak pravilnog pranja ruku prema promatranom primjeru – pere ruke kada je potrebno | – primjenjuje osnovne kulturno- higijenske navike u svakodnevnim i učestalim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ponašanje pri kihanju, kašljanju, curenju nosa, znojenju, pothlađivanju i sl. – pranje ruku prije jela, nakon boravka na svježem zraku, nakon korištenja nužnikom i dr. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – briga o zdravlju odvija se svakodnevno i svugdje – primjenom vizualnih podsjetnika u učionici, toaletu, blagovaonici i gdje god je potrebno učenicima olakšati primjenu kulturno-higijenskih pravila – nadziranje i usmjeravanje na početku praktičnog učenja održavanja osobne higijene te postupno smanjivanje poticaja radi osnaživanja samostalnog funkcioniranja učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.1.2. Učenik prepoznaje predmete i situacije opasne za sigurnost i zdravlje kao i načine postupanja u njima. | – pokazuje potencijalno opasne uređaje kojima se koristi u domu i školi – razlikuje opasne situacije u domu i školi – navodi kako i od koga zatražiti pomoć | – uz poticaj i vođenje povezuje predmete i/ili situacije iz neposredne okoline opasne za sigurnost i zdravlje s načinima postupanja u njima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opasnosti od uporabnih predmeta i uređaja – opasnosti od vatre, struje, plina – traženje pomoći od drugih. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – briga o sigurnosti odvija se svakodnevno i svugdje – gdje nema dovoljnog nadzora, utičnice moraju biti zaštićene, a potencijalno opasni predmeti i uređaji nedostupni – primjenom vizualnih podsjetnika u učionici i ostalim prostorima škole, učenicima olakšati pridržavanje sigurnosnih mjera – posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na učenje o važnosti i načinima traženja pomoći i podrške. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.1.3. Učenik primjenjuje pravila opreznoga i sigurnog kretanja u neposrednoj okolini. | – povezuje površine kojima se kreće s opasnostima i mjerama opreza – primjenjuje pravila sigurnog kretanja po različitim površinama i prostorima – primjenjuje pravila sigurnog kretanja u slučaju evakuacije – primjenjuje pravila sigurnog kretanja u prometu | – primjenjuje osnovna pravila opreznoga i sigurnog kretanja u neposrednoj okolini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sigurno kretanje uz/niz stepenice, rampa, zaleđene, mokre i skliske površine – kretanje po učionici, hodniku, školi primjerenom brzinom uz promatranje okoline – orijentacija u prostoru škole – postupak evakuacije u izvanrednim uvjetima (nužni izlaz, potres, poplava) – sigurno kretanje neposrednom okolinom (kretanje u koloni i/ili paru, prilagođavanje brzine kretanja, zaustavljanje pri prilasku zebri, crvenom svjetlu na semaforu...). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvježbavanje sigurnog kretanja školom i neposrednom okolinom – uvježbavanje postupka evakuacije – primjenom vizualnih podsjetnika u učionici i ostalim prostorima škole, učenicima olakšati pridržavanje sigurnosnih mjera. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.1.4. Učenik primjenjuje osnovna pravila socijalno prihvatljivoga i sigurnog ponašanja prema sebi i drugima. | – razlikuje primjerene od neprimjerenih oblika ponašanja u svakodnevnim situacijama – primjenjuje razredna pravila ponašanja – prilagođava vlastito ponašanje – reagira na zabranu »ne« | – prilagođava vlastito ponašanje uz poticaj |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – neprimjereni oblici ponašanja: štipanje, udaranje, griženje, samoozljeđivanje – primjereni oblici ponašanja: čekanje na red, pomaganje drugima, briga o svojim stvarima – razredna pravila: slušanje uputa, sjedenje na mjestu, pospremanje radnog prostora. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvrstavanje vizualnih prikaza ponašanja u kategorije (primjerena i neprimjerena) – izrada plakata (razredna pravila, ponašanja) – provođenje modifikacije neprimjerenih oblika ponašanja u suradnji sa stručnim timom – korištenje socijalnim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, radionicama. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Skrb o sebi u dobnoj skupini
od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi odgojno-obrazovne skupine od 11. do 15. godine
| A. Higijenske navike i osobna urednost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.2.1. Učenik izvršava jednostavne aktivnosti osobne higijene. | – izdvaja situacije kada je potrebno izvršiti aktivnost pranja ruku – uz primjeren oblik podrške pravilno prati etape rada prilikom pranja ruku (otvara vodu, stavlja ruke pod vodu, uzima sapun, trlja ruke sapunom i vodom, ispire ruke, briše ruke ručnikom, zatvara vodu) – uz primjerenu razinu podrške pere ruke prije i nakon jela – umiva lice prema zadanom modelu – odabire vlastiti ručnik za brisanje lica – briše lice ručnikom ili ubrusom – odabire vlastiti pribor za oralnu higijenu – izvršava neke od aktivnosti oralne higijene (primjerice, stavlja pastu za zube na četkicu, pravilno upotrebljava četkicu za zube) – odlaže pribor za oralnu higijenu nakon uporabe | – izvršava neke jednostavne aktivnosti osobne higijene |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tehnika kihanja – različita didaktička sredstva i materijali: ručnici i ubrusi, sapun, dezinficijens, pribor za oralnu higijenu (pasta i četkica za zube). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku prikaz (zorno, slikom i fotografijom) različitih situacija i aktivnosti nakon kojih je potrebno temeljito oprati ruke – označiti prostor za aktivnosti pranja ruku, umivanja i aktivnosti oralne higijene primjerenom vizualnom oznakom – osigurati učeniku jednostavan pristup umivaoniku – ako je moguće, prilagoditi umivaonik prema individualnim potrebama učenika (primjerice, prilagoditi visinu postavljanjem klupice) – ukloniti moguće izvore opasnosti s posebnim naglaskom na regulaciju tople i hladne vode – postaviti vizualni prikaze etapa rada higijene ruku, oralne higijene te umivanja koji su jasno definirani te vizualno dostupni učeniku – osigurati učeniku jednostavan pribor za oralnu higijenu te, ako je potrebno, koristiti se posebnim didaktičkim sredstvima za olakšano držanje četkice prilikom pranja zubi – osigurati učeniku vlastiti prostor za odlaganje pribora za osobnu higijenu – obratiti pozornost na učenike sa senzornim poteškoćama te prilagoditi aktivnosti prema njihovim mogućnostima i potrebama. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.2.2. Učenik izvršava jednostavne aktivnosti prilikom uporabe sanitarnog prostora. | – jasno izražava potrebu za uporabom sanitarnog prostora – prostorno se orijentira prilikom odlaska do sanitarnog prostora – uz primjereni oblik podrške pravilno se služi sanitarnim prostorom – izvršava osnovne radnje prilikom uporabe toaleta (primjerice, svlači odjevni predmet, zauzima pravilan položaj, vrši nuždu, upotrebljava toalet papir, odijeva se) – koristi se nekim od sanitarnih uređaja i predmete (primjerice, otvara slavinu, koristi se dozatorom za sapun) – razlikuje primjereno od neprimjerenog ponašanja prilikom korištenja sanitarnim prostorom | – izvršava neke osnovne radnje prilikom uporabe sanitarnog prostora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti potpomognuti oblici komunikacije – prostorno orijentiranje tijekom odlaska i dolaska u/iz sanitarnog prostora – provedba različitih aktivnosti prilikom korištenja sanitarnim prostorom – vizualni prikaz etapa rada pravilnog korištenja toaletom – različiti sanitarni uređaji i predmeti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku mogućnost izražavanja potrebe za upotrebnom sanitarnog prostora koristeći se neverbalnim oblicima komunikacije (korištenjem komunikatorom, manualnim znakom, PECS-om), a koji su individualizirani te funkcionalno usmjereni na potrebe i mogućnosti učenika – jasno prostorno definirati pravac kretanja pri odlasku do sanitarnog prostora – osigurati siguran pristup sanitarnom prostoru te ukloniti moguće prepreke prilikom kretanja do istog – osigurati učeniku potrebnu razinu podrške prilikom upotrebe toaleta te korištenja nekim od sanitarnih uređaja i predmeta. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.2.3. Učenik izvodi jednostavne radnje za održavanje optimalne razine osobne urednosti. | – izdvaja vlastiti pribor za održavanje osobne urednosti od tuđeg – na vlastitom primjeru povezuje izgled i aktivnost koju je potrebno izvršiti kako bi se postigla razina osobne urednosti (primjerice, vlastiti izgled: neuredna kosa – aktivnost: češljanje kose) | – izvršava neke aktivnosti osobne urednosti |
– izvršava jednostavne aktivnosti za održavanje osobne urednosti (primjerice, češlja kosu, namješta obuću i odjeću, pravilno upotrebljava ubrus) – koristi se priborom za održavanje osobne urednosti po potrebi | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različita didaktička sredstva i materijali: različite vrste pribora za osobnu urednost. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – omogućiti učeniku različite izvore prikaza (zorno, fotografija, slika) pribora za osobnu urednost – imenovati pribor za osobnu urednost te davati jasne verbalne upute učeniku – po potrebi prilagoditi pribor za osobnu urednost individualnim potrebama i mogućnostima učenika (prilagodba veličine pribora, tekstura pribora i sl.) – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti. | ||
| B. Hranjenje i zdrava prehrana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.2.1. Učenik pravilno izvodi aktivnosti hranjenja i samoposluživanja krutom i tekućom hranom. | – pravilno se koristi priborom za jelo koji odgovara vrsti hrane – pravilno reže meku hranu nožem – samoposlužuje se različitim vrstama hrane – posprema stol nakon jela | – samostalan u izvođenju jednostavnih aktivnosti hranjenja žlicom, samoposluživanja krutom hranom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jedenje žlicom i vilicom, pravilno odlaganje pribora za jelo – mazanje namaza na kruh – rezanje meke hrane nožem (banana, hrenovke...) – pravilno ulijevanje tekućine u čašu/šalicu – pravilno samoposluživanje tekućom hranom (držanje i korištenje zaimačom/grabilicom, dozirano grabljenje i stavljanje u tanjur/zdjelicu juhe, variva, kompota, umaka i sl.) – pravilno samoposluživanje krutom hranom (zahvaćanje krute hrane pojedinačnim ili kombiniranim priborom, prenošenje i stavljanje na tanjur, primjerice, mesa, krumpira, tjestenine). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se provode svakodnevno za vrijeme dnevnih obroka – učeniku osigurati prilagođeni pribor za jelo ako je potrebno – učenika navikavati da posprema za sobom nakon jela – učenicima je potrebno osigurati primjerenu razinu podrške na početku praktičnog učenja korištenja priborom za jelo te postupno smanjivati poticaj radi osnaživanja samostalnog funkcioniranja. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.2.2. Učenik prepoznaje važnost pravilne prehrane za zdravlje rast i razvoj. | – prihvaća raznoliku prehranu – razvrstava hranu koja je dobra od one koja šteti našem zdravlju – pokazuje primjerenu količinu hrane za konzumaciju – imenuje glavne obroke i međuobroke – imenuje neka slana, slatka jela i napitke | – razlikuje hranu koja šteti zdravlju od one koja je dobra za zdravlje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – raznolika prehrana (voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice...) – umjerenost u konzumiranju hrane – štetnost pretjeranog konzumiranja pojedinih namirnica za zdravlje (slatkiši, masnoće...) – obroci i međuobroci u danu (veličina porcije, broj obroka, raznolikost namirnica), važnost prvoga jutarnjeg obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevno prilikom obroka imenovati obrok, glavne namirnice i napitke, opisivati okuse hrane – imenovanje slanih jela po vrsti i nazivu (primjerice, varivo od graha, mahuna, kelja; pečeno meso, pohano meso; pire krumpir, prženi krumpirići / pomfrit) – imenovanje toplih i hladnih napitaka po vrsti i nazivu: voda, mineralna voda, sokovi (gusti, sok za razrjeđivanje...), čaj (od kamilice, šipka...), mlijeko (čokoladno, kakao). – sparivanje istovrsnih slika, aplikacija, simbola hrane i pića – razvrstavanje slika hrane i pića prema zadanom kriteriju (slana jela, slatka jela, napitci) – razvrstavanje slika hrane koja je dobra za naše zdravlje od one koja šteti našem zdravlju (primjerice, hrana koju zubi vole – hrana od koje zubi bole) – odabir između nekoliko vrsta mesa, priloga, salata, slastica (stvaranje osobnoga slikovnog menija) – razvrstavanje obroka prema dobu dana i vlastitoj dnevnoj rutini. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.2.3. Učenik primjenjuje pravila kulturnog ponašanja u različitim prostorima za prehranu. | – opisuje primjereno i neprimjereno ponašanje u različitim prostorima za prehranu – koristi se kulturnim izrazima – strpljivo čeka na svoj red | – samostalan u primjeni pravila u jednom od prostora za prehranu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – strpljivo čekanje u redu za hranu (blagovaonica, restoran sa samoposluživanjem) – ponašanje u restoranu (ulaženje uz pozdravljanje, pronalaženje mjesta, način obraćanja konobaru, odabiranje jela i/ili pića po osobnom izboru, strpljivo čekanje, razgovaranje umjerenim glasom). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tijekom izvanučionične nastave upoznati različite prostore za prehranu te uvježbavati pravila lijepog ponašanja u njima – pravila kulturnog ponašanja u prostorima za prehranu mogu se uvježbavati i u simuliranim situacijama, igranjem uloga i sl. – primjena socijalnih priča, slikopriča, videomaterijala, prezentacija, slikovnih materijala, fotografija, radionica – učitelj pružanjem primjerene vrste i razine podrške potiče sve učenike da primjenjuju pravila kulturnog ponašanja uključujući i one koji komuniciraju neverbalno ili se koriste alternativnim oblicima komunikacije. | ||
| C. Odijevanje i održavanje odjeće i obuće | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.2.1. Učenik razvrstava odjevne predmete prema određenim karakteristikama i obilježjima. | – uparuje iste odjevne predmete prema vrsti – uparuje više odjevnih predmeta prema zadanoj namjeni (kapa, šešir, traka – glava, košulja, vesta, majica – gornji dio tijela, tenisice, cipele, čizme – stopala) – okreće odjeću na pravu stranu – povezuje namjenu odjevnih predmeta s vremenskim prilikama (kabanica – kiša, čizme – snijeg i sl.) – povezuje način odijevanja s promjenom sredine (papuče – kuća, cipele – izvan kuće, jakna – izvan kuće, pidžama – kuća i sl.) | – izdvaja neke odjevne predmete prema zadanim karakteristikama ili obilježjima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite aktivnosti uparivanja odjevnih predmeta prema vrsti i namjeni (zorno, slika, fotografija, razni digitalni alati i kvizovi i sl.) – povezivanje odjevnih predmeta (zorno, slika, fotografija, razni digitalni alati i kvizovi i sl.) | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagoditi svojstva (veličina, tekstura) odjevnih predmeta individualnim potrebama i mogućnostima učenika – pri odabiru odjevnih predmeta obratiti pozornost na učenike sa senzoričkim teškoćama – osigurati učeniku s teškoćama u razvoju vizualnu podršku u radu – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učeniku – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika (zorno, slikovno i fotografijom prikazati odjevne predmete, koristiti se različitim digitalnim alatima u radu i sl.) – osigurati učeniku primjerenu razinu podrške u radu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.2.2. Učenik izvršava jednostavne i složene aktivnosti prilikom oblačenja i svlačenja osnovnih odjevnih predmeta. | – oblači osnovne odjevne predmete prema pravilnom redoslijedu – svlači osnovne odjevne predmete prema pravilnom redoslijedu – manipulira osnovnim predmetima za otkopčavanje i zakopčavanje odjeće i obuće (skida jaknu otvarajući patentni zatvarač ili samoljepljivu čičak-traku, otkopčava/zakopčava veće gumbe na odjevnim predmetima, povlači vezice na odjeći i obući) | – oblači i svlači neke odjevne predmete prema zadanoj razini složenosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – didaktički materijali (patentni zatvarači, samoljepljive čičak-trake, prilagođene vezice, gumbi različite veličine i sl.) – praktične vještine. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zorno prikazati sve aktivnosti navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal manipulativnim sposobnostima učenika (prilagoditi veličinu gumba i patent-zatvarača, koristiti se specijaliziranim dodatcima za pomoć pri manipulaciji odjevnim predmetima i sl.) – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške u radu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.2.3. Učenik pravilno odlaže odjevne predmete prema određenim karakteristikama. | – pravilno odlaže odjeću nakon svlačenja – pravilno odlaže obuću nakon izuvanja – uredno slaže različite odjevne predmete – izdvaja i slaže vlastitu odjeću i obuću – odlaže više odjevnih predmeta na predviđeno mjesto – slaže odjeću i obuću prema određenoj namjeri – slaže odjeću i obuću prema određenoj vrsti – izdvaja vlastiti prostor za odlaganje odjeće i obuće od ostalih | – odlaže neke odjevne predmete prema zadanim karakteristikama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – praktične vještine odlaganja, slaganja i pospremanja odjevnih predmeta prema određenim karakteristikama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obratiti pozornost na učenike sa senzoričkim teškoćama te im prilagoditi aktivnosti sukladno potrebama – koristiti se različitim metodama poučavanja sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške u radu. | ||
| D. Život u domu i zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.1. Učenik prepoznaje namjenu kulturnih ustanova u svojem mjestu/gradu. | – imenuje kulturne ustanove u svojem mjestu/gradu – prepoznaje razliku između kazališta i kina – opisuje namjenu kazališta i kina – opisuje namjenu knjižnice – primjenjuje pravila ponašanja u kulturnim i javnim ustanovama | – prepoznaje neku kulturnu ustanovu svojem mjestu/gradu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje učeniku najpoznatijih kulturnih ustanova koje se nalaze u učenikovu mjestu: kazalište, kino i knjižnice – razlikovanje kazališta od kina – prepoznavanje namjene tih ustanova i osoba koje rade u tim ustanovama – pravila ponašanja u kulturnim i javnim ustanovama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Šetnja mjestom/gradom te upoznavanje s kulturnim ustanovama. Fotografiranje učenika ispred tih ustanova. U učionici učenici pomoću fotografija prepoznaju pojedinu kulturnu ustanovu. Učenici s učiteljem posjećuju kulturne i javne ustanove. Opisuju njihov vanjski i unutarnji izgled, prisjećaju se što su u njima gledali, koje su ondje zaposlene osobe sreli, što su one radile. Upoznaju se s pojmom ulaznice za kino i kazalište. S učiteljem posjećuju i knjižnicu, razgledavaju te posuđuju slikovnicu, koju u razredu zatim zajednički čitaju, i pričaju priču iz slikovnice te se podsjećaju kako su dobili slikovnicu. Podsjećaju se i tko radi u knjižnici te da se ta osoba zove (knjižničar). Zajedno s učiteljem, kada su pročitali slikovnicu, istu odlaze vratiti u knjižnicu. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i primjerenu razinu podrške učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.2. Učenik rukuje jednostavnim kućanskim alatima i aparatima. | – imenuje jednostavne kućanske alate – pokazuje i/ili izdvaja iz skupine kućanskih aparata imenovani kućanski aparat – izdvaja kućanski aparat potreban za određenu aktivnost – koristi se škarama za rezanje traka od papira i/ili jednostavnih nacrtanih oblika – koristi se nožem kao priborom za jelo i alatom za nanošenje namaza na kruh – koristi se kuhalom za vodu | – izvodi samo dio neke aktivnosti i to s jednostavnijim kućanskim alatima i aparatima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti kućanski alati: nož, kuhača, grabilica; i kućanski aparati: sušilo za kosu, usisavač, televizor, hladnjak. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U učionici za domaćinstvo učenik imenuje kuhinjske alate i kućanske aparate. Opisuje te predmete, kakve su boje, veličine, od kojeg su materijala napravljeni i sl. Uz vođenje i podršku učitelja učenik izdvaja potreban alat i/ili aparat za izvođenje zadane aktivnosti, primjerice, izdvaja i uzima nož za mazanje namaza na kruh, pokazuje, imenuje, pokazuje ili otvara hladnjak te uzima traženu namirnicu, pravilno se koristi daljinskim upravljačem za televiziju, uključuje i isključuje televizor, mijenja programe, stišava televizijski ton. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i primjerenu razinu podrške učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.3. Učenik prepoznaje različite vrste proslava. | – navodi datum svojeg rođenja – povezuje datum rođenja s proslavom svojeg rođendana – opisuje proslavu svojeg rođendana – opisuje proslavu blagdana u svojoj obitelji – prepoznaje proslavu vjenčanja – nabraja različite vrste ostalih proslava | – povezuje proslave s događajima i načinom slavlja u obitelji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kalendar s posebno označenim značajnim datumima u pojedinom mjesecu – posebno istaknuti datuma rođenja svakog učenika u razredu – blagdanski stol – vjenčanje: značenje i običaji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pomoću kalendara s posebno označenim značajnim datumima u pojedinom mjesecu i posebno istaknutim datumima rođenja svakog učenika u razredu, učenici se podsjećaju kada je kojem učeniku rođendan te se zajedno s učiteljem pripremaju za proslavu, dogovaraju se što bi mogli darovati, izraditi, otpjevati. Učenici mogu pomoći tako da izrade pozivnice za rođendan koje će drugi učenik, njihov prijatelj, podijeliti prijateljima koje želi pozvati na rođendansku zabavu. Svakako treba i u školi proslaviti rođendan u dogovoru s učenikovim roditeljima. U vrijeme blagdana također se u učionici ili u cijeloj školskoj ustanovi može pripremiti proslava. Vrlo je važno učenicima osvijestiti da darovi ne moraju biti skupi i kupljeni u trgovini, već ih i oni sami mogu izraditi ili donijeti cvijet iz svojeg vrta, nacrtati nešto prigodno ili samo otpjevati pjesmicu. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i primjerenu razinu podrške učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.4. Učenik se pravilno kreće ulicom. | – prepoznaje zebru kao mjesto prelaska ulice – povezuje boje svjetla na semaforu s njihovim značenjem – ponaša se sukladno svjetlu na semaforu – mirno prelazi ulicu u pratnji odrasle osobe – poznaje opisuje osnovna pravila ponašanja pri prelasku ulice | – pravilno se kreće ulicom uz odraslu osobu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi: ulica, zebra, semafor – pravila ponašanja pri prelasku ulice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Navedeni ishod uvježbava se i ponavlja tijekom svakog izlaska učenika na prometnicu i izvan školskog dvorišta. Učenici razvrstavaju slike i uparuju ih sa slikom semafora. U učionici, igrajući se, uče pravilno kretanje ulicom, polako, bez trčanja, pogledati na obje strane dolazi li automobil, držeći odraslu osobu za ruku; kretanje u paru i u koloni. Preporučljiva je i igra uloga: semafor – pješak, pri čemu učenici imenuju boje na semaforu, oblike koje vide na semaforu i tako ponavljaju i povezuju sadržaje ostalih nastavnih predmeta. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.5. Učenik samostalno razvrstava otpad u za to predviđene spremnike. | – razlikuje otpad od smeća – razlikuje vrste otpada – razlikuje spremnike za razvrstavanje otpada – razvrstava otpad prema boji spremnika – prepoznaje reciklažno dvorište kao mjesto gdje se odlaže ostali otpad | – razvrstava otpad prema slici na spremniku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite vrste otpada: papir, plastika, staklo, metal, trava, lišće – kutije s natpisima i bojama pravih spremnika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje učenicima različite kutije, novine, plastične i staklene boce, lišće, grane, plastične kutije od hrane i sl. Pojašnjava im da se od svega toga može napraviti novi proizvod te da zbog toga sve to moramo razvrstati i staviti u posebne spremnike. Za podsjetnik priprema slike različitih pravih spremnika koje su učenici već vidjeli, a nekima se i koristili. Učitelj priprema i pokazuje učenicima i spremnike i vrećice u koje svi moraju razvrstavati otpad. Istodobno, učenici tako ponavljaju i boje, oblike, odnose veći – manji, pun – prazan i sl. Učenici s učiteljem odlaze i u reciklažno dvorište, gdje se mogu upoznati i s ostalim materijalima koji se recikliraju i nose onamo, a ne stavljaju se u vrećice i spremnike kod kuće poput madraca, namještaja i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.2.6. Učenik prepoznaje uporabu novca. | – odvaja kovanice od novčanica – prepoznaje vrijednost kovanica – pokazuje imenovanu kovanicu – prepoznaje vrijednost novčanica – navodi namjenu novca | – prepoznaje i razlikuje vrstu novca |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – naziv novca kojim se koristi – vrste i vrijednost kovanica – vrste i vrijednost novčanica; namjena novca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici se upoznaju s novcem koji je sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Učenici ga dodiruju i opisuju te uočavaju materijal od kojeg je novac izrađen. Razvrstavaju kovanice od novčanica. Upoznaju vrijednost pojedine kovanice i novčanice te određuju koje su veće, a koje manje vrijednosti. Upoznaju se s namjenom novca i nabrajaju što se sve može kupiti i/ili platiti: hrana, odjeća, obuća, karta za kazalište i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Ponavljanje i uvježbavanje potrebno je iza svakoga obrađenog područja/ishoda. | ||
| E. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.2.1. Učenik opisuje načine održavanja i primjenu osobne higijene i higijene okoline za održavanje zdravlja. | – navodi prednosti redovitog održavanja higijene i posljedice nedostatnoga održavanja higijene – primjenjuje postupke brige za održavanje higijene radne i životne okoline | – navodi prednosti redovitog održavanja higijene i posljedice nedostatnog održavanja higijene |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobna higijena (higijena ruku, nogu, tijela, nosa, kašljanja i kihanja, higijena usta i zubi) – higijena odjeće i obuće – higijena neposredne okoline i stanovanja (doma i škole): održavanje čistoće radne površine, ispiranje umivaonika. primjerice, nakon pranja zubi, održavanje čistoće toaleta nakon uporabe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – briga o zdravlju i higijeni odvija se svakodnevno i svugdje – pružanje primjerene razine podrške u provođenju osobne higijene i održavanja higijene okoline te postupno smanjivanje poticaja radi osnaživanja samostalnog funkcioniranja učenika – primjenom vizualnih podsjetnika u učionici, toaletu, blagovaonici i gdje god je potrebno učenicima treba olakšati primjenu kulturno-higijenskih pravila. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.2.2. Učenik prepoznaje i izbjegava opasnosti kojima je izložen u kućanstvu i okolini. | – nabraja najčešće opasnosti u svakodnevnom životu – navodi što treba činiti u slučaju opasnosti – primjenjuje naučena pravila – navodi kada zatražiti pomoć učitelja ili odrasle osobe – navodi pravila postupanja u slučaju evakuacije | – navodi kada zatražiti pomoć učitelja ili odrasle osobe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opasnosti u svakodnevnom životu: kemikalije, lijekovi, elektronički uređaji i instalacije, vatra, plin, oštri predmeti, igla, grom, sunce, hladnoća, biljke, gljive, životinje, vodene površine, elementarne nepogode, buka, pirotehnička sredstva i sl. – zaštita i postupci postupanja (evakuacija, ozljede). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjenom vizualnih podsjetnika u učionici i ostalim prostorima škole učenicima olakšati pridržavanje sigurnosnih mjera – posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na učenje o važnosti i načinima traženja pomoći i podrške. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.2.3. Učenik opisuje važnost redovite tjelesne aktivnosti za rast i razvoj. | – opisuje vrste gibanja i vrste vježbanja u svakodnevnom životu – nabraja nekoliko vrsta tjelesnih aktivnosti – opisuje način i važnost pravilnog držanja tijela (pri sjedenju, stajanju, hodanju) za zdravlje | – nabraja 3 do 5 tjelesnih aktivnosti koje imaju pozitivan učinak na učenikovo tijelo |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tjelesne aktivnosti: šetnja, trčanje, vožnja bicikla, vježbanje, sportske aktivnosti – pravilno držanje tijela – držanje primjerene udaljenosti očiju od ekrana, knjige, pisanke i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjenjivanje svakodnevne tjelesne aktivnosti – redovito poticanje učenike na pravilno držanje tijela pri sjedenju i kretanju kao i držanje primjerene udaljenosti očiju od ekrana, knjige i sl. – ograničavanje vremena rada/igre na elektroničkim uređajima – tijekom dnevnih aktivnosti stvarati pauze i provoditi gimnastiku za mozak (Brain Gym, Brain Breakes). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.2.4. Učenik prepoznaje osnovne emocije i razvija empatiju. | – razlikuje osnovne emocije i raspoloženja – primjenjuje aktivnosti samoregulacije emocija i raspoloženja – pokazuje svoje emocije na primjeren način – prepoznaje potrebe drugih i pruža im podršku | – samostalno navodi osnovnu emociju; ljutnja ili sreća |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne emocije: strah, srdžba, ljubav, radost, tuga – tehnike regulacije emocija i raspoloženja, vježbe disanja, opuštanja, mišićna relaksacija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – u svakodnevnim situacijama potrebno je osvješćivati i imenovati emocije učenika te poticati suosjećanje – potrebno je usmjeravati pažnju na izgled lica i držanje tijela prilikom različitih raspoloženja i emocija (promatranje vlastitog odraza u ogledalu ili na slici, promatranje izgleda drugih) – koristiti se fotoalbumom emocija s fotografijama učenika – izražavati emocije mimikom, pokretom, riječima, art ekspresivnim tehnikama i sl. – koristiti se problemskim i/ili terapeutskim slikovnicama, socijalnim pričama, digitalnim sadržajima, videomaterijalima, animiranim filmovima i sl. – postupno upoznavati tehnika samoregulacije (vježbe disanja, opuštanja, mišićna relaksacija) – poželjno je u učionici urediti kutak za opuštanje i samoregulaciju, izraditi kutiju ili poster s idejama za samoregulaciju. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.2.5. Učenik prepoznaje nasilničke oblike ponašanja u stvarnome i virtualnom svijetu. | – opisuje dogovorena pravila ponašanja – razlikuje prijateljske odnose od onih koji to nisu – razlikuje vrste nasilja i postupke nenasilnog rješavanja sukoba | – razlikuje prijateljske odnose od onih koji to nisu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – neprimjerena vršnjačka ponašanja: nagovaranje, drskost, ismijavanje, podmetanja, isključivanje, agresivnost – nasilje (verbalno, tjelesno, emocionalno) – načini suočavanja s nasilničkim ponašanjem i reagiranje na njega. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnaživanje u poznavanju pravila ponašanja te poželjnih i nepoželjnih ponašanja, prepoznavanju i izbjegavanju neprimjerenih i nasilničkih vršnjačkih ponašanja – uvježbavanje koraka u prijavi neželjenog ponašanja – ono što je naučeno, potrebno je uvježbati u različitim situacijama i kontekstima s različitim osobama – kako bi olakšali razlikovanje, razumijevanje i usvajanje pojmova, potrebno je učenicima ponuditi slike/riječi koje će učenici razvrstavati u pripremljene tablice – videoprikazi u kojima su opisani vršnjački pritisci i nagovaranje na neželjene radnje, socijalne priče, prezentacije, plakati i sl. mogu poslužiti za prepoznavanje nasilničkih oblika ponašanja u stvarnome i virtualnom svijetu. | ||
3. slika: Prijedlog predmetnih područja nastavnog premeta Skrb o sebi u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Higijenske navike i osobna urednost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.3.1. Učenik primjenjuje osnovna pravila osobne higijene. | – opisuje svrhu pravilnog izvršavanja aktivnosti pranja ruku – pere ruke prije i nakon obroka | – izvodi osnovne aktivnosti osobne higijene |
– pere ruke po potrebi – pravilno umiva i briše lice ručnikom po potrebi – opisuje svrhu i važnost pravilnog održavanja oralne higijene – izvodi aktivnosti oralne higijene prema etapama (uzima četkicu i pastu za zube, otvara pastu za zube, stavlja pastu za zube na četkicu, pravilno pere zube, ispire usta, ispire četkicu za zube, zatvara pastu) – brine se o osobnoj higijeni tijekom menstrualnog ciklusa – pravilno se brine o priboru za održavanje oralne higijene (pere četkicu nakon uporabe, zatvara pastu za zube, posprema pribor za oralnu higijenu nakon uporabe) | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – imenovanje/opisivanje svrhe pravilnog izvršavanja aktivnosti pranja ruku i aktivnosti oralne higijene – uporaba različitih sredstava i predmeta za održavanje osobne higijene (ručnici, sapun, četkica i pasta za zube, higijenske maramice i ulošci i sl.) – aktivnosti pranja ruku prije i nakon jela te po potrebi – aktivnosti oralne higijene prema zadanim etapama rada – pravilno održavanje pribora za osobnu higijenu – aktivnosti osobne higijene tijekom menstrualnog ciklusa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – potrebno je slijediti princip zornosti u radu – tijekom provedbe radnih aktivnosti potrebno je pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode) – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti podršku (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualnim potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između izvršavanja istih – koristiti se u radu različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – osigurati učeniku jednostavan pribor za oralnu higijenu te, ako je potrebno, koristiti se posebnim didaktičkim sredstvima za olakšano držanje četkice prilikom pranja – obratiti pozornost na učenike sa senzornim poteškoćama te prilagoditi aktivnosti prema njihovim mogućnostima i potrebama. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.3.2. Učenik se pravilno koristi sanitarnim prostorom. | – pravilno se prostorno orijentira prilikom odlaska i dolaska do sanitarnog prostora – pravilno se služi sanitarnim prostorom – pravilno se koristi nužnikom – pravilno se koristi sanitarnim uređajima (dozator za sapun, sušilo za ruke) | – pravilno se služi sanitarnim prostorom, uz primjerenu razinu podrške |
– održava urednost sanitarnog prostora / nužnika nakon uporabe – poštuje pravila pristojnog ponašanja prilikom korištenja sanitarnim prostorom – poštuje pravila privatnosti prilikom uporabe nužnika | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbe prostorne orijentacije (odlazak i dolazak do sanitarnog prostora) – pravilno služenje sanitarnim prostorom te različitim sanitarnim uređajima – aktivnosti održavanja sanitarnog prostora / toaleta urednim nakon uporabe – uvježbavanje pravila pristojnog ponašanja te pravila privatnosti prilikom korištenja sanitarnim prostorom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – sve aktivnosti koje se preporučuju za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, raščlaniti ih na manje etape rada – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške u radu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS A.3.3. Učenik se brine o osobnoj urednosti. | – opisuje važnost osobne urednosti – brine se o osobnom izgledu – brine se o urednosti vlastite odjeće i obuće – pravilno se brine o urednosti kose – čisti uši primjerenim priborom – koristi se osnovnim priborom za manikuru – održava nokte urednim i čistim – koristi se dezodoransom – koristi se jednostavnim proizvodima za uljepšavanje – održava osobni pribor urednim i čistim – nakon korištenja pravilno odlaže pribor za osobnu higijenu | – izvršava osnovne aktivnosti za održavanje osobne urednosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različita didaktička sredstva i materijali: različite vrste pribora za osobnu urednost. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tijekom provedbe radnih aktivnosti pružati verbalnu podršku učenicima (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode) – prilikom izvršavanja navedenih aktivnosti potrebno je pružiti primjerenu razinu podrške (vizualna podrška, verbalna uputa, fizičko vođenje) učeniku prema njegovim individualni potrebama i mogućnostima za svaku etapu rada te osigurati dovoljno vremena između izvršavanja istih – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu. | ||
| B. Hranjenje i zdrava prehrana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.3.1. Učenik primjenjuje pravilne prehrambene navike. | – opisuje pravilnu prehranu uključujući važnost vode za život i zdravlje – razlikuje poželjne (preporučene) od nepoželjnih namirnica – razlikuje svježu od procesuirane hrane – odabire poželjne/preporučene namirnice/hranu za međuobrok (užinu) u školi – imenuje obroke i glavne namirnice koje se poslužuju u obrocima | – odabire i konzumira zdravu hranu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne skupine prehrambenih namirnica (voće, povrće, mliječni proizvodi, žitarice, meso i mesni proizvodi), poželjne (zdrave) i nepoželjne namirnice – namirnice koje treba izbjegavati, namirnice bogate skrivenim kalorijama: sokovi, energetski napitci i dr. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevno prilikom obroka potrebno je isticati važnost konzumiranja umjerene količine hrane, raznolike hrane, te umjerenog konzumiranja slatkiša, grickalica i sl. – obraćanje pozornosti na osobitosti prehrane pojedinih učenika (bez glutena, smanjeni udio šećera i sl.) – biranje i konzumiranje zdrave hrane (voće, povrće) – umjerena konzumacija brze hrane i grickalica, masne, slane i slatke hrane – usmjeravanje i podučavanje umjerenog hranjenja, posebno učenika s prekomjernom tjelesnom masom. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS B.3.2. Učenik se kulturno ponaša u prostorima za prehranu. | – komunicira pristojno i s poštovanjem – odabire i naručuje željenu hranu i piće. | – unaprjeđuje snalaženje i ponašanje u prostorima za prehranu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posjet restoranu, kafiću, slastičarnici i sl. (primjerice, povodom rođendana) – strpljivo čekanje u redu za hranu (blagovaonica, restoran sa samoposluživanjem) – ponašanje u restoranu (ulaženje uz pozdravljanje, pronalaženje mjesta, način obraćanja konobaru, strpljivo čekanje, razgovaranje umjerenim glasom) – odabiranje jela i/ili pića po osobnom izboru. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tijekom izvanučionične nastave posjetiti različite prostore za prehranu te usavršavati pravila lijepog ponašanja u njima – pravila kulturnog ponašanja u prostorima za prehranu mogu se uvježbavati i u simuliranim situacijama, igranjem uloga i sl. – primjena socijalnih priča, slikopriča, videomaterijala, prezentacija, slikovnih materijala, fotografija, radionica u aktivnostima – učitelj pružanjem primjerene vrste i razine podrške potiče sve učenike da primjenjuju pravila kulturnog ponašanja uključujući i one koji komuniciraju neverbalno ili se koriste alternativnim oblicima komunikacije. | ||
| C. Odijevanje i održavanje odjeće i obuće | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.3.1. Učenik se pravilno koristi odjevnim predmetima prema određenim karakteristikama i obilježjima. | – pravilno oblači različite odjevne predmete prema zadanoj namjeni (kapu stavlja na glavu, čarape navlači na stopala, majicu oblači na gornji dio tijela) – oblači odjevne predmete na ispravnu stranu – razvrstava čistu od prljave odjeće – odabire odjeću i obuću prikladne veličine – odijeva se sukladno vremenskim promjenama – odijeva se u skladu s promjenom sredine | – oblači i svlači neke odjevne predmete prema zadanim karakteristikama i obilježjima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – automatizacija praktičnih vještina – različite aktivnosti oblačenja i svlačenja odjevnih predmeta – različite aktivnosti povezivanja odjevnih predmeta s njihovom namjenom – razvrstavanje čiste od prljave odjeće – aktivnosti odijevanja sukladno vremenskim uvjetima te promjeni sredine. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati učeniku učenje prema prikazanom modelu – raščlaniti različite aktivnosti oblačenja i svlačenja odjevnih predmeta na manje etape rada – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – obratiti pozornost na učenike sa senzornim poteškoćama te prilagoditi aktivnosti prema njihovim mogućnostima i potrebama – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške u radu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.3.2. Učenik izvršava aktivnosti oblačenja i svlačenja različitih odjevnih predmeta i dodataka. | – manipulira različitim predmetima za otkopčavanje i zakopčavanje odjeće i obuće (otvara/zatvara patentni zatvarač, otkopčava/zakopčava manje gumbe na različitim odjevnim predmetima, povlači vezice ili veže cipele) – pravilno rukuje dodatcima odjeći (zakopčava remen, stavlja ručni sat, namješta kravatu ili maramu i sl.) – oblači odjeću i obuću prikladne veličine – poštuje pravila privatnosti prilikom oblačenja i svlačenja | – oblači i svlači različite odjevne predmete i dodatke |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različita didaktička sredstva i radni materijali: patentni zatvarači, gumbi različitih veličina, različite vrste remena, različiti modni dodatci poput marama, kravata i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sve aktivnosti koje se preporučuju za usvajanje navedenog ishoda prilagoditi sposobnostima i mogućnostima učenika te, ako je potrebno, raščlaniti ih na manje etape rada – zorno prikazati sve aktivnosti koju su navedene za usvajanje ishoda – omogućiti učeniku učenje prema zadanom modelu – prilagoditi didaktička sredstva i radni materijal manipulativnim sposobnostima učenika (prilagoditi veličinu gumba i patentnih zatvarača, koristiti se specijaliziranim dodatcima za pomoć pri manipulaciji odjevnim predmetima i sl.) – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške u radu. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS C.3.3. Učenik se pravilno brine o osobnim odjevnim predmetima. | – pravilno odlaže vlastitu odjeću, obuću i odjevne dodatke na za to predviđeno mjesto – brine se o urednosti vlastitih odjevnih predmeta – održava obuću urednom i čistom – redovito održava vlastiti prostor za odlaganje odjeće i obuće urednim | – održava vlastite odjevne predmete urednim |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite aktivnosti odlaganja odjeće, obuće i odjevnih dodataka (primjerice, odlaganje jakne na vješalicu, slaganje obuće u ormarić, pospremanje odjevnih predmeta u ladice ili kutije) – aktivnosti pravilnog slaganja različitih odjevnih predmeta – aktivnosti čišćenja obuće i odjeće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – podijeliti različite aktivnosti odlaganja odjeće i obuće na manje etape rada – osigurati učeniku vizualnu podršku u radu – osigurati učeniku dovoljno vremena za izvršavanje zadanih aktivnosti – koristiti se različitim metodama poučavanje sukladno individualnim mogućnostima i sposobnostima učenika – pružiti učeniku potrebnu razinu podrške – obratiti pozornost na učenike sa senzornim poteškoćama te prilagoditi aktivnosti prema njihovim mogućnostima i potrebama. | ||
| D. Život u domu i zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.1. Učenik samostalno obavlja jednostavne uvježbane kućanske poslove. | – imenuje kućanski alat i/ili aparat potreban za obavljanje određene kućanske aktivnosti – imenuje jednostavne kućanske poslove – reže kruh nožem i/ili rezačem kruha – rasprema stol i stavlja nečisto posuđe u perilicu posuđa – vješa rublje za sušenje i skida suho rublje | – izvršava jednostavne uvježbane kućanske poslove |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba različitih kućanskih alata: noževa (za kruh, za meso, za povrće), škara, kuhača, grabilica i kućanskih aparata (usisavač, rezač kruha, perilica posuđa, stroj za pranje rublja). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje različite vrste jednostavnih kućanskih alata i/ili pomagala i aparata te ih povezuje s određenim kućanskim poslovima. Učenici odgovaraju na pitanja učitelja o tome koji od tih poslova mogu oni sami ili uz pomoć roditelja obaviti ili ih već obavljaju. Uz podršku učitelja učenik reže kruh nožem, a uz vizualnu podršku kojom su prikazani koraci uporabe rezača kruha i uz vođenje učitelja, učenik reže kruh rezačem kruha. Nakon objeda u školi učenici odlažu prljavo posuđe na za to predviđeno mjesto, a u učionici za domaćinstvo uče kako pravilno staviti prljavo posuđe u perilicu posuđa. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja te vizualnu podršku postupka uporabe određenog kućanskog aparata i aktivnosti koja se izvodi. Potrebno je neprekidno ponavljanje i uvježbavanje u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.2. Učenik sudjeluje u održavanju vanjskoga i unutarnjeg prostora u svojem domu. | – imenuje vanjski i unutarnji prostor u školi i u svojem domu – prepoznaje pribor potreban za određenu aktivnost održavanja vanjskoga i unutarnjeg prostora – usisava prostoriju – briše pod – mete dvorište i skuplja lišće | – surađuje u jednostavnijim aktivnostima održavanja unutarnjega i vanjskog prostora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vanjski i unutarnji prostor škole i doma – pribor potreban za održavanje prostora urednim i čistim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje različite vrste pribora za održavanje unutarnjega i vanjskog prostora škole i doma podsjećajući učenike na aktivnosti koje su već prije izvodili u školi. Učenici uparuju slike pribora s aktivnostima koje njima izvode: metenje, sakupljanje lišća, usisavanje, brisanje poda. Učitelj demonstrira svaku navedenu aktivnost konkretnim priborom za njezinu realizaciju. Učenici odgovaraju na pitanja učitelja o tome koje od tih poslova mogu i oni sami ili uz pomoć roditelja obaviti ili ih već obavljaju. Za svaku aktivnost učitelj vodi učenike te pruža vizualnu podršku kojom su prikazani, primjerice, koraci uporabe usisavača: uključi – isključi, odmakni predmet ako ne može doći do određenog mjesta i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Potrebno je neprekidno ponavljanje i uvježbavanje u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.3. Učenik primjenjuje osnovna pravila ponašanja u različitim situacijama. | – uparuje sliku primjerenog ponašanja u određenoj situaciji – navodi neprimjerene i primjerene oblike ponašanja | – imenuje najmanje dva oblika primjerenog ponašanja u nekoj poznatoj situaciji |
– primjenjuje primjerene oblike ponašanja tijekom kretanja ulicom – primjenjuje primjerene oblike ponašanja u javnom prijevozu – primjenjuje primjerene oblike ponašanja tijekom razgovora | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste primjerenoga i neprimjerenog ponašanja – primjereno ponašanje tijekom kretanja ulicom – primjereno ponašanje u različitim situacijama konzumiranja obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj priprema slike različitih oblika neprimjerenoga i primjerenog ponašanja, primjerice, udaranja, vikanja, prelaska ulice, sjedenja za stolom, razgovora. Učenik izabire sliku primjerenog ponašanja i uparuje je s određenom situacijom. U razgovoru opisuje da se pravilno treba kretati ulicom te to demonstrira u učionici koja može biti opremljena maketom semafora i zebre te automobila koji dolaze. Učenik demonstrira primjereno ponašanje tijekom vođenja razgovora s drugom osobom. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Potrebno je neprekidno ponavljanje i uvježbavanje u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.4. Učenik samostalno priprema napitak i obrok po svojem izboru. | – imenuje različite vrste napitaka – imenuje različite vrste obroka tijekom dana – nabraja jela koja se konzumiraju za pojedini obrok – priprema jednostavan napitak – priprema jednostavan obrok za užinu – razlikuje zdrave od nezdravih napitaka – razlikuj zdrave od nezdravih obroka | – priprema napitak i jednostavan obrok |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste napitaka – vrste obroka tijekom dana – priprema jednostavnog napitka i priprema jednostavnog obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj donosi različite vrste napitaka te traži da ih učenici prepoznaju i imenuju. Razgovaraju o napitcima koji su zdravi i onima koji su nezdravi te o tome kada se konzumira pojedini napitak: čaj, mlijeko, kakao, kava, prirodni sok, gazirani sok, voda. Učitelj priprema plakat s napitcima na koji učenici mogu zalijepiti sliku obroka u vrijeme kojeg piju određeni napitak. Učitelj prikazuje slike različitih obroka tijekom dana te učenici pokazuju i imenuju koji obrok uzimaju u školi i kod kuće. Odabiru slike pojedine namirnice koju konzumiraju za pojedini obrok. Uz pomoć učitelja pripremaju napitak po svojem izboru te jednostavan obrok za užinu. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Potrebno je neprekidno ponavljanje i uvježbavanje u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.5. Učenik prepoznaje i koristi se novcem. | – razlikuje kovanice od novčanica – razlikuje veće od manje vrijednosti kovanica – razlikuje veće od manje vrijednosti novčanica – prepoznaje novčanice kao platežno sredstvo – koristi se kovanicama za kupnju – skuplja kovanice i novčanice – štedi novac | – prepoznaje novac kao platežno sredstvo |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste kovanica i novčanica – vrijednosti kovanica i novčanica – uporaba novca kao platežnog sredstva. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj učenicima pokazuje konkretne primjere kovanica i novčanica te učenici čitaju vrijednosti koje su ispisane na njima. Uspoređuju: veće – manje, manje – manje se može kupiti, veće – više toga se može kupiti. Učenici prepoznaju i imenuju materijal od kojeg je pojedina novčanica izrađena (metal ili papir) te ih uspoređuju s drugim predmetima izrađenim od tih materijala. Učenici uče da novcem kupuju sve što im je potrebno, ali i da ga katkad trebaju skupljati i štedjeti kako bi si mogli kupiti skuplji proizvod ili predmet. Poželjno je igranje uloga u trgovini, a zatim odlazak na terensku nastavu gdje će učenici primijeniti naučeno i koristiti se kovanicama za plaćanje. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Potrebno je neprekidno ponavljanje i uvježbavanje u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS D.3.6. Učenik imenuje aktivnosti potrebne za skrb o kućnim ljubimcima. | – imenuje životinje koje mogu biti kućni ljubimci – prepoznaje i imenuje hranu namijenjenu pojedinom kućnom ljubimcu – uparuje hranu s određenim kućnim ljubimcima – opušta se aktivnostima s kućnim ljubimcem | – navodi dvije do tri aktivnosti potrebne za brigu o kućnom ljubimcu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – životinje kućni ljubimci – prehrana kućnih ljubimaca – stambeni prostor kućnih ljubimaca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj učenicima pokazuje slike različitih životinja koje su najčešći kućni ljubimci (primjerice, pas, mačka, hrčak, ribica) koje učenici imenuju tako da ih prepoznaju na slici. Učenici verbaliziraju ili pokazuju sliku kućnog ljubimca kojeg imaju oni ili njihovi prijatelji. Učitelj također pokazuje različitu vrstu hrane koju jede pojedini kućni ljubimac, sredstva i predmete koji su potrebni za čišćenje stambenog prostora kućnog ljubimca. Učenici, koji imaju kućnog ljubimca, opisuju kako se oni brinu o svom kućnom ljubimcu: stavljaju hranu u posudu, ulijevaju i mijenjaju vodu i sl. | ||
Učitelj imenuje predmete i radnje te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju vještine hranjenja, održavanja stambenog prostora životinje (nizanje unaprijed, nizanje unazad, nizanje cijelog zadatka). Učitelj se u radu koristi socijalnim pričama na temu brige o životinjama, vizualnom podrškom, informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (IKT). Neki se učenici boje životinja, stoga je potrebno individualno slijediti potrebe svakog učenika i uvažavati njihova dosadašnja socijalna iskustva, reakcije i senzorni profil te učenike postupno uključivati u ovu vrstu aktivnosti, dozirati ih. Ako je potrebno, učenika treba pravodobno izdvojiti i odvesti na mirnije mjesto te dodatno pojasniti pravila ponašanja prema životinjama, njima poznatim, ali i onima koje ne poznaju, no susreću se s njima. | ||
| E. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.3.1. Učenik opisuje važnost održavanja pravilne osobne higijene za očuvanje zdravlja s naglaskom na pojačanu potrebu osobne higijene tijekom puberteta/adolescencije. | – opisuje promjene i situacije koje prate pubertet/adolescenciju – opisuje važnost održavanja pravilne osobne higijene kože i tijela tijekom puberteta/adolescencije – održava pravilnu higijenu tijela – opisuje načine prijenosa zaraznih bolesti (dodirom, slinom, krvlju) i zaštite | – održava pravilnu higijenu tijela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promjene u pubertetu (tjelesni rast i spolno sazrijevanje) – higijena tijela, lica i spolovila tijekom puberteta (područja s pojačanim lučenjem, važnost higijene djevojaka za vrijeme menstruacije, postupak pravilne primjene, uključujući redovitu zamjenu, higijenskih uložaka za vrijeme menstruacije) – prijenos zaraznih bolesti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nadziranje i usmjeravanje na početku praktičnog učenja higijene (zamjena higijenskih uložaka) – postupno smanjivanje poticaja radi osnaživanja samostalnog funkcioniranja učenika – pružanje vizualnih potkrepljenja radi pojašnjavanja uputa i poučavanja novim koncepcijama i vještinama – koristiti se edukativnim filmovima, prezentacijama, socijalnim pričama i dr. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.3.2. Učenik opisuje opasnosti, mjere sigurnosti i zaštite u svakodnevnom životu. | – učenik opisuje najčešće opasnosti u kućanstvu i okolini te postupke zaštite – opisuje pravila postupanja u slučaju evakuacije – opisuje nasilničko ponašanje i postupke nenasilnog rješavanja sukoba – učenik izvješćuje o nasilničkom ponašanju ako ga zamijeti ili mu prisustvuje – učenik opisuje prihvatljiv i neprihvatljiv tjelesni dodir te obranu i zaštitu od takvih oblika ponašanja | – opisuje najčešće opasnosti u kućanstvu i okolini te postupke zaštite |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opasnosti u svakodnevnom životu: ubod krpelja, komaraca i ugriz životinja, kemikalije, lijekovi, zaraze, elektronički uređaji i instalacije, vatra, plin, oštri predmeti, igla, grom, sunce (sunčanica, opekline, dehidracija), elementarne nepogode (potres, poplava), vodene površine, buka, pirotehnička sredstva, pušenje, alkohol i sl. – nasilje (verbalno, tjelesno, emocionalno...) – načini suočavanja s nasilničkim ponašanjem i reagiranje na njega – seksualno nasilje: prihvatljiv i neprihvatljiv dodir – evakuacija: pravila postupanja, uputa za evakuaciju i spašavanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje osnovnih vrsta nasilja u stvarnome i virtualnom svijetu; naučiti potražiti pomoć u situacijama u kojima su prisutne ružne riječi, vrijeđanje, potezanje za kosu, udaranje, štipanje, guranje i dr. – osnaživanje u poznavanju pravila ponašanja te poželjnih i nepoželjnih ponašanja, prepoznavanju i izbjegavanju neprimjerenih i nasilničkih ponašanja – uvježbavanje koraka u prijavi neželjenog ponašanja – u aktivnostima se koristiti socijalnim pričama, prezentacijama, plakatima, videoprikazima u kojima su opisani pritisci i nagovaranje na neželjene radnje. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.3.3. Učenik opisuje osnovne korake postupanja, samopomoći i pružanja pomoći drugima u slučaju bolesti, ozljeda i iznimnih situacija. | – opisuje osnovne korake postupanja pri krvarenju iz nosa, pri padovima i površinskim ozljedama – navodi kada zatražiti pomoć učitelja ili odrasle osobe – opisuje najčešće zdravstvene smetnje i nabraja postupke pomoći i samopomoći – opisuje osnovne korake postupanja u iznimnim situacijama (evakuacija) | – niže pravilnim redoslijedom ponuđene korake postupanja u slučaju bolesti, ozljeda i iznimnih situacija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – najčešće akutne i zarazne zdravstvene smetnje (prehlada i visoka tjelesna temperatura, proljev i povraćanje) – kako zaštiti sebe i druge (pravilno postupanje pri prehladi i febrilnim stanjima, dijareji (proljevu) i povraćanju) – postupci prve pomoći i samopomoći. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – u suradnji s timom školske medicine uvježbavanje osnovnih postupaka pružanja prve pomoći (saniranje manjih povreda, zaustavljanje krvarenja iz nosa) – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, stripovima, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.3.4. Učenik opisuje zdrave životne navike. | – opisuje posljedice nedovoljnog sna i umora – opisuje tjelesne aktivnosti koje pridonose zdravlju | – pokazuje zdrave životne navike |
– primjenjuje pravilnu tjelesnu aktivnost sukladno svojim sposobnostima, sklonostima i zdravstvenom stanju za održavanje zdravlja – nabraja opasnosti sjedilačkog načina provođenja vremena, posebice vremena provedenog ispred ekrana – nabraja opasnosti i štetnosti konzumiranja nikotina, alkohola i droge | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zdrave životne navike: pravilna izmjena rada i odmora, tjelesna aktivnost, aktivno provođenje slobodnog vremena, zdrava prehrana – štetne životne navike: sjedilački način života, sredstva ovisnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristi se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, stripovima, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima – organiziraju se tematske radionice, primjenjuju se metode igre uloga. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOS E.3.5. Učenik primjenjuje osnovne vještine i tehnike samoregulacije emocija, raspoloženja i ponašanja. | – izražava svoje osjećaje i potrebe na primjeren način – preuzima odgovornost za vlastito ponašanje – primjenjuje tehniku samoregulacije primjerenu osobnim potrebama i situaciji | – izražava svoje osjećaje i potrebe na primjeren način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poštovanje vlastitih i tuđih osjećaja – samoregulacija i tehnika samoregulacije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjena socijalnih priča, problemskih i/ili terapeutskih slikovnica, videomaterijala, digitalnih sadržaja, animiranih filmova i dr. – poticanje učenika da izraze svoje osjećaje tako da svaki dan možemo započeti pitanjem: Kako se danas osjećaš? – poučavanje prepoznavanja svojega trenutnog osjećajnog stanja i strategija koje će pomoći ispravnom reagiranju na njega – stvaranje prilika za pružanje pomoći mlađima ili slabijima – poticanje suosjećanja prema drugima i njihovim osjećajima – poželjno je u učionici urediti kutak za opuštanje i samoregulaciju, izraditi kutiju ili poster s idejama za samoregulaciju. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Skrb o sebi u dobnoj skupini
od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Skrb o sebi svojom prirodom pripada društveno-humanističkom području, ali je usko povezan sa svim ostalim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i nastavnim predmetima. Pritom je naglašena povezanost s predmetnim kurikulom Upoznavanja škole i okoline, Radnog odgoja, Socijalizacije, Tjelesne i zdravstvene kulture, Matematičkih vještina te Izobrazbe u obavljanju poslova, s posebnim naglaskom u primjenjivosti u svakodnevnom životu i radu. Za usvajanje vještina iz svakodnevnog života nužna je povezanost i usvojenost različitih znanja iz svih nastavnih predmeta. Iako je moguće korelacijski povezati sve međupredmetne teme s predmetnim kurikulom Skrb o sebi putem prilagodbe sadržaja i metoda rada, a prema mogućnostima, sposobnostima i interesima učenika s teškoćama u razvoju, značajnija povezanost utvrđena je s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Učiti i kako učiti, Održivi razvoj te Zdravlje.
Temelj ostvarivanja ishoda međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj povezan je s razvijanjem vlastite slike o sebi, samopoštovanjem i samopouzdanjem, prepoznavanjem, prihvaćanjem i upravljanjem svojim emocijama i ponašanjem, s posebnim naglaskom na razvijanju socijalnih i komunikacijskih vještina te odgovornog ponašanja prema sebi i drugima u zajednici. Očekivanja iz međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se integrirano s gotovo svim ishodima predmetnog kurikula Skrb o sebi. Povezanost međupredmetne teme Zdravlje od posebne je važnosti za usvajanje značajnog broja odgojno-obrazovnih ishoda predmetnog kurikula Skrb o sebi poticanjem učenika s teškoćama u razvoju na odgovoran pristup prema osobnom zdravlju te odgovornom i solidarnom odnosu prema zdravlju drugih ljudi. Usmjerenost na ostvarivanje ishoda navedenih područja, odnosi se ponajprije na usvajanju osnovnih znanja i vještina za pozitivan stav i odgovorno ponašanje koje će pridonijeti očuvanju i unaprjeđenju tjelesnoga, mentalnog, emocionalnog i socijalnog zdravlja te osiguranju i poboljšanju kvalitete života.
Značajna korelacijsko-integracijska povezanost sadržaja nastavnog kurikula Skrb o sebi s navedenim predmetnim područjima i međupredmetnim temama značajno pridonosi povećanju razine kompetencija učenika s teškoćama u razvoju te razvijanju pozitivne slike o sebi.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Nastavni predmet Skrb o sebi ima vrlo važno mjesto unutar posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada. Samostalnost u području osobne higijene, prehrane, svlačenja i oblačenja i brizi o vlastitoj sigurnosti i zdravlju temelj je za razvoj na ostalim područjima, a posebice je temelj za usvajanje pozitivne slike o sebi, samopercepcije i vlastite vrijednosti. Sadržaje kojima se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi nastavnog predmeta Skrb o sebi učenici najlakše usvajaju, uvježbavaju i učvršćuju u prirodnoj situaciji u svojemu prirodnom okružju, a česta svakodnevna ponavljanja uvjet su za prelazak određenih vještina u navike koje učenik može spontano primjenjivati bilo gdje i bilo kada. Sadržaji trebaju omogućiti učenicima aktivnu ulogu te uključiti praktično učenje i primjenjivost znanja u svakodnevnom životu. Poučavanje predmeta Skrb o sebi odvija se neprekidno od početka do završetka školovanja radi ostvarivanja ishoda iz pet međusobno povezanih područja: higijenske navike i osobna urednost, hranjenje i zdrava prehrana, odijevanje i održavanje odjeće i obuće, život u domu i zajednici te zdravlje i sigurnost čija se zastupljenost u kurikulu mijenja s obzirom na dob učenika. Svaka nova vještina povezuje se i nadograđuje na prethodno naučenu vještinu, a stečene vještine proširuju se i usavršavaju. Vještine skrbi o sebi moguće je razdijeliti na korake čijem usvajanju se može pristupati kao zadatcima ili podzadatcima, poučavanjem svakoga pojedinačnog koraka i njegovim povezivanjem sa sljedećim korakom tog lanca. Pritom treba voditi računa da učenik ima usvojene vještine koje su potrebne za svaki pojedinačni korak. Primjerice, pri podučavanju vještine osobne higijene kao što je pranje zuba, zadatak može tražiti raščlanjivanje na korake: uzimanje četkice i paste za zube, okretanje slavine, vlaženje četkice, odvrtanje poklopca na pasti za zube, stavljanje paste za zube na četkicu itd. Tijekom provedbe aktivnosti potrebno je kombinirati različite oblike uputa i podrške učenicima, pružati verbalnu podršku (učitelj opisuje aktivnosti koje se provode), vizualnu podršku ili fizičko vođenje učeniku te osigurati dovoljno vremena između izvršavanja istih. Učenicima s teškoćama nužno je osigurati dovoljno vremena za promatranje i izvođenje aktivnosti uz uvođenje stanki ako je to potrebno radi otklonjive pažnje ili bržeg zamaranja. Ono što je naučeno potrebno je vježbati u različitim situacijama i kontekstima s različitim osobama. Za generalizaciju vještina neophodna je suradnja i uključenost obitelji učenika kako bi se vještine usvojene u školi uvježbavale i primjenjivale u obiteljskom okružju i zajednici. Važni čimbenici koji utječu na učenje su sposobnosti učenika, motivacija i interes. Učenike se motivira izborom sadržaja poučavanja koji su u skladu s njihovim interesima. Primjena dobro osmišljenih metodičkih scenarija učenja i poučavanja može utjecati na razvijanje interesa učenika i na povećanje njihove motivacije za učenje. Stoga bi učitelj trebao nastavu učiniti što dinamičnijom primjenom različitih aktivnosti poput otkrivanja igrom, igranja didaktičkih igara, pričanja priča, igranja uloga, organiziranja posjeta, sudjelovanja u projektima, izrade vizualnih prikaza, primjene računalnih programa i aplikacija, pokusa i slično. Pohvale i nagrade su također izuzetno važan dio poticanja i održavanja učenikove motivacije i pažnje. Osjećaj uspjeha snažan je motivator za učenje, stoga je vrlo važno omogućiti učeniku s teškoćama da na svakome nastavnom satu Skrbi o sebi doživi uspjeh. Potrebno je pred učenike stavljati optimalno teške zadatke koje mogu riješiti samostalno ili uz primjerenu podršku što će potaknuti razvoj njihova samopouzdanja, ustrajnosti i motivacije za rad. Kako učenici ne bi preuzeli pasivnu ulogu u procesu učenja i stjecanja vještina skrbi o sebi i pretjerano se oslanjali na druge (učitelja ili pomoćnika u nastavi), poučavanje, razvijanje i usavršavanje vještina treba sadržavati strategije koje uključuju postupno smanjivanje pružanja podrške jer se kod učenika želi postići što veći stupanj samostalnosti. Najčešće vrste podrške koje učitelj pruža učeniku su: fizička podrška, fizički poticaj, pozicioniranje, demonstracija (modeliranje), verbalno vođenje i usmjeravanje te vizualna podrška. U nastavnom predmetu Skrb o sebi podjednako je važno usvajanje znanja i razvijanje vještina brige o sebi kao i njihova primjena u svakodnevnim aktivnostima.
Uloga učitelja u radu s učenicima s teškoćama odabir je i primjena prilagodbe postupaka učenja i poučavanja koji će učenicima omogućiti usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Skrb o sebi aktivnim sudjelovanjem u nastavnom procesu i razvojem temeljnih kompetencija važnih za snalaženje u različitim životnim situacijama. Prilagodbe se odabiru u skladu s odgojno-obrazovnim potrebama učenika utvrđenim na temelju stručne edukacijsko-rehabilitacijske procjene. Učitelj odabire aktivnosti i nastavne sadržaje, metode i oblike rada kojim će osigurati usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda, osmišljava poticajno okružje te vodi i usmjerava učenika pružanjem odmjerene podrške. Učitelj predstavlja model za učenje, planira, vodi i potiče učenike na uključivanje u predviđene aktivnosti koje će dovesti do njihova optimalnog razvoja. Učitelj razvija suradnički i partnerski odnos sa svim odgojno-obrazovnim subjektima koji su uključeni u provedbu odgojno-obrazovnog procesa, razmjenjuje iskustva u radu, zajednički izrađuje i razmjenjuje pedagoško-didaktički materijal kojim se koristi u radu. Potiče roditelje na aktivno uključivanje i sudjelovanje razmjenjivanjem informacija o učenikovu napretku i ponašanju te daje smjernice i primjere za rad s učenikom u obiteljskom okružju.
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta Skrb o sebi očekivane ishode učenja ostvarujemo različitim materijalima i izvorima znanja. Primarni izvor znanja prirodno je i društveno okružje učenika, odnosno izvorna stvarnost. To može biti bilo koji predmet (odjeća i obuća, pribor za osobnu higijenu, predmeti iz domaćinstva i sl.) ili situacija iz neposredne blizine koja ima veze s nastavnim sadržajem i koju učenik može uživo vidjeti, doživjeti, promatrati i proučiti, ali isto tako to su i izvanučionične aktivnosti (šetnje, posjeti, izleti…) koje omogućuju učenicima stjecanje znanja u realnim životnim situacijama i iskustvima (sigurno kretanje ulicom i sl.). Kada je izvorna stvarnost nedostupna, potrebno ju je nadomjestiti nastavnim sredstvima i materijalima (modelima, videozapisima, prezentacijama, slikama, posterima, radnim listovima, socijalnim pričama i sl.) koji u pravilu trebaju biti vrlo jednostavni, bez suvišnih detalja i prilagođeni perceptivno-motoričkim i spoznajnim sposobnostima učenika. Red, struktura, dosljednost u pravilima i očekivanjima stvaraju osjećaj sigurnosti i osobito su važni učenicima s teškoćama. Za ove su učenike važne rutine i predvidljivost u nastavnom procesu, odnosno potrebno je da točno znaju što ih očekuje i što slijedi jer će to povećati njihovu spremnost i koncentraciju na izvođenje zadatka. Učenike je stoga važno unaprijed upoznati s planiranim aktivnostima i zadaćama pri čemu je poželjno koristiti se vizualnim materijalima: rasporedima, smjernicama za kretanje, oznakama za predmete i objekte u prostoru, slikovnim prikazima i redoslijedom koraka u pojedinoj aktivnosti. Primjenom vizualnih podsjetnika u učionici, nužniku/toaletu, blagovaonici i gdje god je potrebno, učenicima je potrebno olakšati primjenu kulturno-higijenskih i sigurnosnih pravila te pravila ponašanja. U nastavi Skrbi o sebi značajnu ulogu ima i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije kao izvora znanja (multimedijskih prikaza, edukacijskih programa, animacija ili simulacija) jer učenicima s teškoćama omogućuje promatranje situacija koje rijetko mogu spoznati uživo (primjerice, nasilničko ponašanje). Učitelj ima autonomiju u izboru, pripremi, izradi i prilagodbi izvora znanja i materijala za učenje i poučavanje.
Okružje u kojem se odvija proces učenja treba osmisliti tako da učenicima bude ugodno i zanimljivo te da ih potiče na učenje i samostalnost. Poticajno okružje za učenje treba biti dinamično, polaziti od učenika i njegovih interesa i neprestano stimulirati njegove potencijale, omogućavajući interakciju s materijalima, kao i interakcije s ostalim učenicima i odraslima. U radu s učenicima s teškoćama osobito je važno da fizičko okružje bude sigurno i da se lako nadzire. Prostor za učenje unutar učionice treba biti fleksibilan, omogućavati dio za grupnu interakciju, kao i za individualno funkcioniranje. Mora biti prikladan za sve učenike te pružati mogućnost za zadovoljavanje individualnih interesa i potreba učenika. To se postiže pravilnim osmišljavanjem izoliranih mjesta, primjerice, tihog kutka ili senzornog kutka koji će učenicima omogućiti samoregulaciju emocija i ponašanja ili potreban predah. Učenike treba poticati da sudjeluju u oblikovanju i održavanju okružja za učenje. Dio aktivnosti provodi se u zasebnim školskim prostorima poput sanitarnog čvora ili blagovaonice ili u specijaliziranim učionicama poput praktikuma za domaćinstvo, stanovanje ili radni odgoj. Za uspješno usvajanje ishoda iz nastavnog predmeta Skrb o sebi potrebno je da praktikumi budu primjerene veličine (s dovoljno prostora za kretanje i mjesta za uvježbavanje) i dobro opremljeni (kuhinjski elementi, osnovni sobni namještaj, kućanski aparati i uređaji). Aktivnosti kojima je poučavan u školi, učenik će nastaviti primjenjivati i generalizirati u obiteljskom okružju.
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Skrb o sebi provodi se u trima dobnim skupinama. U prvoj dobnoj skupini poučava se 105 sati, u drugoj dobnoj skupini 170, u trećoj dobnoj skupini 35 sati godišnje. Definirani Odgojno-obrazovni ishodi ne ostvaruju se redoslijedom kojim su napisani u kurikulu, već je nužno da se odabrani nastavni sadržaji na kojima se ishodi ostvaruju, međusobno nadovezuju i upotpunjuju jer će se samo tako osigurati učinkovito učenje i poučavanje i usvajanje ishoda definiranih kurikulom nastavnog predmeta Skrb o sebi. Kurikul usmjeren na učenika učitelju omogućuje fleksibilnost i slobodu u osmišljavanju i provođenju procesa učenja i poučavanja, poštujući pritom individualne karakteristike i specifičnosti u funkcioniranju učenika. Učitelj ima autonomiju da na temelju procjene inicijalnog stanja postojećih vještina na fleksibilan način odluči o redoslijedu i vremenu koje je potrebno za usvajanje ishoda. Pojedinim ishodima potrebno je posvetiti onoliko vremena koliko je potrebno da svi učenici dođu do razine usvojenosti »dobar«. Vrijeme poučavanja određuje se za svakog učenika individualno u skladu s očekivanom razinom usvojenosti ishoda u njegovom osobnom kurikulu. Ako učenik ne svlada predviđene ishode u dobnoj skupini za koju je kurikul predviđen, oni se nastavljaju planirati i provoditi u sljedećim godinama učenja dok ih učenik ne usvoji. Tijekom nastavnog sata strukturira se vrijeme poučavanja u manje vremenske intervale u različitim oblicima rada. Trajanje aktivnosti učeniku se može vizualno prikazati.
Učenici se grupiraju unutar odgojno-obrazovnih skupina prema kronološkoj dobi. Ishodi učenja ostvaruju se različitim oblicima rada: individualnim radom, radom u paru, radom u grupi, radionicama, iskustvenim učenjem, projektima u nastavi i/ili rješavanjem problema. Učitelj ima slobodu primijeniti različite načine organizacije rada i učenja uz kombiniranje i grupiranje učenika kako bi što bolje iskoristio potencijale svih u razredu i osigurao uspjeh svakog učenika.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
U sklopu kurikula nastavnog predmeta Skrb o sebi opisuju se sastavnice i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Vrednuju se samo opisno znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima.
Vrednovanje postignuća učenika s teškoćama u razvoju integrativni je dio procesa učenja i poučavanja. Ono podrazumijeva sustavno prikupljanje podataka tijekom procesa učenja te praćenje razvoja znanja, vještina i sposobnosti učenika. Kriteriji vrednovanja određuju se inicijalnom procjenom individualnih kompetencija, mogućnostima i sposobnostima učenika. Tijekom određivanja kriterija vrednovanja potrebno je posebnu pažnju obratiti i na svrsishodno definiranje svih onih metoda i strategija učenja i poučavanja koji će omogućiti učeniku usvajanje ishoda navedenih kurikulom. Vrednovanje u predmetnom kurikulu Skrbi o sebi potrebno je provoditi sustavno i svrsishodno. Svi radni zadatci i različite aktivnosti kojim će se koristiti kao varijablama vrednovanja moraju biti prilagođeni razvojnim sposobnostima učenika uz primjerenu razinu podrške u radu koja je učeniku potrebna. Sam cilj vrednovanja učenika s teškoćama u razvoju sustavno je praćenje napretka učenika te usmjeravanje i poticanje učenika s obzirom na njegove mogućnosti, sposobnosti i interese.
U predmetnom kurikulu Skrbi o sebi dva su elementa vrednovanja:
– usvojenost znanja
– aktivnosti praktičnih vještina.
Usvojenost znanja usmjerena je prema poznavanju i razumijevanju samog sadržaja kurikula, na temelju kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi predmetnog kurikula. Praktične vještine podrazumijevaju vrednovanje svih onih radnih zadataka i aktivnosti koje učenik svakodnevno izvodi tijekom cijele školske godine, a koji su usmjereni na usvajanje ishoda predmetnog kurikula.
Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje te vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje pristup je u kojem se formativno prati napredovanje učenika pri čemu je važna redovita povratna informacija o napredovanju i postignutom uspjehu učenika u odnosu na očekivanja. Vrednovanje za učenje rezultira kvalitativnom povratnom informacijom o tijeku procesa učenja i usmjereno je na napredak učenika koji je ostvario u određenom vremenu, kao i unaprjeđenje poučavanja. Pritom je važno istaknuti da se trenutačna postignuća učenika uspoređuju s njegovim prethodnim postignućima, a ne s postignućima ostalih učenika. Učitelj za svakog učenika opisuje razvoj temeljnih kompetencija u nastavnom predmetu Skrb o sebi te daje kratak osvrt na postignuća. Kvalitativni osvrt treba ukazati na to što učenik zna i može izvesti, u kojim je sastavnicama posebno uspješan, a u kojima treba unaprijediti rezultate, odnosno u kojima treba podršku. Neke od metoda vrednovanja za učenje su: praćenje učenika tijekom provedbe aktivnosti, postavljanje pitanja radi provjere razumijevanja, učeničke mape, izlazne kartice i sl.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja, kao samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje, uz stalnu podršku učitelja radi razvoja što samostalnijeg učenja. Neke od metoda vrednovanja kao učenja koje se mogu primijeniti su: semafor vrednovanja, obrasci za procjenu/samoprocjenu, povratna informacija dogovorenim znakom ili simbolom i slično.
Vrednovanje naučenog utvrđivanje je razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom nastavnog predmeta Skrb o sebi tijekom ili na kraju školske godine kao i ukazivanje na kompetencije koje zahtijevaju poboljšanje. Usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se opisno s obzirom na definirane razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Učitelj se uglavnom koristi opažanjima učenikova rada, praktičnim radovima, učeničkom mapom te učeniku prilagođenom provjerom znanja.
Usvojenost određenoga odgojno-obrazovnog ishoda potrebno je definirati jednom od pet navedenih razina usvojenosti: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno. Prilikom definiranja i navođenja određene razine usvojenosti ishoda potrebno je navesti i razinu pružena primjerenog oblika podrške određenom učeniku tijekom usvajanja istog.
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno.
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
DOMAĆINSTVO
A. Svrha i opis predmeta
Nastavni predmet Domaćinstvo (kratka oznaka predmeta DOM) interdisciplinarni je predmet koji integrira spoznaje iz prirodoslovnoga, društveno-humanističkog i tehničko-informatičkog područja. Spoznaje iz prirodoslovnog područja omogućuju učeniku da spozna sebe, svoje prirodne, biološke potrebe te odnos prema drugih ljudi i prema okolini. Spoznaje iz društveno-humanističkog područja uvode učenika u spoznaje o vlastitom životu i životu drugih ljudi te društvene odnose temeljene na uvažavanju i prihvaćanju ljudske prirode. Stečene spoznaje, znanja, vještine, vrijednosti i stavove učenici mogu primijeniti u svakodnevnom životu, samostalnom življenju i budućem radu. Spoznaje tehničko-informatičkog područja uključuju pravilnu, sigurnu i svrhovitu uporabu različitih oblika tehnologije te primjenu različitih tehnoloških dostignuća u poslovima vezanim uz kućanstvo.
Učenjem nastavnog predmeta Domaćinstvo učenika se usmjerava:
– na što samostalnije obavljanje poslova u kućanstvu: stan/kuća/okućnica
– na pravila ponašanja u vlastitom domu i zajednici
– na estetski lijepo i higijenski čisto životno okružje
– na osobnu higijenu i kulturu odijevanja
– na pripremu hrane i važnost pravilne prehrane
– na izradu predmeta uporabne i ukrasne vrijednosti, uzgoj i briga za biljke, povrtnjak
– na samopomoć i pomoć ukućanima u slučaju nezgode
– na ekonomičnu raspodjelu financija, racionalno korištenje energentima kao i adekvatno zbrinjavanje otpada iz kućanstva.
Znanja, vještine i stavovi naučeni u nastavnome predmetu Domaćinstvo omogućavaju učeniku bolje razumijevanje sebe, svojih bližnjih, okoline u kojoj živi, lakše snalaženje u svakodnevnim životnim aktivnostima te u društvenim situacijama. Učenjem o domu, obitelji, lokalnoj i široj zajednici učenik izgrađuje osobni, kulturni i nacionalni identitet uz istodobno razvijanje osjetljivosti za druge. Primjenom različitih strategija aktivnog učenja i poučavanja promiče se odgovornost i osnažuje integritet čime učenik postaje pouzdan, moralan i dosljedan pojedinac koji poštuje sebe i druge. Time se potiče i osigurava cjelovit razvoj i dobrobit učenika uvažavajući jedinstvenost svake osobe.
Pružanjem slobode učiteljima u posebnim programima za odabir nastavnih metoda i strategija te oblika poučavanja usklađenih s interesima i razvojem učenika, učenje postaje zanimljivije i motivirajuće. Tako će se sustavno, u skladu s razvojem svakoga pojedinog učenika, stvarati veze između stečenih spoznaja, osobnog iskustva i primjene u svakodnevnom životu.
Iskustveno učenje, istraživački usmjerena nastava te problemska nastava usmjerena na konkretne situacije iz svakodnevice gdje je učenik u središtu nastavnog procesa osigurava aktivno sudjelovanje učenika u nastavnom procesu i aktivno učenje.
Primjenom različitih oblika tehnologije razvijaju se informacijska, komunikacijska i digitalna pismenost. Učenjem s drugima i od drugih u različitom okružju te suradnjom škole s roditeljima, lokalnom i širom zajednicom učenika se usmjerava na suradnju i otvorenost prema zajednici.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja premeta
U nastavnom predmetu Domaćinstvo učenici stječu znanja, vještine i stavove koji im omogućuju bolje razumijevanje sebe, svojih bližnjih i okoline u kojoj žive te lakše snalaženje u svakodnevnim životnim aktivnostima i društvenim situacijama. U skladu s time odgojno-obrazovni ciljevi predmeta Domaćinstvo jesu:
– razlikovati ulogu članova uže i šire obitelji uz poštovanje i uvažavanje različitosti, spolne ravnopravnosti kao i poznavanje svojih te uvažavanje prava drugih
– stjecanje znanja i vještina koje će doprinijeti razvoju što većeg stupnja samostalnosti u kućnim poslovima u domu/školi
– razvijanje vještina aktivnog sudjelovanja u kućanskim poslovima te dijeljenje poslova unutar obitelji
– razvijanje vještina racionalnog trošenje novca i energenata
– razvijati smisao praktičnoga, sigurnog, zdravog, urednog, čistog i estetski lijepog u svakodnevnom životu u domu/školi
– razumjeti osobni rast i razvoj koji se odvija u interakciji s drugima te razvijati vještine samopomoći i pomoći drugoj osobi
– sigurno i odgovorno koristiti se tehnologijom u svakodnevnom životu.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Predmetnim kurikulom Domaćinstvo, kao i zadanim organizacijskim područjima, želi se sustavno, neprekidno i pozitivno utjecati na uključivanje i aktivno sudjelovanje djece i mladih u svakodnevnoj radno-aktivnoj dinamici doma i poslovima vezanim uz kućanstvo. Učenici će dobiti neophodna teoretska znanja i priliku za razvoj i primjenu životno-praktičnih vještina. Na temelju dobivenih informacija, stečenih znanja i razvojem praktičnih vještina gradit će sustav odgovornosti i vlastite vrijednosti o domu i u njemu te doprinositi njegovoj dnevnoj rutini.
Predmet Domaćinstvo, postavlja pred učenika izazove nošenja sa svakodnevnim obvezama i radnim zadatcima. Pokriva mnoga životno važna područja: od poznavanja hrane i njezine priprave, higijene doma kao i osobne higijene, rada na radnom mjestu, važne postavke zdravlja i sigurnosti u domaćinstvu, kulturu življenja te važnost ekonomske stabilnosti i samoodržanja putem gospodarenja u domu. Cilj je posebnog programa Domaćinstva dostići kod učenika što veći stupanj samostalnosti života i rada u domu u kojem živi te usvojiti sustav vrijednosti djelovanja i rada. Da bi došlo do stjecanja životno-praktičnih vještina u domaćinstvu, potrebno je povezivanje teorije i prakse. Ponuđenim organizacijskim područjima, putem planiranih odgojno-obrazovnih ishoda povezuju se teoretske osnove i izvođenje praktičnih radova radi krajnje implementacije i uporabne vrijednosti u svakodnevnom životu. Područja nisu tematske cjeline. Njihov redoslijed u kurikulu ne utječe na redoslijed učenja i poučavanja, a broj definiranih odgojno-obrazovnih ishoda ne određuje njihovu važnost niti vremensku zastupljenost u odgojno-obrazovnome procesu. Označeni su velikim tiskanim slovima (tablica 1.).
Tablica 1. Oznake predmetnih područja u odgojno-obrazovnim ishodima
| Oznake područja | |||
| oznaka | A | B | C |
| područje | kućanstvo i kultura stanovanja i življenja | hrana i zdravlje | proizvodnja i gospodarenje |
Područja predmetnog kurikula Domaćinstvo:
– kućanstvo i kultura stanovanja i življenja
– hrana i zdravlje
– proizvodnja i gospodarenje.
Sadržaji predmetnog kurikula Domaćinstvo ostvaruju se u dvjema razvojnim dobnim skupinama:
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 35 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine života – 70 sati godišnje
A. Kućanstvo i kultura stanovanja i življenja
Ovo je predmetno područje usmjereno na upoznavanje i usvajanje znanja i vještina o kućanstvu. Osim upoznavanja prostorija u stanu i njihove funkcije, učenici će se upoznati i s vlastitim mogućnostima rada i sudjelovanja u aktivnostima i radu u svojemu životnom prostoru. U to se ubrajaju i razvoj različitih životnih vještina u obavljanju kućanskih poslova poput brige o odjeći i obući, higijeni prostorija, uporabe i održavanja kućanskih aparata i slično.
Živimo u društvenim zajednicama, a najmanja društvena zajednica je obitelj, uža ili šira, koja živi u istom kućanstvu. Za suživot je potrebna tolerancija, uključenost i poštovanje. Učenik se upućuje na upoznavanje, poštovanje i primjenu pravila ponašanja bilo da se radi o vlastitom domu, učeničkom domu ili zajednici stanara koji se zajednički koriste određenim životnim prostorom. Estetsko, higijensko i životno okružje podižu kvalitetu života kao i stvaranje sigurnog okružja poznavanjem mogućih opasnosti u domu. Pravilnom raspodjelom poslova u kućanstvu učenici razvijaju svijest o ravnopravnosti članova obitelji.
B. Hrana i zdravlje
Predmetno područje hrana i zdravlje područje je u kojem se učenike upoznaje s različitim vrstama namirnica, biljnoga i životinjskog te mineralnog podrijetla. Umjerenost, raznovrsnost i pravilan način pripreme hrane važni su za zdravlje. Njima se potiče stjecanje znanja i vještina o pravilnoj prehrani kao preduvjetu zdravlja. Za pojedine učenike, a prema suvremenim spoznajama, važno je stjecanje znanja o posebnostima u prehrani s obzirom na zdravstveno stanje učenika (dijabetes, intolerancija na gluten i sl.) Svojim ishodima upućuje učenike na pravilan odabir namirnica kao i način pripreme hrane. Različiti praktični zadatci pripreme hrane provest će učenike u pripravi jednostavnih jela i napitaka do složenijih priprava jela u slijedu, u skladu s učenikovim mogućnostima, sposobnostima i interesima. Naglašena je važnost osobne higijene, higijene rada i okoline.
C. Proizvodnja i gospodarenje
Ovo je područje usmjereno na upoznavanje različitih načina kao i materijala kojima možemo proizvesti predmete ili hranu za uporabu. Njime se želi istaknuti materijalna korisnost rada te doprinos domu. Pred učenike se postavljaju zadatci izrade predmeta uporabne vrijednosti od različitih materijala i različitim alatima, kao i rad i uzgoj biljaka u vazama, gredicama i vrtu.
Gospodarenje je sljedeći važan dio područja. U njega je uključena životna komponenta pravilne raspodjele i raspolaganja imovinom radi samoodržanja. Gospodarenje obuhvaća više područja kao što su racionalno korištenje vodom i energijom, zbrinjavanje otpada, financijska pismenost u kućanstvu i slično.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Kućanstvo i kultura stanovanja i življenja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.2.1. Učenik opisuje vlastitu životnu zajednicu. | – navodi svoje osobne podatke – navodi svojim riječima ulogu članova uže obitelji i njihove međusobne odnose – imenuje svakodnevne poslove ukućana i svoje sudjelovanje u njima – navodi ravnopravnu podjelu poslova svih članova kućanstva | – navodi svoje ime i prezime te ulogu članova uže obitelji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ime, prezime, adresa – imena i ulogu članova uže obitelji – aktivnosti članova obitelji tijekom dana (aktivnosti u domu i izvan doma) – podjela poslova između članova obitelji – prihvaćanje potreba članova obitelji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivati sadržaje sa svakodnevnim situacijama u obitelji – koristiti se fotografijama, kratkim pričama, slikopričama, gost predavač, primjerice, roditelji učenika na nastavi – opažati/promatrati članove obitelji, njihove aktivnosti, odnose, ponašanja tijekom dana u svojem domu, opisati viđeno svojim riječima – koristiti se verbalnim nalozima i uputama koje su kratke i jasne. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.2.2. Učenik opisuje stambeni prostor u kojemu živi. | – prepoznaje stambeni prostor kao zasebnu jedinicu životnog prostora svoje obitelji – navodi prostorije u stambenom prostoru te njihovu namjenu – navodi osnovno pokućstvo u stambenom prostoru i njegovu namjenu – razlikuje uredno od neurednog kućanstva – surađuje u čišćenju stambenog prostora i prigodnom ukrašavanju unutarnjega i vanjskog prostora – navodi pravila privatnosti ukućana u pojedinim prostorijama – navodi osnovne kućanske aparate – navodi primjenu kuhinjskih aparata – prepoznaje osnovna pravila štednje električne energije u kućanstvu – prepoznaje zajednički prostor svih stanara – imenuje svoje susjedstvo | – prepoznaje vlastiti stambeni prostor, osnovno pokućstvo i kućanske aparate |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostorije u stanu/kući/domu i njihova namjena (soba za spavanje, kuhinja, dnevna soba, nužnik, kupaonica, hodnik, balkon, vrt) – pokućstvo u stanu/kući/domu – uredan i neuredan prostor vlastitog doma – čišćenje vlastitog doma i pribor za čišćenje – ukrašavanje vlastitog doma (za blagdane, praznike, proslave i prigodne dane) – kućanski aparati i njihova namjena (aparati u kuhinji, sobi, kupaonici) – načini štednje električne energije – susjedi (tko su susjedi i kako im se obraćamo) – zajednički prostor stanara (hodnik, stubište, lift, prostor za poštanske sandučiće). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvođenje novih naziva povezati s neposrednom stvarnošću – povezivati sadržaje vezane uz život u vlastitom domu s konkretnim situacijama u školi odnosno u školskom kabinetu za domaćinstvo (pokućstvo, kućanski aparati, uredan i neuredan prostor, aktivnosti čišćenja i pribor za čišćenje, zajednički prostori, opasnosti i traženje pomoći) – koristiti se kratkim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, metodom demonstracije, raznolikim aktivnostima – koristiti se verbalnim nalozima i uputama koje su kratke i jasne. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.2.3. Učenik opisuje namjenu odjevnih predmeta i obuće. | – imenuje različitu odjeću i obuću za hladnije i toplije dane – razlikuje svečanu odjeću od svakodnevne – navodi primjere prikladnog odijevanja u različitim situacijama i godišnjim dobima – razlikuje čistu od prljave odjeće i obuće i sudjeluje u njezinu razvrstavanju | – razlikuje neke vrste odjeće i obuće s obzirom na godišnja doba i situacije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odjeća i obuća (za plažu, kišu, snijeg i dr.) – čista i prljava odjeća i njezino razvrstavanje (slaganje u ormare, prozračivanje odjeće, odvajanje za pranje bijele odjeće i šarene odjeće, strojno pranje, pranje rublja na ruke) – čista i prljava obuća (primjerice, čišćenje vodom, korištenje četkom za obuću, korištenje zaštitnom kremom za mazanje obuće) – odijevanje u različitim prigodama (primjerice, odijevanje za rođendan i druge svečanosti, blagdane, praznike); povezati sadržaje sa svakodnevnim situacijama u školi – odijevanje u skladu s vremenskim prilikama u pojedinim godišnjim dobima (vrsta odjeće/obuće, kombinacija odjeće) – koristiti se verbalnim nalozima i uputama koje su kratke i jasne. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvođenje novih naziva povezati s neposrednom stvarnošću – povezivati sadržaje vezane uz život u vlastitom domu s konkretnim situacijama u školi, odnosno školskom kabinetu za domaćinstvo (slaganje odjeće u ormarić u kabinetu domaćinstva, pranje odjeće, čišćenje obuće) – koristiti se kratkim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, metodom demonstracije, raznolikim aktivnostima i sl. – produljeno vrijeme za izvođenje praktičnih aktivnosti za pojedine učenike s obzirom na vrstu teškoće te izbor modaliteta putem kojih učenik pretežno uči. | ||
| B. Hrana i zdravlje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.2.1. Učenik povezuje obroke u danu s određenim namirnicama. | – prepoznaje hranu kao izvor energije – razvrstava obroke prema dobu dana i vlastitoj svakodnevnici – navodi neke namirnice koje se jedu u pojedinim obrocima | – navodi dnevne obroke i najčešće namirnice koje se u tim obrocima konzumiraju |
– navodi pet skupina namirnica – prepoznaje koje se namirnice mogu jesti svježe, a koje se moraju pripremati/preraditi – navodi skladištenje određenih namirnica – povezuje unos određene hrane i opasnost po vlastito zdravstveno stanje | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – hrana kao izvor energije – obroci u danu: zajutrak, doručak, ručak, užina i večera – pet skupina namirnica: voće i povrće, žitarice i proizvodi od žitarica, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, riba i jaja – namirnice koje se konzumiraju svježe; namirnice kojima je potrebna termička obrada – namirnice kojima se koriste učenici s posebnim režimom prehrane (učenici koji boluju od celijakije i dr.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretni primjeri različitih namirnica i/ili slika/fotografija prema kojima učenik određuje i svrstava određenu namirnicu u odgovarajuću skupinu te navodi način pripreme namirnice i njezino skladištenje – učenje na konkretnim primjerima situacija i aktivnosti u školi (doručak i ručak u školi, posjet tržnici, trgovačkom centru, OPG-u) – opasnost unosa određenih namirnica za pojedine učenike povezati s konkretnim teškoćama učenika, potaknuti učenike na izradu letka, brošure i slikovnih podsjetnika za prijatelja u razredu/školi – koristiti se verbalnim nalozima i uputama koje su kratke i jasne. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B 2.2. Učenik opisuje osnovna načela pravilne i uravnotežene prehrane te osnovna pravila ponašanja za stolom. | – navodi pravilne prehrambene navike – primjenjuje osnovna pravila osobne higijene prilikom konzumacije i pripreme hrane te napitaka – pokazuje pravilno držanje tijela za stolom – primjenjuje pravila pristojnog ponašanja tijekom konzumiranja obroka | – pokazuje vlastitim primjerom u svakodnevnim situacijama najosnovnija pravila zdrave prehrane, osobne higijene i kulture ponašanja za stolom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tanjur zdrave prehrane (cjelovite žitarice, zdrave bjelančevine, voće i povrće i zdrava ulja), pet obroka dnevno – prvi jutarnji obrok i redovita dnevna konzumacija obroka – raznolik izbor namirnica u obrocima (voće, povrće, meso, riba), izrada slikovnih recepata s obrađenim namirnicama – higijenske navike prije i nakon obroka (pranje ruku, pranje zubi i sl.), izrada slikovnog rasporeda i slikovnih opisa postupka – higijenske navike tijekom pripreme hrane i napitaka (pranje ruku prije početka rada, pranje voća, povrća i sl.) – osnovna pravila ponašanja pri konzumiranju obroka (pravilno držanje tijela za stolom, pravilno korištenje priborom za jelo i dr.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvođenje novih naziva povezati s neposrednom stvarnošću – učenje na konkretnim situacijama (užina i ručak u školi, proslava rođendana i sl.) u školskoj blagovaonici ili kabinetu domaćinstva – produljeno vrijeme za izvođenje praktičnih aktivnosti za pojedine učenike s obzirom na vrstu teškoće te izbor modaliteta putem kojih učenik pretežno uči – u obradi sadržaja koristiti se kratkim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, metodom demonstracije, praktičnim radovima, raznolikim aktivnostima – koristiti se verbalnim nalozima i uputama koje su kratke i jasne. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.2.3. Učenik sudjeluje u pripremi jednostavnih obroka i napitaka. | – navodi pojedino posuđe i pribor za jelo te njihovu namjenu – sudjeluje u pripremi jednostavnog obroka, jednostavnog jela i napitka | – koristi se osnovnim posuđem i priborom za pripremu jednostavnog jela i napitka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posuđe za pripremu jela, za kuhanje, pečenje i serviranje te pribor za jelo – pripremanje jednostavnog jela i napitka uz podršku učitelja (uzimanje kriške kruha, rezanje i stavljanje salame ili sira na krišku, mazanje namaza na kruh, ulijevanje mlijeka, čaja, kakaa u šalice, cijeđenje citrusnog voća u sok; puding, griz, voćne i povrtne salate, kuhanje i pečenje jaja, kompot, kuhanje juhe iz vrećice, kuhanje tjestenine ili riže i sl.) – serviranje pripremljenog obroka uz podršku učitelja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvođenje novih naziva povezati s neposrednom stvarnošću i iskustvima učenika – učenje na konkretnim situacijama u školskoj blagovaonici ili kabinetu domaćinstva – u obradi sadržaja koristiti se kratkim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, metodom demonstracije, raznolikim aktivnostima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.2.4. Učenik opisuje osnovne postupke samopomoći i pomoći drugim osobama u slučaju nezgode u domaćinstvu. | – prepoznaje povredu nastalu u domaćinstvu – pruža osnovnu samopomoć i pomoć ozlijeđenom – traži pomoć u slučaju ozljede | – primjenjuje osnovna pravila samopomoći i pomoći drugoj osobi kod ozljeda u domaćinstvu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moguće povrede u vlastitom domu (opeklina, porezotina, povreda nastala padom) – osnovna pomoć sebi i ukućanima u slučaju ozljede – imenovanje osoba kojima se učenik može obratiti za pomoć – telefonski brojevi hitnih službi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvođenje novih naziva povezati s neposrednom stvarnošću i iskustvima učenika – učenje na konkretnim situacijama u školskoj ambulanti ili prilikom posjeta ordinaciji školske medicine – produljeno vrijeme za izvođenje praktičnih aktivnosti za pojedine učenike s obzirom na vrstu teškoće te izbor modaliteta putem kojih učenik pretežno uči – koristiti se podsjetnicima (slikovni za brojeve telefona hitne službe, slika i ime osobe kojoj se učenici mogu obratiti za pomoć) – u obradi sadržaja koristiti se kratkim pričama, slikopričama, videomaterijalima, prezentacijama, slikovnim materijalima, fotografijama, metodom demonstracije, raznolikim aktivnosti. | ||
| C. Proizvodnja i gospodarenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.2.1. Učenik opisuje jednostavne poslove brige za kućne ljubimce i domaće životinje. | – imenuje domaće životinje i kućne ljubimce – navodi korist od domaćih životinja za čovjeka – sudjeluje u brizi za kućne ljubimce / domaće životinje | – obavlja osnovne poslove brige o kućnim ljubimcima i domaćim životinjama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – domaće životinje i kućni ljubimci – korist od domaćih životinja (meso, perje, jaja, koža, vuna, dlaka) – briga za kućne ljubimce i domaće životinje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pomoću slika i/ili gledanja videozapisa učenik se upoznaje s domaćim životinjama i kućnim ljubimcima – učenike prikazivanjem različitih proizvoda (cipele, pernata jakna, četke za kosu) dovesti do zaključka o koristi uzgoja domaćih životinja – preporuka za držanje životinja, primjerice, kornjače koja iziskuje osnovnu brigu (hranjenje i čišćenje njezina životnog prostora). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.2.2. Učenik opisuje jednostavne poslove njege kućnog bilja, poslove u vrtu i okućnici. | – opisuje poslove njege kućnog bilja i biljaka u vrtu i okućnici – razlikuje kućno bilje od biljaka u vrtu i okućnici – sudjeluje u jednostavnim poslovima njege biljaka | – obavlja jednostavne poslove njege kućnih biljaka i biljaka u vrtu i okućnici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavni radovi u vrtu: okopavanje, suzbijanje korova, skupljanje lišća, zalijevanje biljaka – njega biljaka (zalijevanje, skidanje suhih listova, zaštita za biljke: ogradice, potpornji i sl.) – kućne biljke i biljke u vrtu i okućnici (zeleno kućno bilje, cvjetnice, trava, grmolike biljke, stabla i sl.) – briga o urednosti okoliša škole ili okućnice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pomoću slika, fotografija, ilustracija prikazati sobno bilje i biljke koje uspijevaju u vrtu – uzgoj sobnog bilja i biljaka u vrtu koji iziskuju primjenu vještina oko njege i uzgoja – sudjelovati u radu školskog vrta. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.2.3. Učenik razlikuje otpad od smeća u domaćinstvu. | – prepoznaje biljni otpad iz domaćinstva i njegovu korisnost – odlaže razvrstani otpad na za to predviđena mjesta – koristi se otpadom u izradi predmeta uporabne vrijednosti – sudjeluje u izradi ukrasnih i uporabnih predmeta od otpadnih materijala | – razvrstava otpad od smeća; navodi osnovne načine ponovnog korištenja otpadom u svakodnevnom životu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biljni otpad: kompost – različite boje spremnika za razvrstavanje otpada – izrada ukrasnih i uporabnih predmeta od otpadnog materijala. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvrstavati otpad u školske kontejnere – izraditi komposter u koji će se odlagati sav biootpad, a nastalim se humusom koristiti za uzgoj sobnog bilja i/ili u školskom vrtu – izraditi ukrasne i uporabne predmete od stare odjeće, papira, plastičnih boca i čepova. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Domaćinstvo u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Kućanstvo i kultura stanovanja i življenja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.3.1. Učenik opisuje dnevnu rutinu u svojem domu / stambenoj zgradi / okućnici. | – planira s članovima obitelji poslove u vlastitom domu – navodi raspodjelu poslova u vlastitom domu – navodi načine suživota prihvaćanje vlastitih potreba i potreba drugih ukućana, osobni prostor i toleranciju – imenuje osnovna pravila kućnog reda u stambenoj zgradi / domu – opisuje svojim riječima i na vlastitom primjeru pojam susjeda i susjedstva – brine se o urednosti okućnice | – obavlja pojedine i jednostavne poslove u svojem domu, zgradi ili okućnici poštujući potrebe i prava drugih |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevni poslovi u domu (priprema hrane, čišćenje prostora, slaganje stvari i dr.) – spolna ravnopravnost u poslovima članova obitelji – komunikacija tijekom radnih aktivnosti između članova obitelji / osoba s kojima učenik živi (planiranje poslova, raspodjela zadataka, izvješćivanje o učinjenom...) – poštovanje prava na intimnost prostora u vlastitom domu (kucanje na vrata, čekanje na red...) – kućni red u stambenoj zgradi/domu (zaključavanje ulaznih vrata, ponašanje na stubištu, u dizalu, odnos prema zajedničkoj imovini...) – pojam stanara, susjeda, susjedstva – održavanje urednosti i čistoće okućnice prostora u kojem živi (odlaganje otpada, briga o biljkama, pospremanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – korištenje vlastitim iskustvom iz svakodnevnog života u obitelji i susjedstvu – korištenje fotografijama, videosnimkama, isječcima iz filmova i sl. – pokazati primjereno ponašanje u stvarnim i zamišljenim situacijama (u zgradi, prilikom ulaska u sobu roditelja...) – posjet stambenoj zgradi i nekoj okućnici. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.3.2. Učenik opisuje načine održavanja urednosti i higijene domaćinstva. | – surađuje u održavanju čistoće i urednosti domaćinstva – pravilno primjenjuje osnovna sredstva za pranje i čišćenje u domaćinstvu – primjenjuje mjere opreza kod uporabe sredstava za čišćenje | – surađuje u jednostavnom održavanju higijene i urednosti domaćinstva uz pravilan odabir sredstava za čišćenje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – urednost doma (spremanje i slaganje posuđa, kreveta, odjeće i obuće...) – briga o čistoći doma (brisanje prašine, metenje i usisavanje, ručno pranje posuđa ili slaganje u perilicu, pranje prostora, mijenjanje posteljine...) – sredstva za pranje i čišćenje (sredstva za pranje posuđa, sredstva za pranje odjeće, sredstva za pranje i održavanje prostora) i odgovarajući odabir istih – opasnosti od pojedinih sredstava za čišćenje (alergije, trovanje, opasnost za oči...) – mjere opreza u rukovanju sredstvima za čišćenje (uporaba rukavica, zaštita očiju, zabrana korištenja nekim opasnim sredstvima...). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje s iskustvom učenika u vlastitom domu – izrada plakata i/ili kartica (s različitim poslovima u domu, sredstvima za čišćenje...) – izrada vlastita slikovnog materijala ili videouratka s aktivnostima/poslovima koji se izvršavaju svakodnevno u domu (izrađenog u domu ili u školi) – korištenje fotografijama, slikopričama, videofilmovima i dr. – vizualno: slika/fotografija na deterdžentu (namjena i opasnosti). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM A.3.3. Učenik opisuje blagdanske običaje, događanja, obljetnice i aktivnosti tematskih dana. | – navodi blagdanske običaje prikladno ih obilježavajući – navodi načine prikladnog darivanja vezanog uz pojedine blagdane i obljetnice – surađuje u prigodnom ukrašavanju i dekoriranju doma – sudjeluje u izradi dekorativnih ukrasa – primjenjuje pravila kulturnog ophođenja i ponašanja u prigodnim situacijama – navodi osnovna pravila gostoprimstva | – obilježava na jednostavan način blagdane, obljetnice i prigodna događanja poštujući običaje i pravila ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – blagdani (Božić, Nova godina, Uskrs, Dan državnosti, Svi sveti, Praznik rada...) – karakteristike obilježavanja pojedinih blagdana (čestitanje, ukrašavanje, priprema prigodne hrane i pića, ponašanje ljudi...) – tematski dani (dani kruha, jabuka, zdravlja, čaja, štednje, zaštite okoliša...) – darivanje uz pojedine blagdane ili obljetnice (darivanje prema spolu i prema uzrastu, darivanje uz rođendane, krštenje, krizmu, godišnjicu braka...) – kulturno ophođenje u gostima, gostoprimstvo (kucanje ili zvonjenje, pozdravljanje, ponašanje za stolom, pravila komunikacije...) – pravila ponašanja domaćina (pozdravljanje, prihvaćanje kaputa, nuđenje mjesta za sjedenje, pića, pravila komunikacije…) – kulturno ophođenje u kulturnim ustanovama i javnim mjestima (crkva, groblje, kazalište...) – primjereno ponašanje s obzirom na situacije (izražavanje sućuti, proslava rođendana...). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje s neposrednim iskustvom učenika u obilježavanju blagdana, obljetnica i dr. – sudjelovanje u provođenju tematskih ili projektnih dana – demonstracija ponašanja u realnim ili zamišljenim situacijama (u gostima, ja sam domaćin, u kazalištu, ponašanje na groblju...) – odabir primjerenih darova za određene prigode – korištenje različitim filmovima, fotografijama, slikopričama, aplikacijama, predmetima iz neposredne realnosti – primjena u neposrednoj realnosti učenika u uvjetima škole ili ustanovama i javnim mjestima. | ||
| B. Prehrana i zdravlje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.3.2. Učenik opisuje zdravu, uravnoteženu i zdravstveno ispravnu prehranu. | – navodi u kojim se namirnicama nalaze ugljikohidrati, proteini, masti, vitamini i minerali te njihovu važnost u prehrani | – navodi osnovna načela zdrave i uravnotežene prehrane |
– navodi što je preporučljivo jesti češće, a što rjeđe – navodi uzroke prekomjerne tjelesne mase – navodi i izabire vodu kao najzdravije piće – sastavlja jednostavni zdravi jelovnik – primjenjuje pravilno skladištenje namirnica – navodi štetnosti i opasnosti koje mogu nastati zbog konzumacije pojedinih namirnica – navodi osnovna higijenska pravila u pripremi hrane – navodi opasne situacije koje mogu dovesti do trovanja – navodi kako i od koga zatražiti pomoć | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ugljikohidrati, proteini, masti, vitamini i minerali – voda kao najzdravije piće – primjer jednostavnog jelovnika – pravilno skladištenje namirnica – štetnosti i opasnosti konzumacije određenih namirnica (karijes, alergija, trovanje) – prekomjerna tjelesna masa i njezini uzroci – higijenska postupanja tijekom procesa pripreme hrane. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporučuje se odabrati niz namirnica i grupirati ih kako bismo učenike doveli do zaključka koje su namirnice bogate proteinima, koje ugljikohidratima, koje mastima ili uljima te vitaminima i mineralima; prikazati tanjur zdrave prehrane kako bi uočili zastupljenost pojedine namirnice u svojoj prehrani – ne inzistirati na nazivlju novih pojmova, važnost dati primjeni istih – jelovnik prikazati slikovnim načinom – prikazati fotografije karijesa na zubima te ih voditi do zaključka o štetnosti prekomjerne uporabe šećera; napraviti plakat sa skrivenim šećerima u hrani; u male vrećice pred učenicima stavljati šećer koji sadrže pojedina pića i slatkiši kako bi razvili svijest o prekomjernom unosu šećera o organizam – prikazati sliku tijela čovjeka na kojoj je prikazan udio vode u tijelu – učenicima ponuditi različite namirnice te ih uputiti na slaganje jednoga jednostavnog, zdravog jelovnika – dati slikovni materijal za osobe od kojih može zatražiti pomoć uz podsjetnike (brojevi telefona hitnih službi). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.3.3. Učenik priprema različite vrste obroka i napitaka. | – primjenjuje osnovne, jednostavne postupke u pripremi hrane – pravilno upotrebljava pojedino posuđe i pribor u kuhinji – objašnjava načine pripreme hrane | – upotrebljava odgovarajuće posuđe i namirnice u pripremi jednostavnih obroka poštujući osnovne higijenske mjere |
– primjenjuje mjere opreza tijekom pripreme hrane – uz podršku primjenjuje osnovne mjere samopomoći i pomoći drugom pri ozljedama – opisuje što se može jesti za pojedine obroke i dijelove obroka – sudjeluje u pripremi jednostavnog obroka – uz podršku se koristi osnovnim pravilima serviranja stola kod pojedinih obroka u danu | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – postupanje u pripremi hrane (osobna higijena, priprema odgovarajućeg posuđa, priprema prehrambenih namirnica...) – posuđe i pribor u kuhinji (vrste tanjura, zdjele, pribor za pripremu hrane, pribor za jelo...) – opasnosti od opeklina (štednjak, vrela voda, vrelo ulje, zagrijano posuđe), porezotina (nož, drugi oštar pribor kojim nastaje porezotina) – načini pripreme hrane (koja se hrana priprema svježa, a koja se priprema termičkom obradom: kuhanjem ili pečenjem) – samopomoć i pomoć (omatanje povrede čistom krpom, stavljanje flastera, traženje pomoći...) – hrana ili napitci koji se konzumiraju uz pojedine obroke: zajutrak (kakao, mlijeko, voćni sok) doručak (namaz, zobene pahuljice, kakao), ručak (meso, riba, tjestenina), užina (raznoliko voće), večera (salate, sirevi, meso) – hrana koja se servira uz pojedine dijelove obroka: predjelo (juha, rižoto, naresci, tjestenina), glavno jelo (meso ili riba s različitim prilozima, salate, gulaši), desert (sladoled, kolači, palačinke) – radnje uz pripremu hrane (pranje, guljenje, ribanje, rezanje, sjeckanje, miješanje...) – pravila serviranja stola (odabir tanjura i pribora za jelo za pojedina jela, pravilno postavljanje ubrusa i pribora za jelo u odnosu na tanjur). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vodeći se individualnim pristupom učeniku i uzimajući u obzir posebnost učenikovih teškoća, učitelj prilagođava oblike, metode rada, tehnike i sadržaj, kako bi učeniku pružio različite oblike podrške vodeći se principom najmanje potrebne u situacijama kada je određena vrsta podrške učeniku potrebna; rad u opremljenoj učionici za domaćinstvo, školska blagovaonica i dr. – rukovanje stvarnim posuđem i priborom za jelo – pružanje podrške u rukovanju posuđem, vođenje ruke, demonstriranje rukovanja, oponašanje... – posjet trgovini i prepoznavanje namirnica – odlazak u restoran – korištenje fotografijama, slikopričama, filmovima za upoznavanje opasnosti u pripremi hrane – korištenje slikovnim receptom ili videosnimkom za pripremu jednostavnih jela – izrada vlastitog materijala fotografiranjem kod pripreme jednostavnih jela – serviranje stola: postavljanje posuđa i pribora za jelo prema pravilnom redoslijedu i samostalno – sudjelovanje u serviranju stolova u obilježavanju svečanosti u školi. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM B.3.4. Učenik opisuje važnost održavanja odjeće i obuće. | – navodi svoju oznaku za veličinu odjeće i obuće – primjenjuje pravila pri razvrstavanju odjeće prema bojama za pranje – razlikuje svečanu od svakodnevne odjeće – surađuje u pripremi perilice rublja – sudjeluje u ručnom pranju odjeće – uz podršku prostire opranu odjeću te ju sakuplja nakon sušenja – sudjeluje u spremanju odjeće i obuće na predviđeno mjesto – izvodi jednostavno glačanje odjeće i rublja | – vodi osnovnu brigu o higijeni i urednosti odjeće i obuće pridržavajući se jednostavnih pravila u održavanju istih |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvrstavanje prljave odjeću u košaru za prljavo rublje (bijela, šarena, crna odjeća) – program za jednostavno pranje na perilici za pranje rublja (stavljanje deterdženta i omekšivača, pokretanje perilice rublja) – osjetljiva odjeća za pranje (vuneni džemperi, osjetljive haljine, košulje...) – postupak ručnog pranja (stavljanje u kablić s deterdžentom, trljanje, ispiranje, cijeđenje) – slaganje odjeće i obuće (vješanje na vješalice, uparivanje, presavijanje odjeće prema određenom modelu, slaganje na police, u ladice...) – glačanje jednostavnijeg rublja (priprema daske za glačanje, priprema rublja, podešavanje temperature na glačalu, slaganje izglačanog rublja...). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – korištenje predmetima iz neposredne realnosti (prašak za rublje, omekšivač, stroj za pranje rublja, vješalice, odjeća, sušila rublja, kvačice za odjeću, glačalo) – organizirani odlazak u trgovinu odjećom i obućom, biranje određene odjeće, odabir odgovarajućeg broja odjeće i obuće; ako postoji mogućnost preporuka je probati odabranu odjeću i obuću – korištenje fotografijama, slikopričama, filmovima i dr. – fotografiranje procesa navedenih radnji u vlastitom domu – izrada vlastitih videouradaka s prikazom procesa. | ||
| C. Proizvodnja i gospodarenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.3.1. Učenik sudjeluje u uzgoju kućnog bilja, bilja u vrtu i okućnici. | – navodi alat i pribor za njegu bilja – razlikuje postupak sijanja od sadnje – izvodi poslove sijanja i sadnje – izvodi poslove njege bilja – opisuje korist od uzgoja voća, povrća, začinskog bilja | – sudjeluje u sijanju, sadnji i njezi biljaka koristeći se osnovnim alatom i priborom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovni alat i pribor za njegu biljaka (klin za sadnju, grablje, motičica, lopatica za zemlju, štihača) – sijanje i sadnja biljaka – njega biljaka (priprema zemlje za uzgoj, okopavanje, zalijevanje, prihranjivanje) – korist od uzgoja voća, povrća i začinskoga bilja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – praktično u školskom vrtu ili u posudama uzgojiti jednu ili više vrsta biljaka – učenike provesti cijelim procesom sadnje/sijanja uključujući uzgoj biljke te ih u konačnici dovesti do zaključka o korisnosti uzgoja pojedinog voća, povrća ili začinskog bilja. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.3.2. Učenik opisuje povezanost proizvodnje i prodaje te dobrobit prodaje. | – izrađuje predmete uporabne i ukrasne vrijednosti – sudjeluje u pripremi hrane za prodaju – surađuje u prodaji proizvoda – opisuje dobrobit rada | – izrađuje jednostavne proizvode i sudjeluje u prodaji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predmeti uporabne i ukrasne vrijednosti u kuhinji/kućanstvu (oslikavanje staklenih posuda i njihova prenamjena u vaze ili pohranjivanje začina, izrada posudica za čačkalice, izrada čestitaka, izrada držača za ubruse, pakiranje lavande ili začina u ukrasne vrećice, oslikavanje krpenih ubrusa i sl.) – priprema hrane namijenjene prodaji (pečenje kolača, pizze, uštipaka...) – prigodna prodaja (uz blagdane, uz Dan škole i sl.) – planiranje potrošnje i namjena zarađenog novca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uz demonstraciju izraditi predmete uporabne i ukrasne vrijednosti za potrebe kuhinje/kućanstva – prodaja na izložbenom prostoru unutar škole ili na javnom mjestu uoči blagdana ili drugih manifestacija – određivanje zajedničkih potreba i planiranje potrošnje zarađenog novca – preporučuje se organizirani odlazak u trgovinu, ako postoji mogućnosti, te zajednička potrošnja zarađenog novca. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.3.3. Učenik opisuje važnost zbrinjavanja otpada te njegovu korist. | – primjenjuje pravila u razvrstavanju otpada – opisuje na primjeru pojam reciklaže – korisnost zbrinjavanja otpada – opisuje korist skupljanja i prodavanja određenog otpada – opisuje razloge odgovarajućeg zbrinjavanja otpada – sudjeluje u izradi ukrasnih i uporabnih predmeta recikliranjem različitih materijala – navodi opasnosti neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada | – razvrstava i zbrinjava otpad na jednostavan način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravilno odvajanje otpada i korist od otpada – recikliranje – opasnosti neodgovarajućeg zbrinjavanja otpada – izrada ukrasnih i uporabnih predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporučuje se ishod ostvariti na konkretnom primjeru recikliranja nekoga odjevnog predmeta ili plastične ambalaže, izraditi čestitke od recikliranog papira – uključiti se u humanitarnu akciju, primjerice, skupljanja plastičnih čepova – u prostorijama skupljati stare baterije, odvajati papir i plastičnu ambalažu, staklenu i metalnu ambalažu i dr. – prikazati videouratke o velikim odlagalištima smeća, bačenom smeću u prirodnim staništima kako ono ugrožava biljke i životinje. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.3.4. Učenik opisuje uporabnu vrijednost novca. | – navodi novac kao platežno sredstvo za potrebe u kućanstvu – opisuje važnost rada članova obitelji putem njihovih mjesečnih primanja – opisuje važnost pravilnog gospodarenja novcem u kućanstvu – nabraja različite načine kupovanja i plaćanja | – povezuje rad sa zaradom; navodi na jednostavan način važnost raspodjele novca u svakodnevnom životu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kovanice i novčanice (1 euro, 2 eura, 5 eura, 10 eura...) – novac kao platežno sredstvo važno za kupnju u kućanstvu (hrane, odjeće i obuće, namještaja, plaćanje računa...) – odlazak na posao, rad na različitim radnim mjestima (poduzeća, ustanove, trgovine), radno vrijeme, plaća za rad – planiranje raspodjele i trošenja novaca od plaće roditelja za neophodne troškove – planiranje potrošnje novaca za velike troškove (automobil, namještaj, stan) – krediti, kupnja preko interneta, plaćanje bankovnim karticama, pojam bankomata, pina i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odlazak u trgovinu, kupnja potrebnog materijala za kuhanje određenog obroka, raspolaganje novcem prilikom kupnje – organizacija igara, kviza i slično – korištenje fotografijama, videofilmovima, slikopričama, korištenje književnim proznim tekstovima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK DOM C.3.5. Učenik izrađuje jednostavan ručni rad. | – surađuje u šivanju, prišivanju dugmadi i izradi ručnih radova – primjenjuje mjere opreza i zaštite pri izradi ručnih radova | – izrađuje jednostavne elemente ručnog rada primjenjujući osnovne mjere opreza |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – igla i konac – provlačenje konca kroz ušicu igle, pravljenje čvorića na rubu konca – šivanje, prišivanje dugmadi – osnove ručnog rada vezenjem (nacrt, vezenje), kukičanjem (bod lančića i izrada narukvice, šal...) i makrame čvorićima – pravilan hvat igle i upravljanje njome – oslikavanje na tkanini – sigurno rukovanje iglama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporuka je da učitelji sami procijene mogućnosti kao i razinu podrške svojim učenicima u izradi ručnih radova – demonstriranje primjerenog načina rukovanja različitim iglama i materijalima – korištenje videoprikazom u demonstraciji rukovanja raznim iglama – opće preporuke: korištenje modelom igle za početno učenje provlačenja konca; korištenje velikim modelima dugmadi s dvjema rupicama, kasnije s četirima rupicama; uporaba šablone na tvrđoj podlozi s probušenim rupama za vezenje; korištenje debljom heklicom i debljim koncem za kukičanje; korištenje debljim konopcem za izradu čvorića makrame tehnikom – organizacija prodajne izložbe gotovih radova u različitim prigodama, u školi ili izvan nje. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Domaćinstvo u dobnoj skupini
od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Domaćinstvo na različite je načine povezan sa svim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama, no posebno je naglašena povezanost s predmetnim kurikulima predmeta Skrb o sebi, Upoznavanja uže i šire okoline, Socijalizacija, Radni odgoj / Izobrazba u obavljanju poslova, Hrvatski jezik i komunikacija i Matematičke vještine. Naglasak koji se stavlja u povezanosti predmeta Domaćinstvo sa ostalim nastavnim predmetima primjena je stečenih znanja i vještina u svakodnevnom životu, samostalnom življenju i budućem radu.
Nastavni predmet Domaćinstvo i Skrb o sebi povezuju ishodi koji govore o osamostaljivanju učenika u odnosu na sebe samog, njegovu neposrednu životnu okolinu te šire okružje. Učenjem i poučavanjem o vlastitom domu, obitelji, lokalnoj i široj zajednici, sustavno se izgrađuje osobni, kulturni identitet učenika te upravo ti ishodi povezuju nastavni predmet Upoznavanje uže i šire okoline i Domaćinstvo. Učenici će uz pomoć učitelja u predmetu Domaćinstvo stjecati znanja i vještine važne za svakodnevni život, a za to su im nužna i znanja koja stječu u predmetu Hrvatski jezik i komunikacija razvijajući funkcionalne komunikacijske vještine, osnovna jezična znanja i pismenost. Učenje i poučavanje Matematičkih vještina omogućuje razvoj matematičkih znanja i vještina kojima će se učenici koristiti u osobnome, društvenom i profesionalnom životu. Ta su znanja nužna za svakodnevni život i rad te vođenje kućanstva brigom za planiranje raspodjele i trošenje novca. Radni odgoj / Izobrazba u obavljanju poslova i Domaćinstvo ishodima učenja stvaraju priliku da učenici nauče učiti rukama, stvarati i istraživati pomoću vlastitih ruku, a predmet Socijalizacija i Domaćinstvo potiču učenike na preuzimanje socijalnih uloga i odgovornosti za vlastito ponašanje u svakodnevnim životnim i radnim sredinama.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Tijekom učenja i poučavanja nastavnog predmeta Domaćinstvo ostvaruju se očekivanja svih međupredmetnih tema. Očekivanja međupredmetnih tema Zdravlje i Održivi razvoj mogu se neposredno povezati s pojedinim odgojno-obrazovnim ishodima nastavnog predmeta Domaćinstvo. Financijska pismenost kao jedna od tema poučavanja potiče razvijanje organiziranoga i objektivnog pristupa rješavanju problema te razvoju samopouzdanja i osjećaja odgovornosti, koji su ključni za teme Osobnoga i socijalnog razvoja te Učiti kako učiti. Očekivanja međupredmetnih tema Učiti kako učiti i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije ostvaruju se integrirano s gotovo svim odgojno-obrazovnim ishodima nastavnog predmeta Domaćinstvo. Tako učenici razvijaju temeljne kompetencije važne za snalaženje u različitim životnim situacijama kao i za cjeloživotno učenje. Razvoju kompetencija navedenih u međupredmetnim temama svakako pridonose različiti oblici aktivnog učenja i poučavanja. Razvijajući samopouzdanje i vještine prilikom izvedbe praktičnih radova, učenici pristupaju nepoznatim situacijama i problemima, koji od njih zahtijevaju planiranje aktivnosti u pronalaženju rješenja, što je ključno za temu Poduzetništvo. Sudjelovanjem u raspravi, u okvirima mogućnosti, u aktualnim temama o zdravoj i uravnoteženoj prehrani kao i ekološkim temama te s njima povezanim etičkim pitanjima, učenici se osposobljavaju biti odgovorni građani i vrijedni članovi lokalne zajednice i društva, što je povezano s temom Građanski odgoj i obrazovanje.
Iskustva učenja
Predmetni kurikul Domaćinstva svojim ishodima i odgojno-obrazovnim očekivanjima zauzima veliko i značajno mjesto u aktivnosti svakodnevnog života učenika. Svoje uporište temelji na stjecanju i svladavanju životno važnih aktivnosti u domu koje predstavljaju učenikovu svakodnevicu. Da bi stjecanje znanja i vještina bilo učinkovito i svrsishodno, potrebno ga je temeljiti na predznanjima i iskustvima učenika kako bi se postepeno i prilagodljivim tempom gradila nova znanja, spoznaje i vještine. Potrebno je osigurati aktivno sudjelovanje učenika, prilagođeno njihovim mogućnostima jer se uz aktivno uključivanje i izvršavanje zadataka najbolje grade i stječu potrebne vještine i znanja. Učenik uz različite razine podrške, uz učiteljevu pomoć, suradničko učenje s ostalim učenicima ili samostalno svladava praktične zadatke iz Domaćinstva. Krajnji je cilj postizanje što većeg stupnja samostalnosti i što veće osamostaljivanje u svakodnevnom životu. Svijest o vlastitoj korisnosti doprinosi razvoju samopouzdanja i samopoštovanja. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se iskustvenim, problemskim, praktičnim kao i projektnim učenjem i poučavanjem, osobito individualnim, individualiziranim pristupom i suradničkim oblicima rada te svrhovitom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije. Odabir strategija učenja, metoda i oblika učenja i poučavanja ovisi o individualnom razvoju, mogućnostima i potrebama učenika. Učenje i poučavanje treba omogućiti stjecanje radnih kompetencija pa se temelji na praktičnom radu povezanom s iskustvima učenika što treba osigurati pomoću metodičke raznovrsnosti.
Uloga učitelja
Učitelji su nositelji provođenja predmetnog kurikula Domaćinstva. Potiču kod učenika razvoj i stjecanje znanja i vještina važnih za svakodnevan život i rad u domu. U kurikulu Domaćinstva brojni su ključni sadržaji kao i preporuke koje bi trebale dati učitelju smjernice u radu s učenicima i potrebno ih je shvatiti i promatrati kao pomoć za postizanje odgojno-obrazovnih ishoda. Naravno, svaki će učitelj u skladu s mogućnostima škole u kojoj radi, kao i mogućnostima koje nudi uža ili šira sredina (podneblje, geografska pripadnost i slično) imati slobodu odabira sadržaja i načina njihove realizacije.
Učitelj samostalno osmišljava dodatne sadržaje, u skladu s odgojno-obrazovnim ishodima, dodatno razrađuje, individualizira i prilagođava pojedine sadržaje, metode i oblike rada te trajanje provedbe prema mogućnostima učenika, njihovim osobitostima, mogućim razinama usvajanja uz uvažavanje predznanja i iskustva učenika. U provedbi sadržaja učitelj pronalazi i primjenjuje primjerene načine komunikacije (potpomognuta komunikacija, vizualna podrška, neposredna i posredna stvarnost i drugo), metode i pristupe te praktične sadržaje. Važno je provođenje inicijalne procjene radi izrade individualiziranog kurikula, otkrivanje jakih strana učenika, znanja, vještina, sposobnosti i interesa, ali i teškoća u učenju i svladavanju i izvođenju praktičnih zadataka. Tako se utvrđuju mogućnosti, ograničenja kao i potrebe učenika i učinkovite strategije poučavanja. Učitelj učeniku pruža različite oblike podrške vodeći se principom najmanje potrebne u situacijama kada je određena vrsta podrške učeniku potrebna. Učitelj primjenjuje različite oblike podrške, pojedinačno ili u kombinaciji, kao što je verbalna uputa, vizualna podrška te, ako je potrebno, i fizičko vođenje od strane učitelja.
Okružje
Učenje i poučavanje Domaćinstva najčešće se provodi u praktikumu domaćinstva. Učionica domaćinstva treba biti opremljena potrebnim uređajima, pokućstvom, posuđem i priborom koje se može naći u svakom domaćinstvu. Iskustva učenika iz svakodnevnog života u vlastitom domu i susjedstvu povezuju se s ostvarivanjem određenih ishoda u uvjetima učioničkog rada putem različitih slikovnih, video i ostalih materijala. Internetsko okružje, također, može povećati motivaciju, a njime se koristimo kada nam neposredna stvarnost nije dostupna. Određeni ishodi učenja ostvaruju se u izvanučioničnoj nastavi (trgovini, restoranu, tržnici i slično), školskoj blagovaonici i školskom vrtu. Moguća je i suradnja sa školom koja ima svoj vlastiti vrt. Dobrobit je višestruka jer se uz stjecanje radnih navika i vještina rada, u vrtu potiče i razvija suradnja, zajednički rad i aktivnosti, druženje i sl. Okružje u kojem se provodi nastava domaćinstva treba osiguravati uvjete rada koji potiču razvoj učenika, ali i sigurnost u kretanju prostorom kao i rukovanju različitim priborom, alatima i uređajima. Osjećaj sigurnosti doprinosi učenikovoj aktivnosti i motivaciji za rad. Važno je stvaranje uvjeta pozitivnoga i poticajnog okružja i ozračja u radu koje se gradi uvažavanjem svih učenika u procesu učenja i rada, dogovaranjem i poštovanjem pravila te uzajamnim pomaganjem.
Materijali i izvori
Za razvoj učenikovih kompetencija iz nastavnog predmeta Domaćinstvo poželjno je i preporučuje se da škola osigura primjerene prostorne i materijalne uvjete. Prostorni uvjeti podrazumijevaju opremljenu učionicu za Domaćinstvo. Materijalni uvjeti odnose se na kućansku bijelu tehniku i uređaje (štednjak, hladnjak, sudoper, perilica za posuđe), kućanske aparate (mikser, toster i sl.), posuđe (posuđe za kuhanje i pečenje, različite vrste tanjura, šalica i čaša i sl.), kuhinjski pribor (hvatače, kuhače, noževi, vage i sl.) i pribor za jelo (žlice, vilice, noževi, desertni pribor). Za postizanje određenih ishoda potrebno je osigurati kutak za stjecanje vještina u postupanju s odjećom i obućom kao što su ormar s ladicama, policama i vješalicama, glačalo, daska za glačanje, sušilo, štipaljke i sl. Poželjno je učionicu opremiti neophodnim priborom i uređajima za čišćenje kao što su usisavač, metla, lopatica, sredstva za pranje i čišćenje posuđa, prostora, odjeće i obuće. Za sadnju i brigu o bilju poželjan je školski vrt kao i različite vaze, lončanice te alatke za rad i njegu biljaka (motičica, grablje, lopata, zaljevača i sl.). Izvori znanja su radni materijali i udžbenici koji se mogu pronaći u tiskanome ili digitalnom obliku, neposredna realnost učenika kao i ostala neposredna sredstva koja se mogu upotrijebiti u učenju i poučavanju nastavnog predmeta Domaćinstva.
Određeno vrijeme
U dobnoj skupini od 11. do 15. godine predviđen je jedan sat tjedno, u dobnoj skupini od 16. do 21. godine života predviđena su dva sata tjedno. Učitelj autonomno odlučuje koje će odgojno-obrazovne ishode realizirati u jednome nastavnom satu, a za koje će biti potrebno osigurati dvosat. Učitelj samostalno procjenjuje koje će ishode i u kojem vremenu realizirati u pojedinoj godini učenja te koliko će nastavnih sati upotrijebiti za stjecanje potrebnih znanja, praktičan rad, uvježbavanje i ponavljanje i sl. Važno je napomenuti da se vrijeme predviđeno za usvajanje znanja i vještina u Domaćinstvu prilagođava mogućnostima, posebnostima i tempu učenika.
Grupiranje učenika
Nastava predmeta Domaćinstva provodi se u okviru razrednog odjela. Određene teme i Odgojno-obrazovni ishodi ostvarit će se zajedničkim radom sa svim učenicima. Na učitelju je da potiče suradnički odnos temeljen na uvažavanju drugih kao i poštovanju uspostavljenih pravila. Suradnički odnos dolazi do izražaja u raspodjeli zadataka pri odrađivanju određenih poslova kao što je kuhanje, rad u vrtu, čišćenje prostora i sl. Krajnji je cilj primjena znanja i vještina u domu i svakodnevnom životu te je tim više naglašena važnost suradničkog odnosa za ugodan suživot ukućana i korisnost u vlastitom domu. U nastavi domaćinstva do izražaja dolazi individualan pristup, naročito pri praktičnom radu. Neophodno je individualno rukovanje posuđem i priborom za kuhanje, ručnim radom, sadnja bilja i sl. Pritom je važno obratiti pozornost na sigurno rukovanje kako ne bi došlo do ozljeda. Međuvršnjačka povezanost poželjna je i primjenjiva pri organizaciji prodajnih izložbi, sajmova i drugih događanja na razini škole ili u široj društvenoj zajednici na kojima učenici prezentiraju proizvode svojeg rada. Gospodarenje otpadom u okviru škole također iziskuje međupovezanost svih razrednih odjela.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje u nastavnome predmetu Domaćinstvo treba biti učestalo, različito i redovito tijekom nastavne godine te prilagođeno učenicima s teškoćama i njihovim individualnim mogućnostima. Učenje, poučavanje i vrednovanje međusobno su povezani procesi i trebaju sadržavati usklađene prilagodbe koje će uvažavati potrebe i mogućnosti učenika s teškoćama. Individualizirani kurikul svakog učenika s teškoćama jasno određuje ishode, vrijeme ostvarivanja, strategije učenja, aktivnosti za njihovo usvajanje i metode vrednovanja pa se postignuća učenika s teškoćama vrednuju prema odgojno-obrazovnim ishodima definiranim u individualiziranom kurikulu. U nastavnom predmetu Domaćinstvo važno je potaknuti učenike s teškoćama da usvajaju znanja, stječu vještine i razvijaju navike i stavove koji će im omogućiti da bolje upoznaju sebe, svoje bližnje, okolinu u kojoj žive te da se lakše snalaze u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima i u različitim društvenim situacijama. U postupku vrednovanja važno je primjenjivati sva tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog. Cilj je praćenje napredovanja učenika, njegova individualnog razvoja te vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Kontinuiranim praćenjem učenika (tijekom odgojno-obrazovnog procesa, edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka, izvanučionične nastave i dr.) uočava se razina usvojenosti znanja, vještina, navika, suradnje, sudjelovanja u procesu učenja, odnosa prema radu, postavljenim zadatcima i odgojnim vrijednostima.
U vrednovanju za učenje formativno se prati napredovanje učenika što rezultira redovitom povratnom informacijom o napredovanju i postignutom uspjehu učenika u odnosu na očekivanja. Vrednovanje za učenje rezultira kvalitativnom povratnom informacijom o tijeku procesa učenja, kao i prilagodbom učenja te je usmjereno na napredak učenika koji je ostvario u određenom vremenu. Trenutačna postignuća učenika uspoređuju se s njegovim prethodnim postignućima, a ne s drugim učenicima. Ovo je vrednovanje potrebno što češće provoditi radi poticanja napretka učenika, unaprjeđenja poučavanja te davanje korisnih i motivirajućih povratnih informacija. Metode vrednovanja za učenje su: provjera razumijevanja ciljanim pitanjima, predstavljanje učenikovih radova, promatranje učenika tijekom provedbe aktivnosti, obrasci procjene i sl.
Vrednovanje kao učenje obuhvaća vršnjačko vrednovanje i samovrednovanje, a podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku učitelja. Učenik treba podršku, vođenje i pravodobne povratne informacije, u početku od strane učitelja, a kasnije i dijelom od svojih vršnjaka. Metode vrednovanja su: vizualno prikazani plan učenja, slikovni prikazi za samoprocjenu, dnevnik učenja, obrasci za procjenu i sl.
Vrednovanje naučenog je provjera ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda u obliku opisnog izvješća. Vrednovanje se temelji na unaprijed određenim kriterijima razine usvojenosti znanja, vještina i vrijednosti, odnosno odgojno-obrazovnih ishoda, a učeniku s teškoćama potrebno je omogućiti primjeren način prezentiranja usvojenih znanja i vještina. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda. Metode vrednovanja su: prilagođene usmene provjere, prilagođene pisane provjere (ili slikovni prikazi/obrasci), praktični radovi (u kućanstvu: kuhanje, miješanje, rezanje, zalijevanje i dr.), projekti, učeničke mape i sl. Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Domaćinstvo jesu:
– usvojenost znanja
– razvijenost vještina.
U elementu usvojenost znanja vrednuju se znanja svih kognitivnih razina koja je učenik stekao u skladu s definiranim ishodima. U elementu razvijenost vještina vrednuju se vještine učenika, temeljem praćenja njegovih aktivnosti u različitim praktičnim zadatcima te rezultata tih aktivnosti: izvođenje praktičnih zadataka, samostalnost, spretnost, odnos prema radu, odnos prema radnoj sredini i osobama s kojima surađuje. Usvojenost znanja i razvijenost vještina iskazuje se opisnom ocjenom. Opisna ocjena i bilješka o praćenju programa povratna je informacija učeniku, roditelju i samom učitelju o svim aktivnostima učenika, procesima učenja, suradnji, radu u paru i/ili u skupini, donošenju odluka, učeničkom vrednovanju i samovrednovanju. Učitelj za svakog učenika upisuje kratak osvrt na postignuća konkretnim i autentičnim opisom njegovih jakih strana te preporuka za napredovanje u predmetu. Kvalitativni osvrt treba ukazati na to što učenik zna i može izvesti, u kojim je aktivnostima posebno uspješan, a u kojima treba unaprijediti učenje i rezultate te u kojima treba dodatnu podršku i prilagodbu. U postupku vrednovanja potrebno je uspostaviti pozitivno ozračje u kojem učenik prati svoja postignuća i prepoznaje uspjeh i napredovanje u učenju. Učenici i roditelji trebaju dobiti pravodobne i jasne povratne informacije o tome što su učenici naučili, koliko (kvantiteta) i koliko dobro (kvaliteta) kako bi znali sljedeći korak u procesu učenja.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno). Zaključna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika cjeloživotnim obrazovanjem, zadovoljstvo učitelja, roditelja/skrbnika učenika, škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
SOCIJALIZACIJA
A. Svrha i opis predmeta
Osnovna je svrha predmetnog kurikula Socijalizacija osnaživanje učenika u osobnom razvoju, razvoju primjerenih i uzajamnih odnosa s drugima te razvoju vještina kojima će se učenik uspješno i učinkovito uključiti u užu i širu okolinu i društvenu zajednicu.
Osnaživanjem učenika u navedenim vještinama potiče se sveobuhvatni i cjeloviti razvoj koji je usmjeren na samopouzdanu, samoinicijativnu, prosocijalnu i socijalno kompetentnu osobnost. Osim usmjerenosti na osobnu socijalnu kompetentnost učenika, ovaj predmetni kurikul usmjeren je i na poticanje, razvoj, održavanje interesa, obostranost i primjerenost socijalnog odnosa učenika prema djeci i odraslim osobama te na primjerenost u korištenju materijalima i priborima kojima se ostvaruje odgojno-obrazovni proces.
Socijalizacija pretpostavlja i uključuje ostvarenje socijalnih odnosa u različitim zajednicama kao što su obitelj, škola, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, interesne grupe i slično, kao i u različitim manje ili više izazovnim životnim situacijama koje od učenika zahtijevaju aktivnu uključenost. Primjenom individualnoga i individualiziranog pristupa ovaj predmetni kurikul stvara uvjete za razvoj osobe koja je u mogućnosti upravljati svojim emotivnim, mentalnim, duhovnim i tjelesnim potencijalima radi postizanja optimalne tolerancije na frustracije i razvoja intrinzične motivacije. Optimalan emotivni razvoj predstavlja jednu od temeljnih osobnih kompetencija svakog učenika i u međuutjecaju je s uspješnosti provođenja odgojno-obrazovnoga procesa i ostvarivanju njegovih ishoda, ali i s razinom učinkovitoga i produktivnog uključenja u socijalnu okolinu i društvo.
Na društvenoj razini ovaj predmetni kurikul pomaže potaknuti samoinicijativnost u socijalnom kontaktu, održavanju zdravih i pozitivnih socijalnih odnosa, utječe na učinkovitu samoregulaciju i preuzimanje odgovornosti za vlastito ponašanje pri čemu je cilj smanjiti nepoželjna ponašanja te razviti strategije poučavanja, usvajanja i primjene osobno i društveno poželjnih oblika ponašanja. Predmetni kurikul Socijalizacija priprema i usmjerava učenike na primjereno i odgovorno preuzimanje vlastitih uloga u različitim socijalnim kontekstima (obitelji, školi, radnoj okolini, društvu i zajednicama) čime se poticana, razvijena i usvojena socijalna kompetentnost učenika u školi generalizira njezinom primjenom u učenikovu životu izvan škole. Osim osobnom socijalnom razvoju, predmetni kurikul Socijalizacija pridonosi i razvoju kulturnoga i nacionalnog identiteta, kao i osobnosti i identiteta učenika u suodnosu s globalnom zajednicom. Time učenik uočava i uvažava različitosti, tolerira ih, kritični promišlja o vlastitom ponašanju i osobnosti te ih usmjerava u priliku za rast, razvoj i učenje. Socijalno kompetentno ponašanje i ophođenje podrazumijeva odgovornost i brigu i za osobno zdravlje, motiviranost za uspjeh i postignuća, samozastupanje, kvalitetu života i socijalne odnose koje pojedinac razvija, a ujedno razvija strategije koje pojedincu pružaju ostvarenje vlastitih želja, potreba, samoostvarenja i potencijala bez narušavanja integriteta drugih ljudi.
Provedba sadržaja predmetnog kurikula Socijalizacija usmjerena je na učenika i njegovu jedinstvenu osobnost pri čemu se učitelji vode suvremenim načelima poučavanja, znanstveno utemeljenim metodama i oblicima rada uz poštvanje individualnih potreba svakog učenika. Osobitosti razvoja učenika s teškoćama u razvoju podrazumijevaju primjerene edukacijsko-rehabilitacijske postupke, ciljeve i ishode učenja, razinu usvajanja planiranih sadržaja, opseg sadržaja poučavanja, primjerene strategije poučavanja i pružanja podrške te načine vrednovanja ostvarenih ishoda. Radi što boljeg usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda, potrebno je provesti početnu procjenu učenika. Početnu procjenu osobitosti funkcioniranja učenika s teškoćama u razvoju potrebno je provesti na početku nastavne godine, odnosno tijekom prvih četiriju tjedana nastave. Inicijalnom procjenom utvrđuju se osobitosti, sposobnosti i vještine učenika, kao i razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Procjenom utvrđujemo posebne odgojno-obrazovne potrebe učenika, oblike podrške, jake i slabe strane te interese učenika. Početnu procjenu provodi učitelj putem formativnog vrednovanja ili putem lista procjene. Usmjerenost se odnosi na učenikova postignuća, odnosno na kompetencije koje se trebaju steći nakon odgojno-obrazovnog ciklusa.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenici razvijaju:
– pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje, samopouzdanje
– prepoznavanje, samoregulaciju i prihvaćanje svojih emocija i ponašanja
– empatiju, razumijevanje, uvažavanje i prihvaćanje različitosti među ljudima
– socijalne i komunikacijske vještine
– vještine prihvaćanja i primjene društvenih i socijalnih normi i pravila
– rad i socijalno prihvatljivo ponašanje u grupi, suradnju i timski rad
– odgovorno ponašanje prema sebi i drugima u zajednici
– samozastupanje u različitim životnim i društvenim kontekstima
– donošenje odluka i planiranje životnih ciljeva (interesne skupine, obrazovanje, cjeloživotno učenje, profesionalni razvoj)
– strategije rješavanja problema i uspješnog suočavanja sa stresom.
Usvajanje navedenih ciljeva učenja i poučavanja razvija temeljne osobne kompetencije i kompetencije socijalnih područje kao što su razvijanje odnosa, preuzimanje socijalnih uloga i određene razine odgovornosti koju svaka uloga podrazumijeva. Svakodnevnim aktivnim sudjelovanjem u različitim socijalnim situacijama učenici će usvajati i razvijati stavove, vještine, znanja, razumijevanje vlastitih emocija, osobnog rasta i razvoja te zdravih životnih navika. Praktičnom primjenom usvojenih ciljeva, učenici će dodatno izgraditi svoju osobnost putem samozastupanja, poštovanja sebe i drugih te poimanjem vrijednosti skladnih međuljudskih odnosa. Važan je i razvoj općih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti za uspješan život u društvenoj zajednici i multikulturalnom svijetu.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Polazeći od toga da je čovjek društveno biće, predmetni kurikul Socijalizacija u određivanju područje rada, promatra učenika kao pojedinca koji je dio zajednice u kojoj mu se pruža mogućnost ostvarenja vlastitih potencijala, ima pravo na školovanje i rad te daje svoj doprinos zajednici u kojoj živi. U svim područjima potiču se i razvijaju osobni potencijali učenika, jačaju njihove snage pri suočavanju s izazovima i posebnostima koje doživljavaju u sprezi s društvenom okolinom. Uz holistički pristup, pomaže se učeniku da dostigne svoj integritet, prepozna svoje interese, pronađe načine njihova ostvarivanja, razvije socijalne potencijale i preuzme odgovornost u društvenim odnosima. Socijalizacija je dugotrajan i kompleksan proces koji ima svoj kontinuitet, razvojne specifičnosti, pravila postupanja i ponašanja u određenim situacijama, mnoštvo interakcijskih posebnosti i mnogo suradničkog prilagođavanja. Učenik u interakciji s okolinom procesom socijalizacije uči i oblikuje svoje ponašanje, uvjerenja, stavove, vrijednosti i navike. Polazeći od te spoznaje u određivanju odgojno-obrazovnih ishoda pojedinih razvojnih ciklusa, poštovala se razvojna dob učenika i njihove razvojne osobitosti s glavnim ciljem postizanja integriteta i samopoštovanja učenika te njihovom prilagodbom i uključenosti u društvenu skupinu i zajednicu u kojoj žive.
Predmetna područja predmetnog kurikula Socijalizacija jesu:
– odnos prema sebi
– odnos prema drugima
– odnos prema društvenoj sredini i uloge.
Sadržaji predmetnog kurikula Socijalizacija ostvaruju se u trima razvojnim dobnim skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 35 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 35 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine života – 35 sati godišnje.
1. slika: Odnos predmetnih područja u nastavnom predmetu Socijalizacija
Odnos prema sebi
Ovim područjem učenika se stavlja u središte društvenog odnosa. Jačanjem osobnih potencijala i snaga kod učenika želi se postići što bolja i kvalitetnija društvena uključenost. Postizanje svrsishodnosti života i rada, pronalaženje vlastitog mjesta u užoj ili široj zajednici, postizanje zadovoljstva i samoostvarenja i slično neki su Odgojno-obrazovni ishodi kojima se bavi ovo područje. Zadovoljan učenik ima odlične predispozicije za postizanje sigurnosti, samopoštovanja, pozitivne percepciju vlastite vrijednosti. Pozitivan stav prema sebi samom utječe na mišljenje i ponašanje prema drugima kao i na konstruktivno uključivanje u društvo. Područjem se želi postići što bolji i produktivniji integritet osobnosti učenika kako bi on jednako tako postao koristan član manje ili veće društvene skupine i zajednice. Naravno, ovo se područje ne promatra i ne provodi odvojeno od ostalih koncepata razvoja društvene osobe već integrirano.
Odnos prema drugima
Učenik se promatra kao jedinka koja stupa u različite društvene kontakte, bilo da se radi o ostvarenju društvenog odnosa s nekim od roditelja, s učiteljima, prijateljima, kolegama ili drugima. Jačanjem osobnog kapaciteta učenika, učenjem o sebi, upoznavanjem sebe, postizanjem empatije i samokontrole, prihvaćanjem tolerancije i asertivnosti stavlja ga se u suodnos s potrebama, željama i htijenjima drugih. Odgojno-obrazovnim ishodima ovog područja želi se postići kvaliteta svakodnevnog druženja, pozitivna interakcija, prijateljsko ponašanje i suradnja. Važna je komponenta svladavanje vještina nošenja sa stresnim situacijama, prepoznavanje određenih rizičnih čimbenika koje drugi donose i postizanje asertivnosti u takvim situacijama.
Društvene sredine i uloge
Važna odrednica ovog područja je razvoj cjelovite osobe koja će se brinuti o svojoj socijalnoj dimenziji, brinuti se o drugima i o društvenoj sredini u kojoj živi i radi. Zajednica treba biti poticajna okolina koja svojim senzibilitetom stvara preduvjete za sigurnu, zdravu i uspješnu integraciju učenika s teškoćama u razvoju. U takvim uvjetima učenik može razviti svoje potencijale i biti uključen. Biti uključen i prihvaćen, znači prihvatiti pravila društvene sredine i obrasce ponašanja. Uz uljudno ponašanje, važna je komponenta društveno prihvatljivog odnosa prema svojoj higijeni, urednosti, odijevanju i slično. Različite društvene sredine imaju vlastite norme ponašanja. Živeći, radeći i krećući se drugačijim sredinama učenik prihvaća i drugačije uloge (ulogu u obitelji, razredu, školi, zgradi, u prometu, u kazalištu itd.). Odgojno-obrazovni ishodi razvojnih cjelina stavljaju pred učenika izazov prilagodbe i prihvaćanja uloga u, za učenike, prihvatljive društvene sredine. Krajnji cilj je harmonija učenika i okoline u kojoj se osjeća sigurno i zadovoljno.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. ODNOS PREMA SEBI | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.1.1. Učenik razvija samopercepciju. | – prepoznaje vlastiti lik/odraz u ogledalu – prepoznaje sebe na fotografiji/slici – prepoznaje svoje ime – navodi svoje tjelesne karakteristike | – razvija neke dijelove samopercepcije | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vlastiti lik (prepoznavanje) – moja fotografija/slika – moje ime (ja se zovem, moje prezime, živim u i slično) – moj izgled (pokazati dijelove tijela, imenovati dijelove tijela, prepoznati boju kose, boju očiju i drugi opisi koji se vezuju uz izgled). | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba i osmišljavanje igre uloga, jednostavnih igara glume, izrade slikovnica i knjiga uspomena, socijalnih priča, digitalnih sadržaja, slikovnih materijala. | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.1.2. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – prepoznaje osnovne emocije – navodi svoje želje i interese – pokazuje interese prema vršnjacima – prepoznaje facijalne ekspresije – razlikuje poželjno ponašanje od nepoželjnog – prilagođava ponašanje – reagira na zabranu »NE« | – upravlja nekim svojim emocijama i ponašanjima | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne emocije – moje želje i interesi (ja volim, ja želim) – moji prijatelji – primjereno ponašanje – primjerena reakcija na zabranu. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba i osmišljavanje igre uloga, jednostavnih igara glume, izrade slikovnica i knjiga uspomena, socijalnih priča, digitalnih sadržaja, slikovnih materijala. | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.1.3. Učenik razvija radne navike. | – prati upute odrasle osobe – prihvaća autoritet odrasle osobe – slijedi dnevni raspored – prepoznaje svoje mjesto u garderobi/blagovaonici/učionici – izvršava jednostavne verbalne upute – oponaša prihvatljivo ponašanje u radnoj sredini – upotrebljava materijal za rad na primjeren način | – razvija neke radne navike | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prihvaćanje autoriteta odrasle osobe – prihvaćanje dnevnog rasporeda – prepoznavanje svojeg mjesta u učionici, u obitelji – radi po jednostavnim uputama – primjereno upotrebljavanje materijala za rad. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretizacija sadržaja, učenje po modelu, demonstracija zadataka i aktivnosti, iskustvene radionice, uporaba konkreta, digitalnog sadržaja i slikovnog materijala. | |||
PP SK SOC A.1.4. Učenik razvija osobne socijalne kompetencije. | – reagira na pozdrav – uspostavlja kontakt očima – izabire ugodne aktivnosti – izabire predmete od osobnog interesa – prihvaća boravak u školi – prihvaća nove zadatke i aktivnosti – reagira primjereno na zabranu i prekid aktivnosti – razvija stabilno/poželjno ponašanje prema sebi – oponaša poželjna ponašanja i radnje – traži pomoć kada mu je potrebna – pokazuje osjećaje (ljutnju, ekscitaciju…) | – razvija poneke osobne socijalne kompetencije | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – reagiranje na pozdrav i pristup – samostalno odabiranje predmeta od interesa i aktivnosti – prihvaćanje boravka u školi – otvorenost za nove zadatke i aktivnosti – primjereno reagiranje na zabranu i na prekid aktivnosti – regulacija emocija. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – komunikacijske radionice različitih tematika, igre uloga, jednostavne igre glume, slikovnice i socijalne priče – svakako se koristiti digitalnim sadržajima, asistivnom tehnologijom i slikovnim materijalima. | |||
| B. ODNOS PREMA DRUGIMA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.1.1. Učenik razvija društveno prihvatljive socijalne odnose. | – prepoznaje obiteljske suodnose – prihvaća kućnu svakodnevnicu – sluša učitelja – slijedi upute učitelja – usvaja jednostavna školska pravila – surađuje s vršnjacima tako da dijeli i pomaže – razvija poželjno i primjereno ponašanje – navodi svoje/tuđe tjelesne karakteristike – prepoznaje potrebe i osjećaje drugih | – razvija poneke društveno prihvatljive socijalne odnose |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznaje članove obitelji – imenuje članove obitelji – prepoznaje osobe izvan obitelji (vršnjake, poznanike, ostale osobe koje susreće) – slijedi upute roditelja – izvršava jednostavne kućne obveze i zadatke – sluša naloge učitelja – slijedi učiteljeve zahtjeve – prilazi vršnjacima u školi – spreman je dijeliti svoje stvari (bojice, papire i ostali pribor) s drugima – primjereno se ponaša prema drugima – primjećuje svoje i tuđe tjelesne karakteristike. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretizacija sadržaja te učiteljev vlastiti model ponašanja u komunikaciji s učenicima i drugima – socijalne priče, igranje uloga, jednostavne radionice, digitalni sadržaji i slikovni materijali. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.1.2. Učenik razvija adaptivne vještine u socijalnom okružju. | – izgrađuje interes prema drugim – razvija pozitivnu interakciju s vršnjacima – ovladava primjerenim reagiranjem na zabranu – prilagođava ponašanje – razvija osnovne komunikacijske vještine – iskazuje slaganje ili neslaganje s nečime | – razvija pojedine adaptivne vještine u socijalnom okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – na primjeren način prilazi drugima (vršnjacima, odraslim osobama, poznanicima) – na prilaženje vršnjaka reagira pozitivno – upotrebljava jednostavne riječi/geste za pozdrave, odbijanja, prihvaćanja, zahvale – upotrebljava NE u situacijama kada se treba zauzeti za sebe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – usvajanje adaptivnih vještina u socijalnom okružju – provođenje komunikacijskih i interakcijskih radionica, igranje uloga i jednostavnih igara, socijalne priče, modeliranje, primjena asistivne tehnologije i konkretizacije. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.1.3. Učenik razvija komunikacijske socijalne kompetencije. | – ostvaruje komunikaciju – oponaša načine komunikacije primjerene kontekstu – slijedi naloge – razvija igru s vršnjacima | – razvija pojedine komunikacijske socijalne kompetencije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvija upotrebu riječi molim, izvoli, hvala, oprosti – gleda u smjeru osobe koja mu se obraća – sluša osobu koja mu se obraća – reagira verbalno ili neverbalno na upit – reagira na verbalne upute i/ili pokazne geste – reagira na kontakt s vršnjacima i odraslima – reagira primjereno na zabranu ili prekid aktivnosti – prilagođava jačinu glasa – razvija jednostavne igre s vršnjacima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – usvajanje i razvijanje socijalnih komunikacijskih kompetencija – provođenje komunikacijskih i interakcijskih radionica, igranje uloga i jednostavnijih igara, socijalne priče, modeliranje i konkretizacija sadržaja. | ||
| C. ODNOS PREMA DRUŠTVENOJ SREDINI I ULOGE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.1.1. Učenik pridonosi radu grupe. | – surađuje u zajedničkom radu – razvija suradnički odnos u grupama – razvija strategije podrške (traži pomoć, pruža pomoć) | – dijelom doprinosi radu grupe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prati jednostavne verbalne upute – reagira na zahtjev – prilazi vršnjacima – razvija zahtjev uzmi i daj – surađuje u pripremama aktivnosti – pomaže svojim vršnjacima – razvija strpljivost u čekanju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretizacija sadržaja, korištenje konkretima, učenje po modelu, demonstracija – uporaba digitalnih sadržaja, slikovnih materijala, socijalnih priča te animiranih i edukativnih filmova. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.1.2. Učenik razvija prihvatljivo ponašanje na javnim mjestima. | – slijedi pravila ponašanja – slijedi pravila kretanja u prometu | – razvija neka prihvatljiva ponašanja na javnim mjestima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sluša upute – čeka svoj red – prilagođava ponašanje u skladu sa situacijom i okolnostima (reagira na verbalni zahtjev, nalog) – razlikuje pristojno od nepristojnog ponašanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretizacija sadržaja, komunikacijske i interaktivne radionice aktualnih nastavnih sadržaja i izazovnih (problemskih) situacija – učenje po modelu, demonstracija sadržaja i uputa – uporaba digitalnih sadržaja, slikovnog materijala, socijalnih priča, modeliranja, animiranih i edukativnih filmova. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.1.3. Učenik razvija socijalno primjeren odnos prema široj društvenoj zajednici i kulturi. | – prilagođava pozdrav ovisno o dobu dana – razvija primjereni odnos sa sugovornikom – razvija brigu o flori i fauni iz neposrednog okružja | – dijelom razvija socijalno primjeren odnos prema društvenoj zajednici i kulturi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izgrađuje prikladan kontakt s odraslima/vršnjacima – razvija primjereni odnos sa sugovornikom (kontakt očima, zakretanjem glave, držanjem tijela) – vodi brigu o biljkama i životinjama – vodi brigu o čistoći (zbrinjavanje otpada). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – konkretizacija sadržaja, komunikacijske i interaktivne radionice aktualnih nastavnih sadržaja i izazovnih (problemskih) situacija – učenje po modelu, demonstracija sadržaja i uputa – uporaba digitalnih sadržaja, slikovnih materijala, socijalnih priča te animiranih i edukativnih filmova. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalizacija u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. ODNOS PREMA SEBI | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC A.2.1. Učenik razvija samopercepciju. | – navodi svoja tjelesna i osobna obilježja – navodi sličnosti i razlike u tjelesnim i osobnim obilježjima u odnosu na vršnjake – prepoznaje vlastite jake i slabe osobine | – razvija neke vještine samopercepcije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vlastita tjelesna i osobna obilježja – tjelesna i osobna obilježja vršnjaka – vlastite pozitivne i negativne osobine – vlastite preferencije i nadarenosti za neko područje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se ekspresivnim tehnikama (glazba, pokret, riječ, crtanje, modeliranje), igrom (igra pred ogledalom, jednostavna igra uloga i grupne igre), jednostavnim razgovorima i vođenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, slikovnicama, predstavama, animiranim filmovima – izrađuju se jasne, slikovite i jednostavne osobne kartice učenika s njihovim obilježjima (slika, riječ), zajednički plakati o sličnostima i različitostima učenika, prezentacijski sadržaji (plakat, tablica, umna mapa) s jakim i slabim stranama učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC A.2.2. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – navodi osnovne emocije – prepoznaje uzroke vlastitih emocionalnih stanja i ponašanja – uočava posljedice vlastitog ponašanja – inicira suradničke odnose s vršnjacima – prihvaća prostorno-vremenske promjene u školskoj i obiteljskoj rutini | – upravlja dijelom svojih emocija i ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne emocije (strah, ljutnja, sreća, tuga) – emocionalna stanja (uzroci) – uzročno-posljedična povezanost događaja u okolini sa emocionalnim stanjem učenika – strategije suočavanja s različitim emocijama – posljedice vlastitog ponašanja – strategije osnaživanja poželjnih ponašanja – suradnički odnosi s vršnjacima (inicijativa, aktivnost, suradnja) – promjene u okružju učenika – strategije samoregulacije, odgode ili prilagodbe učenikovih očekivanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se ekspresivnim tehnikama (glazba, pokret, riječ, crtanje, modeliranje), jednostavnim projektivnim tehnikama (igra, igre s pravilima, igre lutkama, strukturirane i nestrukturirane bajke i priče) te jednostavnim razgovorima i vođenim radionicama, asistivnom tehnologijom (uz dodatno modeliranje po potrebi) – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima o prepoznavanju emocija: bajke, lutke, priče, priče u slikama, socijalne priče, videomaterijali, slikovnice, predstave, animirani filmovi – izrađuju se i primjenjuju jasne, slikovite i jednostavne kartice s osnovnim emocijama (slika, riječ), zajednički plakati o osnovnim emocijama, vizualni materijali o uzročno-posljedičnoj povezanosti okoline i emocija, ponašanja i posljedicama okoline na ponašanje te poželjnim ponašanjima u suradničkim odnosima; za osnaživanje učenika u prihvaćanju prostorno-vremenskih promjena u školskoj i obiteljskoj svakodnevnici izrađuje se vizualna podrška slijeda određenih aktivnosti (slika, slika – riječ, riječ) čija se primjena i generalizacija preporučuje i u obiteljskim uvjetima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC A.2.3. Učenik razvija radne navike. | – razvija snalaženje na radnoj površini – ovladava korištenjem materijalima i priborom za rad – razvija sigurnost, odgovornost i zadovoljstvo radom | – razvija dio radnih navika |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vremenska, prostorna i sadržajna organizacija pribora i materijala za rad (priprema, pospremanje, pozicioniranje, urednost, poštovanje vremenskoga i sadržajnog slijeda aktivnosti) – radne tehnike – povezanost funkcije pribora i sadržaja rada | ||
– sigurnost i odgovornost u radu – pozitivan stav prema radu (radnim obvezama, radnim navikama) – vlastite školske i radne obaveze – moguće opasne situacije u radu – ustrajnost u dovršetku zadatka – konačan rezultat vlastitog rada – zadovoljstvo procesom rada i rezultatom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se praktičnim aktivnostim različitih tematika povezujući ih sa sadržajima ostalih predmetnih kurikula te prigodnim temama, mnoštvom materijala i pribora za rad, igrama prezentacije i demonstracije, igrom uloga, natjecateljskim igrama, igrama asocijacije, slikovnicama, socijalnim pričama, jednostavnim razgovorima te vođenim iskustvenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima o načinima pripreme radne površine, funkciji pojedinog materijala i pribora, urednosti, oprezu pri korištenju materijalima i priborom; koristiti se i pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima. – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape) s primarnom temom radnih navika te njihovom sadržajnom razradom; posebnu je pozornost potrebno usmjeriti na učenje o možebitnim opasnim situacijama u učionici i oprezu pri rukovanju priborom i materijalom. | ||
PP SK SOC A.2.4. Učenik razvija osobne socijalne kompetencije. | – navodi osobne interese i uloge – prepoznaje problem i različitost rješenja – razvija brigu o sebi u socijalnom kontekstu | – razvija dio osobnih socijalnih kompetencija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vlastite uloge u različitim socijalnim okružjima (učenik, prijatelj, dijete i sl.) – vlastite želje i interesi – odlučivanje o vlastitome samostalnom odabiru – planiranje željene aktivnosti – različitost rješenja problema – traženje pomoći i podrške pri rješavanju problema – vlastiti izgled, osobno zdravlje i samozastupanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se praktičnim socijalnim aktivnostima različitih tematika povezujući ih sa sadržajima ostalih predmetnih kurikula te prigodnim temama, društvenim igrama, igrama s pravilima, igrama prezentacije i demonstracije, igrom uloga, natjecateljskim igrama, slikovnicama te jednostavnim razgovorima i vođenim iskustvenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima o osobnim interesima i ulogama, rješenju određenih problemskih situacija, načinima traženja pomoći i podrške, samozastupanju, brizi o vlastitom zdravlju i izgledu kao i pričama, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape, radni listići) o vlastitim interesima i ulogama, rješenju određenih problemskih situacije, načinima traženja pomoći i podrške, samozastupanju i brizi o vlastitom zdravlju i izgledu; posebnu je pozornost potrebno usmjeriti na učenje o važnosti i načinima traženja pomoći i podrške, uočavanju i rješavanju problemskih situacija i izjašnjavanju o vlastitom neslaganju s nečim na socijalno primjeren način, bez ugrožavanja drugih. | ||
| B. ODNOS PREMA DRUGIMA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.2.1. Učenik razvija društveno prihvatljive socijalne odnose. | – razlikuje svoje i potrebe i osjećaje drugih – razlikuje uloge ljudi u školi i okolini – razvija toleranciju na ponašanja drugih | – razvija dio društveno prihvatljivih socijalnih odnosa |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vlastiti osjećaji i potrebe – potrebe i osjećaji drugih – uvažavanje sličnosti i razlika između vlastitih i osjećaja i potreba drugih – različitost vlastitih i uloga drugih ljudi u školi, obitelji i neposrednoj okolini – prava i dužnosti različitih uloga – strategije tolerancije na ponašanja drugih (pravila ponašanja, poželjna i nepoželjna ponašanja, izbjegavanje sukoba, podnošenje prepoznatih različitosti i ponašanja drugih). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se ekspresivnim tehnikama (glazba, pokret, riječ, crtanje, modeliranje), igranjem uloga, igrama s pravilima, natjecateljskim igrama, društvenim igrama, pokretnim igrama, jednostavnim razgovorima i vođenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, priče, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, slikovnicama, predstavama, animiranim filmovima, asistivnom tehnologijom (uz dodatno modeliranje po potrebi) – izrađuju se jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape, radni listići) o potrebama, osjećajima, ulogama ljudi u različitim socijalnim sredinama, pravima i dužnostima, pravilima ponašanja, poželjnome i nepoželjnom ponašanju, sukobima te mogućim rješenjima sukoba. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.2.2. Učenik razvija adaptivne vještine u socijalnom okružju. | – razvija jednostavne strategije primjerenog ponašanja u odnosu s drugima – prepoznaje izvor emocija u odnosu s drugima i upravlja njima – odabire primjereno ponašanje pri sudjelovanju u društvenim i kulturnim zbivanjima škole – uočava posljedice na vlastito ponašanje u odnosu s drugima | – razvija neke adaptivne vještine u socijalnom okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – suradnički odnos i suradnja (zajednički, grupni rad) – podrška i vođenje u ovladavanju i osnaživanju socijalnih odnosa – osjećaji prema drugima (identifikacija, upravljanje) – primjereno ponašanje u društvenim i kulturnim zbivanjima u školi (izlaganje, čekanje, poštovanje naloga i normi, provođenje određene aktivnosti) – posljedice na vlastito ponašanje u odnosu s drugima – strategije osnaživanja poželjnih ponašanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se ekspresivnim tehnikama (glazba, pokret, riječ, crtanje, modeliranje), jednostavnim projektivnim tehnikama (igra, igre s pravilima, igre lutkama, strukturirane i nestrukturirane bajke i priče) te jednostavnim razgovorima i vođenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima o adaptivnim vještinama u socijalnom okružju i prepoznavanju emocija i ponašanja, bajkama, lutkama, pričama, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, slikovnicama, predstavama, animiranim filmovima, društvenim i kulturnim zbivanjima u školi. – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji o adaptivnim vještinama, ponašanju, emocijama, dobrim i lošim odabirima ponašanja, društvenim normama ponašanja u socijalnom kontekstu te vrstama društvenih i kulturnih događanja u školi i načinima ponašanja i aktivnog sudjelovanja, vizualni materijali o uzročno-posljedičnoj povezanosti odnosa s okolinom, posljedicama loših i dobrih odabira te osjećaja koji se razvijaju u odnosima; preporuka je učenike što češće uključivati u razna društvena i kulturna zbivanja u školi te ih aktivno uključivati u provedbu istih. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.2.3. Učenik razvija komunikacijske socijalne kompetencije. | – komunicira s drugima – uvažava pravila komunikacije u socijalnim odnosima – razvija jednostavne strategije izvješćivanja o socijalnom odnosu | – razvija dio komunikacijskih socijalnih kompetencija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivno slušanje – slušanje s razumijevanjem – samoinicijativnost u ostvarivanju komunikacije (započinjanje razgovora, vođenje razgovora) – pitanja (postavljanje, odgovaranje) – uvažavanje pravila komunikacije u socijalnim odnosima (reciprocitet u komunikaciji, poštovanje i uvažavanje sugovornika, čekanje na red za sudjelovanje u komunikaciji, javljanje za riječ na dogovoren i prikladan način, razumijevanje i uvažavanje različitih oblika razmjene i komunikacije (verbalno, neverbalno) te uvažavanje različitih jezičnih i govornih modaliteta učenika) – izvješćivanje o socijalnom odnosu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se komunikacijskim radionicama različitih tematika (aktualnih nastavnih sadržaja, događaja u školi i obitelji, prigodnih događaja, proslava, izazovnih (problemskih) situacija koje se dogode u školskom okružju i slično), igranjem uloga, jednostavnim igrama glume i dramatizacije, slikovnicama, socijalnim pričama te jednostavnim razgovorima i vođenim iskustvenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, stripom, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima. – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape) s primarnom temom razvoja komunikacijskih socijalnih kompetencija te njihove sadržajne razrade; učitelj posebnu pozornost posvećuje vlastitom modelu ponašanja u komunikaciji s učenicima i drugima što, kao učenje po modelu, predstavlja iznimno vrijedan izvor učenja. | ||
| C. ODNOS PREMA DRUŠTVENOJ SREDINI I ULOGE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.2.1. Učenik pridonosi radu grupe. | – provodi aktivnosti u grupnom radu – primjenjuje strategije podrške (traži i pruža) – preuzima jednostavnu razinu odgovornosti za vlastitu ulogu u grupi | – u nekom dijelu pridonosi radu grupe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – grupni rad – vlastita aktivnost – podrška (traženje, pružanje) – odgovornost vlastite uloge u različitim grupama (u korelaciji s uspjehom grupe). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se prevladavajućim grupnim oblicima rada s različitim temama, grupnim ekspresivnim tehnikama (glazba, pokret, riječ, crtanje, modeliranje), igranjem uloga, grupnim igrama s pravilima i natjecateljskim igrama, društvenim i pokretnim igrama u grupi, jednostavnim vođenim grupnim razgovorima i radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, slikovnicama, predstavama, animiranim filmovima – izrađuju se jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape, radni listići) o jačanju aktivnosti učenika unutar grupnog rada, načinima traženja i pružanja podrške i pomoći te ulozi vlastite odgovornosti unutar grupnog rada; predlaže se provoditi učestalo samovrednovanje aktivnosti učenika i samovrednovanje grupe od strane drugih grupa i drugih učenika (po uzoru na formativno vrednovanje), primjerice, pomoću semafora aktivnosti i uspjeha, zadovoljstva radom, osjećaja pojedinačnog uspjeha, osjećaja uspjeha grupe i sl. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.2.2. Učenik razvija prihvatljivo ponašanje na javnim mjestima. | – prepoznaje namjenu javnih ustanova i okružja – upravlja vlastitim ponašanjem na javnim mjestima i ustanovama – ostvaruje primjeren kontakt s ljudima u ustanovama i na javnim mjestima | – razvija dio prihvatljivih ponašanja na javnim mjestima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – namjena javnih ustanova i okružja (javne ustanove, javne površine, institucije) – vlastito ponašanje na javnim mjestima i u ustanovama – prihvaćanje društvenih normi i pravila ponašanja (primjereno snalaženje i kretanje prostorom, oprez i primjereno korištenje igralima u parkovima, igraonicama, sportskim objektima, igralištima, poštovanje odogovorenih grupnih pravila provođenja aktivnosti, neizdvajanje od grupe i učitelja, poštovanje reda i redoslijeda aktivnosti, pozdravljanje, čekanje na red, obavljanje jednostavnih aktivnosti u skladu s namjenom ustanove, informiranje, traženje informacija, oprez i poštovanje pravila kretanja u prometu (nogostup, pješački prijelaz, prometni znakovi, semafor i sl.) – primjereni kontakt s ljudima na javnim mjestima i u ustanovama (pozdravljanje, odzdravljanje, traženje informacija, zahvaljivanje, razvoj opreza pri komunikaciji s nepoznatim ljudima i slično). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se planiranim posjetima javnim mjestima i ustanovama te provođenjem različitih aktivnosti u skladu s njihovom namjenom, igranjem uloga, jednostavnim dramatizacijama, izvanučioničnom nastavom, jednostavnim razgovorima i vođenim pedagoškim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima o adaptivnim vještinama i primjerenom ponašanju na javnim mjestima i ustanovama, oprezu pri kretanju na javnim površinama i u prometu, oprezu pri kontaktu s nepoznatim osobama, pričama, pričama u slikama, socijalnim pričama, videomaterijalima, slikovnicama, predstavama, animiranim i edukativnim filmovima – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji o adaptivnim vještinama i primjerenom ponašanju na javnim mjestima i ustanovama, oprezu pri kretanju na javnim površinama i u prometu te oprezu pri kontaktu s nepoznatim osobama; preporuka je učenike što češće izlagati aktivnostima izvan škole i provoditi izvanučioničnu nastavu i boravak na javnim mjestima te obavljati jednostavne aktivnosti u različitim ustanovama. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.2.3. Učenik razvija socijalno primjeren odnos prema široj društvenoj zajednici i kulturi. | – regulira vlastito ponašanje u različitim društvenim kontekstima – sudjeluje u brizi o prirodnome i društvenom okružju – prepoznaje potencijalne opasnosti u društvenoj zajednici – navodi kulturne i nacionalne vrijednosti | – razvija dio socijalno primjerenih odnosa prema široj društvenoj zajednici i kulturi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – regulacija vlastitog ponašanja u različitim društvenim kontekstima (neformalno i formalno pozdravljanje, odzdravljanje, iniciranje i održavanje komunikacije, upravljanje vlastitim ponašanjem, poštovanje pravila ponašanja na javnim mjestima i u institucijama) – briga o prirodnome i društvenom okružju (biljke, životinje, čistoća okoliša, otpad) – opasnosti u zajednici (prepoznavanje, reagiranje, traženje pomoći; opasnosti u prometu, opasnosti od nepoznatih osoba, prirodne nepogode, ovisnosti i sl.) – osnovne kulturne i nacionalne vrijednosti (kulturna obilježja, ustanove, tradicijske vrijednosti, nacionalna obilježja, blagdani, prigodni dani). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se pretežito organiziranim posjetima javnim mjestima, institucijama te kulturnim sadržajima u užemu i/ili širem školskom okružju, praktičnim i teorijskim radionicama s temama vezanima uz brigu o biljkama, životinjama, čistoći okoliša i otpadu, opasnostima u zajednici (promet, nepoznate osobe, prigodne nepogode i sl.) te osnovnim kulturnim i nacionalnim vrijednostima, igranjem uloga, jednostavnim igrama glume i dramatizacije, slikovnicama, socijalnim pričama, izvanučioničnom nastavom te jednostavnim razgovorima i vođenim iskustvenim radionicama – koristiti se digitalnim sadržajima, slikovnim materijalima, pričama, pričama u slikama, stripovima, socijalnim pričama, videomaterijalima, fotografijama, animiranim i edukativnim filmovima – izrađuju se i primjenjuju jasni, slikoviti i jednostavni prezentacijski sadržaji (kartice, plakati, stripovi, tablice, umne mape) s primarnom temom razvoja socijalno primjerenog odnosa prema široj društvenoj zajednici i kulturi te njihovoj sadržajnoj razradi; učitelj posebnu pozornost posvećuje vlastitom modelu ponašanja u komunikaciji s učenicima i drugima što, kao učenje po modelu, predstavlja iznimno vrijedan primjer učenja. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalizacija u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. ODNOS PREMA SEBI | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.3.1. Učenik razvija samopercepciju. | – navodi svoje osobne podatke – opisuje promjene na svojem tijelu – opisuje razlike među spolovima – poznaje svoje mjesto i ulogu u obitelji, školi, udrugama i slično – navodi svoje jake i slabe strane | – navodi neke svoje osnovne osobne podatke i izražava svoje potrebe | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobni podatci (ime, prezime, adresa, škola, godine starosti i sl.) – promjene na tijelu tijekom puberteta i mladenaštva – razlike u karakteristikama kod djevojaka i mladića (razlike u interesima, primjereno ophođenje i sl.) – seksualnost je prirodna i poželjna – samokontrola spolnog nagona (kada i gdje se samozadovoljavati) – član obitelji, sin/kćer, unuk/unuka, sestra/brat, učenik, prijatelj, član i sl. – značaj, važnost i moje mjesto u obitelji, školi i sl. – želje i interesi (što voli / ne voli, želi / ne želi, može / ne može i sl.) – pozitivna slika o sebi (samosvijest, jedinstvenost). | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba igre (prezentacije i demonstracije, igre uloga, natjecateljske igre, igre asocijacija...) – za obradu nekih ključnih sadržaja dobro je upotrijebiti različite slagalice, primjerice, Memory i/ili igre upamćivanja – korištenje slikovnim materijalom, videouratcima, kratkim filmovima, slikopričama, socijalnim pričama; asistivnom tehnologijom (uz dodatno modeliranje po potrebi) koja može odlično uvesti učenike u brojne teme – kako bi se osigurala uključenost, dobrodošla je izrada vlastitih plakata za predstavljanje – preporuka je i izrada jednostavnih, slikovnih (po mogućnosti i pisanih) osobnih kartica učenika s njihovim obilježjima, zajednički plakati o sličnostima i različitostima učenika, prezentacijski sadržaji (plakat, tablica, umna mapa) s jakim i slabim stranama učenika. | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.3.2. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – navodi osnovne i neke složene emocije – opisuje svoju emociju i emocionalno stanje – povezuje svoje želje i interese s određenim emocionalnim stanjima – primjenjuje jednostavne tehnike kontrole emocija – izražava emocije u skladu s društvenom situacijom – navodi posljedice svojeg ponašanja | – upravlja svojim ponašanjem na jednostavan način, iskazujući svoje emocije na društveno prihvatljiv način | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – emocije ili osjećaji: osnovne (radost, tuga, ljutnja, strah) i složenije (ljubomora, ponos, krivnja, sram...) – što u meni budi neke pozitivne ili negativne emocije – ljutnja (frustrirajuće stanje) i uobičajene situacije koje ju izazivaju – uspostava samokontrole (duboko disanje, brojimo do 10...) – situacije tuge (suosjećanje) ili dijeljenje radosnih trenutaka – primjeri lijepog ponašanja i primjeri neprihvatljivog ponašanja (svađa, izazivanje, ismijavanje, krađa, tuča i sl.) – prihvaćanje posljedica neprihvatljivog ponašanja. | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik iskazuje navedene ishode na verbalan i/ili neverbalan način – poželjna je i važna suradnja sa stručnom službom škole (psiholog, socijalni pedagog), naročito u području razrade tema o emocijama i upravljanju njima kao i u upravljanju ponašanjem – dobro je korištenje iskustvom učenika u određivanju nastanka pojedinih emocija kako bi se osvijestile situacije u kojima nastaju – preporučuje se igra oponašanja i igra uloga, ali je važno naglasiti učenicima da su sve uprizorene situacije nerealne, izmišljene i dio su igre – uporaba slikovnog materijala, videouradaka, kratkih filmova, slikopriča, književnih kraćih tekstova, socijalnih priča i sličnog odlična je nadopuna radu; također je moguće korištenje asistivnom tehnologijom uz modeliranje. – preporučuje se radionički tip rada u brojnim temama. | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SK SOC A.3.3. Učenik razvija radne navike. | – opisuje svoje obveze u domu i školi – navodi koji je materijal ili alat potreban za obavljanje određenih dnevnih zadataka – izvršava jednostavne i neke složenije radne operacije, slijed operacija – slijedi upute u radu – dovršava započete zadatke – prihvaća autoritet u radnim aktivnostima – povezuje uloženi trud i ishod – osmišljava na jednostavan način svoje slobodno vrijeme | – izvodi neke radne zadatke poštujući jednostavna radna pravila | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koje su moje svakodnevne obveze u domu i u školi – koji materijal i alat je potreban za obavljanje poslova u domu i školi – priprema, početak rada, odvijanje procesa rada, završetak rada – važnost procesa rada i slijeđenje uputa u radu – autoritet i važnost slušanja odgovorne osobe – radna disciplina – rezultati rada (ocjena ili proizvod) – slobodno vrijeme i aktivnosti (slušanje glazbe, gledanje filmova, sportske aktivnosti, odlazak u šetnju i sl.). | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporučuje se rad na konkretnim radnim zadatcima na kojima će se usvajati radne navike učenika – izradom plakata, kartica, digitalnoga i drugog materijala, moguće je bolje razumjeti i vizualizirati slijed operacija, prepoznati različite alate koji su trenutno nedostupni, prepoznati opasne situacije te učenicima tako bolje približiti važnost postojanja i poštovanja pravila kao i autoriteta u radu – koristiti se metodom razgovora, demonstracije, oponašanja itd. – uporaba slikovnog materijala ili slikopriče s predočenim mogućnostima provođenja slobodnog vremena, s istaknutom važnošću ustrajnosti u radu kako bi se dobili određeni rezultati rada itd. | |||
PP SK SOC A.3.4. Učenik razvija osobne socijalne kompetencije. | – primjenjuje osnovna pravila bontona – razvija socijalne vještine – pronalazi način samozastupanja – pronalazi način kako uskladiti svoje s tuđim potrebama – vodi brigu o osobnom izgledu, urednosti i čistoći | – primjenjuje neka pravila socijalno prihvatljivog ophođenja i ponašanja | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila pristojnog ophođenja (četiri čarobne riječi, vrste pozdrava, kucanje na vrata, neupadanje u riječ, pitanje za dopuštenje itd.) – sramežljivost i kako ju prevladati – davanje i primanje komplimenata – kako započeti i završiti razgovor (primjerice, kako ući u razred i zatražiti nešto te kako otići u trgovinu) – jasno izraziti svoje želje i potrebe – uklopiti se u socijalnu okolinu, prilagoditi svoje želje i potrebe – osobni izgled kao preduvjet dobre socijalizacije (osobna higijena, odgovarajuće odijevanje u prigodnim situacijama, frizure, urednost itd.) | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – preporuka je uvježbavati na realnim ili izmišljenim situacijama socijalni i komunikacijski pristup – provedba radionica – koristiti se metodom razgovora, demonstracije, oponašanja i sl. – korištenje slikovnom verzijom knjižice bontona – posjet frizerskom salonu i salonima za uljepšavanje. | |||
| B. ODNOS PREMA DRUGIMA | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.3.1. Učenik razvija društveno prihvatljive socijalne odnose. | – prepoznaje potrebe i osjećaje drugih – pokazuje razumijevanje za potrebe drugih – usklađuje se s različitim ulogama ljudi iz svoje okoline – opisuje svoje odnose s ljudima iz svojeg okružja – navodi svoj doprinos u funkcioniranju grupe – opisuje prijateljsko ponašanje – primjenjuje pravila ponašanja – pokazuje poštovanje u ophođenju | – primjenjuje osnovna pravila u ophođenju sa socijalnom sredinom temeljeći ih na osnovama poštovanja |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razumijevanje tuđih potreba i osjećaja koji mogu biti drugačiji od naših – suosjećanje za potrebe i osjećaje drugih – suodnos poštovanja i odgovornosti s drugima iz okoline (učitelji, prijatelji, kolege, roditelji, braća i sestre, djedovi i bake) – važnost pojedinca u grupi – prijatelj i prijateljstvo – dogovorena pravila ponašanja – poštovanje, razumijevanje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik iskazuje navedene ishode na verbalan i/ili neverbalan način – preporučuje se sadržaje graditi na iskustvu učenika, prepoznavanju i osvješćivanju vlastitih potreba i osjećaja – korištenje osmišljenom igrom uloga, igrom oponašanja i sl. kako bi se učenici doveli u situacije u kojima će moći razumjeti određene emocije i postupke; učenicima je važno napomenuti da su situacije odglumljene i nisu stvarne – organizacija radionica (pravila ponašanja, prijateljsko ponašanje i sl.) kako bi se učenici doveli u društveni suodnos – korištenje ili izrada plakata, kartica, videouradaka, slikopriča, kraćih književnih tekstova, socijalnih priča itd. – preporučuje se organizacija društvenih igara (igra upamćivanja (engl. Memory), Čovječe ne ljuti se, kreativno osmišljene igre) u kojima će se pružiti mogućnosti suradnje, prijateljskog odnosa, izraziti jedno drugom poštovanje. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.3.2. Učenik razvija adaptivne vještine u socijalnom okružju. | – adaptira se na potrebe i želje sredine u kojoj se nalazi – razlikuje pozitivnu/negativnu interakciju s okružjem – osvješćuje vlastita stanja kao rezultat suodnosa – prepoznaje rizične situacije – primjenjuje osnovne tehnike za postizanje samokontrole – razvija vještinu samostalnog donošenja jednostavnih odluka u svakodnevnim odnosima | – primjenjuje osnovne vještine odlučivanja u društvenom suodnosu poštujući svoja i tuđa prava |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođavanje socijalnom okružju – dobra interakcija, loša interakcija – kako se osjećam kada su dobri/loši odnosi u grupi – tjeskoba, znakovi tjeskobe, tjeskoba kao rezultat suodnosa – rizične situacije (stres, neučenje, kršenje pravila, suprotstavljanje autoritetu, ismijavanje, zadirkivanje, krađa i sl.) – sukob (svađa) kao rezultat situacija u riziku – pregovor kao način rješavanja sukoba – samokontrola – vještine odlučivanja – asertivnost (tehnike asertivnog ponašanja, verbalne i neverbalne vještine odbijanja). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poželjna je suradnja sa stručnom službom škole – preporučuje se organizacija radionica sa zamišljenim situacijama u kojima će se rješavati određeni problem – uvježbavanje tehnika (tehnika asertivnosti, tehnika pregovora, odlučivanja i sl.) – uvježbavanje tehnika za smirivanje i postizanje samokontrole (duboko disanje, brojanje i sl.) – preporučuje se radionički tip rada za uvježbavanje tehnika – učenik iskazuje navedene ishode na verbalan i/ili neverbalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC B.3.3. Učenik razvija komunikacijske socijalne kompetencije. | – prepoznaje (ne)usklađenost verbalne i neverbalne komunikacije – opisuje pozitivnu/negativnu komunikaciju – opisuje socijalno prihvatljive odnose – razlikuje prihvatljive/ neprihvatljive dodire – primjenjuje strategije izvješćivanja | – opisuje na jednostavan način (ne)primjerenu komunikaciju i prepoznaje (ne)prihvatljive socijalne odnose |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – verbalna (odabir riječi, ton) i neverbalna komunikacija (izraz lica, položaj tijela, gestikulacija rukama, pogled) – aktivno slušanje, razgovor, čekanje na red u razgovoru – primjeri pozitivne i negativne komunikacije – komunikacijske vještine (dosljednost komunikacijskih kanala) – socijalne vještine (prihvaćanje, vršnjački pritisak, oduprijeti se negativnom pritisku) – vrste zlostavljanja (tjelesno, emocionalno, spolno zlostavljanje, zanemarivanje) – pravilo donjeg rublja (neprihvatljiv socijalni kontakt) – izvješćivanje (prenošenje poruka, traženje pomoći, koraci u prijavi neželjenog ponašanja). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik iskazuje navedene ishode na verbalan i/ili neverbalan način – poželjna je suradnja sa stručnom službom škole (psiholog, socijalni pedagog) – poželjna je suradnja s liječnikom školske medicine u temama tjelesnoga ili seksualnog zlostavljanja i zanemarivanja učenika ili pri objašnjavanju pravila donjeg rublja – preporučuje se suradnja s policijom i odjelom za prevenciju nasilja ako postoji takva mogućnost – može se koristiti metodom demonstriranja (ne)primjerene komunikacije – preporučuje se radionički tip rada i rad u grupi – izrada plakata, prezentacije o vrstama zlostavljanja, pravilu donjeg rublja i sl.; zajedno s učenicima pronalaziti, prepoznati fotografije i situacije na njima – uvježbavanje koraka u prijavi neželjenog ponašanja – filmovi za mlade ili dijelovi filma u kojima su opisani vršnjački pritisci i nagovaranje na neželjene radnje i sl. ili/i književna proza koja se bavi željenom tematikom. | ||
| C. ODNOS PREMA DRUŠTVENOJ SREDINI I ULOGE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.3.1. Učenik pridonosi radu grupe. | – opisuje svoju ulogu u većoj ili manjoj društvenoj zajednici – opisuje vlastiti doprinos grupama – primjenjuje jednostavne strategije podrške | – uključuje se u rad grupa ostvarujući dijelom vlastitu korisnost i ulogu |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – namjena, aktivnosti, sadržaji kojima se bave različite društvene skupine (škola, razred, obitelj, sportsko društvo, klub, stambena zajednica i sl.) – članovi grupe i njihove uloge – vlastita uloga u grupama (koje su aktivnosti, pravila ponašanja, tolerancije u različitim grupama) – sudjelovanje i rad unutar grupe, korisnost unutar grupe – traženje pomoći, pružanje pomoći u radu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – posjet dostupnim sportskim društvima, klubovima za upoznavanje rada, aktivnosti i različite uloge u njima – izrada plakata, prezentacija, slikovnog materijala s prikazom rada pojedinaca u grupi i njihovim doprinosom radu grupe – provođenje niza radnih operacija u kojima svaki učenik ima jedan zadatak koji je podjednako važan za izvršavanje cjelovitog zadatka (primjerice, redoslijed radnji u kuhanju: pranje povrća, guljenje, rezanje, kuhanje te krajnji ishod: gotovi obrok). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.3.2. Učenik razvija prihvatljivo ponašanje na javnim mjestima. | – opisuje različite javne ustanove i mjesta kojima se kreće – upravlja vlastitim ulogama i ponašanjem na javnim mjestima i u ustanovama | – ostvaruje neke uloge na javnim mjestima na primjeren način |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji i aktivnosti kojima se bave različite javne ustanove (kazališta, knjižnice, kina, domovi zdravlja, bolnice i sl.) – postupanje i pravila ponašanja u različitim ulogama (gledatelj, kupac, gost, pješak, pacijent) – razvijanje pristojnosti i ljubaznosti u ophođenju – primjeren kontakt s ljudima na javnim mjestima i u ustanovama (pozdravljanje, odzdravljanje, traženje informacija, zahvaljivanje, razvoj opreza pri komunikaciji s nepoznatim ljudima i sl.). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učitelji u svojim sredinama biraju i koriste se dostupnim različitim ustanovama i javnim mjestima kojima će pomoći učenicima da ostvaruju različite uloge – igranje uloga u zamišljenim ili realnim situacijama – koraci u ponašanju i postupanju na javnim mjestima prilikom dolaska/ulaska, provođenja određenih radnji, tijekom komunikacije i sl. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishod | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK SOC C.3.3. Učenik razvija socijalno primjeren odnos prema široj društvenoj zajednici i kulturi. | – uključuje se u aktivnosti šire društvene zajednice – uključuje se u samozastupanje – opisuje kulturne i nacionalne vrijednosti svoje sredine – opisuje rizične, ugrožavajuće situacije u zajednici i na javnim mjestima | – sudjeluje u obilježavanju i u aktivnostima društvene zajednice poštujući osnovna pravila, tradiciju i kulturu |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – udruge, sportska društva koja uključuju učenike s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom – volonterski rad u zajednici – doprinos zajednici volonterskim radom – snaga udruživanja u grupe u samozastupanju (iskazivanje svojih želja, prava, potreba itd.) – kultura i običaji vlastitog kraja i drugi običaji i kulture (prihvaćanje, poštovanje) – obilježavanje raznih obljetnica i svečanosti u krugu obitelji i prijateljskom okružju (rođendani, imendani, pričest, sveta potvrda, vjenčanja, krštenja i sl.) – obilježavanje blagdana (Božić, Nova godina, Uskrs, Dan državnosti) – tradicionalni običaji sredine (kraja) u kojem živimo (karneval, folklorne i kulturne manifestacije i sl.) – rizične situacije (opasnosti u prometu, ovisnosti itd.). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učitelji u svojim sredinama biraju različite događaje karakteristične za kraj u kojima učenici pohađaju školu, ali i prema mogućnostima, šire na nacionalnoj razini – uključivanje u različite kulturne i folklorne manifestacije kraja koje promiču kulturu i nacionalni identitet – sudjelovanje u volonterskom radu (prodajne izložbe u školi ili na javnim mjestima i sl.) – uključivanje u rad udruga koje promiču prava osoba s invaliditetom – korištenje raznim filmovima kojima su teme rizične situacije – organizacija tematskih radionica. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalizacija u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Sveobuhvatnim utjecajem na osobni, obrazovni, socijalni i društveni rast i razvoj, predmetni kurikul Socijalizacija povezan je sa svim predmetnim kurikulima, a posebice s kurikulima nastavnih predmeta Briga o sebi, Hrvatski jezik i komunikacija, Radni odgoj, Izobrazba u obavljanju poslova, Upoznavanje uže i šire okoline te s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Zdravlje.
Razvoj samostalnosti u kompetencijama samozbrinjavanja (higijena, prehrana, odijevanje, izgled), strategija za primjereno ponašanje, društvenih navika te vještina samopomoći i samozastupanja aktivnim sudjelovanjem u aktivnostima svakodnevnog života poveznice su s predmetnim kurikulom Skrb o sebi. Poveznice s predmetnim kurikulima Radni odgoj i Izobrazba u obavljanju poslova ostvaruju se usvajanjem temeljnih perceptivno-motoričkih vještina, razvojem radnih navika i vještina samostalnosti u održavanju čistoće radnoga i osobnog prostora te aktivnim uključivanjem u život i rad društvene zajednice. Učinkovita društvena komunikacija, razumijevanje, slušanje, čitanje i pisanje te izražavanje vlastitih potreba, osjećaja i dijeljenje interesa povezuju predmetni kurikul Socijalizacija s predmetnim kurikulom Hrvatski jezik i komunikacija. Poznavanje svijeta koji okružuje učenika, prostorno-vremenska orijentacija, poštovanje i stvaranje pozitivnog odnosa prema sebi i drugima, razvoj empatije i odgovornosti te prihvaćanje različitosti neposredne su poveznice s predmetnim kurikulom Upoznavanja uže i šire okoline. Odgovoran odnos prema zdravlju, zdravim životnim navikama, razvoju zdravstvene pismenosti, proaktivno preuzimanje odgovornosti za očuvanje vlastitog zdravlja, čime se povećava i ukupna kvaliteta života, poveznice su s međupredmetnom temom Zdravlje.
Međupredmetnu temu Građanski odgoj i obrazovanje i predmetni kurikul Socijalizacija povezuje razvoj aktivnih građanskih kompetencija, poštovanje i stjecanje znanja o ljudskim pravima te temeljnim vrijednostima društva i demokratskim načelima unutar školske i društvene zajednice. Vještine suradničkih odnosa i timskog rada, strategije rješavanja problema, prihvaćanje odgovornosti i različitosti, razvoj empatije, samopouzdanja, samopoštovanja i samozastupanja te razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina, poveznica su s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Kao krajnji ishod, predmetnim kurikulom Socijalizacije želi se kod učenika postići što veći stupanj samoostvarenja, socijalne prilagođenosti, preuzimanja odgovornosti i samozastupanja u zajednici. Socijalizacija je proces, a poučavanje je potrebno prilagoditi svakom učeniku, poštujući njegovu osobnost te specifične teškoće, mogućnosti, potrebe i kronološku dob. Od osobite je važnosti razumijevanje sebe i vlastitih emocionalnih stanja, emocionalne regulacije i mogućnosti modifikacije ponašanja u cilju kvalitetnog stjecanja znanja, vještina i stavova. Potiče se vršnjačka pomoć, volontiranje i međugeneracijska suradnja.
U poučavanju i egzaktnom provođenju predmetnog kurikula Socijalizacije naglasak se stavlja na socijalni odnos te se potrebno koristiti različitim metodama i oblicima poučavanja, igranjem socijalnih uloga, učenjem putem igre, učenjem prema modelu, grupnim igrama i igrama u paru, poticanjem kritičkog mišljenja i suradničkog učenja. Potiče se uporaba multimedijskih sadržaja, asistivne tehnologije, digitalnih alata, provođenje radionica i izražavanje osobnih doživljaja. Učenje i poučavanje provodi se uz poštovanje različitih individualnih potreba i osobitosti učenika i učenja. Sadržaji poučavanja prilagođavaju se različitim načinima predstavljanja sadržaja, zahtjeva za izvođenje aktivnosti, vremena potrebnog za poučavanje, učenje ili obavljanje zadatka, aktivnog uključivanja učenika u proces učenja, poučavanja i vrednovanja, načina vrednovanja razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, osiguravanja primjerenih prostornih uvjeta, materijala, izvora i sadržaja. U skladu s navedenim, učitelj prilagođava nastavne sadržaje, ishode, ciljeve, način, mjesto i vrijeme usvajanja, broj zadataka i pojmova, principe, strategije i metode poučavanja i drugo. Svaka prilagodba uključuje primjenu primjerenih didaktičko-metodičkih postupaka i strategija sukladno perceptivnim, spoznajnim, ekspresivnim i motoričkim individualnim osobitostima učenika, kao i prilagodbu u odnosu na zahtjeve.
Uloga učitelja
Kod učenika potiču razvoj osobnih i socijalnih vještina povezujući ih sa svakodnevnim iskustvom. Učitelj samostalno osmišljava dodatne sadržaje, u skladu s odgojno-obrazovnim ishodima, dodatno razrađuje, individualizira i prilagođava pojedine sadržaje, metode i oblike rada te trajanje provedbe prema mogućnostima učenika, njihovim osobitostima, mogućim razinama usvajanja uz uvažavanje predznanja i iskustva učenika. U provedbi sadržaja učitelj pronalazi i primjenjuje primjerene načine komunikacije (potpomognuta komunikacija, vizualna podrška, neposredna i posredna stvarnost i drugo) metode i pristupe te praktične sadržaje. Učitelj učeniku pruža različite razine i oblike podrške vodeći se principom najmanje potrebne u situacijama kada je određena vrsta podrške učeniku potrebna. Učitelj primjenjuje različite oblike podrške, pojedinačno ili u kombinaciji. Neki oblici edukacijsko-rehabilitacijske podrške su fizičko vođenje, fizička podrška, lagani dodir, pokazivanje, usmjeravanje, pozicioniranje te različiti oblici verbalne podrške i potpomognute komunikacije. U odgojno-obrazovni rad potrebno je uključiti i stručne suradnike (psiholozi, pedagozi, socijalni pedagozi, logopedi, knjižničari), koji će na specifičan način poticati razvoj osobnih i emocionalno-socijalnih kompetencija učenika. Učitelj je voditelj, medijator i pokretač nastavnog procesa u kojem iznimno važnu ulogu ima i pohvaljivanje učenika za različite razine njihove uključenosti u provedbu sadržaja, aktivnost te postignuća.
Materijali i izvori
Odgojno-obrazovne ustanove trebaju osigurati odgovarajuće uvjete radnog okružja, didaktičke materijale, digitalne alate, asistivne tehnologije i ostale dostupne materijale koji bi na najbolji način sadržaje učenja i poučavanja povezivali sa stvarnim životom. Sadržaji i načini učenja i poučavanja odabiru se prema didaktičkim načelima zornosti i apstraktnosti, sustavnosti i postupnosti, razvoja i aktivnosti, diferencijacije i integracije, primjerenosti i napora, individualizacije, socijalizacije i drugima koji će na jednostavan i konkretan način učenicima prikazati sadržaj učenja.
Učitelji i stručni suradnici, trebaju osigurati uvjete rada i pristupe koji su prilagođeni kronološkoj i mentalnoj dobi učenika, uzevši u obzir specifične teškoće kako bi radili na postizanju uspjeha u ostvarivanju glavnih ciljeva socijalizacije, emocionalno-socijalne kompetencije, vlastitog ponašanja i samozastupanja.
Okružje
Socijalne vještine i kompetencije uče se i razvijaju u svim socijalnim okružjima u kojima se učenik kreće. Cjelokupni boravak učenika u školi podrazumijeva socijalizaciju i priliku za usvajanje socijalnih kompetencija na svim razinama, ali i usvajanje zdravih odnosa izvan škole: u užoj i široj zajednici. Pozitivna socijalna i razredna klima preduvjet su osobnom i socijalnom razvoju učenika. Pozitivan stav učitelja nužan je za razvoj učenikova samopouzdanja, slobodnog izražavanja, tolerancije, empatije, razvoja i učinkovitog uključivanja u socijalne interakcije. Podržavajuća okolina osnažuje aktivno postupanje učenika prema nečemu ili nekomu, suočava ga s posljedicom njegova izbora, uči ga suočavanju s posljedicom i uzročno-posljedičnim kontekstom te razvija i osnažuje obrasce ponašanja i ophođenja.
Neodvojiva je uloga škole i obitelji, kao drugih društvenih zajednica, u razvoju zdrave osobnosti. Roditelji su partneri sa školom u socijalizacijskom rastu učenika. U školi, u obitelji, u drugim zajednicama i društvu generaliziraju se vještine učenika primjenom usvojenih socijalnih kompetencija. Dodatno, predmetnim kurikulom Socijalizacije želi se sustavno, postupno i u kontinuitetu utjecati na razvoj osobne socijalne kompetencije učenika i njegovo kvalitetno uključivanje u različite društvene zajednice.
Određeno vrijeme
Odgojno-obrazovna očekivanja predmetnog kurikula Socijalizacija ostvarivat će se u kontinuitetu tijekom školske godine, jedan sat tjedno. Takvim sustavnim provođenjem želi se naglasiti važnost brojnih sadržaja i tema koje će se provoditi s učenicima radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda socijalizacije. Međutim, socijalizacija je proces razvoja koji se ostvaruje u svim nastavnim predmetima i dio je svakodnevne interakcije učenika u okviru razredne zajednice i školske sredine. Stoga će se brojni Odgojno-obrazovni ishodi, očekivano, ostvarivati tijekom cijeloga nastavnog procesa.
Nužno je u učenju, poučavanju i vrednovanju poštovati različitu razvojnu mogućnost učenika koja se odnosi na vremensku različitost u usvajanju sadržaja, ali i procjenu naučenog što podrazumijeva osiguravanje više vremena za provođenje aktivnosti, usvajanje sadržaja te povratnu informaciju o usvojenosti sadržaja.
Grupiranje učenika
Brojne teme i Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u kontekstu razredne zajednice kojoj učenik pripada. Razred je najmanja društvena zajednica škole u kojoj učenik čini svoje prve socijalizacijske korake. Uči se toleranciji, prihvaćanju, suradnji i razumijevanju, a to su dvosmjerni procesi socijalnih odnosa. Odrastanjem i sazrijevanjem učenici pomiču granice svojih socijalnih kompetencija i spremniji su surađivati sa širom školskom sredinom. Dobro je i važno određene teme (zadirkivanje, vršnjački pritisak, čekanje na red i slično) odrađivati s proširenom vršnjačkom skupinom kako bi se zajednički ustanovila pojedina pravila kao i nužnost njihova poštovanja.
Važna je i korisna vršnjačka podrška, kao i suradnja učenika različite dobi. Komunicirajući, uče se i uvježbavaju različite socijalne vještine. Mlađi uz starije učinkovitije svladavaju gradivo, dok stariji jačaju samopouzdanje i samopoštovanje. Provedba sadržaja poučavanja organizira se radom u paru, radom u manjim ili većim grupama. Za realizaciju nekih odgojno-obrazovnih ishoda nužan je i individualni rad kako bi se stvorili dobri preduvjeti za stvaranje pozitivne slike o sebi i stjecanje određenih socijalnih kompetencija važnih za dobru socijalnu interakciju.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
U predmetnom kurikulu Socijalizacija u područjima odnosa prema sebi, odnosa prema drugima i odnosa prema društvenoj sredini i ulogama, potiču se temeljne socijalizacijske vještine koje su primarno usmjerene osnaživanju učenika u postizanju uspješne uključenosti u zajednicu u kojoj učenik živi te što veće samostalnosti u socijalnim vještinama neophodnima za svakodnevni život.
Osnovna svrha vrednovanja u predmetnom kurikulu Socijalizacija jest sveobuhvatno i neprekidno praćenje postignuća učenika tijekom cijele nastavne godine, poticanje trajnih znanja i učenja te primjena usvojenih znanja u novim životnim situacijama. Praćenjem učenika tijekom svih oblika nastavnog procesa te poštovanjem njihovih osobitosti uočavaju se sastavnice vrednovanja učenikovih postignuća koja uključuju usvojenost različitih znanja, vještina, navika, suradnje, odnosa i sudjelovanja na svim razinama školskih i izvanškolskih aktivnosti te različitih socijalno-društvenih konteksta u i izvan škole.
Učenje, poučavanje i vrednovanje međusobno su neodvojive sastavnice pri čemu se vrednovanje smatra sastavnim dijelom procesa učenja i poučavanja. Vrednovanje školi pruža informacije za planiranje kurikula, učiteljima daje povratnu informaciju o učinkovitosti njihova rada, učeniku pruža uvid u vlastiti potencijal i socijalni rast i razvoj, a roditeljima informacije o napretku njihova djeteta. Unutar učenja, poučavanja i vrednovanja potrebno je poštovati i provoditi učeniku primjerene prilagodbe koje prate učenikove mogućnosti i razvojni slijed, a individualizirani kurikul (IK) učenika s teškoćama u razvoju sadržava i određuje ishode, strategije poučavanja, učenja i vremenske sastavnice ostvarivanja ishoda. Uspjeh i postignuća učenika s teškoćama u razvoju vrednuju se prema ishodima koji su definirani individualnim kurikulom.
Unutar predmetnog kurikula Socijalizacije određena su tri područja za tri ciklusa odgojno-obrazovnih ishoda: odnos prema sebi, odnos prema drugima i odnos prema društvenoj sredini i uloge. Vrednovanje uključuje tri pristupa: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje uključuje formativno praćenje napretka učenika. Ono podrazumijeva pružanje redovite povratne informacije učeniku o napretku i postignućima tijekom učenja i poučavanja, a u skladu s očekivanim ishodima, kao i razmjenu iskustava o učenju i procesima učenja, razvoju i usvajanju stavova, vještina i znanja. Provodi ga učitelji različitim metodama formativnog vrednovanja radi evaluacije provedenih načina učenja te unaprjeđenja i planiranja budućih načina učenja i poučavanja te stjecanja znanja učenika. Ostvarena postignuća učenika ne vrednuju se u odnosu s drugim učenicima, nego u odnosu na prethodne razine učenikovih postignuća. Pružanje povratnih informacija učeniku daje mu dodatnu motivaciju za rad, a iskazuju se u pozitivnome i proaktivnom izričaju.
Vrednovanje kao učenje formativno je samovrednovanje koje provode sami učenici i njihovi vršnjaci, a provodi se tijekom učenja i poučavanja. Ono podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces samovrednovanja, pri čemu je iznimno važna uloga učitelja koji omogućuje i stvara primjerene i prilagođene načine samovrednovanja učenika u skladu s učenikovim mogućnostima i načinima ekspresije. Ovim načinom vrednovanja, učenike se, učenjem i poučavanjem, osnažuje i usmjerava na primjenu i ovladavanje strategijama sagledavanja, praćenja, planiranja i regulacije vlastitog napretka prema planiranim ishodima poučavanja, kako bi postigli što veću samostalnost u učenju preuzimajući odgovornost za vlastito učenje.
Vrednovanje naučenog uključuje vrednovanje razina postignuća učenika u usvajanju odgojno-obrazovnih ishoda u određenom trenutku tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Provode ga učitelji, najčešće nakon učenja i poučavanja, primjenom različitih metoda vrednovanja. Kriteriji vrednovanja unaprijed su određeni postavljenim odgojno-obrazovnim ishodima, razradom ishoda i razinama usvojenosti. Povratna informacija o usvojenosti sadržaja, razini znanja te napretka učenika oblikuje se opisnom ocjenom prema definiranom ishodu.
Sastavnice vrednovanja u predmetnom kurikulu Socijalne vještine jesu:
– usvojenost znanja i vještina socijalnih kompetencija
– primjena znanja i socijalnih kompetencija u socijalnom kontekstu.
Usvojenost znanja i vještina socijalnih kompetencija podrazumijeva teorijsku osnovu uočavanja, razlikovanja, prepoznavanja i razumijevanja sastavnica i razina socijalnog razvoja koje se odnose na zadane ishode poučavanja, a primjena znanja i socijalnih kompetencija podrazumijeva praktično, situacijsko i aktivno korištenje usvojenim socijalnim vještinama u različitim socijalnim ulogama, sredinama i odnosima. Vrednovanje postignuća učenika s teškoćama u razvoju sastavni je dio nastavnog procesa čime je podložno istovjetnim načelima prilagodbe kao i aktivnosti učenja i poučavanja. Prilagodbe vrednovanja podrazumijevaju prilagodbe procesa vrednovanja, prilagodbe ispitnih materijala i sredstava te prilagodbe metoda vrednovanja.
Bilješke u e-Dnevniku, opisna ocjena učitelja na kraju obrazovnih razdoblja te bilješka o praćenju ostvarenja odgojno-obrazovnih ishoda povratne su informacije svima uključenim u nastavni proces: učeniku, učitelju, roditeljima i školi. Bilješke se pišu u skladu s pozitivnom pedagoškom praksom i afirmativnom terminologijom poštujući osobitosti učenika. Sadržavaju kratak, sažet i konkretan pisani osvrt učitelja o uključenosti učenika u provedbu određene aktivnosti, procesu učenja i usvajanja znanja, načinu uključivanja u različite oblike rada, učinkovitosti u primjeni socijalnih vještina u socijalnim odnosima, a sve prema planiranim ishodima. Pisane bilješke sadržavaju i osvrt na učenikove jake strane, samovrednovanje, uspješnost u pojedinom području, preporuke za napredak u usvajanju pojedinih znanja i vještina te razine potrebnih i dodatnih edukacijsko-rehabilitacijskih potpora u procesu usvajanja, primjene znanja i vrednovanju.
Usvojenost određenoga odgojno-obrazovnog ishoda iskazuje se jednom od pet razina usvojenosti: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim djelom usvojeno i nije usvojeno. Uz određivanje jedne od pet razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda navodi se i oblik i razina pružene podrške tijekom usvajanja sadržaja.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja za razvoj učenikovih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika cjeloživotnim obrazovanjem, zadovoljstvo učitelja i roditelja/skrbnika učenika, škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
Stvaranje pozitivnoga, proaktivnog i suradničkog ozračja u učenju, poučavanju i vrednovanju predmetnog kurikula Socijalizacija iznimno je važno. Sam učitelj uzor je svojim učenicima, ali i aktivni motivator u socijalnom odnosu. U takvom okružju učenici su osnaženi za sudjelovanje u aktivnostima, samovrednovanju, samorefleksiji, praćenju vlastitih postignuća, reguliranju vlastitih emocija i ponašanja, a time aktivnije sudjeluju u aktivnostima te prepoznaju i prate svoja postignuća i napredak.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA LIKOVNA I GLAZBENA KULTURA
A. Svrha i opis predmeta likovna kultura
Svrha nastavnog predmeta Likovna kultura sustavno je odgajanje opažaja i određenih koncepata kreativnog mišljenja. Njime učenik razvija psihomotoričke i kognitivne sposobnosti te obogaćuje sliku o sebi i svijetu u kojemu živi. Izražavajući se različitim likovnim i vizualnim tehnikama učenik se koristiti vizualnim medijem kao posrednikom za komunikaciju i interakciju s okolinom te emocionalnu regulaciju. Metodom praktičnog rada usvaja radne navike, likovnu i vizualnu pismenost, uključuje više osjetila u cilju percepcije svijeta oko sebe.
Učenik se upoznaje s različitim područjima likovnih i vizualnih umjetnosti (crtež, slikarstvo, skulptura, grafika, dizajn, arhitektura i urbanizam, fotografija, film, strip, primijenjene umjetnosti i suvremene umjetničke prakse) te raznovrsnim načinima vizualne komunikacije koja je od presudne važnosti za napredak učenika s poremećajem iz spektra autizma i u drugim nastavnim područjima. Vizualna okolina i djela likovne umjetnosti, polazište su za senzorno istraživanje, asocijativni i emocionalni doživljaj, upoznavanje likovnog jezika te su poticaj za izražavanje i komunikaciju. Sustavnim odgajanjem percepcije taktilnih i vizualnih podražaja potiče se svjesno i aktivno doživljavanje. Primjenjuju se tradicionalni likovni materijali i postupci te suvremeni vizualni mediji i koncepti.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenik će:
– stvarati i izražavati se intuitivnim korištenjem likovnim jezikom za razvoj individualnog izraza, kreativnosti, produktivnosti i emocionalne regulacije sukladno razvojnim osobitostima te vlastitim sklonostima
– razviti psihomotoričke i kognitivne vještine upoznavanjem i uporabom različitih materijala, postupaka i medija
– razviti mišljenje, stavove i vrijednosti odgajanjem vizualnog opažaja te poticanjem istraživačkog odnosa prema vizualnoj okolini i likovnom stvaralaštvu
– razviti komunikacijske i socijalne kompetencije sudjelovanjem u umjetničkim događanjima i aktivnostima kulturnih ustanova.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Poučavanje putem vizualne okoline i umjetnosti uvelike doprinosi cjelovitom razvoju učenika njegovanjem i poticanjem triju osnovnih područja ljudske osobnosti i aktivnosti: psihomotoričkoga (djelatnoga), afektivnog (osjećajnoga) i kognitivnog (spoznajnoga).
Ta se integracija temeljnih odgojno-obrazovnih kategorija zrcali i u podjeli područja (ključnih koncepata) koji čine gradivnu strukturu predmeta Likovna kultura.
Područje A. Stvaralaštvo i produktivnost
U središtu učenja i poučavanja nastavnog predmeta Likovna kultura stvaralački je (kreativan) proces. Koristeći se različitim likovnim materijalima, tehnikama, alatima, medijima, likovnim/vizualnim jezikom i umjetničkim konceptima, učenik izražava svoje ideje, misli, osjećaje, vrijednosti i stavove nudeći vlastita intuitivna likovna rješenja. Učenik istražuje okolinu svim osjetilima i promišljajući, pritom razvijajući niz emocionalnih, psihomotoričkih i intelektualnih vještina; upoznaje se s različitim pristupima i viđenjima stvarnosti.
Područje B. Doživljaj
Područje doživljaj naglasak stavlja na sustavnom odgajanju opažaja. Učenik istražuje i doživljava vizualnu okolinu i umjetnička djela putem emocionalnoga, asocijativnog, spoznajnog i stvaralačkog pristupa. To doprinosi razvoju percepcije, kreativnosti i komunikacijskih vještina kao trajnih vrijednosti. Učenik stječe kompetencije koje mu pomažu pri odabiru velike količine vizualnih informacija koje prima novomedijskom tehnologijom. Učenika se potiče na izražavanje stavova o vizualnoj okolini i umjetničkim djelima.
Područje C. Umjetnost u kontekstu
Temelj ovoga predmetnog područja povezivanje je likovne umjetnosti i stvaralaštva s drugim iskustvima iz vlastitog života i života zajednice. Organiziranjem različitih stvaralačkih odgojno-obrazovnih aktivnosti potiče se povezivanje s umjetničkim i kulturnim zajednicama i ustanovama.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Učenje i poučavanje predmeta Likovna kultura organizira se kao niz manjih ili većih cjelina vezanih uz zadane i izborne teme. Za svako obrazovno razdoblje obvezne su četiri teme. Učitelj samostalno određuje sadržaje za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda kojima će obraditi temu (likovni jezik, tehnike, motivi i metode). Količina sadržaja za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda planira se u skladu s individualnim potrebama učenika i škole pa se opseg obveznih sadržaja prilagođava. Odabirući temu, učitelj odabire okvir unutar kojeg se učenik bavi određenim problemima, istražuje ih i interpretira likovnim i vizualnim radovima. Temama se povezuju sadržaji ishoda Likovne kulture s ostalim predmetima, međupredmetnim temama i iskustvima iz svakodnevnog života. Tematske cjeline planiraju se kao projekti ili kao nekoliko nastavnih sati povezanih zajedničkim kontekstom. Učitelji sami odlučuju o dužini trajanja cjelina, o broju izvedenih likovnih ili vizualnih radova te načinu na koji se izvodi zaključni dio cjeline. Organizacija učenja i poučavanja u projektnim ili kontekstnim cjelinama omogućuje istodobno usvajanje svih ishoda koji se međusobno nadopunjuju.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
Teme
Ja: učenik istražuje svoju fizičku pojavnost te svoje stavove i emocije u cilju izgradnje samosvijesti; istražuje osnovne dijelove tijela i njihovu povezanost te razlikovanje pozitivnih i negativnih emocija.
Zajednica: učenik istražuje zajednicu u užem smislu te svoje mjesto u njoj; obitelj, vršnjake i međuvršnjačke odnose, tradicijske običaje.
Svijet oko mene: učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno okružje različitim osjetilima (biljni i životinjski svijet, promjene u prirodi, prostor u kojem boravi); uočava detalje, boje, površine, odnose veličina i oblika, ritma, građe oblika itd.
Umjetnost: učenik igrajući se istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje: glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.1.1. Učenik odgovara na različite poticaje likovnim izražavanjem. | – likovno se izražava tako da: opaža motive u svojoj okolini, sudjeluje u kreativnoj igri, iskazuje svoje emocije i iskustva | – likovno se izražava intuitivno primjenjujući likovni jezik |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slobodno ostavljanje traga na podlozi – točke i crte – duge i kratke crte – tanke i debele crte (u različitim alatima) – ravne i zaobljene crte – grupiranje crta – slobodno bojenje površina – bojenje površina zadanih oblika (popunjavanje) – nizanje likova i boja na plohi (ritam) – geometrijski likovi na plohi – odnosi likova na plohi – oblikovanje jednostavnih površina utiskivanjem i nabiranjem – oblikovanje (modeliranje) geometrijskih tijela (kugla, valjak) – povezivanje nekoliko geometrijskih tijela u cjelinu – prikaz jednostavnog lika na plohi – prikaz dvaju likova u međusobnom odnosu – modeliranje slobodnih trodimenzionalnih oblika u prostoru. Poticaj za likovno i vizualno izražavanje učenika mogu biti: – osobni sadržaji (osjećaji, misli i iskustva učenika) – sadržaji likovne i vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja (glazba, pokret/ples, priča) – sadržaji iz svakodnevnog života. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se uvode postepeno uz različite oblike podrške – učenik istražuje konkretne i motive iz neposredne okoline – učenik se usmjerava na višeosjetilno istraživanje (vizualni opažaj, taktilni, slušni i prostorni doživljaj: boja, površina, odnosa veličina i oblika, ritma, građe oblika itd.) – učenik se potiče na likovno izražavanje pomoću kreativne igre. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.1.2. Učenik se koristi različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima u likovnom izražavanju. | – istražuje i uvježbava rad u različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima te se postepeno osamostaljuje u njihovoj primjeni pri likovnom izražavanju | – koristi se osnovnim izražajnim mogućnostima medija, likovnih materijala i postupaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se likovnim materijalima i tehnikama: crtački (olovka, drvene bojice, ugljen, kreda, flomaster, tuš i drvce), slikarski (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomasteri), prostorno-plastički (glina, glinamol, kinetički pijesak, reciklažni materijali pogodni za trodimenzionalno oblikovanje, primjerice, kartonska ambalaža ili drveni elementi), grafički (karton tisak) – učenik upoznaje i koristi se dostupnim digitalnim alatima za likovno i vizualno izražavanje – učenik uvježbava: pravilni hvat, kontrolu pritiska, regulaciju pokreta ruke (na mikro i makro razini); kontrolu debljine linije, kontrolu popune pri bojenju; pravilan redoslijed postupaka pri nanošenju boje na podlogu; trganje papira, nanošenje ljepila na podlogu; miješanje gline, oduzimanje i dodavanje gline, oblikovanje (modeliranje) jednostavnih trodimenzionalnih oblika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – naglasak je na upoznavanju tehnika i postupaka kojima se razvijaju vještine fine motorike (pokretljivost šake i prstiju; regulacija snage pritiska, otiska i stiska; koordinacija oko – ruka; koordinacija šake i prstiju; spretnost i brzina), senzorne integracije (regulacija senzornih podražaja s naglaskom na vizualne i taktilne podražaje) – kreativnom igrom i postepenim uvođenjem novih tehnika smanjuje se moguća podražajna/taktilna preosjetljivost – može se koristiti i drugim učenicima dostupnim materijalima i tehnikama, prema sposobnostima učenika i procijeni učitelja – preporučuje se umjerenost pri uporabi digitalnih alata u ovoj razvojnoj fazi, sukladno individualnim osobinama i interesima učenika (kao i medijima kojim se češće koriste u komunikaciji); preporuka je koristiti se jednostavnim digitalnim alatima za crtanje (kontrola pokreta i pritiska, regulacija pokreta ruke, odabir boja) – kod učenika se razvijaju radne navike vezano uz brigu o likovnom priboru te održavanje čistoće radnog prostora – preporučuje se organiziranje jednostavnoga likovnog kutka za lakši pristup likovnim materijalima radi poticanja samostalnosti pri korištenju njima. | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.1.1. Učenik izražava svoj doživljaj likovnog djela i svoj doživljaj stvaranja. | – prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima – izražava svoj doživljaj promatranog djela te doživljaj stvaranja – koristi se stvaralačkim procesom za izražavanje emocija | – prepoznaje u djelu pojedine motive koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SK LK A.1.1. te se tako i vrednuje – učenik se upoznaje s umjetničkim djelima putem zadataka usmjerenog opažanja, višeosjetilnog istraživanja i kreativne igre – pažnja učenika usmjerava se na osnovne motive na umjetničkim dijelima te ih se povezuje s konkretnim primjerima koje učenik može prepoznati u neposrednom okružju – učenika se potiče tijekom stvaralačkog procesa na izražavanje vlastitih doživljaja i emocija (spontana gesta, komunikacija razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije putem asistivne tehnologije). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.1.2. Učenik prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojemu likovnom radu | – razlikuje najmanje dvije vizualne osobine promatranih oblika; prepoznaje jednostavne odnose među oblicima u poznatom kontekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vizualne osobine: meko, tvrdo, glatko, hrapavo, veliko, malo – odnosi: gore, dolje, ispred, iza, unutar, izvan, u, na, nizanje, skupljeno, raspršeno. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SK LK B.1.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SK LK A.1.1. te aktivnostima ishoda PP SK LK B.1.1. – učenike je potrebno usmjerenim opažanjem i istraživanjem različitim osjetilima usmjeriti na osobine oblika iz neposredne okoline te njihove međuodnose – poticati učenika na uočavanje odnosa među oblicima čestim ponavljanjem i kombiniranjem konkretnih predmeta kao i motiva na umjetničkim djelima i svojemu likovnom radu – učenike usmjeriti usmjerenim opažanjem i istraživanjem različitim osjetilima na osobine oblika iz neposredne okoline te njihove međuodnose – poticati učenika na uočavanje odnosa među oblicima čestim ponavljanjem i kombiniranjem konkretnih predmeta kao i motiva na umjetničkim djelima i svojemu likovnom radu. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK C.1.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u umjetničke aktivnosti za vlastitu afirmaciju te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. – uređenje prostora škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moguće je ishode realizirati i kao projektne i izvanškolske aktivnosti te u suradnji s umjetničkim udrugama i institucijama | ||
1. slika: Struktura predmetnih područja (odnosi i preklapanja područja) nastavnog predmeta Likovna kultura u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
Teme
Ja: učenik istražuje svoju fizičku pojavnost te svoje stavove i emocije u cilju izgradnje samosvijesti; istražuje obilježja dijelova tijela i njihove odnose (proporcije), osobine i međusobnu povezanost različitih osjeta, prepoznavanje većeg broja emocija.
Zajednica: učenik istražuje zajednicu u širem smislu te svoje mjesto u njoj; vlastiti identitet i pripadnost skupini, širu obitelj, vršnjake i međuvršnjačke odnose, zanimanja ljudi, tradicijske običaje i predmete.
Svijet oko mene: učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno i šire okružje; povezanost oblikovanja prostora s njegovom namjenom, vizualnu signalizaciju (prometne znakove i piktograme), prirodna obilježja mjesta (šuma, vode u prirodi, parkovi, livade….), biljni i životinjski svijet zavičaja, promjene u prirodi; uočava odnose među oblicima i njihovu građu.
Umjetnost: učenik igrajući se istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje; glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.2.1. Učenik se likovno izražava interpretirajući različite sadržaje. | – likovno se izražava tako da: opaža motive u svojoj okolini, sudjeluje u kreativnoj igri, iskazuje svoje emocije i iskustva, u likovnim radovima povezuje više motiva u cjelinu | – interpretira određene sadržaje intuitivno se koristeći likovnim jezikom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – točke i crte – razlikovanje crta (tok, karakter, značenje) – prepoznavanje čistih boja – miješanje boja (mehaničko, optičko) – kontrasti boja (toplo – hladno, svijetlo – tamno) – geometrijski i slobodni likovi na plohi – grupiranje likova na plohi – ritam mrlja, ploha, boja i tijela – odnosi oblika i veličina, ploha i tijela – dva lika u međusobnom odnosu – odnosi veličina: veće, manje, jednako (proporcije tijela) – smještaj: iznad, ispod, gore, dolje, između, unutar, izvan (kompozicija) | ||
Poticaji za likovno i vizualno izražavanje učenika mogu biti: – osobni sadržaji (osjećaji, misli, iskustva, vrijednosti i stavovi) – sadržaji likovne/vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja – sadržaji iz svakodnevnog života. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaj se tematski proširuje u korelaciji s drugim nastavnim predmetima i projektnom nastavom – naglasak je i dalje na temama iz neposrednog okružja učenika te onim temama koje učenika potiču na razvoj mašte i izražavanje osjećaja (rad uz glazbu, literarni poticaj, igru i slično). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.2.2. Učenik se koristi različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima u likovnom izražavanju. | – koristi se različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima | – koristi se osnovnim izražajnim mogućnostima medija, likovnih materijala i postupaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se likovnim materijalima i tehnikama: crtački (olovka, drvene bojice, ugljen, kreda, flomaster, tuš i drvce/kist), slikarski (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomasteri), prostorno-plastički (glina, glinamol, mekana žica, karton, papir plastika, aluminij, reciklažni materijali pogodni za trodimenzionalno oblikovanje, primjerice, kartonska ambalaža, drveni elementi), grafički (karton tisak) – učenik uvježbava: pravilni hvat, kontrolu pritiska, regulaciju pokreta ruke (na mikro i makro razini); kontrolu debljine linije, kontrolu popune pri bojanju; usvajanje pravilnog redoslijeda postupaka pri nanošenju boje na podlogu; trganje papira, rezanje škarama po crti, nanošenje ljepila na podlogu; miješanje gline, oduzimanje i dodavanje gline, oblikovanje (modeliranje) trodimenzionalnih oblika – učenik upoznaje i koristi se dostupnim digitalnim alatima radi likovnoga i vizualnog izražavanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SK LK A.2.2. ostvaruje se povezan sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SK LK A.2.1. – naglasak se i dalje stavlja na tehnike i postupke kojima se razvijaju vještine fine motorike te se postepeno uvode nove tehnike kojima se istodobno njeguju usvojena i usvajaju nova znanja i vještine – moguće je koristiti se i drugim učenicima dostupnim materijalima i tehnikama, prema sposobnostima učenika i procijeni učitelja – koristiti se jednostavnim digitalnim alatima za crtanje i obradu fotografija; ako je učenik u mogućnosti koristiti se naprednijim digitalnim alatima te pokazuje interes za istima, koristiti se programima za obradu videa i animacije (za projektnu nastavu i međupredmetne povezanosti). | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.2.1. Učenik izražava svoj doživljaj likovnog djela i svoj doživljaj stvaranja. | – razlikuje određene vrste umjetničkih djela – prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima – koristi se stvaralačkim procesom za izražavanje emocija | – razlikuje sliku i skulpturu; prepoznaje u djelu pojedine motive koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje vrste djela (crtež, slika, skulptura, fotografija, animirani film) – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SK LK A.2.1. te se tako i vrednuje – učenik se upoznaje s umjetničkim djelima putem zadataka usmjerenog opažanja, višeosjetilnog istraživanja i kreativne igre – pažnja učenika usmjerava se na uočavanje odnosa među oblicima na umjetničkom djelu – učenika se potiče tijekom stvaralačkog procesa na izražavanje vlastitih doživljaja i emocija (spontana gesta, komunikacija razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije putem asistivne tehnologije) – potiču se korelacije s drugim umjetničkim područjima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.2.2. Učenik prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojemu likovnom radu | – razlikuje tipične osobine određenog oblika; prepoznaje jednostavne odnose među oblicima u poznatom kontekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vizualne osobine: ravno, zakrivljeno, svjetlo, tamno, meko, tvrdo, glatko, hrapavo, veliko, malo, visoko, nisko – odnosi: gore, dolje, ispred, iza, unutar, izvan, u, na, nizanje, skupljeno, raspršeno. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PPSA LK B.2.1. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PPSA LK A.2.1. te aktivnostima ishoda PPSA LK B.2.1. – učenike se usmjerenim opažanjem i istraživanjem različitim osjetilima usmjerava na osobine oblika iz neposredne okoline te njihove međuodnose – učenike se potiče na uočavanje odnosa među oblicima čestim ponavljanjem i kombiniranjem konkretnih predmeta kao i motiva na umjetničkim djelima i svojemu likovnom radu. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK C.2.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u umjetničke aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – posjet spomenicima kulturne baštine – posjeti muzeju, galeriji – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. – uređenje prostora škole – projektne aktivnosti povezane sa zajednicom i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moguće je realizirati i projektnim i izvanškolskim aktivnostima te u suradnji s umjetnicima, umjetničkim udrugama i institucijama. | ||
2. slika: Struktura predmetnih područja (odnosi i preklapanje područja) nastavnog predmeta Likovna kultura u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
Teme
Ja: učenik istražuje svoju fizičku pojavnost te svoje stavove i emocije u cilju izgradnje samosvijesti; istražuje promjene u fizičkom izgledu tijela te emocije i stavove koji proizlaze iz odnosa s drugima.
Zajednica: učenik istražuje zajednicu u širem smislu te svoje mjesto u njoj; vlastiti identitet i pripadnost skupini, međuvršnjačke odnose, važnost prihvaćanja različitosti, međusobnog uvažavanja i tolerancije, tradicijske običaje, utjecaj popularnih vizualnih medija na svakodnevni život te kako učenik svojim sudjelovanjem u stvaralačkim aktivnostima može doprinijeti kvaliteti života u zajednici.
Svijet oko mene: učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno i šire okružje; povezanost oblikovanja prostora s njegovom namjenom, snalaženje u prostoru, prirodna obilježja mjesta, biljni i životinjski svijet zavičaja, promjene u prirodi, živu i neživu prirodu.
Umjetnost: učenik igrajući se istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje; glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.3.1. Učenik se likovno izražava interpretirajući različite sadržaje. | – likovno interpretira različite sadržaje tako da: opaža motive u svojoj okolini, iskazuje svoje emocije i iskustva | – interpretira određene sadržaje intuitivno koristeći se likovnim jezikom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje crta (tok, karakter, značenje) – tonovi boja (do 3 tona) – miješanje boja (mehaničko, optičko) – asocijativnost i simbolika boja – kontrasti boja (toplo – hladno, svijetlo – tamno) – ritam mrlja, ploha, boja i tijela – oblikovanje različitih vrsta površina (utiskivanjem, nabiranjem, udubljivanjem, kapanje, prskanje) – modeliranje slobodnih trodimenzionalnih oblika u prostoru – odnosi oblika i veličina, ploha i tijela – oblikovanje jednostavnih uporabnih predmeta – raspored i odnos oblika/elemenata unutar cjeline (kompozicija) – poticaji za likovno i vizualno izražavanje učeniku mogu biti: osobni sadržaji (osjećaji, misli, iskustva, vrijednosti i stavovi); sadržaji likovne/vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja; sadržaji iz svakodnevnog života i život u zajednici. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaj se tematski proširuje u korelaciji s drugim nastavnim predmetima i projektnom nastavom – naglasak je i dalje na temama iz neposrednog okružja učenika te onim temama koje povezuju učenika s lokalnom zajednicom, društvom u kojem živi, tradicijom i običajima tog društva. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK A.3.2. Učenik kombinira različite medije, likovne materijale i postupke u likovnom izražavanju. | – likovno se izražava tako da: kombinira različite medije i likovne materijale, varira postupke kako bi postigao različiti učinak | – kombinira određene medije i likovne materijale; povremeno varira postupke kako bi postigao različiti učinak |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se likovnim materijalima i tehnikama: crtački (olovka, drvene bojice, ugljen, kreda, flomaster, tuš i drvce/kist); slikarski (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomaster), prostorno-plastički (glina, glinamol, mekana žica, karton, papir plastika, aluminij, ostali materijali pogodni za trodimenzionalno oblikovanje, primjerice, kartonska ambalaža, drveni elementi), grafički (karton tisak) – učenik upoznaje i koristi se dostupnim digitalnim alatima radi likovnoga i vizualnog izražavanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenike se potiče da samostalno odabiru i kombiniraju materijale u kojima će stvarati – potiče ih se i da variraju različite postupke pri radu s likovnim materijalima i alatima te im se skreće pažnja na različiti rezultat koji mogu tako postići – koriste se jednostavnim digitalnim alatima za crtanje i obradu fotografija; ako je učenik u mogućnosti koristiti se naprednijim digitalnim alatima te pokazuje interes za istima, koristiti se programima za obradu videa i animaciju (za projektnu nastavu i međupredmetne povezanosti) – kod učenika se razvijaju radne navike vezano uz brigu o likovnom priboru te održavanje čistoće radnoga prostora. | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.3.1. Učenik izražava svoj doživljaj likovnog djela i svoj doživljaj stvaranja. | – razlikuje određene vrste umjetničkih djela – prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima | – razlikuje sliku i skulpturu; prepoznaje u djelu pojedine motive koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima |
– izražava svoj doživljaj promatranog djela te doživljaj stvaranja – koristi se stvaralačkim procesom za izražavanje emocija | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje vrste djela (crtež, slika, skulptura, fotografija, animirani film) – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SK LK A.3.1. te se tako i vrednuje – odabiru se sadržajno bogatiji likovni primjeri primjereni interesima i dobi učenika – učenika se potiče tijekom stvaralačkog procesa na izražavanje vlastitih doživljaja i emocija (spontana gesta, komunikacija razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije putem asistivne tehnologije) – potiču se korelacije s drugim umjetničkim područjima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK B.3.2. Učenik uspoređuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – uspoređuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojemu likovnom radu | – uspoređuje do dvije osobine oblika i njihove međuodnose |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vizualne osobine: ravno, zakrivljeno, svjetlo, tamno, meko, tvrdo, glatko, hrapavo, veliko, malo, visoko, nisko – odnosi: gore, dolje, ispred, iza, unutar, izvan, u, na, nizanje, skupljeno, raspršeno. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SK LK B.2.1. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SK A.2.1. te aktivnostima ishoda PP SK B.2.1. – proširuje se raspon motiva, predmeta i likovnih djela koje učenici istražuju i uspoređuju; odabiru se sadržajno bogatiji likovni i vizualni primjeri primjereni interesima i dobi učenika. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK LK C.3.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u umjetničke aktivnosti radi vlastitog potvrđivanja te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – posjet spomenicima kulturne baštine – posjeti muzeju, galeriji – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. – uređenje prostora škole – projektne aktivnosti povezane sa zajednicom i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moguće je realizirati i projektima i izvanškolskim aktivnostima te u suradnji s umjetnicima, umjetničkim udrugama i institucijama. | ||
3. slika: Struktura predmetnih područja (odnosi i preklapanje područja) nastavnog predmeta Likovna kultura u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Likovna kultura sadržajima svojih ishoda omogućuje strukturnu, sadržajnu i tematsku korelaciju sa svim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Korelacija s drugim nastavnim predmetima provodi se aktivnostima koje istodobno doprinose ostvarivanju ishoda Likovne kulture i drugoga nastavnog predmeta te se izbjegava svojevrsno ilustriranje sadržaja drugih predmeta. Teme u nastavi Likovne kulture uključuju sadržaje iz drugih područja umjetnosti (glazba, gluma, ples, literarni predlošci) te se tako povezuju sa sadržajima Glazbene kulture i Hrvatskog jezika i komunikacije. Učenici istražuju sadržaje iz svoje svakodnevne vizualne okoline i tako doprinose ostvarivanju ciljeva predmeta Upoznavanje uže i šire okoline. Matematičke kompetencije razvijaju se iskustvenim razvijanjem osjećaja za proporcijske odnose oblika i elemenata prostora.
Likovna kultura doprinosi razvoju različitih komunikacijskih kanala služeći se likovnim/vizualnim jezikom, refleksijom i vođenom komunikacijom. Digitalne kompetencije učenici razvijaju koristeći se različitom medijskom tehnologijom u vlastitu stvaralačkom procesu. Učenici uče kako učiti tako što se potiču da samostalno organiziraju pojedine etape svojeg rada i svoj radni prostor; prepoznaju korake koje je potrebno učiniti tijekom rada; povezuju informacije te se koriste iskustvima iz drugih obrazovnih područja; reguliraju moguće neugodne osjećaje tijekom učenja i komuniciraju zadovoljstvo učinjenim. Razvijanjem pozitivnog stava prema individualnim razlikama svakog pojedinca i različitih društvenih skupina uklanjaju se predrasude i različiti oblici diskriminacije. Potiče se razvoj empatije, omogućuje izgradnja vlastitog sustava vrijednosti i jača slika o sebi, odnosno doprinosi osobnome i socijalnom razvoju učenika te njegovu građanskom odgoju i obrazovanju. Poduzetništvo se potiče razvijanjem upornosti, pozitivnog odnosa prema radu i radnih navika. Učenike se potiče na postavljanje ciljeva i donošenje odluka te suradnju u timskim zadatcima. S problemima održivog razvoja učenici se upoznaju razvijanjem svjesnosti o alatima i materijalima kojima se služe u stvaralačkom procesu (njihova ekonomičnost, recikliranje, razvrstavanje) te kreativnim zadatcima tematski povezanim s ovim problemom.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Stjecanje znanja, vještina i stavova u učenju i poučavanju predmeta Likovna kultura temelji se na neposrednom stvaranju u materijalima i vizualnim medijima. Usvajanje svih odgojno-obrazovnih ishoda iz svih triju područja vezuje se uz stvaralačke aktivnosti, odnosno uz praktičan rad učenika.
Učenje i poučavanje organizira se u svakoj obrazovnoj skupini u četirima tematskim cjelinama. One uključuju teme koje potiču učenike na istraživanje svoje neposredne okoline, osjeta i osjećaja, svojeg identiteta, zajednice u užemu i širem smislu kao i specifičnih sadržaja likovnih i vizualnih umjetnosti. Teme su prilagođene dobi svake skupine; potiču učenike na širenje interesa i stvaranje pozitivnih emocija i stavova prema svijetu koji ih okružuje. Ovim temama učenici povezuju sadržaje ishoda Likovne kulture s temama i sadržajima ostalih nastavnih predmeta, međupredmetnim temama te spoznajama i iskustvima iz vlastitog života. Istraživanje pojedine teme može se provoditi kao projektne aktivnosti pri čemu zastupljenost pojedine teme, trajanje i realizacija tematske cjeline ovisi o potrebama učenika, odluci učitelja i školskom kurikulu.
4. slika: Sadržaji područja se preklapaju, međusobno nadopunjuju i nadograđuju osnovnu stvaralačku aktivnost
Uloga učitelja
Uloga učitelja osmišljavanje je odgojno-obrazovnog procesa uzimajući u obzir učenikove sposobnosti i osobitosti, njegova prethodno stečena znanja te njegove interese i motive.
Učitelj odabire različite pristupe učenju i poučavanju, odnosno prilagođava metode i strategije kojima se potiče aktivno sudjelovanje svakog učenika u odgojno-obrazovnome procesu. Od osobite je važnosti da učitelj organizira odgojno-obrazovni proces kao medijator tako da jasno izrazi ciljeve, potiče učenike na samostalnost i daje im strukturirana uputstva za sudjelovanje u procesu. Učitelj organizira pozitivno i poticajno okružje koje ohrabruje učenika prilikom iznošenja osobnih likovnih ideja i rješenja. Usmjerava i potiče učenika da istražuje oblikovanje vizualne okoline s kojom je povezan svakodnevnim aktivnostima i osobnim iskustvom. Učitelj ukazuje na to da su likovno i vizualno oblikovanje sastavni dio života zajednice.
Materijali i izvori
Za učenje i poučavanje učitelj se koristi onim alatima za koje procijeni da će njima najkvalitetnije i najučinkovitije potaknuti učenika u postizanju zadanih ciljeva i ishoda učenja.
Učitelj odabire učeniku primjerene, zanimljive i poticajne primjere relevantnih likovnih i vizualnih djela. Umjetnička djela učenik upoznaje putem tiskanih ili digitalnih reprodukcija, no potiče se i neposredan kontakt s umjetničkim djelom u prostoru muzeja, galerije ili u javnom gradskom prostoru. Važan je kriterij pri odabiru umjetničkog djela i mogućnost njegove didaktičke prilagodbe specifičnostima učenika.
Uz likovna djela, važan izvor informacija za učenike su neposredna stvarnost koju učenik istražuje svim osjetilima te stvarne situacije i sadržaji koji povezuju ishode učenja sa svakodnevnim životom.
Potrebno je osigurati izbor odgovarajućih i kvalitetnih likovnih alata, materijala i pribora nužnih za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda (crtački, slikarski i grafički pribor te materijali za trodimenzionalno oblikovanje). Za potrebe rada u digitalnim alatima za crtanje, obradu fotografija i izradu animacije, nužno je osigurati odgovarajuću suvremenu tehnološku podršku u obliku tableta i računala.
Okružje
Za učenje i poučavanje likovne kulture potrebna je specijalizirana učionica s odgovarajućim osvjetljenjem, audioopremom, računalom s internetskom vezom i projektorom, prostorom za organizaciju likovnog pribora i materijala te pristupom tekućoj vodi.
Osim u specijaliziranim učionicama, poželjno je organizirati učenje i poučavanje u galerijskim i muzejskim prostorima kao i drugim prostorima u kojima se stvaraju, izlažu ili čuvaju umjetnička djela. Učenik tako upoznaje neposredan odnos s djelom, upoznaje se s radom i aktivnostima kulturnih ustanova i društva te postaje aktivni sudionik kulturnog života svoje uže i šire okoline.
Važno je učenicima omogućiti da prezentiraju svoje likovne radove i izvan učionice, kako bi bili dostupni i drugim učenicima i roditeljima. Učenike se uključuje i potiče da sudjeluju u oblikovanju vizualnog identiteta škole kao i promociji škole u užoj i široj okolini. Planirajući školski kurikul, važno je osigurati vrijeme te prostorne i materijalne uvjete za provođenje tih dodatnih aktivnosti. Javno djelovanje i prezentacija rada doprinosi osjećaju samopouzdanja učenika i osjećaju pripadnosti.
Određeno vrijeme
Učenje i poučavanje predmeta Likovna kultura provodi se tijekom cijeloga osnovnog školovanja.
Područje stvaralaštvo i produktivnost polazište je i poveznica svih odgojno-obrazovnih ishoda pa mu se posvećuje najviše vremena. Usvajanje ishoda iz tog područja provodi se tijekom većine nastavnih sati dok se realizacija ishoda iz drugih dvaju područje ostvaruje usporedno i većim se dijelom preklapa i prožima s njim.
5. slika: Struktura nastavnog predmeta (odnosi i preklapanje područja) Likovna kultura tijekom godina učenja i poučavanja
Grupiranje učenika
Učenici se grupiraju ovisno o vrsti zadataka ili aktivnosti, interesima te mjestu izvođenja učenja i poučavanja. Važno je napomenuti da učitelj treba dobro poznavati učenike kako bi ih grupirao s obzirom na njihove individualne potrebe i interese te stilove učenja. Za učenike koji imaju izražen interes za likovnost, radi razvoja njihovih interesa i proširivanje znanja, poželjno je organizirati izborne aktivnosti i sadržaje. Grupiranje učenika izvan redovne nastave, a radi poticanja razvoja individualnih interesa i sposobnosti te međuvršnjačkog učenja, moguće je u izvanuučioničnoj nastavi, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima kao i u projektima iz području likovnosti koji su sastavni dio školskog kurikula.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje je sustavno praćenje učenika u procesu učenja i poučavanja. Sastavnice vrednovanja proizlaze iz područje predmeta Likovna kultura ukazujući na različite elemente znanja, sposobnosti i vještina učenika. Metode, načini i postupci vrednovanja trebaju biti primjerene razvojnim osobitostima svakog učenika te usklađeni s preporukama stručnoga tima za pojedino područje.
Neprekidno praćenje učenika obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Proces određivanja kriterija vrednovanja započinje početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa na početku svake školske godine.
Početna procjena u nastavi Likovne kulture uključuje:
– razvijenost vizualne percepcije i senzorne osjetljivosti
– razvijenost finih motoričkih sposobnosti (u odnosu na likovne alate i materijale)
– prepoznavanje osnovnih likovnih pojmova
– motivaciju i interese učenika.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje provodi se tijekom čitavog procesa učenja i poučavanja i ima višestruku ulogu:
– kvalitativna povratna informacija učeniku
– motivacija za učenje
– putokaz za unaprjeđenje i planiranje budućeg učenja i poučavanja.
Prikupljanje podataka kod vrednovanja za učenje u nastavi Likovne kulture uključuje:
– učiteljevo praćenje prolaska učenika etapama stvaralačkog procesa i analizu radova (učenička aktivnost, analiza učenikova rada)
– učiteljevo opažanje ponašanja učenika tijekom individualnog rada ili rada u parovima i grupi
– portfolio učenika (likovna ili digitalna mapa) koji može uključivati učeničke radove, skice, fotografije radova itd.
Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika u odnosu na postavljene ishode, odnosno usporedbu trenutnih postignuća učenika s početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa. Ono tako omogućuje kriterijsko vrednovanje: pažnju stavlja na praćenje napretka pojedinog učenika umjesto na međusobno uspoređivanje i rangiranje napretka učenika u skupini. Jedna od poželjnih metoda za kriterijsko vrednovanje primjena je lista za procjenu i praćenje učenika.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku učitelja. Uvažavajući alternativne oblike komunikacije, učitelj potiče učenika u davanju povratne informacije.
Vrednovanje kao učenje uključuje:
– iskazivanje stupnja zadovoljstva prilikom stvaranja
– iskazivanje zadovoljstva vlastitim likovnim radom.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje usvojenih znanja, vještina i stavova u nastavi likovne kulture usklađuje se s definiranim odgojno-obrazovnim ishodima kurikula predmeta Likovna kultura, razradom ključnih sadržaja ishoda te razinom usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar«.
Načini prikupljanja podataka radi vrednovanja naučenog jesu:
– bilješke o sustavnom praćenju učenikove aktivnosti
– samostalni i skupni stvaralački radovi učenika.
Usvojenost znanja iskazuje se opisnom ocjenom razine usvojenosti: potpuno usvojeno, djelomično usvojeno te nije usvojeno.
Elementi vrednovanja
Obvezni elementi vrednovanja u nastavi Likovne kulture:
Stvaralaštvo:
– uporaba likovnog jezika, likovnih materijala, tehnika i/ili vizualnih medija
– sposobnost improvizacije
– estetska osjetljivost
– interpretacija teme
– način prikaza motiva
– uloženi trud, dovršenost radova.
Doživljaj:
– doživljaj stvaralačkog procesa
– doživljaj i vrednovanje vlastitoga likovnog i vizualnog uratka te uradaka drugih učenika
– doživljaj umjetničkog djela i vizualne okoline
– aktivno sudjelovanje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici.
Izvješćivanje
Izvješćivanje se provodi kao kvalitativno opisivanje postignuća te vrednovanje opisnom ocjenom. Izvješćivanje može biti formalno (izvješće o praćenju, svjedodžba, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podatci i bilješke u e-Matici) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata u radu s darovitim učenicima, primjerice, mentora i roditelja).
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
A. Svrha i opis predmeta glazbena kultura
Glazba ima značajnu ulogu u (cjelovitom) razvoju svakog pojedinca. Glazba kao mentalni podražaj oslobađa svjesne i podsvjesne mentalne procese omogućujući izražavanje misli, osjećaja i iskustava sukladno vlastitim razvojnim osobitostima. Aktivnosti pjevanja, sviranja, slušanja i pokreta uz glazbu te pripadajući sadržaji tijekom učenja i poučavanja u predmetu Glazbena kultura doprinose cjelokupnome psihofizičkom razvoju učenika. Njima se ostvaruju i temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti, poput tolerancije, solidarnosti i izgradnje osobnog identiteta, ali se postižu i važni razvojni ciljevi poput komunikacije i socijalizacije. Naglasak se stavlja na susret učenika s glazbom, dok verbalne i neverbalne informacije proizlaze iz glazbe te pokreta uz glazbu. Glazba u procesu učenja i poučavanja može postati snažan medij za interakciju pri kreativnom istraživanju, korištenjem različitih izvora zvuka.
Kod učenika s teškoćama u razvoju glazba kao medij za komunikaciju/interakciju često pomaže kada su drugi komunikacijski postupci otežani te potiče motivaciju za nastavak suradnje i na drugim područjima učenja i poučavanja. Uvažavajući razvojne osobitosti učenika, poželjno je u nastavi Glazbene kulture koristiti se elementima muzikoterapije. Improvizacija, skladanje, izvođenje i slušanje glazbe vrste su glazbenih iskustava pomoću kojih učitelj može pružiti učeniku mogućnost istraživanja glazbe na njegov vlastiti način te mu biti podrška u tom procesu. Takva nastava osim postizanja terapijskog učinka, za cilj ima i razvijanje potencijala učenika i poboljšanje kvalitete života. U nastavi Glazbene kulture osim grupnog muziciranja, koristi se i individualanim pristupom kako bi se približili potrebama i snagama svakoga pojedinog učenika.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i podučavanja predmeta
Kao rezultat poučavanja predmeta Glazbena kultura učenik će:
– steći iskustva slobodnog izražavanja osjećaja i stavova pomoću medija glazbe, a u službi razvoja individualnog izraza, oblikovanja ideja, kreativnosti, produktivnosti i glazbenih sposobnosti sukladno razvojnim osobitostima te vlastitim sklonostima
– razviti komunikacijske, socijalne i motoričke kompetencije pripremanjem glazbenih, multimedijskih i interdisciplinarnih projekata surađujući u različitim oblicima izvedbenih aktivnosti, rabeći različite forme izraza
– upoznati kvalitetna i reprezentativna glazbena ostvarenja različita podrijetla te različitih stilova i vrsta
– aktivno sudjelovati u glazbenim aktivnostima i kulturnom životu zajednice radi cjelovitog razvoja, a posebno vlastitog doživljaja i odgovora na glazbene podražaje.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Učenje i poučavanje predmeta Glazbena kultura ostvaruje se sljedećim područjima: A. Slušanje i upoznavanje glazbe, B. Izražavanje glazbom i uz glazbu C. Glazba u kontekstu.
U učenju i poučavanju glazbe postoje i objedinjujući elementi koji su prisutni u svim područjima:
– glazbeni jezik, čije je elementarno usvajanje potrebno za aktivno slušanje, razumijevanje i izvođenje glazbe te glazbeno pismo u slučaju aktivnog muziciranja, tj. sviranja
– uporabom elemenata muzikoterapije stvara se ozračje u kojem glazba i odnos učitelja i učenika imaju pozitivan utjecaj na cjelokupan psihofizički razvoj djeteta
– informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) kao važan dio suvremenog učenja i poučavanja glazbe.
Područje A. Slušanje i upoznavanje glazbe
Ishodište područja A. slušanje i upoznavanje je upoznavanje glazbe različitih vrsta, stilova, pravaca i žanrova pomoću multimedijskih zapisa ili neposrednog susreta učenika s glazbom. Aktivnim slušanjem glazbe učenici će razviti pozitivan odnos prema glazbenoj umjetnosti, perceptivno doživjeti umjetničko djelo te raznovrsnim aktivnostima izraziti svoje doživljaje, osjećaje i iskustva.
Područje B. Izražavanje glazbom i uz glazbu
U okviru područja B. izražavanje glazbom i uz glazbu, učenici izvode glazbene aktivnosti (pjevanje, sviranje, glazbene igre, glazbeno stvaralaštvo, pokret uz glazbu) koje će omogućiti cjelovit doživljaj glazbe te razvoj elemenata kreativnosti i glazbenih sposobnosti, posebice komunikacijskih, socijalnih i motoričkih vještina. Otvorenost nastave glazbe pruža mogućnost stavljanja naglaska na neku od navedenih aktivnosti, primjerenu razvojnim osobitostima i interesima učenika. Kvalitetno provođenje navedenih aktivnosti postavit će temelje za realizaciju izvannastavnih aktivnosti, poput pjevačkog zbora, instrumentalnih sastava, orkestra, plesne skupine, folklornog ansambla, skladanja, individualnog sviranja i ostalog.
Područje C. Glazba u kontekstu
Polazište ovog područja su područja A. i B. Pomoću njih učenik otkriva značajke zvukovnog i svijeta tišine oko sebe. Sudjelujući u izvedbenim glazbenim aktivnostima te upoznajući glazbu u autentičnom, prilagođenomu i virtualnom okružju, učenik upoznaje uloge i obilježja glazbene umjetnosti. Otkriva kako se ona može nadopunjavati s ostalim umjetnostima te se s prihvaćanjem odnosi prema vrijednostima lokalne regionalne, nacionalne i globalne glazbene i kulturne baštine.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.1.1. Učenik izražava vlastiti doživljaj glazbe. | – izražava doživljaj glazbe vokaliziranjem, riječima, pokretom, glazbalima, plesom ili likovnim izrazom | – izražava doživljaj glazbe na najmanje jedan način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakom učeniku pristupa se individualno, uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – potiče se učenikov spontani doživljaj stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno, kako bi mogao slobodno izražavati svoje osjećaje i vlastiti doživljaj glazbe – tijekom i nakon svake aktivnosti slušanja potrebno je obratiti pažnju i odvojiti vrijeme za doživljaje učenika, koji mogu varirati raznolikošću i intenzitetom ostvarivanja – tijekom slušanja skladbe potrebno je pomno pratiti načine na koje učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati – poželjno je reproducirati skladbu koja se slaže s učenikovim trenutnim raspoloženjem – glazbom će se po potrebi poticati promjena raspoloženja (primjerice, ako je učenik vrlo uzbuđen tada učitelj kreće sa skladbom brzog tempa i živahnog karaktera te nakon toga postepeno bira skladbe sve sporijeg tempa i umirujućeg karaktera). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.1.2. Učenik prepoznaje pripjev pjesme i/ili prepoznatljivi dio skladbe. | – prepoznaje pripjeve ili prepoznatljive dijelove skladbi različitih vrsta glazbe | – prepoznaje dva ili više pripjeva pjesme i/ili prepoznatljivih dijelova skladbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe (stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika) – zajedničke izvedbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem poticati učenika na prepoznavanje skladbe uvažavajući učenikov način komunikacije (geste, slike, vokalizaciju, verbalizaciju, pomoću asistivne tehnologije) – individualno osmišljena glazbena knjižica u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi, kako bi učenik mogao izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi potrebno je paziti na glasnoću kojom se reproduciraju skladbe, poželjno je započeti tiše te postupno pojačati zvuk do željene glasnoće – učeniku je ponuđena mogućnost da sam upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe na funkcionalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.1.3. Učenik, temeljem slušanja, uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnicama te prepoznaje pojedina glazbala. | – temeljem slušanja, razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visina tona, dinamika te glazbala Orffovog instrumentarija | – uočava kontrastna obilježja unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice te prepoznaje nekolicinu glazbala Orffovog instrumentarija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe – zajedničke izvedbe. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice, s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagano), dinamika (glasno, tiho) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem i sl.) – učenika se potiče na slušno i vizualno prepoznavanje glazbala pomoću audiovizualnih zapisa ili aktivnog muziciranja, uvažavajući učenikov način komunikacije. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.1.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj izvedbi glazbe. | – pjeva/izvodi pjesme i brojalice slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice, spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – uključuje se u izvedbu najmanje triju pjesama i/ili brojalica |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme/brojalice primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje u izvedbi pjesme/brojalice vokaliziranjem, pjevanjem, sviranjem pokretom ili plesom – poželjno je na satovima Glazbene kulture više se koristiti vokaliziranjem/pjevanjem/sviranjem odnosno glazbenim jezikom umjesto verbalnim uputama – uvažava se svaka glazbena inicijativa učenika – poželjno je zrcaliti zvukove koje učenik proizvodi te ih stavljati u glazbeni kontekst – izvoditi jednostavne vokalno-tehničke vježbe (vježbe osvješćivanja i autoregulacije disanja, pjevanje samoglasnika, slogova) pokazujući vlastitim primjerom mogućnosti svojeg glasa (način disanja, pjevanje najdubljih i najviših tonova, skandiranje i dr.) te će se tako poticati učenike na oponašanje – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama/brojalica na različite načine. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.1.2. Učenik izvodi glazbene igre / glazbene priče na različite načine. | – izvodi glazbene igre / glazbene priče – prati glazbu pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem te pritom opaža glazbeno-izražajne sastavnice | – uključuje se u izvedbu glazbenih igara / glazbenih priča |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbene igre i glazbene priče primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvažava se učenikova inicijativa za igrom te se neglazbenu igru može pretvoriti u glazbenu (primjerice, igru skrivača) – učitelj će se glazbenim igrama koristiti radi poučavanja (primjer su glazbene igre ozvučavanja dijelova tijela; nosić svira bip-bip, ruke sviraju pljes-pljes, noge sviraju bum-bum...) – učenik prati glazbenu igru i pritom opaža pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: dobe, tempo (brz, spor), dinamika (glasno, tiho) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenika se potiče na glazbene igre uz pokret (vođenje, oponašanje, samostalno izvođenje, igre oponašanja kretanja, igre motoričkih zadataka radi osvješćivanja tijela i prostornih odnosa) – glazbene priče izvode se kao mali glazbeno-scenski prikaz u kojem svaki učenik ima svoju ulogu (primjerice, kad učitelj izgovori rečenicu (znak) I tada se u daljini čuo bubanj., učenik zasvira bubanj). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.1.3. Učenik improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – spontano sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaranju jednostavnih ritamskih ili melodijskih obrazaca samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine – učenik stvara/improvizira ritamski i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – potiče se kreativnu slobodu izražavanja učenika poticanjem slobodne improvizacije (bez oslanjanja na naučene pjesme) – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem. | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.1.1. Učenik uočava značajke zvukovnoga prostora. | – temeljem iskustva osvješćuje i uočava značaj tišine te ju razlikuje od zvuka – temeljem iskustva osvješćuje zvukove iz okoline, razlikuje ih te se koristi različitim uređajima/igračkama za stvaranje različitih zvukova i povezuje ih s izvorima | – razlikuje tišinu od zvuka i prepoznaje dva ili više izvora zvuka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tišina nasuprot zvuku, audiozapisi zvukova iz neposredne okoline (zvuk automobila, glasanje životinja...) – zvukovi vlastitog okružja (kucanje, zatvaranje vrata, koraci, zvukovi različitih glazbala....) – različite kombinacije zvukova; šumova, tonova i onomatopeje reproduciranih uživo ili pomoću multimedijske tehnologije – glazbeni primjeri. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati tišinu, a zatim učenika izložiti audiodoživljaju u autentičnom, prilagođenom i opuštajućem okružju kako bi učenik uočio značaj tišine – učenika se potiče na igru tišine i osluškivanja – nakon osluškivanja tišine može se tiho reproducirati glazba sporijeg tempa te tako potaknuti učenike na opuštanje – učenika se potiče na povezivanje zvukova/tonova s pripadajućim izvorima (primjerice, auto, vlak, vatrogasno vozilo, tjeloglazba) – pridružuje zvukove određenim događajima (budilica, telefon) te ih razlikuje od tonova u kontekstu glazbene umjetnosti. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.1.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno-umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbenoumjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – posjet glazbenoj školi, kulturno-umjetničkim društvima – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj ishod može se realizirati i projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.2.1. Učenik izražava vlastiti doživljaj glazbe. | – izražava jedinstven doživljaj glazbe vokaliziranjem, riječima, pokretom, glazbalima, plesom ili likovnim izrazom | – izražava doživljaj glazbe na najmanje dva načina |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakom učeniku pristupa se individualno, uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – potiče se učenikov spontani doživljaj stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno, kako bi mogao slobodno izražavati svoje osjećaje i vlastiti doživljaj glazbe – tijekom i nakon svake aktivnosti slušanja potrebno je obratiti pažnju i odvojiti vrijeme za doživljaje učenika, koji mogu varirati raznolikošću i intenzitetom ostvarivanja – tijekom slušanja skladbe potrebno je pomno pratiti kako učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati – poželjno je reproducirati skladbu koja se slaže s učenikovim trenutnim raspoloženjem – glazbom će se po potrebi poticati promjena raspoloženja (primjerice, ako je učenik vrlo uzbuđen, tada učitelj kreće sa skladbom brzog tempa i živahnog karaktera te nakon toga postepeno bira skladbe sve sporijeg tempa i umirujućeg karaktera). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.2.2. Učenik prepoznaje pripjev pjesme i/ili prepoznatljiv dio skladbe. | – prepoznaje pripjeve pjesama i prepoznatljive dijelove skladbi različitih vrsta glazbe | – prepoznaje četiri ili više pripjeva pjesme i/ili prepoznatljivih dijelova skladbi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem poticati učenika na prepoznavanje skladbe uvažavajući učenikov način komunikacije (geste, slike, vokalizaciju, verbalizaciju, pomoću asistivne tehnologije) – individualno osmišljena glazbena knjižica u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi, kako bi učenik mogao izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi potrebno je paziti na glasnoću kojom se reproduciraju skladbe, poželjno je započeti tiše te postupno pojačati zvuk do željene glasnoće – učeniku je ponuđena mogućnost da sam upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe na funkcionalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.2.3. Učenik, temeljem slušanja, uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnica te prepoznaje pojedina glazbala. | – temeljem slušanja, razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visina tona, dinamika, metar te glazbala iz pojedinih skupina | – uočava promjene unutar najmanje dviju glazbeno-izražajnih sastavnica te razlikuje nekolicinu glazbala |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe – glazbala: glasovir, gitara, bubanj, violina i truba. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice, s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagano), visina tona (visoko, duboko) i dinamika (glasno, tih) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenika se potiče na slušno i vizualno prepoznavanje glazbala putem audiovizualnih zapisa, uvažavajući učenikov način komunikacije. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.2.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj izvedbi glazbe. | – pjeva/izvodi pjesme slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice – spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – sudjeluje u izvedbi najmanje triju pjesama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje: vokaliziranjem, pjevanjem, sviranjem pokretom ili plesom te izvodi pjesme – poželjno je na satovima Glazbene kulture više se koristiti vokaliziranjem/pjevanjem/sviranjem, odnosno glazbenim jezikom umjesto verbalnim uputama – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama na različite načine – uvažava se svaka glazbena inicijativa učenika – poželjno je zrcaliti zvukove koje učenik proizvodi te ih stavljati u glazbeni kontekst – provoditi jednostavne vokalno-tehničke vježbe (vježbe osvješćivanja i autoregulacije disanja, pjevanje samoglasnika, slogova) pokazujući vlastitim primjerom mogućnosti svojeg glasa (način disanja, pjevanje najdubljih i najviših tonova, skandiranje...) te će se tako poticati učenika na oponašanje. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.2.2. Učenik izvodi glazbene igre. | – izvodi glazbene igre – prati glazbu pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem te pritom opaža glazbeno-izražajne sastavnice | – aktivno sudjeluje u izvedbi glazbenih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbene igre primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvažava se učenikova inicijativa za igrom te se neglazbenu igru može pretvoriti u glazbenu (primjerice, igru skrivača) – učenik prati glazbenu igru i pritom opaža pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: metar/dobe, tempo (brz, spor), dinamika (glasno, tiho) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenika se potiče na glazbene igre uz pokret (vođenje, oponašanje, samostalno izvođenje, igre oponašanja kretanja, igre motoričkih zadataka radi osvješćivanja tijela i prostornih odnosa). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.2.3. Učenik improvizira i/ili stvara ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaranju ritamskih i/ili melodijskih obrazaca samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem – u stvaralačkim aktivnostima učenik se može koristiti IKT tehnologijom (jednostavni digitalni alati za stvaranje glazbe) – učenik stvara/improvizira ritamske i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – potiče se kreativna sloboda izražavanja učenika poticanjem slobodne improvizacije (bez oslanjanja na naučene pjesme). | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.2.1. Učenik temeljem audiovizualnog doživljaja i/ili iskustva prepoznaje različite uloge glazbe. | – na osnovu multimedijskoga doživljaja i aktivnog muziciranja prepoznaje različite uloge glazbe | – prepoznaje dvije različite uloge glazbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – audiovizualni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabir skladbi za slušanje, primjerenih razvojnoj dobi i preferencijama učenika (svečana glazba, glazba za ples, duhovna glazba i sl.) – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.2.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno-umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbeno-umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – posjet glazbenoj školi, kulturno-umjetničkim društvima – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj ishod može se realizirati i projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.3.1. Učenik izražava vlastite glazbene preferencije. | – izražava vlastite glazbene preferencije vokaliziranjem, riječima, pokretom, glazbalima, plesom ili likovnim izrazom | – iskazuje vlastite glazbene preferencije na sebi svojstven način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakom se učeniku pristupa individualno, uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – učenika se potiče na spontano iskazivanje vlastitih glazbenih preferencija stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno – tijekom slušanja skladbe potrebno je pomno pratiti kako učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.3.2. Učenik prepoznaje pjesmu i/ili kratku skladbu. | – prepoznaje pjesme, kratke cjelovite skladbe, stavke ili ulomke različitih vrsta glazbe | – prepoznaje četiri ili više pjesama i/ili stavaka/skladbi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite kratke skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem učitelj će poticati učenika na zapamćivanje skladbe (dijela ili cjelovite skladbe), imena skladatelja i naziva skladbe uvažavajući učenikov način komunikacije (koristeći se gestama, slikama, vokalizacijom, verbalizacijom, pomoću asistivne tehnologije) – individualno osmišljena glazbena knjižica u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi, kako bi učenik mogao izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi potrebno je paziti na glasnoću kojom se reproduciraju skladbe, poželjno je započeti tiše te postupno pojačati zvuk do željene glasnoće – učeniku je ponuđena mogućnost da funkcionalno upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK A.3.3. Učenik, temeljem slušanja, uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnica i prepoznaje izvođačke sastave. | – temeljem slušanja, razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visina tona, dinamika i metar – razlikuje solo izvedbu i orkestralnu izvedbu | – uočava promjene unutar više glazbeno-izražajnih sastavnica i prepoznaje orkestar |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice, s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagano), visina tona (visoko, duboko), dinamika (glasno, tiho) i metar (dvodobna, trodobna mjera) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenik pomoću multimedijskih izvedbi upoznaje orkestar kao najveći izvođački sastav. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.3.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj izvedbi glazbe. | – pjeva/izvodi pjesme slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice – spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – aktivno sudjeluje u izvedbi pet do sedam pjesama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme primjerene razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje: vokaliziranjem, pjevanjem, sviranjem pokretom ili plesom te izvodi pjesme – naglasak je na skupnom muziciranju – uvažava se svaka glazbena inicijativa učenika – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama na različite načine. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK B.3.2. Učenik improvizira i/ili stvara ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – aktivno sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaranju ritamskih i/ili melodijskih obrazaca samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik stvara/improvizira ritamski i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem – potiče se kreativna sloboda izražavanja učenika poticanjem slobodne improvizacije (bez oslanjanja na naučene pjesme). | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.3.1. Učenik prepoznaje različite uloge u glazbenoj izvedbi temeljem audiovizualnog doživljaja i/ili iskustva. | – temeljem multimedijskog doživljaja i aktivnog muziciranja prepoznaje uloge izvođača i publike – uočava da druge osobe na različite načine reagiraju na glazbu | – različito reagira kao izvođač i kao publika |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeno-kulturni događaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prije, tijekom i nakon izvedbe glazbe učenika se upućuje na primjerene reakcije kada se nalaze u ulozi izvođača i publike (dogovoriti i pridržavati se pravila ponašanja, aktivno pratiti tijek skladbe, započeti i završiti izvedbu na znak učitelja, pozdraviti pljeskom izvođače) – skladbe za slušanje primjerene su razvojnoj dobi i preferencijama učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK GK C.3.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno-umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbeno-umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole – posjet glazbenoj školi, kulturno-umjetničkim društvima, koncertnim dvoranama, kazalištima i ostalim kulturno-umjetničkim ustanovama i dr. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj ishod može se realizirati i projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u
dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Glazbena kultura na sadržajnoj se i konceptualnoj razini povezuje sa svim nastavnim predmetima te međupredmetnim temama. Različitim načinima integriranja proširuju se i produbljuju kompetencije učenika. Percepcija glazbe te korištenje glazbenim jezikom doprinose razvoju individualnog izraza korištenjem različitim komunikacijskim kanalima te se tako predmet Glazbena kultura isprepliće s učenjem i poučavanjem predmeta Hrvatski jezik i komunikacija te Osnovama stranoga jezika. Glazbu i Matematičke vještine povezuju glazbeno-izražajne sastavnice (tempo, ritam, metar, glazbene ljestvice i dr.) u kojima se kriju matematički načela. Izvođenjem glazbe različitih vrsta i stilova oblikuje se osobni, kulturni i društveni identitet učenika, u čemu se ogleda povezanost s nastavnim predmetom Upoznavanje uže i šire okoline te međupredmetnom temom Građanski odgoj i obrazovanje. Pjevanje, sviranje, pokret uz glazbu, doprinose razvoju mišićne koordinacije te fine i grube motorike, što pripada i ciljevima nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Navedenim se aktivnostima doprinosi zdravlju (tjelesnome, mentalnom i emocionalnom), istaknutim ciljevima istoimene međupredmetne teme. Aktivnim sudjelovanjem u kulturno-umjetničkim događanjima i obilježavanjem vjerskih blagdana pjevanjem prigodnih pjesama, uočljiva je povezanost s funkcionalnim pjevanjem u nastavnom predmetu Vjeronauk. Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije, kao objedinjujući element u učenju i poučavanju glazbe, značajno proširuje osobni izraz te način komuniciranja učenika s okolinom. Tako se ostvaruje čvrsta veza s predmetima Osnove informatike i Radni odgoj te međupredmetnom temom Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. U nastavnom predmetu Glazbena kultura svim se predviđenim aktivnostima promiče razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina učenika, otvara mogućnost za iniciranje i odgovaranje na komunikacijski čin, čak i bez verbalizacije, te utječe na emocionalnu regulaciju, samopouzdanje i samopoštovanje, osobito naglašene u međupredmetnoj temi Osobni i socijalni razvoj.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje glazbe temelji se na obilježjima otvorenoga i humanističkog kurikula u kojem su sve planirane aktivnosti s učenikom u središtu usmjerene prema realizaciji kvalitetnoga, učinkovitog i poticajnog procesa učenja i poučavanja. Pri ostvarivanju svih odgojno-obrazovnih ishoda potrebna je individualna prilagodba sadržaja, metoda i postupaka koji proizlaze iz uvažavanja razvojnih sposobnosti, prethodnih stečenih iskustava te glazbenih preferencija svakog učenika. Uzimajući u obzir terapijski učinak glazbe, poželjno je da se učitelj koristi terapijskim pristupom koji će se očitovati u uvažavanju svake glazbene inicijative učenika.
Potrebno je uzeti u obzir da se učenici susreću sa glazbom i upoznaju je u različitim kontekstima, a to su: učionica, škola, izvanučionično okružje i virtualno okružje.
Iskustva su učenja usmjerena:
– na cjelovit razvoj djeteta i mlade osobe u afektivnome, kognitivnom i psihomotornom području
– na uspostavljanje kreativnoga i opuštenog ozračja koje će sve učenike potaknuti na sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, zainteresirati ih za glazbu te pobuditi u njima osjećaj zadovoljstva
– na optimalne puteve razvijanja glazbenih sposobnosti i stjecanja glazbenih znanja i vještina, pritom ne zaboravljajući da je u realizaciji svih glazbenih aktivnosti proces važniji od rezultata.
Uloga učitelja
Uloga učitelja moderatorska je i medijatorska. Učitelj upućuje, usmjerava, savjetuje i pruža učenicima podršku u ostvarivanju ishoda različitim glazbenim aktivnostima. Učitelji trebaju pružati primjer u cjeloživotnom uključivanju u glazbenu umjetnost inicirajući i aktivno sudjelujući ne samo u glazbenim, nego i svim ostalim kulturnim aktivnostima u školi, uz otvoren stav prema drugačijem i novom. Svakom učitelju treba omogućiti da sukladno razvojnim sposobnostima, sklonostima i preferencijama učenika organizira i oblikuje redovnu nastavu te izvannastavne glazbene aktivnosti. Otvorenost kurikula učiteljima omogućuje da zadane kurikulske jezgre preoblikuju u izvedbene materijale slobodnim odabirom i organizacijom učenja i poučavanja, uvažavajući sposobnosti i interese učenika.
Grupiranje učenika
U svim se glazbenim aktivnostima ostvaruje potpuna integracija svih učenika. Učitelj glazbe uvažava razlike među učenicima i pristupa individualno svakom učeniku. Važna uloga učitelja otkrivanje je darovitih učenika, njegovanje darovitosti i upućivanje na dodatne oblike glazbenih aktivnosti.
Materijali i izvori te okružje
Učionica opremljena uređajem za multimedijsko prikazivanje, umreženim računalom i projektorom, odgovarajućom audioopremom te glazbalima potrebnim za izvođenje i glazbeno stvaralaštvo, osnovni je preduvjet za cjelovito učenje i poučavanje u svim područjima. Nužno je osigurati medijski prostor za prikazivanje rezultata rada, kao i dostupnost različitih baza podataka, digitalnih alata za učenje, stvaranje i poučavanje, kako u školi tako i izvan nje. Sustavnim radom važno je steći i određene rutine u organiziranju rada te grupnim aktivnostima.
Određeno vrijeme i organizacija odgojno-obrazovnog procesa
Učenje i poučavanje glazbe zastupljeno je u svim odgojno-obrazovnim ciklusima i razinama kao redovna nastava. Poželjno je da se glazbene aktivnosti izvode svaki dan i u okviru neglazbenih predmeta. Potrebno je omogućiti proširenje učenja i poučavanja glazbe u vidu:
– izvanučionične nastave
– izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti
– različitih vrsta projekata koji se planiraju školskim kurikulom.
Na ovaj se način kod učenika stvara potreba uključivanja u glazbeni život zajednice. Osiguravanjem ljudskih, vremenskih i materijalnih resursa pruža se mnoštvo mogućnosti za izravan i autentičan susret s glazbom i glazbenicima. Interaktivan doživljaj umjetnosti u autentičnom okružju neprocjenjiv je izvor obogaćivanja iskustava nužnih za razumijevanje glazbe u različitim kontekstima. Suradnju je poželjno ostvariti s glazbenim školama, umjetnicima i kulturnim institucijama u vidu organiziranih posjeta.
Aktivnosti u nastavi glazbe
Slušanje i upoznavanje glazbe
Glazbeno iskustvo važan je cilj učenja i poučavanja, a glazbena se djela upoznaju radi njihove vrijednosti. Muzikološki i teorijski se sadržaji upoznaju i temeljem slušanja glazbenog djela. S obzirom na razvojnu razinu učenika potrebno je paziti na trajanje i karakter skladbi. Učenike treba upoznati s glazbenim djelima različitih razdoblja, stilova, vrsta i žanrova, kako bi se uspostavila vrijednosna mjerila za estetsko doživljavanje glazbe i kod učenika razvio glazbeni ukus. Od posebne je važnosti neposredan susret s glazbom u autentičnom okružju te ga je potrebno omogućiti učenicima u što većoj mjeri.
Pjevanje
Radi sudjelovanja u zajedničkim glazbenim aktivnostima, s pjesmom kao medijem interakcije i komunikacije, usporedno njegujući glas te razvijajući kulturu lijepog pjevanja, učenike se neprekidno potiče na pjevanje.
Sviranje
Ova aktivnost otvara mogućnost aktivnog sudjelovanja učenika u reprodukciji i interpretaciji, improvizaciji i stvaralačkim aktivnostima. Istražujući glazbu, učenici stvaraju novi prostor za jedinstvene načine interakcije i komuniciranja. Za potrebe sviranja učenici mogu usvojiti simbole glazbenog pisma. U skladu s interesima, sposobnostima i razvojnom dobi učenika, sviranje se može realizirati tjeloglazbom, na dječjem instrumentariju, na standardnim glazbalima te proizvodnjom zvuka na elektroničkim instrumentima i/ili na računalu.
Glazbene igre i glazbene priče
Pomoću njih učenici nesvjesno usvajaju glazbena znanja i vještine. Postoje glazbene igre koje:
– uključuju pjevanje i/ili druge aktivnosti izvođenja glazbe
– služe kao sredstvo usvajanja, ponavljanja i utvrđivanja različitih znanja
– pospješuju slušnu percepciju i pamćenje
– uz slušanje glazbe učenike potiču na ples i pokret.
Stvaralaštvo
Stvaralačke aktivnosti važan su element u procesu učenja jer potiču kreativnost u užemu i širem smislu. Učitelj će poštovati svaku glazbenu inicijativu za stvaralačko izražavanje učenika u aktivnostima pjevanja, sviranja, plesa, pokreta te uporabe IKT-a samostalno ili u skupini. Digitalni alati mogu upotpuniti stvaralačke aktivnosti.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Proces određivanja kriterija vrednovanja započinje početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa na početku svake školske godine, a ona uključuje:
– senzibilnost učenika za glazbu te odnos prema glazbi i glazbenim aktivnostima
– glazbene preferencije učenika
– govorno-jezične, komunikacijske i socijalne kompetencije učenika
– razvijenost fine i grube motorike
– razvijenost glazbenih sposobnosti.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje u nastavi Glazbene kulture odvija se tijekom procesa učenja i poučavanja i ima višestruku ulogu:
– kvalitativne povratne informacije o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda uz primjerenu podršku
– motivacije za učenje
– putokaza za unaprjeđenje i planiranje budućeg učenja i poučavanja.
Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika u odnosu na postavljene ishode, odnosno usporedbu trenutnih postignuća učenika s početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa. Ono tako stavlja pažnju na praćenje napretka pojedinog učenika, umjesto na međusobno uspoređivanje i rangiranje napretka učenika u skupini.
Povratne informacije bit će motivacija učeniku u poboljšanju učenja i posebno će biti od pomoći u razvoju strategija pri provođenju glazbenih aktivnosti kao i različitih pristupa u povezivanju slušanog iskustva te glazbenih i ostalih znanja. Tehnike prikupljanja podataka kod vrednovanja za učenje su: praćenje, promatranje i bilježenje učenikovih aktivnosti prilikom skupnoga ili individualnog rada te interakcija s učenikom.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku, metodama samovrednovanja i vršnjačkog vrednovanja. Radi estetskog odgoja učenika, od iznimne je važnosti usmjeravati učenike na prihvaćanje glazbenog djela kao umjetničkog procesa (nastanak glazbenog djela; uvježbavanje i glazbena izvedba). Uvažavajući alternativne oblike komunikacije, učitelj potiče učenika u davanju povratne informacije. Vrednovanje kao učenje u nastavi glazbe odnosi se na iskazivanje:
– stupnja zadovoljstva i procjenu uspješnosti prilikom izražavanja, izvođenja ili stvaranja
– doživljaja izvedbe glazbenog djela doživljenog u autentičnom, prilagođenom ili virtualnom okružju.
Vrednovanje naučenoga
Vrednovanje usvojenih znanja, vještina i stavova u nastavi glazbe usklađuje se s definiranim odgojno-obrazovnim ishodima kurikula predmeta Glazbena kultura, razradom ključnih sadržaja ishoda te razinom usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar«. Učenicima se tijekom procesa vrednovanja treba omogućiti oblik komuniciranja koji je najprimjereniji razvojnim osobitostima. Tehnike prikupljanja podataka radi vrednovanja naučenog jesu:
– bilješke o sustavnom praćenju učenikove aktivnosti
– samostalni i skupni stvaralački radovi učenika.
Elementi vrednovanja
Obvezni su elementi vrednovanja u nastavi Glazbene kulture:
– slušanje i poznavanje glazbe
– izražavanje glazbom i uz glazbu.
Preporučeni pristupi te metode i tehnike vrednovanja usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u predmetnom kurikulu
Praćenje i vrednovanje učenika sastavni je dio svakoga nastavnog sata Glazbene kulture i treba se odvijati prirodno, ne stvarajući stresnu situaciju za učenika. Učitelj će pratiti individualni napredak učenika potičući ga na aktivno sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, razvijati njegovo samopouzdanje i osjećaj napredovanja kako bi kvalitetno iskoristio postojeće sposobnosti i potencijalno razvio nove. S učenicima je nužno izgraditi ozračje suradništva i povjerenja, kako bi bili motivirani za daljnje učenje.
U aktivnom muziciranju učenika, tj. u pjevanju i sviranju, važniji je proces od krajnjeg rezultata jer postignuće u tim aktivnostima ovisi o razvojnim osobitostima i glazbenim sposobnostima koje utječu na razinu uspješnosti učenika. Učitelj vrednuje odnos učenika prema aktivnosti.
Izvješćivanje
Izvješćivanje se provodi kao kvalitativno opisivanje postignuća te vrednovanje opisnom ocjenom. Izvješćivanje može biti formalno (izvješće o praćenju, svjedodžba, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podatci i bilješke u e-Matici) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata u radu s darovitim učenicima, primjerice, mentora i roditelja).
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
IZBORNI DIO
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK
A. Svrha i opis predmeta
Svrha je Katoličkoga vjeronauka u školi omogućiti učenicima sustavno, postupno i što cjelovitije upoznavanje, produbljivanje i usvajanje kršćanskog nauka i katoličke vjere radi ostvarivanja evanđeoskog poziva na svetost i postignuća općeljudske, moralne i kršćanske zrelosti.
Svrha se ostvaruje ponajprije osobnim suodnosom s učenikom u prenošenju kršćanske dimenzije života vodeći računa o potrebama i teškoćama koje učenici imaju. Iz toga proizlaze pristupi čije je nužno polazište uspostavljanja kvalitetnog odnosa povjerenja, razvijanja dobroga suradničkog odnosa te uključenost učenika u konkretnu životnu zajednicu i okolinu. Na osobnoj i zajedničkoj razini učenici dublje upoznaju katoličku vjeru u njezinu učenju, slavljenju i življenju te stječu znanje i razumijevanje evanđeoskih temelja katoličke vjere te nauk Katoličke Crkve. Pritom im se omogućuje razvijanje vlastita vjerničkog iskustva.
Katolički vjeronauk u školi ima konfesionalno obilježje i usmjerenje. Kao školski predmet on sustavno posreduje, promišlja i tumači kršćansku Objavu i nauk Katoličke Crkve.
On na teološkome i odgojnom planu ostvaruje vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Vjernost Bogu sadržajno i odgojno se usredotočuje na osobu Isusa Krista u otajstvu Trojstvenoga Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, na središnje događaje povijesti spasenja i osobito na Kristovo spasenjsko i otkupiteljsko djelo u okviru cjelovitog nauka Katoličke Crkve. U njegovu su središtu također sakramenti, bogata tradicija Crkve, njezini sveci i duhovni uzori, njezina povijesna, kulturalna i umjetnička baština te sve vrijednosti koje potiču i promiču izgradnju pune ljudske i kršćanske zrelosti učenika u vjeri, nadi i ljubavi. Vjernost čovjeku sadržajno se i odgojno usredotočuje na čovjeka kao Božje stvorenje i na Božju sliku, na njegova temeljna pitanja i iskustva o smislu života i vlastitog postojanja.
Katolički vjeronauk ekumenski je i dijaloški vrlo otvoren po svojem odgojno-obrazovnom pristupu, sadržajima i ciljevima. Zadaća mu je učenike odgajati za poštovanje svakog čovjeka i poštovanje prema pripadnicima drugih kršćanskih Crkava i zajednica te različitih religija i svjetonazora.
Suvremena škola zahtijeva cjeloviti odgoj učenika i ostvarenje svih njegovih intelektualnih, moralnih i duhovnih potencijala. Vjeronauk daje vrijedan prilog humanizaciji škole i odgoju učenika za izgradnju »civilizacije ljubavi«. On učenicima pomaže otkrivati vlastito dostojanstvo i potrebu poštovanja drugih ljudi, razvijati načela pravednosti i solidarnosti prema čovjeku i društvu, sudjelovati u izgradnji mira i općeg dobra, njegovati osjećaje i stavove za očuvanje okoliša te drugih vrednota koje im pomažu da postignu ljudsku i kršćansku zrelost i ostvarenje, riječima katoličke vjere, da postanu sveti.
Katolički vjeronauk u školi promiče i druga znanja i vještine učenika na različitim područjima koje pridonose ostvarenju temeljnih vrijednosti školskoga kurikula, osobito osobnoj i društvenoj. On ima i svoju odgojno-obrazovnu i metodičku posebnost jer vjeronaučnu nastavu i školski sat promatra kao dinamičan suradnički susret osoba, susret učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti.
U formalno-pravnome i organizacijskom smislu Katolički vjeronauk u školi redovni je i obvezni nastavni predmet za učenike čiji ga roditelji ili skrbnici slobodno izaberu, izvodi se jedan sat tjedno u okviru redovne nastave pod jednakim uvjetima kao i ostali obvezni nastavni predmeti u školi. Katolički se vjeronauk poučava tijekom svih godišta, odgojno-obrazovnih dobnih skupina i odgojno-obrazovnih ciklusa.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Katolički vjeronauk treba omogućiti stjecanje temeljnih znanja i vještina u prepoznavanju i razumijevanju religijskih i vjerskih pojmova i njihovo implementiranje u svakodnevni život.
Katolički vjeronauk treba omogućiti svakom učeniku:
– promišljanje o Bogu, čovjeku, svijetu, smislu i vrijednostima života te prepoznavanje smislenih odgovora koje na ta pitanja nudi razum, Objava i vjera Katoličke Crkve
– upoznavanje i razumijevanje kršćanske religije i katoličke vjere te temeljne istine vjere u svjetlu cjelovitog nauka Katoličke Crkve
– upoznavanje sadržaja i osnovne strukture Biblije i temeljnih obilježja kršćanske Objave i povijesti spasenja, razumijevanje značenje Božje riječi u Bibliji i crkvenom naviještanju i povezivanje s konkretnim životom
– otkrivanje vlastitog puta izgradnje života i odgovornoga moralnog djelovanja prema kršćanskoj poruci i katoličkoj vjeri te građenju života iz te vjerske i katoličke perspektive
– otkrivanje sakramenta, liturgijskih i crkvenih slavlja te molitve kao duhovne snage i duhovno-vjerničkog način života, zajedništva i slavlja u Katoličkoj Crkvi – zajednici Kristovih vjernika
– upoznavanje temeljnih događaje povijesti i tradicije Katoličke Crkve i njezinu sakramentalnu stvarnost
– povezivanje pripadnosti Katoličkoj Crkvi, u okviru konkretne crkvene zajednice, s pozivom na odgovorno kršćansko djelovanje i vladanje u Crkvi i u društvu
– upoznavanje temeljnih obilježja različitih religija, konfesija i svjetonazora te njegovanju, razumijevanju i poštovanju drukčijih razmišljanja i životnih odluka.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Temeljni sadržaji i ishodi nastavnog predmeta Katolički vjeronauk strukturirani su u četiri područja. Područja nisu tematske cjeline. Njihov redoslijed u kurikulu ne utječe na redoslijed učenja i poučavanja, a broj definiranih odgojno-obrazovnih ishoda ne određuje njihovu važnost niti vremensku zastupljenost u odgojno-obrazovnom procesu. Označeni su velikim tiskanim slovima (Tablica 1.).
Tablica 1. Oznake područja u odgojno-obrazovnim ishodima
| Oznake područja | ||||
| oznaka | A | B | C | D |
| područje | čovjek i svijet u Božjem naumu | Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | kršćanska ljubav i moral na djelu | Crkva u svijetu |
Područja obuhvaćaju sva područja učenja i poučavanja Katoličkog vjeronauka, međusobno se prožimaju te pridonose razvoju učenikovih spoznaja, sposobnosti i vještina.
Ona omogućuju da se znanje o različitim temama iskustveno stječe, neprestano nadograđuje te bude primjenjivo u životu. Kontekst poučavanja i učenja promiče spoznaju i znanje te vladanje i stavove. Budući da vjeronauk ne posreduje samo informacije o vjeri i religiji, nego potiče jačanje učenikova identiteta i ohrabruje ga u donošenju odluka i izbora u području vjere i morala, učenik je, zajedno sa svojom stvarnošću i iskustvom, nezaobilazan kriterij za izbor odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja. Što se Odgojno-obrazovni ishodi konkretnije određuju, to se više može uzimati u obzir konkretna životna situacija učenika, njegov vjerski i kulturni kontekst iz kojeg dolazi, njegova dob i njegova motivacija. Proces poučavanja i učenja mora prihvatiti konkretnu situaciju učenika kao polazišnu, stavljajući naglasak na jake strane učenika i područja interesa.
Iako se u nekim godinama učenja veći naglasak stavlja na pojedina područja, ona ipak omogućuju kontinuitet učenja u svim odgojno-obrazovnim ciklusima. Neki se Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju unutar jednog ciklusa. Drugi, međutim, radi svoje složenosti i širine, protežu se u više odgojno-obrazovnih ciklusa. Razvoj odgojno-obrazovnih ishoda stoga valja promatrati u kontinuitetu, a ne nužno kao zatvorene u jednu cjelinu. Na kraju, budući da je Katolički vjeronauk predmet čiji sadržaji i ishodi imaju svoj izvor najprije u biblijskoj riječi, područje Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana smatra se izvorom, ishodištem svih područja.
Predmetna područja također pridonose unutrašnjoj koherentnosti nastavnog predmeta te omogućuju međupredmetnu korelaciju s drugim nastavnim predmetima te međupredmetnim temama. Katolički vjeronauk promiče izvanučioničnu nastavu, primjerice, posjet crkvi, različitim vjerskim zajednicama, hodočasničkim mjestima važnima za učenikov identitet i suradnju s drugim institucijama putem različitih humanitarnih, ekumenskih i kulturnih projekata.
A. Čovjek i svijet u Božjem naumu
Katolički je vjeronauk mjesto koje stvara prostor u kojem učenik može upoznati Boga koji je početak i Stvoritelj svega stvorenog. Ovo područje kreće od učenikovih pitanja i iskustava, potičući ga da u vjeri traži odgovore na osobna životna pitanja te pritom stječe osnovna iskustva o sebi i različitim zajednicama koje ga okružuju (obitelj, škola, Crkva) prepoznajući njihovu važnost u vlastitom životu. Takvim pristupom u učeniku se gradi osjećaj zahvalnosti i radosti radi prisutnog zajedništva i istodobno ga potiče na otvorenost i prihvaćanje drugoga i drugačijeg. Svijet se shvaća kao konkretno mjesto susreta Boga i čovjeka te je u učenikovim očima znak ljubavi Božje prema čovjeku koja će od njega zahtijevati odgovor u odnosu prema bližnjem i svemu stvorenom.
B. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana
Katolički vjeronauk u ovom području pomaže učeniku shvatiti da je Riječ Božja i Božja objava zapisana u Bibliji. Učenici upoznaju Bibliju kao svetu knjigu kršćana te prepoznaju njezino značenje za vjeru i vlastiti život. Susrećući se s odabranim biblijskim tekstovima postupno upoznaju Boga i Božje objavljivanje putem Staroga i Novog zavjeta.
U Starom zavjetu pred učenike se stavlja Božja objava židovskom narodu dok će im Novi Zavjet donijeti navještaj o kraljevstvu Božjem, spasenjskim Kristovim djelima te njegovoj smrti i uskrsnuću. Susret s tim biblijskim tekstovima pomaže učenicima povezati vlastiti život s Riječju Božjom. Upoznaju Isusa Krista kao Sina Božjeg, navjestitelja Radosne vijesti te se otvaraju njegovoj poruci. U životima velikih biblijskih osoba (Abraham, Noa, Mojsije, Josip i dr.) učenik može pronaći vlastita nadahnuća za život, kao i utjehu u teškim trenucima. U svjetlu temeljnih kršćanskih sadržaja, promišlja i izgrađuje svoj vjerski i kulturni identitet, bira vrijednosti koje mu mogu donijeti spas, uči se odnositi prema sebi, drugima i svemu što ga okružuje.
U ovom području učenik upoznaje i sakramente po kojima može i danas prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnom životu. Preko sakramenata Isus je i dalje prisutan u Crkvi i oni su konkretni znakovi Božje ljubavi prema čovjeku.
C. Kršćanska ljubav i moral na djelu
U ovom području učenici će učiti o moralnim vrijednostima utemeljenim na katoličkom moralu koji promiče ljubav prema Bogu i bližnjem. Učenicima se omogućuje upoznavanje značenja pravila i zapovijedi za sebe te za dobar suživot s drugima. Iskusit će u njima znakove koji će im pomoći u usmjeravanju vlastitog života te postupnom preuzimanju odgovornosti za svoje postupke i za život u zajednici. Sve će to moći iskusiti na izabranim biblijskim tekstovima, a posebno u radosnoj vijesti Evanđelja koja učenika upućuje na stalnu Božju spremnost opraštanja čovjeku. Učenici, uz biblijske tekstove, nadahnuće pronalaze i u osobama koje su živjele prema tim pravilima te upoznaju konkretne modele odgoja za dobro, pravedno i istinito. Sukladno svojem razvoju i interesima, učenici će u ovom području učiti i prihvatiti vrijednosti života, odnos prema drugima, prema pomaganju i milosrđu iz perspektive stvorenoga, oslobođenog i otkupljenog čovjeka.
Ovo je područje usko povezana s B. područjem (Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana) jer gotovo svaki biblijski tekst putem slikovitog govora otkriva poruku za konkretan život i djelovanje u skladu s kršćanskom ljubavlju.
D. Crkva u svijetu
Katolički vjeronauk želi proučavati i tumačiti svijet iz kršćanske perspektive. Pod pojmom svijet podrazumijevamo stvarnost u kojoj Crkva živi i djeluje s vjerskoga, odnosno religijskog, kulturnog i umjetničkog te društvenog stajališta. Na početku školovanja učenik će tako upoznavati svoje vlastito mjesto u svijetu, obitelji te vjerskoj zajednici kojoj pripada i koja izgrađuje njegov vlastiti identitet.
Slijedom svojeg razvoja, učenik upoznaje i različite načine preko kojih se može ostvariti susret s Bogom: liturgija Crkve, molitva, slavljenje blagdana i drugo. Učenik će prepoznati crkvene blagdane i slavlja kao ona koja nas povezuju s Bogom i otkrivaju nam važne životne vrijednosti. Slavlja tijekom crkvene, tj. liturgijske godine omogućuju posebnu povezanost s užom i širom obitelji, vlastitom župnom zajednicom i konkretnom sredinom u kojoj se učenik nalazi.
Osim toga, učenik prepoznaje da postoje različiti načini čovjekova traganja za Bogom, različite religije i kršćanske zajednice radi razumijevanja i poštovanja drugih ljudi i njihovih životnih vrijednosti.
U ovom području posebno se promiče izvanučionična nastava, primjerice, posjet crkvi povodom župnog blagdana, posjet hodočasničkim mjestima koji su povezani s blagdanima posvećenima Mariji i sl.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi definiraju što učenik treba moći, znati i činiti tijekom određene dobne skupine unutar školovanja i koje kompetencije treba razviti. Na temelju razrade odgojno-obrazovnih ishoda, učitelj će samostalno oblikovati tematske cjeline u svojem izvedbenom kurikulu. To znači da redoslijed odgojno-obrazovnih ishoda u kurikulu ne određuje redoslijed učenja i poučavanja te da se dijelovi pojedinih ishoda mogu ostvariti u sklopu različitih nastavnih tema i tematskih cjelina. Odgojno-obrazovne ishode učenik može ostvariti na različitim razinama, a usvajanje ishoda na višoj razini moguće je samo ako ga je učenik ostvario i na svim nižim razinama. Odgojno-obrazovni ishodi navedeni su u tablicama i označeni su slovima i brojevima. Oznaka PP SK označava da je riječ o ishodu za nastavni plan posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada. Oznaka KV označava nastavni predmet Katolički vjeronauk. Nakon oznake nastavnog predmeta slijedi slovo koje predstavlja područje uz koje je ishod povezan (A. Čovjek i svijet u Božjem naumu, B. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana, C. Kršćanska ljubav i moral na djelu, D. Crkva u svijetu). Prva brojka iza slova koje predstavlja područje označuje dobnu skupinu tijekom koje se ostvaruje taj ishod i na kraju redni broj ishoda unutar navedenog područja. Tako, primjerice, oznaka PP SK KV A.1.1. znači da je riječ o ishodu za posebne programe za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada koji se ostvaruje u nastavi Katoličkog vjeronauka, odnosno to je prvi ishod unutar područja A. Čovjek i svijet u Božjem naumu za dobnu skupinu od 7. do 10. godine.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godina
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV A.1.1. Učenik izražava osnovne doživljaje o sebi i svijetu te opisuje sebe i druge kao Božja stvorenja. | – navodi zapažanja povezana sa sobom, prirodom i Božjim stvorenjima koja pobuđuju u njemu radost i divljenje – povezuje u prirodi i osobama oko sebe ljepotu i sklad sa znakom Božje prisutnosti – opisuje da je život čudesan i da je Božji dar – imenuje sebe i druge kao Božja stvorenja | – navodi zapažanja povezana sa sobom, prirodom i Božjim stvorenjima koja pobuđuju u njemu radost i divljenje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovni doživljaji o sebi i svijetu – osnovne emocije (primjerice, radost, divljenje, žalost, zahvalnost) – stvoreni smo tako čudesno: što sve mogu doživjeti i činiti – priroda je čudesna: promatram i divim se – život je Božji dar. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje igrom ili pjesmom koja sadržajno uključuje pokazivanje dijelova tijela i isticanje posebnosti svake osobe prema izgledu i onom što voli raditi te imenovanje svakog učenika u skupini – nadograđivanje iskustva i doživljaja povezanih s onim što učenik može samostalno (gledati, slušati, dodirivati, skakati, igrati se i sl.) s iskustvom i doživljajima povezanima s drugima (razgovor, igra, pjesma, učenje) – pobuđivanje kod učenika osjećaja radosti i divljenja prema Bogu promatrajući ljepotu i sklad svega stvorenog te uočavanje Božje ljubavi i brige za sva stvorenja koja Bog jako dobro poznaje, svakog po njegovu imenu; poznaje njegove potrebe, jake i slabe strane i prati ga tijekom njegova života gledajući kako raste – pobuđivanje osjećaja zahvalnosti kod učenika zbog svega što ima (hrane, vode, zraka, ljudi koji ga vole) te što bolje upoznavanje sebe upoznajući svoje jake i slabe strane uz postepeno prihvaćanje i gledanje sebe »Božjim očima« doživljavajući se tako sve više Božjim djetetom – slušanje slikopriča o ljepoti, skladu prirode (primjerice, priča o sjemenu i novom životu; priča o maloj gusjenici) koje pobuđuju divljenje i radost – povezivanje emocija s izrazom lica kojim se demonstrira određena emocija: učenik pokazuje sliku pripadajućih osjećaja, a zatim njima pridružuje fotografije na kojima se nalaze sretni/tužni događaji – korištenje fotografijama prirode i Božjih stvorenja na kojima se može vidjeti sklad i ljepota te povezivanje s Božjom prisutnošću koja može biti prikazana određenim simbolom (Božja ruka ili dah) – korištenje različitim olfaktivnim, auditivnim i taktilnim doživljajima iz prirode u obogaćivanju iskustava doživljaja prirode i Božjih stvorenja (primjerice, igra pogađanja životinja prema slušanju njihova glasanja) – doživljaj radosti i divljenja prema svemu stvorenom može se povezati s likom svetog Franje – ovaj ishod treba ostvarivati povezano s ishodima PP SK KV B.1.1., PP SK KV B.1.2. i PP SK KV C.1.1. | ||
PP SK KV A.1.2. Učenik opisuje različite zajednice kojima pripada i njihovu važnost za vlastiti život. | – odabire zajednice kojima pripada između ponuđenih zajednica – imenuje druge osobe koje pripadaju istim zajednicama – povezuje osnovne aktivnosti s pripadajućim zajednicama – odabire načine kako može doprinijeti zajednicama kojima pripada | – navodi zajednice kojima pripada |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite zajednice s članovima i aktivnostima karakterističnim za određenu zajednicu (obitelj, skupina: škola, Crkva) – načini doprinosa zajednicama kojima učenik pripada. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slikovno prikazivanje zajednica s pripadajućim članovima (donošenje vlastitih fotografija zajednica kojima učenik pripada) te izrađivanje plakata različitih zajednica (pomoću fotografija ili slika) – povezivanje slikovnih prikaza članova zajednica s aktivnostima karakterističnim za određenu zajednicu (primjerice, uparivanje vlastitih fotografija s prikazom svakodnevnih aktivnosti) koje pobuđuju među članovima zajedništvo u radosnim trenucima, kao i prilikom različitih teškoća; aktivnosti koje pobuđuju suosjećanje i međusobno pomaganje povezuju se s onima koje grade zajedništvo među članovima; ističe se također važnost prijateljskog ponašanja i međusobnog prihvaćanja – sastavljanje popisa zajednica kojima učenik pripada po njihovoj važnosti za vlastiti život (primjerice, obitelj, skupina u školi, Crkva) – provođenje konkretnih aktivnosti kojima učenik može doprinijeti zajedništvu u razredu, obitelji i Crkvi te izvješćivanje o provedenim aktivnostima (primjerice, primanje sa zahvalnošću i spremno davanje za drugog, međusobno slušanje i čekanje dok drugi govori) – korištenje konkretnim primjerima povezanim s učenikovom životnom sredinom i iskustvom – ishod se ostvaruje povezano s ishodima PP SK KV C.1.1. i PP SK KV C.1.2. | ||
| B. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV B.1.1. Učenik imenuje Boga kao Stvoritelja i dobrog Oca. | – imenuje Boga kao Stvoritelja svijeta i čovjeka – pokazuje što je Bog stvorio, a što čovjek – imenuje Boga kao dobrog Oca – pokazuje obilježja koje ima Bog Otac (poznaje nas, brine se za nas, voli nas i čuva) – izražava svoj doživljaj Božjeg stvaranja čovjeka, prirode i Božjih stvorenja stvaralački se izražavajući | – pokazuje obilježja koje ima Bog Otac |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Bog je Stvoritelj, mudro je sve stvorio i zamislio: stvaranje svijeta (Post 1, 1 – 28) – stvaranje čovjeka (Post 1, 26 – 27, Post 2, 7, Post 2, 18 – 24) – Bog Otac nas poznaje i voli, čuva nas i brine se za nas i sve što je stvorio; čovjek također stvara. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje Boga kao Stvoritelja svijeta i čovjeka te kao dobrog Oca čitanjem prilagođenih slikopriča – odabiranje od ponuđenih onih obilježja koja učenik povezuje s Bogom Ocem (poznaje nas, brine se za nas, voli nas i čuva) – dajemo učenicima mogućnost stvaralačkog izražavanja različitim oblicima i tehnikama kako bi pronašli one koji im najbolje odgovaraju te tako učenicima dajemo i priliku da istraže njihove različite mogućnosti – stvaranje »čudesnih« životinja i biljaka iz mašte uporabom različitih materijala (kocke, kartoni, kutije, kolažni papir, plastelin, glinamol) te poticaj da se njima igraju zamišljajući i dajući im različite sposobnosti glasanja, kretanja i odnosa s drugim stvorenjima – opisivanje prirode, Božjih stvorenja i osoba oko sebe koje su učeniku najljepše – promatranje prirode i Božjih stvorenja te imenovanje svega što je Bog stvorio – promatranje svoje okoline i imenovanje svega što je čovjek napravio – dočarati nevidljivi dio svijeta iskustvom olfaktivnih i auditivnih doživljaja koji također nisu vidljivi, ali ih možemo doživjeti na druge načine – iznošenje doživljaja stvaranja molitvenim stvaralačkim izražavanjem pomoću pjesme uz pokrete Tko stvori? – ovaj se ishod ostvaruje nakon ostvarenog ishoda PP SK KV A.1.1. te se postepeno iz godine u godinu obogaćuje vjeronaučnim sadržajima povezanima sa stvaranjem, mudrom Božjom brigom oko sveg stvorenog te pobuđivanjem osjećaja radosti i divljenja prema Bogu Stvoritelju i zahvalnosti prema Bogu dobrom Ocu. | ||
PP SK KV B.1.2. Učenik opisuje Isusa kao prijatelja koji oprašta i ljubi svakog čovjeka. | – imenuje biblijske likove kojima je Isus prijatelj – povezuje Isusove lijepe riječi s biblijskim likovima kojima su upućene – povezuje događaj Posljednje večere s izrazom Isusove ljubavi prema čovjeku – imenuje Isusa kao prijatelja na temelju biblijskih tekstova – pokazuje primjere prijateljskog ponašanja u svojoj okolini | – imenuje Isusa kao prijatelja na temelju biblijskog teksta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Isus posebno voli djecu i želi im biti prijatelj (biblijski tekst kao što je Isus i djeca ili Isus ozdravlja djevojčicu) – Isus govori lijepe riječi i pomaže ljudima (biblijski tekst o slijepom Bartimeju, Zakeju i dr.) – biblijski tekstovi o događajima Velikog tjedna i Isusovom pozivu učenicima – Evanđelje po Luki: Dobri pastir (Lk 15, 3 – 7). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznavanje Isusa koji teži za prijateljstvom uz biblijske slikopriče o ljudima kojima je pomogao i oprostio, djeci koju je blagoslivljao – upoznavanje Isusa koji oprašta i ljubi svakog čovjeka uz uživljavanje u biblijske likove po izboru i izricanje ključnih riječi povezanih s Isusom kao prijateljem u obliku izgovorene riječi uz verbalnu podršku, slike ili geste – povezivanje lijepih riječi koje je govorio Isus uz slikovnu podršku biblijskih likova kojima su upućene – povezivanje biblijskih pripovijesti o Isusu uz likovni stvaralački izričaj na temu glavnih biblijskih likova i simbola (Zakej i drvo, Bartimej i povez na očima, djevojčica na krevetu, Dobri pastir i izgubljena ovčica) koji mogu biti pokretni i zalijepljeni na karton te se učenici kasnije u igri mogu uživjeti u biblijsku priču i Isusov prijateljski govor; istim se možemo koristiti kao uvodom ili motivacijom za nastavak gradiva, ponavljanje vjeronaučne cjeline te na kraju za usustavljivanje. | ||
| C. Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV C.1.1. Učenik povezuje važnost i ljepotu zajedništva s konkretnim životnim primjerima. | – izražava osnovne doživljaje povezane s postupcima članova različitih zajednica kojima pripada – odabire događaje u različitim zajednicama koje ga čine radosnim – opisuje postupke koji vode zajedništvu | – odabire postupke koji vode zajedništvu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – postupci i događaji koji vode zajedništvu (posebice druženje, igra, prihvaćanje, prijateljsko ponašanje, slavlje, pomoć u teškoćama, lijepe riječi, zajedništvo oko stola, molitva) u različitim zajednicama: skupini, školi, na vjeronauku, u obitelji, Crkvi i dr. – Što sve možemo doživjeti i činiti zajedno? – postupci koji vode zajedništvu | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promišljanje o postupcima članova različitih zajednica koji doprinose zajedništvu na različitim događajima (učenik donosi fotografije rođendanskog slavlja u obitelji: povezano sa svečanim ručkom, ukrasima ili darovima koje je pripremila njegova obitelj) uz vođeni razgovor – izražavanje osnovnih doživljaja povezanih s postupcima članova različitih zajednica kojima pripada, stvaralačkim izražavanjem po izboru (pokretom, jednom odabranom gestom, glazbenim, dramskim ili likovnim stvaralačkim izražavanjem, primjerice, radosti ili tuge) – povezivanje rođendana s godišnjim dobima u kojima su učenici rođeni i pripremanje čestitke ili nekoga zajedničkog znaka pažnje jednih za druge – razvijanje kulture podrške učenika jednih drugima u odgojno-obrazovnom napredovanju te zajednički s učenicima dogovaranje verbalnoga, slikovnog ili gestovnog ohrabrenja u školskim trenutcima koji predstavljaju poneku teškoću, kao i dogovaranje male slavljeničke geste u trenutcima uspjeha kako bi se time istaknula važnost prijateljskog ponašanja i međusobnog prihvaćanja unutar zajednice – provođenje konkretnih aktivnosti kojima učenik može doprinijeti zajedništvu, u razredu, obitelji i u Crkvi, uz dogovorenu podršku obitelji te izvješćivanje o provedenim aktivnostima (primjerice, primanje sa zahvalnošću i spremno davanje za drugog, međusobno slušanje i čekanje dok drugi govori, sve to u svakodnevici, a onda još i na poseban način u slavljima kada možemo pripremom dara, svečanog stola, ukusne hrane i pića dati posebnu važnost osobi ili događaju) – ishod se ostvaruje povezano s ishodom PP SK KV C.1.2. | ||
PP SK KV C.1.2. Učenik primjenjuje pravila pristojnog ponašanja u svojoj okolini (obitelji, školi, skupini, na vjeronauku i u crkvi). | – povezuje pravila pristojnog ponašanja sa zajednicom na koju se odnose – opisuje pravila pristojnog ponašanja u svojoj obitelji – navodi pravila pristojnog ponašanja na vjeronauku – primjenjuje geste pristojnog ponašanja u svojoj okolini | – primjenjuje geste pristojnog ponašanja na vjeronauku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila pristojnog ponašanja u određenoj zajednici (obitelji, skupini, školi, na vjeronauku i u crkvi) – geste pristojnog ponašanja: molim, izvoli, hvala i oprosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sastavljanje popisa pravila i aktivno sudjelovanje učenika u donošenju pravila pristojnog ponašanja na vjeronauku koja onda uz slikovnu podršku imaju istaknuto mjesto u vjeronaučnoj ili učionici učenika – izrada plakata s pravilima pristojnog ponašanja i povezanim postupcima te primjerima nepristojnog ponašanja i povezanim postupcima kako bi učenik povezao važnost primjene pravila ponašanja i svojih postupaka za stvaranje i gradnju prijateljstva – dramsko stvaralačko izražavanje na temu znakova prijateljstva i opraštanja; igranje uloga (pokazivanje znakovima, gestama, slikom i riječima; uporaba riječi molim, izvoli, hvala i oprosti) – poticanje učenika na korištenje lijepim riječima u komunikaciji s drugima osobama: verbalno, slikovno ili gestama – korištenje socijalnim pričama za pohvalna, ali i izazovna ponašanja – korištenje neposrednim iskustvom učenika (situacijsko učenje) – samovrednovanje ponašanja na satu vjeronauka. | ||
| D. Crkva u svijetu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV D.1.1. Učenik izražava svoju ljubav prema Bogu u zahvaljivanju, molitvi i pjesmi te obilježavajući crkvene blagdane. | – izražava svoju ljubav prema Bogu načinom molitvenog izražavanja po izboru – opisuje crkvene blagdane i slavlja kao posebne dane radosti i zajedništva s Bogom i ljudima – grupira kršćanske simbole uz crkvene blagdane i slavlja na koja se odnose – opisuje Crkvu kao mjesto susreta s Bogom | – izražava svoju ljubav prema Bogu načinom molitvenog izražavanja po izboru |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – znak križa, molitve izabrati prema mogućnostima učenika (Slava Ocu, Anđele čuvaru) – vjeronaučne i crkvene pjesme kao način molitvenog izražavanja – crkveni blagdani i slavlja: Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, Sveti Nikola, Božić, Uskrs i dr. – adventski i božićni kršćanski simboli (adventski vijenac, božićno svjetlo, jaslice) – korizmeni i uskrsni kršćanski simboli (maslinova grana, križ, uskrsna svijeća) – crkva kao mjesto susreta s Bogom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – molitveno stvaralačko izražavanje izborom molitava i pjesama uz pokrete (Tko stvori, Isus je predivan, Marijo o Marijo, Isus voli malu djecu, Bog te ljubi, Visom leteć, Isuse, volim te i dr.) prati liturgijsko vrijeme tijekom godine i ima svoj ritam iščekivanja crkvenih blagdana; povezano s liturgijskim vremenom i vjeronaučnim sadržajima, uz vizualnu podršku bilo u obliku molitvenog kutka, bilo u obliku ključnog simbola ili slike na vidljivom mjestu učionice – upoznavanje molitve Anđele čuvaru u dva dijela: upoznavanje prvog dijela tijekom prve godine i drugog dijela tijekom druge godine učenja – poticanje učenika da traže Božju pomoć i brigu u teškoćama i zahvaljuju za uspjeh i napredak jednostavnim riječima, slikama ili gestama; razvijati spontanu molitvu, jednostavan razgovor s Isusom i Ocem – korištenje kratkim jednostavnim molitvama koje se rimuju: Hvaljen budi, Isuse – opisivanje nedjelje kao posebnog dana u tjednu za izražavanje ljubavi prema Bogu u Božjoj kući (crkvi) – usvajanje molitvenog izražavanja kod učenika koji se ne izražavaju verbalno pomoću slikovnog prikaza tijeka molitve koju učenik prati pokazivanjem te slušanjem molitava i vjeronaučnih pjesama po izboru i praćenje istih pokretima: učenik pokretima i riječima ili slikama pokazuje znak križa i molitve Slava Ocu ili Anđele čuvaru te uz potpomognutu i/ili nadomjesnu komunikaciju izražava svoju molitvu – izražavanje doživljaja radosti života na posebne dane kada slavimo neki događaj različitim načinima stvaralačkog izražavanja, povezivanje crkvenih blagdana sa slavljem ključnih biblijskih događaja (Božić: Isusovo rođenje i Uskrs: Isusova smrt i uskrsnuće) u obitelji, školi i crkvi nakon susreta sa sadržajno i vizualno prilagođenim biblijskim tekstovima o Isusovom životu – prikazivanje Isusovog rođenja pomoću likova iz jaslica tijekom cijelog mjeseca prosinaca, ponavljajući biblijski tekst uvijek ispočetka uz nadogradnju u pripovijedanju (svaki tjedan za korak dalje) sve do zadnjeg tjedna kada se događa Isusovo rođenje i slavlje Božića – odabir slika povezanih s načinima proslave pojedinih blagdana, nakon zimskih i proljetnih praznika te prepričavanje (uz verbalnu podršku) kako su ih učenici proslavili u svojim obiteljima i župama – organiziranje posjeta obližnjoj crkvi (izvanučionična nastava) da bi učenici vidjeli crkveni prostor uređen u adventsko/božićno i korizmeno/uskrsno vrijeme te prepoznali određene kršćanske simbole – izrada plakata s crkvenim blagdanima gdje učenici mogu grupirati pripadajuće kršćanske simbole te povezivati došašće (Advent) i Božić s adventskim i božićnim simbolima u svojem okružju (primjerice, pšenica, adventski vijenac, božićno svjetlo, adventske pjesme, čizme, anđeo Gabrijel, jaslice) te povezivanje korizme i Uskrsa s korizmenim i uskrsnim simbolima u svojem okružju (ljubičasta boja, maslinova grana, kruh i vino, trnova kruna, križ, prazan grob, uskrsna svijeća, nedjelja, janje, pisanica). | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do. 15 godine
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV A.2.1. Učenik povezuje osnovna iskustva o sebi, drugima i svijetu u kojem živi sa svijetlim i tamnim stranama života. | – iznosi osnovna iskustva o sebi, drugima i svijetu u kojem živi putem stvaralačkog izražavanja po izboru – povezuje osnovna iskustva o sebi, drugima i svijetu u kojem živi sa svijetlim i tamnim stranama života – povezuje određeno ponašanje s njegovom posljedicom u odnosu prema bližnjima – predlaže načine kako može pomoći drugima u svojoj okolini | – povezuje osnovna iskustva o sebi i drugima sa svijetlim i tamnim stranama života |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svijetle i tamne strane života: život se sastoji od lijepih, ali i teških i tužnih trenutaka – primjeri dobrih i loših ponašanja u odnosu prema bližnjem i posljedice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pozitivna iskustva o sebi (radost zbog uspjeha u školi i sportu), pozitivna iskustva o drugima (radost zbog igre s prijateljima), pozitivna iskustva o svijetu (radosna vijest zbog izgrađenoga novog mosta) – negativna iskustva (tuga zbog neuspjeha, tuga zbog usamljenosti, rušenje kuće u potresu) – stavljanje pozitivnih iskustava o sebi, drugima i svijetu na svijetlu podlogu (kolažni papir svjetložute boje), a negativnih na tamnu podlogu (kolažni papir tamnoplave boje) – korištenje kratkim slikopričama ili pričama u obliku prezentacije o svijetlim i tamnim stranama života – iznošenje osnovnih iskustava o sebi, drugima i svijetu oko sebe stvaralačkim izražavanjem (vođeno dramsko stvaralačko izražavanje pomoću dvaju suprotnih likova i trećeg koji donosi pouku ili igre uloga vezanih uz izražavanje osjećaja, likovnim stvaralačkim izražavanjem pomoću kontrastnih boja) – čitanje slikopriče radi susreta s primjerima utjecaja vlastitog ponašanja na druge: pozitivnih (pomaganjem učeniku koji je pao u vodu do dobrih odnosa i zajedništva) i negativnih (ruganje vodi do osjećaja tuge ili ljutnje kod drugog učenika) – korištenje društvenim igrama (igre uparivanja) koje sadrže slikovni prikaz ponašanja i posljedice – slušanje i pjevanje vjeronaučnih pjesama uz pokrete Bog te ljubi, Da mi je biti sunce – usvajanje ishoda povezano je s ishodom PP SK KV B.2.1. te povezivanjem svijetlih i tamnih strana života na primjeru pojedinih biblijskih likova (Abraham, Noa, Josip Egipatski, David). | ||
PP SK KV A.2.2. Učenik povezuje vrijednost života i ljepotu prirode s darom Božje ljubavi. | – povezuje ljepotu, red i sklad prirode s darom Božje ljubavi – opisuje što je sve Bog stvorio – izražava stav zahvalnosti prema Bogu Stvoritelju – opisuje primjere odgovornog ponašanja prema stvorenom svijetu i čovjeku | – navodi primjer odgovornog ponašanja prema stvorenom svijetu i čovjeku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – božji tragovi u prirodi; Život je Božji dar – stvaranje svijeta i čovjeka (Post 1, 28 – 32) – primjeri odgovornog ponašanja prema stvorenom svijetu i čovjeku. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promatranje, osluškivanje doživljaja ljepote prirode i divljenje prema svemu stvorenom (cvijet u travi, drvo, vjetar, zvukovi ptica), odlazak u prirodu, bližu okolicu škole, park; učenik uz vođeni razgovor uočava ljepotu, red i sklad prirode te povezuje stvorenja i dobre životne uvjete koje im je dobri Bog dao iz ljubavi – gledanje meditativnih videouradaka o rastu i cvjetanju biljaka, ljepoti života biljaka, životinja i ljudi, životnog ciklusa divnih Božjih stvorenja – obogaćivanje osjetilnog iskustva učenika doživljajem života i prirode: dodirom (hrapava koža drveta i nježni dodir travke), mirisom (naranča ili cvijet), vidom (pomoću videouradaka), sluhom (zvuk potoka ili valova) i okusom (okus voćne salate) – susret s prilagođenim biblijskim tekstom o stvaranju uz odgovarajuće slike po koracima (danima) stvaranja na kojima je istaknuto ono što je bitno za pojedini dan – izrada plakata s Božjim (Što sve Bog može činiti?) i ljudskim (Što sve čovjek može činiti?) djelima te označavanje bojom po izboru podudarnosti/sličnosti Boga i čovjeka – izražavanje zahvalnosti likovnim stvaralačkim izražavanjem ili u zahvalnoj molitvi tako da vjeroučitelj ponudi različite slike stvorenog svijeta prirode i ljudi od kojih učenici biraju one za koje su najviše Bogu zahvalni; vjeroučitelj započinje molitvu riječima Hvala ti, dragi Bože, što si stvorio, a učenici završavaju i dopunjavaju zahvalu – korištenje slikovnim aplikacijama za izdvajanje primjera sklada iljepote od primjera narušavanja prirode – korištenje slikovnim aplikacijama ili vođeni razgovor za opisivanje načina brige za članove obitelji, prijatelje, potrebite (starije i nemoćne), kućne ljubimce i okoliš – provođenje konkretnih akcija čišćenja okoliša škole te raznih projekata na razini škole (briga oko gredice u školskom vrtu ili tegle s cvijećem u razredu) te povezivanje konkretnih aktivnosti čuvanja svijeta i prirode oko sebe s odgovorom na Božju ljubav i aktivnim stavom zahvalnosti | ||
| B. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV B.2.1. Učenik opisuje Boga koji čovjeku pokazuje put i daje snagu pri suočavanju s različitim životnim situacijama pomoću starozavjetnih biblijskih primjera. | – imenuje Bibliju kao svetu knjigu koja govori o Bogu i ljudima – povezuje starozavjetne biblijske likove s događajima iz njihova života – pokazuje tijek biblijskih događaja ispravnim redoslijedom – opisuje kako Bog daje snagu i vodstvo starozavjetnim biblijskim likovima u različitim životnim situacijama – izražava svoj doživljaj biblijskih tekstova i njihove poruke različitim načinima izražavanja | – pokazuje tijek odabranih starozavjetnih biblijskih događaja ispravnim redoslijedom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Biblija: sveta knjiga o prijateljstvu Boga i čovjeka – biblijski tekstovi o Božjem vodstvu u različitim životnim situacijama (primjerice, tekstovi o Noi, Abrahamu / Abrahamov poziv, Josipu Egipatskom, Davidu / David i Golijat i dr.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opisivanje Boga i imenovanje Biblije verbalno, slikovno i/ili dogovorenom gestom – korištenje slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijske priče – povezivanje različitih životnih situacija biblijskih likova s Božjom pomoći putem vodstva i snage vođenim razgovorom i uz vizualnu podršku – iznošenje doživljaja biblijskog teksta stvaralačkim izražavanjem (likovno izražavanje: crtanje i izrada ključnih simbola biblijske priče po izboru, primjerice, Noa – brod, Abraham – zvijezde; dramsko izražavanje: igre uloga uz vođenje, uživljavanje u biblijski lik po izboru te uprizorenje ključnoga biblijskog događaja) – slušanje odabrane starozavjetne biblijske priče uz biblijske slike koje prate tijek događaja: ovisno o mogućnostima učenika biblijska je priča podijeljena na više biblijskih slika/dijelova (od dva do pet); kasnije, u interpretaciji u užem smislu, učenici te biblijske slike slažu ispravnim redoslijedom uz potrebnu podršku, prepričavaju tekst ili pokazuju slike na koje sa tekst odnosi – korištenje poruke teksta koji se prikazuje u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadrži najosnovnije pojmove – prepoznavanje životnih trenutaka kada nam je bilo potrebno vodstvo – gledanje kraćega biblijskog crtanog filma (od nekoliko minuta) uz zaustavljanje i imenovanje biblijskih likova i kratko pojašnjavanje tijeka događaja – usvajanje ishoda povezano je s ishodom PP SK KV A.2.1. | ||
PP SK KV B.2.2. Učenik imenuje Isusa kao Sina Božjeg i Spasitelja. | – odabire između dvaju ili više biblijskih događaja one koji govore o Isusu kao Sinu Božjem – imenuje Isusa kao Spasitelja na temelju ključnih biblijskih događaja: Isusove posljednje večere, muke, smrti i uskrsnuća – opisuje događaje iz Isusovog života koji pokazuju Božju ljubav i Božje praštanje prema grešnima i odbačenima – povezuje glavnu poruku biblijske prispodobe o dobrom Ocu s Isusovim pozivom na praštanje i pomirenje – povezuje glavnu poruku biblijskoga teksta s primjerima iz života – opisuje važnost Marijine vjere po kojoj je pristala biti Isusova majka | – odabire između dvaju ili više biblijskih događaja one koji govore o Isusu kao Sinu Božjem i kao Spasitelju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biblijski tekstovi koji govore o Isusu kao Božjem Sinu i Spasitelju (Poklon mudraca, Isusovo prikazanje u hramu, Isus smiruje oluju, Krštenje na Jordanu, Kana Galilejska, Isus hrani ljude, Uzašašće na nebo i dr.) – biblijski tekstovi o Cvjetnici, događajima tijekom Velikog tjedna i na Uskrs – biblijski tekstovi u kojima Isus ozdravlja (Isus i deset gubavaca) – prispodoba o Božjem milosrđu: Bog je dobri Otac – navještenje i Marijina čvrsta vjera u Boga (Lk 1, 26 – 38). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – imenovanje Isusa kao Sina Božjeg i Spasitelja riječima, slikama ili gestama – korištenje slikovnicama/slikopričama ili isječcima iz animiranih filmova koji prikazuju odabrane biblijske događaje sadržajno prilagođene učeniku – korištenje porukama tekstova koji se prikazuju u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadrže najosnovnije pojmove – obrađivanje biblijskih događaja sadržajno prilagođenih učeniku koji govore o Isusu kao Sinu Božjem i Spasitelju uz odgovarajuće biblijske slike, likove, simbole i vizualno prikazivanje (na hamer papiru, na lenti ili u obliku odgovarajućega digitalnog alata), gradeći postepeno mozaik obrađenih biblijskih tekstova koji se mogu onda razvrstati, ponavljati tako da određene biblijske događaje i likove iz teksta učenici odabiru, imenuju ili nabroje – iznošenje doživljaja biblijskog teksta stvaralačkim izražavanjem (likovno izražavanje različitim tehnikama i materijalima, crtanjem) – povezivanje slikovnih izraza lica glavnih biblijskih likova s određenim osjećajima te uočavanje razlike na početku i na kraju biblijskog teksta ili prije i poslije praštanja, povezano s određenim biblijskim događajem – odabiranje od ponuđenih onih obilježja koje učenik povezuje s Ocem (dobar, milosrdan, oprašta, blag, brižan i sl.) nakon upoznavanja s tekstom biblijske prispodobe o dobrom Ocu – iznošenje primjera životnih situacija i povezivanje s porukom biblijskih tekstova vođenim razgovorom – promatranje odabranih umjetničkih prikaza Marije i navedenih biblijskih događaja; uočavanje emocija biblijskih likova koji su prikazani na slikama, uočavanje biblijskih motiva i povezivanje s biblijskim tekstovima – slušanje ili pjevanje pjesme uz pokrete Isus je predivan (uz dodatak Otac je predivan) u molitvenom izražavanju na početku ili na kraju vjeronaučnog susreta ili odmah iza susreta sa biblijskim tekstom | ||
PP SK KV B.2.3. Učenik opisuje znakove Božje ljubavi prema čovjeku putem sakramata, osobito sakramenta krštenja, euharistije i pomirenja. | – opisuje sakramente kao znakove Božje ljubavi prema čovjeku – povezuje sakrament krštenja s ulaskom u crkvenu zajednicu – povezuje sakrament pomirenja s Isusovim odnosom prema grešnicima i Božjim milosrđem – povezuje sakrament euharistije s događajem Posljednje večere – navodi vidljive znakove krštenja (krsna voda, bijela haljina, svijeća), pomirenja (ispovjedaonica, svećenička štola) i euharistije (kruh i vino) – opisuje načine sudjelovanja te molitve i geste vjernika na svetoj misi | – povezuje sakramente krštenja, pomirenja i euharistije s događajima iz Isusovog života i našim mjestom susreta s Isusom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sakramenti kao znakovi Božje ljubavi prema čovjeku – sakrament krštenja (postajemo članovi Crkve; vidljivi znakovi: bijela haljina, svijeća, krsna voda) – sakrament pomirenja (Isusov odnos prema grešnicima i Božje milosrđe; vidljivi znakovi: ispovjedaonica, svećenička štola) – sakrament euharistije (Posljednja večera; vidljivi znakovi: kruh i vino) – načini sudjelovanja, molitve i geste vjernika na krštenju, svetoj misi i pomirenju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opisivanje znakova Božje ljubavi prema čovjeku putem sakramenata riječima, slikama ili gestama – produbljivanje vjeronaučnih sadržaja ključnih biblijskih događaja s primanjem sakramenata krštenja, pomirenja i euharistije – obogaćivanje molitvenog kutka ovisno o sadržajima koji se obrađuju jednim od vidljivih znakova sakramenta (krštenje: vrč s vodom, svijeća ili bijela haljina, euharistija: oltar od kartona, hostija i kalež od papira) – iznošenje doživljaja slavljenja sakramenata stvaralačkim izražavanjem (likovno: izrada vidljivih znakova sakramenata različitim kombiniranim tehnikama, dramskim tehnikama: prikaz obreda i igrom uloga svećenika i onih koji primaju sakrament, pjesmom uz pokrete i sl.) te prepoznavanje važnosti euharistijskog zajedništva i slavlja – organiziranje posjeta obližnjoj crkvi (izvanučionična nastava) da bi učenici mogli vidjeti i imenovati oltar, krstionicu, uskrsnu svijeću, svetohranište, po mogućnosti organizirati susret sa svećenikom – korištenje slikovnicama/slikopričama koje prikazuju sakramente krštenja, pomirenja i euharistije sadržajno prilagođenih učeniku – prikazivanje tijeka slavlja sakramenata pomoću vizualnog rasporeda – pripremanje sudjelovanja u slavlju sakramenta pomirenja i euharistije igranjem uloga – korištenje kraćim videoprikazima sakramenta krštenja i sakramenta euharistije uz imenovanja sudionika i vidljivih znakova pojedinog sakramenta te objašnjavanje obreda; izrada plakata sa znakovima, dijelovima i riječima obreda pojedinog sakramenta gdje ih učenici mogu grupirati uz pripadajuće sakramente – vjeronaučne i crkvene pjesme: Kakav prijatelj je Isus, Idi kaži cijelom svijetu, Ja volim Isusa.... – ishod se ostvaruje povezano s ishodom PP SK KV B.2.2. | ||
| C. Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV C.2.1. Učenik pokazuje različite načine ostvarivanja vrednota ljubavi i milosrđa u svojoj okolini. | – između dva i više različitih ponašanja odabire tjelesna i duhovna djela ljubavi i milosrđa po izboru vjeroučitelja – opisuje načine ostvarivanja vrednota ljubavi i milosrđa u svojoj okolini – pokazuje različite načine ostvarivanja vrednota ljubavi i milosrđa u svojoj okolini – navodi glavnu poruku biblijskog teksta o Milosrdnom Samarijancu kao ljubavi prema bližnjem – opisuje Mariju kao primjer kršćanskog služenja i ljubavi na temelju biblijskog teksta | – pokazuje najmanje jedan način ostvarivanja vrednota ljubavi i milosrđa u svojoj okolini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – duhovna i tjelesna djela milosrđa – različiti načini ostvarivanja vrednota ljubavi i milosrđa u okolini – Isus nas poučava kako živjeti (Milosrdni Samarijanac Lk 10, 29 – 37, ljubav prema bližnjem) – Marija: Isusova i naša majka, primjer služenja i ljubavi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slušanje odabrane biblijske priče uz biblijske slike koje prate tijek događaja, ovisno o mogućnostima učenika; biblijska je priča podijeljena na više biblijskih slika/dijelova (od dva do pet) sadržajno prilagođenih učeniku koje učenici u interpretaciji u užem smislu (biblijske slike) slažu ispravnim redoslijedom uz potrebnu podršku, prepričavaju tekst ili pokazuju slike na koje sa tekst odnosi – korištenje porukama tekstova koji se prikazuju u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadrže osnovne pojmove – iznošenje primjera životnih situacija te uz vođeni razgovor povezivanje s porukom biblijskih tekstova – korištenje vizualnom podrškom u obliku slikovnih aplikacija o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa sadržajno i vizualno prilagođenih učeniku – korištenje videoprikazima aktivnosti iz svakodnevnog života u kojima se ostvaruju duhovna i tjelesna djela milosrđa – situacijsko učenje (kratke igre uloga poučavanja dobrih postupaka u svakodnevnim situacijama u kojima se ostvaruju duhovna i tjelesna djela milosrđa) kao i poticanje u školskoj okolini na činjenje dobrih djela te prepoznavanje konkretnih prilika za dobro djelo prema bližnjem (pomoć oko invalidskih kolica, strpljivo čekanje u redu iza prijatelja, molitva za prijatelja, ohrabrivanje drugih u dobru i sl.) – prakticiranje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa (primjerice, siromaha odjenuti različitim akcijama Caritasa; gladna nahraniti putem projekta Marijinih obroka; bolesnika pohoditi projektom skupljanja čepova za oboljele od malignih bolesti) sudjelovanjem u različitim školskim projektima u korelaciji s drugim predmetima – izrada plakata s Marijinim likom i događajima u kojima se spominje te vođeni razgovor o načinima Marijinog služenja Bogu. | ||
PP SK KV C.2.2. Učenik povezuje vrijednosti poštovanja, pomirenja i opraštanja sa životnim situacijama. | – opisuje kako Bog ljubi čovjeka i oprašta pogreške na temelju odabranih biblijskih tekstova – povezuje Božju ljubav prema čovjeku s pozivom na međusobno poštovanje i opraštanje – navodi potrebu pomirenja i praštanja na temelju vlastitih iskustava prijateljstva i svađe – navodi znakove pomirenja i opraštanja | – navodi znakove pomirenja i opraštanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila za dobre odnose u skupini; Isusovo zlatno pravilo – znakovi pomirenja i opraštanja (prekinuti svađu, ispričati se, zamoliti za oproštenje, oprostiti) – savjest kao Božji glas u čovjeku koji nas potiče da činimo dobro, a izbjegavamo zlo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – navođenje znakova pomirenja i opraštanja riječima, slikama ili gestama – korištenje vizualnom podrškom (slikovnim aplikacijama) o iskustvima prijateljstva i svađe te potrebe za poštovanjem, opraštanjem i pomirenjem, sadržajno i vizualno prilagođeno učeniku – korištenje videoprikazima aktivnosti iz svakodnevnog života u kojima se ostvaruju vrijednosti poštovanja, opraštanja i pomirenja – situacijsko učenje: kratke igre, uloga poučavanja dobrih postupaka u svakodnevnim situacijama u kojima se ostvaruju poštovanje, opraštanje i pomirenje: konkretnom gestom pomirenja izmiriti se s prijateljem u razredu, pokazati znakovima, gestama, slikama i riječima kako prekinuti svađu, ispričati se, moliti za oproštenje, oprostiti | ||
– poticanje u školskoj okolini na ponašanje u skladu s navedenim vrijednostima (poštovanje tuđega osobnog prostora, korištenje lijepim riječima: hvala, molim, izvoli i oprosti, priznavanje pogreške i traženje oprosta, čekanje na oprost i sl.) – ishod se ostvaruje povezano s ishodom PP SK KV B.2.2. | ||
| D. Crkva u svijetu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV D.2.1. Učenik opisuje molitve, crkvene blagdane i glavne dijelove liturgijske godine te njihovu važnost u životu vjernika. | – imenuje glavne crkvene blagdane i dijelove liturgijske godine – povezuje crkvene blagdane i glavne dijelove liturgijske godine s običajima – odabire između ponuđenih običaja i simbola one kršćanske običaje i simbole koji su povezani s pripremom i slavljem glavnih crkvenih blagdana u okružju – navodi značenje blagdana, svetkovina i običaja koji se obilježavaju u okružju učenika – navodi temeljna obilježja crkvene unutrašnjosti – navodi molitve, pjesme i pobožnosti posvećene Mariji | – povezuje crkvene blagdane i glavne dijelove liturgijske godine |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glavni dijelovi liturgijske godine (došašće i korizma) – crkveni blagdani i slavlja (Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, došašće, Sv. Nikola, Božić, Sv. Tri kralja, korizma, Uskrs te blagdani koji se obilježavaju u okružju učenika) – običaji i simboli povezani s pripremom i slavljem crkvenih blagdana u okružju – temeljna obilježja crkvene unutrašnjosti (oltar, svetište, prostor za narod) – molitve, pjesme i pobožnosti posvećene Mariji (Zdravo, Marijo, Gospina krunica, svibanjske i listopadske pobožnosti). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – susret sa sadržajno i vizualno prilagođenim biblijskim tekstovima o Isusovom životu i povezivanje crkvenih blagdana sa slavljem ključnih biblijskih događaja (Božić: Isusovo rođenje i Uskrs: Isusova smrt i uskrsnuće) u obitelji, školi i crkvi – sudjelovanje u pripremi i uređivanju molitvenog kutka ovisno o liturgijskom vremenu tijekom godine: svaki učenik izrađuje jedan dio ukrasa za adventski vijenac (listić božikovine) ili korizmeni kalendar hoda dobrim djelima do Uskrsa – izrada kalendara sa slikovnim prikazom liturgijske godine ili slikovne lente liturgijske godine – odabiranje slika povezanih s načinima proslave pojedinih blagdana, nakon zimskih i proljetnih praznika te prepričavanje kako su učenici blagdane proslavili u svojim obiteljima i župama uz verbalnu podršku | ||
– iznošenje doživljaja slavljenja blagdana stvaralačkim izražavanjem: likovno (različitim kombiniranim tehnikama) i dramskim tehnikama (prikazom narodnih običaja, pjesmom uz pokrete i sl.) – izrađivanje simbola blagdana i dijelova liturgijske godine koji se obilježavaju u okružju učenika – korištenje slikovnim aplikacijama za razlikovanje obilježja došašća i korizme te Božića i Uskrsa – organiziranje posjeta obližnjoj crkvi (izvanučionična nastava) da bi učenici uočili razlike u uređenju crkvenog prostora u vrijeme došašća/Božića i korizme/Uskrsa te ih povezali s njihovim značenjem i biblijskim događajima – u molitveno izražavanje uvrstiti crkvene i vjeronaučne pjesme uz pokrete povezane s liturgijskim vremenom tijekom godine: adventske, božićne, korizmene, uskrsne i dr. – molitva Zdravo, Marijo može se podijeliti na dva dijela i tijekom više sati obraditi uz vizualnu podršku i geste – izrada krunice od različitih materijala – stvaralačko izražavanje različitim tehnikama doživljaja Marije kao Isusove i naše majke – slušanje i pjevanje pjesama posvećenih Blaženoj djevici Mariji, primjerice, Marijo, o Marijo uz pokrete – promatranje reprodukcija odabranih umjetničkih djela koja prikazuju Mariju i događaje povezane s Marijom – izrada plakata s crkvenim blagdanima gdje učenici mogu grupirati simbole određenog dijela liturgijske godine – ishod se ostvaruje povezano s ishodom PP SK KV B.2.2. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV A.3.1. Učenik opisuje svakog čovjeka kao Božje stvorenje koje treba poštovati i ljubiti. | – opisuje po čemu je čovjek sličan Bogu (ljubi, misli, govori, odlučuje, stvara) – povezuje Božju ljubav prema čovjeku s pozivom na međusobnu ljubav i poštovanje – otkriva da svi ljudi imaju jednako dostojanstvo – primjenjuje geste lijepog ponašanja u svojem okružju | – opisuje kako pokazati poštovanje i ljubav prema drugima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biti prijatelj; ljubiti bližnjega svoga – poštovati se u različitosti (Po čemu se razlikujemo?; različitosti nam pomažu, poštujemo se i volimo onako kako nas Bog voli) – čovjek stvoren na sliku Božju (misli, ljubi, govori, stvara) – Isusovo zlatno pravilo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje igrom (vođena igra: predstavljanje najdražim predmetom; učenici donose od kuće predmet koji pokazuje što vole raditi i uz verbalnu podršku to objasne drugima) – opisivanje međusobne različitosti promatranjem i opisivanjem izgleda – iznošenje doživljaja ljepote života i svijeta stvaralačkim izražavanjem: likovno stvaralačko izražavanje (modeliranje, slikanje pastelnim bojama, temperama na vizualnom predlošku, dovršavanje započetog crteža), dramsko izražavanje (pokazivanje različitih načina poštovanja prema drugima igranjem uloga, pokazivanje znakovima, gestama, slikom i riječima uporaba riječi molim, izvoli, hvala i oprosti) – upućivanje učenika kako se odnositi prema drugim učenicima pomoću socijalne priče – izrađivanje slikovnih pravila pristojnog ponašanja i njihovo isticanje u razredu – korištenje neposrednim iskustvom učenika (situacijsko učenje) za poticanje u čestom korištenju lijepim riječima – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz čovjeka stvorenog na sliku Božju u obliku radnji koje učenik svakodnevno izvodi (misli, ljubi, govori, stvara) – iznošenje doživljaja zahvale radi ljepote i dobrote čovjeka stvorenog na sliku Božju stvaralačkim izražavanjem (molitveno: učenici biraju slike ili imena ljudi iz svoje okoline i izriču spontanu zahvalnu molitvu za njih ili dovršavaju započetu zahvalnu molitvu) – izrađivanje knjižice dobrih djela prema prijateljima: praćenje, bilježenje i evaluacija na tjednoj razini – vjeronaučna pjesma uz pokrete Ti i ja gradimo prijateljstvo. | ||
PP SK KV A.3.2. Učenik otkriva svoje talente i izazove odrastanja u svjetlu vjere. | – uočava kako svatko ima svoje ime, svoje mjesto, svoje posebnosti i zadaću u Božjem spasenjskom planu na temelju vlastitog iskustva – opisuje svoje talente navodeći dobre i jake strane | – imenuje svoje talente kao dobre i jake strane |
– otkriva vlastito ostvarenje u zajednicama kojima pripada (obitelji, školi, Crkvi) povezano s talentima koje posjeduje – glavnu poruku prispodobe o talentima povezuje s trudom i radom na svojemu osobnom razvoju – povezuje izazove odrastanja s pozitivnim primjerima odgovora na njih u svjetlu vjere – otkriva da se ljudi po svojim talentima međusobno nadopunjuju | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prispodoba o talentima (Mt 25, 14 – 30); Talenti, posebne zadaće unutar Crkve (1 Kor 12, 12 – 30, 14 – 27) – izazovi odrastanja (put do vlastitog identiteta, mediji, ovisnosti, utjecaj vršnjaka, vršnjački odnosi prijateljstva i ljubavi) pozitivni primjeri odgovora na izazove odrastanja (pozitivni primjeri prijateljstva i ljubavi u svakodnevnom životu; samopouzdanje, prepoznavanje svojih dobrih i jakih strana) – rad kao mogućnost vlastitoga razvoja i kao sudjelovanje u Božjoj brizi za čovjeka i svijet. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje jedni drugih opisivanjem jakih strana riječima, slikama ili gestama: vjeroučitelj može pripremiti slike sposobnosti koje učenici imaju uz ključne riječi (dobar prijatelj, pomaže drugima, donosi radost u skupinu i slično) koje učenici izvlače i pridružuju jedni drugima uz objašnjenje – igrajući se, dodjeljivanje značke super moći: unaprijed se izrađuju značke koje učenici dodjeljuju jedan drugome (super moć prijateljstva, pomaganja, radosti) prema njihovim jakim stranama – susret s biblijskom slikopričom o talentima pomoću nekoliko koraka, odnosno dijelova, ovisno o sposobnostima učenika (od tri do šest) sadržajno prilagođenih učeniku – korištenje slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijske priče – iznošenje doživljaja biblijskog teksta stvaralačkim izražavanjem jednostavnim riječima (likovnim izražavanjem: prikaz osjećaja glavnih biblijskih likova bojama; dramskim izražavanjem: prikaz osjećaja glavnih biblijskih likova gestama; molitvenim izražavanjem: zahvala za sve dobro koje možemo činiti) – iznošenje primjera životnih situacija i povezivanje s porukom biblijskog teksta vođenim razgovorom – prepoznavanje talenata koje su učenici dobili od Boga pomoću slika i igre uloga (mala lutkarska predstava u razredu) – korištenje jednostavnim slikopričama o prijateljstvu koje su prilagođene učeniku i imaju kratku poruku primjenjivu u svakodnevici – gledanje kratkih prilagođenih situacijskih videouradaka o izazovima odrastanja i vođeni razgovor o njima – traženje pozitivnih odgovora u svjetlu vjere vezano za različite negativne izazove odrastanja: pridruživanje slika izazova s poželjnim ponašanjima i primjerenim načinima provođenja slobodnog vremena – izrađivanje plakata na temu različitih talenata, omogućiti učenicima da odaberu one koji prikazuju njihove jake strane i one koje bi bilo potrebno razvijati ili one koje prepoznaju kod svojih prijatelja – otkrivanje uz vizualnu i verbalnu podršku kako se svi mi međusobno u skupini i u školi nadopunjujemo zahvaljujući svojim talenatima, sudjelujući u različitim vođenim igrama u kojima je potreban timski rad – prikazivanje svojih talenata na školskim priredbama, u izvannastavnim aktivnostima te natjecanjima – iznošenje primjera kako radom razvijamo različite vještine: pomaganja drugima, činjenja dobra, brige za svijet oko sebe; iznošenje primjera kvalitetnog provođenja slobodnog vremena i povezivanje s dobrobiti za život osobe, izrađivanje vizualnoga dnevnog rasporeda aktivnosti rada i odmora – uključivanje u humanitarne aktivnosti u školi i u lokalnoj zajednici – sudjelovanje na različitim radionicama unutar poludnevnog boravka ili posjeta u izvanučioničnoj nastavi udrugama koje imaju radionice za osobe s teškoćama iznad 21. godine. | ||
| B. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV B.3.1. Učenik opisuje Boga koji s čovjekom sklapa savez prijateljstva na temelju starozavjetnih biblijskih tekstova. | – opisuje Boga kao onoga koji ispunjava svoje obećanje spasa – povezuje glavnu poruku biblijskog teksta o izlasku izraelskog naroda iz ropstva sa sklapanjem saveza prijateljstva između Boga i čovjeka – povezuje poruku starozavjetnih biblijskih tekstova s primjerima iz života – primjenjuje prijateljsko ponašanje prema drugima – povezuje Božje obećanje Spasitelja ljudima s rođenjem Isusa | – povezuje glavnu poruku jednoga starozavjetnog biblijskoga teksta sa sklapanjem prijateljstva između Boga i čovjeka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biblijski tekst o Adamu i Evi, obećanje Spasitelja – Noa i njegova lađa, Bog sklapa savez s Noom (Post 6 – 9) – biblijski tekstovi o Mojsiju i izabranom narodu: Božja objava Mojsiju (Izl 3, 1 – 15) – izlazak iz ropstva (prema Izl 13, 14), Prolazak kroz pustinju, Sinajski savez (prema Izl 19, 20). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – susret sa starozavjetnim biblijskom tekstom po izboru u nekoliko koraka/dijelova ovisno o sposobnostima učenika (od tri do šest) koji su sadržajno prilagođeni učeniku – korištenje slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijske priče; imenovanje i opisivanje likova riječima, slikama ili gestama – iznošenje doživljaja biblijskog teksta stvaralačkim izražavanjem: likovnim izražavanjem (prikaz Božje prisutnosti i vodstva u Starom zavjetu; gorući grm, štap, oblak, mana, ploče Božjih zapovijedi kombiniranim tehnikama), dramskim izražavanjem (prikaz glavnih dijelova biblijske priče gestama). – korištenje slikovnicama/slikopričama ili isječcima iz animiranih filmova koje prikazuju Izlazak iz ropstva, prolazak kroz pustinju, Sinajski savez i sadržajno su prilagođeni učeniku – korištenje senzornom podrškom u susretu s biblijskim tekstom (pijesak u kutiji, slušanje zvuka vjetra u pustinji, pucketanja vatre povezano s gorućim grmom, huk valova povezano s prelaskom preko mora) – korištenje porukom tekstova o Izlasku iz ropstva, prolasku kroz pustinju, Sinajskom savezu koji se prikazuju u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadrže najosnovnije pojmove – korištenje igrom uparivanja slika za usvajanje osnovnih pojmova – iznošenje primjera životnih situacija i povezivanje s porukom biblijskog teksta vođenim razgovorom – slušanje i pjevanje duhovnih pjesama o spasenju (psalmi o Mesiji) – pjesma uz pokrete Ti i ja gradimo prijateljstvo – imenovanje starozavjetnih biblijskih likova koji su sklopili savez prijateljstva s Bogom riječima, slikama ili gestama – ishod se nadograđuje na ostvareni ishod PPS KV B.2.1. | ||
PP SK KV B.3.2. Učenik povezuje Isusove riječi i djela s kršćanskim putem služenja i ljubavi. | – povezuje Isusove riječi i djela s kršćanskim putem služenja i ljubavi na primjerima evanđeoskih tekstova – povezuje biblijske događaje Velikog tjedna sa kršćanskim putem služenja i ljubavi – navodi primjere vlastitog postupanja u skladu s kršćanskim putem služenja i ljubavi – povezuje pitanje smrti i života nakon smrti s kršćanskim putem služenja i ljubavi – opisuje kako se vjera u život vječni odražava na život vjernika – navodi molitvu za pokojne kao kršćanski put služenja i ljubavi | – povezuje Isusove riječi i djela s kršćanskim putem služenja i ljubavi na temelju jednoga evanđeoskog teksta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zapovijed ljubavi (Iv 13, 1 – 17) – Isusova muka, smrt i uskrsnuće (Pashalno otajstvo) – biblijski tekstovi o eshatološkim temama po izboru vjeroučitelja poput prispodobe o Lazaru i bogatašu, svadbena gozba (Mt 22, 1 – 14), stanovati kod Boga (Iv 14, 1 – 3), Isusovo uskrsnuće i ukazanje učenicima – utjecaj vjere u vječni život na život vjernika; Posljednji sud (Mt 25, 34 – 40), Ps 23. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pobuđivanje vlastitih životnih iskustava (radosti, slavlja, poteškoća i sl.) pomoću obiteljskih fotografija povezanih s vjeronaučnim sadržajima (zajedništvo oko stola, Posljednja večera) – susret s evanđeoskim biblijskom tekstom po izboru u nekoliko koraka/dijelova ovisno o sposobnostima učenika (od tri do šest) sadržajno prilagođenih učeniku; unutar interpretacije u užem smislu ili usustavljivanja učenik može slagati sadržaj biblijskog teksta ispravnim redoslijedom – korištenje slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijske priče; opisivanje likova riječima, slikama ili gestama – iznošenje doživljaja biblijskog teksta stvaralačkim izražavanjem: dramskim izražavanjem (prikaz Isusovih riječi i djela ključnim riječima i/ili gestama i našim nasljedovanjem), molitvenim izražavanjem (zahvalna molitva za sve ljude u našem životu koji nam pomažu i kojima smo mi imali priliku pomoći) – iznošenje primjera životnih situacija i povezivanje s porukom biblijskog teksta vođenim razgovorom – izrađivanje predložaka u obliku srca: Koga volim? i Tko mene voli?, Komu pomažem? i Tko meni pomaže? na koje učenici lijepe fotografije bliskih osoba ili ih crtaju i imenuju – sudjelovanje u različitim humanitarnim aktivnostima i razvijanje osjećaja solidarnosti za druge – samovrednovanje postupaka prema bližnjima u skladu s mogućnostima učenika (lista procjene, semafor dobrote, samovrednovanje pomoću osjećajnika) – iznošenje doživljaja biblijskog teksta o Lazaru i bogatašu stvaralačkim izražavanjem: likovnim izražavanjem (prikaz vječnog života i vječne smrti kontrastnim bojama i kombiniranim tehnikama), dramskim izražavanjem (prikaz osjećaja glavnih biblijskih likova gestama za vrijeme života i nakon smrti), molitvenim izražavanjem (spontana molitva jednostavnim riječima za naše voljene ili pokojne) – slušanje i pjevanje pjesama Kakav prijatelj je Isus, Isuse, volim te uz pokrete, Zahvali, Milosti je čas, te onih koje govore o eshatološkim temama, primjerice, Ps 23, Ima jedna duga cesta, Oči u oči. | ||
PP SK KV B.3.3. Učenik opisuje Božju prisutnost u životu čovjeka putem sakramenata, osobito sakramenata potvrde, ženidbe, svetog reda i bolesničkog pomazanja. | – opisuje sakramente kao Božju prisutnost u životu čovjeka – nabraja sakramente redoslijedom prema životnim dobima primanja istih – povezuje sakrament svete potvrde s primanjem darova Duha Svetoga i življenjem u vjeri – opisuje obred primanja svete potvrde – navodi vidljive znakove svete potvrde, ženidbe, svetog reda i bolesničkog pomazanja – povezuje sakrament bolesničkog pomazanja s Isusovim odnosom prema bolesnima | – opisuje sakramente kao Božju prisutnost u životu čovjeka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sakramenti kao Božja prisutnost u životu čovjeka – ključni dijelovi sakramenta svete potvrde (obred, sedam darova Duha Svetoga i vidljivi znakovi) – značenje i vidljivi znakovi sakramenta ženidbe, svetog reda i bolesničkog pomazanja – Isusov odnos prema ljudima koji su bolesni ili opterećeni grijehom na temelju biblijskih tekstova, primjerice, Milosrdni otac (Lk 15, 11 – 32), Ozdravljenje gubavca (Lk 5, 12 – 16), Ozdravljenje uzetoga (Lk 5, 17 – 26). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pobuđivanje vlastitih životnih iskustava povezanih s vjeronaučnim sadržajima (ženidbe roditelja ili bake i djeda, sveta potvrda roditelja ili bliskih rođaka) pomoću fotografija – nadograđivanje na susret s biblijskim tekstovima i događajima sadržajno povezanima s pojedinim sakramentom (primjerice, duhovski događaj: sveta potvrda, Isusov odnos prema bolesnima, bolesničko pomazanje) – izražavanje doživljaja biblijskog teksta gestovnim izražavanjem osjećaja biblijskih likova: likovno (izradom simbola Božje prisutnosti, primjerice, golubica, plameni jezici) te vidljivih znakova sakramenata (krizma, štola, bračno prstenje) – sudjelovanje u sakramentu svete potvrde pripremati u godini u kojoj je učenik prima – korištenje vizualnim rasporedom s prikazom tijeka slavlja sakramenta svete potvrde – korištenje slikovnim aplikacijama za prepoznavanje pripadnika sv. reda – izrađivanje vremenske crte redoslijeda primanja sakramenata u vjernikovu životu prema životnoj dobi i povezivanje s Božjom prisutnošću u cijelom životu te slaganje simbola/slika/fotografija pojedinih sakramenata prema redoslijedu njihova primanja – izrađivanje plakata koji prikazuju simbole sakramenata, povezane biblijske događaje, ključne pojmove i rečenice te vrijeme primanja – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz načina sudjelovanja u sakramentu svete potvrde, ženidbe, svetog reda i bolesničkog pomazanja. | ||
| C. Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV C.3.1. Učenik opisuje savjest kao Božji glas u čovjeku koji ga potiče da čini dobro, a izbjegava zlo. | – navodi savjest kao Božji glas u čovjeku – navodi ulogu savjesti kao glasa koji nas potiče da činimo dobro, a izbjegavamo zlo | – povezuje važnost postupanja po savjesti sa slobodom izbora i posljedicama dobrih i loših postupaka u svakodnevnom životu |
– povezuje posljedice dobrih i loših postupaka s primjerima iz svakodnevnog života – povezuje važnost postupanja po savjesti sa slobodom izbora i posljedicama dobrih i loših postupaka u svakodnevnom životu – daje primjer postupanja prema savjesti iz vlastitog života – imenuje dobre i loše utjecaje na savjest – imenuje grijeh kao kršenje Isusovih zapovijedi ljubavi | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – savjest kao Božji glas u čovjeku – uloga savjesti kao glasa koji nas potiče da činimo dobro, a izbjegavamo zlo – dobri i loši utjecaji na savjest (utjecaj okoline) – primjeri posljedica prihvatljivih i neprihvatljivih postupaka u svakodnevnom životu (pojam grijeha i odgovornosti). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – korištenje slikopričama o savjesti i važnosti slušanja glasa savjesti – korištenje porukama teksta koji se prikazuje u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadržava osnovne pojmove – iznošenje primjera životnih situacija o postupcima u skladu sa savjesti – iznošenje primjera životnih situacija o dobrim i lošim utjecajima okoline na savjest i povezivanje s posljedicama tih utjecaja, vođenim razgovorom – izrada plakata Savjest kao Božji glas u čovjeku (činim dobro, izbjegavam zlo) – prikazivanje kratkih videouradaka primjerenog ponašanja na temelju kojih učenik modelira vlastito ponašanje – korištenje slikovnim aplikacijama u prikazu primjerenoga i neprimjerenog ponašanja – korištenje neposrednim iskustvom učenika (situacijsko učenje: kratke igre uloga poučavanja primjerenog ponašanja u svakodnevnim situacijama). | ||
PP SK KV C.3.2. Učenik primjenjuje Isusove dvije zapovijedi ljubavi za dobre međuljudske odnose i vjernički život. | – opisuje Isusov pristup prema Bogu i svakom čovjeku na primjerima evanđeoskih tekstova – navodi dvije zapovijedi ljubavi kao temelj odnosa prema Bogu i drugim ljudima – povezuje prvu Isusovu zapovijed ljubavi s prvim trima Božjim zapovijedima (ljubav prema Bogu) – povezuje drugu Isusovu zapovijed ljubavi s preostalih sedam Božjih zapovijedi (ljubav prema bližnjem) – navodi primjere kršenja zapovijedi – primjenjuje Isusove dvije zapovijedi ljubavi za dobre međuljudske odnose i vjernički život – opisuje kako treba živjeti Isusove dvije zapovijedi ljubavi na primjerima iz života svetaca | – navodi Isusove dvije zapovijedi ljubavi za dobre međuljudske odnose i vjernički život |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zapovijedi ljubavi kao temelj odnosa prema drugima (Milosrdni Samarijanac (Lk 10, 29 – 37)) – Deset Božjih zapovijedi – putokaz za život: Ljubi Gospodina Boga svoga (prve tri Božje zapovijedi) – ljubi svojega bližnjega (od četvrte do desete Božje zapovijedi) – Isusov pristup prema svakom čovjeku (Isusovo zlatno pravilo) – primjeri poštovanja i kršenja Božjih zapovijedi – primjeri iz života svetaca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – susret s biblijskim tekstom o Milosrdnom Samarijancu i o primanju Deset Božjih zapovijedi kao izrazu ljubavi prema bližnjem i Božjeg praštanja i novom savezu prijateljstva između Boga i čovjeka; izražavanje doživljaja biblijskog teksta na različite načine – korištenje digitalnim aplikacijama za usvajanje zapovijedi ljubavi (poredati ponuđene riječi, poredati slike koje prikazuju ključne sadržaje) – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz poštovanja zapovijedi ljubavi u svakodnevnom životu – povezivanje prve Isusove zapovijedi ljubavi s prvim trima Božjim zapovijedima i druge zapovijedi ljubavi s preostalih sedam izrađujući plakate s odgovarajućim slikama poštovanja zapovijedi i mogućnošću da se od deset Božjih zapovijedi odabiru one koje se odnose na ljubav prema Bogu ili one koje se odnose na ljubav prema bližnjem; omogućiti fizičko rukovanje slikama i razvrstavanje, sparivanje, pridruživanje prema zadanom – korištenje kvizovima s primjerima poštovanja i kršenja zapovijedi u različitim digitalnim alatima; izrada semafora na koji se slažu slikovni primjeri poštovanja i kršenja zapovijedi – korištenje slikovnim aplikacijama s primjerima poštovanja i kršenja zapovijedi povezano s aktivnostima svakodnevnog života učenika – korištenje neposrednim iskustvom učenika (situacijsko učenje: kratke igre uloga na temelju slikovnih prikaza poštovanja ili kršenja Božjih zapovijedi koje se odnose na čovjeka i zajednicu) – prikazivanje primjera dobrote prema drugima slikopričom – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz međusobnoga pomaganja i povjerenja među ljudima u zajednici – samovrednovanje postupaka prema bližnjima u skladu s mogućnostima učenika (popis dobrih djela, semafor dobrote, samovrednovanje pomoću osjećajnika) – igranje uloga i dramske tehnike kojima učenici mogu »vježbati« primjenu zapovijedi ljubavi u primjerima životnih situacija – pobuđivanje vlastitih životnih iskustava (načini iskazivanja ljubavi prema roditeljima, briga o zdravlju, poštovanje/čuvanje tuđih stvari, važnost govorenja istine) pomoću fotografija – ishod se nadograđuje na ostvareni ishod PP SK KV C.2.1. | ||
| D. Crkva u svijetu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK KV D.3.1. Učenik opisuje temeljne odrednice kršćanske molitve, crkvenih blagdana i slavlja. | – opisuje molitvu kao razgovor s Isusom, Bogom Ocem, Marijom – ispravnim redoslijedom slaže molitvu | – povezuje kršćansku molitvu i crkvene blagdane i slavlja s njihovim temeljnim odrednicama |
Očenaš – pokazuje načine, mjesto i vrijeme kršćanske molitve – povezuje temeljne izričaje vjere u Oca, Sina i Duha Svetoga sa sadržajima izrečenima u Apostolskom vjerovanju – pokazuje načine, mjesto i vrijeme slavljenja crkvenih svetkovina, blagdana i spomendana – opisuje hodočašća i hodočasnička mjesta kao izraz ljubavi prema Bogu – uočava biblijske motive na odabranim umjetničkim djelima | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – temeljne odrednice kršćanske molitve (načini, mjesto i vrijeme) – osnovne molitve (Očenaš, Zdravomarija, Slava Ocu, Anđele čuvaru i Apostolsko vjerovanje) – temeljne odrednice crkvenih svetkovina, blagdana i spomendana (Svi sveti i Dušni dan, Božić, Pepelnica, Cvjetnica, Veliki četvrtak, Veliki petak, Uskrs, Tijelovo, Marijini blagdani) – odabrano hodočasničko mjesto (primjerice, svetište biskupije u kojoj se škola nalazi). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – molitveno stvaralačko izražavanja na različite načine (pjesmom uz pokrete, spontanom jednostavnom molitvom, zazivima svetcima, naučenim molitvama uz pokrete i molitvene geste...) nalazi svoje mjesto unutar svakoga vjeronaučnog susreta, bilo na početku, u sredini nakon susreta s biblijskim tekstom bilo na kraju – povezivanje s vjeronaučnim sadržajima i liturgijskim vremenom u kojem se nalazi te vizualnom podrškom, bilo u obliku prigodno uređenoga molitvenog kutka, bilo u obliku vjerskog simbola, biblijske slike, rupca odgovarajuće liturgijske boje na vidljivom mjestu u učionici – upoznavanje molitvenih gesti (zahvalne molitve, prosidbene, slavljeničke, pokajničke), načina (osobna, zajednička), vremena (ujutro, prije jela, prije rada i učenja, prije puta, navečer, svagdan, nedjelja) i mjesta molitvi (kuća, škola, crkva, priroda) pomoću slikovnih aplikacija i kratkih videa uz objašnjenje te njihovim prakticiranjem na vjeronauku povodom Dana kruha, organiziranih dječjih misa ili službe Božje u župnoj crkvi i poticanjem molitvenog izražavanja kod kuće i u župi – korištenje slikovnim aplikacijama s prikazom tijeka molitve – upoznavanje molitve Očenaš slikom, pjesmom i pokretima – prikaz Očenaša sadržajno podijeljenog na više dijelova, ovisno o mogućnostima učenika (3 do 6), da bi je učenik mogao slagati ispravnim redoslijedom služeći se slikovnim aplikacijama te povezivanjem s prijašnjim obrađenim vjeronaučnim sadržajima – slikovni prikaz Apostolskog vjerovanja sadržajno podijeljenog na tri dijela da bi s njima učenici povezali temeljne izričaje vjere u Oca, Sina i Duha Svetoga – različite digitalne igre povezivanja vjeronaučnih sadržaja i ključnih pojmova te biblijskih tekstova s temeljnim istinama Apostolskog vjerovanja – korištenje vizualnim rasporedom s prikazom vremena i načina molitve (ujutro, prije spavanja, prije jela, prije rada i učenja, u crkvi) – organiziranje posjeta crkvi da učenici vide i dožive crkvu kao mjesto molitve i susreta | ||
– igre sparivanja različitih Marijinih slika koje imaju različita obilježja (primjerice, kruna, krunica, dijete u naručju…) te povezivanje s Marijinim blagdanima i molitvama – promatranje uz verbalno vođenje umjetničkih slika s prikazom Presvetog Trojstva – upotreba vremenske lente crkvene godine popraćene odgovarajućim simbolima pojedinoga liturgijskog vremena da bi učenici lakše razlikovali svetkovine, blagdane i spomendane – organiziranje izvanučionične nastave: posjet župnoj crkvi i sudjelovanje u marijanskim pobožnostima – organiziranje posjeta marijanskom svetištu u okružju. | ||
PP SK KV D.3.2. Učenik opisuje Crkvu kao zajednicu Isusovih prijatelja ili vjernika s različitim poslanjem i službama. | – opisuje Crkvu kao zajednicu Isusovih prijatelja ili vjernika koja se okuplja na svetoj misi – povezuje rođenje Crkve s biblijskim događajem Pedesetnicom i djelovanjem Duha Svetoga putem sakramenata – povezuje poslanje Crkve s biblijskim događajem Isusova uzašašća na nebo i poslanjem apostola – navodi temeljne službe i poslanja vjernika u Crkvi – opisuje ulogu sv. Petra za Crkvu i važnost sv. Pavla za širenje kršćanstva – navodi svoju službu i poslanje u Crkvi u svojoj župi i u sredini – opisuje utjecaj vjere na čovjekov život – uočava primjere utjecaja vjere u životu svetaca | – opisuje Crkvu kao zajednicu Isusovih prijatelja ili vjernika koja se okuplja na svetoj misi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Crkva, zajednica Isusovih prijatelja ili vjernika – Isus daruje Duha Svetoga (duhovski događaj; snaga Duha Svetoga za novi život) – Isus šalje učenike (Uzašašće – slanje apostola; Isus danas šalje svećenike i nas) – biblijski tekstovi o Petrovu prvenstvu (Mt 16, 15 – 19) i Pavlovu obraćenju i djelovanju (primjerice, misijska putovanja Dj 22, 17 – 21) – temeljne službe i poslanja u Crkvi (papa, biskupi, svećenici, redovnici/redovnice i ostali vjernici) – posebne zadaće unutar Crkve (1 Kor 12, 12 – 30, 14 – 27) – primjeri iz života svetaca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz Crkve kao zajednice vjernika – korištenje slikovnim aplikacijama za prikaz službi i poslanja u Crkvi i njihovo povezivanje s potrebnim sposobnostima (talentima ili jakim stranama) – izrađivanje plakata ili korištenje digitalnim alatima za prikaz Crkve kao zajednice vjernika te za prikaz službi i poslanja u Crkvi – izvanučionična nastava: posjet Crkvi uz susret sa svećenicima, redovnicima/redovnicama ili osobama koje su aktivno angažirane u djelovanju Crkve (volonteri Caritasa, ministranti, čitači, pjevači…) | ||
– korištenje slikovnicama/slikopričama sadržajno prilagođenim učeniku koje prikazuju misna slavlja – opisivanje uz vođeni razgovor jednostavnim riječima svojeg poslanja unutar Crkve i svojeg poslanja prema svijetu povezano s poslanjem svih kršćana – korištenje sadržajno i vizualno prilagođenim pričama iz života svetaca – gledanje kraćega animiranog filma ili isječka filma o životu nekog svetca – iznošenje primjera životnih situacija koje se mogu povezati s događajima iz života svetaca vođenim razgovorom, primjerice, ishod se ostvaruje povezano s ishodom PP SK KV A.3.2. | ||
PP SK KV D.3.3. Učenik navodi temeljna obilježja monoteističkih religija i kršćanskih zajednica radi razumijevanja i poštovanja drugih ljudi. | – povezuje monoteističke religije s njihovim temeljnim obilježjima – povezuje kršćanske zajednice s njihovim temeljnim obilježjima – izražava razumijevanje i poštovanje prema pripadnicima drugih religija – izražava razumijevanje i poštovanje prema pripadnicima drugih kršćanskih zajednica – uočava biblijske motive na odabranim umjetničkim djelima – navodi Isusovu oporuku o jedinstvu kršćana | – izražava poštovanje prema pripadnicima drugih religija i kršćanskih zajednica u svojem okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – temeljna obilježja monoteističkih religija (simbol, sveta knjiga, mjesto molitve, sveti dan, Božje ime) – temeljna obilježja kršćanskih zajednica – odabrana umjetnička djela povezana s biblijskim tekstovima koji se obrađuju u ovoj dobnoj skupini – Da svi budu jedno – Isusova oporuka (Iv 17, 6 – 11; 18, 23) – važnost poštovanja pripadnika drugih religija i drugih kršćanskih zajednica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – povezivanje različitih zapažanja o drugim religijama u neposrednom okružju ili u medijskim sadržajima s pripadajućim religijskim sadržajima i ključnim pojmovima (polazi se od neposrednog iskustva učenika te se na osnovi njihovih zapažanja, primjerice, religijskih simbola, načina odijevanja, načina molitve, povezuje sadržaj o religijama i objašnjava religijski pojam prilagođeno učenikovim mogućnostima) – korištenje vizualnim aplikacijama, fotografijama i videoisječcima s prikazom temeljnih obilježja monoteističkih religija – povezivanje različitih zapažanje o drugim kršćanskim zajednicama u neposrednom okružju s pripadajućim sadržajima i ključnim pojmovima te objašnjavanje zapažanja o kršćanskim zajednicama prema mogućnostima učenika – korištenje vizualnim aplikacijama, fotografijama i videoisječcima za prikaz temeljnih obilježja kršćanskih zajednica – izvanučionična nastava: posjet zajednicama, bogomoljama druge religije – organiziranje posjeta pripadnika židovstva ili islama satu vjeronauka – promatranje reprodukcija odabranih umjetničkih djela povezanih s biblijskim tekstovima koji se obrađuju u ovoj dobnoj skupini – izvanučionična nastava: posjet drugim kršćanskih zajednicama u lokalnoj zajednici – organiziranje zajedničke aktivnosti s pripadnicima druge kršćanske zajednice u lokalnoj zajednici (molitveni susret, humanitarne aktivnosti, druženje) – razvijanje razumijevanja i poštovanja prema pripadnicima drugih religija i drugih kršćanskih zajednica. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Katolički vjeronauk kao predmet ima svoju posebnost zbog neprijeporna utjecaja religije, osobito kršćanstva, na razvoj opće i nacionalne kulture te općenito na konkretan život pojedinca i zajednice te je očito da su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima znanja. Interdisciplinarna isprepletenost i povezanost Katoličkog vjeronauka s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama omogućuje promicanje temeljnih kompetencija i vrijednosti kurikula, pridonosi cjelovitom odgoju učenika i razvoju drugih kompetencija, osobito njegove osobne izgradnje i razvoja, njegove individualne i društvene odgovornosti. Katolički vjeronauk ostvaruje međupredmetnu povezanost s različitim nastavnim predmetima, osobito s Hrvatskim jezikom i komunikacijom, Upoznavanjem uže i šire okoline, Skrbi o sebi, Socijalizacijom te Likovnom i glazbenom kulturom.
Korelacija s nastavnim predmetom Hrvatski jezik i komunikacija vidljiva je u svim godištima školovanja u onim dijelovima koji se temelje na pisanju, govorenju, čitanju, slušanju, prepričavanju i vještinama komunikacije i suradnje s drugima. Korelacija s predmetima Upoznavanje uže i šire okoline, Skrbi o sebi, Socijalizacijom vidljiva je u temama o pozitivnom načinu izražavanja osnovnih potreba, želja i emocija, izražavanju poštovanja prema ljudima oko sebe i pravilima ponašanja u zajednici, važnosti zajednica, važnosti očuvanja okoliša te slavljenju blagdana. U Katoličkom vjeronauku važno je stvaralačko izražavanje gotovo u svim temama. Likovno izražavanje posebno se ističe u biblijskim temama, a povezanost glazbenog izražavanja i vjeronauka ostvaruje se u pjesmi kao načinu kojim učenik izražava svoju ljubav prema Bogu. U širem smislu, temama koje obuhvaćaju govor o različitim oblicima slavlja, Odgojno-obrazovni ishodi vjeronauka mogu se povezati i s odgojno-obrazovnim ishodima nastavnih predmeta stranih jezika. Također, korištenjem prikladnim informacijskim tehnologijama i digitalnim alatima, prikupljanjem informacija, ali i važnošću odgovornog ponašanja na internetu, može se ostvariti povezanost s nastavnim predmetom Osnove informatike.
Tijekom učenja i poučavanja Katoličkog vjeronauka ostvaruju se očekivanja svih međupredmetnih tema. U promicanju duhovne, moralne, religiozne i društvene dimenzije uočava se snažna povezanost s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj kojoj je cilj poticanje cjelovitog razvoja djece i mladih osoba. Očekivanja međupredmetne teme Građanskog odgoja i obrazovanja osobito se ostvaruju ishodima Katoličkog vjeronauka i povezana su sa sljedećim temama: pravila ponašanja u razredu i školi, posljedice kršenja pravila za pojedinca i cijelu zajednicu, značenje i vrijednost rada za ljudski život. Ishodima predmeta Katolički vjeronauk kojima se posebno naglašava odgovorno ponašanje prema stvorenom svijetu (ekologija) i konkretniji postupci čuvanja okoliša, razvijanje solidarnosti, zahvalnost i poštovanje tradicije blagdana i slavlja ostvaruju se ishodi međupredmetne teme Održivi razvoj. Očekivanja međupredmetne teme Zdravlje u Katoličkom vjeronauku osobito se ostvaruju ishodima iz područja mentalno i socijalno zdravlje: razlikovanje primjerenoga od neprimjerenog ponašanja, razvoj empatije, uvažavanje različitosti, izbjegavanje sukoba i načini njihova nenasilnog rješavanja, aktivnosti koje doprinose osobnom razvoju te prosudba vlastitih stavova i ponašanja. Različiti pristupi poučavanja te aktivne metode učenja unutar Katoličkog vjeronauka pridonose učenju i motivaciji te razvijanju različitih strategija učenja koje možemo naći u međupredmetnoj temi Učiti kako učiti. Očekivanja međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije ostvaruju se korištenjem različitim digitalnim alatima kao pomoć u ostvarivanju ishoda Katoličkog vjeronauka. Neki od ciljeva međupredmetne teme Poduzetništvo uključuju otvorenost za razvoj upornosti i stjecanja radnih navika, pozitivan odnos prema radu te se također ostvaruju ishodima Katoličkog vjeronauka.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Katolički vjeronauk i nastavni sadržaji vjeronauka u procesu učenja i poučavanja u okviru posebnog programa nastoje temeljno, stupnjevito i sustavno iznijeti i zrcaliti nauk Crkve i njezinu teološku sustavnost. Kriterij cjelovitosti katoličke vjere podrazumijeva istinito, vjerodostojno i sustavno prikazivanje istina kršćanske i katoličke vjere koja se usredotočuje na središnje teme, odnosno na artikuliranje i razvoj središnjih, za katoličku vjeru i vjerski odgoj, važnih sadržaja. Učenje i poučavanje Katoličkog vjeronauka u školi temelji se na prepoznavanju i razumijevanju religijskih i vjerskih pojmova i njihovu implementiranju u svakodnevni život.
Definirani Odgojno-obrazovni ishodi predmeta Katoličkog vjeronauka ostvaruju se pomoću raznovrsnih strategija, pristupa i metoda u procesima stvaralačkoga i suradničkog učenja i poučavanja. Katolički vjeronauk ima i svoju odgojno-obrazovnu i metodičku posebnost jer vjeronaučnu nastavu promatra kao dinamičan susret osoba, učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti.
Pristup treba biti primjeren odgojno-obrazovnim potrebama i specifičnostima svakog učenika. Uvjeti u okružju za svakog učenika moraju odgovarati njegovim individualnim jakim stranama, interesima i potrebama u učenju. Njihove su potrebe oblikovane sposobnostima i osobinama, osobnim iskustvom, prethodno stečenim kompetencijama, navikama, interesima, ciljevima, ali i širim socijalnim i kulturnim okružjem.
Vjeroučitelj na temelju početne procjene izrađuje za svakog učenika individualizirani kurikul kojim planira usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Katoličkog vjeronauka, sadržaje, strategije učenja i poučavanja (metode i oblike rada, nastavna sredstva i pomagala) te vrednovanje postignuća učenika uz povratne informacije uvažavajući pritom njegove jake strane i razrađene strategije podrške kao okosnice izrade svakoga individualiziranog kurikula. Bitna je i suradnja s roditeljima te njihovo uključivanje u sve faze izrade, provedbe i evaluacije individualiziranog kurikula da bi se znanja i vještine uvježbavali i prakticirali u obiteljskoj sredini.
Učenici su u procesima religijskog učenja i poučavanja shvaćeni kao individualne osobe, ali u zajednici s drugima. Zbog toga vjeronauk u školi reflektira njihova temeljna iskustva, konkretnu životnu stvarnost te njihove potrebe i interese. Polazi se od iskustva vjere koju učenik ima, primjerice, neki od njih se prvi put susreću s vjerskim sadržajima na nastavi Katoličkog vjeronauka. Važan je poticaj na prakticiranje vjere u vlastitoj obiteljskoj i crkvenoj zajednici.
Aktivnosti koje najbolje pomažu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda one su kojima je učenik u središtu. One trebaju biti raznovrsne i primjerene učenikovim mogućnostima te svrsishodno odabrane, tj. vođene definiranim odgojno-obrazovnim ishodima predmeta. Važno je početi proces učenja i poučavanja učinkovitom motivacijom oslanjajući se na interese i iskustva učenika.
U procesu usvajanja ishoda Katoličkog vjeronauka treba naglasiti aktivnost učenika, u čemu veliku ulogu imaju različite metode i pristupi učenju. To se može postići na različite načine: demonstracijom pokretom (primjerice, temeljne molitve), pjesmom, igrom, stvaralačkim izražavanjem različitim metodama, doživljavanjem sebe, drugih i stvarnosti oko sebe različitim osjetilima, korištenjem digitalnim alatima itd. Preporučuje se upotreba vizualnog rasporeda aktivnosti jer raspored i predvidljivost vremenskog trajanja aktivnosti učenicima daje sigurnosti i motivira ih.
Uloga je vjeroučitelja poticanje i razvoj kompetencija za život, osobito naglašavajući socioemocionalne vještine jer je u središtu Katoličkog vjeronauka odgojna dimenzija. Razvoj ključnih kompetencija kao što su svijest o sebi (prepoznavanje i razumijevanje vlastitih osjećaja, interesa, jakih strana te ostalih važnih osobina), samoregulacija (vještina upravljanja emocijama, motivacijom i vlastitim ponašanjem), socijalna svijest (sagledavanje perspektive druge osobe te sposobnost suosjećanja s drugima, prepoznavanje i poštovanje različitosti) te socijalne vještine, posebno su zastupljene u kurikulu Katoličkog vjeronauka. Učenike treba poučavati različitim strategijama primjerenim oblicima ponašanja koji vode prema većoj samoregulaciji i boljoj primjeni u svakodnevnom životu. Da bi se usvojili primjereni oblici ponašanja, treba sustavno uvježbavati vještine, korak po korak, prikladne vrste i razine podrške, učenje po modelu, poticati učenike da samostalno prate i uočavaju svoj napredak i ustrajnost te pohvaljivati, ne samo za ostvareni ishod, već i za ustrajnost i napredak u uočenim prihvatljivim ponašanjima.
Vjeronaučne metode pri radu s učenicima s višestrukim poteškoćama treba pažljivo odabrati te prilagoditi mogućnostima i potrebama učenika naslanjajući se na njihova prethodna znanja, iskustva i interese. U usvajanju vjerskih pojmova preporučuje se korištenje predmetima iz neposredne stvarnosti pri čemu se polazi od unaprijed osmišljenog i ciljano usmjerenog promatranja određenog predmeta, a zatim se pojašnjava njegova upotreba i/ili značenje. Od neposredne stvarnosti preko slikovnog prikaza dolazi se do značenja i poruke te primjene u svakodnevnim situacijama.
U procesu usvajanja vjeronaučnih sadržaja važno je naglasiti stupnjevitost u učenju (postupno proširivanje novih pojmova), rad u kraćim vremenskim intervalima s čestim ponavljanjima, češćim provjeravanjem razumijevanja te čestom izmjenom aktivnosti radi zadržavanja pažnje i koncentracije uz primjerenu vrstu i razinu podrške. Nadogradnja nastavnih sadržaja uključuje ponavljanje naučenih sadržaja i povezivanje pojmova s primjerima iz života da bi se učenik njima uspješno koristio u svakodnevnom životu.
Učenje se u pojedinom godištu nadovezuje na prethodna znanja, iskustva i interese učenika, stoga se u dobnim skupinama Odgojno-obrazovni ishodi ponavljaju te se prema individualnim mogućnostima sadržajno proširuju u odnosu na prethodnu godinu.
Jedan od temeljnih oblika priopćavanja vjere jest pripovijedanje. Pripovjedački način poučavanja u radu s učenicima s višestrukim poteškoćama koji se školuju po posebnom programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada treba popratiti primjerenim i razrađenim strategijama podrške koje učenicima pomažu vizualizirati sadržaj pročitanog. Također treba obratiti pažnju na opseg i sadržaj pripovijedanog teksta tako da učenicima bude dovoljno razumljiv, reducirati složenost sadržaja koji se čita, gleda, sluša (dužina teksta, jezičnopojmovna struktura rečenice, broj činjenica), poduprijeti pripovijedanje vizualnom podrškom u obliku slika, ilustracija, slikopriča ili animiranih filmova pomoću kojih će učenici lakše pratiti slijed događaja o kojem govori tekst. Posebnu pažnju treba posvetiti razumijevanju uputa.
Osim različitih sadržajnih prilagodbi u cilju individualizacije učenicima s višestrukim poteškoćama u razvoju potrebni su često i primjereni didaktički materijali i određena pomagala.
Polazišta su neposredna iskustva učenika i svakodnevne životne situacije koje učenik promatra u svjetlu vjere. To može biti bilo koji predmet/situacija iz neposredne blizine koja je povezena s nastavnim sadržajem i koju učenik može uživo vidjeti, doživjeti, promatrati i proučiti, kao što su i izvanučionične aktivnosti (šetnje, posjeti, izleti…) koje omogućuju učenicima stjecanje znanja u stvarnim životnim situacijama i iskustvima. Vjeroučitelj najbolje zna koje mu mogućnosti pruža sredina u kojoj se škola nalazi te kako najbolje može iskoristiti te mogućnosti u poučavanju.
Kad je nedostupna, izvornu stvarnost treba nadomjestiti nastavnim sredstvima (videozapisima, prezentacijama, slikovnim aplikacijama, udžbenicima, radnim listovima i slično), koja u pravilu trebaju biti vrlo jednostavna, bez suvišnih detalja i prilagođena perceptivno-motoričkim i spoznajnim sposobnostima učenika.
Preporučuje se primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u procesu učenja i poučavanja da bi se sadržaji učinili dostupni i razumljivi svim učenicima. Informacijsko-komunikacijske tehnologije specifične su zbog svojih mogućnosti jednostavne i brze prilagodbe različitih edukacijskih sadržaja. Njihova prednost očituje se u ubrzavanju izrade prilagođenih nastavnih materijala, ali se ne smije zanemariti razdoblje koje je potrebno da bi se vjeroučitelji i učenici s poteškoćama u razvoju prilagodili novim nastavnim sredstvima.
Važno je svakom vjeroučitelju omogućiti didaktička pomagala u vidu konkretnih i slikovnih materijala (primjerice, drvene slagalice, različiti primjeri Biblije, lutke biblijskih osoba, makete crkve) potrebnih za poučavanje učenika s višestrukim teškoćama te prenošenje vjerskih sadržaja navedenih u predmetnom kurikulu.
Okružje poticajno za učenje, koje je podržavajuće i ugodno, posebno je važno za poučavanje Katoličkog vjeronauka. Prostor učenja i poučavanja najčešće je učionica. Nužno je da ta učionica bude samo za poučavanje predmeta Katoličkog vjeronauka, opremljena svim potrebnim konkretnim materijalima, didaktičkim sredstvima potrebnim za usvajanje predmetnog kurikula. U okružju u kojem se odvija učenje i poučavanje učenik je izložen brojnim informacijama koje prima različitim osjetnim sustavima, stoga treba primjenjivati načela prilagodbe okružja u skladu s učenikovim senzornim potrebama.
Nakon obitelji, odgojno-obrazovna skupina je najmanja zajednica u kojoj se učenika poučava i odgaja u vjeri. Rad u skupinama može se ostvariti individualnim radom i radom u paru poštujući obilježja učenika s višestrukim teškoćama i njihovim individualnim potrebama.
Učenici se mogu grupirati i s drugim skupinama i razredima zbog ostvarivanja projekata na razini škole i/ili s drugim školama. Suradničko učenje važno je radi razvijanja kulture komuniciranja i izgrađivanja odnosa suradnje i poštovanja s drugim učenicima, stoga ga treba prakticirati kolikogod je to moguće.
Treba omogućiti proširenje učenja i poučavanja Katoličkog vjeronauka u izvanučioničnoj nastavi, izvannastavnim aktivnostima, izvanškolskim aktivnostima i različitim projektima koji se planiraju školskim kurikulom. Tako se kod učenika razvija i ostvaruje potreba sudjelovanja u vjerskom životu zajednice.
U središtu procesa učenja i poučavanja uvijek treba biti učenik, njegov razvoj i dobrobit, stvaranje pozitivnog razrednog ozračja, poticanje na međusobno poštovanje i primjerene oblike ponašanja i kulturnog ophođenja prema drugima te pružanje podrške razvoju odgovornog ponašanja u skladu s kršćanskim vrednotama u svakodnevnom životu.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda Katoličkog vjeronauka temelji se na cjelovitom pristupu praćenja napredovanja i poticanja individualnoga razvoja svakog učenika u skladu s njihovim sposobnostima, interesima i potrebama. Planira se istodobno kad i ishodi na razini aktivnosti. Na temelju toga učitelj osmišljava aktivnosti za njihovo usvajanje uvažavajući mogućnosti učenika i strategije podrške koje su dio individualiziranog kurikula. Osnovna svrha vrednovanja jest unaprjeđivanje učenja i razvoja učenika te osnaživanje njegovih interesa za vjerske sadržaje. Vrste prilagodbi procesa vrednovanja razlikovat će se ovisno o specifičnoj potrebi pojedinog učenika, odnosno o vrsti i stupnju učenikove teškoće.
Za prikupljanje informacija o učenikovu učenju i njegovim postignućima primjenjuju se različiti pristupi vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog, koji se međusobno razlikuju s obzirom na svrhu primjene, interpretaciju i korištenje prikupljenim informacijama.
Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje odnose se na oblike formativnoga vrednovanja koji teže većoj aktivnosti, motiviranosti, samostalnosti i kreativnost učenika. Kod učenika s višestrukim poteškoćama ovo vrednovanje predstavlja izrazito osjetljivo područje koje može značajno odrediti njihovu motivaciju, pristup učenju pa čak i voljnost za sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu.
Vrednovanje za učenje ne rezultira ocjenom već kvalitativnom povratnom informacijom o procesu učenja i usmjereno je na napredak učenika koji je ostvario u određenom razdoblju. Osim što treba biti redovita i pravodobna, povratna informacija treba biti dovoljno detaljna i konkretna. U povratnoj informaciji treba istaknuti što je dobro učinjeno i navesti što treba poboljšati te predložiti strategije za napredovanje. Vrednovanje za učenje treba temeljiti na jakim stranama učenika te praćenju što učenik radi dobro, kako to radi, ima li neke preferencije u načinima kako radi, koje se vještine, aktivnosti i procesi čine djelotvornima. Vrednovanje za učenje važno je jer predstavlja i povratnu informaciju učitelju radi unaprjeđenja procesa poučavanja.
Vrednovanje kao učenje temelji se na metodama samovrednovanja te vršnjačkog vrednovanja. Aktivnim uključivanjem učenika u proces vrednovanja, uz podršku učitelja, potiče ih se na veću samostalnost u radu. Učeniku je u procesu vrednovanja kao učenja potrebna podrška i redovita provjera razumijevanja uputa. U proces vrednovanja kao učenja u početku će biti uključen vjeroučitelj te će se, prema sposobnostima učenika, postupno smanjiti podrška da bi vrednovanje kao učenje bilo funkcionalno i usmjereno na veću samostalnost učenika.
Vrednovanje naučenog provodi se nakon procesa učenja i poučavanja radi procjene usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda Katoličkog vjeronauka. Vrednovanje pruža povratnu informaciju učeniku, učitelju i roditelju.
Vrednovanje je kriterijsko, što podrazumijeva unaprijed definirane kriterije razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom Katoličkog vjeronauka, uvažavajući osobitosti i mogućnosti svakog učenika. Kriteriji vrednovanja moraju biti transparentni jer se tako postiže zadovoljstvo različitih dionika odgojno-obrazovnoga sustava (učenik, roditelj, učitelj). Usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda procjenjuje se u odnosu na definirane kriterije, a ne usporedbom s ostalim učenicima.
Vrednovanje treba prilagoditi razvojnoj dobi i sposobnostima učenika, a to se odnosi na prilagodbu samog procesa vrednovanja, materijala i sredstava te metoda vrednovanja. Prilagodba procesa vrednovanja uključuje prilagodbu vremenskog okvira s mogućnošću korištenja kraćim odmorima. Postavljanje jednostavnih pitanja uz slikovnu podršku, reduciranje pitanja po opsegu (broj zadataka), stupnjevitost zadataka (lakši – teži – lakši) odnose se na prilagodbe materijala i sredstava u procesu vrednovanja. Jasan zadatak podrazumijeva precizne, nedvosmislene upute, iste ili vrlo slične onima s kojima su se učenici već susretali u nastavnom procesu. Pri razgovoru i postavljanju pitanja važno je uvjeriti se da je komunikacijski kanal dvosmjeran, da su učeniku dovoljno razumljive upute i sadržaj pitanja. U načinu komunikacije (verbalnom/neverbalnom) neophodno je koristiti se potrebnim strategijama podrške da bi se povećala razina razumijevanja upute i dobila povratna informacija od učenika. U odabiru metoda vrednovanja treba odabrati metodu koja najbolje odgovara mogućnostima učenika (primjerice, pisano ili usmeno) te prilagodbe u načinima stvaralačkog izražavanja. Posebnu pažnju u vrednovanju učenika s višestrukim poteškoćama treba usmjeriti na učenikov trud i napredak u usvajanju primjerenih obrazaca ponašanja te paziti da vrednovanje ne bude povezano s učenikovim teškoćama.
Postignuća učenika vrednuju se na kraju nastavne godine i to pomoću pet stupnjeva opisnog ocjenjivanja: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno.
Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk jesu:
– znanje
– stvaralačko izražavanje
– kultura komunikacije i odnos prema radu.
U znanju se vrednuje usvajanje, razumijevanje temeljnih činjenica, pojmova, događaja i tekstova na razini zadanih područje i definiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji odražavaju njihovu složenost na spoznajnome, doživljajnom i funkcionalnom planu.
U stvaralačkom izražavanju učeniku se omogućuje da u procese učenja i iskazivanja naučenog kreativno uključi različite stvaralačke aktivnosti (molitveno, likovno, glazbeno, digitalno, scensko…). Tako se uvažavaju, podržavaju i razvijaju različite individualne i socijalne sposobnosti svakog učenika te potiče interdisciplinarnost i korelacija s drugim nastavnim predmetima.
Kulturi komunikacije i odnosu prema radu Katolički vjeronauk pridaje veliku važnost jer tom sastavnicom vrednovanja, trajno povezujući odgojne i obrazovne ciljeve i ishode učenja, osnažuje odgojnu dimenziju učenja, izražavanja učenika te njegov odnos prema radu. Budući da odgojna razina na poseban način obuhvaća afektivno doživljavanje, njihova je postignuća moguće povezati sa spoznajom, znanjem, ponašanjem i djelovanjem te ih tako vrednovati. Oni se mogu vrednovati kao integralni dio učenikovih postignuća.
Pri određivanju opisnoga zaključnog ocjenjivanja u pojedinim dobnim skupinama treba se voditi prijedlogom elemenata vrednovanja u priloženim grafikonima. Zaključna ocjena na kraju svakog godišta treba odgovarati usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda svakog učenika, definiranih kurikulom Katoličkog vjeronauka.
4. slika: Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk prema dobnim skupinama
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA OSNOVE ENGLESKOGA JEZIKA
A. Svrha i opis predmeta
Kurikulom nastavnoga predmeta Osnove engleskoga jezika poučavaju se osnove engleskoga jezika i komunikacija u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s većim i/ili višestrukim teškoćama u razvoju u dobnoj skupini od 11. do 15. godine i dobnoj skupini od 16. do 21.godine. koji se školuju prema posebnom kurikulu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada. Svrha nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika jest razvoj i stjecanje osnovne komunikacijske jezične kompetencije, funkcionalnih komunikacijskih vještina, pismenosti nužnih za život i rad.
Učenici s većim i/ili višestrukim teškoćama u razvoju uključuju se u odgojno-obrazovni sustav uz odgovarajuće mjere potpore u različitom opsegu, a prema osobnim potrebama i osobitostima. Učenici sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu uz primjerenu podršku potrebnu u procesima učenja, poučavanja, iskazivanja naučenog te socijalizacije.
Učenje osnova engleskog jezika doprinosi razumijevanju i otkrivanju svijeta koji učenika okružuje, stjecanju osnovnih znanja o različitim zemljama, kulturama i ljudima koji govore engleskim jezikom. Time doprinosi osviještenosti učenika na osobnoj razini i na razini kulture i društva u cjelini.
Sadržaj nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika prati specifičnosti učenja učenika s većim i/ili višestrukim poteškoćama, pritom imajući u vidu da ih se kontinuirano potiče na aktivnu i funkcionalnu upotrebu elemenata komunikacije na engleskom jeziku.
Svrha učenja osnova engleskog jezika jest omogućiti odgojno-obrazovno napredovanje učenika s poteškoćama poštujući njegove razvojne posebnosti, specifičnosti funkcioniranja i odgojno-obrazovne potrebe, čime učenik postaje aktivan sudionik nastavnog procesa i kurikula.
Oznake ishoda u predmetnom kurikulu odnose se na ishode za osnovnu školu (PP SK OEJ), na dobne skupine i područja (A, B ili C) u kojima se ostvaruju.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Učenje stranih jezika učenika s većim i/ili višestrukim poteškoćama jedno je od područja jezične pedagogije koje zahtijeva veću pozornost metodičara i edukacijskih rehabilitatora.
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja Osnova engleskog jezika usmjereni su na razvijanje interesa i motiviranje učenika tijekom različitih razina školovanja. Sadržaji trebaju biti prilagođeni stupnju razvoja učenika, njihovim individualnim interesima i sposobnostima.
Temeljni ciljevi učenja i poučavanja engleskog jezika jesu osposobiti učenika:
– za slušanje i razumijevanje drugih u različitim društvenih situacijama
– za postavljanje jednostavnih pitanja i aktivno uključivanje u jednostavan razgovor
– za usvajanje sve većeg raspona vokabulara, od imena svakodnevnih predmeta, događaji i ljudi, do vokabulara kojim se služe u široj zajednici
– za prepisivanje (prema predlošku) ili pokazivanje riječi i kratkih rečenica, pisanje riječi s komunikacijskom vrijednošću.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Tri su područja kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika: komunikacijska jezična kompetencija, međukulturna komunikacijska kompetencija i samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedena područja proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe predmeta. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti engleskog jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjeta cjeloživotnom razvoju komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sva tri područja čine uravnoteženu strukturu cjelokupnog kurikula nastavnog predmeta i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar predmeta.
1. slika: Grafički prikaz organizacije kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika u objema skupinama učenja
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva osnovno služenje jezikom u skladu sa svrhom komunikacijske situacije.
Odgojno-obrazovni ishodi proizašli iz područja komunikacijska jezična kompetencija temelje se:
– na stjecanju znanja o engleskom jeziku (osnovni rječnik, osnovna gramatika, izgovor; obilježja verbalne i neverbalne interakcije)
– na razvijanju jezične vještine za razumijevanje kratkih slušanih i pročitanih tekstova te za produkciju jednostavnih i vrlo kratkih govornih i pisanih tekstova.
Razvojem komunikacijske kompetencije potiče se socijalizacija i razvoj učenika uvažavajući njihove osobitosti razvoja i funkcioniranja, interese i motivaciju. Stjecanjem navedene kompetencije kod učenika se potiče znatiželja i interes za učenjem jezika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Odgojno-obrazovnim procesom potiče se razvijanje stavova i znanja o drugim kulturama da bi se razvila međukulturna kompetencija i bolje razumijevanje i poštovanje različitih kultura.
Usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ovog područja učenik:
– oblikuje svijest o sebi kao članu nacionalne zajednice i kao članu međunarodne zajednice
– uči poštovati raznolikosti
– upoznaje kulturne karakteristike strane zemlje
– upoznaje engleski jezik kao jedno od sredstava komunikacije i kao sredstvo međunarodne komunikacije.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz područja samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava se:
– učenikov afektivni razvoj
– jačanje znatiželje, želje i potrebe za novim spoznajama
– upoznavanje i vrednovanje vlastita postignuća
– razvoj medijske pismenosti.
Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja, uz podršku, učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Osim odgojno-obrazovnih ishoda, navedeni su i sadržaji i preporuke za usvajanje ishoda na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme i funkcije, a didaktičko-metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje Osnova engleskog jezika. Jezični sadržaji nisu propisani; leksički se sadržaji biraju primjereno razvojnoj dobi učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ponavljaju i nadograđuju, druga skupina uključuje strukture iz prve skupine.
Sva tri područja kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika imaju jednaku postotnu zastupljenost u objema dobnim skupinama.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ A.2.1. Učenik pokazuje razumijevanje izgovorenih jednostavnih riječi i vrlo kratkih i jednostavnih rečenica. | – neverbalno i/ili verbalno reagira na izgovorene riječi vrlo kratke i jednostavne rečenice – prepoznaje izgovorene riječi/rečenice ili zvučni zapis riječi/rečenica uz vizualnu podršku (slika predmeta) | – pokazuje djelomično razumijevanje izgovorenih jednostavnih riječi i vrlo jednostavnih rečenica |
PP SK OEJ A.2.2. Učenik govori jednostavne, učestale riječi te vrlo kratke i jednostavne rečenice prema modelu. | – ponavlja jednostavne, učestale riječi te vrlo kratke i jednostavne rečenice oponašajući engleski sustav glasova – imenuje predmete i osobe na temelju slikovnoga i slušnog poticaja – upotrebljava osnovne komunikacijske obrasce: pozdravlja, predstavlja se, čestita rođendan i blagdane, zahvaljuje – kombinira dvije ključne ideje ili dva ključna pojma, spaja pojedinačne riječi, znakove ili simbole za prenošenje značenja | – govori manji broj jednostavnih učestalih riječi te vrlo kratkih i jednostavnih rečenica prema modelu |
PP SK OEJ A.2.3. Učenik preslikava slova i jednostavne učestale riječi prema predlošku. | – preslikava slova engleske abecede i učestale riječi prema predlošku (pridružuje plastična slova ili kartice sa slovima) – preslikava riječi na temelju predloška i više strukturiranih aktivnosti (preslagivanje riječi, slikopriča) | – djelomično točno preslikava slova engleske abecede i jednostavne učestale riječi prema predlošku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučene teme: upoznavanje, obitelj, školski pribor i učionica, brojevi, boje, posebni datumi. Funkcije: uljudno ophođenje, pozdravljanje i oslovljavanje, predstavljanje, čestitanje, imenovanje, brojenje. Leksičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Gramatičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Primjeri leksičkih i gramatičkih struktura: – I’m, Nice to meet you, What’s your name? (upoznavanje) – This is my, I have; (obitelj) – I have, I don’t have, Can I borrow…?, Here you go, Open, Close, Turn off, Turn on, Put away, Take out, Throw it in the trash can, Thank you, Please (školski pribor i učionica) – How many…?, Give me, I have… (brojevi) – What color is…?, Show me (boje) – What are the colours of Christmas? What color are Easter eggs? Merry Christmas, Happy New Year, Happy birthday (posebni datumi). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje sadržaja temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom služeći se pritom zornim sredstvima, slikovnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u skladu s govorno-jezičnom razvojnom dobi učenika. Na početnoj razini poučavanja engleskog jezika učitelj je važan govorni model. Njegov govor mora biti učenicima razumljiv, stoga je u početku bogato potkrijepljen neverbalnim potporama (mimikom, gestama i sl.), vizualnom podrškom, a razumijevanje je olakšano korištenjem materinskim jezikom da bi se dodatno pojasnilo značenje. U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenja aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja): – upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, videoisječaka, slika ili fotografija i konkretnih materijala (primjerice, predmeti, modeli, plastična slova, kartice sa slovima, riječima) – korištenje predmetima iz neposredne stvarnosti (primjeri, slike) – izmjenjivanje raznovrsnih aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje. Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bude spreman surađivati s učiteljem i ulagati napor u stjecanje znanja i vještina. Navedeni primjeri leksičkih i gramatičkih struktura namijenjeni su učiteljima i nisu obvezni. Od učenika se očekuje sporazumijevanje na razini geste, pogleda, riječi (razumijevanje i izražavanje riječima kao što su imenovanja, jednostavne upute i sl.). Učenici tijekom govorne komunikacije sudjeluju u vođenim aktivnostima, uglavnom reproduktivnog karaktera. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ B.2.1. Učenik prepoznaje najosnovnije informacije o kulturi ciljnog jezika. | – uočava imena ljudi i zemalja iz zemalja ciljnog jezika – prepoznaje izraze za obiteljske proslave i za proslave blagdana – neverbalno i/ili verbalno reagira na različite književne tekstove (primjerice, pjesme, brojalice, slikovnice) | – prepoznaje neke od najosnovnijih informacija o kulturi ciljnog jezika |
PP SK OEJ B.2.2. Učenik oponaša osnovne obrasce uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima. | – oponaša neverbalno i/ili verbalno u vrlo jednostavnim komunikacijskim situacijama – ponavlja izraze za pozdravljanje i oslovljavanje osoba u poznatome kontekstu na neformalnoj razini – oponaša zahvalu i molbu – oponaša neverbalne znakove (gestikulacija i mimika) | – oponaša dio osnovnih obrazaca uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ C.2.1. Učenik se koristi najosnovnijim metakognitivnim strategijama učenja jezika. | – usmjerava pažnju na određeni zadatak i rješava ga prema uputama – prikuplja svoje radove u mapu radova (portfolio) prema uputama radi praćenja napretka u učenju – izražava osjećaje i raspoloženja prema učenju jezika prikladnim znakovima/crtežima | – koristi se nekim od najosnovnijih metakognitivnih strategija učenja jezika |
PP SK OEJ C.2.2. Učenik se koristi najosnovnijim društveno-afektivnim strategijama učenja jezika. | – razvija početni pozitivan stav i zanimanje za učenje engleskog jezika – pokazuje suosjećajnost igrom, pjesmom, pričom i pokretima – oponaša interakciju i surađuje s drugima u paru ili skupini igrom, pjesmom, pričom, dijeljenjem uloga i kretanjem | – koristi se nekim od društveno-afektivnih strategija učenja jezika |
PP SK OEJ C.2.3. Učenik se koristi najosnovnijim tehnikama kreativnog izražavanja. | – kreativno se izražava pjesmom i pokretima – izrezuje, slaže i boji crteže i slike | – koristi se nekim od najosnovnijih tehnika kreativnog izražavanja |
PP SK OEJ C.1.4. Učenik prepoznaje najosnovnije izvore informacija. | – prepoznaje najosnovnije izvore informacija (radne materijale, različite audiovizualne i digitalne materijale te učiteljeve didaktičke materijale) | – prepoznaje neke od najosnovnijih izvora informacija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ A.3.1. Učenik pokazuje razumijevanje izgovorenih jednostavnih riječi te kratkih i jednostavnih rečenica. | – neverbalno i/ili verbalno reagira na izgovorene riječi i rečenice – prepoznaje izgovorene riječi/rečenice ili zvučni zapis riječi/rečenica uz vizualnu podršku (slika predmeta) | – pokazuje djelomično razumijevanje izgovorenih jednostavnih riječi te kratkih i jednostavnih rečenica |
PP SK OEJ A.3.2. Učenik pokazuje razumijevanje jednostavnih, kratkih, učestalih riječi koje su slične u izgovoru i u pisanom obliku. | – povezuje riječ u pisanom obliku uz vizualnu podršku | – pokazuje djelomično razumijevanje jednostavnih, kratkih, učestalih riječi koje su slične u izgovoru i u pisanom obliku |
PP SK OEJ A.3.3. Učenik govori jednostavne, učestale riječi te kratke i jednostavne rečenice prema modelu. | – ponavlja jednostavne, učestale riječi te kratke i jednostavne rečenice oponašajući engleski sustav glasova – imenuje predmete i osobe na temelju slikovnoga i slušnog poticaja – upotrebljava osnovne komunikacijske obrasce: pozdravlja, predstavlja se, čestita rođendan i blagdane, zahvaljuje – kombinira dvije ključne ideje ili dva ključna pojma, spaja pojedinačne riječi, znakove ili simbole za prenošenje značenja | – govori manji broj jednostavnih učestalih riječi te kratkih i jednostavnih rečenica prema modelu |
PP SK OEJ A.3.4. Učenik sudjeluje u vođenome jednostavnom razgovoru koristeći se jednostavnim riječima i jednostavnim rečenicama na temelju ponuđenih komunikacijskih obrazaca. | – koristi se osnovnim komunikacijskim obrascima (predstavlja drugog, pita, odgovara, daje upute i slično) | – u vođenome jednostavnom razgovoru djelomično točno se koristi jednostavnim riječima i jednostavnim rečenicama na temelju ponuđenih komunikacijskih obrazaca |
PP SK OEJ A.3.5. Učenik prepisuje jednostavne učestale riječi te jednostavne rečenice. | – preslikava slova engleske abecede, učestale riječi i rečenice prema predlošku – preslikava riječi i jednostavne rečenice na temelju predloška i više strukturiranih aktivnosti (preslagivanje riječi, slikopriča, dovršavanje rečenice ponuđenim riječima) | – djelomično točno prepisuje jednostavne učestale riječi i jednostavne rečenice |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučene teme: hrana i piće, životinje, uređaji i igrice, posebni datumi. Funkcije: uljudno ophođenje, pozdravljanje i oslovljavanje, predstavljanje, čestitanje, imenovanje i brojenje. Leksičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Gramatičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Primjeri jezičnih i gramatičkih struktura: – I like, I don’t like, Do you like?, Yes, I do, No, I don’t, I have, I don’t have, Can I have…?, Here you are. (hrana i piće) – It is, lives, eats, I have, Do you have…? Yes, No (životinje) – I have, I don’t have, Do you have…?, Can I borrow…?, How much is it?, Here you are. (uređaji i gre) – Who is Rudolph?, Who is Easter bunny?, When is your birthday?, How old are you? (posebni datumi). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje sadržaja temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrom, pjesmom i dramatizacijom služeći se pritom zornim sredstvima, slikovnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u skladu s govorno-jezičnom razvojnom dobi učenika. U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenja aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja): – upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, videoisječaka, slika ili fotografija i konkretnih materijala (primjerice, predmeti, modeli, kartice s riječima) – korištenje predmetima iz neposredne stvarnosti (primjeri, slike) – izmjenjivanje raznovrsnih aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara te pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bude spreman surađivati s učiteljem i ulagati napor u stjecanje znanja i vještina. Navedeni primjeri leksičkih i gramatičkih struktura namijenjeni su učiteljima i nisu obvezni. Od učenika se očekuje sporazumijevanje na razini riječi (razumijevanje i izražavanje riječima kao što su imenovanja, jednostavne upute i sl.). Treba stvarati poticajnu sredinu za učenje kreirajući igre i situacije za uvježbavanje govora i razgovora (primjerice, proslava rođendana, trgovina s igračkama…). Sve razredne aktivnosti raznolike su, zanimljive i zabavne te se vrlo dinamično izmjenjuju. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ B 3.1. Učenik prepoznaje osnovne informacije o kulturi ciljnog jezika. | – uočava imena ljudi, nazive i zastave zemalja te robne marka ciljnog jezika – prepoznaje više izraza za obiteljske proslave i za proslave blagdana – neverbalno i/ili verbalno reagira na različite književne tekstove (primjerice, pjesme, brojalice, slikovnice) | – prepoznaje neke od osnovnijih informacija o kulturi ciljnog jezika |
PP SK OEJ B 3.2. Učenik se koristi osnovnim obrascima uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima. | – koristi se izrazima za pozdravljanje i oslovljavanje osoba u poznatome kontekstu na neformalnoj razini – izražava zahvalu, molbu i ispriku – oponaša neverbalne znakove (gestikulacijom i mimikom) | – koristi se dijelom osnovnih obrazaca uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK OEJ C.3.1. Učenik se koristi osnovnim metakognitivnim strategijama učenja jezika. | – slijedi uputu zadatka, povezuje ga s prethodnim zadatcima i rješava – usmjerava pažnju na više od jednog zadatke i rješava ih prema uputama – prikuplja svoje radove u mapu radova (portfolio) radi praćenja napretka u učenju – izražava osjećaje i raspoloženja prema učenju jezika prikladnim izrazima, znakovima i crtežima | – koristi se nekim od metakognitivnih strategija učenja jezika |
PP SK OEJ C.3.2. Učenik se koristi osnovnim društveno-afektivnim strategijama učenja jezika. | – traži pomoć učitelja i vršnjaka u rješavanju jednostavnih problema – prihvaća da je prirodno činiti pogreške pri učenju – izabire aktivnosti koje povećavaju zadovoljstvo učenja | – koristi se nekim od osnovnijih društveno-afektivnih strategija učenja jezika |
PP SK OEJ C.3.3. Učenik se koristi osnovnim tehnikama kreativnog izražavanja. | – sudjeluje u vrlo kratkim predstavama – prepoznaje značenje vrlo kratkih učestalih rečenica te crta i boji | – koristi se nekim od osnovnijih tehnika kreativnog izražavanja |
PP SK OEJ C.3.4. Učenik se koristi osnovnim izvorima informacija. | – koristi se osnovnim izvorima informacija (radnim materijalima, različitim audiovizualnim i digitalnim materijalima te učiteljevim didaktičkim materijalima) – izrađuje slikovni rječnik u papirnatom obliku | – koristi se nekim od osnovnijih izvora informacija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz područja komunikacijska jezična kompetencija. Učitelj vodi učenike procesom razvijanja metakognitivnih sposobnosti i pruža stalnu podršku u primjeni strategija koje učenika vode procesom učenja. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Usvajanjem odgojno-obrazovnih ishoda kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika (pokrata: OEJ), osim jezično-komunikacijske, omogućeno je razvijanje i drugih temeljnih kompetencija.
Engleski jezik je zbog svoje predmetne posebnosti, tj. činjenice da je jezik istodobno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja, povezan s gotovo svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama te gotovo svim predmetima iz posebnih programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada (Domaćinstvo, Hrvatski jezik i komunikacija, Izobrazba u obavljanju poslova, Likovna i glazbena kultura, Matematičke vještine, Radni odgoj, Osnove informatike, Skrb o sebi, Socijalizacija, Upoznavanje uže i šire okoline, Vjeronauk).
Zbog prirode sadržaja učenja i poučavanja koji, između ostalog, uključuju jezične sadržaje, kulturu življenja, povezanost se prvenstveno ostvaruje s jezično-komunikacijskim, društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Povezanost se ostvaruje i s drugim odgojno-obrazovnim područjima: prirodoslovnim, tehničkim i informatičkim, matematičkim te tjelesnim i zdravstvenim, ovisno o njihovoj zastupljenosti u pojedinom razredu.
Odgojno-obrazovni ishodi engleskog jezika izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima pojedinih međupredmetnih tema (Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije), a ostale se međupredmetne teme realiziraju izborom sadržaja na engleskom jeziku.
Na razini nastavnih predmeta, Osnove engleskog jezika sadržajno je i metodološki blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Integriranim učenjem jezika i sadržaja stvara se povezanost sa svim nastavnim predmetima, a učenju jezika dodaje element svrhovitosti. Takav način rada usklađuje se s učenikovim željama i potrebama ovisno o oblicima daljnjeg školovanja.
4. slika: Mjesto predmeta Osnove engleskog jezika u cjelokupnom kurikulu
F. Učenje i poučavanje predmeta
Suvremeni pristup učenja i poučavanja Osnova engleskog jezika stavlja učenika u središte nastavnog procesa te uključuje primjenu različitih strategija poučavanja usmjerenih na učenika.
Da bi učenici ovladali osnovama engleskog jezika, primjenjuju se različite aktivnosti učenja s naglaskom na situacijsko i iskustveno učenje. Takvi su oblici rada usmjereni ovladavanju elementarnim vještinama za upotrebu stranog jezika u komunikaciji i razvoju sposobnosti primjene naučenog u svakodnevnim životnim i praktičnim situacijama kao što je igra, suradnja i komunikacija u učeniku bliskim aktivnostima.
Da bi se osiguralo uspješno razumijevanje, učenje i primjena naučenog, treba nastavne sadržaje i aktivnosti za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda predmeta Osnove engleskog jezika prezentirati tako da budu primjereni njihovim sposobnostima, vještinama, interesima, predznanju i iskustvu. Pritom treba primijeniti one metode, tehnike i sredstva u radu koje najbolje odgovaraju usvajanju informacija za pojedinog učenika, odnosno stilu njegova učenja.
Učenici s teškoćama u razvoju predstavljaju heterogenu skupinu. Njihov način funkcioniranja određuje različite, učenicima primjerene pristupe učenju i poučavanju, stoga je potrebno na početku svake školske godine provesti početnu edukacijsko-rehabilitacijsku procjenu sposobnosti, interesa, obrazovnih razina, vještina i potreba svakog učenika na kojoj će se temeljiti daljnji rad. Na temelju početne procjene učitelj može odrediti koje će strategije poučavanja biti učinkovite i izraditi individualizirani kurikul u koji će uključiti primjerene oblike prilagodbe (strategija, metoda i oblika poučavanja te vrednovanja), čime će učeniku s teškoćama u razvoju omogućiti uspješno usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda i razvijanje planiranih kompetencija u skladu s njegovim sposobnostima.
Osim što treba težiti tomu da na svakome nastavnom satu predmeta Osnove engleskog jezika učenik s teškoćama usvaja znanje u skladu sa svojim sposobnostima, pokaže znanje koje je stekao i bude aktivan, važno je omogućiti mu i da doživi uspjeh u svakom susretu u nastavi. Osjećaj uspjeha snažan je motivator za učenje svim učenicima. Treba izbjegavati situacije u kojima će učenik s teškoćama doživjeti neuspjeh, važno je pred učenike stavljati zadatke primjerene težine koje mogu riješiti samostalno ili uz primjerenu podršku, što će potaknuti razvoj njihova samopouzdanja, ustrajnosti i motivacije za rad. Da učenici ne preuzmu pasivnu ulogu u procesu učenja i pretjerano se oslanjaju na druge (učitelja ili pomoćnika u nastavi), strategije koje se primjenjuju u poučavanju trebaju uključivati i postupno smanjivanje pružanja podrške jer se kod učenika želi postići što veći stupanj samostalnosti.
Stvaranje sigurnoga, poticajnog i podržavajućeg okružja za učenje i poučavanje jedna je od temeljnih učiteljevih uloga. Kao organizator odgojno-obrazovnog procesa učitelj ima odgovornost odabrati primjerene strategije učenja i aktivnosti poučavanja kojima će učeniku omogućiti da uči na način koji najviše korelira s njegovim razvojnim i odgojno-obrazovnim potrebama tako da može što bolje razumjeti sadržaj koji se uči, upamtiti ga, primijeniti, iskazati svoje znanje te izgraditi pozitivnu sliku o sebi. Provedbom dobro osmišljenih metodičkih scenarija učenja i poučavanja učitelj može utjecati na razvijanje pozitivnih stavova o engleskom jeziku i kulturi, kao i na povećanje interesa i motivacije za učenje engleskog jezika. Stoga bi učitelj trebao nastavu učiniti što zanimljivijom i dinamičnijom primjenom različitih aktivnosti poput iskustvenog učenja, otkrivanja igrom, igranja didaktičkih igara, slušanja i pričanja priča, igranje uloga, organiziranja posjeta, sudjelovanja u projektima, izrade vizualnih prikaza, primjene računalnih programa i aplikacija i slično. Učitelj doprinosi stvaranju povoljnoga razrednog ozračja i potiče primjerene oblike međuodnosa s drugima i međusobno uvažavanje. Izradom primjerenoga individualiziranog kurikula učitelj će učeniku s teškoćama u razvoju omogućiti uspješnije usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda.
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika očekivane ishode učenja ostvarujemo različitim materijalima i izvorima znanja. Primarni izvor znanja jest prirodno i društveno okružje učenika, odnosno izvorna stvarnost. Učenicima s teškoćama treba omogućiti usvajanje stranog jezika u svakodnevnim situacijama jer tako učenik može lako pronaći smisao i razumjeti razlog korištenja određenim govornim frazama na stranom jeziku. Na početnoj razini poučavanja engleskog jezika učitelj je važan govorni model. Njegov govor mora biti razumljiv učenicima s teškoćama, stoga ga u početku treba potkrijepiti neverbalnim potporama (mimikom, gestama i sl.), podržati vizualnim pomagalima i korištenjem materinskim jezikom da bi se dodatno pojasnilo značenje. Učiteljev primjeren izgovor i različiti izvori slušanih tekstova ključni su na ovoj razini da bi učenici usvojili pravilan izgovor.
Učitelj se koristi nastavnim sredstvima, prilagođenim i izvornim materijalima uključujući digitalne, interaktivne i multimedijske sadržaje koji u pravilu trebaju biti vrlo jednostavni, bez suvišnih detalja i prilagođeni perceptivno-motoričkim i spoznajnim sposobnostima učenika. Učitelj potiče učenike na izradu vlastitih sadržaja (primjerice, osobni slikovni rječnik). Tekstovi koje učenici slušaju jesu učiteljev govor, audiozapisi i videozapisi, primjerice, jednostavni dijalozi, pjesme, brojalice i priče. U nastavi Osnova engleskog jezika značajna je i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije kao izvora znanja (digitalni mediji i aplikacije za učenje). Učitelj ima autonomiju u izboru, pripremi, izradi i prilagodbi nastavnih materijala u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda vodeći računa o razvojnoj dobi, sposobnostima te interesima i potrebama učenika.
Učitelj nastoji školsko okružje učiniti poticajnim, povezati ga sa svijetom izvan škole i omogućiti učenicima učenje u stvarnim životnim situacijama, u obitelji, lokalnoj i široj zajednici, primjerice, uključivanjem kulturnih posebnosti, aktualnih tema u zemlji i svijetu, organiziranjem izvanučionične nastave, ugošćivanjem govornika engleskoga jezika ili digitalnim povezivanjem s drugim učenicima diljem Europe i svijeta (projekti suradnje ili eTwinning). Digitalno je okružje posebno važno jer, osim obrazovnih sadržaja, pruža mogućnost za međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima engleskog jezika.
U radu s učenicima s teškoćama važno je da fizičko okružje bude sigurno i da se lako nadzire. Prostor za učenje unutar učionice treba biti prilagođen (klupe s nagibom, sjedalice, tipkovnice, osvjetljenje na radnom mjestu, elektronička povećala, induktivna petlja, vertikalno klizna školska ploča i dr.), omogućavati dio za grupnu interakciju, kao i za individualno djelovanje. Mora biti prikladan za sve učenike te pružati mogućnost za zadovoljavanje individualnih interesa i potreba učenika. To se postiže pravilnim osmišljavanjem izoliranih mjesta, primjerice »tihog kutka« ili »senzoričkog kutka«, koji će učenicima omogućiti samoregulaciju emocija i ponašanja ili potreban predah. Učenike treba poticati da sudjeluju u oblikovanju i održavanju okružja za učenje.
Učenicima s teškoćama nužno je osigurati dovoljno vremena za izvođenje aktivnosti tako da se uvedu stanke, ako je to potrebno, zbog otklonjive pažnje ili bržeg zamaranja. Red, struktura, dosljednost u pravilima i očekivanjima stvaraju osjećaj sigurnosti i osobito su važni učenicima s teškoćama. Učenicima su važne rutine i predvidljivost u nastavnom procesu, trebaju znati što ih očekuje i što slijedi jer će to utjecati na njihovu spremnost i koncentraciju za izvođenje zadatka. Važno je učenike unaprijed upoznati s planiranim aktivnostima i zadaćama, pri čemu se treba koristiti vizualnim ili auditivnim rasporedima. U svakodnevno funkcioniranje učenika s teškoćama treba uključiti i neke specifične postupke i aktivnosti koje će im omogućiti kratak predah i odmak od rada i učenja da bi zadržali pažnju i smirenost tijekom radnog dana. Zato na satu treba primjenjivati aktivnosti koje razbuđuju i potiču kretanje (brain gym, brain breaks, vježbe razgibavanja) ili relaksiraju (vježbe disanja, vježbe tišine…), ovisno o potrebama učenika.
Učitelj ima slobodu primijeniti različite načine organizacije rada i učenja kombinirajući i grupirajući učenike da što bolje iskoristi potencijale svih u razredu i osigura uspjeh svakoga učenika.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
U kurikulu nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U Osnovama engleskog jezika samo se opisno vrednuju znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima. Ishodi iz područja međukulturna komunikacijska kompetencija te samostalnost u ovladavanju jezikom posredno se vrednuju ishodima iz područja komunikacijska jezična kompetencija. Usvojenost svih ishoda prati se i opisno vrednuje u rubriku bilježaka.
Sastavnice vrednovanja sljedeće su jezične djelatnosti:
– osnove slušanja s razumijevanjem
– osnove čitanja s razumijevanjem
– osnove govorenja
– osnove pisanja.
Sastavnice vrednovanja razlikuju se u prvoj i drugoj odgojno-obrazovnoj skupini. U prvoj skupini vrednuje se usvojenost ishoda u osnovama slušanja, govorenja i pisanja, u drugoj skupini dodaju se i osnove čitanja jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja i pisanja.
Funkcionalni pristup jeziku ima prednost pred formalnim pristupom, stoga su kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da su pogreške u jezičnom izričaju očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje učiteljevo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja. Usmjereno je na poticanje refleksije učitelja o vlastitom poučavanju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja.
Vrednovanje za učenje uključuje formalne i neformalne metode kao što su postavljanje pitanja, opažanje učeničkih aktivnosti i slično.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu učiteljevu podršku, a očituje se u samovrednovanju i vršnjačkom vrednovanju kojima se učenika potiče na razvoj svijesti o vlastitom učenju. U ovom se procesu vrednovanja učitelji koriste portfolijem, dnevnikom međukulturnih susreta, dnevnikom učenja, osjećajnikom i slično.
Vrednovanje naučenog može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjeg učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika tijekom školske godine ili na njezinu kraju, ali i ukazivanje na vrste kompetencija koje zahtijevaju poboljšanje. Vrednovanje individualiziranog kurikula provodi učitelj, a u proces vrednovanja može se uključiti roditelj/skrbnik i sam učenik. Usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se opisno s obzirom na individualno definirane razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Učitelj pri vrednovanju za svaki element vrednovanja prema tim razinama određuje opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina. Provodi, primjerice, usmene provjere znanja, služi se portfolijem, vodi učeničke projekte. Opisna ocjena temelji se na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju jezičnoj upotrebi u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba osnovnih znanja, vještina i sposobnosti.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim područjima daje se povratna informacija o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Napredovanje učenika pratimo pisanim bilješkama, a razinu usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom. Opisna ocjena proizlazi neposredno iz razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz područja komunikacijska jezična kompetencija te posredno iz područje međukulturna komunikacijska kompetencija i samostalnost u ovladavanju jezikom.
Razine ocjenjivanja su sljedeće: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno. Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja radi razvoja učeničkih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA OSNOVE INFORMATIKE
A. Svrha i opis predmeta
U posljednjih nekoliko desetljeća razvoj računalne znanosti omogućio je stvaranje informacijske i komunikacijske tehnologije koja je snažno i temeljito promijenila svijet oko nas. Informacijsko- komunikacijska tehnologija znatno olakšava život osobama s teškoćama i osobama s invaliditetom te pridonosi boljem funkcioniranju i prilagođivanju u svakodnevnim aktivnostima. Digitalna pismenost danas je potrebna svakomu pri obavljanju većine svakodnevnih obveza, a dodatno uz razvoj asistivne tehnologije smanjuje se utjecaj oštećenja u funkcioniranju osobe prilikom obavljanja aktivnosti. Informatika se nameće kao dodatno područje koje je nužno proučavati, a primjenom računalne znanosti svakako se olakšavaju životne navike pojedinca.
Svojim razvojem informacijska i komunikacijska tehnologija pridonosi poboljšavanju života učenicima s teškoćama. Koristeći se tehnologijom, iskorištavaju svoje potencijale i stječu informatičke kompetencije i vještine nužne za rješavanje različitih izazova u svim područjima ljudskog života i djelovanja.
Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u obavljanju svakodnevnih aktivnosti omogućit će osobama s teškoćama i osobama s invaliditetom samostalnost u komunikaciji s osobama iz okružja, pristupu informacijama, rješavanju jednostavnih problema, uporabu različitih digitalnih alata i uređaja i sl. Informatičke kompetencije nužne su u rješavanju različitih izazova u svim područjima ljudskog djelovanja.
Nastavni predmet Osnove informatike u obrazovnom sustavu podrazumijeva:
– stjecanje vještina za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (digitalna pismenost) kojom se stvaraju, spremaju, pretražuju i prenose različiti multimedijski sadržaji
– uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnom procesu (edukacijska tehnologija, e-učenje, asistivna tehnologija)
– rješavanje problema s računalom ili bez računala pri čemu su prepoznatljivi sljedeći koraci: specifikacija i raščlamba jednostavnog problema, analiza i odabir postupaka za njegovo rješavanje
– stjecanje rutine uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije u svakodnevnim aktivnostima i zadatcima.
Težište obrazovnog procesa u nastavnom predmetu Osnove informatike treba biti na rješavanju jednostavnih svakodnevnih problema i postupcima njegova rješavanja da bi se poticalo razvijanje računalnog načina razmišljanja koje omogućuje razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija. Usvajanje rutine korištenja različitim digitalnim tehnologijama učenicima omogućuje samostalnost u obavljanju određenih zadataka ili aktivnosti.
Učenje informatike priprema učenika za mnoga područja djelovanja. Osobit doprinos učenja predmeta Osnove informatike očituje se u razvoju računalnog načina razmišljanja koje uključuje i tehnike rješavanja jednostavnijih problema:
– prikazivanje informacija simbolima
– logičko povezivanje postupaka u rješavanju svakodnevnih problema
– usvajanje i primjenu mogućih rješenja radi postizanja učinkovitog rezultata
– primjenu usvojenih rutina u rješavanju problema s računalima i računalnim alatima ili bez njih
– usvajanje izmijenjenih rutina pri rješavanja problema primjenjiva na niz sličnih problema.
Te su tehnike alat za rješavanje svakodnevnih problema i u ostalim disciplinama, stoga su važne svima, a ne samo informatičkim stručnjacima.
Generičke su kompetencije koje nastavni predmet Osnove informatike u učenika razvija i potiče:
– kreativnost stvaranjem digitalnih uradaka
– donošenje odluka pomoću IKT-a
– informacijska i digitalna pismenost uporabom različite tehnologije povezujući simbole, pojmove i aktivnosti
– osobna i društvena odgovornost u korištenju digitalnom tehnologijom (opasnosti i zaštita na internetu, korištenje različitim društvenim platformama, objavljivanje sadržaja na internetu, internetska kupnja i sl.)
– komuniciranje u digitalnom okružju
– iskazivanje mišljenja i djelovanja međusobno se poštujući i uvažavajući u digitalnom okružju
– snalaženje pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije učenjem na daljinu i korištenjem asistivnom tehnologijom u svakodnevnom životu.
Primjerenom pedagoškom praksom, koja naglašava konstruktivistički pristup učenju te stavlja učenika u središte procesa učenja, treba razvijati navedene kompetencije, ali i samostalnost, samopouzdanje i odgovornost. Iskustva učenja moraju se temeljiti na uvjerenju da učenici najbolje uče aktivno sudjelujući, da su uz svoju kreativnost spremni uložiti veliki trud te da su timski rad i suradnja snažna motivacija za učenje.
Sadržaji iz nastavnog predmeta Osnove informatike trebaju se usvajati tijekom školovanja, pri čemu bi se trebalo koristiti načelom spiralnog modela prema kojemu se znanje stečeno na nižim stupnjevima obrazovanja proširuje i produbljuje na višima. Znanja, vještine i stavovi usvojeni u Informatici podrška su svim ostalim predmetima i međupredmetnim temama.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Učenjem i poučavanjem nastavnog predmeta Osnove informatike učenici će:
– postati informatički pismeni da bi se mogli samostalno, odgovorno, učinkovito, svrhovito i primjereno koristiti digitalnom tehnologijom te se pripremiti za učenje, život i rad u društvu koje se razvojem digitalnih tehnologija vrlo brzo mijenja
– odabirati i primjenjivati najprikladnije tehnologije ovisno o zadatku, području koji se rješava
– razvijati mišljenje, stvaranje novih pojmova, kreativnost i inovativnost uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije
– stjecati rutinu korištenja digitalnom tehnologijom i postupke rješavanja svakodnevnih problema
– učinkovito i odgovorno komunicirati i surađivati u digitalnom okružju
– odgovorno primjenjivati sigurnosne preporuke radi zaštite zdravlja učenika u svakodnevnom životu.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Tri su područja kojima će se realizirati ciljevi nastavnog predmeta Osnove informatike: informacije i digitalna tehnologija, digitalna pismenost i komunikacija i e-Društvo. Računalna znanost i upravljanje podatcima čine temelj informatičkog društva, a učenicima s teškoćama ili invaliditetom neophodna je jer im omogućuje bolje i aktivno funkcioniranje u društvu. Zato nastavni predmet Osnove informatike čine osnovna znanja i koncepti računalne znanosti te razumijevanje digitalnog prikaza, pohrane i prijenosa podataka uporabom računala, digitalnih uređaja ili mreža, što olakšava i korištenje potrebnim asistivnim tehnologijama. Navedeni se sadržaji izučavaju u području informacije i digitalna tehnologija. Također, neophodno je usvajati rutinu rješavanja problema prikladnim načinom za njihovo rješavanje s računalom i bez njega, a to se može primijeniti u drugim područjima i svakodnevnome životu.
Predmetno područje digitalna pismenost i komunikacija usko je povezano s ostalim područjima i daje temeljne digitalne kompetencije koje su neophodne za kvalitetnu primjenu tehnologije pri obavljanju svakodnevnih obveza, kao i za stjecanje kompetencija iz ostalih područje. Uporabom različitih informacijsko-komunikacijskih tehnologija za komunikaciju i suradnju omogućuje se razvijanje komunikacijskih i društvenih vještina koje su neophodne u današnje doba. Obilježje je tog područja razvijanje otvorenosti prema novim tehnološkim dostignućima u području informacijske i komunikacijske tehnologije i samostalniju uporabu vlastite asistivne tehnologije.
Predmetno područje e-Društvo temelji se na činjenici da živimo u informacijskome društvu u kojemu se digitalna tehnologija uvukla u sve pore života. Teme kao što su područje sigurnosti na mreži, zaštita podataka, elektroničko nasilje i briga o svojemu digitalnom ugledu razvijaju potrebne vještine korištenja i korake postupanja nužne za odgovorne sudionike digitalnog društva. Objavljivanje te dijeljenje podataka, sadržaja i izvora usmjeravajući i poštujući sva etička načela omogućuje većem broju ljudi stvaranje novih znanja i vrijednosti.
1. slika: Područja se međusobno isprepliću i dopunjuju
da bi ishodi predmeta bili ostvareni.
Predmetna se područja međusobno isprepliću i dopunjuju tako da pojedine sadržaje možemo razmatrati u više područja. Primjerice, temeljne koncepte rada računala ili mrežnih uređaja razmatramo u području informacije i digitalna tehnologija, ali i u području digitalna pismenost i komunikacija u kojoj je neophodno poznavanje mogućnosti uređaja da bismo mogli odabrati prikladno rješenje za određeni zadatak ili problem.
2. slika: Povezanost područja
Informacije i digitalna tehnologija
Najveća snaga računala krije se upravo u njihovoj sposobnosti brze i sigurne pohrane te obrade velikih količina podataka. Traženje, dohvaćanje informacija iz različitih izvora i zbirki podataka temelj su današnje uporabe digitalne tehnologije. Stoga je važno prepoznati obrasce digitalnog prikazivanja različitih vrsta podataka kao što su brojevi, tekst, zvuk, slike i video. Primjenom vizualizacije i simulacije za prikazivanje pojednostavljenih modela rada računala doprinosi se uporabi digitalne tehnologije kao asistivne tehnologije primjenjive u različitim situacijama. Važno je poznavati osnove rada na računalu i pojedinim uređajima, način pohrane podataka te načine prijenosa digitalnih informacija da bi se postigla samostalnost učenika za obrazovne aspekte i za vlastite potrebe.
Digitalna pismenost i komunikacija
Digitalna pismenost i komunikacija obuhvaća poznavanje mogućnosti hardverskih i softverskih rješenja te razvijanje vještina suradnje i komunikacije u internetskom okružju. Poznavanje mogućnosti aktualne tehnologije i računalnih programa preduvjet je za korištenje digitalnom tehnologijom te njezinu učinkovitu primjenu u različitim područjima. Digitalnu pismenost nužno je razvijati od najranije dobi sukladno mogućnostima učenika i tijekom školovanja da bi učenici bili pripremljeni za život u digitalnom društvu. Različiti programi za komunikaciju i suradnju omogućuju učenicima razvijanje komunikacijskih i društvenih vještina, razmjenu iskustava razvijajući pritom toleranciju, poštovanje različitosti te uvažavanje tuđih stavova. Stalnim usavršavanjem te kompetentnom i kreativnom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije učenici preuzimaju aktivnu ulogu u stvaranju svojih pozitivnih digitalnih tragova. Pozitivan stav i otvorenost prema novim tehnološkim dostignućima omogućit će jednostavniju prilagodbu budućoj tehnologiji.
e-Društvo
Pristup digitalnom društvu pravo je svakog pojedinca, a ujedno i izvor mogućnosti za uporabu raznovrsnih e-usluga koje mu to društvo pruža. Digitalna tehnologija olakšava pristup obrazovanju, razonodi, kulturi i mnogim drugim uslugama te potiče aktivno sudjelovanje u demokraciji. Osim toga, mijenja metode, vrijeme i mjesto rada te nam omogućuje da budemo kreativniji i učinkovitiji u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Sudionici e-Društva trebaju se odgovorno, sigurno i učinkovito služiti internetom. Svaki e-građanin treba razumjeti što su osobni podatci i kako ih zaštititi, znati se zaštititi od prijevara, prijetnji i elektroničkog nasilja, reagirati na neprikladne oblike ponašanja, poštovati tuđu privatnost te znati gdje potražiti pomoć zbog neželjenih sadržaja ili kontakata. Učenici s teškoćama ili invaliditetom trebaju znati jasne načine i samostalno odabrati korake postupanja u slučaju doticanja s neželjenim sadržajem, elektroničkim nasiljem i sl.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF A.2.1. Učenik razvrstava digitalnu tehnologiju. | – u sigurnome digitalnom okružju razvrstava digitalnu tehnologiju: računalo, mobilni uređaj, tablet ili komunikator | – odabire primjerenu digitalnu tehnologiju i koristi se njom uz primjeren stupanj podrške |
– ispravno se koristi digitalnim tehnologijama koje mu olakšavaju svakodnevni život – povezuje digitalnu tehnologiju s aktivnosti ili vlastitom potrebom u obavljanju svojih svakodnevnih aktivnosti – odabire digitalnu tehnologiju radi rješavanja zadatka iz svakodnevnog života | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – digitalna tehnologija, ispravno korištenje digitalnom tehnologijom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U sigurnom digitalnom okružju, uz primjeren stupanj podrške, učenik odabire različite digitalne tehnologije koristeći se karticama sa slikama digitalnih uređaja i tehnologije (tablet, stolno računalo, daljinski upravljač, zvučnici) i služi se uređajima za olakšavanje svakodnevnog života. Učitelj potiče na primjereno ponašanje u korištenju digitalnim uređajima (primjerice, odlaganje digitalnog uređaja na stol, a ne na prostor za sjedenje, nekonzumiranje hrane i pića dok se koristi digitalnim uređajima). Naglašava razliku u radu različitih digitalnih uređaja te njihove razlike i posebnosti koristeći se različitim uređajima ovisno o funkciji i potrebi u aktivnosti da bi učenici prepoznali funkcionalnost i važnost različitih edukativnih igara u svakodnevnom životu, primjerice Memory, povuci i spusti, igra razvrstavanja. Učitelj potiče učenike na ispravno korištenje digitalnim uređajima (demonstriranje uključivanja i isključivanja, rukovanje digitalnim uređajima). Prikazuje učenicima konkretne primjere nezgoda nepravilnog korištenja digitalnim uređajima i upozorava na njih te potiče na dobre primjere ispravnog korištenja (prikazuje animirani film). Korištenjem digitalnim tehnologijama stvara se navika za primjenu digitalnih uređaja u rješavanju zadataka iz svakodnevnog života. | ||
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF A.2.2. Učenik prepoznaje oblike digitalnih sadržaja. | – odabire primjerene digitalne obrazovne sadržaje iz praktičnog korištenja (tekst, slike, audiozapisi i videozapisi) – odabire primjeren digitalni uređaj za stvaranje ili snimanje digitalnih sadržaja – izdvaja digitalne sadržaje prema učenju na konkretnim primjerima koji su dostupni u školi i u svakodnevnom životu | – uz primjeren stupanj podrške odabire primjerene digitalne sadržaje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabiranje primjerenih digitalnih sadržaja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uz primjeren stupanj podrške učenik pregledava edukativne digitalne sadržaje i sadržaje prema vlastitom izboru iz svakodnevnog života na različitim digitalnim uređajima (stvaranje popisa pjesama i pregledavanje videozapisa). Razvrstava te sadržaje prema oblicima na tekst, sliku, audio i video. Primjenjuje iskustveno učenje s konkretnim primjerima koji su dostupni u školi (pronalazi odgovarajući video o sadnji biljaka i održavanju biljaka). Odabire digitalni uređaj s oblikom digitalnog sadržaja koji se njima može izraditi. Sastavlja popis i označava koji su digitalni uređaji i sadržaji korišteni u određenom primjeru. Pravilno odabire digitalne tehnologije pri izboru željenoga digitalnog sadržaja (za slušanje glazbe služi se zvučnicima ili slušalicama, a za čitanje e-slikovnica odabire tablet umjesto pametnog telefona zbog preglednosti teksta). Pomoću digitalnih alata koristi se vježbama za motoriku (klikni mišem, pisalica, glaskalica…) i digitalnim sadržajima koji će ga voditi u vježbama. | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF B.2.1. Učenik se koristi digitalnim obrazovnim sadržajima na razini prepoznavanja i povezivanja. | – koristi se digitalnim obrazovnim sadržajima – povezuje predložene digitalne obrazovne sadržaje sa sadržajima iz svakodnevnog života – koristi se njima kao pomoći pri učenju | – izvodi osnovne radnje u digitalnim obrazovnim sadržajima na razini povezivanja sadržaja iz svakodnevnog života – koristi se ponuđenim digitalnim obrazovnim sadržajima kao pomoći pri učenju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba miša i tipkovnice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U digitalnim obrazovnim sadržajima učitelji trebaju posvetiti pozornost na primjerenost sadržaja i zaštitu učeničkih osobnih podataka. Uz primjeren stupanj podrške treba uvježbavati upotrebu miša, tipkovnice, zaslona osjetljivog na dodir na digitalnim uređajima (komunikator, tablet, računalo). Učitelji odabiru programe i oblike multimedijskih sadržaja u skladu s opremljenosti škole i primjerenosti učenicima za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života (učenje slova, riječi, brojeva, primjerice, mrežne aplikacije ICT AAC). Učitelji odabiru digitalne obrazovne sadržaje koji ne zahtijevaju prijavu učenika zbog zaštite učeničkih osobnih podataka te ih učenici rješavaju uz primjeren stupanj podrške (dopunjavanje slova, riječi i rečenica, pitanja i odgovori, nizovi, računanje, snalaženje u unutarnjem i vanjskom prostoru, razlikovanje kućanskih predmeta za pojedine svrhe i sl.). | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF B.2.2. Vrlo jednostavnim radnjama učenik izrađuje jednostavne digitalne sadržaje. | – stvara digitalne sadržaje vrlo jednostavnim radnjama služeći se mišem, tipkovnicom ili zaslonom osjetljivim na dodir | – izrađuje jednostavne digitalne sadržaje – izvodi jednostavne radnje u programu za izradu jednostavnoga digitalnog sadržaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – program za izradu jednostavnoga digitalnog sadržaja i jednostavni digitalni rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj odabire odgovarajuće uređaje i programe za stvaranje digitalnih sadržaja primjerene učenicima. Izrada digitalnih sadržaja najčešće počinje izradom digitalnog crteža. Učenici se mogu koristiti uređajima s dodirnom plohom tako da mogu crtati prstima ili olovkom ako im to više odgovara. Predlaže se uporaba programa koji nude najjednostavnije radnje i djelomično gotova rješenja da bi pomogli učeniku u izradi jednostavnih digitalnih sadržaja (mrežne bojanke, mrežno crtanje, osmišljavanje crteža koristeći se različitim alatima programa za crtanje, izradu pozivnice ili čestitke). | ||
| C. e-Društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF C.2.1. Učenik se pažljivo koristi informacijskom i komunikacijskom opremom i štiti svoje osobne podatke. | – brine se o osobnom računalu ili mobilnom uređaju – uključuje i isključuje osobno računalo ili mobilni uređaj (tableti, mobiteli) | – odabire svoje osobne podatke – opisuje uz slike (pokazivanjem ili ponašanjem) da svoje osobne podatke ne smije dijeliti s nepoznatim osobama |
– priključuje/isključuje uređaje na napajanje (punjač) – odabire i upisuje svoje osobne podatke (ime, prezime, adresu, fotografiju i broj telefona) | – pravilno uključuje i isključuje digitalne uređaje (računalo, mobilni uređaj, tablet) te ih priključuje na napajanje (punjač) i isključuje s napajanja – odabire i upisuje svoje osobne podatke (ime, prezime, adresu, fotografiju, broj telefona) | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – informacijsko-komunikacijska tehnologija, odgovorno korištenje digitalnom tehnologijom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenicima na primjeren način učitelj približava pojam osobnih podataka. Izdvaja osnovne osobne podatke na koje se učenik treba usmjeriti (ime i prezime, adresa, broj telefona ili mobitela i fotografije). Ističe učenicima da se osobni podatci ne daju nepoznatim osobama (primjerice, ispisivanjem na papirić pa bacanjem kroz prozor; sličicom zabrane crvenog X označavaju se podatci napisani na ekranu digitalnog uređaja i sl.). Upozorava da osobne podatke svojih prijatelja ne govore drugima. Pričanjem priča u slikama, stripovima, socijalnim pričama u slikama, igrama ili gledanjem animiranih filmova učenicima objašnjava pojam osnovnih osobnih podataka te kako se njima odgovorno koristiti. Upućuje učenike na to kako se pravilno uključuju i isključuju digitalni uređaji (računalo i/ili mobilni uređaj) koji su im dostupni u školi. Upozorava ih na odgovorno ponašanje i brigu o digitalnim uređajima (računalu i/ili mobilnom uređaju) dok se njime koriste. Ističe učenicima važnost čuvanja školske i osobne imovine te odgovornog ponašanja prema svojim i tuđim stvarima. | ||
| C. e-Društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF C.2.2. Učenik slijedi preporuke o zdravim navikama ponašanja tijekom rada na računalu i slijedi preporuke o količini vremena provedenog za računalom. | – primjenjuje zdrave navike ponašanja tijekom rada na računalu – slijedi preporuke o količini vremena provedenog za računalom – primjenjuje vježbe razgibavanja za računalom u skladu s mogućnostima izmjenjujući sjedenje i druge položaje | – primjenjuje zdrave navike ponašanja tijekom rada na računalu – opisuje koliko vremena provodi za računalom na slikovnom prikazu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ergonomske preporuke i vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče učenike da opišu koliko vremena provedu za računalom te istaknu potrebu tjelovježbe i zdrave prehrane služeći se slikovnim prikazima (odabiranje zdrave hrane, preporučeno vrijeme provedeno za računalom i sl.), obrazovnim videomaterijalima (tjelovježba i utjecaj tjelovježbe na zdravlje) ili igrama poput memorija (spajanje slike zdrave hrane s imenom) sl. Učenici prepoznaju zdrave navike ponašanja uz primjeren stupanj podrške. Opisuju poteškoće koje se javljaju nakon dugotrajnog vremena provedenog tijekom korištenje digitalnim uređajima u školi i u svakodnevnom životu slažući slikopriče, strip i sl. Izvode vježbe razgibavanja u skladu sa svojim mogućnostima. Pripremaju kratke vježbe za početak sata da bi se uvjerili da pojedini pokreti tijela opterećuju oči, kosti i mišiće te vježbe razgibavanja za kraj sata. Učitelj potiče učenike, u skladu s njihovim mogućnostima, na pravilno sjedenje za računalom te pravilno rukovanje mišem, tipkovnicom i zaslonom osjetljiv na dodir. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove informatike u dobnoj skupini od 11.do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF A.3.1. Učenik se koristi internetom kao mogućim izvorom nekih usluga i podataka. | – pretražuje informacije za svakodnevni život na internetu – pridržava se dogovorenih savjeta o pravilima korištenja internetom – posjećuje primjerene mrežne stranice – odabire različite mrežne preglednike i pokazuje kako se služi pronađenim informacijama | – odabire različite mrežne preglednike i koristi se internetom kao izvorom nekih usluga i podataka uz primjeren stupanj podrške |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – internet, mrežni preglednik, mrežna tražilica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik odabire mrežne preglednike i koristi se mogućnostima rada na internetu za izvršenje zadataka uz primjeren stupanj podrške. Učitelj se dogovara s učenicima o pravilima korištenja internetom (poster, plakat, slikovni prikazi i sl.). Uspoređuje stvarni svijet s internetom vodeći se pitanjima tko sve može stvarati različite sadržaje na internetu, je li sve na internetu istinito, kako to možemo znati i sl. (primjerice, učitelj prikazuje odabrani online dokumentarni film o lažnim vijestima prikladan za dob učenika). Upoznaje učenike samo sa stranicama primjerenog sadržaja i daje im detaljne upute za pretraživanje i vrednovanje pronađenog pomoću plakata, postera ili oznaka za konkretne primjere bliske razvojnoj dobi učenika. (primjerice, u razredu napravi popis sigurnih stranica na plakatu i označi ih zelenom kvačicom ili stranica koje nisu sigurne i označi crvenim X). Učenik upoznaje mrežni preglednik (Google Chrome, Microsoft Edge, Opera) i način rada odabranog preglednika, pretražuje podatke, slike i videozapise na preporučenim mrežnim stranicama (primjerice, gdje i kako najtočnije upisati pojam koji tražimo da dobijemo točan rezultat, kako možemo glasovno pretraživati, kako se pretražuju samo slike ili videozapis za traženi pojam, kako možemo napraviti oznake na željene stranice za brži pristup i sl.). Posjećuje i istražuje neke od preporučenih stranica s informacijama koje im mogu pomoći u svakodnevnom životu (primjerice, kuharica, e-knjige, tjelovježbe, online štoperice, karte i navigacija). Odabire informaciju među više pronađenih s obzirom na upute za pretraživanje. Služi se pronađenim informacijama za izvršavanje različitih zadataka (primjerice, online štopericom za mjerenje vremena provedenog za računalom). | ||
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF A.3.2. Učenik povezuje program s uporabom digitalne tehnologije. | – pronalazi pohranjene programe na digitalnoj tehnologiji – odabire programe na digitalnoj tehnologiji za zadatke i prepoznaje ih po njihovoj namjeni – prepoznaje u jednostavnim aktivnostima otvaranje različitih programa i služi se digitalnom tehnologijom (programom) prema uputi – prepoznaje da postoje upute različite namjene i da moraju biti precizne da bi uređaj radio ono što želimo – pokazuje nekoliko osnovnih programa kojima se koristi u radu s digitalnom tehnologijom | – odabire primjeren program digitalne tehnologije za svakodnevne aktivnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – programi na računalu, mape i datoteke na računalu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj upućuje učenike da pojam računalo obuhvaća bilo koji digitalni uređaj koji oni poznaju: stolno ili prijenosno računalo, tablet, mobitel, ostale mobilne uređaje te da se računala nalaze i u različitim drugim uređajima poput automobila, perilica rublja i sl. (primjerice, postavlja poster ili plakat o digitalnim uređajima u učionici i pokazuje ih na vizualnom prikazu). Učitelj se koristi konkretnim primjerima programa kojima su se učenici već koristili i povezuje ih s njihovom ulogom na računalu (crtanje, pisanje, kalkulator, alarm, navigacija, karte). Pokazuje primjere korištenja nekim programom da bi pokazao da programi moraju imati precizne upute da bi računalo radilo ono što želimo (primjerice, ako ne kliknemo dvoklik lijevom tipkom miša na fotografiju koju želimo otvoriti na računalu, ona se neće otvoriti). Učenici prepoznaju osnovne programe koji su instalirani na računalu, koji je program nužan da bi računalo radilo, a koji programi proširuju mogućnosti računala (primjerice, program za pisanje Word jest program za pisanje koji nam nudi različite mogućnosti pisanja, uređivanja teksta, dodavanja slika, ali nije nužan za rad računala. Alat fotografije nužan je i dolazi s osnovnim programima, bez njega ne bismo mogli pregledavati fotografije ni videozapise na računalu, internetski je preglednik nužan jer bez njega ne bismo mogli ići na internet i pretraživati podatke). Važno je ne inzistirati na stručnoj terminologiji, treba pojašnjavati učenicima uporabom konkretnih primjera na uređajima koji su im dostupni. | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF B.3.1. Učenik odabire uređaj i program za aktivnosti iz svakodnevnog života. | – odabire jednostavne programe i izvodi osnovne radnje u programima ili obrazovnim igrama, izdvaja uređaj za aktivnosti iz svakodnevnog života | – odabire jednostavne programe i primjereni uređaj za aktivnosti iz svakodnevnog života |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – programi na računalu, moje računalo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj odabire programe i oblike multimedijskih sadržaja u skladu s potrebama i mogućnostima učenika uz primjeren stupanj podrške. Ovisno o odabranom programu, učitelj odabire razinu složenosti digitalnog sadržaja koji učenici izrađuju uz primjeren stupanj podrške. Učitelj pomaže učenicima u odabiru digitalnog uređaja ili programa radi jednostavnijeg korištenja u svakodnevnom životu (primjerice, izrada jednostavnog sadržaja kombinacijom teksta i slike u programu za crtanje i/ili pisanje: izrada čestitke, plakata tematski povezanog s datumima koje škola obilježava). Učenici slušaju audiozapis te zapisuju riječi pjesme. | ||
| C. e-Društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF C.3.1. Učenik slijedi preporuke o pravilnom ponašanju pri korištenju sadržajima i uslugama na internetu. | – nabraja važnost odgovornog ponašanja – pokazuje na primjeru trajnost podataka objavljenih na internetu (digitalnih tragova) – traži pomoć odrasle osobe u koju ima povjerenja u mogućoj opasnosti od nepoznate osobe u virtualnom svijetu – prijavljuje nasilnu verbalnu komunikaciju, oblike i simptome elektroničkog zlostavljanja te opasnosti koje prijete pri susretu s nepoznatom osobom odrasloj osobi u koju ima povjerenja – odabire prihvatljive načine rješavanja problema – u nekim situacijama traži pomoći odrasle osobe (zna gdje može potražiti pomoć, razvija ozračje povjerenja i osnaživanja) | – uz pomoć učitelja nabraja važnost odgovornog ponašanja i neke opasnosti od nepoznate osobe u virtualnom svijetu te u nekim situacijama traži pomoć odrasle osobe – prijavljuje svaku nasilnu verbalnu komunikaciju, oblike i simptome elektroničkog zlostavljanja te opasnosti koje prijete pri susretu s nepoznatom osobom odrasloj osobi u koju ima povjerenja – odabire primjeren postupak prihvatljiva načina rješavanja problema |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zaštita osobnih podataka, smišljanje sigurne lozinke. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj upozorava učenike da svakim svojim boravkom na internetu ostavljaju digitalne tragove koje je lako pratiti (primjerice, izrađuje memory pogodi otiske životinje: učenici spajaju otisak životinje u snijegu sa životinjom čiji je otisak. Učitelj objašnjava učenicima da slijeđenjem tih otisaka možemo doći do životinje koja se sakrila u šumi i otkriti put kojim je išla). Naglašava im potrebu izbjegavanja komunikacije s nepoznatim osobama te kako se mogu zaštititi i potražiti pomoć odrasle osobe. Razgovara s učenicima o digitalnim tragovima koje sami ostavljamo i koje drugi objavljuju o nama (primjerice, izrađuje strip, animirani film, prezentaciju). Koristi se konkretnim primjerima digitalnih tragova o nekoj osobi koji su stari nekoliko godina (trajnost digitalnih tragova). Igra s učenicima igru s pastom za zube (jednom kad ju istisnete, ne može se vratiti u tubu – analogija sa sadržajem objavljenim na internetu i nemogućnošću njegova brisanja). Upoznaje učenike s opasnostima koje im prijete na internetu i povezuje ih s opasnostima iz stvarnog svijeta. Učenici osvješćuju da neka djeca na internetu znaju biti nasilna. Gledaju animirane priče prilagođene djeci, prepoznaju elektroničko nasilje i razgovaraju o primjerima elektroničkog nasilja, upoznaju načine sprječavanja i prevencije takva nasilja te što trebaju učiniti ako su žrtve nasilja. Učitelj ističe da je i virtualni svijet stvaran te da se moramo pristojno i odgovorno ponašati kad smo na internetu da bismo zaštitili sebe i druge. Treba ohrabrivati učenike da učiteljima ili roditeljima prijave svaku komunikaciju ili kontakt koji im se učini čudnim ili se zbog njega ne osjećaju dobro. Treba povezati pravila pristojnog ponašanja u razredu i na internetu, razvijati povjerenje i osnaživati učenike da znaju da se mogu obratiti učiteljima ako im zatreba pomoć. | ||
| C. e-Društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SK INF C.3.2. Učenik slijedi preporuke o preraspodjeli vremena u kojemu se koristi digitalnom tehnologijom u svakodnevnom životu. | – provodi primjereno vremensko ograničenje u radu s digitalnom tehnologijom – procjenjuje koliko vremena provede u virtualnome i stvarnom svijetu vodeći dnevnik u dogovorenom razdoblju – slijedi uputu vremenskog ograničenja boravka za računalom i primjenjuje preporuke o količini vremena pred računalom – primjenjuje tehnike razgibavanja tijekom i nakon rada na računalu, primjenjuje zdrave navike ponašanja za vrijeme rada na računalu | – prepoznaje i opisuje na slikama i ponuđenim primjerima, služeći se pričom, posljedice dugotrajnog boravka za računalom – primjenjuje zdrave navike ponašanja pri radu s računalom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ergonomske preporuke i vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici crtaju (ili odabiru na slici) predmete koji simboliziraju njihovu slobodnu aktivnost ili hobi. U završnom dijelu sata izlaze u školsko dvorište i igraju jednu od predloženih igara. Kod kuće učenici intervjuiraju roditelje o njihovu slobodnom vremenu (sadašnjemu te u doba djetinjstva) uz primjeren stupanj podrške. Mogu odigrati omiljenu računalnu igru, a zatim ići na zajedničku obiteljsku aktivnost na zraku. Učenici vode dnevnik o vremenu provedenom pred ekranom upisujući vrijeme početka i završetka u tablicu koju je napravio učitelj ili razredni plakat uz primjeren stupanj podrške (računalo, tablet, mobilni uređaj, TV i slično). Učenici s učiteljem uspoređuju vrijeme provedeno za računalom koje su pratili u dogovorenom razdoblju. Dogovaraju se o vremenskom ograničenju za rad na računalu, mogućoj uporabi specijaliziranih programa koji podsjećaju na razgibavanje i vrijeme provedeno za računalom (primjerice, štoperica, alarm). Izmjenjuju položaj tijela i dijelove tijela dok su za računalom (primjerice, okretanje glave od ekrana i pogled na danje svjetlo 20 sekundi). Učitelji prate vrijeme provedeno pred ekranom (računalo, mobilni uređaj, tablet, televizor). Učitelj pokazuje, a učenici primjenjuju ergonomska pravila i pravilan položaj tijela i dijelova dijela, izvode vježbe razgibavanja. Važna je dosljednost u primjeni dogovorenih pravila te kontrola u provođenju (primjerice, vizualna podrška konkretima ili aplikacijama unutar razreda). | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove informatike u
dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Osnove informatike prema svojem sadržaju pripada tehničkom i informatičkom području. Predmetna područja povezana su na sljedeći način:
– predmetno područje informacije i digitalna tehnologija povezana je s predmetnim područjem informacijska i komunikacijska tehnologija te s područjem tehnologija i tehnički sustavi te tvorevine
– predmetno područje digitalna pismenost i komunikacija povezana je s predmetnim područjem informacijska i komunikacijska tehnologija te s područjem tehnički dizajn i materijalizacija zamisli
– nastavno područje e-Društvo povezano je s nastavnim područjem značenje tehnike i informatike za pojedinca i zajednicu.
Za usvajanje generičkih znanja i vještina u nastavnom predmetu Osnove informatike nužna je usvojenost različitih kompetencija iz svih područja međusobnih tema i predmeta. Važno je postići dobru vremensku usklađenost stjecanja pojedinih kompetencija u svakom ciklusu o čemu se brinu učitelji svake škole. Povezanost s ostalim područjima:
Generička znanja i vještine iz nastavnoga predmeta Informatika imaju izravan utjecaj na sve međupredmetne teme.
F. Učenje i poučavanje nastavnog predmeta
Organizacija učenja i poučavanja
Kurikul koji je temeljen na ishodima učenja umjesto na propisanim sadržajima omogućuje realizaciju učenja i poučavanja usmjerena na svakog učenika i razvijanje njegovih potencijala. On pruža fleksibilnost u poučavanju i daje slobodu učiteljima u osmišljavanju procesa učenja i poučavanja. Ishodi su definirani tako da omogućuju učitelju odlučivanje o redoslijedu i vremenu potrebnom za njihovo usvajanje te odabir programa kojima će se koristiti da bi se učenicima olakšao svakodnevni život uz digitalne tehnologije. Izborom sadržaja i metoda rada moguće je istodobno ostvariti više ishoda. Pritom je moguće aktivnosti i sadržaje ishoda prilagoditi potrebama i interesima učenika, razreda i škola.
Za kvalitetnu realizaciju učenja i poučavanja važna je pravilna organizacija nastavnog sata i izbor metoda poučavanja prilagođenih psihofizičkom razvoju djeteta i njegovim potrebama u svakodnevnim aktivnostima.
Najsnažniji čimbenik koji utječe na učenje jest motivacija i širok izbor mogućnosti. Motivacija se može postići aktivnim uključivanjem učenika u izbor sadržaja, digitalnih alata i programa, uključivanjem zanimljivoga, realnog konteksta koristeći se primjenjivim primjerima iz svakodnevnog života.
Iskustva učenja
Iskustva učenja nastavnog predmeta Osnove informatike polaze od učeničke iskustvene i praktične uporabe tehnologije i potrebe učenika na koju se nadograđuju teoretska i praktična znanja. U pristupu poučavanju važno je nove sadržaje uvijek nadograditi na učenička prethodna iskustva i znanja.
Iskustva učenja trebaju biti poticajna, a njihova svrha jasna i primjenjiva učenicima, što se postiže uključivanjem učenika u aktivnosti koje potiču razmišljanje, istraživanje i stvaranje primjerene psihofizičkom stanju učenika. Učitelji omogućuju takvo učenje osmišljavanjem konkretnih i jasnih zadataka i stvaranjem pozitivnog okružja u kojima učenici, uz primjeren stupanj podrške, rade s uređajima, programima i medijima prema zadanim uputama da bi takve zadatke ostvarili.
Interes djece i mladih za rad s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom usmjerava se u razvijanju kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života kao što je učinkovita i funkcionalna uporaba digitalne tehnologije, komunikacija, samostalnost u obavljanju svakodnevnih poslova, rješavanje jednostavnih problema, razvijanje samopouzdanja i osobni razvoj pojedinca. Učenike treba poticati na korištenje digitalnim tehnologijama radi olakšavanja i poboljšanja svakodnevnog života.
Učenje se odvija u interakciji s učiteljem, ostalim učenicima, partnerima u odgojno-obrazovnome procesu (roditeljima, stručnjacima, širom zajednicom) i digitalnim obrazovnim sadržajima. Stoga treba stvarati ozračje koje će u što većoj mjeri omogućuje različite interakcije.
Uloga učitelja
Učitelj je voditelj i suradnik učenicima u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva kojima će poticati i poučavati korisna znanja te razvijati sposobnosti. On je podrška, učeniku pomaže učiti i uči ga kako biti samostalniji te je i trener koji ih potiče da daju sve od sebe i svaki dan napreduju, odnosno budu sve bolji. Osmišljava odgojno-obrazovne aktivnosti koje trebaju pobuditi i držati pozornost, a istodobno biti prilagođene mogućnostima i interesima učenika. Učitelj treba potaknuti zanimanje i motivaciju učenika za uključivanjem u proces učenja i poučavanja da bi se postiglo i zadovoljstvo u učenju. Učitelj pokazuje poštovanje prema učeničkim zamislima i pomaže njihovoj razradi.
Učitelj u razredu stvara povoljnu društvenu klimu, odnosno otvorenu komunikaciju na temelju partnerstva, poštovanja, tolerancije, prihvaćanja i empatije. Štiti učenike od elektroničkog nasilja, omogućuje njihovo sudjelovanje u obrazovnome i školskom životu na temelju modela demokratskog društva građenog na načelima slobode, odgovornosti, suradnje i stabilnih zajedničkih pravila.
Prije uporabe neke digitalne tehnologije ili programa učitelji trebaju kritički procijeniti njihovu sigurnost i korisnost te odgovoriti na sljedeća pitanja:
1. Zašto ih odabirem?
2. Odgovara li moj odabir razvojnoj dobi i potrebama učenika?
3. Kako ću ih upotrijebiti?
4. Koje su mi tehničke, prostorne i materijalne pretpostavke potrebne prije upotrebe?
5. Jesam li pribavio potrebna dopuštenja (suglasnost roditelja i ravnatelja, softverske ili autorske licence)?
Nužno je stalno procjenjivanje, vrednovanje i davanje povratne obavijesti učenicima o njihovu uspjehu te pronalaženje mogućnosti za individualan rad.
Stalnim stručnim usavršavanjem učitelj upoznaje inovativne metode rada da bi odgovorio na potrebe današnjih učenika i suvremenog društva. Kvaliteti učenja i poučavanja doprinijet će samorefleksija učitelja o djelotvornosti njegove pripreme, izvođenja poučavanja, korištenih metoda i postupaka rada, njegovih komunikacijskih i socijalnih vještina važnih za daljnje uspješnije planiranje služeći se stručnom literaturom i primjenjujući iskustva kolega.
Učitelj pomaže učenicima prepoznati, razvijati, precizirati, učvrstiti i proširiti znanja, vještine i vrijednosti koje će im biti potrebne za snalaženje u aktivnostima svakodnevnog života s posebnim naglaskom na digitalne kompetencije kao ključne kompetencije europskoga građanina.
Mjesto i vrijeme učenja
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove informatike nužno se organizira u umreženoj računalnoj učionici spojenoj na internet. Broj učenika u grupi i opremljenost učionice trebaju biti u skladu s Državnim pedagoškim standardom. Optimalna organizacija rada predviđa radno mjesto s računalom i drugim digitalnim tehnologijama primjerenim za svakog učenika (komunikatori, prilagođene tipkovnice, switchevi i sl.). Računala i asistivna tehnologija u učionici trebaju biti takve da omogućuju izvođenje svih potrebnih programa te pohranjivanje materijala potrebnih za izvršavanje svih ishoda učenja. Na računalima trebaju biti instalirani svi potrebni programi koji imaju odgovarajuće licence i mogućnost priključivanja asistivne digitalne tehnologije za učenike s teškoćama. Održavanje funkcionalnosti informatičke učionice osigurava se prema preporukama učitelja.
Osim u fizičkom okružju učenje se može odvijati i na daljinu, u različitim digitalnim obrazovnim okružjima. Učenje u digitalnom okružju obogaćuje se i dopunjava dodatnim sadržajima, aktivnostima ili komunikacijom sa stručnjacima koji nisu prisutni na nastavnom satu, a podrška na daljinu će im olakšati aktivnosti koje obavljaju u svakodnevnom životu. Učenje i poučavanje informatike treba organizirati tako da učenici kontinuirano razvijaju vještine uporabe IKT-a te stječu nove kompetencije.
Materijali i izvori
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta Osnove informatike treba se koristiti raznovrsnim materijalima, sadržajima i izvorima učenja za svrhovito i učinkovito učenje i poučavanje. Samostalno ih bira učitelj radi usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda, brinući se o tome da su podrška učeniku i omogućuju razvoj vještina i znanja iz svakodnevnog života. Učitelj odabire one sadržaje i programske alate koji potiču motivaciju i kreativnost učenika.
U učenju i poučavanju učitelji i učenici, uz primjeren stupanj podrške, mogu se koristiti:
– sadržajima za uvježbavanje, primjenu znanja i samoprocjenu kao što su obrazovne igre, kvizovi, programi i okružje za izradu obrazovnih sadržaja i igara
– programima i okružjima za razvoj pojedinih područja znanja kao što su alati za simulaciju i vizualizaciju
– izvorima znanja, repozitorijima i digitalnim sadržajima za učeničko istraživanje
– programima i okružjima za stjecanje digitalne pismenosti i poticanje kreativnosti učenika kao što su različiti multimedijski alati za izradu digitalnih sadržaja, razvoj i predstavljanje ideja
– hardverskim i softverskim rješenjima asistivne digitalne tehnologije
– dodatnim didaktičkim sredstvima koja omogućuju učenje igrom.
Učitelj pri izradi svojih digitalnih obrazovnih sadržaja aktivno sudjeluje u stvaranju baza otvorenih sadržaja i scenarija učenja dijeleći i koristeći se dijeljenim sadržajima.
Grupiranje učenika
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove informatike održava se u informatičkim učionicama u skladu s Državnim pedagoškim standardom. Učenici se mogu grupirati u manje skupine, što je pogodno za poučavanje koje potiče heurističke metode, metode istraživanja, metode samostalnog rada, ali i suradničke metode. Takvim načinom rada omogućuje se kvalitetnije praćenje napretka pojedinca i pravodobno uočavanje nerazumijevanja ili pogrešnih razumijevanja u učenika. Formiranje skupina učenika definira se kurikulom škole, po mogućnosti tako da svaki učenik ima svoje radno mjesto s računalom. Važno je poticati suradnički rad među učenicima u razredu i izvan razreda pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije radi stvaranja poticajnog okružja za učenje u kojem učenik ima na raspolaganju niz strategija učenja te prepoznaje kad će suradnja poboljšati njegov rad te mu različito doprinijeti.
Unutar skupine grupiranje se odvija prema sklonostima i potrebama učenika i učiteljevoj procjeni usvojenosti znanja i razvijenosti vještina, a prema načelima izbornosti i inkluzije. Učenici mogu i individualizirano i samostalno raditi na rješavanju nekog problema te na određenim temama i projektima, što je potrebno u radu s učenicima s posebnim potrebama.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje predstavlja složen proces koji se zasniva na poznavanju i razumijevanju:
– kurikulom definiranih odgojno-obrazovnih ciljeva, ishoda i očekivanja
– mogućnosti, dosega i ograničenja pojedinih pristupa, oblika i metoda vrednovanja
– procesa učenja, konteksta učenja i osobitosti učenika.
Vrednovanje procesa učenja i usvojenosti ishoda označava postupke prikupljanja i analiziranja informacija te donošenja profesionalnih procjena o učeničkome učenju i rezultatima učenja.
Učenicima vrednovanje predstavlja osjetljivo područje koje može značajno odrediti njihovu motivaciju za učenje, pristup učenju, pa čak i voljnost za sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu. Roditeljima vrednovanje učenika pomaže u razumijevanju postignuća njihove djece te im daje smjernice o tome kako ih podržati i usmjeravati.
Vrednovanje treba biti usko povezano, usklađeno te osmišljeno i planirano istodobno s učenjem i poučavanjem. Treba postojati jasna povezanost između ishoda koje učenici ostvaruju i aktivnosti kojima će se to postići (konstruktivno poravnanje). Učenje, poučavanje i vrednovanje valja temeljiti na razumijevanju i uvažavanju te postaviti tako da učeniku omogućuju razvoj kompetencija i napredak u izvedbi tijekom vremena u korištenju računalom i asistivnom tehnologijom u svakodnevnom životu. Pritom je potrebno osigurati da svi navedeni procesi uzimaju u obzir složenost ishoda definiranih kurikulom nastavnog predmeta Osnove informatike te da budu prilagođeni različitim potrebama, iskustvima i mogućnostima učenika.
Predmetni kurikul Osnove informatike obuhvaća tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje, vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje treba biti pažljivo osmišljeno da bi omogućilo prikupljanje valjanih, konkretnih i specifičnih informacija o procesima učenja učenika i pružilo konstruktivnu i učenicima i roditeljima smislenu povratnu informaciju o njihovu napredovanju u specifičnim aspektima učenja i razvoju tijekom odgojno-obrazovnoga procesa.
U procesu vrednovanja za učenje najčešće se primjenjuju metode kao što su rubrike, zabilješke, učeničke mape, opažanja učenika tijekom individualnoga rada ili rada u skupinama.
Povratna informacija treba biti usmjerena i na proces učenja, a ne samo na njegove rezultate. Nužno je, osim prepoznavanja poteškoća s kojima se učenik susreće, prepoznati i njihove uzroke (primjerice, primjena neprikladnih strategija učenja, strategije regulacije negativnih emocija) te ponuditi učeniku načine kako svladati poteškoće.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku učitelja. Važna je snažna potpora učitelja koji pruža učeniku kvalitetnu povratnu informaciju o njegovu učenju i postignućima, a učenik treba postupno postajati uspješniji u samovrednovanju vlastitog učenja i postignuća. Učitelj pomaže učeniku razumjeti kriterije za samovrednovanje, vodi proces samorefleksije i pomaže pri donošenju odluka kako unaprijediti učenje.
Moguće su sljedeće metode i tehnike vrednovanja kao učenja u nastavnom predmetu Osnove informatike, a prilagođuju se poteškoćama učenika:
– ljestvice procjene
– interaktivne lekcije, zadatci ili simulacije
– digitalni dnevnici učenja kao dopuna učeničkim e-portfolijima
– izlazne kartice (exit ticket)
– učenici daju sebi i učiteljima jednostavnu povratnu informaciju (primjerice, razumio sam, trebam još malo učiti, nisam razumio)
– samorefleksija i samovrednovanje.
Povratna informacija nužna je za razvoj vještine praćenja i vrednovanja procesa učenja, a treba biti neposredna i pravodobna te učenika i roditelja informirati o njegovoj učinkovitosti.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje naučenog važan je dio sustava vrednovanja koji zajedno s vrednovanjem za učenje i vrednovanjem kao učenjem čini skladnu cjelinu. Vrednovanje naučenog daje informaciju o postignućima u određenim fazama odgojno-obrazovnoga procesa i govori o ostvarenju ishoda. Vrednovanje naučenog rezultira opisnom ocjenom.
U izboru metoda vrednovanja učitelj treba voditi računa ne samo o tome koje su metode primjerene i praktične za ispitivanje usvojenosti određenih ishoda već i o tome koliko su primjerene dobi i potrebama učenika. Metode trebaju biti raznolike da bi se učenicima pružila prilika za pokazivanje usvojenosti ishoda na način koji je za njih najpogodniji za kvalitetnu i vjerodostojnu informaciju o procjeni učeničkih postignuća. To mogu biti sljedeće metode:
– pisane provjere znanja i vještina
– usmene provjere
– opažanje izvedbe učenika u nekoj od aktivnosti ili praktičnom radu
– analiza učeničke mape (tzv. portfolija)
– analiza učeničkih izvješća (primjerice, o provedbi pokusa, učeničkog projekta), različitih uradaka i dr.
Učitelj provodi vrednovanje naučenog kad procijeni da je važno u određenim fazama odgojno- obrazovnoga procesa. Informacijom prikupljenom vrednovanjem naučenog učitelj se treba koristiti i za poticanje budućeg učenja i za jačanje motivacije učenika za učenje.
Sastavnice vrednovanja
Kao sastavnice vrednovanja u posebnom kurikulu nastavnoga predmeta Osnove informatike predlažu se:
– usvojenost znanja
– digitalni sadržaji i suradnja.
Sastavnica usvojenost znanja uključuje ocjene za činjenično znanje razumijevajući koncepte, opisujući, imenujući, označujući, izdvajajući, objašnjavajući, pokazujući, svrstavajući i poznajući ishode.
Sastavnica digitalni sadržaji i suradnja uključuje opisne ocjene za odabir primjerenih programa iz svakodnevnog života, vještinu uporabe programa i digitalne tehnologije, komuniciranje u timu, suradnju na projektu, preoblikovanje, uspoređivanje svojih radova, odgovornost, samostalnost i promišljenost pri uporabi tehnologije te kvalitetu digitalnog uratka.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
Vrednovanjem predmetnih kurikula osiguravaju se dodatni uvjeti za razvojno i fleksibilno planiranje napretka učenika, što znači još kvalitetnije usklađivanje razvojnih osobitosti učenika s očekivanim ishodima učenja radi razvoja učeničkih kompetencija (općeobrazovnih, strukovnih). Takav pristup otvara nove mogućnosti za napredak učenika u cjeloživotnom obrazovanju, zadovoljstvo učitelja i, naravno, roditelja/skrbnika učenika, a time i škole te obrazovnog sustava u cijelosti.
POSEBNI NASTAVNI PROGRAM
ZA STJECANJE KOMPETENCIJA U AKTIVNOSTIMA SVAKODNEVNOGA ŽIVOTA I RADA ZA UČENIKE S POREMEĆAJEM IZ SPEKTRA AUTIZMA
UVOD
Prema Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK, 2011.) cilj je posebnoga nastavnog programa omogućiti učenicima stjecanje znanja, razvijanje sposobnosti i vještina potrebnih za što neovisnije svakodnevno življenje i što aktivnije uključivanje u neposredno društveno okružje te život u zajednici. Stoga je za učenike s teškoćama u razvoju, s ciljem razvoja i ostvarenja njihova potencijala, nužna prilagodba odgojno-obrazovnoga procesa te potpora različite vrste i razine, sukladno njihovim individualnim sposobnostima i posebnostima.
S tim u svezi, tijekom cijeloga odgojno-obrazovnog procesa neophodno je uvažavati sociokognitivne, komunikacijske i senzornointegrativne osobitosti učenika s poremećajem iz spektra autizma (na području mišljenja, percepcije, jezika i govora, motorike, emocija, ponašanja i sl.) te sukladno tome prilagoditi odgojno-obrazovne strategije i metodičko-didaktičke postupke s naglaskom na preoblikovanje i smanjivanje nepoželjnih oblika ponašanja, kao i na stvaranje strukturiranih uvjeta u smislu preventivnog djelovanja.
Donošenje posebnih kurikula u sklopu ovoga posebnoga programa prelazak je na kompetencijski sustav i učenička postignuća (ishode učenja) usmjerena na sposobnosti, razvojne osobitosti i učenikove druge jake strane. Svaki kurikul sadržava svrhu i opis predmeta, odgojno-obrazovne ciljeve učenja i poučavanja, strukturu (organizacijska područja), odgojno-obrazovne ishode, razradu ishoda s pokazateljem razine usvojenosti »dobar« (služi kao okvir prilikom procjene usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinog ishoda), sadržaje i preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda, povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama, učenje i poučavanje predmeta te vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
OBVEZNI DIO
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA
A. Svrha i opis predmeta
Tjelesna i zdravstvena kultura (u daljnjem tekstu: TZK) provodi se u cijeloj vertikali odgojno-obrazovnoga sustava Republike Hrvatske te je uz izvannastavne i izvanškolske (kineziološke/sportske) aktivnosti sastavni dio tjelesnoga i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja. Temelji se na usvajanju i usavršavanju kinezioloških motoričkih vještina, znanja i navika koje pridonose zadovoljavanju osnovne ljudske potrebe za kretanjem; razvoju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti; sudjelovanju u elementarnim i naprednim kineziološkim/sportskim programima te stvaranju kritičkog promišljanja i pozitivnog stajališta prema tjelesnom vježbanju, zdravlju i zdravom načinu življenja uz podršku ili bez podrške. Time se stječu temeljne kompetencije, poglavito one koje proizlaze iz potrebe primjerenoga i stalnog prilagođivanja novim radnim i životnim uvjetima su kod učenika s poremećajem iz spektra autizma posebno izražene.
Stručne i znanstvene spoznaje za ovaj predmet proizlaze iz znanstvenog područja kineziologije, odnosno iz njezinih znanstvenih grana kao što su kineziološka edukacija, kineziologija sporta, kineziološka rekreacija, kineziološka antropologija, kineziterapija i prilagođena tjelesna aktivnost.
Kineziterapija i prilagođene tjelesne aktivnosti dominante su grane koje se provode u radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma.
Prema Nastavnom planu posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma ovaj je kurikul namijenjen učenicima s poremećajem iz spektra autizma u dobi od 7. do 21. godine života.
Ustroj odgojno-obrazovnih skupina u rasponu je od 7. do 10. godine, 11. do 15. godine i od 16. do 21. godine.
U definiranju opisa i odgojno-obrazovnih ciljeva učenja, poučavanja i vježbanja značajne su spoznaje o utjecaju programiranoga tjelesnog vježbanja na razvoj i održavanje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti koja se prilagođuju učenicima s poremećajem iz spektra autizma prema senzitivnim zonama rasta gdje se uzima u obzir i kronološka i biološka dob učenika.
Nastavni predmet TZK omogućuje da učenici bolje upoznaju svoje tijelo uz podršku ili bez nje, njegovo funkcioniranje, prednosti i ograničenja, da budu potaknuti i prepoznaju važnost cjeloživotnoga tjelesnog vježbanja za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja; potiče skladan rast i razvoj organizma te pravilno tjelesno držanje i smanjenje posturalnih nedostataka; pridonosi kontroliranom povećanju radnih sposobnosti, uspjehu u učenju te osobnome i socijalnom razvoju.
U sklopu područja kineziterapije i prilagođenih tjelesnih aktivnosti omogućuje se povećanje socijalne inkluzije, razvija se sposobnost donošenja odluka i rješavanja situacijskih problema, motoričko planiranje, razvija se samopouzdanje, samopoimanje, upornost, kontinuiranost i dosljednost te mnoga pozitivna psihička obilježja učenika. Znanje i vještine kojima se stječu te navike koje se razvijaju u ovome nastavnom predmetu potiču praktičnost, solidarnost, osjećaj odgovornosti, razvijanje moralnih vrijednosti i samopoštovanje te prihvaćanje različitosti u grupi i povećanje ekstrinzične kinestetičke osjetljivosti.
U širokom rasponu vrijednosti, nastavni predmet TZK pridonosi i upoznavanju s pravilima i prilagodbama ponašanja te razvoju socijalne kohezije, povjerenja s učiteljem, učenicima i ostalim dionicima u provedbi TZK-a. TZK ima važno mjesto i u Nacionalnom programu sporta u smislu pravodobnog prepoznavanja i usmjeravanja učenika u odgovarajuće izvannastavne i izvanškolske kineziološke/sportske aktivnosti koje odgovaraju razinama njihovih individualnih kognitivnih, motivacijskih i psihofizioloških mogućnosti ili osobitosti.
Svaka odgojno-obrazovna razina i ciklus temelji se i nastavlja na usvojena kineziološka motorička znanja i vještine, što omogućuje povezano i učinkovito djelovanje na antropološka obilježja učenika. Sadržaji ovog predmeta, promicanjem primjerenog ponašanja i prihvaćanjem općeljudskih vrijednosti, značajni su odgojni čimbenici te upućuju na nenasilno rješavanje sukoba, razvijaju sposobnost ovladavanja i upravljanja ostalim neprimjerenim oblicima ponašanja te pridonose emocionalnoj samoregulaciji.
Nastavni predmet TZK za učenike s poremećajem iz spektra autizma nudi primjerene sadržaje za dva osnovna pristupa:
a) hiperstimulativni razvoj: integrativni pristup multidisciplinarnog tima potican u skladu s razvojnim miljokazom
b) rasterećivanje psihomotornog nemira fizičkom aktivnošću: prilagođeni individualni pristup za učenike s poremećajem iz spektra autizma gdje su sadržaji planski određeni i gdje je učinkovit način aktivnog odmora.
Na temelju navedenog, TZK je jedan od bitnih činitelja zdravlja te pridonosi razvoju i održavanju osobnosti učenika s poremećajem iz spektra autizma, osvješćuje važnost prevencije nastanka pretilosti, posturalnih nedostataka, prilagodljivoga lokomotornog sustava radi bolje kvalitete života i ostalih povezanih bolesti koje nastaju zbog popratnih teškoća pravilnim tjelesnim držanjem smanjene su mogućnosti nastanka ozljeda ili bolnih sindroma te time TZK pozitivno utječe i na cjelovit antropološki status učenika.
Stručnim i znanstveno utemeljenim tjelesnim vježbanjem ostvaruje se značaj tjelesnoga i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja u oblikovanju pozitivnog stajališta prema tjelesnom vježbanju, zdravlju i kvaliteti življenja.
U odgojno-obrazovnom procesu i nastavi predmeta TZK važno je poticati učenike na tjelesnu aktivnost u zatvorenim i na otvorenim prostorima pojedinačno, u paru ili grupi. Primjerenost sadržaja ovog predmeta doprinos je kvaliteti odgoja i obrazovanja za učenike s poremećajem iz spektra autizma, a čijim posredovanjem mogu i trebaju imati prilike osobnog rasta i razvoja uvažavajući njihove različitosti i sposobnosti. Osiguravanjem primjerene potpore učenicima s teškoćama u razvoju i dugotrajnim zdravstvenim ograničenjima omogućuje se njihovo smisleno sudjelovanje u životu razreda i škole. Ta se potpora očituje u strukturi nastavnog sata, uređenju prostora, neposrednom interakcijom s učenicima i modificiranjem komunikacijskih obrazaca prema socioemocionalnim, komunikacijskim, ponašajnim i zdravstvenim potrebama učenika. Tjelesna i zdravstvena kultura svojom odgojnom komponentom potiče i pridonosi razvoju samopoimanja i socijalnih kompetencija, potiče i podržava razvoj i održavanje motoričkih sposobnosti, prilagodbu u odnosu na prostor i druge osobe, stvara vještine za produktivno i kreativno provođenje slobodnog vremena, poučava vještinama igranja. Općenito, bavljenje tjelesnom aktivnošću pospješuje psihomotorne sposobnosti, funkcionalne sposobnosti, razvija i održava genski (ne)uvjetovane predispozicije i potencijale, kardiovaskularne kapacitete, senzorni i kognitivni razvoj kao nužne preduvjete učenja i poželjnoga društvenog ponašanja. Uključivanjem i sudjelovanjem u tjelesnim aktivnostima, učenici jačaju pojedine motoričke sposobnosti, lokomotorni sustav, prati se tjelesna težina, međumišićna koordinacija i povećava se kinestetička osjetljivost na ekstrinzične uvjete. Ujedno se poboljšavaju kognitivne, motoričke, socijalne i emocionalne karakteristike, potiče se samopoštovanje učenika, kontroliraju se rizici za nastanak bolesti i invaliditeta, vodi se računa o praćenju i promjeni prehrane i navika radi dugoročnog poboljšanja kvalitete života.
U planiranju sportskih i tjelesnih aktivnosti za djecu s poremećajem iz spektra autizma preporučuju se individualni sportovi ili terapije kao što su plivanje, jahanje, vožnja bicikla, pojedini elementi iz gimnastike i atletike, planinarenje, pojedini elementi iz joge te prilagođena tjelesna aktivnost s naglaskom na poboljšanje motoričkih sposobnosti i morfoloških karakteristike. U timskim sportovima naglasak je na učenju pojedinih elementa iz sportova s loptom i borilačkih sportova.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Zdravlje i ispravan tjelesni razvoj osnova su i preduvjet svake ljudske djelatnosti, stoga to odgojno-obrazovno područje ima posebnu vrijednost i ulogu u razvoju svih antropoloških osobitosti. Kod učenika s poremećajem iz spektra autizma treba poštovati i njihove popratne poteškoće u razvoju te provoditi načelo individualizacije tijekom tjelesnoga i zdravstvenog odgoja. Važno je da se tim učenicima, osim čuvanja i poboljšanja zdravlja, osiguraju i primjereni sadržaji koji će pridonositi ublaživanju, ispravljanju i mogućem otklanjanju popratnih poteškoća u razvoju:
– potpomagati i poticati skladan morfološki razvoj prema individualnim sposobnostima svakog učenika i zadovoljiti potrebu za kretanjem
– stjecati osnovna znanja, vještine i navike koje su potrebne za prilagodbu novim motoričkim aktivnostima
– kineziološkim operatorima i boravkom u prirodi (sunce, zrak, voda) utjecati na optimalan razvoj lokomotornoga, krvožilnog i dišnog sustava
– osposobiti učenike za slobodno i stvaralačko izražavanje te samokontrolu i samoprocjenu radi praćenja učinaka svojeg rada
– djelovati na razvoj pozitivnih svojstava osobnosti, volje i motivacije za aktivnost te utjecati na čimbenike koji djeluju na socijalizaciju i socijalnu prilagodbu
– omogućiti optimalan razvoj i održavanje psihomotornih, pojedinih spoznajnih i komunikacijskih sposobnosti s naglaskom na povećanje i poticanje motoričke ekspresivnosti
– poticati razvoj motoričkih sposobnosti, posebno razvijati i održavati koordinaciju, ravnotežu, preciznost, brzinu, gibljivost te eksplozivnu i statičku snagu, uvijek u skladu s individualnim sposobnostima i mogućnostima pojedinog učenika
– usvajati i usavršavati osnovne zdravstveno-higijenske navike te navike svakidašnjeg vježbanja i razvoja psihosomatskih sposobnosti učenika radi podizanja razine zdravlja i kvalitete življenja.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
1. slika: Grafički prikaz predmetnih područja nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura
Nastavni predmet Tjelesna i zdravstvena kultura sadržava četiri predmetna područja:
a) kineziološka teorijska i motorička znanja
b) morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
c) motorička postignuća
d) zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja.
Predmetna područja kurikula, objašnjena opisom i smjernicama, osiguravaju razumljivost, dorečenost i kontinuitet odgojno-obrazovnog procesa. Njima se određuju sve aktivnosti koje čine smislenu i jedinstvenu cjelinu, a koje su temeljene na širokom rasponu mogućnosti, od usvajanja i usavršavanja kinezioloških teorijskih i motoričkih znanja, vježbanja, brige o tijelu do odgojno-obrazovnih utjecaja s podrškom ili bez nje. Tjelesnim vježbanjem, usvajanjem kinezioloških teorijskih i motoričkih znanja, usavršavanjem i njihovom primjenom te specifičnim motoričkim i individualiziranim kineziterapijskim vježbama na temelju primjerene procjene multidisciplinarnog tima otvara se prostor za uspješnost odgojno-obrazovnog procesa. Stvara se mogućnost stvaranja kritičkog promišljanja, nudi se mogućnost donošenja odluka, izbora i prihvaćanja autonomnosti, kako učenika tako i učitelja, u smjeru motivirajućih, raznovrsnih i izazovnih iskustava učenja te se potiče zadovoljstvo u odgojno-obrazovnom procesu uz kineziološke aktivnosti za koje je iskazan interes.
Predmetna su područja povezana, čime razvijaju pozitivan pristup prema kineziološkim aktivnostima, osiguravaju svestrani odgojno-obrazovni pristup koji omogućuje zadovoljenje raznovrsnih potreba učenika s poremećajem iz spektra autizma, prepoznavanje i razvoj njihovih sposobnosti te otkrivanje i skrb o njihovoj darovitosti ili eventualnim nedostatcima u psihofizičkim, motivacijskim i kognitivnim osobitostima.
Omogućivanjem stjecanja motoričkih znanja, vještina i navika u sklopu predmetnih područja, uvelike se pridonosi zdravom načinu življenja, a postavljenim očekivanjima i ishodima predmetnih područja nastavnog predmeta TZK razvijaju se sposobnosti i osobine koje imaju izravan utjecaj na dobrobit pojedinca, zajednice i društva.
Ova predmetna područja svojom svrhom omogućuju povezivanje sa svim područjima i predmetima u odgojno-obrazovnome procesu. Sadržaji su im usmjereni na temeljne kompetencije (osobni razvoj i dobrobit, komunikaciju i suradnju, rješavanje situacijskih problema i donošenje odluka, kreativnost i inovativnost, osobnu i društvenu odgovornost, upravljanje obrazovnim i profesionalnim razvojem), a sva su jednako vrijedna i jednako zastupljena u cijeloj vertikali odgojno-obrazovnog sustava.
Ovakvim pristupom oblikovanju predmetnih područja stvara se prostor u kojem mogućnosti i interesi učenika postaju smjernice učiteljima i nastavnicima prema zajedničkom cilju, a to je aktivan, zdrav, sposoban i zadovoljan učenik.
A. Kineziološka teorijska i motorička znanja
Predmetno područje kineziološka teorijska i motorička znanja ističe usvajanje, usavršavanje i primjenu raznovrsnih kinezioloških teorijskih i motoričkih znanja i vještina, čijim se svladavanjem ostvaruje određena kompetencija učenika, uključujući i motoričku pismenost s podrškom ili bez nje. Učenici će se stečenim znanjima i vještinama moći koristiti u kineziološkim aktivnostima, čime se izrazito utječe na aktivno provođenje slobodnog vremena, podizanje ukupne kvalitete življenja i unaprjeđenje zdravlja. Učenicima s poremećajem iz spektra autizma posebno će se posvetiti radi njihova usmjeravanja u sport i druge njima primjerene programirane kineziološke aktivnosti te izvannastavne i izvanškolske (kineziološke/sportske) aktivnosti. Stečena su znanja i vještine posebice važne za razvoj i održavanje radne sposobnosti, za izvršavanje školskih obveza te poštovanje pravila i prihvaćanje različitosti. Istodobno, ovo predmetno područje usmjereno je prema očuvanju sustava za kretanje primjenom naučenih jednostavnih i specifičnih motoričkih i kineziterapijskih vježbi u skladu s njihovim potrebama, a na temelju dijagnostike. Uz sastavnice ovoga predmetnog područja prenosi se tradicijska kultura i čuva nacionalni identitet. U konačnici, sadržajima ovoga predmetnog područja unaprjeđuju se temeljna kineziološka teorijska i motorička znanja i kompetencije.
B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
Predmetno područje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti usredotočuje se na ljudsko tijelo i na njegova obilježja. Učenjem o vlastitom tijelu i povezivanjem naučenoga učenici će biti osposobljeni za prepoznavanje i održavanje, s podrškom ili bez nje, optimalne razine tjelesne spremnosti na temelju procjene multidisciplinarnog tima. Sadržaji u sklopu ovoga predmetnog područja naglašavaju poboljšanje i održavanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti usmjerenih na povećanje tjelesne spremnosti i razine zdravlja te praćenje pokazatelja morfoloških obilježja i obilježja pravilnoga tjelesnog držanja. Omogućuje se i individualno praćenje antropoloških obilježja te individualno vrednovanja učinaka tjelesnog vježbanja, uz mogućnost ostvarivanja izvrsnosti osobnih ciljeva. Poseban je naglasak u ovome području na primjeni odgovarajućih kinezioloških programa vježbanja i sportova kao njihovu integriranom dijelu, a sve u skladu sa senzibilnim fazama razvoja učenika. Ciljevi ovoga predmetnog područja su sljedeći: učiteljevo praćenje, samopraćenje i prilagodba te razumijevanje morfoloških značajki, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, njihovo održavanje na optimalnoj razini u skladu s individualnim osobitostima; kreiranje i klasifikacija u sklopu centralne e-baze podataka o morfološkim obilježjima, motoričkim i funkcionalnim sposobnostima učenika s poremećajem iz spektra autizma u Republici Hrvatskoj.
Osim kontinuiranog praćenja rada i napretka učenika, prikupljeni podatci pomoći će pri odabiru odgovarajućih sadržaja za individualno unaprjeđenje i usmjeravanje učenika u izvannastavne i izvanškolske kineziološke/sportske aktivnosti. Navedena centralna baza podataka bit će povezana i s odgovarajućim uredima i ministarstvima radi što objektivnijeg praćenja zdravlja i kvalitete življenja djece i mladih u Republici Hrvatskoj s mogućnošću organiziranja natjecanja prilagođena u kategorije prema osobitostima (dob, spol, teškoća u razvoju).
C. Motorička postignuća
Značajni odgojno-obrazovni ciljevi kurikula nastavnoga predmeta TZK ostvaruju se u ovome predmetnom području i podrazumijevaju osposobljavanje za samostalnu provedbu ili s podrškom programa usmjerenih podizanju razine motoričkih postignuća koji uključuju sljedeće: osposobljenost za svakodnevno tjelesno vježbanje, prepoznavanje korisnosti mikrostanki, makrostanki, stanki prilikom učenja; prepoznavanje i osvješćivanje potreba o pravilnoj izmjeni rada u odnosu na vrijeme vježbanja; primjenu prirodnih oblika gibanja u svakodnevnom životu i radu, primjenu naučenog u izabranome sportu te kineziološko-rekreativnim aktivnostima; osposobljenost za samostalnu provedbu ili s podrškom jednostavnih programa usmjerenih prema održavanju i podizanju razine motoričkih postignuća, osposobljenost za primjenu naučenog, s podrškom ili bez nje, pri vježbanju te rješavanje situacijskih problema u jednostavnim, otežanim i izvanrednim uvjetima.
Ovo predmetno područje razmatra učinke procesa vježbanja koji se uglavnom izražavaju rezultatima postignutim u pojedinim kineziološkim aktivnostima.
D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja
Predmetno područje zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja usmjereno je na razvijanje pozitivnog stajališta i kritičkog mišljenja prema tjelesnom vježbanju te usvajanje i praćenje zdravstvenih, higijenskih i ekoloških navika te navika svakodnevnoga tjelesnog vježbanja. Aktivnosti u sklopu ovoga predmetnog područja ističu važnost stjecanja i promjene navika radi uspostave zdravog načina življenja. Upućuje učenika na prepoznavanje i razumijevanje zakonitosti utjecaja tjelesnog vježbanja, osnova uravnotežene prehrane, stjecanje spoznaje o značaju osobnoga zdravlja, važnosti kineziterapijskih vježbi, vježbi opuštanja i pravilnog obrasca disanja te održavanje higijene u najširem smislu riječi. Ovo predmetno područje usmjereno je optimalnom vježbanju učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Poučavanje i osviještenost o potrebi tjelesnog vježbanja u primjerenim zdravstveno-higijenskim uvjetima u suglasju s predmetnim područjem zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja osigurat će prilagođeno kritičko mišljenje i donošenje odluka o potrebi stvaranja cjeloživotne navike tjelesnog vježbanja zbog njezina pozitivnog utjecaja na kvalitetu življenja s naglaskom na potrebno pravilno tjelesno vježbanje radi prevencije nastanka različitih mišićno-koštanih bolnih stanja, pretilosti, dijabetesa i kroničnih bolesti povezanih s nedovoljnom aktivnošću tijekom životnog vijeka.
Aktivnosti u prirodi i prirodnom okružju te općenito život u pokretu razvija i podiže ekološku svijest te je snažna motivacija za svakodnevnu primjenu radi ostvarivanja osobne dobrobiti i zadovoljstva.
Odgojne vrijednosti ostvaruju se cjelokupnim odgojno-obrazovnim procesom, a upravo kineziološki sadržaji i posebno prilagođeni elementi iz raznovrsnih sportova integrirani su dio koji ima naglašeni utjecaj i na usvajanje odgojnih vrijednosti. To podrazumijeva uključivanje sljedećih kognitivnih sposobnosti: donošenje jednostavnih odluka, kritičko promišljanje, rješavanje situacijskih problema i kreativno razmišljanje; socijalna komunikacija, suradnja, vođenje i međukulturne vještine s podrškom ili bez nje. Svemu navedenom cilj je stvaranje pozitivnog stajališta i vrijednosti, pripadajuće samostalnosti i odgovornosti prema potrebi pravilnoga tjelesnog vježbanja, stvaranja cjeloživotnih navika vježbanja u užem, a kretanja u širem smislu te prihvaćanje različitosti, prihvaćanje drugoga i drukčijeg uz istodobno visoku razinu samopoštovanja i samopouzdanja.
Odgojne vrijednosti naglašavaju važnost poštovanja osobnosti svakog učenika te poticajnim okružjem i stimulacijom, osim kinezioloških sadržaja, treba pokušati prilagoditi ili razvijati vlastitu kreativnost, kritičko promišljanje, rješavanje problemskih situacija, znatiželju i zadovoljstvo, što se uvjetuje odgovornim donošenjem odluka ili prilagodbom izbora.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
U tablicama su napisani Odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja nastavnog predmeta Tjelesne i zdravstvene kulture. Označeni su troslovnom pokratom TZK za učenike koji se školuju po posebnom programu, zatim oznakom predmetnog područja, primjerice A, te brojčanom oznakom ishoda u sklopu određenog područja.
U tablicama se nalazi opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
NAPOMENA: s obzirom na specifičnosti populacije (učenike s poremećajem iz spektra autizma) pri provođenju nastavnih sadržaja, potrebno je imati na umu sljedeće:
– učenici mogu biti različitih tjelesnih (fizičkih) i kognitivnih sposobnosti
– razina motivacije i pobuđenosti nije podjednaka kod svakog učenika
– pojedinim učenicima mogu smetati podražaji iz okoline ili sama okolina
– pojedinim učenicima potrebna je različita vrsta podrške (vizualna, verbalna, fizička)
– potrebno je prilagoditi oblik komunikacije različitim vrstama podrške
– pojedinim učenicima potrebne su društvene priče, PECS sličice ili neki drugi oblik potpomognute komunikacije.
Nastavni predmet TZK za učenike s poremećajem iz spektra autizma za odgojno-obrazovne skupine:
– dobna skupina od 7. do10. godine
– dobna skupina od 11. do 15. godine
– dobna skupina od 16. do 21. godine.
Područja:
A. Kineziološka teorijska i motorička znanja
B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti
C. Motorička postignuća
D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.1.1. Učenik prepoznaje prirodne oblike kretanja. | – ponavlja raznovrsne prirodne oblike kretanja za ovladavanje prostorom preprekama i otporom – koristi se predmetima | – izvodi jednu ili više prirodnih oblika kretanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biotička motorička znanja: hodanje i prelasci, puzanje i provlačenje, kotrljanje, penjanje i spuštanje, dizanje i nošenje, bacanje i hvatanje – opće pripremne vježbe (u mjestu, u kretanju, s upotrebom sprava ili predmeta za vježbanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.1.2. Učenik prepoznaje jednostavne motoričke igre s prilagođenim pravilima. | – sudjeluje u jednostavnim motoričkim igrama – koristi se prilagođenim pravilima | – igru provodi prema uputi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavne motoričke igre s prilagođenim pravilima s elementima hodanja, trčanja, poskoka, skokova, bacanja, hvatanja, penjanja i silaženja, puzanja, valjanja, preskakanja, provlačenja, padova, plutanja, održavanja na površini u bazenu, klizanja... – elementarne igre bez pomagala. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.1.3. Učenik prepoznaje poligone s preprekama koji su povezani s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – oponaša temeljna kineziološka motorička znanja – ponavlja jednostavne poligone s preprekama | – zadani poligon s preprekama provodi prema uputi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavni poligoni s preprekama (prilagođeni motoričkim i funkcionalnim sposobnostima i u skladu sa senzitivnim fazama). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.1.1. Učenik slijedi upute za provjeravanje morfoloških obilježja. | – sudjeluje u praćenju svoje visine i tjelesne mase – razlikuje tjelesnu visinu od tjelesne mase prema označenim mjestima za mjerenje | – pronalazi svoje mjesto prilikom provjeravanja antropološkog statusa |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjerenje tjelesne visine i tjelesne mase – mjerenje raspona ruku – mjerenje ruku u odručenju, predručenju i uzručenju – mjerenje podizanja noge ležeći na leđima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.1.2. Učenik slijedi upute za svrstavanje u prostoru. | – upoznaje pozicije prema označenim mjestima – svrstava se u vrstu, kolonu, krug | – pronalazi svoje mjesto prilikom zadanog svrstavanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – položaji u prostoru: vrsta, kolona, krug – kretanje i zaustavljanje u vrsti, koloni i krugu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.1.3. Učenik slijedi upute za provjeravanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te pravilno tjelesno držanje. | – sudjeluje u mjerenju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti prema svojim mogućnostima – oponaša položaje za pravilno držanje tijela | – sudjeluje u provjeravanju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođeni testovi za praćenje motoričkih sposobnosti (koordinacija, gibljivost, statička i dinamička ravnoteža, snaga, mišićna izdržljivost) – prilagođeni testovi za praćenje funkcionalnih sposobnosti (primjerice, hodanja i trčanja u zadanom prostoru do tri minute) – kineziterapijske vježbe za pravilno držanje tijela (vježbe za gornji i donji dio leđa, vježbe za ramena, vježbe za aktivaciju trupa, vježbe za skoliotično, kifotično i lordotično držanje, uspostave pravilnog obrasca disanja, vježbe za stopala, vježbe osvješćivanja tijela). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sustavno praćenje procjene te modifikacija individualiziranih kurikula (regresija i progresija) – izvođenje kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK C.1.1. Učenik prati motorička postignuća. | – ponavlja osobna postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima – prati prema uputama učitelja motorička postignuća | – izvodi jednu ili više osnovnih struktura usvojenih obrazovnih sadržaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – motorički zadatci radi praćenja motoričkih postignuća u skladu s razvojnim obilježjima učenika: hodanje i trčanje, skakanje, bacanje i hvatanje, kolutanje, penjanje i puzanje, višenje i upiranje – elementarna igra bez pomagala, štafetna igra bez pomagala – elementi iz ekipnih sportova – elementi iz individualnih sportova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.1.1. Učenik upoznaje postupke za održavanje higijene pri tjelesnom vježbanju te se brine o opremi i prostoru za vježbanje. | – uči postupke za održavanje higijene pri tjelesnom vježbanju – oblači opremu za vježbanje – uči spremati sprave i predmete za vježbanje | – pokazuje postupke za održavanje higijene tijela, (pre)nosi opremu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima (na otvorenim i u zatvorenim sportskim vježbalištima) – upute za osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – pospremanje sprava i predmeta za vježbanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati pravilnu brigu o higijeni tijela – poticati brigu o čistoći i pripremi opreme za tjelesno vježbanje – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerne pohvale za rad – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.2.1. Učenik razlikuje strukture gibanja povezane s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – povezuje strukture gibanja za ovladavanje prostorom, preprekama i savladavanje otpora ili povlačenja predmeta – demonstrira korištenje predmetima | – izvodi strukture gibanja s osnovnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – motoričke igre s elementima hodanja, trčanja, poskoka, skokova, bacanja, hvatanja, penjanja i silaženja, puzanja, valjanja, provlačenja, padova, plutanja, održavanja na površini, klizanja, postavljanja na bicikl/tricikl i održavanja ravnoteže, postavljanja na romobil i održavanja ravnoteže, držanja kugle ili strelice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.2.2. Učenik razlikuje osnovne strukture gibanja iz različitih sportova. | – demonstrira osnovne strukture gibanja iz različitih sportova – povezuje više struktura gibanja iz pojedinih sportova | – izvodi jednu ili više struktura gibanja iz različitih sportova |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportovi i motoričke aktivnosti na otvorenom iz raznovrsnih grupacija u skladu s formalnim kompetencijama učitelja te jednostavnim elementarnim igrama i osnovnim tehnikama sportova: sportovi s loptom, sportovi s reketom, individualni sportovi, ekipni sportovi, sportovi na vodi, sportovi na snijegu i ledu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika | ||
– razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.2.3. Učenik razlikuje poligone s preprekama koji su povezani s temeljnim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – demonstrira temeljna kineziološka teorijska i motorička znanja na poligonima s preprekama – ponavlja poligone s preprekama koji su razvrstani prema motoričkim i funkcionalnim sposobnostima i u skladu sa senzitivnim fazama rasta | – izvodi jednu ili više struktura gibanja iz različitih sportova |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportovi i motoričke aktivnosti na otvorenom iz raznovrsnih grupacija u skladu s formalnim kompetencijama učitelja te jednostavnim elementarnim igrama i osnovnim tehnikama sportova: sportovi s loptom, sportovi s reketom, individualni sportovi, ekipni sportovi, sportovi na vodi, sportovi na snijegu i ledu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.2.4. Učenik prepoznaje jednostavne ritmičke i plesne strukture. | – demonstrira jednostavne prilagođene ritmičke strukture uz zadani ritam – pokazuje plesne strukture uz primjerenu glazbu | – izvodi ritmičku ili plesnu strukturu uz zadani ritam i prilagođenu glazbu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportovi i motoričke aktivnosti na otvorenom iz raznovrsnih grupacija u skladu s formalnim kompetencijama učitelja te jednostavnim elementarnim igrama i osnovnim tehnikama sportova: sportovi s loptom, sportovi s reketom, individualni sportovi, ekipni sportovi, sportovi na vodi, sportovi na snijegu i ledu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.2.1. Učenik sudjeluje u provjeravanju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te obilježja pravilnoga tjelesnog držanja. | – prepoznaje morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti – sudjeluje u provjeravanju obilježja pravilnoga tjelesnog držanja | – učenik pronalazi svoje mjesto u provjeravanju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – morfološka obilježja (tjelesna visina i masa, raspon ruku, podignute ruke u predručenje i uzručenje, podignute noge ležeći na leđima) – prilagođeni testovi za praćenje motoričkih sposobnosti (koordinacija, gibljivost, statička i dinamička ravnoteža, snaga, mišićna izdržljivost) – prilagođeni testovi za praćenje funkcionalnih sposobnosti (primjerice, hodanje i trčanje u zadanom prostoru duže od tri minute) – sustavno praćenje pravilnoga tjelesnog držanja primjenjujući primjerene testove. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – označavanje prostora za vježbanje – primjerene pohvale za rad – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.2.2. Učenik izvodi vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje primjerene vježbe za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – demonstrira vježbe pokretljivosti zglobova i stabilnosti trupa | – koristi se vježbama za razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i pravilno drži tijelo |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbe za razvoj motoričkih sposobnosti – vježbe za razvoj funkcionalnih sposobnosti – kineziterapijske vježbe za pravilno držanje tijela (vježbe za gornji i donji dio leđa, vježbe za ramena, vježbe za aktivaciju trupa, vježbe za skoliotično, kifotično i lordotično držanje, uspostava pravilnog obrasca disanja, vježbe za stopala, vježbe osvješćivanja tijela) uz primjerenu progresiju i regresiju sukladno osobitostima učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sustavno praćenje, procjena te modifikacija individualiziranih kurikula (regresija i progresija) – izvođenje kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK C.2.1. Učenik se koristi motoričkim postignućima. | – demonstrira osobna motorička postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima – sluša upute učitelja | – izvodi jednu ili više motoričkih struktura |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – motorički zadatci s ciljem praćenja motoričkih postignuća u skladu s razvojnim obilježjima učenika: hodanje, trčanje, skakanje, bacanje i hvatanje, kolutanje, penjanje i puzanje, višenje i upiranje – elementarna igra s upotrebom pomagala, štafetna igra s upotrebom pomagala – elementi iz ekipnih sportova – elementi iz individualnih sportova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.2.1. Učenik prepoznaje postupke za održavanje higijene tijela i brine se o prostoru i predmetima za tjelesno vježbanje. | – održava higijenu prije, tijekom i poslije vježbanja – odabire primjerenu odjeću i obuću za vježbanje – posprema sprave i predmete za vježbanje | – održava higijenu tijela, nosi opremu, predmete i sprave za vježbanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima (na otvorenim i u zatvorenim sportskim vježbalištima) – upute za osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – pospremanje sprava i predmeta za vježbanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati pravilnu brigu o higijeni tijela – poticati brigu o čistoći i pripremi opreme za tjelesno vježbanje – postupnost u pružanju potpore – razrada aktivnosti na manje korake – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.2.2. Učenik prepoznaje pravila elementarnih igara i različitih sportova. | – koristi se jednostavnim uputama za elementarne igre na natjecanju – koristi se jednostavnim pravilima za sportove na natjecanju | – primjenjuje prilagođena pravila u elementarnim igrama i sportovima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila elementarnih igara i različitih sportova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prema uputama i pravilima usmjeravati učenike na prihvaćanje socioemocionalnih kompetencija – poticati na primjerno ponašanje (poštena igra) – poticati na primjenu prilagođenih pravila elementarnih igra i različitih sportova. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.2.3. Učenik prepoznaje vježbe za aktivaciju sustava za kretanje i kineziterapijske vježbe. | – primjenjuje vježbe za aktivaciju sustava za kretanje – drži tijelo pravilno prema uputi – koristi se jednostavnim kineziterapijskim vježbama | – pokazuje vježbe za aktivaciju sustava za kretanje i kineziterapijske vježbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbe za aktivaciju sustava za kretanje (vježbe za ruke, vježbe za rameni pojas, vježbe za trup, vježbe za leđa, vježbe za noge, vježbe za ravnotežni položaj trupa, vježbe za razvoj i poboljšanje koordinacije, vježbe na razvoj i poboljšanje svih vrsta skočnosti, vježbe za poboljšanje preciznosti, vježbe za razvoj i poboljšanje funkcionalnih sposobnosti, vježbe za poboljšanje motoričkih sposobnosti, izvođenje prilagođenih kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru) – vježbe za pravilno držanje tijela (vježbe za gornji i donji dio leđa, vježbe za ramena, vježbe za aktivaciju trupa, vježbe za skoliotično, kifotično i lordotično držanje, uspostava pravilnog obrasca disanja, vježbe za stopala, vježbe osvješćivanja tijela). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje prilagođenih kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.3.1. Učenik usavršava teorijska i motorička znanja. | – usavršava teorijska i motorička znanja iz izabranih motoričkih aktivnosti | – razlikuje osnove tehnike sportova različitih struktura |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – motoričke igre s elementima hodanja, trčanja, poskoka, skokova, bacanja, hvatanja, penjanja i silaženja, puzanja, valjanja, preskakanja, provlačenja, padova, plutanja, održavanja na površini, klizanja, postavljanje na bicikl/tricikl i održavanja ravnoteže, postavljanja na romobil i održavanja ravnoteže, držanja kugle ili strelice – obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, primjerice, atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, džudo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi – izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, primjerice, planinarenje, elementi borilačkih sportova, elementi joge, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, kajakaštvo, sportsko rekreativne aktivnosti u vodi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivno sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u čistome i sigurnom prostoru – aktivno bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te aktivno vježbanje u sportskim klubovima – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – označavanje prostora za vježbanje – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima na otvorenom i u zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.3.2. Učenik usvaja kineziološka teorijska i motorička znanja u igri i sportskim natjecanjima. | – povezuje kineziološka teorijska i motorička znanja u jednostavnim igrama i natjecanjima – prati pravila igara na natjecanjima prilagođenim prema utvrđenoj kategorizaciji | – izvodi jedan ili više elemenata tehnike iz raznovrsnih grupacija sportova i jednostavnih elementarnih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sportovi iz raznovrsnih grupacija u skladu s formalnim kompetencijama učitelja te jednostavnim elementarnim igrama i osnovnim tehnikama sportova: sportovi s loptom, sportovi s reketom, individualni sportovi, ekipni sportovi, sportovi na vodi, sportovi na snijegu i ledu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i u zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.3.3. Učenik usvaja poligone s preprekama koje su povezane sa složenijim kineziološkim teorijskim i motoričkim znanjima. | – povezuje složenije strukture gibanja kroz poligon s preprekama prema motoričkim i funkcionalnim sposobnostima i u skladu sa senzitivnim fazama rasta | – izvodi zadani poligon s preprekama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poligoni s preprekama sa zahtjevima u aktivnostima iz svakodnevnog života (prilagođeni prema motoričkim i funkcionalnim sposobnostima i u skladu sa senzitivnim fazama). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| A. Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK A.3.4. Učenik prepoznaje ritmičke i plesne strukture u koreografijama. | – demonstrira ritmičke strukture – izvodi plesne strukture u složenijim koreografijama | – izvodi ritmičke i plesne strukture u koreografijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ritmičke i plesne strukture (hodanje, trčanje, poskoci, skokovi, okreti) – plesne minikoreografije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.3.1. Učenik sudjeluje u provjeravanju morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje morfološka obilježja – demonstrira motoričke i funkcionalne sposobnosti u jednostavnim testovima – provjerava obilježja pravilnoga tjelesnog držanja | – provjerava morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti te prepoznaje pravilno tjelesno držanje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – morfološka obilježja (tjelesna visina i masa, raspon ruku, podignute ruke u predručenje i uzručenje, podignute noge ležeći na leđima) – prilagođeni testovi za praćenje motoričkih sposobnosti (koordinacija, gibljivost, statička i dinamička ravnoteža) – prilagođeni testovi za praćenje funkcionalnih sposobnosti (hodanje i trčanje s opterećenjem i pod opterećenjem, nagibom i na različitim podlogama) – sustavno praćenje pravilnoga tjelesnog držanja primjenjujući primjerene testove. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sustavno praćenje, procjena te modifikacija individualiziranih kurikula (regresija i progresija) – izvođenje kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| B. Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK B.3.2. Učenik izvodi vježbe za razvoj i održavanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – demonstrira primjerene vježbe za razvoj i održavanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – demonstrira vježbe pokretljivosti zglobova i stabilnosti trupa | – pokazuje jednu ili više vježbi za razvoj i održavanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbe za razvoj i održavanje motoričkih sposobnosti – vježbe za razvoj i održavanje funkcionalnih sposobnosti – kineziterapijske vježbe za pravilno držanje tijela (vježbe za gornji i donji dio leđa, vježbe za ramena, vježbe za aktivaciju trupa, vježbe za skoliotično, kifotično i lordotično držanje, uspostava pravilnog obrasca disanja, vježbe za stopala, vježbe osvješćivanja tijela) uz primjerenu progresiju i regresiju sukladno osobitostima učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sustavno praćenje, procjena te modifikacija individualiziranih kurikula (regresija i progresija) – izvođenje kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| C. Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK C.3.1. Učenik prati osobna motorička postignuća i njihov napredak. | – prati i obilježava osobna postignuća u svladanim obrazovnim sadržajima – sluša upute učitelja | – izvodi jednu ili više složenijih struktura usvojenih obrazovnih sadržaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – motorički zadatci radi praćenja motoričkih postignuća u skladu s razvojnim obilježjima učenika: hodanje, trčanje, skakanje, bacanje i hvatanje, kolutanje, penjanje i puzanje, višenje i upiranje – elementarna igra s jednostavnim pravilima, štafetna igra s jednostavnim pravilima – elementi iz ekipnih sportova – elementi iz individualnih sportova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima u otvorenom i zatvorenom prostoru ili u prirodi – izvođenje obrazovnih sadržaja u označenom prostoru – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – postupnost u pružanju podrške – odabir prikladnog predmeta za rad u skladu s individualnim sposobnostima učenika – razrada aktivnosti na manje korake – izvođenje uz primjerenu potporu – primjerene pohvale za rad – primjereno doziranje stanki u radu – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
| PP SKA TZK D.3.1. Učenik primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima. | – demonstrira postupke za održavanje higijene prije, tijekom i nakon vježbanja – prepoznaje i nosi opremu – brine se o prostoru i predmetima za vježbanje | – pokazuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena osobna oprema za izvođenje tjelesne aktivnosti ovisno o prostornim uvjetima i aktivnostima (na otvorenim i u zatvorenim sportskim vježbalištima) – upute za osobnu higijenu prije, tijekom i nakon tjelesnog vježbanja – pospremanje sprava i predmeta za vježbanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati pravilnu brigu o higijeni tijela – poticati brigu o čistoći i pripremi opreme za tjelesno vježbanje – postupnost u pružanju potpore – razrada aktivnosti na manje korake – korištenje asistivnom tehnologijom, augmentativnom i alternativnom komunikacijom – izvođenje uz nadzor stručnih osoba različitih profila. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.3.2. Učenik upotrebljava i primjenjuje pravila iz različitih sportova i elementarnih igara. | – prati složenije upute za elementarne igre na natjecanju – koristi se složenijim pravilima za sportove na natjecanju | – koristi se uputama i pravilima za natjecanja u sportovima i elementarnim igrama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagođena pravila elementarnih igara i različitih sportova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prema uputama i pravilima usmjeravati učenike na stjecanje socioemocionalnih kompetencija – poticati na primjerno ponašanje (poštenu igru) u prilagođenim elementarnim i natjecateljskim igrama – poticanje na uporabu prilagođenih pravila elementarnih igara i sportova. | ||
| D. Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA TZK D.3.3. Učenik se koristi složenijim kineziološkim aktivnostima na otvorenim i zatvorenim vježbalištima. | – sudjeluje i prati pravila i upute pri tjelesnom vježbanju na otvorenim i zatvorenim vježbalištima | – uz primjerenu podršku koristi se tjelesnim vježbanjem kao alatom za izvođenje gibanja na otvorenim i zatvorenim vježbalištima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uređenje i održavanje otvorenih i zatvorenih sportskih vježbališta – vježbe za aktivaciju sustava za kretanje (vježbe za ruke, vježbe za rameni pojas, vježbe za trup, vježbe za leđa, vježbe za noge, vježbe za ravnotežni položaj trupa, vježbe za razvoj i poboljšanje koordinacije, vježbe na razvoj i poboljšanje svih vrsta skočnosti, vježbe za poboljšanje preciznosti, vježbe za razvoj i poboljšanje funkcionalnih sposobnosti, vježbe za poboljšanje motoričkih sposobnosti, izvođenje prilagođenih kineziterapijskih vježbi u označenom prostoru) | ||
| – kineziterapijske vježbe za pravilno držanje tijela (vježbe za gornji i donji dio leđa, vježbe za ramena, vježbe za aktivaciju trupa, vježbe za skoliotično, kifotično i lordotično držanje, uspostava pravilnog obrasca disanja, vježbe za stopala, vježbe osvješćivanja tijela). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poticati brigu o čistoći i pripremi opreme za tjelesno vježbanje – davati upute i kontrolirati osobnu higijenu prije, tijekom i nakon vježbanja – prema uputama i pravilima usmjeravati učenike na stjecanje socioemocionalnih kompetencija – poticati na primjerno ponašanje (poštenu igru) u prilagođenim elementarnim i natjecateljskim igrama – aktivnosti birati prema njihovu utjecaju i u skladu s kognitivnim i psihofizičkim stanjem te razinom motivacije i pobuđenosti. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura u dobnoj
skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Tjelesna i zdravstvena kultura povezana je s mnogim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i nastavnim predmetima. Pritom je naglašeno povezana s nastavnim predmetima iz prirodoslovnoga, društveno-humanističkog i umjetničkog odgojno-obrazovnog područja. Povezanost nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura s međupredmetnim temama treba posebno istaknuti jer provedba povezanosti omogućuje razvoj zdravstvene, ekološke, kulturne, etičke i građanske svijesti učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Vrijednost povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama prepoznali su svi svjetski odgojno-obrazovni sustavi u kojima su uvedene kurikulne promjene. Također toj činjenici treba pridodati veliki značaj u primjenjivosti u svakodnevnom življenju i prilagodbi na svakodnevne potrebe učenika s poremećajem iz spektra autizma. Pregledne analize iz svijeta pokazuju da svakodnevna primjena povezanosti s drugim predmetima i međupredmetnim temama izravno utječe na planiranje, programiranje i provedbu nastavnog procesa u nastavnom predmetu TZK. Ostvarivanjem generičkih kompetencija na svim razinama omogućuje se nesmetani rad i obrazovanje u 21. stoljeću osobama s neaktivnim i aktivnim stilovima života. Razlog za to temelji se na činjenici da povezano uzrokuje određenu usmjerenost, raznovrsne odgojno-obrazovne ishode nastavnog procesa i kompetencije učenika koje se povezuje s određenom pojavnošću iz drugih predmeta ili međupredmetnih tema.
Temelj ostvarivanja ishoda međupredmetne teme Zdravlje povezan je s rastom i razvojem, posturalnim i lokomotornim poteškoćama, prehranom, hidratacijom i gibanjem te higijenom učenika. Razvoj i održavanje primjerene razine samopouzdanja, osjećaja odgovornosti, tjelesnog vježbanja u slobodno vrijeme, uočavanje problema iz neposredne okoline u skladu s osobitostima te predlaganje rješenja poveznice su s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Poduzetništvo i Građanski odgoj i obrazovanje. Očekivanja iz međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se integrirano s gotovo svim ishodima nastavnog predmeta TZK.
Ishodi nastavnog predmeta TZK, kao i izvannastavne i izvanškolske (kineziološke/sportske) aktivnosti, poprimaju mnogobrojne mogućnosti povezivanja s ostalim nastavnim predmetima. Kineziološke motoričke aktivnosti mogu biti poticaj za rješavanje likovnih problema u učenju i poučavanju Likovne kulture, za usvajanje spoznaja iz Matematičkih vještina, poticaj za usvajanje i jačanje socijalnih kompetencija. Proširuje se opće znanje koje se odnosi na tijelo, prostor, gibanje i osjetljivost kinestetičkih receptora, razine motivacije itd.
Ovakvom znatnom povezanošću izravno se pridonosi povećanju ukupne završne razine kompetencija učenika te je međupredmetna povezanost istodobno izvor stvaralaštva učitelja i ostalih stručnjaka u multidisciplinarnom timu, u pripremi i provedbi nastavnog procesa kao doprinos oblikovanju i ostvarivanju osobnih potencijala, cjeloživotnog učenja, poštovanja dobrobiti drugih i drukčijih te aktivnog sudjelovanja u široj društvenoj zajednici.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura trebalo bi se temeljiti na načelima koja podrazumijevaju početnu dijagnostiku multidisciplinarnog tima. U skladu s time procjenjuje se svaki učenik s obzirom na svoja prethodna znanja, iskustva i interese. Poticanje sudjelovanja učenika u procesu učenja provodi se alatima za opažanje i djelovanjem u situacijama u skladu s učenikovim osobitostima u neposrednoj okolini, odabirom različitih aktivnosti usmjerenih prema cilju učenja i uspjehu učenika.
Da bi se ostvarili ishodi nastavnog predmeta TZK, u radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma važno je koristiti se primjerenim metodama učenja i poučavanja. Prema najnovijim istraživanjima i suvremenomu holističkom pristupu, uspješnost učenika s teškoćama u razvoju ovisi o vrsti i količini potpore koja mu se pruža, prilagodbi sadržaja, protokola prilikom izvođenje aktivnosti ili neprilagođenih ponašanja koja se utvrđuju i prate. Zadatci za svakog učenika trebaju biti osmišljeni tako da mu omoguće sudjelovanje u svim aktivnostima te njihovu izmjenu radi održavanja pažnje i koncentracije uz primjerene stanke u radu. Prije izvođenja svake aktivnosti treba osigurati prilagodbu prostora, vremensku prilagodbu, oblik komunikacije i aktivnosti u odnosu na sposobnosti i teškoće učenika. Poželjna je primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenja aktivnosti utemeljenih na uključivanju što većeg broja osjetila i zadovoljavanju različitih preferiranih stilova učenja. Nove sadržaje treba uvoditi postupno u malim količinama s čestim ponavljanjima uz primjerenu podršku i dužim odmorima i uvažavanjem vremena latencije prilikom izvođenja aktivnosti. Treba potaknuti ili usmjeriti učenikovu pažnju prije davanja primjerene upute, a sve sadržaje imenovati, demonstrirati, ponoviti nekoliko puta i istaknuti ih.
U procesu učenja kod učenika s poremećajem iz spektra autizma prvi je korak provođenje početne provjere (mjerenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti) radi otkrivanja jakih učenikovih strana, znanja, vještina, sposobnosti i interesa, kao i teškoća u poučavanju, učenju i vježbanju. Na tome se temelje učenikove potrebe i učinkovite strategije poučavanja koje se kontroliraju tranzitivnim i završnim provjeravanjem.
Uloga je učitelja briga o dobrobiti i cjelovit razvoj svakog učenika te poštovanje njegova integriteta i identiteta. Učitelj organizira odgojno-obrazovni proces, planira i priprema sadržaje i aktivnosti učenja i poučavanja, koristi se različitim izvorima znanja, odabire i primjenjuje metode i strategije koje potiču aktivno uključivanje učenika i primjenu stečenih znanja koja su komplementarna s aktivnostima svakodnevnog življenja. Nit vodilja učitelja jest prijenos odabranih sadržaja u praktičnu primjenu pokretima koji se primjenjuju u svakodnevnim aktivnostima s osobama različitih profila i u prilagođenim i neprilagođenim situacijama. Kontinuirano prati i procjenjuje napredak učenika, razinu pobuđenosti, svoj rad i planira daljnji rad s učenicima, koji se temelji na usvojenim motoričkim znanjima i vještinama.
Odvija se u sportskoj dvorani, dvoranama za kineziterapiju, senzornim sobama, sportskim i dječjim igralištima, prirodi te drugim sportskim prostorima (sportsko-rekreacijskim centrima, bazenima, moru, klizalištima, sanjkalištima i skijalištima, trim-stazi i atletskim borilištima). Odabir prostora, predmeta i prilagodba sadržaja nastave ovisi o ishodima koje želimo ostvariti u skladu s potrebama i mogućnostima učenika, kao i o sredini u kojoj učenici žive i materijalnim uvjetima.
Radi unaprjeđenja nastave TZK-a važno je razvijati suradnju s ostalim učiteljima i školskim stručnim suradnicima, roditeljima/skrbnicima, drugim školskim ustanovama, sportskim organizacijama, lokalnom i širom zajednicom pomoću integrativne sportske putovnice.
Potrebna je prilagodba vremena rada i odmora, kao i primjerena razina podrške prije, tijekom i nakon izvođenja nastave TZK-a. Učitelj ima slobodu primijeniti različite načine organizacije rada i učenja na temelju dijagnostike multidisciplinarnog tima prilagođene učenicima da bi što bolje iskoristio njihove mogućnosti i osigurao njihov puni potencijal u sadržajima koje mogu izvoditi.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje u nastavnome predmetu Tjelesna i zdravstvena kultura u sklopu posebnog programa za učenike s poremećajem iz spektra autizma treba se temeljiti na kontinuiranom praćenju učenika tijekom cijele nastavne godine. Kontinuiranim praćenjem učenika i uvažavanjem njihovih specifičnih teškoća vrednuju se razine usvojenosti znanja i vještina. Također je važno uzeti u obzir njihove teškoće, pratiti i usmjeravati njihov odnos prema radu i odgojnim vrijednostima. Učenje, poučavanje i vrednovanje međusobno su povezani postupci i trebaju sadržavati usklađene prilagodbe.
Individualizirani kurikul svakog učenika s teškoćama u razvoju jasno određuje ishode, vrijeme ostvarivanja, strategije učenja i aktivnosti za njihovo ostvarivanje. Postignuća učenika vrednuju se prema odgojno-obrazovnim ishodima iz individualiziranog kurikula.
U postupku vrednovanja važno je primjenjivati dva pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje. Cilj je vrednovanja praćenje učenikova napretka te njegova individualnog razvoja.
Vrednovanjem za učenje formativno se prati napredovanje učenika pri čemu je važno dati redovitu povratnu informaciju o postignutom uspjehu u odnosu na postavljene ishode. Trenutačna postignuća učenika uspoređuju se s njegovim prethodnim postignućima. Svrha ovog vrednovanja jest poticanje učenikova napretka, pronalaženje eventualnih propusta u poučavanju i davanje povratne informacije učeniku, roditelju/skrbniku i samom učitelju.
Metode vrednovanja jesu:
– bilješke o napredovanju
– slikovni obrasci za samoprocjenu aktivnosti.
Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu TZK jesu:
– motorička znanja
– motorička postignuća
– aktivnost i odgojni učinci tjelesnog vježbanja.
U navedenim sastavnicama vrednovanja vrednuju se znanja koja je učenik stekao u skladu s postavljenim ishodima za određenu dobnu skupinu. Opisna ocjena na kraju obrazovnog razdoblja i bilješka o praćenju programa jest povratna informacija učeniku, roditelju i učitelju. Učitelj za svakog učenika upisuje kratki osvrt na postignuća konkretnim i autentičnim opisom njegovih jakih strana te preporuku za napredovanje u predmetu. Kvalitativni osvrt sadržava sljedeće: što učenik zna i može izvesti, u kojim je aktivnostima posebno uspješan, a u kojima treba unaprijediti učenje i koristiti se dodatnom podrškom.
Oblikovanje zaključne ocjene
Vrednovanje naučenog odnosi se na razinu usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom i bilježi se opisnom ocjenom. Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA JEZIK I KOMUNIKACIJA
A. Svrha i opis predmeta
hrvatski jezik službeni je jezik u Republici Hrvatskoj i jezik na kojemu se obrazuju svi učenici. U hrvatskim se školama hrvatski jezik poučava kao materinski ili kao jezik društvene sredine.
Osposobljenost za komunikaciju i izražavanje na hrvatskome standardnom jeziku učeniku je polazište za učenje svih drugih nastavnih predmeta. Navedeno može predstavljati značajan izazov za učenike s poremećajem iz spektra autizma.
Poremećaj iz spektra autizma razvojni je poremećaj koji karakteriziraju poteškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama te ograničeni, repetitivni i stereotipni obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. Govor se razvija u manje od 40 % učenika s poremećajem iz spektra autizma, a učenik koji razvije govor, često se njime ne služi u komunikacijske svrhe ili kvaliteta izražajnog jezika učenika značajno odstupa od očekivanog s obzirom na dob. Navedeno može otežati provedbu odgojno-obrazovnog procesa na svim razinama i u svim nastavnim predmetima. Usvajanje, održavanje i generalizacija komunikacijskih i jezičnih vještina polazište je za usvajanje sadržaja drugih nastavnih predmeta, stoga se nastavni predmet Jezik i komunikacija poučava na svim razinama odgojno-obrazovnog procesa i u korelaciji s drugim nastavnim predmetima. Svrha nastavnog predmeta Jezik i komunikacija stjecanje je funkcionalnih komunikacijskih i osnovnih jezičnih vještina.
U svojem sadržaju nastavni predmet Jezik i komunikacija obuhvaća ovladavanje komunikacijskim sredstvima svrhovite komunikacije (govor, sustav potpomognute komunikacije), ovladavanje vještinama slušanja i razumijevanja te podupiranje razvoja pismenosti. Važna su sljedeća načela na kojima počiva kurikul: načelo komunikacijske funkcionalnosti, načelo teksta, načelo cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse, načelo standardnoga jezika i zavičajnosti, načelo razlikovanja i povezivanja jezičnih razina, načelo stvaralaštva u jeziku i putem jezika te opća načela postupnosti, primjerenosti, zanimljivosti i unutarpredmetne povezanosti i uravnoteženosti. Tim se načelima u svim sastavnicama predmeta potiče razvoj jezičnoga i kulturnog identiteta učenika, autonomija te pripadnost zajednici. U kurikulu se uvažavaju kognitivne i jezične faze razvoja učenika te potiče cjelovito ostvarivanje njegovih potencijala. Učenika se potiče na aktivnu i funkcionalnu uporabu materinskoga govornog jezika ili drugih modaliteta komunikacije za različite komunikacijske svrhe. Da bi se osigurao uspjeh učenika u usvajanju pojedinih odgojno-obrazovnih ciljeva, nužno je osigurati prilagodbu sadržaja, materijala i metoda stilu učenja i karakteristikama funkcioniranja učenika. Poticanje komunikacijskih vještina važan je dio strategija prevencije nepoželjnih oblika ponašanja i dio je pozitivnog pristupa u poučavanju zamjenskog ponašanja za nepoželjne oblike ponašanja.
Kurikul, načelom didaktičkog prijenosa, poštuje spoznaje temeljnih znanosti predmeta: jezikoslovlja i znanosti o književnosti, kao i njima srodnih obrazovnih i komunikacijskih znanosti. Stavljajući učenika u svoje središte, potiče ga da stečene spoznaje primjenjuje u svakodnevnom životu i u međudjelovanju s drugim pojedincima, zajednicom i kulturom u cijelosti te tako potiče autonomiju učenika i osigurava mogućnost samozastupanja.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Učenik:
– ovladava jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te njihovim međudjelovanjem i znanjem o hrvatskom jeziku kao sustavu jezičnih znakova ili ovladava sustavom potpomognute komunikacije
– stvara govorne i/ili pisane tekstove različitih sadržaja i namjena te razvija aktivan rječnik; stječe naviku i potrebu za čitanjem i pisanjem različitih tekstova za različite svrhe
– otkriva različite načine čitanja razvijajući iskustva čitanja koja oblikuju i preoblikuju osobna iskustva te otvaraju nove perspektive, potiču razvoj literarnoga ukusa, mašte i refleksiju o svijetu, sebi i drugima
– razvija vlastiti jezičnokulturni identitet komunikacijom na hrvatskom jeziku ili sustavu potpomognute komunikacije.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
nastavni predmet Jezik i komunikacija strukturiran je u tri međusobna povezana predmetna područja: razumijevanje, jezično izražavanje te čitanje i pisanje.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja i pisanja te se njihovim međudjelovanjem ujedno potiče razvoj jezika. U komunikacijskim situacijama učenik primjenjuje različite strategije slušanja, govorenja, čitanja i pisanja radi izražavanja i prenošenja informacija, ideja, stavova i vrijednosti te upoznaje komunikacijski bonton.
Odgojno-obrazovni ishodi, koji uključuju komunikacijske vještine iz ovoga nastavnog predmeta, poučavaju se u različitim svakodnevnim kontekstima i rutinama te je u njihovu poticanju ključna suradnja s ostalim osobama iz učenikove okoline (roditeljima/skrbnicima, članovima uže i šire obitelji, terapeutima). Tako se osigurava generalizacija i odražavanje vještina. Osnovni je cilj predmeta usvajanje jezične i komunikacijske kompetencije koja će omogućiti autonomiju i samozastupanje. Za neverbalnog učenika s poremećajem iz spektra autizma navedeno podrazumijeva uporabu sustava potpomognute komunikacije. Taj sustav mora biti potpuno individualiziran te uključivati različita komunikacijska sredstva (primjerice, slike, simbole, komunikacijske knjige, uređaje s glasovnim izlazom i bez njega), kao i specifičnu metodiku poučavanja. Važno je naglasiti da se u odabiru i poučavanju učenika korištenju nekog sustava potpomognute komunikacije treba voditi načelom podrazumijevanja kompetencije koji ne isključuje poučavanje i potrebnu podršku učeniku.
Predmetno područje razumijevanje temelji se na učenju i poučavanju razumijevanja govora drugih te korištenju strategijama i pomagalima koji omogućuju razumijevanje konteksta i okoline u kojoj se učenik nalazi. Usvajanje vještina slušanja i razumijevanja neophodno je za ostvarivanje funkcionalne komunikacije sa socijalnom okolinom. Razumijevanje podrazumijeva reakciju učenika na izražajni jezik drugih, pisane riječi, kontekst i okružje.
Predmetno područje jezično izražavanje temelji se na učenju i poučavanju jezičnim znanjima te na ovladavanju jezikom ili drugim komunikacijskim sredstvom kao sustavom s uporabnoga stajališta. Jezično izražavanje ili korištenje sustavom potpomognute komunikacije podrazumijeva sposobnost učenika da izrazi svoje želje, potrebe, misli i stavove. Stjecanje jezičnih znanja, znanja o jeziku i ovladavanje jezičnim djelatnostima proces je koji uključuje razvoj mišljenja, intelektualnu i emocionalnu angažiranost, socijalni razvoj te motiviranost i potrebu za svrhovitom komunikacijom. Svijest o jeziku i znanje o jeziku u funkciji dio su razvoja i ovladavanja komunikacijskom jezičnom kompetencijom.
Predmetno područje čitanje i pisanje utemeljeno je na čitanju i recepciji teksta te produkciji pisanog teksta koji je iskaz jezičnoga, spoznajnog, osobnog ili umjetničkog poimanja svijeta i stvarnosti. Usvajanjem vještine čitanja i održavanjem vještine u svakodnevnom životu učeniku se otvaraju nove prilike za proširivanje znanja i iskustava čitajući knjige, reklame, natpise, pisane upute i sl. Osobito se naglašava poticanje čitanja iz užitka i potrebe, stjecanje čitateljskih navika i čitateljske kulture, stoga su vrlo važni sadržaji koji omogućuju učeniku slobodan izbor tekstova za čitanje. Čitanje književnih tekstova pridonosi stjecanju kulturnoga iskustva učenika te uspješnosti njegove socijalizacije dijeljenjem vlastitih iskustava i spoznavanjem iskustava drugih ljudi. Vještina pisanja smatra se izražajnom jezičnom vještinom. Razvoj vještina pisanja učeniku osigurava sredstvo svrhovite komunikacije; prijenosa ideja, želja, potreba i stavova. Osobito se naglašava stjecanje kulture pisanja i funkcionalne upotrebe pisanja u svakodnevnim životnim situacijama.
Razumijevanje
Predmetno područje razumijevanje temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskog jezika ili sustava potpomognute komunikacije u jezičnoj djelatnosti slušanja koja doprinosi stjecanju komunikacijske jezične kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku.
Predmetno područje obuhvaća stjecanje:
– uporabne kompetencije receptivnoga jezika
– vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima i komunikacijskim situacijama, razumijevanja i uporabe sredstava neverbalne komunikacije
– svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.
Jezično izražavanje
Predmetno područje jezično izražavanje temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskog jezika ili sustava potpomognute komunikacije u jezičnoj djelatnosti izražavanja koja doprinosi stjecanju komunikacijske jezične kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku.
Predmetno područje obuhvaća stjecanje:
– uporabne kompetencije izražajnoga jezika
– vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima i komunikacijskim situacijama, uporabe sredstava neverbalne komunikacije
– svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.
Čitanje i pisanje
Predmetno područje obuhvaća:
– razvoj vještina čitanja i pisanja primjereno početnom opismenjavanju
– razumijevanje i interpretaciju književnog teksta radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva
– potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka, razvoj (kreativne) verbalne i neverbalne komunikacije
– stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Jezik i komunikacija – grafički prikaz
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
odgojno-obrazovni ishodi uče se i poučavaju od jednostavnijih prema složenijima, od konkretnijih prema apstraktnijima, od lakših prema težima. Svi pojmovi koji se poučavaju dograđuju se, razvijaju i proširuju u skladu s individualnim mogućnostima učenika na različitim razinama odgojno-obrazovnog procesa.
Sastavnice razrade ishoda proširuju se, produbljuju i razvijaju složenijim sadržajima i aktivnostima, a učenicima se učenjem i poučavanjem omogućuje uvježbavanje i utvrđivanje znanja, automatizacija vještina, razvoj stavova i vrijednosti te generalizacija vještina. Odgojno-obrazovne ishode čine tri sastavnice: odgojno-obrazovni ishod, Razrada ishoda i razina usvojenosti ishoda. Sastavni dio ishoda jest i preporuka koja sadržava upute za provedbu i ostvarivanje ishoda u odnosu na ishod uz koji se navodi. Određene preporuke treba slijediti na svim razinama procesa poučavanja nastavnog predmeta Jezik i komunikacija:
– procijeniti početno stanje postojećih vještina
– provesti funkcionalnu procjenu ponašanja
– odabrati ciljna ponašanja od socijalnog značaja
– upotrebljavati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka ili demonstraciju vještina, postupno smanjivati i ukidati podršku napredovanjem učenika prema samostalnosti, osmišljavati komunikacijske situacije koje će omogućiti ponavljanje i uvježbavanje vještina, planirati generalizaciju vještina, sustavno pratiti učenikov napredak i prilagođavati metode poučavanja
– upotrebljavati preventivne, reaktivne i edukativne strategije kontrole nepoželjnih oblika ponašanja
– neverbalnom učeniku osigurati alternativno sredstvo komunikacije te ga upotrebljavati u skladu s preporukama znanstveno utemeljene prakse, za učenika čiji govor nije razumljiv ili koji govor nesustavno upotrebljava radi komunikacije, osigurati učinkovito sredstvo komunikacije poučavanjem korištenju sustavom potpomognute komunikacije ili poticanjem razvoja izražajnog jezika.
U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U tablicama su Odgojno-obrazovni ishodi označeni kratkom oznakom nastavnog predmeta (JIK). Uz oznaku predmeta dodaje se oznaka posebnog programa (PP SKA). Nakon toga slijedi oznaka predmetnog područja (primjerice, A), brojčana oznaka dobne skupine te na kraju redni broj ishoda unutar područja (primjerice, 1.1.).
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.1. Učenik odgovara na zvukove iz okoline i na svoje ime. | – pogledom prati izvor zvuka – pogledom prati osobu koja govori – prepoznaje zvukove iz svakodnevne okoline – prepoznaje zvukove glasanja životinja – prati dječje pjesme i priče – odgovara na svoje ime | – odgovara na svoje ime i pojedine zvukove iz okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – govor – zvukovi iz svakodnevne okoline – zvukovi glasanja životinja – mehanički zvukovi – dječje pjesme i priče – ime učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi reagiranja i odgovaranja na zvučne podražaje iz okoline i na vlastito ime, treba izlagati učenika različitim izvorima zvuka i glasa te poučavati primjerenim odgovorima. U okružju učenika treba govoriti pravilno, zvati učenika po imenu iz različitih udaljenosti, u različitim situacijama i mjestima s različitim razinama buke; uvježbavati prepoznavanje svakodnevnih zvukova i zvukova glasanja životinja pomoću zvučnih igračaka, zvučnih zapisa i videozapisa, izlagati učenika pričama i pjesmama primjerenima učenikovoj dobi i interesu. Procijeniti učenikove interese i upotrebljavati predmete i aktivnosti za koje učenik pokazuje interes u poučavanju (osiguravanje pažnje i motivacije). Kontrolirati izlaganje učenika detektiranim averzivnim podražajima (primjerice, preosjetljivost učenika na određene zvučne podražaje). Poticati i održavati vještine u suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno- obrazovnog procesa (redovito upućivati roditelje/skrbnike u ciljeve poučavanja, napredak učenika i mogućnosti poticanja napretka u okružju doma). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.2. Učenik slijedi jednostavne upute u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – slijedi upute za uključivanje u aktivnosti koje ga interesiraju – slijedi upute za uključivanje u rutinske aktivnosti – slijedi poznate upute u nerutinskim situacijama – slijedi upute za izvođenje jednostavnih motoričkih radnji – slijedi upute koje se odnose na pozdravljanje i uzvraćanje pozdrava | – slijedi najmanje tri jednostavne upute u uobičajenim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivnosti za koje učenik pokazuje interesa – rutinske aktivnosti – nerutinske aktivnosti – jednostavne motoričke radnje – pozdravljanje – uzvraćanje pozdrava. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi poticanja razvoja receptivnog rječnika i snalaženja u uobičajenim komunikacijskim situacijama, poučavati učenika praćenju jednostavnih uputa. Upotrebljavati jednostavne upute (1 – 3 riječi, jednostavne geste, slika i sl.), svakodnevne rutinske situacije za poučavanje (pranje ruku, pranje zubi, odlazak u park i sl.), pojedine situacije koje nisu rutinske za poučavanje (promjene u dnevnom rasporedu, odlazak na izlet i sl.), upute za uključivanje u jednostavne motoričke radnje (Pljesni!, Lupi nogama o pod!), jednostavne upute da bi se potaklo uljudno ponašanje učenika (Reci: Dobar dan!) Podupirati usvajanje vještina uporabom gesti i modeliranja. U suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim odgojno-obrazovnim sudionicima planirati održavanje i generalizaciju vještina (strategije za poticanje vještina kod kuće, videosnimke, popis ciljnih jednostavnih uputa za poučavanje). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.3. Učenik prepoznaje imena osoba te nazive predmeta pojava i radnji u svakodnevnoj okolini. | – prepoznaje imena osoba iz svakodnevne okoline – prepoznaje nazive predmeta u svakodnevnoj okolini – prepoznaje nazive pojava u svakodnevnoj okolini | – prepoznaje imena osoba i naziva pojedinih predmeta iz svakodnevnog okružja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – članovi obitelji – učitelji i prijatelji iz razreda – školski pribor – pribor za osobnu higijenu – pribor za jelo – vremenske pojave. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi poticanja razvoja receptivnog rječnika i snalaženja u uobičajenim komunikacijskim situacijama, poučavati učenika prepoznavanju imena osoba te naziva predmeta i pojava u svakodnevnoj okolini komunikacijskim sredstvom kojim se koristi. Upoznavati učenika s imenima osoba te nazivima predmeta i pojava tijekom svih dnevnih aktivnosti da bi se učeniku osigurao dovoljan broj prilika za usvajanje imena i naziva na razini razumijevanja. Imenovati članove obitelji (mama, mama Marija, tata, tata Marko), učitelje i prijatelje iz razreda, školski pribor (naprtnjača, bilježnica, olovka, gumica, šiljilo, flomasteri, bojice...), pribor za osobnu higijenu (četkica za zube, pasta za zube, četka za kosu...), pribor za jelo (žlica, vilica, nož, tanjur...), vremenske pojave (kiša, snijeg, magla, sunce...). U suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim odgojno-obrazovnim sudionicima planirati održavanje i generalizaciju vještina (popis ciljnih riječi za poučavanje, strategije poučavanja). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.4. Učenik prepoznaje nazive svakodnevnih radnji. | – prepoznaje nazive jednostavnih motoričkih radnji – prepoznaje nazive radnji povezanih s aktivnošću brige o sebi – prepoznaje nazive radnji povezanih sa školskim aktivnostima – prepoznaje nazive radnji povezanih s aktivnostima slobodnog vremena – prepoznaje nazive kućanskih poslova | – prepoznaje nazive svakodnevnih motoričkih radnji i radnji povezanih s aktivnostima slobodnog vremena |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavne motoričke radnje – radnje povezane s brigom o sebi – radnje povezane sa školskim aktivnostima – radnje povezane sa slobodnim aktivnostima – nazivi kućanskih poslova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi širenja učenikova receptivnog rječnika i olakšavanja snalaženja u svakodnevnim životnim situacijama, poučavati učenika slušanju i razumijevanju naziva svakodnevnih radnji. U poučavanju upotrebljavati svakodnevne situacije, imenovati radnje u koje je uključen učenik, učitelj ili drugi učenici, modelirati radnje prilikom izgovora njihova naziva da bi se olakšalo razumijevanje jezika i potaklo razumijevanje gesti. Upotrebljavati slikovnice ili kartice sa slikama radnji, demonstrirati radnje učeniku omiljenim igračkama da bi se osigurala učenikova pažnja i motivacija. Izlagati učenika nazivima jednostavnih motoričkih radnji (pljeskanje, skakanje, trčanje...), radnji povezanih s vještinama brige o sebi (pranje zubi, pranje ruku, češljanje kose...), radnji povezanih sa školskim aktivnostima (pisanje, čitanje, slušanje, vježbanje...), radnji povezanih s aktivnostima u slobodno vrijeme (crtanje, bojenje, skakanje, trčanje, sviranje, pjevanje...), radnji povezanih s kućanskim poslovima (kuhanje, spremanje, čišćenje...). Prilagoditi težinu zahtjeva i oblik rada individualnim sposobnostima učenika. Poticati i održavati vještine u suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa, osigurati smjernice za poučavanje i popis ciljnih riječi. | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.5. Učenik prepoznaje jednostavne prijedloge u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – prepoznaje jednostavne prijedloge – izvodi radnje s predmetima na temelju upute koja sadržava jednostavni prijedlog | – prepoznaje najmanje tri jednostavna prijedloga u uobičajenim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavni prijedlozi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razumijevanja prijedloga razvoj i širenje učenikova receptivnog rječnika koji će učeniku olakšati snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Poučavati svaki prijedlog zasebno u konkretnim situacijama (primjerice, Stavi čašu na stol, Stavi dio umetaljke u utor.). Imenovati i demonstrirati svaki prijedlog izvođenjem radnje s predmetima (primjerice, čaša u čašu, kocka u čašu, kocka ispred čaše, čaša iza kocke). Poučavati sljedeće prijedloge: u, na, iznad, ispod, ispred, iza i dr. Prilagoditi težinu zahtjeva i oblik poučavanja učenikovim individualnim sposobnostima, postupno povećavati kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještine. Surađivati s roditeljima i drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa radi održavanja i generalizacije vještina (strategije poučavanja, popis prijedloga). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.6. Učenik prepoznaje dijelove tijela u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – prepoznaje dijelove tijela – prepoznaje dijelove glave i lica – prepoznaje dijelove trupa i udova | – prepoznaje najmanje četiri dijela tijela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dijelovi tijela – dijelovi glave i lica – dijelovi trupa i udova. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda širenje učenikova receptivnog rječnika i snalaženja u svakodnevnim situacijama. Poučavati usvajanje naziva dijelova tijela na sebi, na drugima i na slici. Poučavati dijelove glave i lica (oči, usta, uši, nos, kosa, obrve, vrat i sl.) te dijelove trupa i udova (ruke, noge, trbuh, leđa i sl.). U poučavanju upotrebljavati konkretne primjere (vlastito tijelo, lutka) i slikovne predloške (predložak za pokazivanje, predložak za sastavljanje). Poticati učenika na pokazivanje dijelova tijela na sebi ispred ogledala, na vršnjacima i drugim osobama u okolini. Planirati održavanje i generalizaciju vještina uključivanjem osoba iz neposredne okoline učenika u odgojno-obrazovni proces (strategije poučavanja, popis dijelova tijela za poučavanje). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.7. Učenik prepoznaje određene osobne i posvojne zamjenice u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – prepoznaje određene osobne zamjenice – prepoznaje određene posvojne zamjenice | – prepoznaje najmanje dvije zamjenice u svakodnevnim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobne zamjenice – posvojne zamjenice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda širenje učenikova receptivnog učenika i osiguravanje lakšeg snalaženja u svakodnevnim situacijama. Poticati razumijevanje osobnih zamjenica u svakodnevnim situacijama (primjerice, tijekom igre pokazati na sebe i reći ja, pa pokazati na učenika i reći ti, pokazati na čitavu skupinu i reći mi), upotrebljavati verbalne upute u kojima se spominju zamjenice (Ti kreni prvi!, Ponesi njezinu torbu!, Idi u našu učionicu.). Osigurati učeniku dovoljno prilika za usvajanje zamjenica na razini prepoznavanja njihovom čestom uporabom u svakodnevnim situacijama, osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvršavanje zadataka. Surađivati s roditeljima i ostalim odgojno-obrazovnim sudionicima na održavanju i generalizaciji vještina (popis strategija poučavanja, popis zamjenica za poučavanje). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.1.8. Učenik prepoznaje predmete na temelju njihovih razlikovnih karakteristika. | – prepoznaje predmete na osnovi njihova obilježja – razvrstava predmete na osnovi njihova obilježja – prepoznaje predmete na osnovi njihove funkcije – razvrstava predmete na osnovi njihove funkcije – prepoznaje predmete na osnovi kategorije – razvrstava predmete na osnovi kategorije | – prepoznaje predmete na osnovi barem jednog obilježja, jedne funkcije i jedne kategorije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje predmeta prema određenoj razlikovnoj karakteristici – obilježja predmeta – funkcije predmeta – kategorije predmeta – razvrstavanje predmeta prema razlikovnim karakteristikama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je odgojno-obrazovnog ishoda širenje učenikova receptivnog rječnika i olakšavanje snalaženja u svakodnevnim životnim situacijama. Konkretnim primjerima i slikovnim materijalima poticati razumijevanje naziva predmeta na osnovi obilježja (boja, oblik, pojedini dijelovi – surla, rep, kotač i sl.), funkcije (rezanje, pisanje i sl.) i kategorije (prijevozna sredstva, voće, povrće, domaće životinje, divlje životinje...) te njihovo razvrstavanje (crvene kockice i plave kockice, domaće životinje i divlje životinje). Poučavati vještine u svakodnevnim situacijama (pospremanje igračaka, razvrstavanje školskog pribora i sl.). U poučavanje uključiti roditelje/skrbnike i ostale odgojno-obrazovne sudionike da bi se poticalo održavanje i generalizacija vještina učenika. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.1. Učenik se služi glasanjem, govorom tijela ili približnim oblikom cjelovite riječi, znakom ili slikom za izražavanje osnovnih potreba. | – služi se glasanjem ili govorom tijela, slikama ili znakovima da bi izrazio osnovne potrebe – oponaša različite zvukove iz neposredne okoline, služi se znakovima i slikama da bi privukao pažnju osoba u neposrednoj okolini – služi se približnim oblikom različitih svakodnevnih riječi – glasanjem, govorom tijela slikama ili znakovima izražava osnovne potrebe, uključujući privlačenje pažnje | – glasanjem, govorom tijela, slikama ili znakovima izražava osnovne potrebe, uključujući privlačenje pažnje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glasanje: vokalizacija, plač i sl. – prvo slovo riječi – slogovi – približni oblik cjelovite riječi – geste, znakovi, slike. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je odgojno-obrazovnog ishoda komunikacija učenika u imperativne svrhe koja će mu osigurati dobivanje željenih predmeta ili aktivnosti te uklanjanje neželjenih predmeta ili aktivnosti. Reagirati na komunikacijske pokušaje učenika i potkrjepljivati svaki prihvatljivi pokušaj komunikacije. Provesti procjenu komunikacijskih sredstava i funkcija. Posebnu pažnju obratiti na nepoželjne oblike ponašanja, modelirati i poticati alternativne, prihvatljive oblike ponašanja. Poučavati zahtijevanje predmeta koji su prisutni (primjerice, igračka koju učitelj drži u ruci) i onih koji nisu prisutni u okružju učenika (primjerice, igračka koja je u ormaru) te predmeta koji su potrebni za izvođenje određene aktivnosti (primjerice, ponuditi učeniku papir bez olovke ili puding bez žlice). Ako učenik oponaša pojedine riječi kojima je izložen u okružju (trenutačna ili odgođena eholalija), poticati i potkrjepljivati pojavu eholalije samo u situacijama u kojima je učenik upotrebljava funkcionalno. Primjerice: Učitelj kaže: »Želiš piti?« Učenik kaže: »Želiš piti?« U sljedećem pokušaju učitelj govori riječ želiš jako tiho i potkrjepljuje učenikovo ponavljanje riječi piti. Učitelj može upotrebljavati i dopunjavanje rečenica na sljedeći način: »Želim…« uz držanje čaše vode ili slike čaše vode u ruci i očekivanje učenikove dopune rečenice s: »… vode.« Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.2. Učenik oponaša pojedinačne glasove, slogove, riječi i sintagme. | – izgovara glasove prema modelu – izgovara slogove prema modelu – izgovara pojedine riječi prema modelu – dopunjava pojedine sintagme prema modelu – izgovara pojedine sintagme prema modelu – upotrebljava sustav potpomognute komunikacije prema modelu | – upotrebljava najmanje tri riječi prema modelu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vokali – slogovi – riječi – sintagme koje se odnose na zabavne aktivnosti – sintagme koje se odnose na rutinske aktivnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je odgojno-obrazovnog ishoda širenje učenikova ekspresivnog rječnika te olakšavanje komunikacije u imperativne svrhe. Poučavati učenika izgovaranju određenih vokala (Reci: »A, e, i, o, u.«), slogova (Reci: »Ba, ma, ta, ga, ka...«), riječi (Reci: »Mama, tata, baka.«), dopunjavanju i izgovaranju sintagmi (»Idemo... (van)«). Redoslijed poučavanja pojedinih elemenata govora temeljiti na početnoj procjeni stanja i nadograđivati u skladu sa smjernicama govorno-jezičnog razvoja. Neverbalnim učenicima osigurati sredstvo i model potpomognute komunikacije. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.3. Učenik upotrebljava pojedinačne riječi, znakove ili slike u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – upotrebljava dvosložne riječi – upotrebljava nazive predmeta iz svakodnevne okoline – upotrebljava dvosložne riječi za opisivanje svakodnevnih radnji – upotrebljava zamjenice – upotrebljava riječi, znakove ili slike radi potvrđivanja i nijekanja – upotrebljava trosložne i druge višesložne riječi – sklanja imenice – pravilno upotrebljava množinu pojedinih imenica | – upotrebljava najmanje deset riječi u uobičajenim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – imenovanje predmeta iz svakodnevne okoline – imenovanje zamjenica – upotreba dvosložnih, trosložnih i višesložnih riječi – sklonidba imenica – množina imenica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je odgojno-obrazovnog ishoda osiguravanje razvoja učenikova ekspresivnog rječnika i olakšavanje komunikacije u svakodnevnim situacijama. Poučavati nazivlju svakodnevnih predmeta kojima je učenik okružen (predmeti za koje učenik pokazuje interes, omiljene aktivnosti, omiljeni nastavni predmeti), zamjenica (ja, ti, moje, tvoje, naše...), sklonidbi i uporabi množine određenih imenica. Redoslijed poučavanja pojedinih elemenata govora jezičnog izražavanja temeljiti na početnoj procjeni stanja i nadograđivati u skladu sa smjernicama govorno-jezičnog razvoja. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.4. Učenik upotrebljava nazive osoba, predmeta i pojava iz svakodnevne okoline. | – upotrebljava ime osobe iz svakodnevne okoline – upotrebljava nazive predmeta iz svakodnevne okoline – upotrebljava nazive pojava u svakodnevnoj okolini | – upotrebljava naziv osobe i određenih predmeta iz svakodnevne okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nazivi predmeta za koje učenik pokazuje interes – članovi obitelji – učitelji i prijatelji iz razreda – školski pribor – pribor za osobnu higijenu – pribor za jelo – vremenske pojave. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je odgojno-obrazovnog ishoda širenje učenikova ekspresivnog rječnika i olakšavanje snalaženja učenika u svakodnevnim situacijama. Usvajanjem ishoda povećavaju se učenikovi socijalizacijski potencijali. Poučavati učenika nazivima predmeta za koje pokazuje interes, imenima članova obitelji, učitelja i prijatelja iz razreda, školskog pribora (papir, olovka, bojice, flomasteri, šiljilo...), pribora za osobnu higijenu (sapun, četkica za zube, pasta za zube, češalj...), pribora za jelo (žlica, vilica, nož, ubrus...) i vremenskih pojava (kiša, sunce, oblaci, snijeg...) upotrebom konkretnih primjera i slikovnih prikaza te videozapisa. Izraditi s učenikom fotoalbum članova obitelji i prijatelja iz odgojno-obrazovne skupine te ga poticati na imenovanje osoba unutar albuma. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.5. Učenik upotrebljava nazive svakodnevnih radnji u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – upotrebljava nazive jednostavnih motoričkih radnji – upotrebljava nazive radnji povezanih s aktivnostima brige o sebi | – upotrebljava nazive najmanje pet svakodnevnih radnji |
– upotrebljava nazive radnji povezanih sa školskim aktivnostima – upotrebljava nazive radnji povezanih s aktivnostima slobodnog vremena – upotrebljava nazive radnji povezanih s kućanskim poslovima | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavne motoričke radnje – radnje povezane s brigom o sebi – radnje povezane sa školskim aktivnostima – radnje povezane sa slobodnim aktivnostima – kućanski poslovi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda razvoj učenikova ekspresivnog rječnika i olakšavanje učenikova snalaženja u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Poticati učenika na imenovanje jednostavnih motoričkih radnji (pljeskanje, skakanje, trčanje...) na komunikacijskom sredstvu kojim se koristi povezanih s aktivnostima brige o sebi (pranje ruku, pranje zubi, češljanje kose...), radnji povezanih sa školskim aktivnostima (pisanje, bojenje, crtanje...), radnji povezanih s aktivnostima slobodnog vremena (pjevanje, plesanje, bojenje, skakanje...) te radnji povezanih s kućanskim poslovima (brisanje, usisavanje, pranje...) na konkretnim primjerima i slikama. Poticati učenika u demonstraciji pojedinih radnji te na imenovanje radnji u situacijama kad je izvodi druga osoba, lik iz crtanog filma i sl. Redoslijed poučavanja pojedinih elemenata govora temeljiti na početnoj procjeni stanja i nadograđivati u skladu sa smjernicama govorno-jezičnog razvoja. Upotrebljavati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.6. Učenik upotrebljava nazive dijelova tijela u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – imenuje glavu, trup i udove – imenuje dijelove glave i lica – imenuje dijelove ruku – imenuje dijelove trupa – imenuje dijelove nogu | – upotrebljava nazive najmanje 10 dijelova tijela na sebi, na drugima i na slici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glava, trup, udovi – dijelovi glave i lica – dijelovi ruku – dijelovi trupa – dijelovi nogu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda poučavanje učenika nazivima pojedinih dijelova tijela radi razvoja njegova ekspresivnog rječnika i osiguravanja sredstva komunikacije nelagode ili boli u tijelu na komunikacijskom sredstvu kojim se koristi Poučavati učenika nazivima pojedinih dijelova tijela (dijelovi glave i lica: oči, usta, uši, nos, kosa, obrve, vrat; dijelovi ruku: rame, lakat, šaka, prsti; dijelovi trupa: prsa, leđa, trbuh, pupak; dijelovi nogu: stražnjica, koljeno, gležanj, stopalo, prsti...). U poučavanju upotrebljavati ogledalo, tijelo samog učenika, lutku, tijelo druge osobe.. | ||
Redoslijed poučavanja pojedinih elemenata govora temeljiti na početnoj procjeni stanja i nadograđivati u skladu sa smjernicama govorno-jezičnog razvoja. Upotrebljavati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.7. Učenik upotrebljava zamjenice u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – imenuje osobne zamjenice – upotrebljava osobne zamjenice – imenuje posvojne zamjenice – upotrebljava posvojne zamjenice | – imenuje osobne zamjenice u uobičajenim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobne zamjenice – posvojne zamjenice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika imenovanju osobnih i posvojnih zamjenica utječe na širenje njegova ekspresivnog rječnika te mu olakšava snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Poučavati učenika upotrebi zamjenica (ja, ti, mi, moje, tvoje, naše...) u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.1.8. Učenik upotrebljava prijedloge u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – imenuje prijedloge – upotrebljava prijedloge | – upotrebljava najmanje tri prijedloga u uobičajenim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prijedlozi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvoj učenikova ekspresivnog rječnika i olakšavanje snalaženja u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Poučavati učenika imenovanju prijedloga (u, na, iznad, ispred, ispod, iza) u svakodnevnim situacijama (igra, aktivnosti za stolom, aktivnosti u grupi) te na slikovnim prikazima. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.1.1. Učenik piše jednostavne crte i oblike prema modelu, primjereno početnom opismenjavanju. | – upotrebljava olovku za šaranje i crtanje – upotrebljava olovku za pisanje oblika nalik na slova – prati zadane linije oblika prilikom bojenja – prati predložak za pisanje crta, oblika, slova i brojeva – oponaša predložak za pisanje crta, oblika, slova i brojeva | – upotrebljava olovku za šaranje, crtanje i pisanje oblika nalik na slova |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – šaranje – crtanje – pisanje oblika nalik na slova – bojenje unutar zadanih linija – pisanje po predlošcima za pisanje – pisanje prema predlošcima za pisanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda vizualno-perceptivna i motorička priprema učenika za aktivnost pisanja. Poticati učenika na pravilno držanje olovke te pravilan položaj tijela prilikom sjedenja za stolom. Poticati aktivnost šaranja po papiru te razvoj interesa za aktivnosti s pisaljkom. Crtati različite oblike i likove za koje učenik pokazuje interes na papiru radi poticanja na njihovu replikaciju. Poticati učenika na pisanje zadanih crta i oblika prema predlošku (okomita linija, horizontalna linija, krug, križ, kosa linija udesno, kvadrat, kosa linija ulijevo, kosi križ, trokut, slova, brojevi). Upotrebljavati metodičke postupke početnog opismenjavanja (pravilno držanje pisaljke u ruci, prikazivanje zadanih crta, oblika i slova pokretima ruke ili tijela). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i drugim odgojno-obrazovnim sudionicima. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.1.2. Učenik prepoznaje riječi kao skupove znakova kojima pridaje značenje. | – prepoznaje uvriježene komunikacijske skupove znakova – upotrebljava slike, znakove i simbole za snalaženje u svakodnevnim situacijama – razlikuje slovo od drugih znakova – globalno čita pojedine riječi | – upotrebljava određene znakove, simbole ili slike za snalaženje u svakodnevnim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slike, znakovi i simboli – slova hrvatske abecede – riječi – globalno čitanje riječi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja ovoga ishoda osigurati učeniku vještine prepoznavanja pojedinih slika, znakova i simbola u svakodnevnoj okolini koji će mu olakšati razumijevanje i snalaženje u svakodnevnoj okolini. Poticati prepoznavanje uvriježenih komunikacijskih znakova (pošta, banka, toalet...), slikovnih rasporeda aktivnosti i drugih slikovnih izvora podrške unutar razreda, škole i obiteljskog doma, prepoznavanje slova hrvatske abecede i globalno čitanje pojedinih riječi (nazivi omiljenih prehrambenih proizvoda, filmova i dr.). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i drugim odgojno-obrazovnim sudionicima te lokalnom zajednicom. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.1.3. Učenik piše zadana slova i zadane riječi školskim formalnim pismom. | – piše slova – piše svoje ime – piše slova koja nedostaju u riječi – piše slova u zadano crtovlje – piše pojedine riječi | – piše svoje ime i dopunjava do dva slova koja nedostaju u poznatim riječima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pisanje slova hrvatske abecede – pisanje vlastitog imena – dopunjavanje slova koja nedostaju u riječi – pisanje slova u zadano crtovlje – pisanje riječi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja osnovno opismenjavanje učenika. Potkrjepljivati svaku aktivnost pisanja učenika, poticati pisanje vlastitog imena (na nastavnim listićima, likovnim radovima...), slova koja nedostaju u riječi (na nastavnim listićima), osigurati prilagođene bilježnice koje će učeniku olakšati pisanje u zadano crtovlje, poticati učenika na pisanje pojedinih riječi (primjerice, zahtijevanje predmeta pisanjem njegova naziva). Upotrebljavati metodičke postupke početnog opismenjavanja (pravilno držanje pisaljke u ruci, prikazivanje zadanih crta, oblika i slova pokretima ruke ili tijela i sl.). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i drugim odgojno-obrazovnim sudionicima. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Jezik i komunikacija u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinog predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.2.1. Učenik slijedi složenije upute u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – slijedi upute koje se odnose na skupinu učenika – slijedi upute za uključivanje u nerutinske aktivnosti – slijedi upute za izvođenje dviju nepovezanih radnji | – slijedi najmanje tri složenije upute upućene skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upute upućene skupini u kojima svi učenici izvode istu uputu – upute upućene skupini u kojima samo pojedini učenici izvode određenu uputu – upute za uključivanje u nerutinske aktivnosti – upute za izvođenje nepovezanih radnji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika razumijevanju složenijih uputa osigurava mu lakše snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama i širenje njegova receptivnog rječnika. Poučavati razumijevanje složenijih uputa upućenih skupini u kojima svi učenici izvode istu uputu (Obujte se! Idemo van!), uputa upućenih skupini u kojima samo određeni učenici izvode određenu uputu (Dječaci, sjednite!, Djevojčice, dođite pred ploču!), uputa za uključivanje u nerutinske aktivnosti (primjerice, upute tijekom požarne vježbe), upute za izvođenje nepovezanih radnji (Zatvori knjigu, idemo van.). Upotrebljavati učeniku poznate riječi, ponoviti pojedinu uputu samo jednom; u slučaju izostanka odgovora pružiti podršku. Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i drugim odgojno-obrazovnim sudionicima. | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.2.2. Učenik prepoznaje imena osoba te nazive predmeta i pojava u široj okolini. | – prepoznaje imena osoba s kojima nije u svakodnevnom kontaktu – prepoznaje nazive predmeta kojima se koristi povremeno ili samo u posebnim situacijama – prepoznaje nazive pojava u nesvakodnevnim situacijama | – prepoznaje nesvakodnevna imena osoba te nazive predmeta i pojava |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – imena osoba s kojima učenik nije u svakodnevnom kontaktu – predmeti kojima se koristi samo povremeno ili samo u posebnim situacijama – pojave. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati prepoznavanje imena osoba, naziva predmeta i pojava u široj okolini da bi se osiguralo širenje učenikova receptivnog rječnika i olakšalo snalaženje u svakodnevnim situacijama. Poučavati prepoznavanju imena osoba s kojima učenik nije u svakodnevnom kontaktu (šira obitelj, terapeuti, prijatelji, zaposlenici u trgovinama koje učenik često posjećuje, zaposlenici u igraonici i sl.) u konkretnim situacijama i uz vizualnu podršku. Poticati prepoznavanje predmeta kojima se koristi povremeno ili samo u posebnim situacijama (primjerice, pribor za likovni rad, obilježavanje blagdana (božićno drvce, pisanice...), zdravstvene usluge (lijek, igla...) i pojava (primjerice, poplava, potres, duga…). U suradnji s učenikovim roditeljima izraditi album sa slikama važnih osoba iz učenikove šire okoline. Poticati prepoznavanje osoba, predmeta i pojava u okružju obitelji i u lokalnoj zajednici (primjerice, tijekom šetnje, u trgovini i sl.). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.2.3. Učenik prepoznaje pojedine uobičajene vrste riječi kojima se označava kvaliteta, kvantiteta i odnosi među predmetima, za svakodnevne komunikacijske situacije. | – prepoznaje neke opisne i odnosne pridjeve – prepoznaje glavne brojeve – prepoznaje pojedine prijedloge – prepoznaje pojedine pridjeve | – prepoznaje brojeve, prijedloge i pojedine pridjeve koji označavaju kvalitetu, kvantitetu i odnose među predmetima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opisni i odnosni pridjevi – glavni brojevi – prijedlozi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika pojedinim vrstama riječi kojima se opisuje kvaliteta, kvantiteta i odnosi među predmetima da bi se olakšalo učenikovo snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama i potaknuo razvoj njegova receptivnog rječnika. Poučavati učenika pridjevima (svijetlo, tamno, visoko, nisko, mršavo, debelo, dugačko, kratko i sl.), glavnim brojevima (do pet) te prijedlozima (pokraj, između, unutar, izvan i sl.). Upotrebljavati jednostavne i složenije upute i jednostavna pitanja koje sadržavaju ciljne vrste riječi u svakodnevnim situacijama (Daj mi dvije loptice., Pokaži mi visoku kuću., Želiš li svijetlu ili tamnu plavu boju?). Surađivati s roditeljima i drugim sudionicima odgoja i obrazovanja u planiranju održavanja i generalizacije vještina. | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.2.4. Učenik odgovara na jednostavna svakodnevna pitanja i jednostavna osobna pitanja. | – odgovara na jednostavno pitanje o vršitelju radnje – odgovara na jednostavna osobna pitanja – odgovara na pitanja koja se odnose na izbor – odgovara na jednostavna pitanja o slušanom tekstu | – odgovara na najmanje četiri pitanja u svakodnevnim komunikacijskim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje vršitelja radnje u pitanjima – odgovaranje na jednostavna osobna pitanja – razumijevanje i izražavanje izbora – odgovaranje na jednostavna pitanja o tekstu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika odgovaranju na jednostavna osobna pitanja i jednostavna svakodnevna pitanja podržava razvoj njegova receptivnoga i ekspresivnog jezika. Osim jezika, kod učenika se potiče i razvoj vještina socijalne komunikacije. Poučavati vještinu odgovaranja na jednostavna pitanja o vršitelju radnje (Tko?, Što?) i jednostavna osobna pitanja (Kako se zoveš?, Koliko imaš godina?, Kako si?, Što radiš?). Postavljati ciljna pitanja u uobičajenim komunikacijskim situacijama (tijekom čitanja priče, upoznavanja s vršnjakom i sl.). Poučavanje učenika odgovaranju na jednostavna pitanja čime se podržava razvoj njegova receptivnog i ekspresivnog jezika te mu olakšava snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. | ||
Izlagati učenika duljim govornim tekstovima (primjerice, opisi osoba ili aktivnosti, opisi događaja u neposrednoj okolini) te postavljati pitanja neposredno nakon opisa/događaja. Omogućavanje izbora osigurava učeniku osjećaj kontrole te može biti dobra strategija prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (primjerice, izbor između aktivnosti, izbor između osoba s kojima aktivnost može biti provedena, izbor između prostora u kojima aktivnost može biti provedena ili načina njezina provođenja). Omogućiti učeniku davanje odgovora riječju, rečenicom ili odabirom slike. Planirati održavanje i generalizaciju vještina u obiteljskom domu i lokalnoj zajednici (primjerice, u igraonici, na igralištu). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.2.5. Učenik s razumijevanjem sluša književne tekstove i odgovara na pitanja. | – odgovara na jednostavna pitanja o slušanom tekstu | – odgovara na najmanje dva pitanja o slušanom tekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki književni tekst – odgovaranje na pitanja o književnom tekstu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika odgovaranju na jednostavna pitanja podržava razvoj njegova receptivnog i ekspresivnog jezika te mu olakšava snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Izlagati učenika kratkim književnim tekstovima te postavljati pitanja neposredno nakon čitanja teksta. Primjeri pitanja: Što ti se najviše sviđa u tekstu?, Tko čini radnju u tekstu?, Što je predmet radnje?, Gdje se radnja odvija?, Tko je glavni lik?, Sviđa li ti se tekst ili ne? Omogućiti učeniku davanje odgovora jednom riječju, rečenicom ili odabirom slike. Planirati održavanje i generalizaciju vještina u obiteljskom domu i lokalnoj zajednici. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.1. Učenik upotrebljava riječi te ih povezuje u rečenice ili stvara rečenice unutar komunikacijskog sustava kojim se koristi. | – dopunjava sintagme koje se odnose na zabavne ili svakodnevne aktivnosti – dopunjava rečenice prilikom slušanja jednostavnih dječjih pjesama i poznatih priča – povezuje riječi u jednostavne rečenice – upotrebljava jednostavne imperativne rečenice – upotrebljava jednostavne opisne rečenice | – upotrebljava rečenice za najmanje dva komunikacijska cilja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dopunjavanje sintagmi koje se odnose na zabavne aktivnosti – dopunjavanje sintagmi koje se odnose na svakodnevne aktivnosti – dopunjavanje tekstova prilikom slušanja jednostavnih dječjih pjesama ili priča – zahtijevanje i imenovanje predmeta ili aktivnosti rečenicom – opisivanje svakodnevnih događaja rečenicom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika uporabi riječi i rečenica u svakodnevnim situacijama podržava razvoj njegova ekspresivnog jezika i komunikacije za različite svrhe. Poučavati dopunjavanju sintagmi koje se odnose na zabavne aktivnosti (Idemo gore i...(dolje).), dopunjavanju sintagmi koje se odnose na svakodnevne aktivnosti (Peremo... (ruke).), dopunjavanju tekstova prilikom slušanja jednostavnih dječjih pjesama ili priča (Jednoga dana... (u jednoj dalekoj zemlji) živjela su tri... (praščića).), zahtijevanju i imenovanju predmeta ili aktivnosti rečenicom (Želim još čokolade.), imenovanju svakodnevnih događaja rečenicom (Idemo van.). Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.2. Učenik upotrebljava složenije rečenice pri opisivanju svakodnevnih pojava i događaja. | – upotrebljava složenije rečenice – upotrebljava više vrsta riječi – upotrebljava množinu pojedinih imenica – upotrebljava pojedine pravilne oblike glagola i glagolskih vremena – prepričava događaj uz vođenje | – opisuje pojedine svakodnevne pojave i događaje složenijim rečenicama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – rečenice – opis svakodnevnog događaja – množina imenica – glagolsko vrijeme – glagolski oblik – prepričavanje uz vođenje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje korištenju različitih vrsta riječi i složenijih rečenica osigurava učeniku lakše snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama, komunikaciju u različite svrhe i socijalizaciju. Poticati uporabu rečenica (subjekt, predikat, objekt) i različitih vrsta riječi, predlagati učeniku riječi koje može upotrebljavati u specifičnim situacijama, osigurati vizualne predloške (primjerice, prilikom opisivanja prošlog događaja ponuditi učeniku slike koje se odnose na prošli događaj da bi se potaklo prisjećanje i oblikovanje teksta), poučavati pravilnoj uporabi množine često korištenih imenica (primjerice, bojica – bojice, lopta – lopte) i glagolskih vremena (sadašnje, prošlo i buduće vrijeme). Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.3. Učenik upotrebljava rečenice za deklarativne svrhe uz poštovanje pravila uljudnog ophođenja. | – postavlja pitanja o vršitelju radnje – upotrebljava rečenice prilikom traženja pažnje od vršnjaka ili odraslih osoba u okolini – upotrebljava imperativne rečenice – upotrebljava riječi uljudnog ophođenja | – upotrebljava rečenice za najmanje jednu deklarativnu svrhu uz poštovanje pravila uljudnog ophođenja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – postavljanje pitanja o vršitelju radnje – traženje pomoći – traženje pažnje – riječi uljudnog ophođenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika upotrebi rečenica u različite deklarativne svrhe, osim utjecaja na razvoj ekspresivnog rječnika, osigurava učeniku lakšu socijalizaciju i snalaženje u svakodnevnoj okolini. Poučavati učenika postavljanju pitanja o vršitelju radnje (Tko?, Što?), traženju informacija (Tko je to?, Kamo idemo?), zahtijevanju pažnje (Pogledaj ovo!, Vidi što sam napravio!), traženju pomoći (Molim pomoć!) služeći se rječnikom uljudne komunikacije (molim, hvala, izvoli, oprosti). Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Osigurati učeniku prilike za komunikaciju u lokalnoj zajednici (primjerice, u trgovini, u kazalištu i sl.). | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.4. Učenik počinje interakciju s odraslim osobama ili vršnjacima. | – upotrebljava riječ, gestu, znak ili sliku da bi počeo interakciju s odraslom osobom ili vršnjakom – postavlja pitanja – razgovara o događajima u neposrednoj okolini | – počinje interakciju s odraslom osobom ili vršnjakom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – počinjanje interakcije – postavljanje pitanja odrasloj osobi ili vršnjaku – razgovaranje o događaju u neposrednoj okolini – dijeljenje informacija – dijeljenje interesa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje ekspresivnog jezika i socijalnih vještina. Poticati učenika na počinjanje interakcije s vršnjacima ili odraslim osobama u okružju, osigurati model primjerenog počinjanja interakcije (dolazak do osobe, kontaktna gesta ili pozivanje osobe po imenu, postavljanje pitanja ili počinjanje razgovora o svakodnevnoj temi), stvarati prilike za učenje u svakodnevnim situacijama tijekom dana (primjerice, jednom učeniku dati sve papire za crtanje da bi se ostale učenike potaklo na odlazak do učenika i počinjanje interakcije). Ako više učenika unutar odgojno-obrazovne skupine dijeli isti interes, poticati komunikaciju o zajedničkom interesu. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.5. Učenik sudjeluje u komunikaciji koju su potakle odrasle osobe ili vršnjaci. | – odgovara na pitanja postavljena tijekom razgovora – čeka svoj red – slijedi usmjerenje pažnje druge osobe tijekom interakcije – upotrebljava rječnik uljudne komunikacije | – odgovara na pojedina pitanja postavljena tijekom razgovora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odgovaranje na komunikaciju koju je počela odrasla osoba ili vršnjak – odgovaranje na pitanja – združivanje pažnje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje ekspresivnog jezika i socijalnih vještina. Poticati učenika na odgovaranje na komunikaciju koju je počela odrasla osoba ili vršnjak u okružju, osigurati model primjerenog odgovaranja na interakciju (združivanje pažnje, odgovaranje na pitanja, čekanje na red za govorenje i sl.). Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.6. Učenik razgovara s odraslim osobama ili vršnjacima, govorom obuhvaća poznate pojmove i teme. | – sudjeluje u dvosmjernoj komunikaciji – nastavlja razgovor o započetoj temi – upotrebljava riječi uljudne komunikacije – završava razgovor na prikladan način | – tijekom razgovora sudjeluje u najmanje dvjema komunikacijskim razmjenama s odraslim osobama ili vršnjacima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dvosmjerna komunikacija – nastavljanje razgovora – uljudna komunikacija – završavanje razgovora. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje ekspresivnog jezika i socijalnih vještina. Poticati učenika na razgovor počinjanjem razgovora o temi za koju učenik pokazuje interes, osigurati model primjerenog razgovora (čekanje na svoj red, postavljanje i odgovaranje na pitanja i sl.). Ako više učenika u odgojno-obrazovnoj skupini dijeli isti interes, poticati komunikaciju o zajedničkom interesu. Upotrebljavati socijalne priče i videomodeliranje da bi se učenicima olakšalo usvajanje pravila učinkovite i uljudne komunikacije. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.7. Učenik pripovijeda priču prema slikama. | – pripovijeda priču koja ima uvodni, središnji i završni dio – opisuje vršitelja radnje, radnju, predmet radnje i mjesto gdje se radnja odvija – prepoznaje odnose među likovima – prepoznaje i označava kraj priče | – pripovijeda kratku priču sastavljenu od tri slike |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvod – središnji dio radnje – završni dio radnje – vršitelj radnje – tijek radnje – mjesto radnje – predmet radnje – kraj radnje (pouka). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja odgojno-obrazovnog ishoda razvoj učenikova ekspresivnog rječnika jačanjem vještina pripovijedanja. Poticati učenika na pripovijedanje kratke priče (1 – 3 slike) u početku poučavanja, postupno povećavati broj slika prema kojima će učenik pripovijedati priču, poticati učenika na uporabu rečenica. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.2.8. Učenik izabire ponuđene književne tekstove prema vlastitom interesu za čitanje ili slušanje. | – upoznaje se s prostorom školske knjižnice – posjećuje školsku knjižnicu i posuđuje slikovnice i knjige – izabire knjige prema vlastitim interesima | – povremeno posuđuje knjige prema vlastitom interesu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školska knjižnica – posudba i vraćanje knjiga – upoznavanje s knjigama namijenjenim djeci – organizirani posjet školskoj knjižnici – redovita posudbe i vraćanje knjiga – upoznavanje s književnošću za djecu: slikopriče, dječje enciklopedije, slikovnice, dječji leksikoni, zvučni zapisi, građa lagana za čitanje, vježbenice namijenjene razvijanju fine motorike, interaktivne slikovnice, dječji atlasi, dječje enciklopedije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poticati učenika na čitanje književnih djela prema vlastitom izboru ili učiteljevu prijedlogu. Sastaviti popis pročitanih slikovnica, priča, pjesama i igrokaza uz pomoć odraslih i uspoređivati vlastiti popis s popisima ostalih učenika radi poticanja čitanja. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.1. Učenik izvodi glasovnu analizu i sintezu riječi. | – uočava od kojih se glasova sastoji riječ – pravilno izgovara glasove – rastavlja riječ na glasove – spaja glasove u riječ – upotrebljava iste skupove glasova za stvaranje rime | – izvodi glasovnu analizu i sintezu jednosložnih i dvosložnih riječi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izgovaranje glasova – glasovna analiza i sinteza (jednosložne, dvosložne, trosložne i višesložne riječi) – stvaranje rime. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika glasovnoj analizi i sintezi preduvjet je usvajanju vještina čitanja. Poticati učenika na sastavljanje glasova u riječi (primjerice, m-a-č-k-a = mačka), rastavljanje riječi na glasove i slogove (mačka = m-a-č-k-a = ma-čka), pronalaženje pozicije glasa u riječi (pokazivanje u napisanoj riječi, imenovanje u izgovorenoj riječi, igranje igara (primjerice, Kalodont; početi igru izgovorom određene riječi te tražiti od učenika da stvori novu riječ od zadnjeg sloga te riječi). Poticati učenika na slušanje i čitanje književnih tekstova u kojima se javlja rima i poticati ga na stvaranje rime. Poticati održavanje i generalizaciju vještina u obiteljskom domu. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.2. Učenik piše pojedine poznate riječi i jednostavne rečenice. | – učenik piše nazive svakodnevnih predmeta i pojava – piše imena osoba iz svakodnevne okoline – piše nazive svakodnevnih radnji – piše kratke rečenice | – piše nazive pojedinih svakodnevnih predmeta i pojava te pojedina imena osoba iz svakodnevne okoline |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pisanje naziva svakodnevnih predmeta i pojava – pisanje imena osoba iz svakodnevne okoline – pisanje naziva svakodnevnih radnji – pisanje kratkih rečenica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem učenika pisanju pojedinih poznatih riječi i jednostavnih rečenica osiguravamo učeniku još jedno sredstvo komunikacije s okolinom i širenja ekspresivnog rječnika. Učenika poučavati pisanju naziva svakodnevnih predmeta i pojava (predmeti za koje učenik pokazuje interes, školski pribor, pribor za jelo, vremenske pojave i sl.), pisanju imena osoba iz svakodnevne okoline (imena roditelja, učitelja, prijatelja iz razreda i sl.), pisanju naziva svakodnevnih radnji (idem, jedem, pijem...) te pisanju kratkih rečenica (Idem van.). Upotrebljavati metodičke postupke početnog opismenjavanja. Sudjelovati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa u održavanju i generalizaciji vještina (primjerice, učenik piše nazive poznatih začina na naljepnice i sl.). | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.3. Učenik slijedi sintaktička pravila u jednostavnim i složenim rečenicama. | – strukturira jednostavne i složene rečenice od različitih zadanih elemenata – slijedi pravila o redoslijedu riječi u rečenici | – slijedi strukturu jednostavnih rečenica |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – strukturiranje jednostavnih i složenih rečenica – slijeđenje pravila o redoslijedu riječi u rečenici. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje učenika pisanju rečenica i pravilnom strukturiranju rečenica učeniku osigurava još jedno sredstvo komunikacije s okolinom i izražavanja vlastitih želja, potreba i misli. Poučavati učenika strukturiranju rečenica od različitih zadanih elemenata (riječi, slogova, učeniku poznatih riječi i sl.) te poštovanju pravila redoslijedu riječi u rečenici. Upotrebljavati vizualne predloške za strukturiranje rečenice i kartice s pojedinim riječima. Upotrebljavati metodičke postupke početnog opismenjavanja. Surađivati s roditeljima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa na održavanju i generalizaciji vještina. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.4. Učenik čita riječi i kratke rečenice. | – prepoznaje sva slova – sparuje slova sa slovima u riječi na kartici – čita riječi – čita kratke rečenice | – čita kraće poznate riječi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slovarica – kraći tekstovi primjereni početnom opismenjavanju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje čitanju riječi i kratkih rečenica osigurava učeniku još jedno sredstvo komunikacije s okolinom. Poticati učenika na upotrebu slovarice, čitanje kratkih tekstova i riječi osiguravajući motivaciju učenika (čitanje naziva omiljene čokolade ili proizvođača igračaka napisano rukopisom i sl.). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.5. Učenik s razumijevanjem čita kraće tekstove i odgovara na pitanja o pročitanom. | – čita kraće tekstove u skladu s vlastitim interesima – čita kratke pisane upute za izvođenje zadataka – čita kratke tekstove – čita tekstove i odgovara na jednostavna pitanja o pročitanom tekstu | – čita najmanje tri jednostavne pisane upute |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pisane upute za izvođenje zadataka – kraći tekstovi sadržajem i duljinom primjereni početnom opismenjavanju – odgovaranje na pitanja o pročitanom tekstu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje čitanju riječi i kratkih rečenica osigurava učeniku još jedno sredstvo komunikacije s okolinom te pristup novim informacijama (usvajanje novih znanja i vještina). Poticati učenika na čitanje kratkih tekstova prema vlastitom izboru, čitanje pisanih upute za izvođenje zadataka (Prepiši., Oboji., Nacrtaj...) te odgovaranje na jednostavna pitanja o pročitanom (Tko?, Što? i sl.). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Ostvariti suradnju s knjižnicom u lokalnoj zajednici, u dogovoru s roditeljima učlaniti učenika u knjižnicu. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.2.6. Učenik odabire tematsku skupinu riječi i piše riječi, kratke rečenice te oblikuje kratki tekst slovima školskog formalnog pisma. | – riječima opisuje slike – rečenicama opisuje slike – piše kraći tekst o omiljenoj temi | – rečenicama opisuje slike na temelju predloženih riječi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opis slike – pisanje kratkog teksta o omiljenoj temi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Opisivanje slika i pisanje tekstova o bliskim temama osigurava učeniku sredstvo komunikacije s okolinom i razvoj vještina estetskog izražavanja. Upotrebljavati predloške za pisanje (dopunjavanje pojedinih riječi), upotrebljavati vizualnu podršku unutar teksta da bi se učeniku olakšalo praćenje napisanoga opisnog teksta i planiranje novog teksta. Birati teme za pisanje bliske učeniku i učenikovom iskustvu (primjerice, opis učenika, opis majke i sl.), birati slike za opisivanje s prikazima predmeta ili događaja za koje učenik pokazuje interes ili za njega ima emocionalni značaj (primjerice, rođendanska proslava, igra na igralištu). Planirati održavanje i generalizaciju vještina u suradnji s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Jezik i komunikacija
u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinog predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.3.1. Učenik slijedi složene upute u različitim situacijama. | – slijedi upute koje se odnose na promjenu položaja predmeta – slijedi upute koje se odnose na promjenu položaja tijela – slijedi upute koje uključuju osobu i radnju – slijedi upute od više pojedinačnih koraka – slijedi pisane upute za izvođenje zadatka koji se sastoje od više koraka | – slijedi pojedine složene upute |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – složene upute u različitim situacijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Razumijevanje i praćenje uputa omogućuje učeniku lakše snalaženje u svakodnevnoj okolini i lakše odgovaranje na zahtjeve svakodnevne okoline. Poticati praćenje uputa koje se odnose na promjenu položaja predmeta (Stavi u..., Odnesi na...), uputa koje uključuju predmet i osobu (Odnesi škare Ivani.), uputa od više pojedinačnih koraka (Izreži, zalijepi i zatvori bilježnicu.), pisanih uputa za izvođenje zadataka (Pronađi na slici i oboji žutom bojom.). Raščlaniti upute na manje korake, osigurati vizualni prikaz pojedinih koraka kao potporu razvoju vještine. Surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim osobama u učenikovoj okolini radi održavanja i generalizacije vještina (popis ciljnih uputa, strategije poučavanja, vrsta podrške). | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.3.2. Učenik s razumijevanjem sluša tekst i odgovara na pitanja o slušanom. | – sluša tekst prema zadanim smjernicama – odgovara na pitanja o slušanom tekstu – postavlja pitanja o slušanom tekstu – izražava mišljenje o slušanom tekstu | – odgovara na barem tri pitanja nakon slušanja teksta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slušanje teksta prema zadanim smjernicama – postavljanje i odgovaranje na pitanja – izražavanje mišljenja o tekstu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika aktivnom slušanju tekstova i bilježenju ili prisjećanju ključnih pojmova i događaja. Poticati aktivno slušanje teksta (osigurati učenikovu pažnju, minimizirati utjecaj okolišnih čimbenika), osigurati smjernice (unaprijed zadana pitanja i upute), poticati odgovaranje na pitanja (Tko?, Što?, Kada?, Gdje?, Kako?, Zašto?) i postavljanje pitanja (Tko?, Što?, Kada?, Gdje?, Kako?, Zašto?) te izražavanje mišljenja o tekstu (Sviđa li ti se tekst?) riječima, slikama ili pokretom. Planirati održavanje i generalizaciju vještina u obitelji i lokalnoj zajednici. Ostvariti suradnju s knjižnicom u lokalnoj zajednici. U dogovoru s roditeljima učlaniti učenika u knjižnicu. | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.3.3. Učenik prepoznaje pojedine riječi kojima se označava kvaliteta, kvantiteta ili odnosi među predmetima. | – prepoznaje pojedine prijedloge – prepoznaje pojedine opisne pridjeve – prepoznaje pojedine redne brojeve – prepoznaje odnose sličnosti i suprotnosti izražene pridjevima | – prepoznaje prijedloge i pojedine pridjeve koji označavaju kvalitetu, kvantitetu i odnose među predmetima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prijedlozi – pridjevi – redni brojevi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika pojedinim vrstama riječi kojima se opisuje kvaliteta, kvantiteta i odnosi među predmetima da bi se olakšalo snalaženje učenika u svakodnevnim komunikacijskim situacijama i potakao razvoj njegova receptivnog rječnika. Poučavati učenika prijedlozima (pokraj, na dnu, na vrhu, naprijed, nazad, prvo, posljednje i sl.), pridjevima te odnosima sličnosti i suprotnosti izraženim pridjevima (puno, prazno, manje, više, isto, različito, veliko, malo, toplo, hladno i sl.) i rednim brojevima. | ||
Upotrebljavati upute i pitanja koji sadržavaju ciljne vrste riječi u svakodnevnim situacijama (Ti si treći., Pokaži mi praznu čašu., Želiš li toplu ili hladnu vodu?). Upotrebljavati primjere iz učenikove svakodnevne okoline te predmete i događaje bliske učeniku za poučavanje (primjerice, opis majke i sl.). Surađivati s roditeljima i drugim sudionicima odgoja i obrazovanja u planiranju održavanja i vještine. | ||
| A. Razumijevanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK A.3.4. Učenik sluša tekst i prepričava njegov sadržaj. | – prepričava tekst uz smjernice – prepričava tekst prema dosjećanju uz ključne riječi | – sluša tekstove i prepoznaje ključne podatke u tekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zvučni zapisi književnih tekstova – aktivno slušanje književnog teksta – praćenje smjernica za slušanje teksta – primjećivanje ključnih riječi u književnom tekstu – prepričavanje književnog teksta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati radi razvoja učenikove slušne percepcije i vještina pripovijedanja. Upotrebljavati književne tekstove bliske učenikovim interesima i osobitostima govorno-jezičnog razvoja. Usmjeravati učenika na praćenje smjernica tijekom slušanja književnog teksta. Poticati na služenje smjernicama tijekom prepričavanja (primjerice, uvod: tko, što, gdje, kako, kada, zašto), omogućiti učeniku upotrebu ključnih riječi prilikom prepričavanja prema dosjećanju. Poticati održavanje i generalizaciju vještina u učenikovu domu i lokalnoj zajednici (književna večer u knjižnici i sl.). | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
pP SKA JIK B.3.1. Učenik razgovara s vršnjakom ili odraslom osobom, govorom obuhvaća poznate pojmove i situacije. | – razgovara u skladu sa svojim interesima i potrebama – postavlja jednostavna pitanja – odgovara cjelovitom rečenicom – izgovara glasove i pravilno naglašava riječi – upotrebljava pravilnu intonaciju rečenica – poštuje pravila uljudnog ophođenja tijekom razgovora | – razgovara s vršnjakom ili odraslom osobom u skladu sa svojim interesima i potrebama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pozdravljanje – upoznavanje – cjelovite rečenice kod postavljanja pitanja – cjelovite rečenice kod odgovaranja na pitanja – poštovanje pravila uljudnog ophođenja tijekom razgovora. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje ekspresivnog jezika i socijalnih vještina. Poticati učenika na razgovor počinjanjem razgovora o temi za koju učenik pokazuje interes, osigurati model primjerenog razgovaranja (čekanje na svoj red, postavljanje i odgovaranje na pitanja i sl.), poticati upotrebu potpunih rečenica. Ako više učenika u odgojno-obrazovnoj skupini dijeli isti interes, poticati komunikaciju o zajedničkom interesu. Osigurati vrijeme u danu za razgovor s učenikom. Planirati razgovor učenika s vršnjakom o unaprijed zadanoj temi. Upotrebljavati socijalne priče i videomodeliranje da bi se učenicima olakšalo usvajanje pravila učinkovite i uljudne komunikacije. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.3.2. Učenik pripovijeda priču iz vlastitog iskustva. | – opisuje događaj iz svakodnevnog života – prilikom pripovijedanja priče upotrebljava različite vrste riječi i potpune rečenice – slijedi strukturu priče | – opisuje neki događaj iz svakodnevnog života u priči koja ima uvodni, središnji i završni dio |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvod: tko, kada, gdje – središnji dio: događaj – završni dio: posljedica – cjelovite rečenice – različite vrste riječi – vlastito iskustvo učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje ekspresivnog jezika i socijalnih vještina. Poticati učenika na pripovijedanje počinjanjem razgovora o temi iz učenikova života, osigurati model primjerenog razgovaranja, poticati učenika na pripovijedanje priča i razgovor o vlastitim iskustvima događaja iz svakodnevnog života. Ako više učenika u odgojno-obrazovnoj skupini dijeli isto iskustvo, poticati komunikaciju o zajedničkom iskustvu (primjerice, razgovor o događajima na školskom izletu). Upotrebljavati socijalne priče i videomodeliranje da bi se učenicima olakšalo usvajanje pravila učinkovite i uljudne komunikacije. Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.3.3. Učenik postavlja složenija pitanja i daje složenije odgovore na pitanja. | – upotrebljava složenija pitanja – odgovara na složenija pitanja – upotrebljava vremenske, načinske i uzročne rečenice | – postavlja složenija pitanja i daje odgovore na neka složenija pitanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – postavljanje pitanja – odgovaranje na pitanja – upitne zamjenice – vremenske rečenice – načinske rečenice – uzročne rečenice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je poučavanja razvijanje učenikova ekspresivnog jezika i stvaranje preduvjeta za učinkovitu komunikaciju s neposrednom okolinom. Poticati učenika na postavljanje i odgovaranje na složenija pitanja (Tko?, Što?, Gdje?, Kada?, Kako?, Zašto?), upotrebljavanje cjelovitih rečenica te vremenskih, načinskih i uzročnih rečenica. Davati primjere očekivanih potpunih odgovora, predlagati riječi za stvaranje cjelovitih rečenica. Upoznati učenika s obilježjima vremenskih (Kada?), načinskih (Kako?) i uzročnih rečenica (Zašto?). Radi održavanja i generalizacije vještina surađivati s roditeljima/skrbnicima i ostalim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa (ciljna pitanja, ciljni odgovori, strategije poučavanja i podrške). | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.3.4. Učenik upotrebljava riječi, sintagme i rečenice u relevantnom značenju u uobičajenim komunikacijskim situacijama. | – upotrebljava riječi kojima razumije značenje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama – traži objašnjenje riječi kojima ne razumije značenje – vlastitim riječima objašnjava značenje nepoznatih riječi nakon vođenog razgovora – traži nepoznate riječi u rječniku | – traži objašnjenje pojedinih riječi koje ne razumije i traži značenje pojedinih riječi u rječniku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nepoznate riječi – objašnjenje nepoznate riječi – rječnik. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem postavljanja pitanja i usvajanja značenja novih riječi proširuje se učenikov ekspresivni rječnik te mu se olakšava snalaženje u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Upotrebljavati sinonime određenih riječi radi poticanja učenika na istraživanje njihova značenja, poticati učenika na istraživanje značenja novih riječi, poticati učenika na služenje rječnikom. Planirati generalizaciju vještina u obiteljskom domu i lokalnoj zajednici (suradnja s lokalnom knjižnicom, radionica o upoznavanju novih riječi i sl.). | ||
| B. Jezično izražavanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK B.3.5. Učenik izražava svoja opažanja, misli i osjećaje nakon slušanja/čitanja književnog teksta i povezuje ih s vlastitim iskustvom. | – izražava osjećaje o opisanim situacijama u književnom tekstu – izražava dojmove nakon čitanja ili slušanja književnog teksta | – izražava svoje osjećaje nakon slušanja ili čitanja književnog teksta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – imenovanje vlastitih osjećaja – povezivanje vlastitih osjećaja s događajima u književnom djelu – izražavanje opisanih situacija – izražavanje sviđa mi se / ne sviđa mi se. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem izražavanja vlastitih opažanja, misli i osjećaja o književnom tekstu proširuje se učenikov receptivni i ekspresivni rječnik, proširuju se njegovi interesi i mogućnost da izrazi svoje osjećaje. Poticati učenika na izražavanje doživljaja književnog teksta riječima, crtežom ili pokretom. Sastaviti s učenicima popis književnih djela koja im se sviđaju. Planirati održavanje i generalizaciju vještina suradnjom s roditeljima/skrbnicima. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.3.1. Učenik piše rukopisom slova, riječi i rečenice. | – piše rukopisom velika slova – piše rukopisom pojedina mala slova – piše rukopisom riječi i cjelovite rečenice – prepoznaje i upotrebljava spojnicu kod rastavljanja riječi na kraju retka – piše veliko početno slovo | – piše rukopisom riječi i pojedine cjelovite rečenice |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstovi: kratki opis predmeta ili lika, obavijest, pismo, pisani sastavak i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem učenika pisanju školskim rukopisnim pismom osigurava mu se mogućnost učinkovitije komunikacije pisanim tekstom. Poticati razvoj pisanja velikih i malih slova, u pisanju paziti na veličinu pojedinih elemenata slova, vrstu poteza i način spajanja pojedinih elemenata slova i slova u riječi, poticati pisanje cjelovitih riječi i rečenica, upotrebu spojnice, pisanje velikoga početnog slova (vlastito ime, imena članova obitelji, imena blagdana i praznika, imena mjesta u okružju i sl.). Stvarati situacije, osmišljavati aktivnosti i poticajno okružje pomoću kojih će učenici uočiti važnost potrebe za pisanjem. Samostalno pisanje prema poticaju uskladiti s dinamikom učenja i jezičnim razvojem pojedinog učenika. Primjenjivati metodičke postupke početnog opismenjavanja. U suradnji s roditeljima/skrbnicima planirati održavanje i generalizaciju vještina. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.3.2. Učenik piše poruku drugoj osobi. | – piše jednostavnu komunikacijsku poruku – piše pismo | – piše poruku određenoj osobi na odabrani način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jednostavna poruka – elektronička pošta – SMS – pismo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem učenika pisanju tekstova osigurava mu se mogućnost učinkovitije komunikacije pisanim tekstom te se kod učenika razvija svijest o važnosti vještine pisanja. Poticati pisanje kratkih tekstova cjelovitim rečenicama, školskim rukopisnim pismom. Predlagati učeniku riječi koje odgovaraju planiranom sadržaju poruke. Osigurati motivaciju učenika odabirom teme pisanja bliske učeniku ili za koju pokazuje interes (primjerice, slanje SMS-a majci, pisanje pisma Djedu Božićnjaku i sl.). Održavati motivaciju učenika osiguravanjem brzog odgovora na poslanu poruku. Samostalno pisanje prema poticaju uskladiti s dinamikom učenja i učenikovim jezičnim razvojem. Primjenjivati metodičke postupke početnog opismenjavanja. U suradnji s roditeljima/skrbnicima planirati održavanje i generalizaciju vještina (primjerice, učenik piše SMS baki, učenik ostavlja mami poruku: Igram se u dvorištu. i sl.). | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.3.3. Učenik čita kratke tekstove. | – čita kratke tekstove – odgovara na pitanja o tekstu – postavlja pitanja o tekstu – izdvaja nepoznate riječi iz teksta – pronalazi podatke u tekstu prema uputi ili pitanju | – čita određene tekstove i odgovara na pojedina pitanja o pročitanom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki tekstovi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Svrha je ishoda poticanje učenika na čitanje s razumijevanjem. Usvajanje čitanja s razumijevanjem olakšava učeniku pristup novim sadržajima i usvajanje novih znanja. Upotrebljavati kratke tekstove (upute, poruke, pisma, kratke obavijesne ili književne tekstove jednostavnog sadržaja). Poticati učenika na izdvajanje nepoznatih riječi iz teksta (označavanjem riječi u tekstu ili prepisivanjem riječi na papir). Osigurati jasne upute i pitanja koja će učeniku olakšati pronalaženje podataka u tekstu (primjerice, obavijest o održavanju priredbe: Kada?, Gdje?). Poticati održavanje i generalizaciju vještina u obiteljskom domu i zajednici (primjerice, zadužiti učenika za čitanje uputa za kuhanje gotovog jela, čitanje teksta na razglednicama i sl.). | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
pP SKA JIK C.3.4. Učenik piše kratke tekstove prema jednostavnoj kompozicijskoj strukturi. | – prema predlošku piše tekstove poštujući kompozicijsku strukturu – piše čitko i uz pomoć učitelja provjerava pravopis – poštuje osnovna pravila o pisanju velikoga početnog slova – poštuje osnovna pravila o pisanju pravopisnih znakova – piše kraći tekst na zadanu temu s predloženim riječima | – piše kratke tekstove prema predlošku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – bilješka, pisani sastavak, opis. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanjem učenika pisanju tekstova osigurava mu se mogućnost učinkovitije komunikacije pisanim tekstom te se kod učenika razvija svijest o važnosti vještine pisanja. Poticati pisanje kratkih tekstova cjelovitim rečenicama. Predlagati učeniku riječi koje odgovaraju zadanoj temi. Osigurati motivaciju učenika odabirom teme pisanja bliske učeniku ili za koju pokazuje interes (primjerice, opis majke). Samostalno pisanje prema poticaju uskladiti s dinamikom učenja i učenikovim jezičnim razvojem. Primjenjivati metodičke postupke početnog opismenjavanja. U suradnji s roditeljima/skrbnicima planirati održavanje i generalizaciju vještina (primjerice, učenik kod kuće piše popis za kupnju i sl.). | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.3.5. Učenik izabire ponuđene književne tekstove prema vlastitom interesu za čitanje ili slušanje. | – upoznaje se s prostorom školske knjižnice – upoznaje se s radom u školskoj knjižnici – posjećuje školsku knjižnicu i posuđuje slikovnice i knjige – upoznaje se s različitim vrstama knjižne građe – upoznaje se s prostorom čitaonice i računalnom opremom | – posjećuje školsku knjižnicu najmanje dvaput tijekom školske godine i posuđuje knjige |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Vođeni obilazak školske knjižnice koji organizira školski knjižničar da bi se učenici upoznali: – s informacijsko-posudbenim pultom i načinom posuđivanja knjiga te traženjem informacija o knjigama – s fondom knjižnice, podjelom fonda na građu te vrstama knjižne građe – s građom dječje književnosti: slikopriče, slikovnice, dječje enciklopedije, dječji leksikoni, zvučni zapisi, građa lagana za čitanje, vježbenice namijenjene razvijanju fine motorike – s prostorom namijenjenom čitanju, učenju i socijalizaciji učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poticati učenika na čitanje najmanje jednoga književnog djela godišnje prema vlastitom izboru. Potaknuti učenika na svakodnevni izbor jednoga kratkog književnog teksta za čitanje (učitelj može odabrati književna djela od kojih će učenik izabrati što će čitati). Radi poticanja čitanja poticati učenika na sastavljanje popisa pročitanih književnih djela. Usporedbom popisa pročitanih književnih djela s vršnjacima djeluje se i na učenikove socijalizacijske vještine. | ||
| C. Čitanje i pisanje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA JIK C.3.6. Učenik posjećuje kulturne događaje i izražava mišljenje o njima. | – posjećuje kulturne događaje – razgovara s vršnjacima ili odraslim osobama nakon kulturnog događaja – izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa o kulturnom događaju – izražava doživljaj nakon kulturnog događaja | – posjećuje kulturne događaje najmanje dvaput tijekom školske godine |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kulturni sadržaji: kazališne predstave, posjeti knjižnicama, likovne izložbe, izložbe u muzejima, susreti s književnicima ili ilustratorima, festivali, kulturni projekti za djecu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poticati osobni razvoj i aktivno uključivanje učenika u kulturni i društveni život zajednice. Ostvariti i održavati suradnju s organizatorima kulturnih događaja u lokalnoj zajednici. | ||
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Jezik i komunikacija
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinog predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Kurikul nastavnoga predmeta Jezik i komunikacija povezan je s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim nastavnim predmetima. Nastavni predmet Jezik i komunikacija dio je jezično-komunikacijskoga područja kurikula, a ovladavanje prvim jezikom omogućuje bolje razumijevanje, učenje i primjenu postojećih znanja i vještina u stranim jezicima (Osnove engleskog jezika). Učenjem hrvatskog jezika i ovladavanjem jezičnim kompetencijama, osobito čitalačkom, ostvaruje se poveznica s matematičkim područjem (Matematičke vještine). Nastavni predmet Jezik i komunikacija temelj je usvajanja sadržaja svih drugih odgojno-obrazovnih područja te je, kao takav, ostvariv u brojnim međupredmetnim temama. Očekivanja međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se tijekom svakoga nastavnog sata Jezika i komunikacije aktivnim sudjelovanjem učenika, koje doprinosi većoj samostalnosti učenika i povećava spremnost učenika za cjeloživotno učenje.
Sustavnost u ostvarivanju odgojno-obrazovnih očekivanja međupredmetne teme doprinosi stvaranju prikladnoga fizičkog i socijalnog okružja koje poticajno djeluje na učenje. Slobodan odabir vlastitog načina učenja povećava uspješnost u usvajanju vještina, posebice kod učenika s poremećajem iz spektra autizma. Nastavni predmet Jezik i komunikacija ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda osigurava učenicima alate potrebne za uključivanje u interakciju s vršnjacima te je poveznica s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj te nastavnim predmetom Socijalne vještine. Očekivanja međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i nastavnog predmeta Osnove informatike u nastavi nastavnog predmeta Jezik i komunikacija ostvaruju se dvojako:
a) uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije u službi potpomognute komunikacije
b) poučavanjem i učenjem potpomognuto računalima.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje u nastavnom predmetu Jezik i komunikacija usmjereno je na učenika radi otkrivanja njegovih potencijala, interesa i potreba te poticanja cjelovitoga jezičnog razvoja i napretka. Ciljevi su nastavnog predmeta razvijanje sposobnosti uporabe jezika u različitim komunikacijskim situacijama, razvoj slušanja i razumijevanja govornih i pisanih tekstova te razvoj pisanja, čitanja i osnovne čitateljske pismenosti i kulture.
Učenju i poučavanju pristupa se prema načelima različitih metodičkih sustava i pristupa, a naglasak je na razvojnome, komunikacijsko-funkcionalnom i holističko-humanističkom pristupu radi ostvarivanja ciljeva učenja definiranih predmetnim područjima. Priprema, organizacija, vođenje i vrednovanje učenja i poučavanja temelji se na načelima primjerenosti, obavijesnosti, sustavnosti, životnosti, zanimljivosti, načelima znanstvenosti i načelu teksta radi funkcionalne primjene znanja i vještina te oblikovanja sustava vrijednosti tijekom školovanja, u svakodnevnom životu i životu zajednice. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se iskustvenim učenjem i poučavanjem, osobito individualnim, individualiziranim pristupom i suradničkim oblicima rada te svrhovitom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije.
Učeniku treba omogućiti sustavno i neposredno učenje i poučavanje. Tijekom nastavnog procesa važno je učenika izlagati aktivnostima koje će mu omogućiti funkcionalnu uporabu različitih komunikacijskih sredstava, razumijevanje govora u mjeri koja učeniku osigurava snalaženje u svakodnevnoj okolini te funkcionalnu uporabu vještina čitanja i pisanja. Učitelj, na temelju analize komunikacijskih sredstava i funkcija te učenikovih individualnih potreba, planira i programira učenje i poučavanje. Važno je da učitelj izravno poučava učenika upotrebi govora ili sredstava potpomognute komunikacije, modelira njihovu uspješnu uporabu do postupnog osamostaljivanja učenika.
Učenje i poučavanje ostvaruje se nizom aktivnosti i procesa kojima učenik aktivno stječe znanja i razvija vještine, uči istraživanjem i otkrivanjem te primjenjuje prije stečena znanja i iskustva učenja. U nastavnom predmetu Jezik i komunikacija tekst je sredstvo učenja i poučavanja na kojem i pomoću kojeg učenik razvija jezične djelatnosti primanja (slušanje i čitanje), proizvodnje (govorenje i pisanje) i njihova međudjelovanja (razgovaranje i opisivanje) te njima ovladava. Pri izboru književnog teksta za čitanje učitelju se preporučuje odabir suvremenih tekstova za poticanje literarnog čitanja prema sljedećim načelima: od poznatoga prema nepoznatom, od bliskoga prema udaljenom. Književne tekstove treba birati u skladu s recepcijsko-spoznajnim mogućnostima učenika i njegovim interesima. Radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda čitaju se jednostavni tekstovi od predloženih i/ili slobodno izabrani književni tekstovi. Udobnoj skupini od 7. do 10. godine važne su aktivnosti učenja kojima se uspostavlja reaktivnost učenika na podražaje iz okoline, počinje razvijati govor ili usvajati sustav potpomognute komunikacije te predvještine čitanja i pisanja. Od dobne skupine od 11. do 15. godine učenici počinju odgovarati na podražaje iz okoline intencijski, u govoru ili sustavu potpomognute komunikacije služe se s više vrsta riječi i prvim rečenicama, usvajaju vještine pisanja školskim formalnim pismom i čitanja jednostavnih tekstova. Nova se znanja proširuju i produbljuju u skladu s govorno-jezičnim razvojem i individualnom dinamikom učenja. Od dobne skupine od 15. do 21. godine jezik je i dalje polazište pri ovladavanju jezičnim djelatnostima i lingvističkim znanjima (složenijim jezičnim strukturama i rječnikom). Učenje i poučavanje vještina čitanja i pisanja obuhvaća vještine razumijevanja pročitanog i slobodnoga kreativnog izražavanja.
Učenik će se jezično najbrže razvijati u okolnostima u kojima dobiva poticaje za jezično ili potpomognuto komuniciranje. Stoga je neophodno osigurati podršku i potkrjepljivati svaki učenikov komunikacijski pokušaj. Učenika treba poticati na čitanje iz užitka radi stvaranja čitateljskih navika i čitateljske kulture te osiguravanja još jedne aktivnosti kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.
Uloga učitelja
Učitelj otkriva, prihvaća i primjenjuje znanstveno utemeljene pristupe u teoriji i praksi nastave i kontinuirano unaprjeđuje svoje kompetencije da bi se održala visoka kvaliteta poučavanja, u skladu s karakteristikama učenja učenika s poremećajem iz spektra autizma i zahtjevima suvremenog društva. Metode i pristupe poučavanju odabire i prilagođuje učeniku te primjenjuje u skladu s preporukama znanstveno utemeljene prakse.
Učitelj se u planiranju nastave oslanja na jake strane učenika te poštuje individualne razlike među učenicima (postojeće vještine i sposobnosti, fizičko zdravlje, interesi, kulturna i socijalna sredina iz koje učenik potječe). Učitelj ciljano stvara i izabire materijale prilagođene svakomu pojedinom učeniku u odgojno-obrazovnoj skupini koju poučava. U suradnji sa školskim knjižničarem i drugim stručnim suradnicima primjenjuje raznovrsne strategije poučavanja, a ujedno poučava učenike različitim strategijama učenja, komunikacijskim strategijama (slušanja i čitanja, pisanja i govorenja) te strategijama rada na tekstu (istraživanja i uporabe informacija). Potiče učenika na aktivno sudjelovanje u učenju aktivnostima u kojima može primijeniti ono što je naučio, koje podupiru cjelokupni učenikov razvoj te mu osiguravaju lakše snalaženje u svakodnevnoj okolini. Osigurava prilike za suradnju i komunikaciju u različitim situacijama, potiče autonomiju, osjećaj individualnosti i identiteta te pruža podršku učeniku u razvijanju njegovih potencijala.
Učitelj učenika poučava u prirodnoj okolini i pritom stvara prilike da bi učenik inicirao interakciju, upotrebljava neposredna pitanja ili komentare za produljivanje interakcije, upotrebljava metodu prirodnih posljedica te intervencije temeljene na rutinama koje učeniku osiguravaju predvidljivost, sigurnost, jasan početak i kraj, prirodno potkrjepljenje i mogućnost generalizacije vještina.
Materijali i izvori
Nastavni materijali usmjereni su na ostvarivanje osobnih i obrazovnih ciljeva te ishoda definiranih kurikulom nastavnoga predmeta. Dinamika učenja i poučavanja ostvaruje se izravnom komunikacijom učitelja i učenika te pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije. Učitelj se u poučavanju služi neposrednom okolinom i sadržajima iz neposredne okoline. Materijale za učenje i poučavanje izrađuje samostalno ili u suradnji sa sustručnjacima, učenicima, školskim knjižničarem i stručnim suradnicima.
Izvori nastave su i različite vrste tekstova, različitih sadržaja i struktura, usklađeni s jezičnom, razvojnom i kronološkom dobi, interesima, iskustvom, sposobnostima i vještinama učenika. Izvori učenja i poučavanja moraju biti raznoliki, poticajni i dostupni učeniku tijekom učenja i poučavanja.
Neverbalnom učeniku ili učeniku koji jezik ne upotrebljava funkcionalno treba osigurati alternativno sredstvo komunikacije. Potpomognuta komunikacija jest skup postupaka i načina kojima se unaprjeđuju vještine funkcionalne komunikacije, a podrazumijeva različita netehnološka komunikacijska sredstva (vokalizacija, govor, geste, manualni znakovi i sl.), niskotehnološka sredstva (opipljivi predmeti, komunikacijske knjige, komunikacijske ploče, komunikacijske putovnice i sl.) te visokotehnološka sredstva (komunikacijska pomagala sa sintezom govora, osobna računala, prijenosna računala, tablet, pametni telefon i sl.). Prije početka uvođenja potpomognute komunikacije nužna je procjena potrebe za uvođenjem sredstva potpomognute komunikacije i procjena prikladnosti sredstva za određenog učenika.
Okružje
Okružje za učenje i poučavanje treba biti poticajno i usmjereno na sadržaje učenja. S obzirom na često postojeću heterogenost odgojno-obrazovnih skupina po pitanju razine funkcioniranja učenika, nužno je okružje prilagoditi individualnim sposobnostima i potrebama učenika da bi se stvorili preduvjeti za učinkovito učenje i poučavanje za svakog učenika u odgojno-obrazovnoj skupini.
Prostor učenja i poučavanja najčešće je učionica, a učenje i poučavanje ostvaruje se i u različitim izvanučioničnim prostorima (dvorani, igralištu, izletima, posjetima knjižnici i sl.). Učenicima koji se koriste sustavom potpomognute komunikacije treba osigurati pristup komunikacijskom pomagalu u svim situacijama tijekom dana.
Odnosi između učenika i učitelja temelje se na međusobnome poštovanju, povjerenju, uvažavanju i dobroj volji. Prema svim se učenicima postupa bez predrasuda, pravedno i jednako, neovisno o njihovim različitostima i osobnostima, radi poticanja samoinicijativnosti, razvoja samopouzdanja i preuzimanja odgovornosti.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Jezik i komunikacija poučava se na svim razinama odgojno-obrazovnog procesa. U dobnoj skupini od 7. do 10. godine planirana je satnica od 75 sati godišnje. U dobnoj skupini od 11. do 15. godine planirano je 210 sati godišnje, a u dobnoj skupini od 16. do 21. godine planirano je 105 sati godišnje. Učitelj svojim izvedbenim planom samostalno planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i učenikov napredak. Broj sati, s obzirom na tri predmetna područja, raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne korelacije i integracije, tj. tijekom svake školske aktivnosti poučavaju se i uče sadržaji svih triju predmetnih područja.
Grupiranje učenika
Učenici su grupirani u odgojno-obrazovne skupine prema kronološkoj dobi. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se različitim oblicima rada: individualnim radom, radom u paru, radom u grupi. Učitelj organizira nastavni sat u onom obliku koji će svim učenicima osigurati poticajno okružje za usvajanje vještina i minimizirati pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Tijekom učenja i poučavanja u odgojno-obrazovnoj skupini učitelj nastoji održati pozitivno i radno ozračje za učenje u kojemu učenici osjećaju zadovoljstvo i pripadnost skupini.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
vrednovanje u nastavnom predmetu Jezik i komunikacija pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem različitih, povezanih informacija o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda poštujući jedinstvenost svakog učenika. Vrednovanje obuhvaća sustavno praćenje, redovito provjeravanje i opisno ocjenjivanje učenika. Učenikova postignuća vrednuju se prema odgojno-obrazovnim ishodima definiranim u kurikulu, ali uz određene prilagodbe vrednovanja u skladu s učenikovim odgojno-obrazovnim potrebama. Prilagodbe se mogu odnositi na proces vrednovanja, metode vrednovanja te sredstva i materijale vrednovanja.
Da bi učinkovito vrednovao postignuća učenika, učitelj treba poznavati osobitosti učenika, kontekst i proces učenja, poznavati i razumjeti odgojno-obrazovne ciljeve, ishode i očekivanja te mogućnosti i ograničenja pojedinih pristupa vrednovanju te, u skladu s navedenim, planirati vrednovanje. Planiranje procesa vrednovanja podrazumijeva određene prilagodbe vrednovanja da bi se učeniku omogućio napredak i daljnje učinkovito učenje dajući mu povratne informacije (vrednovanje za učenje), omogućujući najbolji način demonstracije znanja i vještina nakon procesa učenja i poučavanja (vrednovanje naučenog) te potičući samovrednovanje (vrednovanje kao učenje). Vrste prilagodbi vrednovanja ovise o specifičnim potrebama učenika.
Sastavnicama vrednovanja u svim se trima predmetnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u kognitivnome i afektivnome području.
Sastavnice vrednovanja
Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju:
– sposobnost slušanja, razumijevanja i funkcionalne uporabe dobivenih informacija ili uputa u svakodnevnim komunikacijskim situacijama
– stečena znanja i praktične vještine uporabe govora ili sustava potpomognute komunikacije na funkcionalan način
– sposobnost čitanja i pisanja te funkcionalne uporabe vještina čitanja i pisanja u svakodnevnim situacijama.
Usporedna procjena postignuća učenika
Vrednovanje učenika u nastavnom predmetu Jezik i komunikacija temelji se na usporednoj procjeni individualnih postignuća učenika. Objektivnost početne procjene proizlazi iz usklađenosti rezultata procjene više različitih stručnjaka i nužna je za kvalitetno planiranje podrške. Pristup učenju i poučavanju trebao bi biti usklađen s pristupom vrednovanju s obzirom na specifičnosti učenika. Procjena vještina na početku svake godine poučavanja važna je jer odgovara na sljedeća pitanja:
– Koja je početna razina jezičnih i komunikacijskih sposobnosti učenika?
– Koje vještine kod učenika treba razvijati prije ostalih?
– Koje su vrste prilagodbe potrebne učeniku?
Rezultati početne procjene sposobnosti i vještina učenika određuju sastavnice individualiziranoga odgojno-obrazovnog programa. Tijekom poučavanja prikupljanje podataka daje učitelju informacije o utjecaju metoda poučavanja na ciljne vještine te eventualnim potrebama za promjenom pristupa ili njegovih određenih sastavnica.
U završnoj procjeni dobivaju se odgovori na sljedeća pitanja:
– Koje je vještine učenik usvojio?
– Koje su vještine nedostatno razvijene?
– Posjeduje li učenik razvojne sposobnosti za usvajanje vještina više razine?
Zaključna ocjena podrazumijeva kvalitativni osvrt na učenikova postignuća s naglaskom na opis postignutih razina kompetencija koje čine odgojno-obrazovne ishode. U zajedničkoj procjeni sudjeluju svi sudionici odgojno-obrazovnog proces na kraju svake godine poučavanja.
Izvješćivanje o ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda
Izvješćivanje je informiranje o učenikovim postignućima i napretku tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Za izvješćivanje se učitelj koristi podatcima iz e-Dnevnika, podatcima i bilješkama o učeniku u e-Matici. Izvješćivanje podrazumijeva i dnevnu razmjenu informacija o učeniku i individualne razgovore (s roditeljima ili drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa). Završno je izvješće narativan, razvojno orijentiran i afirmativan prikaz razvoja učenikovih kompetencija.
Osnovna je svrha vrednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja unaprjeđivanje učenja učenikovo napredovanje u svim područjima učenja. Vrednovanje treba rezultirati jasnim, specifičnim, pravodobnim i konstruktivnim povratnim informacijama koje učeniku pomažu u daljnjemu učenju i motiviraju ga za rad, a učitelju omogućuju daljnje planiranje poučavanja. Vrednovanje se temelji na sustavnom praćenju i poticanju individualnog razvoja svakog učenika te se usmjerava na prepoznavanje uspjeha i poticanje pozitivnih obrazaca motivacije i učenja.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA VJEŠTINE SVAKODNEVNOG ŽIVOTA
A. Svrha i opis predmeta
Prema Nastavnom planu posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma ovaj je kurikul namijenjen učenicima u dobi od 7. do 21. godine života.
Kurikul ima razvojni karakter, što znači da svaki učenik obuhvaćen programom počinje od najnižih elemenata programa i dosiže razinu u skladu sa svojim individualnim sposobnostima neovisno o ustroju odgojno-obrazovnih skupina od 7. do 10. godine (140 sati godišnje, 4 sata tjedno), od 11. do 15. godine (175 sati godišnje, 5 sati tjedno) i od 16. do 21. godine (210 sati godišnje, 6 sati tjedno). Oznaka predmeta Vještine svakodnevnog života jest VSŽ.
Vještine svakodnevnog života programsko su područje rada koje nastoji integrirati učenikove sposobnosti radi razvijanja radnih navika i vještina svakodnevnog života. Samostalnim funkcioniranjem ovi se učenici mogu uključivati u sve aktivnosti svakodnevnog života, izražavati svoje potrebe, želje, misli i odabire.
Poučavanje vještina svakodnevnog života osigurava manju potrebu za podrškom i veću neovisnost učenika. One se odnose na vještine kojima se učenik koristi u okviru svakodnevnih aktivnosti i rutina te osiguravaju njegovu samostalnost. Njihovo poučavanje provodi se u različitim kontekstima i okolinama tijekom cijelog dana te je u njegovoj provedbi ključna suradnja s roditeljima/skrbnicima. Razvoj vještina svakodnevnog života osigurava pristup raznovrsnim okružjima i iskustvima te povećava kvalitetu života.
U procesu učenja i poučavanja nastavnog predmeta Vještina svakodnevnog života važno je najprije razumjeti obilježja funkcioniranja učenika s poremećajem iz spektra autizma. Mnoge osobe s poremećajem iz spektra autizma imaju poteškoće u izvršnim funkcijama kao što su organiziranje, planiranje, određivanje prioriteta i donošenje odluka, što utječe na mogućnosti usvajanja vještina svakodnevnog života. Stoga prije samog poučavanja, na temelju sveobuhvatne edukacijsko- rehabilitacijske procjene, treba identificirati korake u njihovu poučavanju.
S obzirom na to da veća samostalnost i neovisnost o podršci drugih u obavljanju vještina svakodnevnog života za neke učenike može biti nedostižan cilj, važno je poticati autonomiju učenika, odnosno njegovu sposobnost da donosi odluke te da traži podršku u situacijama u kojima mu je ona potrebna. Viša razina samostalnosti i autonomije učeniku otvara veće mogućnosti u donošenju izbora, odnosima s vršnjacima, društvenim interakcijama, sudjelovanju u zajednici te utječe na pozitivnu sliku o sebi.
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života usmjerava učenika:
– na razvijanje brige o vlastitoj urednosti i čistoći u svakodnevnim situacijama unutar obiteljskog doma, ustanove i izvan nje
– na razvijanje pozitivnog odnosa prema radnim aktivnostima i obvezama svakodnevnog života
– na sudjelovanje u zajednici razvijajući međuvršnjačke odnose, socijalizaciju i socijalnu komunikaciju
– na razvijanje vještina samozastupanja
– na planiranje slobodnog vremena tijekom dana u zajednici kojoj učenik pripada.
Ključno je učenje širokog spektra vještina svakodnevnog života koje se odnose na mnoga područja života. Da bi se aktivnosti vještina svakodnevnog života ustalile i postale uobičajene, katkad i potpuno automatizirane, treba ih provoditi sustavno i dosljedno postupno nadograđujući i proširujući novim praktičnim znanjima i iskustvima.
Nastavni predmet Vještine svakodnevnog života uči se i poučava tijekom cijelog obrazovanja do 21. godine života te je svojim konceptima usko povezan s drugim nastavnim predmetima, međupredmetnim temama i područjima kurikula.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Ciljevi učenja i poučavanja predmeta su sljedeći:
– poučavati učenike u svim područjima svakodnevnog života i razvijati njihovu samostalnost
– proširivati i nadograđivati adaptivne vještine i funkcionalna znanja potrebna za život i sudjelovanje u zajednici i kulturi stanovanja
– podržati i poboljšati sudjelovanje učenika u obiteljskom životu, životu zajednice i društvenim aktivnostima stvaranjem prilika za interakcije, razmjene i uključivanja u različitim okružjima
– stjecati osjećaj učinkovitosti, uspješnosti i uključenosti u poslove u neposrednoj okolini i razvijati samopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi
– usvojiti praktična znanja o osnovnim mjerama opreza i prepoznavati rizike i opasnosti te poticati učenika na zaštitu od njih.
Poučavanje u ovom predmetu nerijetko je otežano zbog posebnosti u ponašanju ovih učenika i njihova drukčijeg načina doživljavanja i percepcije svijeta oko sebe. Na učeničke reakcije mogu utjecati poteškoće u senzornoj obradi, otpor prema promjenama i sklonost jednoličnosti, doslovno shvaćanje i nerazumijevanje događaja iz okoline. Mnoga problematična ponašanja mogu nastati kad učenik želi da se događaji odvijaju na točno određeni način, kad nešto ne želi učiniti ili kad mu se želja ne može ostvariti, zato je važno poučavati učenika fleksibilnosti.
Treba prepoznati rizične situacije te pripremiti i razraditi dodatni plan ponašanja i njegovu implementaciju.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Učenika se vodi i usmjerava na stjecanje kompetencija važnih za svakodnevni život i funkcioniranje u dnevnim rutinama i aktivnostima, temeljeno na razumijevanju jednostavnih i složenih uputa i naloga, raščlanjivanju zadataka na jednostavne korake, polazeći uvijek od jednostavnijih zadataka prema složenijim, poštujući velike individualne razlike među učenicima, njihove neujednačene razvojne profile, interese i potrebe te različitu razinu motivacije i senzorne profile.
Zbog prevladavajućega vizualnog stila učenja kod učenika s poremećajem iz spektra autizma neophodno je koristiti se vizualno-kognitivnom podrškom (rasporedima, slikovnim karticama i prikazima, oznakama, smjernicama, videomodeliranjem i sl.) i raščlanjivati aktivnosti na korake da bi se učenicima osigurala potrebna struktura i predvidljivost, uvijek sukladno dobi i sposobnostima.
Sadržajima ovoga nastavnog predmeta učenike se vodi tako da se kontinuirano razvija i potiče njihova aktivna uključenost, generalizacija naučenih vještina i njihovo održavanje u složenijim okolnostima stalno ih usmjeravajući k samostalnosti. Viša razina samostalnosti otvara učeniku veće mogućnosti u donošenju izbora i odluka, odnosima s vršnjacima, društvenim interakcijama, sudjelovanju u zajednici te utječe na pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje.
Kurikul nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života obuhvaća četiri međusobno povezana predmetna područja.
Skrb o sebi
Predmetno područje skrb o sebi od velikoga je i ključnog značaja za razvoj i napredak učenika s poremećajem iz spektra autizma radi stjecanja određenih znanja i vještina za izvršavanje svakodnevnih aktivnosti osobne higijene, osobne urednosti, uporabe odjeće i obuće uz određene razlike za učenice i učenike. Osobna higijena uključuje razvijanje higijenskih i zdravstvenih navika prepoznavanjem i imenovanjem predmeta za osobnu higijenu, redovito pranje i umivanje, redovito pranje ruku i zubi, pravilnu upotrebu četkice i paste za zube, češljanje i pranje kose, higijenu nosa i ušiju, pranje, čišćenje i rezanje noktiju, izmjenu donjeg rublja, tuširanje i kupanje. Kod djevojaka ona uključuje osobnu higijenu za vrijeme menstruacije, a kod dječaka korištenje britvicom ili brijaćim aparatom. Razvijanjem higijenskih navika učenici stječu znanja i usvajaju vještine za održavanje osobne urednosti (održavanje oralne higijene, pravilno slaganje odjeće i obuće na za to predviđeno mjesto, pranje rublja, uporabu rupčića i sl.).
Kultura stanovanja
Kultura stanovanja drugo je predmetno područje unutar kojeg se potiče razvoj vještina obavljanja različitih kućanskih poslova i aktivnosti koje čine urednost i održavanje doma; priprema jednostavnih i složenijih obroka te pridržavanje higijenskih i socijalno prihvatljivih navika pri konzumiranju hrane; uporaba i održavanje pribora za jelo, iznošenje hrane na stol, uporaba jednostavnih kuhinjskih aparata; korištenje jednostavnim alatima.
Na učeniku primjeren i razumljiv način uvijek treba isticati da treba paziti na sigurnost i štititi se od opasnosti te mu pružati podršku, strukturirati i prilagoditi prostor da ne bi bio izložen rizicima. Ovo područje svakako uključuje razumijevanje, prihvaćanje i pridržavanje osnovnih pravila ponašanja u različitim društvenim situacijama i kućnog reda škole te razumijevanje i uvažavanje društveno prihvatljivih oblika ponašanja. Povratno se i od okoline očekuje određena razina prihvaćanja i prilagodbe na specifične potrebe učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Život i sudjelovanje u zajednici
Predmetno područje život i sudjelovanje u zajednici odnosi se na učenikovo upoznavanje bliže i dalje okoline; obavljanje jednostavnih radnji u kući i školi (otključavanje i zaključavanje vrata, otvaranje i zatvaranje slavine, bacanje smeća u koš...), održavanje stambenog prostora urednim; kretanje i snalaženje u prometu, kretanje pločnikom, prelaženje ulice, prepoznavanje zebre i značenja boja na semaforu, što uključuje koncept čekanja, korištenje osobnim i javnim prijevozom. Uključuje proslavu rođendana i drugih važnih događaja i blagdana; zabavno, smisleno i ispunjeno provođenje slobodnog vremena koje je učenicima s poremećajem iz spektra autizma teško samostalno organizirati i ispunjavati. Upravo u slobodno vrijeme treba uvažavati i njihove individualne potrebe i posebne interese te im omogućavati i zadovoljavanje specifičnih senzornih potreba.
Ovo predmetno područje uključuje kupnju na različitim mjestima (tržnici, trgovini, restoranu, slastičarnici...) te upotrebu novca i poznavanje novčanica; odlazak i sudjelovanje u različitim kulturnim i društvenim događanjima (igraonice, knjižnice, kina, izložbe, galerije, muzeji...).
Zdravlje i sigurnost
Zdravlje i sigurnost, kao predmetno područje, ima iznimnu važnost za očuvanje zdravlja i dobrobiti učenika. Ovo područje uključuje poznavanje i preferiranje zdrave prehrane, navikavanje na različite vrste, teksture, boje, mirise i okuse hrane s obzirom na moguću senzornu preosjetljivost; sve oblike kretanja, vježbanja i svega što zovemo zdravim i aktivnim stilom života.
Učenici stječu znanja o mogućim opasnostima koje im prijete u njihovu okružju, ponašanju tijekom bolesti, o tome komu se obratiti za pomoć, kako si sami mogu pomoći i kako mogu pomoći drugom te o snalaženju i ponašanju u rizičnim situacijama pripremajući se za opasne događaje (požar, potres...).
Učenici stječu znanja i usvajaju vještine sigurnog kretanja ulicama, prometnicama i tijekom vožnje osobnim ili javnim prijevozom. Uče razlikovati nasilno ponašanje od nenasilnog, prihvatljiv i neprihvatljiv tjelesni dodir te obranu i zaštitu od takvih oblika ponašanja.
Prepoznavanje svojih osjećaja i osjećaja drugih osoba učenicima s poremećajem iz spektra autizma izuzetno je teško, stoga ih trebaju posebno usvojiti.
D. odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti prema dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.1. Učenik prepoznaje riječi kojima imenujemo odjeću i obuću te aktivnosti oblačenja i svlačenja. | – prepoznaje riječi kojima se imenuje odjeća – prepoznaje riječi kojima se imenuje obuća – prepoznaje riječi kojima se imenuju radnje povezane s oblačenjem i svlačenjem te obuvanjem i izuvanjem | – prepoznaje tri do pet riječi kojima se imenuje odjeća, obuća i radnje povezane s oblačenjem i svlačenjem (ukupno do 15 riječi) |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine oblačenja i svlačenja, odjeća i obuća. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu učenikova razumijevanja riječi povezanih s oblačenjem i svlačenjem te obuvanjem i izuvanjem. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Označiti slikovnim oznakama predmete kojima se koristimo. Provodeći dnevne rutine oblačenja i svlačenja, koristiti se riječima kojima se imenuje odjeća i obuća: majica, hlače, gaće, čarape, haljina...; cipele, tenisice, papuče... Koristiti se piktogramima. | ||
| Koristiti se riječima kojima se imenuju radnje koje se obavljaju: pruži, uvuci, podigni, svuci, obuci, obuj, izuj, stavi... Ponavljati te riječi u svakodnevnim situacijama uz vizualnu podršku da ih učenik zapamti i postupno poveže funkcije te razumije njihovo značenje. Učenika poučavati i slikovnim karticama pomoću kojih imenuje predmete i prepoznaje njihovu funkciju. Sparuje slike istih predmeta te sparuje slike predmeta i slikovni prikaz njegove funkcije. Prilikom poučavanja govoriti jednostavnim jezikom koristeći se uvijek istim riječima primjerenim pojedinom učeniku. Učeniku davati dovoljno vremena za odgovor. Učitelj treba predvidjeti dovoljno vremena za ponavljanje i vježbanje. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.2. Učenik obavlja osnovnu higijenu. | – izvodi aktivnost pranja ruku – koristi se papirnatim ručnikom za brisanje ruku – izvodi aktivnost pranja zubi – prihvaća upotrebu zahoda u kući i školi – koristi se zahodom u kući i školi – prihvaća pomoć odrasle osobe u provedbi aktivnosti osobne higijene | – izvodi najmanje tri navedene aktivnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine, aktivnosti u sanitarnom čvoru, oprema i pribor za osobnu higijenu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu vještina svakog učenika i odrediti potrebnu podršku te je postupno smanjivati. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Upotrijebiti vizualne oznake i vizualne smjernice u prostoru sanitarnog čvora. Upotrijebiti slikovne kartice za imenovanje različitih predmeta kojima se koriste u dnevnim rutinama osobne higijene. Vizualno strukturirati svaku aktivnost i raščlaniti je po koracima: pranje ruku, brisanje ruku papirnatim ručnikom, pranje zubi četkicom i pastom za zube, obavljati malu nuždu, obavljati veliku nuždu, uporabiti toaletni papir. Pratiti svaku aktivnost služeći se jednostavnim riječima i uputama. Važno je na početku utvrditi koristi li se učenik zahodom ili nosi pelene te ga poučavati da malu i veliku nuždu obavlja na zahodu i početi s procesom odvikavanja od pelena. Važno je osigurati zahodsku školjku odgovarajuće veličine, za manje dijete nužan je podložak za dasku na školjki, prikladnu odjeću koja se lako skida. Da bi se ostvario ovaj ishod, važna je suradnja s obitelji kako bi se postigla generalizacija. Učenika postupno navikavati da se koristi zahodom u različitim okružjima: kod kuće, u školi, ali i na drugim mjestima. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažiti poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.3. Učenik prepoznaje riječi povezane s osobnom higijenom. | – prepoznaje riječi povezane s izvođenjem aktivnosti osobne higijene, pranjem ruku, pranjem zubi i češljanjem – povezuje riječ i aktivnost – najavljuje potrebu za obavljanjem male ili velike nužde | – prepoznaje tri do pet riječi iz planiranih aktivnosti povezanih s osobnom higijenom (ukupno do 15 riječi) |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine, aktivnosti u sanitarnom čvoru, oprema i pribor za osobnu higijenu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu razumijevanja riječi povezanih s osobnom higijenom: voda, sapun, ruke, zubi, pasta za zube, četkica za zube, ručnik, umivaonik, zahod, papir; otvori, zatvori, trljaj, četkaj, briši, baci, spusti, digni. Sparivati slikovne kartice i stvarne predmete, primjerice, crtež paste za zube i paste za zube, crtež sapuna i sapun itd. Sparivati slike predmeta i radnje koja se njime obavlja. Tijekom dnevnih rutina koristiti se jednostavnim uputama i riječima kojima opisujemo aktivnosti koje se provode, poželjno uvijek istim riječima, primjerenim određenom učeniku. Učenik povezuje riječ i aktivnost (češalj – češljanje, četkica za zube – četkanje, sapun – trljanje ruku). Koristiti se piktogramima i slikovnim karticama, modelom zubala za demonstraciju pranja zubi. Učeniku davati dovoljno vremena za odgovor. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.4. Učenik uzima obroke, jede i pije. | – izražava/pokazuje da je gladan ili žedan – prihvaća različite vrste hrane s obzirom na teksturu, boju, miris – koristi se slamkom, čašom, šalicom za uzimanje napitaka – koristi se priborom za jelo – prihvaća rutine uzimanja obroka tijekom dana – prihvaća pomoć odrasle osobe u provedbi aktivnosti hranjenja i uzimanja obroka | – koristi se nekim dijelovima pribora za jelo pri uzimanju obroka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine u uzimanju obroka, pribor za jelo, obroci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu vještina svakog učenika i odrediti potrebnu podršku te je postupno smanjivati. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Upotrijebiti vizualne oznake i vizualne smjernice u prostoru gdje se uzimaju obroci. Vizualno strukturirati aktivnost hranjenja raščlambom na korake. Poučavati svaki korak ako je potrebno. Osigurati mir u prostoru u kojem se blaguje koliko je to moguće. Pratiti način izražavanja gladi za svakog učenika (držanjem, gestom, slikom, ponašanjem...). Podržavati učenika da izražava svoj osjećaj gladi. Kod hranjenja učenika učiti da se koristi žlicom, drži je i prinosi ustima, da se koristi vilicom za hranu koja se njom jede te da se koristi nožem za mazanje namaza na kruh. Prema potrebi koristiti se specijaliziranim priborom za jelo, kratko oblikovanim ručkama ili tanjurom s odjeljcima da se ne mogu dodirivati ili miješati različite vrste hrane, stabilizirati zdjelice i tanjure, ako je potrebno, podmetačima koji se ne kližu. Navikavati učenike na različite vrste, teksture, okuse i mirise hrane; davati im u početku vrlo male količine da se postupno navikavaju na okus; omogućiti im da pogledaju, pomirišu, liznu, dodirnu hranu koju teže prihvaćaju. Poticati učenike na žvakanje hrane. Prilikom obavljanja svih aktivnosti koristiti se jednostavnim verbalnim uputama primjerenim svakom učeniku. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.5. Učenik prepoznaje riječi povezane s hranjenjem i uzimanjem obroka. | – prepoznaje riječi povezane s priborom za izvođenje aktivnosti hranjenja i uzimanja obroka – povezuje riječ i aktivnost – prepoznaje sintagmu Dobar tek! ili riječ Uslast! – prepoznaje koncept čekanja u blagovaonici | – koristi se najmanje trima riječima povezanim s hranjenjem i uzimanjem obroka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine u uzimanju obroka, pribor za jelo, obroci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu razumijevanja riječi povezanih s hranjenjem i uzimanjem obroka, kako riječi koje se odnose na pribor za jelo tako i za rutine hranjenja, obroke, hranu i namirnice: žlica, vilica, nož, tanjur, čaša, šalica, doručak, ručak, užina, večera. Povezivati stvarne predmete i crteže/slike. Sparivati iste slike. Povezivati i sparivati slike i riječi. Koristiti se piktogramima. Imenovati riječi. Pri obavljanju dnevnih rutina imenovati predmete kojima se učenici koriste i aktivnosti koje se provode. Koristiti se jednostavnim verbalnim uputama primjerenim svakom učeniku. Učeniku davati dovoljno vremena za odgovor. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.6. Učenik prepoznaje odjeću i obuću i njezinu funkciju. | – prepoznaje osnovne odjevne predmete – prepoznaje obuću – izvodi aktivnost oblačenja i svlačenja gornjih i donjih dijelova odjeće – odlaže odjeću i obuću na za to predviđeno mjesto – razlikuje čisto i prljavo rublje i odjeću – razlikuje mokru i suhu odjeću i obuću – izvodi aktivnost izuvanja i obuvanja cipela – prihvaća pomoć odrasle osobe u provedbi aktivnosti oblačenja i svlačenja | – izvodi aktivnost svlačenja i oblačenja nekih dijelova odjeće i/ili obuće |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine oblačenja i svlačenja te obuvanja i izuvanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu vještina svakog učenika i odrediti potrebnu podršku te je postupno smanjivati. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Upotrijebiti vizualne oznake i vizualne smjernice u prostoru: vješalica za odjeću, mjesto za papuče i cipele. Koristiti se piktogramima. Učenika poučavati da prepoznaje i imenuje osnovne odjevne predmete: majicu, hlače, jaknu, trenirku, kapu, čarape... Učenika poučavati da prepoznaje i imenuje obuću: cipele, papuče i tenisice. Kod obuvanja i izuvanja cipela početi s cipelama na čičak ili odvezanim vezicama na cipelama. Organizacija i struktura prostora, vremena i aktivnosti; upotrijebiti tjedni i dnevni vizualni raspored, vizualne oznake i smjernice u prostoru, slikovne kartice za imenovanje i sparivanje, vizualno strukturirati svaku aktivnost i raščlaniti je po koracima. | ||
Odrediti primjerenu vrste podrške i stupnjevito se njom koristiti, postupno smanjivati podršku. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.1.7. Učenik prepoznaje riječi kojima imenujemo odjeću i obuću te aktivnosti oblačenja i svlačenja. | – prepoznaje riječi kojima se imenuje odjeća – prepoznaje riječi kojima se imenuje obuća – prepoznaje riječi kojima se imenuju radnje povezane s oblačenjem i svlačenjem te obuvanjem i izuvanjem | – prepoznaje najmanje tri riječi vezane s odjećom i obućom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine oblačenja i svlačenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Provesti početnu procjenu vještina svakog učenika i odrediti potrebnu podršku te je postupno smanjivati. Provodeći dnevne rutine oblačenja i svlačenja, koristiti se riječima kojima se imenuje odjeća i obuća: majica, hlače, gaće, čarape, haljina...; cipele, tenisice, papuče... Koristiti se riječima kojima se imenuju radnje koje se obavljaju: pruži, uvuci, podigni, svuci, obuci, obuj, izuj, stavi... Učenika učiti da prepoznaje i imenuje osnovne odjevne predmete: majica, hlače, jakna, trenirka, kapa, čarape... Učenika učiti da prepoznaje i imenuje obuću: cipele, papuče, tenisice... Koristiti se piktogramima. Ponavljanjem tih riječi u svakodnevnim situacijama učenik ih pamti i postupno povezuje funkcije te postiže razumijevanje. Učenika poučavati i slikovnim materijalima pomoću kojih imenuje predmete i prepoznaje njihovu funkciju. Sparivati slike istih predmeta te slike predmeta i slikovni prikaz njegove funkcije. Učeniku davati dovoljno vremena za odgovor. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.1. Učenik se primjereno ponaša za stolom tijekom obroka. | – razvrstava slikovni materijal prema kriteriju primjereno/neprimjereno ponašanje za stolom – slijedi unaprijed određena pravila ponašanja za stolom tijekom obroka – sjedi za stolom za vrijeme obroka – koristi se priborom za jelo na primjeren način – izvodi aktivnost pranja ruku prije i nakon obroka | – primjenjuje osnovna pravila pristojnog ponašanja tijekom obroka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila ponašanja za stolom, pribor za jelo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu i razinu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. | ||
Učitelj se koristi konkretnim i jasnim nalozima koji su svakom učeniku ponaosob primjereni. Uz verbalnu uputu služi se vizualnom podrškom u obliku vizualnog rasporeda koji učenik slijedi te slikovnim materijalom na kojem su prikazani primjereni i neprimjereni oblici ponašanja. Slikovni materijal kojim se koristi prilagođen je učeniku (to mogu biti konkretne fotografije pribora za jelo kojim se učenik služi u blagovaonici škole, fotografije učenika koji se ponaša na primjeren i neprimjeren način u situacijama u školi ili u obiteljskom domu, simboli koje učenik prepoznaje i dr.). Učitelj se koristi izrađenim digitalnim materijalom za učenje prepoznavanja pribora za jelo. Potrebno je zadatke u kojima se učenika poučava aktivnosti pranja ruku prije i nakon obroka podijeliti na korake te se koristiti odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Učitelj postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi napredak učenika te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, slikovnim materijalima i karticama, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.2. Učenik prepoznaje pribor za jelo i njime se koristi. | – prepoznaje hranu koja se jede priborom za jelo – prepoznaje hranu koja se jede prstima – prepoznaje pribor za jelo – povezuje slikovni prikaz pribora za jelo sa stvarnim predmetima – razlikuje namjenu pribora za jelo – koristi se priborom za jelo – koristi se nožem za mazanje – koristi se nožem za rezanje | – prepoznaje pribor za jelo i djelomično se samostalno njime koristi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pribor za jelo (žlica, vilica, nož). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu i razinu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učitelj se u radu koristi vizualnom podrškom: slikovnim materijalom na kojem je prikazan kuhinjski pribor (žlica, vilica, nož) koji se upotrebljava za vrijeme obroka da bi povećao uspješnost ostvarivanja postavljenih ishoda. Vizualnom podrškom koristi se u kuhinji i blagovaonici za označavanje mjesta gdje se nalazi pribor za jelo. Zadatke u kojima se učenika poučava korištenju određenim priborom za jelo (žlica, vilica, nož), korištenju nožem za mazanje i rezanje podijeliti na dijelove (korake) te se koristiti odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećavati kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi napredak učenika te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.3. Učenik prepoznaje i koristi se kuhinjskim posuđem. | – prepoznaje mjesto na kojem se nalazi kuhinjsko posuđe – prepoznaje kuhinjsko posuđe – sparuje slikovne prikaze posuđa sa stvarnim predmetima – razlikuje posuđe prema njegovoj namjeni – imenuje kuhinjsko posuđe – ulijeva vodu u čašu/šalicu | – prepoznaje i djelomično se samostalno koristi kuhinjskim posuđem |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kuhinjski prostor, kuhinjsko posuđe (čaša, šalica, tanjur). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu i razinu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Učitelj upoznaje učenike s kuhinjskim posuđem koristeći se konkretnim i jasnim verbalnim uputama (imenuje kuhinjsko posuđe, govori koja je namjena kojeg predmeta) i vizualnom podrškom: slikovnim materijalom na kojem je prikazano kuhinjsko posuđe (čaša, šalica, tanjur) koje učenici upotrebljavaju za vrijeme obroka. Također se koristi slikovnim materijalom koji prikazuje učenike dok se koriste određenim kuhinjskim posuđem. Vizualnom se podrškom koristi u kuhinji i blagovaonici za označavanje mjesta gdje se nalazi kuhinjsko posuđe. Potrebno je zadatke u kojima se učenika poučava korištenju kuhinjskim posuđem (čaša, šalica, tanjur), ulijevanju vode u čašu/šalicu iz slavine i sl. podijeliti na dijelove (korake) te se koristiti odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Sustavno pratiti i bilježiti napredak učenika te prilagođivati metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.4. Učenik izvodi aktivnosti postavljanja i raspremanja stola. | – razlikuje prostoriju u kojoj se objeduje od ostalih prostorija – prepoznaje vlastito mjesto za stolom – odabire odgovarajući pribor za jelo za pojedinu vrstu hrane – postavlja stol s odgovarajućim priborom za jelo i posuđem – rasprema stol nakon obroka – odlaže prljavo posuđe na odgovarajuće mjesto | – postavlja i rasprema stol prema verbalnim uputama učitelja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostor blagovaonice, stol, stolice, pribor za jelo (žlica, vilica, nož), posuđe za jelo (čaša, šalica, tanjur). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu i razinu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka postavljanja i raspremanja stola. Učitelj upoznaje učenike s prostorom blagovaonice (imenuje i koristi se vizualnom podrškom). Služeći se vizualnim materijalom, upoznaje učenike i s ostalim prostorijama u školi/domu (pokazuje, imenuje). U radu se koristi konkretnim slikovnim prikazima stvarnih prostorija u učenikovoj školi/domu. Zadatke u kojima učenika poučava postavljanju i raspremanju stola podijeliti na dijelove (korake) te se koristiti odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Sustavno prati i bilježi napredak učenika te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, digitalnim sadržajima – prezentacijama, edukativnim igrama i sl.). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.5. Učenik izvodi aktivnosti pranja i brisanja posuđa. | – razlikuje prljavo posuđe od čistog – prepoznaje pribor za pranje posuđa – sparuje sredstvo za pranje posuđa i pomagalo – upotrebljava odgovarajuće sredstvo za pranje posuđa – upotrebljava spužvicu za pranje posuđa – odlaže oprano posuđe na mjesto za sušenje – upotrebljava suhu krpu za brisanje posuđa | – izvodi aktivnost pranja posuđa djelomično samostalno |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi čisto – prljavo, kuhinjski prostor, sudoper, pribor za pranje i brisanje posuđa (spužvica, sredstvo za pranje posuđa, krpa za brisanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje aktivnosti pranja i brisanja posuđa. Učitelj imenuje i pokazuje učenicima prljavo i čisto posuđe. Upoznaje učenike s priborom za pranje posuđa (sredstvom za pranje posuđa i spužvicom) i brisanje posuđa (suhom krpom). Služeći se vizualnim materijalom, upoznaje učenike i s ostalim prostorijama u školi/domu (pokazuje, imenuje). U radu se koristi konkretnim slikovnim prikazima stvarnih prostorija u učenikovoj školi/domu. Poučava učenike aktivnosti pranja posuđa razlaganjem aktivnosti na dijelove (korake) te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, vizualnom podrškom, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.6. Učenik razvrstava kuhinjski pribor i kuhinjsko posuđe na odgovarajuća mjesta u kuhinji. | – prepoznaje mjesta u kuhinji gdje se nalazi kuhinjski pribor i kuhinjsko posuđe – razvrstava kuhinjski pribor na odgovarajuća mjesta u kuhinji – razvrstava kuhinjsko posuđe na odgovarajuća mjesta u kuhinji – imenuje kuhinjski pribor – imenuje kuhinjsko posuđe | – razvrstava kuhinjski pribor i posuđe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kuhinjski prostor, kuhinjski ormarići, ladice, kuhinjski pribor (žlica, vilica, nož), kuhinjsko posuđe (čaša, šalica, tanjur). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu i razinu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje aktivnosti razvrstavanja kuhinjskog pribora i posuđa na odgovarajuća mjesta u kuhinji. Učitelj imenuje i pokazuje mjesta u kuhinji gdje se odlaže kuhinjski pribor (ladice) i kuhinjsko posuđe (ormarići). Koristi se vizualnom podrškom – slikovnim oznakama za mjesta koja označavaju gdje stoje vilice, žlice, noževi, čaše, šalice i tanjuri... Poučava učenike aktivnosti razvrstavanja kuhinjskog pribora i posuđa razlaganjem aktivnosti na dijelove (korake) te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.1.7. Učenik prepoznaje namjenu kalendara. | – prepoznaje kalendar kao sredstvo orijentacije u vremenu – prepoznaje godišnja doba – prepoznaje dane u tjednu – prepoznaje mjesece u godini – imenuje mjesece u godini – razlikuje mjesece u godini prema prigodnim datumima | – prepoznaje mjesece u godini služeći se kalendarom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kalendar, godišnja doba, dani u tjednu, mjeseci u godini, obilježja mjeseci u godini, prigodni datumi (rođendan, blagdani). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učitelj upoznaje učenika s kalendarom kao sredstvom za orijentaciju u vremenu. Imenuje dane u tjednu koje učenik može pratiti uz primjerenu vizualnu podršku (označiti učeniku radne dane i vikend). Učitelj može označiti ili imenovati današnji dan u tjednu te ga povezati s učenikovim aktivnostima toga dana služeći se vizualnim rasporedom. Učitelj imenuje mjesece u godini te ih povezuje s četirima godišnjim dobima. Služeći se primjerenom vizualnom podrškom (simbolima, vizualnim karticama), označava trenutačni mjesec u godini i godišnje doba te njegove karakteristike. Određene prigodne datume (rođendan, Božić, Uskrs) označava na kalendaru. Učitelj se koristi vizualnim oznakama za važne datume u mjesecu te tako učeniku omogućuje lakše pronalaženja događaja u tjednu ili mjesecu. Usvajanje novih sadržaja, vježbanje i ponavljanje temelje se na korištenju potpomognutom komunikacijom i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (simboli, slikovni prikazi, videoisječci i sl.). Učitelj postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi napredak učenika te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.1. Učenik prepoznaje namjenu pojedine prostorije u školi i u svojem domu. | – prepoznaje prostorije u školi – imenuje osobe koje rade u školi – prepoznaje namjenu pojedine prostorije u školi – nabraja prostorije u svojem domu – prepoznaje namjenu pojedine prostorije u svojem domu – razlikuje prostorije u školi i u svojem domu | – prepoznaje prostorije u školi i u svojem domu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje prostorija u školi i u učenikovu domu i njihove namjene, način kretanja školskim prostorom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj dovodi učenike u učionicu te ih upoznaje i pojašnjava im zašto se ta prostorija zove učionica. Provodi učenike kroz školu te im pokazuje prostor kojim će svakodnevno prolaziti do svoje učionice te prostorije kojima će se najčešće koristiti (zahod, školska dvorana, blagovaonica...). Pokazuje im oznake na vratima tih prostorija. Odvodi ih i do ostalih prostorija i pojašnjava im za što se njima koriste (kuhinja...) služeći se i slikama pojedine prostorije u školi i natpisima s nazivima pojedine prostorije u školi. Učitelj pojašnjava i tko radi u školi, najprije pojašnjava rad učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika koje će učenici češće viđati, a zatim i ostalih školskih djelatnika koji su također važni za njihov ugodan boravak u školi (kuharica, spremačica...). Učenici donose fotografije prostorija u svojem domu te ih prepoznaju i imenuju te opisuju što pojedini članovi obitelji rade u pojedinoj prostoriji. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.2. Učenik prepoznaje članove svoje obitelji. | – imenuje članove svoje obitelji – određuje međusobne odnose članova obitelji – opisuje ulogu pojedinog člana obitelji – navodi svoje ime i prezime te adresu stanovanja | – navodi svoje ime i prezime te imena ostalih članova svoje obitelji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izricanje svojeg imena i prezimena te adrese stanovanja – obitelj, članovi obitelji i uloga pojedinog člana učenikove obitelji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici donose fotografije svoje obitelji, svakog pojedinog člana te ih imenuju i sukladno svojim mogućnostima i uz podršku učitelja opisuju njihov vanjski izgled: visinu, kosu (duga, kratka), boju kose (crna, plava..) te međusobne odnose: Marko – tata, Marija – mama, Ivica – brat. Uz podršku učitelja navode i ulogu svakog člana obitelji, što tko radi, primjerice, tata i mama rade, brat ide u školu... Učitelj češće zove učenika imenom i prezimenom da bi ga učenik prije zapamtio jer učenici najčešće na pitanje kako se zovu odgovaraju samo imenom. Važno je ponavljati učenikovu adresu stanovanja da bi se učenik što više osamostalio u svojoj sredini. Preporučuje se igra uloga u obitelji. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.3. Učenik prepoznaje i imenuje jednostavne aktivnosti u svojem domu. | – sparuje sliku neke aktivnosti sa slikom člana obitelji koji obavlja tu aktivnost – imenuje jednostavne aktivnosti u svojem domu – odabire slike aktivnosti koje on izvodi u svojem domu – opisuje aktivnosti koju on izvodi u svojem domu | – imenuje najmanje tri najčešće aktivnosti koje se provode u učenikovu domu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite aktivnosti koje se provode u domu: kuhanje, postavljanje i raspremanje stola, iznošenje smeća, održavanje čistoće, kupanje, izvođenje kućnog ljubimca u šetnju i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje slike različitih aktivnosti koje se provode u svakom domu: kuhanje, održavanje čistoće, gledanje televizije, čitanje, pospremanje, pisanje domaće zadaće i sl. Učenik imenuje koja se aktivnost provodi u njegovu domu, a zatim sparuje slike aktivnosti s fotografijama članova svoje obitelji ili sa slikama koje prikazuju pojedinog člana obitelji. Tako se učenici uvode u prepoznavanje slika koje prikazuju općenite pojmove, odnosno koje ne prikazuju njihove članove obitelji, ali su simboli za određene osobe: mamu, tatu, brata, sestru, djeda, baku. Opisujući aktivnost koju učenik izvodi samostalno ili uz podršku, prisjeća se i aktivnosti koje nisu prikazane slikama. Svi se ishodi ostvaruju uz vođenje i podršku učitelja. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.4. Učenik prepoznaje običaje uz pojedine blagdane. | – prepoznaje osnovna obilježja blagdana Uskrsa – opisuje proslavu Uskrsa u svojoj obitelji – prepoznaje osnovna obilježja blagdana Božića – opisuje proslavu Božića u svojoj obitelji | – prepoznaje osnovna obilježja blagdana |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – blagdani Uskrs i Božić, običaji za pojedini blagdan, simboli pojedinog blagdana. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Navedeni ishod obrađuje se sukladno godišnjem dobu u kojem se blagdani obilježavaju. Uz pojedini blagdan učitelj priprema različite slike sa simbolima tog blagdana te slike koje nisu povezane s blagdanima. Učenici razvrstavaju slike i sparuju ih s blagdanom o kojem se govori uz učiteljevu podršku kad je to potrebno. Slike mogu biti povezane i s godišnjim dobima u kojima se blagdan slavi, s odjećom koja se nosi u to godišnje doba i sl. da bi učenici ponovili i povezali sadržaje različitih nastavnih predmeta. Uz učiteljevu podršku i poticanje učenici opisuju proslavu pojedinog blagdana u svojoj obitelji. Osim imenovanja predmeta koje povezuju s obilježavanjem pojedinih blagdana, treba ponoviti i boje (pisanice, zeca..), miris (jelke), okus (blagdanskih jela), zvukove i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.5. Učenik prepoznaje zdravstvene ustanove. | – imenuje različite ustanove u blizini svojeg doma – prepoznaje zdravstvene ustanove i njihovu ulogu – imenuje osobe koje rade u zdravstvenim ustanovama | – prepoznaje ulogu pojedine zdravstvene ustanove |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ustanove važne za svakodnevni život: škola, zdravstvena ustanova, vrste zdravstvenih ustanova, kada i u koju ustanovu idemo kad smo bolesni, tko radi u zdravstvenim ustanovama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici uz učiteljevu podršku imenuju ili pokazuju ustanove koje se nalaze u neposrednoj blizini njihova doma i/ili one pokraj kojih prolaze kad idu u školu. Učitelj za podsjetnik priprema slike različitih prepoznatljivih ustanova: škola, ambulanta, stomatološka ordinacija, bolnica, ljekarna... te pojašnjava zašto su one učenicima važne. Učenici pokazuju ili opisuju po čemu znaju koja je ustanova o kojoj govore te tako počinju upoznavati simbole kao što je zeleni križ na ljekarni, crveni na domu zdravlja ili plavi na bolnici. Ujedno učenici tako ponavljaju i boje, oblike, veličine, odnose i sl. Poželjno je igranje uloga: u ambulanti, u ljekarni. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.1.6. Učenik obavlja jednostavnu kupnju. | – prepoznaje različite trgovine i njihovu namjenu – izdvaja predmete koji se mogu kupiti u pojedinoj trgovini – odabire predmet koji želi kupiti – prepoznaje novac kao platežno sredstvo | – kupuje jednu namirnicu prema svojem izboru |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste trgovina, prehrambene namirnice, odjevni predmeti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici uz učiteljevu podršku i slikovni materijal imenuju trgovine u koje odlaze sa svojim roditeljima. Najčešće će prvo imenovati sebi poznate trgovačke lance. Na učiteljev upit što ondje kupuju, učenici će iskustveno odgovarati na pitanja. Pritom se mogu koristiti letcima i katalozima. Učitelj pitanjima i slikovnim materijalom koji prikazuje različite predmete i specijalizirane trgovine navodi učenike na prisjećanje u kojim trgovina mogu kupiti odjeću, u kojima knjige, gdje kupuju obuću i sl. Učenici sparuju predmete različitih proizvoda sa slikama pojedinih trgovina. Ujedno učenici tako ponavljaju i boje, oblike, veličine, odnose i sl. Poželjno je igranje uloge: u trgovini. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.1.1. Učenik uz podršku skrbi o osobnoj higijeni. | – prepoznaje situacije kad obvezno mora oprati ruke – primjereno se koristi toaletnim priborom – oponaša obrasce postupanja prilikom kašljanja, kihanja i sl. – pravilno se koristi rupčićem – pravilno se koristi ubrusom za vrijeme obroka i poslije njega – odlaže rupčić i ubrus nakon uporabe na za to predviđeno mjesto | – prepoznaje situacije u kojima mora oprati ruke, koristiti se rupčićem ili ubrusom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primjereno ponašanje pri kihanju, kašljanju, curenju nosa, konzumiranju obroka, uporaba rupčića i ubrusa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Skrb o sigurnosti i zdravlju odvija se svakodnevno i u svim situacijama. Primjenom vizualnih podsjetnika u učionici, zahodu, blagovaonici, dvorani i gdje god je to potrebno, učenike se potiče na uporabu ruke i rupčića kod kašljanja i kihanja, odnosno na brisanje nosa te uporabu ubrusa tijekom i nakon konzumiranja obroka. Te se aktivnosti uvježbavaju i ponavljaju na svim nastavnim predmetima i svim aktivnostima koje učenik izvodi. Vizualni podsjetnici za to postupno se uklanjaju radi osamostaljivanja učenika. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.1.2. Učenik prepoznaje opasnosti u neposrednoj blizini i signalizira ih. | – prepoznaje potencijalne opasnosti u školi – prepoznaje potencijalne opasnosti u svojem domu – razlikuje potencijalno opasne uređaje kojima se koristimo u domu i školi – razlikuje opasne situacije u domu i školi | – prepoznaje potencijalno opasne predmete u neposrednoj okolini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opasnosti tijekom hodanja stubama, vožnje dizalom, pranja ruku (vruća voda); opasnosti od uporabnih premeta: igračaka, plastičnih vrećica, staklenog posuđa, vruće vode, škara, noža, vilica…; opasnosti od uređaja koji su učeniku nadohvat ruke: štednjak, utičnice...; opasne situacije u školi i u domu: pad, ozljeda, opeklina, ubod insekta... | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uz vizualnu podršku, slikovnim prikazima, filmom ili primjerenim tekstom i/ili pjesmom učitelj upoznaje učenike s potencijalnim opasnostima u školi te povlači paralelu s jednakim potencijalnim opasnostima u učenikovu domu. Sve utičnice u učionici moraju biti zaštićene, a potencijalno opasni predmeti (škare, igle…) i uređaji nedostupni učenicima bez učiteljeva nadzora. Učenik uz učiteljevu podršku imenuje opasnosti u školi i u svojem domu: vruća voda (pažljivo otvara i zatvara slavinu kod pranja ruku), vrući štednjak, opeklina, ozljeda od pada, ubod insekta... Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.1.3. Učenik traži pomoć poznate osobe. | – traži pomoć odrasle osobe – pokazuje da ga nešto boli – prihvaća jednostavne aktivnosti povezane sa zdravstvenim stanjem – navodi u kojim situacijama treba zatražiti pomoć – razlikuje kad će pomoć zatražiti od svojih vršnjaka, a kad od odrasle poznate osobe – traži pomoć poznate osobe na primjeren način – prihvaća liječnika kao osobu koja će mu pomoći | – prepoznaje situaciju u kojoj treba zatražiti pomoć |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite situacije u kojima učenik može i/ili treba zatražiti pomoć. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Slikovnim prikazima, filmom i na druge načine učitelj upoznaje učenike s različitim situacijama u kojima učenik može i/ili treba zatražiti pomoć odrasle osobe. | ||
Preporučuje se igra uloga u različitim opasnim situacijama i situacijama u kojima učenik može ili treba zatražiti pomoć druge osobe: vršnjaka ili odrasle osobe. Igra uloga važna je da bi učenik prihvatio pomoć i dopustio, primjerice, mjerenje temperature, pregledavanje grla, pijenje lijeka... O traženju pomoći treba izraditi priču za razvoj socijalnih vještina. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u svim nastavnim predmetima i situacijama kad je to preporučljivo. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.1.4. Učenik primjenjuje pravila sigurnog kretanja u školi i neposrednoj okolini. | – razlikuje površine kojima se kreće – prihvaća kretanje različitim vrstama površina – slijedi upute i oznake u kretanju prostorom u okolici škole – slijedi vizualne oznake sigurnog kretanja po školi – mirno prelazi cestu uz odraslu osobu | – primjenjuje neka pravila sigurnog kretanja u školi i neposrednoj blizini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sigurno kretanje uz/niz stube, rampu, zaleđenim, mokrim i skliskim površinama; primjereno kretanje po učionici, hodniku, dvorani i školi (u paru, u koloni); orijentacija u prostoru škole; put evakuacije u slučaju neposredne opasnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Rabiti različite vrste materijala koje učenik dodiruje i procjenjuje kakve su teksture (glatki, hrapavi). Učitelj demonstrira učenicima hod po različitim podlogama (suhim, mokrim, kosim, ravnim) i pojašnjava kako se kreće po svakoj od njih. Dogovoriti zvuk za neposrednu opasnost (sirena, dugo zvono…) na koje učenik odmah ustaje i dalje slijedi učiteljeve upute. Označiti put evakuacije ili smjer kretanja trakama na podu prostorija u situacijama poštovanja određenih zdravstvenih mjera. Učenik u paru ili u koloni slijedi učitelja i put evakuacije. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.1.5. Učenik primjenjuje razredna pravila ponašanja. | – slijedi razredna pravila ponašanja – prepoznaje svoju učionicu – prepoznaje i prihvaća svoje mjesto u učionici – provodi dnevnu šetnju oko škole – prihvaća da u usta ne stavlja nejestivo – razlikuje primjereno ponašanje od neprimjerenoga – prepoznaje ugrožavajuće ponašanje druge osobe prema sebi | – primjenjuje neka osnovna razredna pravila |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razredna pravila ponašanja, primjereno i neprimjereno ponašanje, ugrožavajuće ponašanje za sebe i druge, nepoželjni oblici ponašanja: štipanje, udaranje, grizenje, samoozljeđivanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Koristiti se pričama za razvoj socijalnih vještina, pjesmama, brojalicama, slikovnicama i filmovima. Provoditi prilagodbu nepoželjnih oblika ponašanja. Učitelj pojašnjava različite vrste nepoželjnih oblika ponašanja te zašto su ona opasna i ugrožavajuća za učenika i za ostale učenike i/ili učitelje. Koristiti se funkcionalnom analizom ponašanja. Učenici često, kad god je to moguće, odlaze s učiteljem u šetnju oko i u blizini škole što je važno zbog njihova kretanja i veće pokretljivosti, kao i zbog stvaranja rutina kretanja u školskoj okolici. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života u
dobno skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.1. Učenik obavlja osnovnu higijenu tijela. | – koristi se zahodom kod kuće, u školi i zajednici – izvodi aktivnost tuširanja ili kupanja – koristi se ručnikom za brisanje tijela poslije tuširanja ili kupanja – izvodi aktivnost pranja kose – učenice se koriste higijenskim uloškom tijekom mjesečnice – koristi se britvicom za brijanje: učenici za lice, a učenice za pazuhe, noge – prihvaća odlazak zubaru | – obavlja aktivnosti tuširanja ili kupanja i uglavnom uredno izgleda |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine osobne higijene koju učenik obavlja u školi i obiteljskom okružju, prirodne situacije i prirodno okružje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno, kao i vrstu i razinu potrebne podrške te njezino postupno ukidanje. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Upotrijebiti vizualne oznake i vizualne smjernice u prostoru, kupaonici ili sanitarnom čvoru gdje se aktivnosti poučavanja provode. Neophodno je vizualno strukturirati svaku aktivnost i raščlaniti je po koracima te pratiti vizualnom podrškom. Pri izvođenju aktivnosti učitelj daje jednostavne i jasne upute koristeći se uglavnom istim rječnikom i osigurava dovoljno vremena za usvajanje svakog ishoda, a sve zasnivajući na iskustvenom učenju. Da bi se ostvario ovaj ishod, važna je stalna suradnja s obitelji kako bi se postigla generalizacija ishoda. Za svaku aktivnost treba izraditi socijalnu priču. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.2. Učenik uzima obroke za stolom. | – koristi se nožem za rezanje – koristi se istodobno vilicom i nožem – koristi se zaimačom stavljajući jelo iz zdjele u tanjur – poštuje osobni prostor i granice pri blagovanju | – blaguje koristeći se osnovnim priborom za jelo i uglavnom poštuje tuđi osobni prostor |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine uzimanja obroka, u školi i u obiteljskom domu, prirodne situacije i prirodno okružje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i stupanj potrebne podrške te njezino postupno ukidanje. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Upotrijebiti vizualne oznake i vizualne smjernice u prostoru gdje učenik uzima obroke. Učitelj izrađuje vizualni prikaz raščlambe aktivnosti kojoj učenika poučava. Ako je potrebno, na stolu vizualno označava učenikov dio stola. Poželjno je u prostoru za blagovanje smanjiti buku i osigurati mir. Učenik treba imati dovoljno vremena za uzimanje obroka. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.3. Učenik pravilno oblači odjeću i obuva obuću bez vezica. | – izvodi aktivnost oblačenja i svlačenja svih dijelova odjeće – razlikuje prednju i stražnju stranu odjeće – izvodi aktivnost obuvanja i izuvanja obuće – izvodi aktivnost otkopčavanja i zakopčavanja dugmadi – izvodi aktivnost otvaranja i zatvaranja patentnog zatvarača – razlikuje nečisto i čisto rublje | – djelomično obavlja aktivnost oblačenja i svlačenja te obuvanja i izuvanja. |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine oblačenja i svlačenja, obuvanja i izuvanja; odjeća i obuća, dugmad, patentni zatvarači. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i vrstu i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Osigurava strukturirano predvidivo okružje. Učitelj izrađuje vizualni prikaz raščlambe aktivnosti oblačenja i svlačenja jakne, majice, hlača, čarapa. Također izrađuje vizualni prikaz raščlambe aktivnosti obuvanja i izuvanja na korake. Navedene aktivnosti provode se uz korištenje jednostavnim verbalnim uputama i rječnikom individualno prilagođenim učeniku. Da bi se učeniku olakšalo razlikovanje prednje i stražnje strane odjeće, savjetovati roditeljima da kupuju majice s oznakama ili slikama na prednjoj strani. Učenici najprije uvježbavaju otkopčavanje, zatim zakopčavanje dugmadi. Otkopčavanje i zakopčavanje počinje s velikom dugmadi, zatim manjom. Učenici najprije uvježbavaju obuvanje i izuvanje obuće na čičak. Na hlačama, torbama, ruksacima uvježbava se otvaranje i zatvaranje patentnog zatvarača. Za navedenu aktivnost otvaranja i zatvaranja patentnog zatvarača također se upotrebljava vizualni prikaz raščlambe aktivnosti. Da bi se ostvario ovaj ishod, važna je stalna suradnja s roditeljima kako bi se postigla generalizacija. Upotrijebiti socijalne priče. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.4. Učenik razlikuje različite vrste odjeće i obuće prema vremenskim prilikama i aktivnostima. | – razlikuje odjeću i obuću za toplije i hladnije vrijeme – odabire odjeću u skladu s vremenom i godišnjim dobima – razlikuje svakodnevnu odjeću i obuću od svečane – oblači odgovarajuću odjeću za vježbanje u dvorani | – razlikuje osnovne vrste odjeće |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine, prirodno okružje, odjeća i obuća, promatranje stvarnih vremenskih prilika, različite svečane prilike (vjenčanje, krštenje i sl.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i vrstu i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Osigurati strukturirano predvidivo okružje. Sparivati odjeću i vremenske prilike pomoću vizualne podrške, sparivati odjeću i obuću te aktivnosti pomoću vizualne podrške. Odabrati odjeću i obuću u skladu s vremenskim prilikama praktičnim promatranjem prirodnog okružja i povezivanjem s aktualnim vremenskim prilikama i godišnjim dobima te pomoću fotografija, slika, crteža odjeće i obuće i slikovnih prikaza različitih godišnjih doba. Koristiti se slikama različitih svečanih prilika u životu i odjećom za te prilike. Da bi se ostvario ovaj ishod, važna je stalna suradnja s roditeljima kako bi se postigla generalizacija. Upotrijebiti socijalne priče. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.5. Učenik odabire zdravu i redovitu prehranu. | – razlikuje voće od povrća – navodi različite prerađevine od povrća – navodi različite prerađevine od voća – prihvaća raspored i redoslijed osnovnih obroka u danu – prihvaća zdrave namirnice – prihvaća uputu za izbjegavanje pretjeranog uzimanja hrane | – slijedi raspored obroka i prihvaća polovinu uobičajenih vrsta hrane |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine, prirodno okružje, obroci, tanjur zdrave prehrane. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Osigurava strukturirano predvidivo okružje. Osigurava mirno okružje sa smanjenom pozadinskom bukom. Osigurava potrebnu fleksibilnost. Izrađuje vizualni slikovni raspored obroka u danu. Izrađuje vizualni slikovni prikaz zdravih i manje zdravih namirnica. Poučava učenika zdravijim izborima upoznajući ga s tanjurom zdrave prehrane. Izrađuje učenikov popis voli / ne voli upućujući ga da je katkad za njega korisnije ono što ne voli. Učitelj poučava učenika umjerenosti u jelu i štetnosti prevelikih količina slatkiša za zube i tijelo općenito. Učitelj uvažava načelo postupnosti i fleksibilnosti usklađujući ostvarivanje ishoda individualno sa svakim učenikom. Uz vizualne rasporede i preporuke koristi se i socijalnim pričama. Za ostvarivanje ovog ishoda važna je stalna suradnja s roditeljima da bi se postigla generalizacija. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.2.6. Učenik primjenjuje riječi kulturnog ophođenja. | – primjenjuje riječi molim i hvala u svakodnevnim situacijama – primjenjuje riječi dobar tek pri uzimanju obroka – pozdravlja i odzdravlja sukladno situacijama | – primjenjuje pojedine riječi pristojnog ophođenja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine, svakodnevne situacije, prirodno okružje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i stupanj potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Učitelj se uvijek koristi riječima kulturnog ophođenja u odgovarajućim situacijama. Koristi se uvijek istim jednostavnim riječima. Daje dovoljno vremena učeniku da čuje te riječi i da se njima, ovisno o sposobnostima, i sam koristi. Učitelj izrađuje interpretacijski rječnik za učenika, ako je potrebno, da bi neverbalni učenici pronašli svoj način izražavanja i komuniciranja i da bi on bio poznat. Koristiti se piktogramima. U ostvarivanju ovih ishoda važna je stalna suradnja s roditeljima kako bi se postigla generalizacija. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažavati poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.1. Učenik se primjereno ponaša za stolom uvažavajući druge. | – primjenjuje pravila ponašanja za stolom – dodaje hranu drugima za stolom – dodaje piće drugima za stolom – ulijeva piće drugima za stolom – koristi se priborom za jelo – žvače hranu na primjeren način – koristi se ubrusom – poštuje osobni prostor i granice pri blagovanju | – ponaša se pristojno za stolom uzimajući obrok s drugim osobama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati mjesto gdje se provode zajedničke aktivnosti za stolom (vrijeme doručka, ručka / vrijeme kad učenici odlaze u blagovaonicu), pribor za jelo (žlica, vilica, nož), kuhinjski pribor (čaše, tanjuri, vrč), ubrus. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Učitelj se koristi konkretnim i jasnim nalozima koji su primjereni svakom učeniku ponaosob. Uz verbalnu uputu služi se slikovnim materijalom koji prikazuje pravila ponašanja. Učitelj se koristi digitalnim sadržajem (fotografijama) koje prikazuju učenika u pojedinim situacijama pristojnog ponašanja za stolom. Koristi se verbalnim nalozima i daje kratke i jasne upute. Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, slikovnim prikazima i karticama, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.2. Učenik priprema jednostavne napitke. | – izražava potrebu za pićem – prepoznaje oznaku za toplo i hladno na slavini – prepoznaje posuđe za pripremu napitka – koristi se priborom i posuđem za pripremu napitka – prepoznaje i imenuje napitak – priprema napitak prateći jednostavne slikovne recepte | – priprema jednostavne napitke prateći jednostavni slikovni recept |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kuhinjski prostor / učionica domaćinstva, pojmovi toplo – hladno, kuhinjski pribor i posuđe (žlica, čaša, šalica), napitci: voda, sok, čaj, mlijeko, kakao. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učitelj se u radu koristi vizualnom podrškom – slikovnim materijalom na kojem su prikazani kuhinjski pribor i posuđe (žlica, čaša, šalica) koji su učeniku potrebni za pripremu napitka. Učitelj imenuje i nudi učenicima na izbor napitak koji će pripremati (sok, kakao, mlijeko). Razgovaraju o napitcima koji su zdravi i onima koji su nezdravi te o tome kad se konzumira pojedini hladni ili topli napitak: voda, čaj, mlijeko, kakao, kava, prirodni sok, gazirani sok. Učitelj za poučavanje učenika pripremi jednostavni napitak i koristi se slikovnim receptom koji sadržava slikovne prikaze koraka pripreme napitka (primjerice, kutija s granulama napitka za razrjeđivanje, žlica, čaša, vrč s vodom, žlicom grabi granule za razrjeđivanje koje stavlja u čašu, ulijeva vodu u čašu, miješa žlicom sadržaj…). Recepti su individualizirani u skladu s početnom procjenom stanja postojećih učenikovih vještina. Slikovni recepti mogu se izraditi od fotografija koje prikazuju učenika koji priprema napitak. Učitelj se koristiti odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi napredak učenika te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakoga učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, slikovnim prikazima – receptima, digitalnim sadržajima) i surađujući i s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.3. Učenik priprema jednostavne obroke. | – izražava potrebu za hranom – prepoznaje nejestive predmete – prepoznaje potrebno posuđe i pribor za pripremu jednostavnog obroka – prepoznaje i imenuje namirnice za pripremu jednostavnog obroka – prati slikovni recept za pripremanje jednostavnog obroka – priprema jednostavan obrok prema slikovnom receptu | – priprema jednostavne obroke prateći jednostavni slikovni recept |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kuhinjski prostor, kuhinjsko posuđe (čaša, šalica, tanjur, daska za rezanje, posuda) i pribor za jelo (nož, žlica, vilica), namirnice za pripremu jednostavnog obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. | ||
Učitelj se u radu koristi vizualnom podrškom – slikovnim materijalom na kojem su prikazani kuhinjski pribor (žlica, vilica, nož) i posuđe (žlica, čaša, šalica) koji su učeniku potrebni za pripremu jednostavnog jela. Učitelj imenuje i nudi na izbor učenicima jednostavno jelo koje će pripremiti (sendvič, voćna salata). Učitelj se za poučavanje učenika pripremi jednostavnog obroka koristi slikovnim receptom koji sadržava slikovne prikaze koraka pripreme jela (primjerice, fotografije voća, noža, daske za rezanje, guljenje voća, rezanje voća na dasci za rezanje, stavljanje izrezanog voća u posudu). Recepti su individualizirani u skladu s početnom procjenom stanja postojećih učenikovih vještina. Slikovni se recepti mogu izraditi od fotografija koje prikazuju učenika koji priprema obrok. Učitelj se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakoga učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, slikovnim prikazima i karticama, slikovnim receptima, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.4. Učenik održava radni prostor u učionici i vlastitom domu. | – odlaže pribor i alate potrebne za rad u učionici na predviđeno mjesto – odlaže smeće i otpad na predviđeno mjesto – koristi se priborom za čišćenje radnih površina – koristi se priborom za čišćenje radnog prostora – zalijeva biljke u učionici | – održava djelomično urednim radni prostor u učionici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi čisto/prljavo, pribor za čišćenje (krpa za brisanje, sredstvo za brisanje površina, metlica, lopatica, kuhinjski ubrusi, voda). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učitelj se u radu koristi konkretnim predmetima (krpom, sredstvom za brisanje, metlicom, lopaticom, kuhinjskim ubrusima) te vizualnom podrškom u obliku slikovnog materijala koji prikazuje konkretne predmete. Učitelj se za poučavanje učenika brisanju stola, metenju i zalijevanju biljke (ulijeva odgovarajuću razinu vode pazeći da ne dođe do prelijevanja, zalijeva i dr.) koristi slikovnim nizom s prikazima. Koristi se i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (IKT-om) i asistivnom tehnologijom. Učitelj imenuje predmete i radnje te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.5. Učenik samostalno uzima poštu iz poštanskog sandučića. | – prepoznaje i imenuje poštanski sandučić – prepoznaje namjenu poštanskog sandučića – razlikuje poštu od kataloških letaka – koristi se poštanskim sandučićem | – razvrstava pošiljke od kataloških letaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pošta, poštanske pošiljke, katalozi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Osim vizualne podrške koristi se konkretnim i jasnim verbalnim uputama koje su individualizirane za svakog učenika. Učitelj imenuje predmete i radnje te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka), primjerice, kod učenja koraka u odlasku po poštu (učenik slijedi vizualni raspored na kojem je prikazana radnja, odijeva se, odlazi do poštanskog sandučića, otvara poštanski sandučić, uzima poštu / kataloške letke, zatvara sandučić, odlaže poštu na predviđeno mjesto). Učitelj se u radu koristi metodama demonstracije potpomognute vizualnom podrškom. Usvajanje novih sadržaja, vježbanje i ponavljanje temelje se na korištenju potpomognutom komunikacijom i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (simboli, slikovni prikazi, videoisječci, digitalni sadržaji i sl.). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.6. Učenik imenuje aktivnosti brige o svojemu kućnom ljubimcu. | – imenuje životinje koje mogu biti kućni ljubimci – prepoznaje i imenuje hranu namijenjenu pojedinom kućnom ljubimcu – sparuje hranu s pojedinim kućnim ljubimcem | – navodi dvije do tri aktivnosti potrebne za brigu o kućnom ljubimcu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojam kućni ljubimac / životinja, hrana za kućne ljubimce, nastambe kućnih ljubimaca. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim uputama koje su individualizirane za svakog učenika. | ||
Učitelj u radu imenuje životinje (primjerice, ribica, zamorac, pas, mačka…), hranu koju životinje jedu, sredstva i predmete koji su potrebni za čišćenje stambenog prostora kućnog ljubimca koristeći se vizualnom podrškom. Učitelj imenuje predmete i radnje uz vizualnu podršku te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju vještine hranjenja, održavanja stambenog prostora životinje (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Učitelj izrađuje priče za razvoj socijalnih vještina u poučavanju ovih aktivnosti. Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Za neke učenike s poremećajem iz spektra autizma opisane situacije susreta sa životinjom i brige o njoj mogu biti senzorno preplavljujuće i okidač za pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Zato treba individualno slijediti potrebe svakog učenika i uvažavati njegova dosadašnja socijalna iskustva i reakcije i senzorni profil te ga postupno uključivati u ovu vrstu aktivnosti, dozirati i, ako je potrebno, na vrijeme ga izdvojiti i odvesti na mirnije mjesto. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.2.7. Učenik se služi kalendarom za orijentaciju u tjednu i/ili mjesecu. | – razlikuje radne dane u tjednu od neradnih dana – imenuje dane u tjednu – imenuje mjesece u godini – prepoznaje tjedne/mjesečne aktivnosti pomoću kalendara – povezuje oznake na kalendaru s važnim datumima – označava jedan, za njega važan događaj u mjesecu | – prepoznaje jednu tjednu i/ili mjesečnu aktivnosti pomoću kalendara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – radni i neradni dani, tjedne i mjesečne aktivnosti, prigodni i važni datumi u mjesecu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Uz primjerenu vrstu vizualne podrške učitelj označava radne i neradne dane u tjednu. Učitelj navodi tjedne aktivnosti koje također može označiti pomoću slikovnog materijala ili određenih simbola (primjerice, dan u tjednu kada učenik odlazi na sportske aktivnosti, dan u tjednu kada odlazi u posjet kazalištu i dr.). Učitelj imenuje važne datume u mjesecu u kojem se nalaze te uz primjerenu vizualnu podršku (simbole, vizualne kartice) označava važne, prigodne datume tog mjeseca. Učitelj izrađuje različite vrste kalendara da bi poučio učenika nazivima dana u tjednu i mjeseca u godini. Usvajanje novih sadržaja, vježbanje i ponavljanje temelje se na korištenju potpomognutom komunikacijom i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (simboli, slikovni prikazi, videoisječci i sl.) Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.1. Učenik prepoznaje namjenu kulturnih ustanova u svojem mjestu/gradu. | – imenuje kulturne ustanove u svojem mjestu/gradu – prepoznaje namjenu knjižnice – prepoznaje razliku između kazališta i kina – primjenjuje pravila ponašanja u kulturnim ustanovama | – prepoznaje neku kulturnu ustanovu u svojem mjestu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje učeniku najpoznatijih kulturnih ustanova koje se nalaze u njegovu mjestu: kazališta, kina i knjižnice; razlikovanje kazališta od kina; prepoznavanje namjene tih ustanova i osoba koje rade u njima; pravila ponašanja u kulturnim ustanovama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Šetati mjestom/gradom te upoznavati kulturne ustanove. Fotografirati učenike ispred tih ustanova. U razredu učenici ponavljaju pomoću fotografija što znaju o pojedinoj kulturnoj ustanovi. Učenici s učiteljem posjećuju kulturne ustanove. Opisuju njihov vanjski i unutarnji izgled, podsjećaju se što su ondje gledali, koje su osobe koje ondje rade sreli, što su one radile. Upoznaju se s pojmom ulaznice za kino i kazalište. S učiteljem posjećuju i knjižnicu, razgledavaju te posuđuju neku slikovnicu koju u razredu zatim zajedno čitaju i pričaju priču iz slikovnice te se podsjećaju kako su dobili slikovnicu. Podsjećaju se i tko radi u knjižnici te kako se ta osoba zove (knjižničar). Zajedno s učiteljem odlaze vratiti u knjižnicu slikovnicu kad su je pročitali. Kao pripremu za odlazak u knjižnicu učitelj može izraditi priču za učenje socijalnih vještina. Učitelj priprema pravila ponašanja u knjižnici u obliku slikovnog prikaza. Izrađuje slikovni prikaz redoslijeda aktivnosti u knjižnici u suradnji s učenicima. Treba pripremiti okolinu/knjižničara na dolazak učenika s poremećajem iz spektra autizma u knjižnicu: Treba li ti pomoć?, Kako ti mogu pomoći? Također, učenika treba poučiti da traži pomoć. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.2. Učenik se koristi jednostavnim kućanskim alatima i aparatima. | – imenuje jednostavne kućanske alate – pokazuje i/ili izdvaja iz skupine kućanskih aparata imenovani kućanski aparat – izdvaja kućanski aparat potreban za određenu aktivnost – upotrebljava škare za rezanje – upotrebljava mikrovalnu pećnicu – upotrebljava kuhalo za vodu | – izvodi dio neke aktivnosti koristeći se jednostavnim kućanskim alatima i aparatima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različiti kućanski alati (nož, kuhača, grabilica…) i kućanski aparati (sušilo za kosu, usisavač, televizor, hladnjak, mikrovalna pećnica, kuhalo za vodu). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U učionici za domaćinstvo učenik imenuje kuhinjske alate i kućanske aparate. Opisuje te predmete: koje su boje, veličine, od kojeg su materijala napravljeni i sl. Uz vođenje i podršku učitelja učenik izdvaja potreban alat i/ili aparat za izvođenje zadane aktivnosti, primjerice, izdvaja i uzima nož za mazanje namaza na kruh, pokazuje, imenuje, otvara hladnjak te uzima traženu namirnicu, pravilno se koristi daljinskim upravljačem za televizor (pali i gasi, mijenja programe, stišava ton), mikrovalnu pećnicu otvara i zatvara, uključuje kuhalo za vodu. Učenik uči upotrebljavati škare za rezanje režući trake od papira, najprije samo rezanje, a zatim reže po označenoj crti. Nakon naučenog rezanja učenik uvježbava i rezanje jednostavnih nacrtanih oblika. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.3. Učenik prepoznaje različite vrste proslava. | – navodi datum svojeg rođenja – pronalazi datum svojeg rođenja na kalendaru – povezuje datum rođenja s proslavom svojeg rođendana – nabraja aktivnosti i obilježja proslave svojeg rođendana – nabraja aktivnosti i obilježja proslave blagdana u svojoj obitelji – prepoznaje proslavu vjenčanja – nabraja različite vrste ostalih proslava | – prepoznaje proslave koje se održavaju u njegovoj obitelji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kalendar s posebno označenim važnim datumima u pojedinom mjesecu, uskrsni i božićni stol, vjenčanje – značenje i običaji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pomoću kalendara s posebno označenim značajnim datumima u pojedinom mjesecu i posebno istaknutim datumima rođenja svakog učenika u razredu učenici se podsjećaju kad je kojem učeniku rođendan te se zajedno s učiteljem pripremaju za proslavu – dogovaraju se što bi mu mogli darovati, izraditi, otpjevati... Mogu mu pomoći i izraditi pozivnice za njegov rođendan koje će on podijeliti prijateljima koje želi pozvati na rođendansku proslavu. Svakako treba i u školi proslaviti rođendan u dogovoru s učenikovim roditeljima. U vrijeme Uskrsa i Božića također se u učionici ili u cijeloj školskoj ustanovi može pripremiti proslava. Važno je učenicima osvijestiti da darovi ne moraju biti skupi i kupljeni u trgovini, već da ih i oni sami mogu izraditi ili donijeti cvijet iz svojeg vrta, nacrtati nešto ili samo otpjevati pjesmu. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. Za neke učenike s poremećajem iz spektra autizma opisane situacije proslava rođendana i obilježavanja blagdana mogu biti senzorno preplavljujuće i okidač za nepoželjni oblik, odnosno eskalaciju nepoželjnog ponašanja. Zato je potrebno individualno slijediti potrebe svakog učenika i uvažavati njegova dosadašnja socijalna iskustva i reakcije i senzorni profil te ga postupno uključivati u ovu vrstu aktivnosti, dozirati i, ako je potrebno, na vrijeme ga izdvojiti i odvesti na mirnije mjesto. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.4. Učenik se pravilno kreće ulicom. | – prepoznaje zebru kao mjesto prelaska ulice – prepoznaje boje svjetla na semaforu – ponaša se sukladno svjetlu na semaforu – mirno prelazi ulicu u pratnji odrasle osobe – poznaje osnovna pravila ponašanja pri prelasku ulice | – kreće se pravilno ulicom uz odraslu osobu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojmovi: ulica, zebra, semafor; pravila ponašanja pri prelasku ulice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni ishod uvježbava se i ponavlja tijekom svakog izlaska učenika na prometnicu i izvan školskog dvorišta. Učenici razvrstavaju slike i sparuju ih sa slikom semafora. Učenici vježbaju kretanje u učionici uz električni model semafora. U učionici igrom uče pravilno kretanje ulicom: polako, bez trčanja, pogledati na obje strane dolazi li automobil, držeći odraslu osobu za ruku, kretanje u paru i u koloni. Preporučuje se i igra uloga, primjerice, semafor – pješak, pri čemu učenici imenuju boje na semaforu, oblike koje vide na njemu i tako ponavljaju i povezuju i sadržaje ostalih nastavnih predmeta. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.5. Učenik samostalno razvrstava otpad u za to predviđene spremnike. | – razlikuje otpad od smeća – razlikuje vrste otpada – razlikuje spremnike za razvrstavanje otpada – razvrstava otpad prema boji spremnika – prepoznaje reciklažno dvorište kao mjesto gdje se odlaže ostali otpad | – razvrstava otpad prema slici na spremniku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite vrste otpada: papir, plastika, staklo, metal, trava, lišće; kutije s natpisima i bojama pravih spremnika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje učenicima različite kutije, novine, plastične i staklene boce, lišće, grane, plastične kutije od hrane i sl. Pojašnjava im da se od svega toga može napraviti novi proizvod te da zato sve to moramo razvrstati i staviti u posebne spremnike. Za podsjetnik priprema slike različitih stvarnih spremnika koje su učenici već vidjeli, a neki se njima i koristili. Učitelj priprema i pokazuje učenicima i spremnike i vrećice u koje svi moraju razvrstavati otpad. Ujedno učenici tako ponavljaju i boje, oblike, odnose veći – manji, pun – prazan i sl. Učenici s učiteljem odlaze i u reciklažno dvorište, gdje se mogu upoznati i s ostalim materijalima koji se recikliraju i onamo nose, a ne stavljaju se u vrećice i spremnike kod kuće: madraci, namještaj i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.6. Učenik konzumira obrok u restoranu. | – prepoznaje restoran i njegovu namjenu – imenuje dijelove obroka – prepoznaje značenje jelovnika – navodi jela u jelovniku – odabire jelo koje želi konzumirati – ponaša se pristojno za stolom – prepoznaje koncept plaćanja usluge | – slijedi većinu pravila ponašanja pri uzimanju hrane i pića u restoranu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – restoran: prostor i namjena, dijelovi obroka, jelovnik, plaćanje obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uz vizualnu podršku učenici ponavljaju vrste (doručak, ručak, užina, večera), dijelove obroka (predjelo, glavno jelo, desert) i vrijeme kad se koji obrok konzumira. Prisjećaju se gdje sve mogu konzumirati neki obrok (u školi, kod kuće, na rođendanskoj proslavi kod prijatelja) te tko taj obrok priprema (kuharica, majka, baka). Uz slikovni prikaz restorana učitelj podsjeća učenike da na ručak ili večeru mogu ići i u restoran. Učitelj priprema jelovnik i/ili slikovni jelovnik te ih pokazuje učenicima i pojašnjava im za što on služi i kako se njime koristiti. Učenici izabiru jelo po izboru i uz igru uloga konobar – gost naručuju jelo iz jelovnika. Nadalje, učitelj s učenicima ponavlja i pravila ponašanja za stolom s posebnim naglaskom na ponašanje u restoranu – biti tihi da ne smetamo drugima, pristojno pozvati konobara… Učenici ponavljaju i prisjećaju se čemu služi novac i što se može njime platiti te kako će platiti obrok u restoranu. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.2.7. Učenik obavlja jednostavnu kupnju na tržnici. | – prepoznaje tržnicu kao mjesto na kojemu se prodaju prehrambene namirnice – imenuje prehrambene namirnice – izabire namirnice koje voli – imenuje novčanice | – kupuje namirnicu prema svojem izboru |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tržnica, prehrambene namirnice, novac. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici s učiteljem posjećuju tržnicu gdje prepoznaju i imenuju proizvode koji se ondje mogu kupiti. Učitelj razgovara s učenicima o njihovim iskustvima kupnje na tržnici s roditeljima. Učitelj potiče učenike na razgovor o kupnji uz konkretne namirnice, pri čemu učenici opisuju namirnice i razvrstavaju ih u kategorije: voće – povrće, prema boji: crvena rajčica – crvena paprika… Učenici uče da se voće i povrće može kupiti u trgovini i na tržnici te tko te proizvode prodaje na tržnici. Učitelj izrađuje priču za učenje socijalnih vještina o odlasku na tržnicu. Poželjno je igranje uloge – na tržnici. Uz slikovni prikaz novca učenici uvježbavaju kupnju namirnice prema izboru. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati i u suradnji s roditeljima/skrbnicima učenika. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.1. Učenik prepoznaje osnovne emocije i razvija empatiju. | – razlikuje osnovne emocije – primjenjuje aktivnosti samoregulacije emocija – pokazuje svoje emocije na primjeren način – slijedi aktivnosti samoregulacije emocija – prepoznaje emocije drugih | – prepoznaje dvije osnovne emocije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste emocija i raspoloženja, izražavanje svojih emocija, prepoznavanje osnovnih svojih i tuđih emocija: strah, ljutnja, ljubav, radost, tuga. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj demonstrira različite vrste emocija te ih učenici prepoznaju i imenuju. Iste emocije prikazuje i na plakatu da bi neverbalne učenike poučio uporabi slikovnog materijala za izražavanje emocija. Učenik pokazuje različite emocije prema zadatku koji mu učitelj zadaje: pokaži kako si sretan, pokaži kako se ljutiš i sl. Neverbalni učenici podižu sliku koja prikazuje emociju koju učitelj traži. Koriste se i slikovnicom o četirima vrstama osnovnih emocija. Koriste se i različitim didaktičkim i računalnim igrama, primjerice, Kutija puna osjećaja, Do2learn, ljestvice osjećaja, barometri osjećaja. Preporučuje se i rad u paru da učenik prepozna emociju drugog učenika. Učitelj pojašnjava učenicima osnovne razloge osnovnih emocija: ljutnje, sreće, veselja i žalosti. Učenik izražava emocije mimikom, gestom, pokretom, riječima, art-ekspresivnim tehnikama i sl. Učenika na svakodnevnoj razini možemo poučavati prepoznavanju emocija. Postavljamo mu pitanja: Kako si danas? ili Kako se danas osjećaš? Neverbalni učenik odabire sliku koja pokazuje kako se osjeća i stavlja je na tzv. barometar osjećaja. Verbalni učenik odabire sliku i odgovara na postavljeno pitanje. Ako učenik daje do znanja da nije dobro, učitelj uvažava tu činjenicu i dijeli je s ostalim učenicima. Učenike poučavamo različitim strategijama samoregulacije i učenja prosocijalnih ponašanja (tehnike opuštanja, umirivanja i preusmjeravanja, prepoznavanja okidača, skripte za samopomoć). I ovdje korisne mogu biti priče za učenje socijalnih vještina. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.2. Učenik primjenjuje načine održavanja osobne higijene i higijene svoje okoline. | – prepoznaje važnost redovitog održavanja higijene – prepoznaje posljedice nedostatnoa održavanja higijene – primjenjuje načine održavanja higijene radne i životne okoline – prepoznaje važnost pregleda zubi u stomatološkoj ambulanti | – prepoznaje posljedice neodržavanja higijene |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osobna higijena (ruku, nogu, tijela, nosa, usta i zubi); higijena odjeće i obuće, hrane i stanovanja; bolesti koje uzrokuje neodržavanje higijene. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Navedeni ishod uvježbava se i ponavlja u svim situacijama i nastavnim predmetima te uz učiteljevo vođenje i podršku. Učitelj prikazuje slike koje prikazuju urednost i čistoću te neurednost i prljavštinu. Učenici sparuju slike uredno – neuredno, čisto – prljavo. Različitim medijima (pričama, slikama, powerpoint prezentacijama i slično) učitelj prikazuje moguće bolesti koje mogu biti izazvane neodržavanjem osobne higijene, higijene hrane, higijene radne i životne okoline. Učenici se prisjećaju kad su oni bili bolesni i navode kako i zašto su se mogli razboljeti. Učitelj poučava o važnosti održavanja higijene usne šupljine i pranja zubi te odlaska zubaru na pregled zubi. U tu svrhu učitelj izrađuje priču za razvoj socijalnih vještina. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.3. Učenik se sigurno kreće unutarnjim prostorima škole slijedeći oznake. | – prepoznaje oznake sigurnog kretanja školskim prostorima – primjenjuje pravila kretanja školom, školskim dvorištem i školskom dvoranom – pravilno drži tijelo pri sjedenju i kretanju | – kreće se školskim prostorima uz pridržavanje pravila |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – oznake kretanja u različitim školskim prostorima, pravila kretanja, pravilno držanje tijela pri sjedenju i kretanju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Vizualna podrška potrebna je u svim novim situacijama u kojima učenici uče, a kao podsjetnik za ono već naučeno. Zato se u prostoru škole vizualno označava smjer kretanja učenika, smjer kretanja prema određenoj prostoriji, smjer kretanja po stubama, oznaka odgojno-obrazovne skupine za sjedenje za stolom u blagovaonici i sl. Učenici prate vizualne oznake i smjernice te se tako sigurno kreću unutarnjim školskim prostorima. Ako se učenik koristi stereotipijama pri kretanju, učitelj ih uglavnom dopušta, eventualno ih preusmjerava, ovisno o individualnoj procjeni. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.4. Učenik izbjegava nesigurna i opasna mjesta i postupke u školi i domu. | – nabraja najčešće opasnosti u svakodnevnom životu – navodi što treba činiti u slučaju opasnosti – navodi nesigurna i opasna mjesta u školi i svojem domu – navodi opasne i rizične postupke prema sebi – navodi u kojim situacijama treba zatražiti pomoć odrasle osobe – primjenjuje naučena pravila | – prepoznaje nesigurna i/ili opasna mjesta u školi i u svojem domu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – nesigurna i rizična mjesta u školi i domu: stube, mokre površine, balkon; pravila ponašanja u slučaju opasnosti; opasni postupci drugih. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj upoznaje učenike s mjestima u školi i njihovu domu koja bi mogla biti nesigurna i opasna za njih: blizina utičnice, rub stuba... Upoznaje ih kako izbjegavati takva mjesta i što nikako ne smiju učiniti: gurati prste ili predmete u utičnicu, stajati na rubu stuba i sl. Učenici uče pravila ponašanja u slučajevima kad se nađu u nekoj opasnosti ili budu izloženi neprimjerenim postupcima drugih učenika, pa i odraslih osoba. Poželjna je i igra uloga – kako zatražiti pomoć odrasle osobe. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati na svim nastavnim predmetima. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.5. Učenik prepoznaje dogovorene znakove koji označavaju neku opasnost i postupke u slučaju evakuacije. | – prepoznaje broj 112 – ustaje na zvuk sirene ili drugoga dogovorenog znaka koji najavljuje neku opasnost – poznaje sadržaj »naprtnjače za prvu ruku” – uzima »naprtnjaču za prvu ruku” – slijedi put evakuacije u slučaju opasnosti po zadanim oznakama | – uzima »naprtnjaču za prvu ruku« i mirno slijedi učiteljeve upute |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – elementarne nepogode, značenje broja 112, dogovoreni znakovi za opasnost, »naprtnjača za prvu ruku«. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj navodi učenike da se prisjete nekih elementarnih nepogoda koje su se dogodile u krajevima u kojima učenici žive: potres, poplava i požar. Uz vizualnu podršku učenici ponavljaju važne telefonske brojeve: 112, 192, 193, 194. Navedene brojeve učenici sparuju sa sličicama osoba: policijom, vatrogascima, hitnom pomoći. Važno je ponavljati brojeve hitnih službi te se preporučuje i igra uloga: učenik je u opasnosti i treba pomoć. Učitelj upoznaje učenike i sa značenjem zvuka sirene za uzbunu u slučaju opasnosti. Pokazuje im i demonstrira ucrtani put kretanja u vrijeme evakuacije u školi ako čuju taj zvuk. Pojašnjava im i potrebu »naprtnjače za prvu ruku” i upoznaje s njezinim sadržajem te mjestom u učionici na kojem se naprtnjače uvijek nalaze da bi ih učenici što prije pronašli i uzeli. Učitelj uvježbava ovu aktivnost s učenicima sve dok nisu svi učenici svladali postupak evakuacije. Ako neki učenik ne može pronaći svoju naprtnjaču, učitelj s drugim učenikom uvježbava način na koji mu, u tom slučaju, može pomoći vršnjak. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.6. Učenik prepoznaje važnost redovite tjelesne aktivnosti za rast i razvoj. | – nabraja nekoliko vrsta tjelesnih aktivnosti – razlikuje tjelesne aktivnosti koje se izvode u unutrašnjosti od onih koje se izvode u vanjskom prostoru – prepoznaje važnost redovite tjelesne aktivnosti za rast i razvoj – prepoznaje važnost boravka i kretanja na otvorenom | – navodi tjelesne aktivnosti važne za svoje zdravlje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste tjelesnih aktivnosti u svakodnevnom životu; svakodnevne tjelesne aktivnosti važne za zdravlje; šetnja, trčanje, vožnja tricikla ili bicikla, vježbanje, sportske aktivnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pantomimom i slikovnim prikazom pokazuje učenicima različite vrste tjelesnih aktivnosti te ih učenici prepoznaju imenujući tu aktivnost, pokazujući sličicu te aktivnosti ili na drugi sebi primjeren način izražavanja. Prema slikama različitih tjelesnih aktivnosti učenici prepoznaju gdje se ona izvodi i tako ponavljaju i sljedeće odnose: vani – unutra, prostor škole i doma – učionica, dvorana, kuhinja te vanjski prostor – igralište, travnjak, livada, šuma i sl. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u svim nastavnim predmetima. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.2.7. Učenik prepoznaje nasilne oblike ponašanja. | – razlikuje prijateljske odnose od onih koji to nisu – razlikuje vrste nasilja – prepoznaje svoje ugrožavajuće ponašanje prema drugim učenicima i/ili osobama – razlikuje postupke nenasilnoga rješavanja sukoba od nasilnog – opisuje dogovorena pravila ponašanja u slučaju bilo koje vrste nasilja | – prepoznaje nasilničke oblike ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vršnjački odnosi, neprimjerena vršnjačka ponašanja, vrste nasilja, suočavanje i reagiranje na nasilničko ponašanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici imenuju svoje prijatelje i navode zašto se vole družiti i igrati s njima. Zatim uz učiteljevo vođenje imenuju one osobe s kojima se ne vole družiti i zašto: ismijavaju ih, isključuju iz igre, udaraju ih... Učitelj navodi učenike na pojam neprimjerenog ponašanja te na vrste tih ponašanja: verbalno (nagovaranje, ismijavanje, podmetanje), emocionalno (isključivanje iz igre i određene aktivnosti) i fizičko (udaranje, pljuvanje, štipanje). Navedene situacije učitelj približava učeniku pomoću priča za razvoj socijalnih vještina. Učitelj upoznaje učenike s načinima suočavanja s nasilničkim ponašanjem te postavlja pravila ponašanja u slučaju bilo koje vrste nasilja. Pokazuje im kako neki sukob mogu riješiti na primjeren način. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života
u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.1. Učenik samostalno obavlja osnovnu higijenu tijela. | – održava higijenu usne šupljine – odlazi redovito zubaru – samostalno izvodi aktivnost kupanja – samostalno izvodi aktivnost tuširanja – koristi se mirisima nanoseći ih na čisto tijelo | – obavlja djelomično osnovnu higijenu tijela |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dnevne rutine održavanja higijene – upotreba kozmetičkih preparata i proizvoda. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Prirodno okružje za poučavanje ovih aktivnosti jest obiteljski dom i iskustveno učenje. Radi poučavanja ove se aktivnosti mogu izvoditi i u školi. Učitelj provodi raščlambu aktivnosti na korake te izrađuje vizualni slijed aktivnosti. Pri poučavanju učitelj se koristi jednostavnim riječima i uputama, po mogućnosti uvijek istim. Izrađuje priče za razvoj socijalnih vještina. Učitelj pohvaljuje učenika za svaki obavljeni korak pazeći da učenika pohvali upravo u vrijeme izvođenja te da učenik poveže radnju s pohvalom. Učenik dobiva dovoljno vremena za svaku aktivnost. Učitelj je svjestan da su učeniku prijelazi iz aktivnosti teški i nastoji ih olakšati. Olakšati prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Uvažiti poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.2. Učenik samostalno oblači i svlači sve vrste odjeće i obuće. | – oblači i kopča sve vrste odjeće – obuva i veže sve vrste obuće – svlači odjeću – izuva obuću – odlaže odjeću i obuću na odgovarajuće mjesto | – oblači i svlači većinu odjeće i obuće |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sve vrste odjevnih predmeta i obuće, vrste kopčanja, mjesta za odlaganje odjeće i obuće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. U prostoru su pripremljene vizualne oznake za odlaganje odjeće i obuće. Učitelj izrađuje vizualni prikaz raščlambe aktivnosti oblačenja i svlačenja na korake. Slijedeći vizualni prikaz, učenik izvodi aktivnost. Učitelj poučava učenika otkopčavanju i zakopčavanju dugmadi. Učitelj poučava učenika otvaranju i zatvaranju patentnog zatvarača. Učitelj pohvaljuje učenika za svaki obavljeni korak pazeći da pohvalu izriče upravo u vrijeme izvođenja te da učenik poveže radnju s pohvalom. Učenik dobiva dovoljno vremena za svaku aktivnost. Učitelj je svjestan da su učeniku prijelazi iz aktivnosti teški i nastoji ih olakšati. Uvažiti poteškoće senzorne obrade kod učenika. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.3. Učenik oblači odjeću i obuću sukladno vremenskim i socijalnim prilikama. | – prepoznaje značenje vremenske prognoze – izabire odjeću i obuću za aktivnosti tijekom dana – oblači se sukladno vremenskim prilikama – oblači se sukladno socijalnoj situaciji | – odabire neku odjeću i obuću sukladno vremenskim prilikama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vremenska prognoza, odjeća i obuća za sva godišnja doba i različite socijalne situacije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Učitelj upućuje učenika na praćenje vremenske prognoze na televiziji ili mobitelu te neposrednim opažanjem. Učeniku se postave sljedeća pitanja: Kakvo je danas vrijeme?, Je li hladno ili toplo?, Pada li kiša? Pritom se koristi dnevnim kalendarom. Pomoću slika razvrstava odjeću i obuću na onu za hladnije i toplije vrijeme. Učitelj poučava učenika da povezuje godišnja doba i vrijeme sparivanjem slika godišnjih doba i vremenskih prilika. Učenik sparuje slike odjeće i obuće s vremenskim prilikama. Pomoću vizualne podrške učitelj poučava učenika odjeći i obući za različite prilike te da se drukčije oblačimo za sportske aktivnosti, a drukčije za proslavu rođendana. Pri kupnji roditelj treba odjeću pažljivo birati da bi ona bila slična odjeći učenikovih vršnjaka te uvažavati moguću senzornu preosjetljivost. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.4. Učenik samostalno izvodi aktivnosti brige o svojem izgledu. | – koristi se kozmetikom za njegu lica i tijela – izabire boju odjeće prema vlastitoj želji – namješta neuredno obučenu odjeću – brine se o svojem urednom izgledu i vanjštini | – slijedi većinu uputa o primjerenom i urednom izgledu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kozmetika i preparati za njegu lica i tijela, ogledalo, različite vrste odjeće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Poučavanje učenika upotrebi kozmetike za njegu lica može se provoditi u kupaonici u školi i kod kuće, u prirodnom okružju. Važno je da učenik razumije i nauči da prvo održava čistoću, a poslije provodi njegu i koristi se kozmetikom. Ovdje može biti prikladno korištenje vizualnim rasporedom prvo/poslije. Pri poučavanju ove aktivnosti treba poštovati učenikov senzorni profil i moguću taktilnu preosjetljivost ili smanjenu osjetljivost. Aktivnosti će se provoditi pred ogledalom, a učitelj će razraditi slikovni prikaz raščlambe aktivnosti po koracima. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.5. Učenik se samostalno brije i koristi se losionom poslije brijanja. | – uočava promjene na licu i potrebu za brijanjem – koristi se pjenom za brijanje – koristi se britvicom i žiletom – izvodi aktivnost brijanja – koristi se brijaćim aparatom – koristi se losionom poslije brijanja | – izvodi najveći dio aktivnosti povezanih s brijanjem |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kupaonica, ogledalo, pribor za brijanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Učitelj potiče dječake na promatranje i uočavanje promjena na licu. Upoznaje ih pomoću slikovnog materijala s priborom za brijanje. Sparuju sliku i predmet. Ove se aktivnosti dogovaraju i planiraju s učenikovom obitelji jer roditelji u ostvarenju ishoda imaju veliku ulogu, gotovo veću nego učitelj jer je za poučavanje važno prirodno okružje i slijeđenje dnevne rutine. Učitelj olakšava prijelaze iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Za ostvarivanje ovog ishoda od velike je koristi izrada socijalne priče. Također, važno je uvažavati učenikove senzorne poteškoće i potrebe koje se u ovom slučaju mogu očitovati kao preosjetljivost na dodir ili miris te mogući strah ili anksioznost pri izvođenju ovih aktivnosti. | ||
| A. Skrb o sebi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ A.3.6. Učenik održava svoju kosu. | – pere kosu – nanosi regenerator – češlja kosu – suši kosu – koristi se uslugama frizera – prihvaća redoviti odlazak u frizerski salon – koristi se gelom ili lakom za kosu | – vodi brigu o urednosti svoje kose |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – šampon, regenerator, ručnik, češalj, četka, sušilo za kosu, ogledalo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj procjenjuje početne vještine učenika i određuje razinu od koje treba početi s poučavanjem za svakog učenika individualno kao i razinu potrebne podrške te njezino postupno smanjivanje. Pomoću slikovnog prikaza učitelj upoznaje učenika s redoslijedom aktivnosti pri pranju kose. Pomoću slikovnih prikaza upoznaje se s priborom i preparatima za pranje i održavanje kose. Imenuje ih i prepoznaje. Učitelj olakšava prijelaz iz aktivnosti u aktivnost, iz zadatka u zadatak. Za ostvarivanje ovog ishoda od velike je koristi izrada socijalne priče. Također, važno je uvažavati učenikove senzorne poteškoće i potrebe koje se u ovom slučaju mogu očitovati kao preosjetljivost na dodir ili miris te mogući strah ili anksioznost pri izvođenju ovih aktivnosti. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.1. Učenik se samostalno koristi jednostavnim kuhinjskim aparatima za pripremu jednostavnih obroka i napitaka. | – prepoznaje kuhinjske aparate – imenuje kuhinjske aparate – stavlja i uzima hranu iz mikrovalne pećnice – koristi se mikrovalnom pećnicom za pripremu kokica – koristi se kuhalom za vodu za pripremu čaja – koristi se tosterom za pripremu toplog sendviča | – koristi se jednim od kućanskih aparata za pripremu jednostavnog obroka i napitka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kuhinjski aparati; mikrovalna pećnica, kuhalo za vodu i toster; pravilno korištenje kuhinjskim aparatima: mikrovalnom pećnicom, kuhalom za vodu, tosterom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka postavljanja i raspremanja stola. Učitelj imenuje i koristi se vizualnom podrškom (posuđe za jelo: čaša, šalica, tanjur). Zadatke u kojima učenika poučava korištenju određenim kuhinjskim aparatom, razlaže na dijelove (korake), primjerice, otvara ambalažu od kokica, stavlja kokice u vrećici u mikrovalnu pećnicu, postavlja mjerač vremena potreban za pečenje kokica, na zvuk mjerača vremena sigurno vadi vrećicu iz mikrovalne pećnice, otvara vrećicu s kokicama te se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. Aktivnosti treba vježbati i ponavljati u skladu s individualnim potrebama svakog učenika koristeći se svim dostupnim sredstvima (konkretnim predmetima, vizualnom podrškom, digitalnim sadržajima). | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.2. Učenik priprema složeniji obrok prema slikovnom receptu. | – imenuje nejestive predmete – imenuje potrebno posuđe i pribor za pripremu složenijeg obroka – koristi se kuhinjskim priborom za pripremu namirnica – imenuje namirnice za pripremu složenijeg obroka – prati slikovni recept za pripremanje složenijeg obroka – priprema složeniji obrok prema slikovnom receptu | – priprema složeniji obrok izvršavajući samostalno barem tri koraka slikovnog recepta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – jestivi i nejestivi predmeti, kuhinjsko posuđe i pribor. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učitelj se koristi vizualnom podrškom – slikovnim materijalom na kojem su prikazani kuhinjski pribor (žlica, vilica, nož) i posuđe (žlica, čaša, šalica) koji su učeniku potrebni za pripremu složenijeg obroka. Učitelj imenuje i nudi na izbor učenicima jelo koje će pripremiti. Učitelj se za poučavanje učenika pripremi složenijeg obroka koristi slikovnim receptom koji sadržava slikovne prikaze koraka u pripremanju jela. Recepti su individualizirani u skladu s početnom procjenom stanja postojećih učenikovih vještina. Slikovni recepti mogu biti izrađeni od fotografija koje prikazuju učenika koji priprema obrok. Učitelj se koristi odgovarajućim metodama u poučavanju nove vještine (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.3. Učenik primjenjuje pravila ponašanja za vrijeme samostalnog boravka kod kuće. | – koristi se ključem za otključavanje i zaključavanje ulaznih vrata – prepoznaje opasnost od nepoznatih osoba pred vratima – prepoznaje opasnost otvaranja prozora bez nadzora odrasle osobe – prepoznaje opasnosti izlaska iz kuće bez nadzora odrasle osobe – primjenjuje pravila primjerenog ponašanja prilikom samostalnog izlaska na balkon i/ili dvorište – čuva ključ | – primjenjuje tri naučena pravila ponašanja za vrijeme samostalnog boravka kod kuće |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila ponašanja u vlastitom domu, primjereno ponašanje za vrijeme samostalnog boravka kod kuće, opasnosti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. U radu s učenicima treba se koristiti konkretnim i jasnim verbalnim uputama koje su individualizirane za svakog učenika. Učitelj se za imenovanje opasnosti u domu, pravilnog ponašanja za vrijeme samostalnog boravka kod kuće koristi slikovnim materijalima realnih situacija na kojima su prikazani učenici (ne otvaraj vrata nepoznatoj osobi, ne otvaraj prozor, ne izlazi izvan dvorišta i dr.). Učitelj se za poučavanje učenika otključavanju/zaključavanju vrata koristi konkretnim modelima i odgovarajućim metodama (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj za ostvarivanje ovog ishoda izrađuje priču za razvoj socijalnih vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.4. Učenik upotrebljava telefon/mobitel za komunikaciju s drugim osobama. | – razlikuje mobitel od drugih uređaja – prepoznaje broj telefona bliske osobe – samostalno čita ime na zaslonu mobitela – sparuje ime bliske osobe s telefonskim brojem iste osobe – bira telefonski broj osobe koju želi nazvati – koristi se mobitelom za prenošenje kratke poruke drugoj osobi | – upotrebljava telefon/mobitel samo za javljanje i poziv najbližim osobama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – telefon, pametni telefon, telefonski imenik, kratke poruke. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje aktivnosti korištenja mobilnim uređajem za komunikaciju s bliskim osobama. U radu s učenicima treba se koristiti konkretnim i jasnim verbalnim uputama koje su individualizirane za svakog učenika. Učitelj se za poučavanje učenika korištenju mobilnim uređajem za komunikaciju s bliskom osobom (biranje telefonskog broja, kratki telefonski razgovor) koristi konkretnim modelima i odgovarajućim metodama (nizanje unaprijed, nizanje unatrag, nizanje cijelog zadatka). Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Postupno povećava zahtjeve te u provođenje aktivnosti uključuje učenikovu obitelj radi generalizacije ove vještine. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.5. Učenik samostalno upotrebljava kalendar. | – imenuje radne i neradne dane u tjednu – povezuje oznake na kalendaru s važnim datumima – označava događaje u mjesecu – planira jedan sebi važan događaj u mjesecu koristeći se kalendarom – koristi se različitim vrstama kalendara | – povezuje oznake na kalendaru s važnim datumima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite vrste kalendara, radni i neradni dani, tjedne i mjesečne aktivnosti, prigodni i važni datumi u mjesecu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. | ||
Služeći se primjerenom vrstom vizualne podrške, učitelj označava radne i neradne dane u tjednu. Učitelj navodi tjedne aktivnosti koje također može označiti pomoću slikovnog materijala ili određenih simbola (primjerice, dan u tjednu kad učenik odlazi na sportske aktivnosti, dan u tjednu kad odlazi u posjet kazalištu). Učitelj imenuje važne datume u mjesecu u kojem se nalaze te uz primjerenu vizualnu podršku (simbole, vizualne kartice) označava važne, prigodne datume tog mjeseca. Usvajanje novih sadržaja, vježbanje i ponavljanje temelje se na korištenju potpomognutom komunikacijom i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom (simboli, slikovni prikazi, videoisječci i sl.) O upotrebi kalendara učitelj izrađuje priču za razvoj socijalnih vještina. Postupno povećava kriterije uspješnosti u procesu poučavanja vještina. Učitelj sustavno prati i bilježi učenikov napredak te prilagođuje metode poučavanja koristeći se strategijama za smanjenje nepoželjnih oblika ponašanja. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ B.3.6. Učenik sudjeluje u aktivnosti izmjene vlastite posteljine. | – imenuje dijelove posteljine i kreveta – prepoznaje čistu i prljavu posteljinu – skida prljavu posteljinu s kreveta – stavlja čistu posteljinu na krevet | – mijenja posteljinu na svojem krevetu izvodeći samostalno najmanje tri koraka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moj dom, moja soba, posteljina. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Učenika poučava nazivima predmeta koji se odnose na posteljinu pomoću slika i konkretnog materijala: madrac, jastuk, plahta, jastučnica, deka, poplun, navlaka... Učenik sparuje sliku i riječ. Učenik sparuje radnju i riječ. Ako učenik stanuje u ustanovi, ovi se sadržaji mogu uvježbavati i praktično. Učitelj demonstrira aktivnost raščlanjujući je na korake i slijedeći slikovni prikaz. U suradnji s roditeljima aktivnosti se mogu uvježbavati praktično u obiteljskom domu. Ako u učionici postoji mjesto za odmor (dvosjed, trosjed), učenik može mijenjati njegovu navlaku i brinuti se o njezinoj čistoći. O mijenjanju posteljine učitelj izrađuje priču za učenje socijalnih vještina. | ||
| B. Kultura stanovanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
| PP SKA VSŽ B.3.7. Učenik se samostalno koristi dizalom i/ili pokretnim stubama. | – prepoznaje dizalo – izvodi aktivnost pozivanja dizala pritiskom na dugme – prihvaća koncept čekanja dizala – izabire broj kata na koji se uspinje/silazi – prihvaća kretanje dizala ili pokretnih stuba – poznaje pravila ponašanja u dizalu – poznaje pravila ponašanja na pokretnim stubama | – izvodi neke od aktivnosti potrebnih za korištenje dizalom ili pokretnim stubama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dizalo, pokretne stube. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina učitelj prepoznaje i osigurava potrebnu vrstu podrške (fizička podrška, pokazivanje, vizualna podrška, pozicioniranje, povezivanje s prethodno usvojenim znanjem, modeliranje, neposrednost) koja je dovoljna za uspješno izvođenje zadataka. Koristi se konkretnim i jasnim verbalnim nalozima koji su individualizirani za svakog učenika. Pomoću vizualnog prikaza učitelj upoznaje učenika s pojmom dizala i pokretnih stuba. Učitelj upoznaje učenika s pojmom dizala i pokretnih stuba u prirodnom okružju. Pomoću priče za učenje socijalnih vještina učitelj priprema učenika za upotrebu dizala i pokretnih stuba. U ostvarivanju ovog ishoda važna je postupnost i osiguravanje dovoljno vremena. Također, važno je uvažavati učenikove senzorne poteškoće i potrebe te mogući strah ili anksioznost pri izvođenju ovih aktivnosti. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.3.1. Učenik samostalno obavlja jednostavne uvježbane kućanske poslove. | – imenuje kućanski alat i/ili aparat potreban za obavljanje određene kućanske aktivnosti – imenuje jednostavne kućanske poslove – reže kruh nožem i/ili rezačem kruha – stavlja prljavo posuđe u perilicu posuđa – posprema posuđe iz perilice posuđa | – izvršava jednostavne uvježbane kućanske poslove |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba različitih kućanskih alata: noževa (za kruh, za meso, za povrće), škara, kuhača, grabilica i kućanskih aparata: rezača kruha, perilice posuđa, usisavača za prašinu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje različite vrste jednostavnih kućanskih alata i/ili pomagala i aparata te ih povezuje s određenim kućanskim poslovima. Učenici verbalno ili pomoću slikovnog materijala odgovaraju na učiteljeva pitanja koje od tih poslova mogu i oni sami ili uz pomoć roditelja obaviti ili ih već obavljaju. Uz podršku učitelja učenik nožem reže kruh, a uz vizualnu podršku kojom su prikazani koraci uporabe rezača kruha i uz učiteljevo vođenje učenik reže kruh rezačem kruha. Na jednak način učenik usisava prostoriju. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku te vizualnu podršku postupka uporabe određenog kućanskog aparata. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.3.2. Učenik sudjeluje u održavanju vanjskoga i unutarnjeg prostora u svojem domu. | – imenuje vanjski i unutarnji prostor u školi i u svojem domu – prepoznaje pribor potreban za određenu aktivnost održavanja prostora – usisava prostoriju – mete dvorište i skuplja lišće – briše pod | – sudjeluje u jednostavnijim aktivnostima održavanja unutarnjega i vanjskog prostora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vanjski i unutarnji prostor škole i doma, pribor potreban za održavanje prostora urednim i čistim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj pokazuje različite vrste pribora za održavanje unutarnjega i vanjskog prostora škole i doma podsjećajući učenike na aktivnosti koje su već prije izvodili u školi. Učenici sparuju slike pribora s aktivnostima koje njima izvode: metenje, skupljanje lišća, brisanje poda. Učenici verbalno ili pomoću slikovnog materijala odgovaraju na učiteljeva pitanja koje od tih poslova mogu i oni sami ili uz pomoć roditelja obaviti ili ih već obavljaju. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.3.3. Učenik primjenjuje osnovna pravila ponašanja u različitim situacijama. | – sparuje sliku primjerenog ponašanja i određenu situaciju – navodi neprimjerene i primjerene oblike ponašanja – primjenjuje primjerene oblike ponašanja tijekom kretanja ulicom – primjenjuje primjerene oblike ponašanja tijekom konzumiranja obroka | – imenuje najmanje dva oblika primjerenog ponašanja u nekoj poznatoj situaciji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste primjerenoga i neprimjerenog ponašanja, primjereno ponašanje tijekom kretanja ulicom, primjereno ponašanje u različitim situacijama konzumiranja obroka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj priprema slike različitih oblika primjerenog ponašanja i slike određene, učeniku, bliske situacije: netko ga udara, netko viče na njega, prelaženje ulice, sjedenje za stolom. Učenik izabire sliku primjerenog ponašanja i sparuje ju s određenom situacijom. U razgovoru opisuje kako se pravilno treba kretati ulicom te to demonstrira u učionici koja može biti opremljena maketom semafora i zebre te automobila koji dolaze. Uz vizualnu podršku u vrijeme obroka pravilno i mirno sjedi i jede, ne uzima hranu od drugih učenika, ne ustaje od stola dok svi učenici nisu završili s jelom, ne viče i ne govori za vrijeme jela. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.3.4. Učenik prepoznaje novac i koristi se njim. | – razlikuje kovanice od novčanica – razlikuje veće od manje vrijednosti kovanica – razlikuje veće od manje vrijednosti novčanica – prepoznaje novčanice kao platežno sredstvo – koristi se kovanicama za kupnju – skuplja kovanice i novčanice – štedi | – prepoznaje novac kao platežno sredstvo |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vrste kovanica i novčanica, vrijednosti kovanica i novčanica, uporaba novca kao platežnog sredstva. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj učenicima pokazuje konkretne kovanice i novčanice te učenici čitaju vrijednosti koje su ispisane na njima. Uspoređuju veće – manje; manje – manje se može kupiti, veće – više se toga može kupiti. Učenici prepoznaju i imenuju materijal od kojeg je pojedina novčanica izrađena (metal, papir) te ih uspoređuju s drugim predmetima izrađenim od tih materijal. Učenici uče da novcem kupuju sve što im je potrebno, ali i da ga katkad trebaju skupljati i štedjeti da bi mogli kupiti nešto što je skuplje. Učitelj izrađuje priču za učenje socijalnih vještina o novcu i njegovoj upotrebi. Poželjno je igranje uloga – u trgovini, a zatim odlazak na terensku nastavu gdje će učenici primijeniti naučeno i koristiti se kovanicama za plaćanje. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| C. Život i sudjelovanje u zajednici | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ C.3.5. Učenik obavlja složeniju kupnju. | – imenuje predmete koje će kupiti – imenuje i uzima potrebno za obavljanje kupnje – prepoznaje predmete s popisa za kupnju – prepoznaje i pronalazi robu na policama – primjenjuje postupak plaćanja na blagajni | – kupuje do tri predmeta s popisa u trgovini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – trgovina, popis za kupnju, predmeti potrebni za kupnju, novac. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik izražava želju da kupi određene proizvode u trgovini. Učitelj pojašnjava da mogu napraviti i popis za trgovinu da bi bili sigurni da će kupiti sve što su željeli. Uz pomoć učitelja sastavljaju popis za kupnju te imenuju sve što im je za nju potrebno: novčanik, torba te platnena ili papirnata vrećica i popis proizvoda koje žele kupiti. Popis može biti i slikovni, nacrtani proizvodi ili izrezani iz nekoga reklamnog kataloga. Učenici kod izrezivanja proizvoda iz kataloga uvježbavaju perceptivne sposobnosti i finu motoriku te prepoznavanje predmeta na slici. Učitelj učenicima demonstrira plaćanje na blagajni te uz igru uloga to rade i sami učenici. Učitelj s učenicima odlazi u trgovinu i upoznaje ih s pojedinim sadržajima: gdje se što nalazi, da se ista vrsta predmeta nalazi na istom mjestu u trgovini, primjerice, voće i povrće na jednom mjestu, kozmetički proizvodi na drugom i sl. Učenici prema popisu prepoznaju i pronalaze proizvode u trgovini. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. Za izvođenje ove aktivnosti može se izraditi priča za učenje socijalnih vještina. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.3.1. Učenik prepoznaje opasnosti, mjere sigurnosti i zaštite u svakodnevnom životu. | – nabraja najčešće opasnosti u kućanstvu i okolini – prepoznaje nasilničko ponašanje i postupke nenasilnog rješavanja sukoba | – prepoznaje najčešće opasnosti u svakodnevnom životu |
– imenuje prihvatljiv i neprihvatljiv tjelesni dodir – prepoznaje način na koji se može zaštititi i obraniti od neprihvatljivih tjelesnih dodira – prepoznaje uporabu duhana i alkohola kao opasnost za zdravlje | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – opasnosti u svakodnevnom životu; osnovne vrsta nasilja: fizičko, verbalno, emocionalno; prihvatljiv i neprihvatljiv tjelesni dodir. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj navodi učenike da se prisjete nekih opasnosti: ubodi insekata (krpelja, komaraca, osa), ugrizi životinja, kemikalije, lijekovi, zaraze, elektronički uređaji i instalacije, vatra, plin, oštri predmeti, grom, sunce (sunčanica, opekline, dehidracija), elementarne nepogode (poplava, potres), pirotehnička sredstva, ovisnosti (pušenje, alkohol). Sve treba biti popraćeno slikovnim prikazima na kojima učenici prepoznaju i imenuju određenu opasnost. Važno je da učenik određenu opasnost prepozna kao nešto što se i njemu ili nekome njemu bliskom dogodilo. Učitelj tad navodi učenike da ispričaju kako se toj osobi pomoglo u tom trenutku: zamotali prst, dali tabletu, odvezli liječniku, zvali hitnu pomoć. Učitelj na lutki demonstrira učenicima prihvatljiv i neprihvatljiv dodir te ih navodi da prihvatljiv dodir primijene na drugom učeniku, primjerice, rukovanje, poljubac u obraz, čestitanje. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i primjerenu razinu podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.3.2. Učenik prepoznaje važnost održavanja pravilne osobne higijene tijekom puberteta. | – prepoznaje promjene na tijelu koje se događaju tijekom puberteta – prepoznaje važnost održavanja pravilne osobne higijene kože i tijela tijekom puberteta – prihvaća redovitu higijenu tijela – prihvaća upozorenje za neprimjerene dodire | – prihvaća redovitu higijenu tijela tijekom puberteta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – promjene na tijelu u pubertetu, higijena tijela, lica i spolovila tijekom puberteta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj traži da učenici donesu svoje slike iz vremena kad su došli u školu. Razgovaraju o svojem izgledu i izgledu drugih učenika. Učitelj ih navodi na uspoređivanje onda i sada da bi učenici uočili promjene koje su se dogodile na njihovu tijelu, a koje svi mogu zamijetiti: rast, brkovi, dublji glas. Nakon tih promjena učitelj ih navodi i na prepoznavanje promjena unutar svojeg tijela: kod djevojaka mjesečnica, kod dječaka polucija. Učenici trebaju prepoznati te promjene kao nešto što se događa svim djevojkama i svim dječacima te da to nije nešto zbog čega se trebaju uznemiriti, već naučiti kako se pravilno ponašati u tim situacijama s naglaskom na higijenu tijela, posebno spolovila, ali i cijelog tijela. U okviru održavanja osobne higijene, učenice će naučiti postupak pravilne primjene i zamjene higijenskih uložaka za vrijeme mjesečnice. Cijeli postupak treba potkrijepiti vizualnom podrškom i raščlambom samog postupka na korake. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.3.3. Učenik primjenjuje osnovne vještine i tehnike samoregulacije emocija, raspoloženja i ponašanja. | – razlikuje osnovne emocije i raspoloženja – izražava svoje osjećaje i potrebe na primjeren način – izvodi vježbe opuštanja i vježbe disanja na poticaj – primjenjuje tehniku samoregulacije primjerenu osobnim potrebama i situaciji | – primjenjuje tehnike samoregulacije ponašanja u nekim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tehnike za samoregulaciju emocija i raspoloženja, poštovanje vlastitih i tuđih osjećaja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj potiče učenike da izraze svoje osjećaje. Primjerice, svaki dan počinje sljedećim pitanjima: Kako se danas osjećaš?, Jesi li dobre volje?, Jesi li se naspavao? Ako primijeti da je neki učenik neraspoložen ili žalostan, učitelj pokušava doznati što mu je ili zašto se tako osjeća te tako potiče učenika na prepoznavanje svojega trenutačnog osjećajnog stanja. Upućivanjem na to što da učenik učini ako je žalostan, neraspoložen i sl., učitelj ga poučava i strategijama koje će mu pomoći da primjereno reagira na negativne emocije i negativna raspoloženja, a time i razvija empatiju kod drugih učenika da bi i oni pridonijeli poboljšanju raspoloženja učenika koji se nalazi u negativnom emocionalnom stanju ili raspoloženju. Tehnike opuštanja, vježbe disanja i mišićne relaksacije učitelj izvodi kao zabavnu igru i aktivnost, a socijalne će priče pomoći u uspostavljanju rutina i pravila koje će učenik primijeniti u određenoj socijalnoj situaciji. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.3.4. Učenik opisuje zdrave životne navike. | – prepoznaje važnost pravilne prehrane za zdravlje – prepoznaje posljedice nedovoljnog sna i umora – opisuje tjelesne aktivnosti koje pridonose zdravlju – primjenjuje pravilnu tjelesnu aktivnost sukladno svojim sposobnostima, sklonostima i zdravstvenom stanju radi održavanja zdravlja – nabraja opasnosti sjedilačkog načina provođenja vremena, posebno vremena provedenog ispred ekrana – nabraja opasnosti i štetnosti nikotina i alkohola | – prepoznaje neke zdrave životne navike |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zdrave životne navike: pravilna prehrana, san, odmor, tjelesna aktivnost. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pomoću slika koje prikazuju određenu aktivnost, učenici prepoznaju, pokazuju ili opisuju, sukladno svojim mogućnostima, zdrave namirnice i aktivnosti koje trebaju izvoditi da bi bili zdravi te tako uvježbavaju i ponavljaju naučeno te proširuju znanje drugim namirnicama i nekim drugim aktivnostima o kojima dotad nisu govorili ili ih tako nisu nazivali, primjerice, sport i različite vrste sportova (nogomet, badminton, plivanje, košarka, štafetne igre, trčanje, planinarenje i sl.). Učitelj im na računalu pokazuje različite vrste sportova koje učenici prepoznaju, imenuju i opisuju te ih tako uvodi u temu opasnosti sjedilačkog načina provođenja slobodnog vremena i štetnosti dugog sjedenja za računalom ili ispred televizijskog ekrana. Upoznaje ih s potrebom držanja primjerene udaljenosti očiju od ekrana, knjige, pisanke i sl. Služeći se slikama kutija cigareta i boca alkoholnih pića, učitelj uvodi učenike u temu ovisnosti i štetnosti konzumacije alkohola i pušenja. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje i podršku. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati. | ||
| D. Zdravlje i sigurnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA VSŽ D.3.5. Učenik opisuje osnovne korake postupanja, samopomoći i pružanja pomoći drugima u slučaju bolesti, ozljeda i iznimnih situacija. | – navodi najčešće zdravstvene poteškoće – navodi zarazne bolesti i zaštitu od njih – prihvaća cijepljenje protiv zaraznih bolesti – navodi postupke pomoći i samopomoći – nabraja osnovne korake postupanja pri krvarenju iz nosa, pri padovima i površinskim ozljedama – slijedi upute o postupanju u iznimnim situacijama | – navodi osnovne korake samopomoći u poznatoj situaciji |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zarazne bolesti, zaštita sebe i drugih osoba, postupci prve pomoći i samopomoći, iznimne situacije – evakuacija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj iskoristi svaku situaciju neke nezgode – pada, krvarenja iz nosa i bilo koje druge zdravstvene smetnje, kao što su prehlada, povišena tjelesna temperatura, proljev, povraćanje i sl. da učenike pouči kako si mogu sami pomoći u određenoj situaciji, odnosno kako mogu pomoći nekomu drugom. Poseban naglasak učitelj stavlja na zarazne bolesti – COVID 19, rubeolu, ospice, vodene kozice i sl. te ih poučava o mjerama zaštite da se ne razbole. Učenici prepoznaju i prihvaćaju cijepljenje kao mjeru i zaštitu od zaraznih bolesti igrajući uloge. Igrom se upoznaju i s postupcima prve pomoći i samopomoći kod ozljeda i bolesti, gdje je to moguće, te kad su prehlađeni, imaju povišenu tjelesnu temperaturu, proljev ili povraćaju. Vježbu evakuacije, osim što u njoj trebaju sudjelovati svi učenici, poželjno je provoditi, uvježbavati i ponavljati češće samo u svojoj odgojno-obrazovnoj skupini da bi učenici razvili rutinu i sigurnost u slučaju potrebe. Svi se ishodi ostvaruju uz učiteljevo vođenje te primjerenu vrstu i razinu podrške. Treba kontinuirano ponavljati i uvježbavati u suradnji s učenikovim roditeljima/starateljima. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s područjima predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Vještine svakodnevnog života pripada društveno-humanističkom području. Usko je povezan sa svim ostalim područjima od matematičkoga do tjelesno-zdravstvenog. U radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma upravo je ta povezanost preduvjet za svladavanje nastavnih sadržaja, a time i usvajanje samih vještina svakodnevnog života.
Vještine svakodnevnog života prožimaju se s nastavnim predmetom Tjelesna i zdravstvena kultura, što pridonosi zdravstvenoj, ekološkoj, kulturnoj, etičkoj i građanskoj svijesti učenika. Spoznaja o važnosti tjelesne aktivnosti za zdravlje u suodnosu je s međupredmetnom temom Zdravlje. Neizostavna je povezanost Vještina svakodnevnog života s Jezikom i komunikacijom u razumijevanju jednostavnih i složenih uputa, opismenjavanju, uspostavljanju komunikacije s okolinom.
Socijalne vještine sastavni su dio Vještina svakodnevnih aktivnosti te snažno utječu na učenikov osobni i socijalni razvoj te mogućnost aktivnog sudjelovanja u zajednici.
Sadržaji i aktivnosti poučavanja Matematičkih vještina neizbježna su sastavnica svakodnevne učenikove društvene i materijalne okoline.
Izobrazba u obavljanju poslova kao krovno područje prožima se s nizom nastavnih sadržaja iz Vještina svakodnevnog života. U nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova pretpostavlja se usvojenost optimalne razine socijalnih vještina kod učenika da bi se moglo raditi na ostvarivanju ishoda u radnim vještinama i stjecati radne kompetencije.
Povezanost s nastavnim predmetima Likovnom i Glazbenom kulturom učeniku omogućuje razvoj drukčijeg izražavanja te daje mogućnost iskazivanja osjećaja. Također ima i opuštajući učinak na učenike s poremećajem iz spektra autizma koji su često anksiozni.
Osnove informatike daju učeniku znanja za snalaženje u svijetu informacijskih tehnologija i osposobljavaju ga za upotrebu jednostavnih aplikacija sa sadržajima iz nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života.
Osnove engleskog jezika osposobljavaju učenika za razumijevanje stranog jezika i jednostavno izražavanje na njemu, nerijetko ovom učeniku vrlo bliskom i poznatom. Omogućuju prepoznavanje i čitanje jednostavnih natpisa i u našoj okolini na engleskom jeziku. Tako ovaj predmet dobiva ulogu poveznice učenikova unutarnjeg svijeta s vanjskim.
Ishodi iz kurikula međupredmetnih tema bit će integrirani u predmetne kurikule.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Organizacija učenja i poučavanja
Kurikul nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života utemeljen je na ishodima učenja, a ne na sadržajima, što omogućuje individualno učenje i poučavanje svakog učenika s naglaskom na jačanju njegovih jakih strana i razvijanju potencijala. Vještine svakodnevnog života važno je odgojno-obrazovno područje u poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma. Upravo ove vještine pripremaju učenike za život te im omogućuju stjecanje kompetencija koje su neophodne za njihovo svakodnevno funkcioniranje. U poučavanju ovih učenika važna je struktura vremena, prostora i aktivnosti da bi se olakšalo i poboljšalo učenje, što se najbolje ostvaruje primjenom osnovnih metoda (TEACCH) i komunikacije razmjenom slika (PECS).
Kurikul učitelju omogućuje fleksibilnost i slobodu u osmišljavanju i provođenju procesa učenja i poučavanja, uvažavajući pritom individualne karakteristike i osobitosti funkcioniranja učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Postavljeni ishodi omogućuju učitelju da na temelju procjene početnog stanja postojećih vještina odluči o redoslijedu i vremenu koje je potrebno za ostvarivanje ishoda. Izabrani ishodi ne moraju biti ostvareni istim izborom sadržaja (sadržaji se biraju individualno prema potrebama i interesima svakog učenika), a za njihovu realizaciju važna je organizacija nastavnog sata, izbor primjerenih i prilagođenih metoda poučavanja te primjerenih razina podrške.
Važni čimbenici koji utječu na učenje mogućnosti su učenika, motivacija i interes. Učenike se motivira izborom sadržaja poučavanja koji su u skladu s njihovim interesima. Pohvale i nagrade također su važan dio poticanja i održavanja učenikove motivacije i pažnje.
Iskustva učenja
Nastavni predmet Vještine svakodnevnog života počinje se poučavati na početku školovanja te se poučavanje nastavlja do završetka školovanja. Temelji se na usvajanju vještina iz četiriju međusobno povezanih predmetnih područja: skrb o sebi, kultura stanovanja, život i sudjelovanje u zajednici te zdravlje i sigurnost. Sredstvo učenja svakodnevne su životne aktivnosti i situacije u učenikovoj užoj i široj okolini utemeljene prije svega na dnevnim rutinama. Svaka nova vještina povezuje se i nadograđuje na prethodno naučenu vještinu. Dok drugi učenici intuitivno i oponašajući usvajaju ove vještine, učenike s poremećajem iz spektra autizma treba poučavati specifičnim metodama i postupcima u strukturiranim uvjetima.
Poštujući individualnost svakog učenika, njegove interese i specifičnosti u funkcioniranju, treba učeniku ponuditi što više aktivnosti koje će nastojati integrirati učenikove sposobnosti radi razvijanja radnih navika i vještina svakodnevnog života. Naglasak iskustvenog učenja usmjeren je na poticanje razvoja učenikove samostalnosti, buđenja interesa te razvoj njegovih komunikacijskih i socijalizacijskih vještina.
Prilikom izbora aktivnosti učitelj u poučavanju polazi od jednostavnoga k složenijem, od konkretnoga prema apstraktnom, uz jasne i kratke upute, najčešće se koristeći vizualnom podrškom te nagrađujući uspješne odgovore i ponašanje učenika dosljednim ponavljanjem, povezujući pritom aktivnosti svakodnevnog života u školskome i obiteljskom okružju.
Za generalizaciju vještina neophodna je suradnja i uključenost članova obitelji učenika s poremećajem iz spektra autizma da bi se vještine usvojene u školi uvježbavale i primjenjivale u obiteljskom okružju i zajednici.
Uloga učitelja
Vodeći se praksom zasnovanom na znanstveno utemeljenim pristupima i metodama u edukacijskoj rehabilitaciji, uz naglasak na specifičnim metodama poučavanja za učenike s poremećajem iz spektra autizma, učitelj je voditelj i suradnik u odgojno-obrazovnom procesu. On planira, vodi i potiče učenike na uključivanje u predviđene aktivnosti koje će dovesti do njihova optimalnog razvoja. Osim stručnih kvaliteta, učitelj mora imati razvijenu empatiju i veliku spremnost za prilagodbu pojedinom učeniku i njegovoj neurorazličitosti. Svojom fleksibilnošću i kreativnošću oblikuje i prilagođuje sadržaje poučavanja na učeniku razumljiv i jasan način uvažavajući da je učeniku teško prelaziti iz aktivnosti u aktivnost, od jedne do druge osobe. Učitelj procjenjuje učenikove jake strane, njegove razvojne potrebe, mogućnosti i stil učenja te prema njima oblikuje individualizirani kurikul. Poučavanje prilagođuje učenikovim senzornim osobitostima i interesima te značajkama učenja.
Na temelju početne edukacijsko-rehabilitacijske procjene, učitelj pruža onu vrstu podrške koja je odgovarajuća za svakog učenika. Učiteljeva je uloga osigurati učeniku primjerenu vrstu i razinu podrške radi njezina postupnog smanjenja ili ukidanja da bi učenik što samostalnije funkcionirao. Najčešće vrste podrške koje učitelj pruža učeniku su sljedeće: fizička podrška, fizički poticaj, pozicioniranje, demonstracija (modeliranje), verbalno vođenje i usmjeravanje te vizualna podrška. Učitelj uvijek prilagođuje metode rada koristeći se najmanje nametljivom vrstom podrške.
Učitelj razvija suradnički i partnerski odnos sa svim odgojno-obrazovnim subjektima koji su uključeni u provedbu odgojno-obrazovnog procesa, vodi brigu o povezivanju i pridržavanju dogovorenog postupanja prema učenicima da bi se svi uključeni pridržavali dogovorenih postupaka i bili dosljedni. Razmjenjuje iskustva u radu, izrađuje i razmjenjuje pedagoško-didaktički materijal koji mora biti individualno prilagođen. Potiče roditelje na aktivno uključivanje i sudjelovanje dijeljenjem informacija o učenikovu individualnom kurikulu, napretku i ponašanju. Važno je da daje smjernice i primjere za rad s učenikom u obiteljskom okružju zbog poteškoća u generalizaciji ishoda.
Materijali i izvori
Izvorna stvarnost najbolji je izvor poučavanja u predmetnom kurikulu Vještine svakodnevnog života jer omogućuje neposredno poučavanje. Izvorna su stvarnost sve dnevne rutine i životne situacije u prirodnom okružju koje se iskorištavaju za usvajanje ishoda kao i predmeti kojima se učenik koristi u svakodnevnom životu.
U mnogim situacijama neće biti moguće koristiti se izvornom stvarnošću te će se napraviti simulacije u praktikumima i kabinetima (domaćinstvo, stanovanje i sl.). Stoga se u radu učenici i učitelji koriste vizualnim rasporedima (dnevnim, tjednim, individualnim), vizualnim oznakama za predmete i objekte u prostoru, vizualnim smjernicama za kretanje, slikovnim prikazima raščlambe aktivnosti na korake. Koriste se fotografijama, slikama, crtežima, plakatima, tablicama, kalendarima, umnim mapama. U potrebne i korisne materijale za poučavanje nastavnog predmeta Vještina svakodnevnog života ubrajaju se i priče za učenje socijalnih vještina. Da bi se izradili svi potrebni materijali, trebaju se osigurati plastifikator, plastične prozirnice, pisač i papir i dvodimenzijska dinamička nastavna sredstva kao što su aplikacije, film i televizijske emisije.
Za kvalitetno poučavanje prijeko je potrebna informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) i asistivna tehnologija sukladna komunikacijskom profilu učenika, pomoću koje učenici mogu lakše pratiti i usvajati predviđene ishode (primjerice, jednostavni i složeni komunikatori, pričajući rasporedi, zvučni albumi...). I pametna ploča koja učenicima omogućuje praćenje različitih digitalnih sadržaja mora biti obvezni dio opreme svake učionice.
Za ovladavanjem nekim ishodima učenici i učitelji koristit će se modelima, primjerice, Montessorijevim priborom ili edukativnim nastavnim sredstvima kao što su domino, slagalice i umetaljke. Koristit će se i modelima satova ili stvarnim satovima, modelima semafora, vozila, kuhinje, frizerskog salona, prodavaonice, liječničkog pribora i ostalih predmeta te objekata potrebnih za realizaciju planiranih ishoda.
Prijeko je potrebno da prostori budu opremljeni nastavnim sredstvima i pomagalima, priborom, alatima i uređajima da bi se mogle izvoditi planirane praktične aktivnosti.
Praktikum za domaćinstvo važan je i potreban za usvajanje ishoda nastavnog predmeta Vještina svakodnevnog života te mora biti opremljen kuhinjskim elementima/namještajem i aparatima, kuhinjskim uređajima te ostalom opremom i alatima. Potrebno je osigurati prostoriju u kojoj će se upotrebljavati perilica za rublje, sušilo za rublje, ormari za slaganje i sl.
Okružje
Učenici s poremećajem iz spektra autizma kvalitetnije će učiti u prostorima koji su oblikovani prema njihovim potrebama. Učenici moraju imati osjećaj reda, sigurnosti i ugode te mogućnost jednostavnog kretanja kroz prostore. Okružje mora biti poticajno i motivirajuće, ali bez previše potencijalnih ometača.
Učinkovitom učenju nastavnog predmeta Vještine svakodnevnog života najbolje pogoduje poučavanje na temelju iskustva tijekom dnevnih rutina i svakodnevnih aktivnosti. Najbolje je koristiti se prostorom koji omogućuje simulaciju životnog okružja te stjecanje životnih i uporabljivih znanja.
Za dio aktivnosti neophodan je praktikum za domaćinstvo primjerene veličine i s dovoljno prostora za kretanje i mjesta za uvježbavanje. Osim kuhinjskog praktikuma, potreban je i prostor u kojem će učenik vježbati upotrebu kućanskih aparata. Treba predvidjeti i oblikovati prostor koji omogućuje uvježbavanje i učenje vještina u prostoru u kojem učenici redovito ili povremeno pripremaju i poslužuju napitke i/ili hranu za članove lokalne zajednice ili posjetitelje ustanove.
Za uspješno svladavanje ishoda treba opremiti ustanovu praktikumom za stanovanje u kojemu učenici mogu simulirano uvježbavati namještanje kreveta, mijenjanje posteljine, prostiranje opranog rublja, glačanje i sl. Te su aktivnosti važna i neophodna priprema za neovisno življenje.
Aktivnosti kojima je učenik poučavan u školi vježbat će, primjenjivati i generalizirati u obiteljskom okružju.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Vještine svakodnevnog života počinje se poučavati već u dobnoj skupini od 7. do 10. godine s planiranom satnicom od 140 sati godišnje, nastavlja se u dobnoj skupini od 11. do 15. godine sa satnicom od 175 sati i u dobnoj skupini od 16. do 21. godine sa satnicom od 210 sati. U dobnoj skupini od 7. do 10. godine najveći je broj nastavnih sati usmjeren na ostvarivanje ishoda iz područja skrb o sebi i kultura stanovanja. U dobnoj skupini od 11. do 15. godine izjednačava se poučavanje gotovo svih područja, a u dobnoj skupini od 16. do 21. godine najveći je broj sati namijenjen ostvarivanju ishoda iz područja kultura stanovanja.
Svakom učeniku treba osigurati dovoljno vremena za usvajanje pojedinoga ishoda, stoga svaki učenik slijedi svoj vlastiti ritam i individualizirani kurikul. Unutar izvedbenog kurikula učitelj ima autonomiju u organiziranju i planiranju nastavnih sati (obrada, vježbanje, ponavljanje).
Ako učenik ne usvoji predviđene ishode u dobnoj skupini za koju je kurikul izrađen, oni se nastavljaju planirati i provoditi u sljedećim godinama učenja sve dok ih učenik ne usvoji.
Grupiranje učenika
Učenici se grupiraju unutar odgojno-obrazovnih skupina prema kronološkoj dobi. Zbog sociokomunikacijskih poteškoća, obilježja ponašanja i disharmoničnoga razvojnog profila nije moguće ustrojiti homogenu skupinu učenika niti očekivati da će učenici među sobom lako surađivati, biti jedni drugima poticaj ili da će učiti oponašanjem jedni od drugih. Nerijetko će jedni druge ometati, najčešće zbog nepoželjnih oblika ponašanja.
Ishodi učenja ostvaruju se različitim oblicima rada: individualnim radom, radom u paru i radom u grupi. Učitelj odabire onaj oblik rada koji će imati najveći učinak na uključivanje učenika u odgojno-obrazovni proces. Učitelj na temelju dobivenih rezultata funkcionalne analize ponašanja učenika odabire postupke kojima će se spriječiti ili smanjiti pojava nepoželjnih oblika ponašanja.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Svrha vrednovanja, opisnog ocjenjivanja i izvješćivanja jest unaprjeđivanje učenja i napredovanja učenika. Vrednovanje treba rezultirati jasnim, specifičnim, pravodobnim i konstruktivnim povratnim informacijama koje učeniku pomažu u daljnjem učenju i motiviraju ga za rad, a učitelju omogućuju planiranje poučavanja. Vrednovanje se temelji na sustavnom praćenju i poticanju individualnog razvoja učenika te se usmjerava na prepoznavanje uspjeha i pozitivnih obrazaca motivacije, učenja i ponašanja. Kao pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom izriče se opisna ocjena.
Vrednovanje postignuća učenika s poremećajem iz spektra autizma integrativni je dio procesa učenja i poučavanja. Ono podrazumijeva sustavno prikupljanje podataka tijekom procesa učenja te kontinuirano praćenje razvoja znanja, vještina i sposobnosti učenika. Kriteriji vrednovanja određuju se početnom procjenom individualnih kompetencija, mogućnosti i sposobnosti učenika, koja se provodi dostupnim i raspoloživim instrumentima procjene koji sadržavaju aktivnosti vještina svakodnevnog života.
Tijekom određivanja kriterija vrednovanja treba posebnu pažnju obratiti na planiranje onih metoda, strategija učenja i poučavanja te primjerenih vrsta i razina podrške koji će omogućiti učeniku usvajanje ishoda navedenih u kurikulu. Svi radni zadatci i različite aktivnosti kojim će se učitelj koristiti kao kriterijem vrednovanja, moraju biti prilagođeni razvojnim sposobnostima učenika uz primjerenu vrstu i razinu podrške koja je učeniku potrebna.
Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje te vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje usmjereni su na formativno praćenje učenika radi stvaranja povratne povezanosti između učenika, učenja i poučavanja te odgojno-obrazovnih ishoda. U objema vrstama vrednovanja učitelji se mogu koristiti zabilješkama neposrednog praćenja (u e-Dnevniku), obrascima i ljestvicama procjene, snimljenim fotografijama i videozapisima (uz suglasnost roditelja). Učenici mogu sebi i učiteljima dati povratnu informaciju gestom, vizualnim, usmenim i/ili drugim komunikacijskim kanalom (primjerice, razumio sam, trebam još malo učenja, nisam razumio; bilo mi je najlakše, bilo mi je najteže, sretan sam, nisam sretan). U ponekim je situacijama moguće provesti i vršnjačko vrednovanje tako da učenik dobiva povratnu informaciju suučenika iz razreda podizanjem pločica sa smiješkom. Samovrednovanje je moguće provoditi tako da učenici ispunjavaju obrazac samoprocjene odabirući ili označavajući lice koje prikazuje razinu usvojenosti, prihvaćanja i razumijevanja zadatka, odnosno samog sudjelovanja pomoću provjere rasporeda stavljanjem oznaka o izvršenoj aktivnosti ili dijelu aktivnosti. Samovrednovanje neki učenici mogu provoditi i tako da sami sebe fotografiraju u izvođenju neke aktivnosti koristeći se, primjerice, tabletom. U vrednovanju za učenje mogu se upotrijebiti i rezultati neke igre; diplome, pohvalnice, medalje; zvijezde i ljestve; zvijezde i želja/nagrada.
Vrednovanje naučenog provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda (praćenje praktične izvedbe / usvojenosti određenog koraka u nekom ishodu/aktivnosti, praćenje praktične izvedbe cijelog ishoda/aktivnosti, prilagođene usmene provjere, pisane provjere (sparivanjem slika, povezivanjem slika ili dopunom dijela koji nedostaje i sl.), predstavljanja ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, sudjelovanje u projektima, učeničke mape i sl.). Učenika je potrebno unaprijed upoznati s onim što se od njega očekuje, definirati konkretne kriterije prema kojemu će biti vrednovani te napraviti potrebne prilagodbe s obzirom na razvojne osobitosti učenika (vrijeme rada, fleksibilnost u načinu organizacije i provedbe vrednovanja, unaprijed planiran oblik provjere) i pružati mu primjerenu vrstu i razinu podrške.
U predmetnom kurikulu Vještine svakodnevnog života tri su sastavnice vrednovanja:
a) praćenje nastave, sudjelovanje i motiviranost
b) usvojenost ishoda
c) izvedba aktivnosti praktičnih vještina.
Vrednovanje tijekom nastavne godine rezultira zaključnom ocjenom na kraju nastavne godine. Prethodi joj spomenuta početna procjena na početku nastavne godine, koja je polazište za planiranje individualnog kurikula. Zaključna se ocjena oblikuje na temelju različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Ona je pokazatelj usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, razvijenosti razumijevanja te ovladavanja vještinama svakodnevnog života. Zaključna ocjena podrazumijeva kvalitativni osvrt na učenikova postignuća s naglaskom na opis usvojenih razina kompetencija koje čine odgojno-obrazovne ishode, kao i na sudjelovanje i suradnju te uložen učenikov trud.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
SOCIJALNE VJEŠTINE
A. Svrha i opis predmeta
Svrha nastavnog predmeta Socijalne vještine (SV) jest aktivno uključivanje i sudjelovanje učenika u zajednici u kojoj živi i uči te prihvaćanje učenika u širem društvu. Socijalne vještine nužne su za oblikovanje pozitivnih i trajnih odnosa s društvenom zajednicom. Tipičan razvoj socijalnih vještina odvija se složenim procesom usvajanja znanja, stavova, vrijednosti, očekivanja i ponašanja neophodnih za sudjelovanje u društvu. Kod učenika s poremećajem iz spektra autizma (u daljnjem tekstu: PSA-om) mnogi aspekti socijalnog razvoja biološki su predodređeni i čine sastavni dio prirode poremećaja čije karakteristike odstupaju od očekivanja i normi funkcionalnog društva. Okolina, a ponajviše odgojno-obrazovna, preuzima važnu ulogu u oblikovanju njihova socijalnoga i emocionalnog života.
U okviru nastavnog predmeta SV, neposredno se stvaranjem, održavanjem i njegovanjem prijateljskog odnosa s učenikom utječe na razvoj pozitivne slike o sebi te na izgradnju primjerenog odnosa prema sebi i drugima. Učenika se podržava u primjeni poželjnih i primjerenih ponašanja, u razvoju novih vještina u socijalnim interakcijama i u širenju interesa za okolinu. Sustavnim praćenjem i proučavanjem ponašanja te planom podrške učenika se poučava funkcionalnim ponašanjima kojima se nastoje preoblikovati i/ili zamijeniti neprimjereni oblici ponašanja. Također ga se poučava tehnikama samokontrole ponašanja i regulaciji emocija.
Kurikul nastavnog predmeta SV uvažava raznolikost potreba za vještinama interakcije i odnosa prema okolini s obzirom na učenikovu razinu socijalnoga, emocionalnog i kognitivnog funkcioniranja te s obzirom na promjenu potrebe za socijalnim vještinama u određenoj kronološkoj dobi. Budući da socijalne vještine pretpostavljaju visoki stupanj imaginacije i apstrakcije, na ostvarivanje postavljenih ciljeva utjecat će stupanj intelektualnog funkcioniranja. Neujednačen kognitivni i socioemocionalni profil učenika očekivano utječe na sadržaj i strukturu individualiziranih kurikula koji definiraju vještine prioritetne za poučavanje kod pojedinca.
Nastavni predmet SV dobio je izdvojeno mjesto u kurikulu Posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma. Odgojno-obrazovni ishodi ovoga predmetnog kurikula pretpostavka su u mogućnosti provedbe aktivnosti i sadržaja drugih nastavnih predmeta, odnosno preduvjet ostvarivanja ishoda tijekom cjelokupnoga odgojno-obrazovnoga rada. Posebni značaj učenja i poučavanja predmeta jest u tome što se postizanjem ishoda kurikula ovoga nastavnog predmeta osiguravaju preduvjeti za mogućnost napretka u cjelovitom psihofizičkom razvoju učenika. Kao takav, predmet zauzima središnju ulogu u procesu odgoja, obrazovanja i rehabilitacije učenika s PSA-om.
Nositelji aktivnosti i postupaka koji vode k ostvarivanju očekivanih ishoda su odgojno-obrazovni djelatnici u stalnoj međuovisnosti s članovima obitelji i zajednice.
Predmetni kurikul Socijalne vještine podijeljen je na tri dobne skupine s obzirom na učenikovu kronološku dob. Važno je naglasiti da se poučavanje svih učenika ne može strogo podijeliti prema preporučenom modelu, kao ni vremenski interval poučavanja određenog područja jer se učenici s PSA-om razlikuju prema svojim kognitivnim i socioemocionalnim profilima.
Predmetni kurikul SV ostvaruje se u trima razvojnim i kronološkim dobnim skupinama:
– od 7. do 10. godine (105 sati)
– od 11. do 15. godine (140 sati)
– od 16. do 21. godine (140 sati).
1. slika: Godišnji broj sati nastavnog predmeta Socijalne vještine prema dobnim skupinama
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Ciljevi poučavanja predstavljaju najšire određena očekivanja što će učenik znati i moći učiniti:
– razvijati primjeren odnos prema sebi
– učiti prepoznavati, iskazivati, prihvaćati i upravljati svojim emocijama i ponašanjem
– razvijati sposobnost samokontrole
– razvijati i održavati primjeren interes za druge osobe
– razvijati i održavati primjeren interes za materijalnu okolinu
– razvijati odgovorno ponašanje prema sebi i drugima u zajednici.
Ostvarivanje navedenih ciljeva omogućuje razvoj temeljnih učenikovih kompetencija te širok raspon aktivnosti za stjecanje znanja, vještina i stavova. Osnovni cilj poučavanja nastavnog predmeta Socijalne vještine jest upoznavanje i prihvaćanje samog sebe, drugih osoba iz uže i šire okoline, razvijanje međuljudskih odnosa te zauzimanja svojeg mjesta u društvenoj zajednici. Osoba s razvijenim navedenim sposobnostima, vještinama i znanjima ima određene preduvjete za razvoj u samosvjesnu i zadovoljnu osobu koja razvija i održava međuljudske odnose i prihvaćena je u svojoj okolini onakva kakva jest, sa svim svojim potrebama i osobitostima.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Polazište organizacijskih područja predmetnog kurikula SV temelji se na potrebi svakog pojedinca za razumijevanjem smisla vlastitog postojanja, važnosti funkcioniranja s drugim ljudima iz bliže i dalje okoline te njegovo mjesto i doprinos društvu u cjelini. Važnost poučavanja predmetnog kurikula SV jest u tome da svaka osoba, neovisno o tome koliko, u kojoj mjeri i kako svojim sudjelovanjem doprinosi životu zajednice i društva. Njezin je doprinos neizostavna karika opstojnosti toga istog društva. Poučavanjem ovoga predmetnog kurikula učenici razvijaju sposobnosti i vještine podijeljene na tri temeljna područja: učiti biti, učiti biti s drugima i učiti živjeti zajedno. U svim predmetnim područjima razvijaju se sposobnosti koje doprinose kvalitetnom životu pojedinca, njegovu odnosu prema drugima te cjelokupnom društvu. Iz toga proizlazi i nezaobilazan je odnos društva i drugih prema pojedincu, što u konačnici pridonosi kvaliteti suživota. Razvijajući osobne i socijalne kompetencije, učenik razvija osjećaj i razumijevanje važnosti vlastitog postojanja te vještina koje će mu pomoći u razvijanju sposobnosti samokontrole i izražavanju osobnih interesa, želja, stanja i stavova. Tako doživljava sebe kao osobu koja je u stanju pomoći sebi i tražiti pomoć od drugih. Nadalje, razvija socijalizacijske i komunikacijske vještine koje mu pomažu u dostizanju maksimalnoga osobnog potencijala te kao takav razumije sebe i zauzima svoje mjesto u društvu. Važno je naglasiti da se odrednice iz svih triju predmetnih područja međusobno isprepliću i nisu opstojne same za sebe.
2. slika: Odnos predmetnih područja u nastavnom predmetu Socijalne vještine
Učiti biti
Za razvoj socijalno kompetentnog učenika važno je usvajati znanja te razvijati vještine i sposobnosti iz sljedećih područja: znanje o sebi, emocije i ponašanje, radne navike i vlastiti potencijali te rješavanje problema. Da bi učenik imao primjeren odnos prema sebi, važno je da ima razvijen pojam o sebi koji čini niz međusobno isprepletenih procesa kao što su znanje o sebi, samovrednovanje i samokontrola. Znanje o sebi ili svijest o sebi odnosi se na ono što zna o sebi, a samovrednovanje na ono što misli o sebi i svojim sposobnostima. Samokontrola se odnosi na sposobnost suočavanja i povećanje tolerancije na situacije koje uzrokuju emocije poput stresa, tjeskobe ili frustracije. Sposobnost upravljanja emocijama pomaže mu u suočavanju s frustracijama, strahovima, uzbuđenjima i drugim vrstama emocija tako ga da ga one ne preplavljuju i ne ometaju učenje i razvoj. Suvremene spoznaje iz ovog područja daju nam važnu dimenziju o učinkovitim intervencijskim programima čijom se primjenom poboljšavaju nedostatci socijalne komunikacije i socijalnih vještina kod učenika s PSA-om.
Učiti biti s drugima
Učinkovita primjena socijalnih vještina u odnosu prema drugim osobama temelj je razvoja socijalne kompetencije. Svrha ovoga predmetnog područja jest razvoj vještina suradnje, komunikacije, primjerenog odnosa s drugima, kao i drugih socijalnih i emocionalnih vještina koje pridonose prilagodbi okružju i mentalnom zdravlju učenika. U ovome predmetnom području učenik razvija vještine ostvarujući pozitivne odnose s vršnjacima i drugim osobama, čime se utječe na osobni napredak i uspjeh te zadovoljstvo školom i životom. Predmetno područje učiti biti s drugima obuhvaća sljedeće: prepoznavanje i uvažavanje potreba i osjećaja drugih, aktivno slušanje, davanje i primanje informacija, razumijevanje ponašanja i razvijanje uvažavajućih odnosa s drugima, sposobnost uočavanja posljedica vlastitih i tuđih emocija i ponašanja, suradničko učenje, prihvaćanje pravila, uzajamno pomaganje, suradnju u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i druge sadržaje.
Učiti živjeti zajedno
Svrha predmetnog područja učiti živjeti zajedno jest razvoj svijesti o pripadanju i vlastitoj ulozi u društvu, razumijevanje odnosa pojedinca i društva. Učenik se potiče na aktivan i konstruktivan doprinos skupini, školi i zajednici te prihvaćanje društvenih normi i pravila. Proširuje iskustva povezivanjem, pomaganjem i pokazivanjem solidarnosti onima kojima je pomoć potrebna. Prepoznaje potencijalno rizične situacije u društvu i razvija strategije za zaštitu. Zalaže se sukladno sposobnostima i mogućnostima za što kvalitetniji život u društvu u kojem živi, uspostavlja skladan odnos sa sobom i okolinom, motiviran je sudjelovati i uključiti se u skladu s osobnim potrebama te primjenjivati oblike ponašanja koji omogućuju uključivanje u obiteljsko i školsko okružje te zajednicu. Učenik razvija svijest o kulturi te poštuje kulturu i običaje svoje zajednice i zavičaja. Primjereno se odnosi prema društvenim pojavama i procesima osnažen sudjelovati i prihvaćati ideje i rješenja za bolji svijet oko sebe. Ishodi ovoga predmetnog područja u najvećoj se mjeri ostvaruju na izvanučioničnoj nastavi i aktivnostima izvan školske sredine, odnosno u široj društvenoj zajednici.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Poučavanje socijalnim vještinama potrebnim za uspjeh u školi i životu počinje u ranom odgojno- obrazovnom razdoblju, odnosno u dobnoj skupini od 7. do 10. godine. S godinama poučavanja učenik razvija i učvršćuje vještine te se priprema za primjenu vještina u životu šire zajednice.
Odgojno-obrazovni ishodi u ovome nastavnom predmetu razvojnog su karaktera i definirani su prema razinama razvoja socijalnih vještina u određenoj dobnoj skupini za svako organizacijsko područje. Razvijene socijalne vještine i emocionalno ponašanje potiču kod učenika opće tjelesno i mentalno zdravlje, razvijaju sposobnosti za učenje, izgrađuju otpornost na promjene u okolini i utječu na napredak na drugim razvojnim područjima.
Cilj je odgojno-obrazovnih ishoda uspostavljanje i održavanje odnosa s drugim osobama te ponašanja prema društveno prihvatljivim pravilima uže i šire okoline. Za ostvarivanje ishoda neophodno je dosljedno poučavanje i kontinuirano unaprjeđivanje i proširivanje socijalnih vještina u skladu s biološkim i psihofizičkim osobitostima pojedinog učenika u određenom razvojnom razdoblju.
Odgojno-obrazovni ishodi razrađuju se na sadržaje i aktivnosti koji uključuju sljedeće kognitivne procese:
– percepciju
– pažnju
– sposobnost obrade informacija i motoričkog planiranja
– funkcionalnu izvedbu
– pamćenje.
Vrijeme predviđeno za ostvarivanje ishoda i postupci poučavanja ovise o individualnim osobitostima učenja. Socijalne vještine jačaju se i u drugim nastavnim predmetima procesom postizanja odgojno-obrazovnih očekivanja predmetnih kurikula.
U tablicama je odgojno-obrazovni ishod označen akronimom naziva programa školovanja (PP SKA), predmetnog kurikula (SV), oznakom područja (A, B ili C), brojčanom oznakom dobne skupine (1, 2 ili 3) te brojčanom oznakom ishoda unutar predmetnog područja (1 – 20).
Ključni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda iskazani za svaki pojedini odgojno-obrazovni ishod. Za ostvarenje ishoda treba temeljito poučavati u individualnom radu, a za generalizaciju je neophodno planirati aktivnosti za primjenu tih vještina u drugim predmetima, školskim aktivnostima i svakodnevnom životu u zajednici.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Učiti biti | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.1. Učenik usvaja znanja o sebi. | – odaziva se / okreće se na poziv svojeg imena – pokazuje i imenuje dijelove tijela na sebi, drugima i slikovnom prikazu – prepoznaje i imenuje funkcije dijelova tijela – prepoznaje sebe u ogledalu / na fotografiji – prepoznaje i imenuje svoje tjelesne i osobne karakteristike – prepoznaje kulturne i higijenske navike – razvija pravilne navike hranjenja – grupira predmete i aktivnosti koje voli i one koje ne voli – odgovara na jednostavna socijalna pitanja | – prepoznaje osnovne tjelesne i osobne karakteristike |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – dijelovi tijela, odazivanje na vlastito ime, prepoznavanje vlastitog lika, tjelesne i osobne karakteristike. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi spoznavanja sebe u tjelesnim i osobnim karakteristikama poučavati učenika usvajanju znanja ili slike o sebi. Povezivati i imenovati dijelove tijela i spol sa slikovnih prikaza s dijelovima tijela na sebi. Pripremati strukturirane i manje strukturirane aktivnosti koristeći se slikovnim prikazima, glazbenim sadržajima, igrama, aktivnostima pozdravnog kruga. Koristiti se modeliranjem, ogledalom, lutkama, slikovnim prikazima, prikladnim senzornim unosima, svakodnevnim životnim situacijama u kojima se učenik koristi svojim tijelom za učenje funkcija pojedinih dijelova te prepoznavanje vlastitog lika. Za poučavanje odazivanja na vlastito ime (riječima, okretanjem glave ili kontaktom očima) koristiti se pozitivnim potkrepljenjima. Jedan od načina za poučavanje tjelesnih i osobnih karakteristika (ime, prezime, dob, spol, boja kose, boja očiju, visina, adresa, broj telefona) te poticanja učenika na razmišljanje o sebi jest osobna knjiga. Ona osim učenikovih osobnih i tjelesnih karakteristika može sadržavati slikovne prikaze osoba, stvari ili aktivnosti koje učenik voli, hobija, postignuća i sl. Uvažavati senzorne osobitosti učenika. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim i životnim situacijama: u školskoj i obiteljskoj sredini, liječničkoj i stomatološkoj ordinaciji, frizerskom salonu, trgovini, javnom zahodu i dr. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.2. Učenik razvija poželjne oblike ponašanja. | – prepoznaje primjeren način sjedenja, kretanja prostorom i rukovanja predmetima – oponaša poželjne oblike ponašanja – grupira poželjne i nepoželjne oblike ponašanja – prepoznaje i imenuje poželjne oblike ponašanja – prepoznaje i reagira na zabranu ili ograničenje – prilagođuje nesvrhovita ponašanja uz primjerenu podršku – razvija nova funkcionalna ponašanja | – prepoznaje poželjne i nepoželjne oblike ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poželjni oblici ponašanja, nepoželjni oblici ponašanja, tehnike za kontrolu ponašanja, razvoj funkcionalnih ponašanja, poštovanje zabrane i ograničenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi prepoznavanja i razvijanja funkcionalnih oblika ponašanja učenika treba osvješćivati i poučavati znanjima o ponašanjima i tehnikama koje mu mogu pomoći u razvijanju sposobnosti samokontrole. Učitelj bi trebao poslužiti kao model te metodom modeliranja kod učenika razvijati sposobnost oponašanja koja mu može pomoći u razlikovanju poželjnih od nepoželjnih oblika ponašanja, razvoju funkcionalnih oblika te poštovanju zabrana i ograničenja radi razvijanja sposobnosti samokontrole. Slikovnim prikazima i korištenjem bojama učeniku predočiti koja su to poželjna, a koja nepoželjna ponašanja te tehnike koje mu mogu pomoći u sprječavanju ili ublažavanju intenziteta i trajanja nepoželjnih oblika ponašanja (duboko disanje, brojenje do 20, duboki pritisak, odmak iz situacije i dr.). Znakove zabrane i ograničenja povezivati s određenim bojama (crvena, zelena, čekati, stop, kreni...). Vizualnu podršku pružati u svim fazama poučavanja. Poučavanje izvoditi u smirenom i poticajnom okružju. Uvažavati učenikove senzorne osobitosti. Provoditi sadržaj u svim nastavnim predmetima, školskim i izvanškolskim aktivnostima te u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.3. Učenik prepoznaje vlastito emocionalno stanje. | – razlikuje ugodne emocija od neugodnih – grupira i imenuje ugodne i neugodne emocije – povezuje poželjan način ponašanja s određenom emocijom – prepoznaje i imenuje svoje trenutačno emocionalno stanje | – prepoznaje ugodne i neugodne emocije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – emocije i emocionalna stanja, vlastiti izbor sudjelovanja u određenim zadatcima ili aktivnostima, poželjna i nepoželjna ponašanja, prihvatljivi oblici ponašanja u frustrirajućim situacijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Neophodno je poučavanje i usvajanje znanja o emocijama jer ono pomaže u razumijevanju emocija te čini temelj za daljnje usvajanje socijalnih vještina. Koristiti se strukturiranim situacijama za poučavanje emocijama i iskoristiti svaku životnu situaciju za poučavanje. Uvježbavati scenarije igrajući uloge radi boljeg razumijevanja emocije i situacije. Koristiti se didaktičkim materijalom, izrađenim pomoću vizualne podrške i boja, za povezivanje emocija na licima istih i različitih osoba, ugodnih i neugodnih emocija, poželjnih načina ponašanja povezanih s određenom emocijom, grupiranja i imenovanja ugodnih i neugodnih emocija te za prepoznavanje svojega trenutačnog emocionalnog stanja (barometar emocija). Poučavanje izvoditi u smirenom i poticajnom okružju. Uvažavati učenikove senzorne osobitosti. Provoditi sadržaj na svim nastavnim predmetima, školskim i izvanškolskim aktivnostima te u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.4. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – prati prijelaze između aktivnosti – imenuje i nabraja tehnike za kontrolu ponašanja – koristi se određenim tehnikama za kontrolu ponašanja povezanim s određenom emocijom – koristi se poželjnim oblicima ponašanja u pojedinim situacijama koje mu izazivaju nelagodu – koristi se poželjnim oblicima ponašanja kod neočekivanih promjena te promjena rutine – koristi se primjerenim načinima privlačenja pažnje – prilagođuje glasnoću govora ili glasanja situacijama u kojima se nalazi – koristi se poželjnim oblicima ponašanja prilikom reakcije na osjetne informacije iz tijela i vanjskog okružja | – koristi se najmanje jednom tehnikom pri kontroli vlastitog ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – emocije, poželjni oblici ponašanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Razumijevanje emocija potrebno je za razvoj kontrole ponašanja, prihvaćanje promjena i prilagodbu. Poučavajući učenika razumijevanju svojih emocija, omogućujemo mu samostalno određivanje načina na koji će se ponašati, riješiti neki problem i razmišljati. Radi lakšeg prijelaza s aktivnosti na aktivnost obavijestiti učenika, na njemu razumljiv način, o promjeni te mu pružati podršku služeći se vizualnim prikazom redoslijeda radnji prema uputi prvo – onda i mjerača vremena. Koristeći se vizualnom podrškom u situacijama izravnog učenja, poučavati učenika osnovnim znanjima o emocijama (sreća, tuga, ljutnja, bol i umor). Koristiti se svakodnevnim situacijama određenih emocionalnih stanja učenika za situacijsko učenje (povezivanje trenutačne emocije sa slikovnim prikazom istovjetne emocije). Uvježbavati scenarije igrom uloga radi boljeg razumijevanja emocije i ponašanja. Poučavati učenika o postojanju mogućnosti izbora te želje za rješavanjem određenog zadataka. U svakodnevnim aktivnostima koristiti se prilikama za situacijsko učenje čekanja na / u redu i mijenjanju dnevne rutine ili smjera. Kod učenika razvijati sposobnost samokontrole koristeći se vizualnom podrškom u obliku mjerača vremena, slikovnog prikaza rednih brojeva, pojma čekati, priča za učenje socijalnih vještina, gesti i drugim znanjima o emocijama. Poučavanje izvoditi u smirenom i poticajnom okružju. Uvažavati učenikove senzorne osobitosti. Provoditi sadržaj na svim nastavnim predmetima, školskim i izvanškolskim aktivnostima i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.5. Učenik upoznaje učinak aktivnosti od vlastitog interesa. | – funkcionalno radi na zadatcima od vlastitog interesa – prihvaća usmjeravanje na proširivanje aktivnosti od vlastitog interesa – prepoznaje i odabire željeni predmet i/ili aktivnost – odabire i planira aktivnost od vlastitog interesa – odabire aktivnost kojom se bavi za vrijeme provođenja slobodnog vremena – pokazuje upornost u težim zadatcima ili aktivnostima – imenuje vlastite potencijale | – izvršava najmanje dvije aktivnosti od vlastitog interesa planirane na vizualnom rasporedu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – aktivnosti i predmeti od vlastitog interesa, svjesnost o vlastitim potencijalima, funkcionalno korištenje aktivnostima od vlastitog interesa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi razvijanja pozitivne slike o sebi, učenika poučavati prepoznavanju, razumijevanju i razvijanju vlastitih potencijala u aktivnostima od vlastitog interesa. Koristiti se vizualnom podrškom. Dnevni sadržaj aktivnosti predočiti slikovnim rasporedom. Socijalne situacije i vještine poučavati ili objašnjavati služeći se pričama za učenje socijalnih vještina. Koristiti se pohvalom kao usmenim priznanjem i gestovnom podrškom Daj pet! nakon dijela ili potpuno odrađenog zadatka ili aktivnosti te tako razvijati razumijevanje socijalne nagrade. Procjenjivati učenikove jake strane te vlastitim interesom izgrađivati i razvijati njegove potencijale. Učenika usmjeravati i proširivati njegov interes za obavljanjem aktivnosti od vlastitog interesa. S učenikom razvijati emocionalan, suradnički i odnos od povjerenja. Uvažavati učenikove senzorne osobitosti. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama: u slobodnoj aktivnosti i izvanškolskim aktivnostima. Provoditi sadržaj na svim nastavnim predmetima, školskim aktivnostima i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.1.6. Učenik razvija radne navike. | – prepoznaje svoje mjesto u prostorima škole – izvršava zadatak i prati redoslijed radnji prema uputi odrasle osobe – oponaša prihvatljivo ponašanje u radnoj sredini – primjereno upotrebljava materijal za rad – poštuje pravila u izmjenjivanju redoslijeda u radu – koristi se prihvatljivim načinom za odbijanje neželjene aktivnosti – reagira na zabranu i sigurnosne znakove upozorenja u radu – pita za stanku kad se osjeća neugodno – prihvaća vremensko ograničenje aktivnosti – izvršava jednostavne zadatke određenim slijedom i dovršava ih – prihvaća radne obveze | – izvršava zadatke poštujući slijed i vremensko ograničenje aktivnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školske obveze, pravila za vrijeme rada, prihvaćanje autoriteta odrasle osobe, briga o radnom prostoru, rad po jednostavnim uputama, primjerena upotreba materijala za rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Radi usvajanja radnih navika, preuzimanja odgovornosti te socijalne uključenosti poučavati učenika socijalnoj dimenziji u izvršenju zadataka ili jednostavnih aktivnosti. Poučavanje početi upoznavanjem vlastitog mjesta u prostorijama škole. Vizualno označiti mjesta učenika. Redoslijed radnje predočiti slikovnim rasporedom. U aktivnostima razvijanja radnih navika koristiti se jednostavnom verbalnom uputom kao podrškom u navođenju redoslijeda radnje, objašnjenju zadatka ili onoga što bi učenik trebao učiniti tijekom aktivnosti. Korištenjem vizualnom podrškom poučavati poštovanje pravila moj red – tvoj red, redoslijeda radnji prema uputi prvo – onda. Podijeliti aktivnost na manje cjeline. Tijekom takvih aktivnosti nagrađivati učenika materijalnom nagradom (žetoni ili nagrade od posebnog interesa učenika). Učitelj treba poslužiti kao model i primjer iskazivanja prihvatljiva ponašanja u radnoj sredini. Učenika privikavati na reakciju na zabranu tijekom opasnih situacija za njega, ostale osobe ili inventar. U takvim slučajevima koristiti se verbalnom, vizualnom i gestovnom podrškom. Poučavati pospremanju radnog prostora. Tijekom poučavanja koncepta vremena koristiti se vizualnom podrškom u obliku vizualnog rasporeda, mjerača vremena i kalendara. Uvažavati učenikove senzorne osobitosti. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama, s različitim osobama i u različitim sredinama. Sadržaj provoditi na svim nastavnim predmetima, školskim i izvanškolskim aktivnostima. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.1.1. Učenik razvija vještine suradnje u igri i nastavnim aktivnostima. | – prihvaća suradnju s učiteljem radi dobivanja materijalne i/ili socijalne nagrade – izvršava učiteljeve upute tijekom aktivnosti – uvježbava traženje odmora od rada – uvježbava traženje pomoći odrasle osobe u školskoj sredini – prihvaća i dijeli predmete u zajedničkom radu – prihvaća i slijedi jednostavne upute u igri i radu s vršnjakom – prihvaća igre i aktivnosti s vršnjacima i razvija suradnju u manjoj grupi i u različitim prostorima škole – prepoznaje ulogu suradnika i razvija suradnički odnos | – izvršava upute odrasle osobe u većini aktivnosti i na poticaj surađuje u igri s vršnjakom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – suradnja u igri, suradnja s različitim osobama, suradničke uloge, pravila ponašanja u suradnji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Suradnju učitelj – učenik razvijati na temelju pojačanja u obliku materijalne ili socijalne nagrade. Primjenjivati učeniku razumljiv sustav nagrađivanja. Planirati postupno umanjivanje usmjerenosti učenika na nagrađivanje. Pridobiti pažnju u aktivnostima od posebnog interesa učenika, razvijati suradnju s učenikom u strukturiranim i manje strukturiranim aktivnostima. Uvježbavati suradnju u različitim vrstama igara: igre s predmetom od posebnog interesa učenika, konstruktivne, pokretne, društvene, glazbene igre. Temeljito poučavati suradnji s vršnjakom i manjom skupinom vršnjaka, kao i suradnji u različitim prostorijama škole u kojima je rad drukčije strukturiran. Navikavati učenika na prihvaćanje i ispunjavanje suradničke uloge: dodavanje i dijeljenje predmeta, prenošenje predmeta u paru, pomaganje, traženje pomoći, čekanje na red, traženje odmora od rada, izmjenjivanje uloga, pravila kretanja u paru i grupi, pravila u jednostavnoj igri s vršnjakom. Koristiti se vizualnom podrškom u poučavanju suradničkim vještinama prikazom uzročno-posljedične veze poželjnog ponašanja i posljedice; pravilo prvo – onda, vizualni raspored, priče za učenje socijalnih vještina, slikopriče. Koristiti se pločom izbora za povećavanje interesa za suradnjom. Planirati generalizaciju vještine u različitim aktivnostima, prostorima i s različitim osobama u školi. Razvijati i izgrađivati suradnju među učenicima u pozitivnim iskustvima te postupnošću u trajanju i vrsti zahtjeva. Provoditi sadržaj na svim nastavnim predmetima i školskim aktivnostima. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.1.2. Učenik razvija vještine u komunikacijskoj interakciji. | – reagira i odaziva se na vlastito ime u blizini sugovornika te izvršava upućeni nalog | – odgovara sugovorniku u jednosmjernoj komunikacijskoj interakciji |
– promatra lice učitelja i vršnjaka, sluša kad mu govore te odgovara gestom, slikom ili govorom – vježba počinjanje komunikacije s učiteljem i vršnjakom – podiže ruku za pridobivanje učiteljeve pažnje – zahtijeva predmete, aktivnosti, učiteljevu potvrdu ili dopuštenje – uvježbava komunikacijsku razmjenu s učenikom – uvježbava slijeđenje grupnih uputa | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – komunikacija s učiteljem, komunikacijska razmjena s vršnjakom, komunikacijska interakcija u manjoj grupi vršnjaka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Početi s kratkim i jednostavnim interakcijama služeći se predmetima i potičući aktivnosti od posebnog interesa učenika te se obraćati učeniku na njemu razumljiv način. Osigurati uspješnost učenikovih odgovora i nagrađivati svaki primjereni odgovor u komunikacijskoj interakciji. Stvarati prilike u kojima će učenik samoinicijativno početi komunikacijsku interakciju s učiteljem ili vršnjakom da bi dobio željeni predmet ili aktivnost. Poučavati komunikacijskim vještinama: odazivanje na ime, aktivno slušanje, održavanje primjerenog kontakta očima, izvršavanje naloga, odgovaranje, prepoznavanje gesta, zahtijevanje predmeta i aktivnosti, traženje učiteljeve pažnje, traženje pomoći, traženje dopuštenja. Pri uvježbavanju komunikacije s vršnjakom vježbati pozdravljanje, iniciranje i uzvraćanje pozdrava, predstavljanje, čestitanje, zahtijevanje predmeta, igara i aktivnosti, dodavanje predmeta i sl. Poticati komuniciranje učenika u komunikacijskom krugu, izvršavanje grupnih uputa i sl. Poticati učenika na upotrebu gesta, slika i govora. Koristiti se pričama za poučavanje socijalnih vještina, glazbenim igrama, lutkarskim igrama i radionicama, videomodeliranjem, dopunjavanjem stihova poznatih pjesama, dovršavanjem izgovorene rečenice pomoću vizualne podrške, oponašanja učitelja i sl. Kod verbalnih učenika poticati govor u svim aktivnostima i svakodnevno stvarati više prilika za verbalne interakcije. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške u uvježbavanju komunikacijske interakcije nastojeći umanjiti ovisnost učenika o verbalnoj podršci. Planirati generalizaciju vještina komunikacije u strukturiranim i nestrukturiranim igrama i vježbaonicama s manje poznatim osobama u školi i sličnim aktivnostima. Kontinuirano razvijati i izgrađivati pozitivna iskustva u komunikaciji učenika i provoditi takve sadržaje na svim nastavnim predmetima i školskim aktivnostima te u suradnji s roditeljima. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.1.3. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa prema drugim osobama. | – prepoznaje vršnjake, učitelje i članove svoje obitelji prema imenu, fizičkom izgledu i osobnim karakteristikama – prepoznaje i razlikuje ugodne i neugodne emocije kod drugih prema izrazu lica – prihvaća pomoć odrasle osobe u pokušaju da ga utješi ili smiri ako je uznemiren | – koristi se prihvatljivim odgovorom u interakciji s drugim osobama |
– prihvaća igru i aktivnosti s vršnjakom koristeći se istim ili sličnim materijalima – oponaša poželjna verbalna i fizička ponašanja vršnjaka – primjenjuje primjerene fizičke dodire u kontaktu s vršnjakom i učiteljem | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – fizičke karakteristike i osobine drugih osoba, ugodne i neugodne emocije kod drugih, igra s vršnjacima, primjereno ponašanje prema drugima osobama, primjerene emocionalne reakcije drugih osoba, proslave. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovni ishoda Izgrađivati povjerenje i razvijati privrženost kod učenika od prvog susreta nadalje. Uspostaviti i njegovati prijateljski odnos s učenikom i među učenicima. Za prevenciju emocionalnog stresa učenika stvarati opušteno i veselo ozračje u skupini, primjenjivati učenje prema modelu – osobnim primjerom učitelja i drugih osoba u socijalnom okružju. Usmjeravati učenika na uočavanje fizičkih karakteristika i osobina učenika u skupini, drugih osoba u školskoj okolini, članova obitelji te povezivati osobe s njihovim imenima. Usmjeravati na uočavanje i prepoznavanje izraza emocija na licu učitelja i vršnjaka, oponašanje emocija drugih, povezivanje stvarnih sa slikovno prikazanim emocijama. Poučavati primjerenim odgovorima na pojedinu emociju druge osobe, primjerenim fizičkim dodirima, pripremati usporednu igru, povezivati vršnjake u igru i sl. Obilježavati rođendane, blagdane i posebne dane u godini poučavajući društveno prihvaćenim načinima čestitanja i proslave. Neprimjerena i nepoželjna ponašanja pratiti protokolom, analizirati uzroke, posljedice i funkciju ponašanja te razraditi plan podrške koji obuhvaća postupke za prevenciju i intervenciju za ponašanje te evaluaciju provedenog plana podrške. U poučavanju primjerenom ponašanju upotrebljavati videomodeliranje, društvene priče, slikovne prikaze primjerenih odnosa prema drugima i druge metode rada. Izbjegavati slikovno prikazivanje neprimjerenih odnosa i ponašanja zbog apstrakcije pojma zabrane i osobitosti vizualnog pamćenja učenika s PSA-om; osigurati slike koje prikazuju isključivo poželjna ponašanja. Postupno povećavati zahtjeve, planirati generalizaciju vještina primjerenog odnosa s drugima u različitim aktivnostima, prostorima i s različitim osobama, primjerice proslava rođendana s proširenim krugom učenika iz škole. Kontinuirano stvarati prilike za pozitivna iskustva učenika u socijalnim interakcijama i provoditi takve sadržaje povezujući ih sa sadržajima drugih nastavnih predmeta te u igri i radionicama s učenicima drugih odjela. Surađivati sa stručnim suradnicima. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.1.1. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa prema osobama iz društvene zajednice. | – razvija sigurnost i osjećaj pripadnosti prema osobama i prostoru u užoj zajednici, u školi i obitelji – prihvaća interakciju s drugim učenicima iz škole – pokazuje interes za osobe iz uže okoline: dom i škola – prepoznaje osobu od povjerenja u školi – pokazuje interes za osobe koje želi posjetiti u široj zajednici | – pokazuje interes i privrženost prema osobama u užoj zajednici |
– razvija vještine interakcije i pridružuje se poznatim osobama u užoj i široj zajednici – izabire vršnjaka za igru ili druženje na školskom igralištu ili parku – razvija osjećaj pripadnosti određenoj skupini | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osoba od povjerenja, osobe iz uže zajednice, sigurno okružje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uspostaviti i njegovati odnos povjerenja i zajedništva među učenicima. Radi prevencije emocionalno zahtjevnih situacija za učenika treba stvarati mirno ozračje u skupini, primjenjivati učenje prema modelu – osobnim primjerom učitelja i drugih osoba u socijalnom okružju. Poučavati primjerenim odgovorima na pojedinu interakciju s drugim osobama, primjerenim fizičkim dodirima, pripremati usporednu igru te povezivati vršnjake u igru i sl. Raditi na izgradnji povjerenja učenika te poučavati prepoznavanju osoba od povjerenja. Usmjeravati učenikovu pažnju na praćenje i aktivno sudjelovanje u socijalnim interakcijama u užoj i široj zajednici. Osigurati prilike koje potiču povezanost u skupini, suradnički odnos, bliskost, pomaganje u školi, u obiteljskom domu i zajednici provođenjem učeniku poznatih aktivnosti. Koristiti se vizualnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u skladu s učenikovim razvojnim sposobnostima, razinom razumijevanja, socioemocionalnim razvojem i senzornim osobitostima. U poučavanju primjerenog odnosa prema drugima koristiti se slikovnim prikazom, slikopričama, jednostavnim i kratkim videozapisima stvarnih situacija, kratkim animiranim filmovima, pričama za učenje socijalnih vještina, videomodeliranjem. Stvarati prilike za susrete različitih skupina vršnjaka i strukturirano uvježbavati vještine. Svakodnevno osigurati pozitivno pojačanje primjerenih ponašanja. Izraditi programe vršnjačke podrške radi usvajanja vještina primjerenog odnosa prema drugima. Primjenjivati igrifikaciju primjerenu dobi. Primjenjivati preventivne strategije za oblikovanje poželjnih oblika ponašanja te pratiti i provoditi funkcionalnu analizu učenikova ponašanja. Planirati generalizaciju vještina u aktivnostima i prostorima izvan škole u suradnji s lokalnom zajednicom. Stvarati prilike za pozitivna iskustva u ostvarivanju primjerenih odnosa šireći krug poznanika od uže prema široj zajednici (učenika u školi, u susjednoj školi, parku, sportskoj aktivnosti). | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.1.2. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa prema materijalnoj okolini. | – primjereno upotrebljava materijale i igračke na poticaj – primjereno odlaže osobne predmete na mjesto za odlaganje u školi i domu – sprema upotrijebljeni predmet na određeno mjesto u prostoru u poznatim uvjetima – prepoznaje primjerena mjesta za određenu vrstu igre i aktivnosti – primjereno upotrebljava sprave na školskom igralištu ili parku – pokazuje interes za aktivnosti i mjesta koja želi posjetiti – razvija ekološku svijest i naviku skupljanja i razvrstavanja otpada | – pokazuje primjeren interes i ponašanje na određenim mjestima u široj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostori u školi i domu, moj prostor i predmeti, tuđi predmeti, zajednički predmeti, očuvanje okoliša. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Stvarati naviku u učenika da se primjereno služe predmetima, spremaju i čuvaju osobne, tuđe i zajedničke predmete. Upoznati učenika s mjestima za provedbu različitih aktivnosti u učionici (radne stanice), garderobnim mjestom, mjestom u blagovaonici, mjestom u obiteljskom domu i sl. Poučavati prepoznavanju i primjerenom odnosu prema vlastitoj, tuđoj i zajedničkoj imovini. Poticati i osvješćivati važnost primjerenog razvrstavanja otpada u prostorima u kojima boravi. Koristiti se vizualnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u skladu s učenikovim osobitostima. Primjenjivati slikovne prikaze, edukativne digitalne sadržaje, priče za učenje socijalnih vještina, kratku dramatizaciju. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za osamostaljivanje u čuvanju i odnosu prema imovini. Kontinuirano provoditi sadržaje osvješćivanja primjerenog odnosa prema prostoru i materijalima na svim nastavnim predmetima, školskim aktivnostima i u suradnji s roditeljima. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.1.3. Učenik razvija svijest o pridržavanju pravila ponašanja. | – prihvaća pravilo čekanja na red u užoj i široj zajednici – prihvaća vrijeme trajanja aktivnosti i odmora – prihvaća pravila kretanja u paru i grupi te pravila jednostavne igre – prihvaća pravila sigurnog kretanja u okolini – prepoznaje pravila ponašanja u školi, obitelji, zajednici – primjenjuje pravila ponašanja na poticaj – razvija primjerene oblike ponašanja na mjestima i prema osobama koje najčešće posjećuje u široj zajednici | – prihvaća jednostavna pravila ponašanja i kretanja u školi, obitelji i užoj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila ponašanja u školi, pravila ponašanja u obitelji, pravila kretanja u okolini. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osigurati prilike za usvajanje pravila ponašanja i kretanja u stvarnim situacijama u skupini, školi, obitelji i društvu. Pripremati posebna pravila koja proizlaze iz specifične situacije za učenika. Poučavati uobičajenim pravilima ponašanja: čekanju na red, vrijeme trajanja odmora i rada, pravila za vrijeme objeda, kretanja na ulici i sl. Koristiti se vizualnom podrškom i sredstvima primjerene potpomognute komunikacije u upoznavanju s pravilima ponašanja i njihovu prepoznavanju. Primjenjivati priče za učenje socijalnih vještina. Slikovno prikazati pravila ponašanja u prostorima gdje ih se treba pridržavati. U vanjskom okružju koristiti se prijenosnim vizualnim prikazom pravila. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške koja je dovoljna za uspješnu primjenu pravila ponašanja u stvarnim situacijama, planirati generalizaciju uvježbavanjem u različitim situacijama, pratiti napredak te postupno povećavati neovisnost o podršci. Usmjeravati učenikovu pažnju u situacijama kad je potrebno primijeniti pravilo ponašanja u poznatim i manje poznatim situacijama. Surađivati s roditeljima u primjeni istih pravila ponašanja i ujednačenosti prikaza i naziva pravila ponašanja. | ||
U prvoj dobnoj skupini poučavanja naglasak se stavlja na stjecanje vještina upoznavanja i poznavanja sebe kao temelja za izgradnju ostalih socijalnih vještina. Zato se najveći broj nastavnih sati namjenjuje ostvarivanju ishoda iz organizacijskog područja učiti biti. Pritom se nipošto ne umanjuje važnost i potreba za ostvarivanjem ishoda iz područja učiti biti s drugima i učiti živjeti zajedno jer je suživot s drugima neizostavni dio učenikove svakodnevice.
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalne vještine u
dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.2.1. Učenik razvija sliku o sebi. | – prepoznaje i nabraja tjelesne i osobne karakteristike te vlastite vrijednosti i mogućnosti – opisuje sebe kao člana svojega razrednog odjela i škole – uočava razlike u fizičkom izgledu tijekom odrastanja – primjenjuje pojedine aktivnosti za brigu o fizičkom izgledu – prepoznaje i imenuje promjene tjelesnih i spolnih karakteristika u pubertetu – odabire prihvatljive oblike ponašanja povezane sa spolnošću – prepoznaje i na primjeren način brani svoju imovinu i osobni prostor | – opisuje osnovne tjelesne i osobne karakteristike |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tjelesne i osobne karakteristike, osobine ličnosti, pubertet. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi razlikovanja sebe od drugih prema tjelesnim i osobnim karakteristikama poučavati učenika usvajanju znanja ili slike o sebi. Poučavanje dijelova tijela proširivati s vlastitog tijela na druge osobe i slikovni prikaz. Osim osnovnih, poučavati i proširivati znanje o ostalim dijelovima tijela (osjetilnim, unutarnjim, spolnim organima i dr.) te tjelesnim i osobnim karakteristikama. Kod učenika razvijati pozitivnu sliku o sebi razumijevanjem pozitivnih, odnosno negativnih, osobina te razliku uspjeha od neuspjeha. Poučavati ga kronološkom slijedu razvoja osoba različitih spolova (dojenče, predškolska dob, osnovnoškolska dob, srednjoškolska dob, odrasla dob), promjenama tjelesnih karakteristika u pubertetu (dijete – djevojka, mladić), prihvatljivim i neprihvatljivim dodirima te prihvatljivim oblicima ponašanja povezanim sa spolnošću (što je, primjerenost mjesta i dr.). Koristiti se vizualnom podrškom: slikovnim prikazima te pričama za učenje socijalnih vještina u svim dijelovima poučavanja. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim i životnim situacijama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.2.2. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – razlikuje i imenuje ugodne i neugodne emocije – odabire poželjan način ponašanja za određenu vrstu emocionalnog stanja – koristi se poželjnim oblicima ponašanja u izražavanju neugodne emocije, zabrane ili ograničenja – povezuje emocionalno stanje i tjelesne promjene – prihvaća svoju pogrešku i primjenjuje tehniku samokontrole – prihvaća posljedice svojeg ponašanja i primjenjuje tehniku samokontrole | – koristi se određenim tehnikama samokontrole u većini situacija koje mu izazivaju nelagodu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – emocije i samokontrola, ponašanje i tehnike samokontrole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi razvoja sposobnosti samokontrole poučavati učenika odabiru poželjnih oblika ponašanja u situacijama koje mu izazivanju nelagodu. Osim izravnog učenja, iskoristiti svakodnevne životne situacije i prilike za usvajanje znanja o emocijama: razlikovanju ugodnih od neugodnih, načinima ponašanja, povezanosti emocionalnog stanja i tjelesnih promjena, razvijanju sposobnosti samokontrole. Uvježbavati scenarije igrajući uloge radi boljeg razumijevanja emocija i ponašanja. Poučavati učenika različitim tehnikama samokontrole: tehnike disanja, duboki pritisak, brojenje, odmak od situacije, isključivanje jednog ili više senzornih sustava (zamračivanje prostorije, slušalice na ušima i sl.). Tijekom aktivnosti čekanja postupno produživati vrijeme čekanja služeći se mjeračem vremena, brojeći i sl. Najaviti učeniku promjenu dnevne rutine ili smjera kretanja na njemu razumljiv način. Koristiti se rasporedom slijeda aktivnosti, pričama za učenje socijalnih vještina i sl. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama: s različitim osobama, u različitim sredinama te u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.2.3. Učenik razvija svoje potencijale. | – čini izbor mogućih načina izvedbe aktivnosti – produženo radi u odabranim aktivnostima – radi na proširivanju aktivnosti od vlastitog interesa – imenuje nove željene predmete i/ili aktivnost – pokazuje upornost u novim zadatcima ili aktivnostima – koristi se različitim sposobnostima u radu – koristi se uspjehom za razvoj pozitivne slike o sebi – razlikuje uspjeh od neuspjeha | – koristi se usvojenim vještinama u novim zadatcima ili aktivnostima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vlastiti potencijali, vještine samozastupanja, odluke, prepoznavanje problema. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Radi razvijanja maksimalnog potencijala učenika te spoznavanja vlastitih mogućnosti omogućiti mu više prilika u kojima može postići uspjeh. Aktivnosti za razvijanje potencijala učenika, osim tijekom izravnog učenja (modeliranje, igranje uloga), svakako poučavati u svakodnevnim životnim situacijama. Uočiti učenikov potencijal te ga razvijati u aktivnostima od njegova posebnog interesa te ostalim školskim aktivnostima. Poučavanjem razvijati sposobnost samoizražavanja u komunikacijske svrhe te u socijalnom kontekstu. Tijekom određenih aktivnosti ponuditi mogućnost odlučivanja. Razvijati sposobnost pregovaranja, primjerice, poučavati ga njegovu pravu traženja odmora prije rješavanja zadatka. Omogućiti mu sudjelovanje u aktivnostima u kojima može razvijati te predstaviti svoj potencijal: glazbeno-scenske, likovne, sportske i druge radionice i događaji. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja. Koristiti se slikovnim prikazom, bojama, pričama za učenje socijalnih vještina. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama: s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.2.4. Učenik razvija radne navike. | – izvršava dvije aktivnosti u nizu prema verbalnoj uputi – poštuje vremenska ograničenja aktivnosti – razvija jednostavne vještine snalaženja u radnom okružju – upotrebljava materijal i pribor za rad na pravilan i siguran način – planira poznate zadatke i izvršava ih određenim slijedom | – izvršava školske radne obveze poštujući slijed i vremensko ograničenje |
– planira dnevne obveze i pridržava ih se – razvija odgovornost prema radnim obvezama – pokazuje zadovoljstvo rezultatom rada – poštuje radne obveze | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školske obveze, radno okružje, pribori i materijali za rad, planiranje i izvršavanje obveza, sigurnost i odgovornost prema radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Radi jačanja potencijala učenika u zadovoljstvu i uspjehu u obavljanju jednostavnih poslova, poučavati ga razvijanju vještina snalaženja u radnom okružju, obavljanju jednostavnih zadataka, poštovanju radnih obveza, sigurnosti te vremenskom ograničenju. Povezivati pribor za rad i funkcije. Omogućiti vremensko ograničenje određenog zadatka da bi učenik usvojio pojam vremena. Poučavati ga urednosti, sigurnosti i odgovornosti prema radu i potencijalno opasnim situacijama. Ohrabrivati ga u dovršenju zadatka. Čestim pohvalama pružati mu podršku tijekom cjelokupnog procesa rada. Određenu vještinu usvajati na temelju jasne upute i pružanja primjerene podrške. Izbjegavati dugačko nizanje usmenih uputa. Osigurati dovoljno vremena između davanja upute i učenikove reakcije/odgovora. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja, odnosno onoliko koliko je potrebno. Koristiti se slikovnim prikazom, vizualnim rasporedom, mjeračem vremena, kalendarom. Podršku smanjivati do potpunog osamostaljenja. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u što većem broju prirodnih situacija: s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.2.5. Učenik razvija vještine rješavanja problema. | – prepoznaje situaciju u kojoj se problem događa – određuje problem – prepoznaje da može riješiti problem | – prepoznaje jednostavan problem |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – problemska situacija, određivanje i prepoznavanje problema i mogućeg rješenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi uspješne socijalne interakcije, održavanja socijalnog odnosa i funkcionalnog uključivanja u društvenu zajednicu kod učenika razvijati vještine rješavanja problema. Tijekom poučavanja vještina rješavanja problema koristiti se vizualnom podrškom za prikaz problemske situacije. Raščlaniti problemsku situaciju na manje dijelove zbog lakšeg razumijevanja konteksta situacije, prepoznavanja i iskazivanja svojih emocija, definiranja cilja te planiranja mogućih rješenja. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja, odnosno u onoj mjeri koliko je učeniku potrebna. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u svim prirodnim situacijama: s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.1. Učenik razvija vještine suradnje u radu i učenju. | – izgrađuje suradnju s učiteljem i vršnjacima dobivanjem socijalne nagrade, odgođenom nagradom ili bez nagrade | – izvršava upute u tijeku manipulativnih aktivnosti koje izvodi u međuovisnosti s drugim učenikom |
– slijedi i spontano izvršava učiteljeve upute tijekom učenja – oponaša učiteljeve pokrete i ponašanja pri usvajanju novih vještina – razvija i izgrađuje suradnju s drugim učenicima prilikom usvajanja novih i uvježbavanja poznatih manipulativnih vještina – upotrebljava i dijeli materijal s drugima | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – suradnja učenika u igrama, suradnja učenika u radu, osobni i zajednički predmeti, pravila igre, odmora i rada. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Motivirati učenika na suradnju osmišljenim sustavom nagrađivanja i primjenjivati ga u radu dok se ne izgradi suradnički odnos neovisan o nagradi. Razvijati vještine suradnje u društvenim, konstruktivnim, sportskim, glazbenim i likovno-kreativnim igrama. Poticati navike posuđivanja osobnih i dijeljenja zajedničkih predmeta, suradničkog pripremanja i pospremanja radnog mjesta i učionice, pomaganja i traženja pomoći učitelja i učenika. Temeljito poučavati pravilima igre, odmora i rada u individualnom radu te poticati primjenu pravila u radu u paru i grupi s vršnjacima i odraslima. Koristiti se vizualnom podrškom u motiviranju učenika na suradnju prikazom uzročno-posljedične veze poželjnog ponašanja i posljedice; pravilo prvo – onda, priče za učenje socijalnih vještina, slikopriče, ploča izbora. Pripremati zadatke u kojim učenik ovisi o aktivnosti druge osobe za uspješno izvršenje zadatka te u kojima su učenici povezani zajedničkim priborima i materijalima za rad. Izabirati igre u kojima je suradnja među učenicima očigledna, izravna, a pravila igre kratka i jasna. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina suradnje s različitim brojem učenika u zajedničkim radionicama i igrama. Nadograđivati suradnički odnos među učenicima u pozitivnim iskustvima u svakodnevnim interakcijama u razredu i poznatim aktivnostima u drugim prostorima škole i provoditi sadržaj unutar svih nastavnih predmeta. Ostvarivati suradnju s roditeljima i poticati primjenu vještina suradnje u svakodnevnim aktivnostima s članovima obitelji. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.2. Učenik razvija vještine u komunikacijskoj interakciji s odraslom osobom. | – reagira, sluša, odgovara na pitanja i izvršava učiteljeve upute – prepoznaje značenje gesta i izraza učiteljeva lica – prilagođuje vrijeme počinjanja komunikacijske interakcije – sluša govor odrasle osobe u manjoj grupi i slijedi grupne upute – izvršava dvosmjernu komunikaciju s učiteljem – izvršava jednosmjernu komunikaciju s odraslim osobama u školi | – izvršava komunikacijsku razmjenu s odraslim osobama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odgovaranje na upute odraslih osoba, komunikacijske geste i mimika odraslih osoba, komunikacijska razmjena s odraslim osobama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Komunikaciju razvijati pomoću predmeta, aktivnosti i zadataka od posebnog interesa učenika. Dograđivati postojeće komunikacijske vještine. Osigurati uspješnost učenikovih odgovora i nagrađivati primjenu usvojenih vještina. Stvarati prilike u kojima će učenik samoinicijativno početi komunikaciju s odraslom osobom. Poučavati učenika održavanju primjerenog kontakta licem u lice s odraslim sugovornikom, aktivnom slušanju. Usmjeravati učenikovu pažnju na govornika i na poštovanje govornika. Poučavati pravilima slušanja, govorenja, pravodobnog počinjanja odgovora, traženja pažnje prije počinjanja govora i sl. Poticati dvosmjernu komunikacijsku razmjenu u jednostavnim interakcijama s odraslim osobama u školi: pozdravljanje, predstavljanje, postavljanje pitanja, davanje komplimenta, traženje dopuštenja, traženje pomoći i dr. Poticati učenika na upotrebu gesta, pokreta, govora i slika u komunikaciji. Stvarati prilike za uvježbavanje i nadogradnju vještina u izmjeničnoj komunikacijskoj interakciji s odraslima. Uvježbavati komunikaciju u društvenim, glazbenim i lutkarskim igrama i radionicama, videomodeliranju, oponašanju i sl. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške pri uvježbavanju komunikacije s odraslima nastojeći umanjiti učenikovu ovisnost o verbalnoj podršci. Za izvršavanje komunikacijskog zadatka učenika usmjeravati na vizualnu podršku, demonstraciju i ostale neverbalne vrste podrške. Planirati generalizaciju vještina komunikacije s odraslima u školskoj zajednici, primjerice, zaduživanjem učenika za prenošenje informacija drugom učitelju, ravnatelju, spremačici ili traženjem jednostavnih informacija od drugih. Planirati suradnju s roditeljima te poticati primjenu vještina komunikacije s odraslim članovima šire obiteljske zajednice. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.3. Učenik razvija vještine u komunikacijskoj interakciji s vršnjakom. | – orijentira tijelo prema vršnjaku koji govori i ostvaruje kontakt očima – koristi se primjerenim tonom glasa u komunikaciji s vršnjakom – reagira, sluša i izvršava slikovne i/ili govorne upute vršnjaka – prepoznaje značenje gesta i izraza vršnjakova lica – prilagođuje vrijeme počinjanja komunikacijske interakcije s vršnjakom – sluša govor ili prati nastup vršnjaka u manjoj grupi – izvršava jednostavnu dvosmjernu komunikaciju s vršnjakom | – izvršava jednostavnu komunikaciju s vršnjakom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odgovaranje na vršnjakove upute, komunikacijske geste i mimika vršnjaka, komunikacijska razmjena među vršnjacima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pripremati aktivnosti u kojima će se vršnjaci povezivati u interakciju pomoću predmeta, aktivnosti i zadataka od zajedničkog interesa. Osigurati uspješnost odgovora i nagrađivati svaki primjereni odgovor u komunikacijskoj interakciji vršnjaka primjerenoj individualnim razvojnim sposobnostima. Svakodnevno stvarati situacije u kojim će učenik samoinicijativno početi komunikaciju s vršnjakom. Poticati učenika na aktivno slušanje ili promatranje vršnjaka u komunikacijskoj interakciji, održavanje primjerenog kontakta licem u lice. Privikavati učenika na vrijeme potrebno vršnjaku za počinjanje ili odgovaranje na interakciju. Poučavati pravilima slušanja, glasnoće govorenja, pravodobnog počinjanja govora ili odgovora. Poticati dvosmjernu komunikacijsku razmjenu u jednostavnim interakcijama s vršnjacima: pozdravljanje, predstavljanje, postavljanje pitanja, davanje komplimenata, traženje pomoći, slijeđenje vršnjakovih uputa u grupnoj igri i sl. Osigurati primjerenost teme i trajanja razgovora među učenicima zbog održavanja motivacije, omogućivanja pozitivnog iskustva i osjećaja uspjeha učenika u interakciji s vršnjakom. Poticati učenika na upotrebu gesta, pokreta, govora i slika u komunikaciji. Stvarati prilike za uvježbavanje i nadogradnju vještina komunikacije s vršnjakom. Uvježbavati vještine na različitim aktivnostima u komunikacijskom krugu: društvene priče, glazbene igre, lutkarske igre i radionice, videomodeliranje, oponašanje i sl. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške nastojeći umanjiti učenikovu ovisnost o verbalnoj podršci. Planirati generalizaciju vještina te uvježbavati naviku komuniciranja s vršnjacima iz drugih skupina u zajedničkim igrama i radionicama u strukturiranim i manje strukturiranim uvjetima. Ostvarivati suradnju s roditeljima te poticati usvojene komunikacijske vještine s članovima obiteljske zajednice. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.4. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa prema odraslim osobama. | – opisuje učitelje i roditelje prema fizičkom izgledu i osobnim karakteristikama – uvježbava primjereno stajanje ili sjedenje čekajući odraslu osobu – prepoznaje i razlikuje ugodne i neugodne emocije kod odraslih osoba prema izrazu lica – prepoznaje i primjenjuje primjereni odgovor na emociju odrasle osobe – koristi se primjerenim fizičkim dodirima u kontaktu s odraslom osobom – razvija lijepo ponašanje i poštovanje prema odraslima – pruža pomoć odrasloj osobi u pripremi aktivnosti – razvija poštovanje prema osobnim predmetima i osobnom prostoru odrasle osobe – prepoznaje osobine osoba od povjerenja | – slijedi i izvršava pravila i naloge odraslih osoba |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – fizičke karakteristike i osobine odraslih osoba, emocionalne reakcije odraslih osoba i primjereni odgovori, opća i posebna pravila primjerenog odnosa, proslave. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Izgrađivati povjerenje i prijateljski odnos s učenikom i učenika s drugim odraslim osobama u školi. Stvarati pozitivno ozračje i optimizam u školskom okružju te osobnim primjerom učitelja i primjerima drugih odraslih osoba utjecati na učenje po modelu. Poučavati općim i posebnim pravilima u odnosu prema bliskim osobama, osobama od povjerenja, prijateljima, poznatim i nepoznatim osobama. Upoznavati učenika s novim odraslim osobama u školskoj okolini. Poučavati prepoznavanju izraza emocija na licima odraslih osoba, ugodnim i neugodnim emocijama kod odraslih i primjerenim odgovorima. Organizirati proslave rođendana i blagdana te poučavati primjerenom ponašanju u fizičkoj blizini druge osobe, primjerenim fizičkim dodirima, čekanju, dobivanju dopuštenja ili odobrenja, poštovanju zabrane i sl. Koristiti se videomodeliranjem, pričama za učenje socijalnih vještina, slikovnim prikazima primjerenih odnosa prema drugima, kreativnom igrom, igranjem uloga, dramatizacijom i drugim metodama rada. Izbjegavati slikovno prikazivanje neprimjerenih međuljudskih odnosa zbog apstrakcije pojma zabrane, osigurati slike koje prikazuju isključivo pozitivno značenje. Neprimjerena i nepoželjna ponašanja pratiti protokolom, analizirati uzroke, posljedice i funkciju ponašanja te razraditi plan podrške koji obuhvaća postupke za prevenciju i intervenciju za ponašanje te evaluaciju provedenog plana podrške. Kontinuirano stvarati prilike za pozitivna i primjerena iskustva učenika u socijalnim interakcijama s odraslim osobama u školi. Provoditi sadržaje na svim nastavnim predmetima, školskim aktivnostima i u suradnji s roditeljima. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.5. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa prema drugim učenicima. | – odgovara na interakciju koju je počeo netko od vršnjaka – opisuje vršnjake prema fizičkom izgledu i osobnim karakteristikama – prihvaća igru i aktivnosti s vršnjakom koristeći se istim ili sličnim materijalima – oponaša poželjna verbalna i fizička ponašanja vršnjaka – primjenjuje primjerene fizičke dodire u kontaktu s vršnjakom – prepoznaje i razlikuje ugodne i neugodne emocije kod vršnjaka – prepoznaje i primjenjuje pravilan odgovor na ponašanje vršnjaka – razvija odnos poštovanja prema osobnim predmetima i osobnom prostoru drugih učenika | – pridržava se pravila u aktivnostima s grupom vršnjaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravilan odnos prema vršnjacima, fizičke karakteristike i osobine vršnjaka, ugodne i neugodne emocije kod vršnjaka, primjereno ponašanje prema vršnjacima, emocionalne reakcije vršnjaka i primjereni odgovor. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Kontinuirano izgrađivati povjerenje i prijateljski odnos među učenicima u svakodnevnim situacijama. Poučavati sadržaje kao što su imena i osobine učenika u skupini, drugih učenika iz škole, izrazi emocija na licima vršnjaka, poželjno ponašanje, primjereni odgovori na pojedinu emociju, proslave rođendana i blagdana, primjereno ponašanje u fizičkoj blizini vršnjaka, opća i posebna pravila primjerenog odnosa prema vršnjacima, odnos prema starijim učenicima, odnos prema mlađim učenicima i sl. Uvježbavati primjereno stajanje ili sjedenje čekajući na red u nestrukturiranim aktivnostima, primjereno uključivanje u aktivnost s vršnjakom, pozivanje vršnjaka na igru, traženje predmeta od vršnjaka, dijeljenje i posuđivanje vlastitih predmeta drugima, praćenje rutine grupe. Koristiti se videomodeliranjem, pričama za učenje socijalnih vještina, slikovnim prikazima primjerenih odnosa prema drugim učenicima, kreativnom igrom, igranjem uloga, dramatizacijom i dr. Izbjegavati slikovno prikazivanje neprimjerenih međuljudskih odnosa zbog apstrakcije pojma zabrane. Neprimjerena i nepoželjna ponašanja pratiti protokolom, analizirati uzroke, posljedice i funkciju ponašanja te razraditi plan podrške koji obuhvaća postupke za prevenciju i intervenciju ponašanja te evaluaciju provedenog plana podrške. Provoditi sadržaje na svim nastavnim predmetima i školskim aktivnostima te u suradnji s roditeljima utjecati na primjenu vještina u odnosima prema vršnjacima na kućnim druženjima, izlascima s prijateljima u park i sl. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.2.6. Učenik razvija vještine rješavanja sukoba. | – prepoznaje što je sukob i jednostavne postupke izlaska iz njega – primjećuje kad je u sukobu i reagira gestom, znakom ili izgovorom Stop! – prepoznaje mjesto za odmak iz situacije i isključuje se iz sukoba – izabire i uključuje se u aktivnosti za preusmjeravanje pažnje i interesa – uvježbava tehnike za samokontrolu ponašanja tijekom sukoba i nakon njega | – reagira gestom Stop! i traži učiteljevu pažnju kad je u sukobu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sukob, gesta Stop!, mjesto za odmak iz situacije, preusmjeravanje interesa, tehnike za samoregulaciju ponašanja prema drugima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Izabrati primjerenu terminologiju za sukob, mjesto za odmak iz situacije i izabrane tehnike koje učenik razumije. Biti dosljedan u upotrebi istog naziva, primjerice, svađa, mjesto za stanku, opuštanje i sl. Poučavati postupcima izlaska iz sukoba ili rješavanja sukoba, prihvatljivim načinima iskazivanja frustracije, nošenja sa zadirkivanjem ili ometanjem koje čine drugi, ignoriranju vršnjaka ili situacija kad je to primjereno. Poučavanje provoditi u individualnom radu s učenikom, slikovno prikazati postupke koje će učeniku pomoći u izlasku iz sukoba. Uvježbavati i ponavljati sadržaje dramatizacijom, igranjem uloga, videomodeliranjem, pričama za učenje socijalnih vještina. Primjenjivati usvojene sadržaje u stvarnim situacijama sukoba na svim nastavnim predmetima, školskim aktivnostima i u situacijama unutar obiteljskog doma. Drugim učiteljima i roditeljima prenositi usvojeni način postupanja u sukobu. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.2.1. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa i odgovornog ponašanja prema osobama iz društvene zajednice. | – obavlja jednostavna zaduženja unutar grupe u školi i obitelji u poznatim uvjetima – ostvaruje interakciju s drugim učenicima u užoj zajednici – pokazuje interes za prijateljstvom s vršnjacima iz šire zajednice – priključuje se i sudjeluje u aktivnostima veće grupe učenika u školskim i kućnim druženjima poštujući dogovorena pravila ponašanja – razvija vještine interakcije s osobama i u aktivnostima koje najčešće izabire u široj zajednici – uočava potrebu za pomoći drugima u široj okolini | – prepoznaje primjeren odnos s drugima i odgovorno ponašanje u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda – vršnjaci izvan škole, odnosi s osobama iz lokalne zajednice, briga o osobama iz uže okoline. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Usmjeravati učenikovu pažnju na praćenje i aktivno sudjelovanje u socijalnim interakcijama u užoj i široj zajednici. Pripremati aktivnosti koje potiču povezanost, suradnički odnos, bliskost i pomaganje. Razvijati i uvježbavati odnos poštovanja prema osobama u obiteljskom domu, susjedstvu i široj obiteljskoj zajednici. Pripremati aktivnosti za uvježbavanje primjerene interakcije s osobama koje učenik susreće u zajednici: prodavačem, slastičarom, policajcem, frizerom, poštarom, knjižničarem, trenerom itd. U neposrednom poučavanju koristiti se simuliranim i prirodnim situacijama, jednostavnim i izravnim jezikom, osvješćivati učeniku poučavanu vještinu primjenjujući najmanje nametljivu podršku. Kreirati strukturirane prilike za učenje socijalnih vještina. Koristiti se vizualnim podsjetnicima i oblikovati ponašanje koje uključuje poželjne socijalne odgovore učenika. Radi boljeg razumijevanja situacija uvježbavati scenarije igrajući uloge te vizualnim podsjetnikom upućivati učenika na to kako se treba ponašati u određenoj situaciji, strukturirati situacije prijateljstva, odrediti primjerene teme razgovora. Uvažavati senzorne osobitosti pri posjetima mjestima u lokalnoj zajednici te birati vrijeme izlaska kad je prisutnost osjetilnih opterećenja u okolini manja. Prema potrebi za neke učenike ili situacije izraditi model grupnog ponašanja da bi razumjeli što se od njih očekuje. Uvježbavati ponašanje na događaju na vježbaonicama socijalnih vještina. Osigurati prilike za poučavanje vještinama primjerenog i odgovornog ponašanja prema društvenoj zajednici u stvarnim situacijama u obitelji, skupini i susjedstvu. Surađivati s roditeljima i stručnim suradnicima. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.2.2. Učenik razvija vještine primjerenog odnosa i odgovornog ponašanja prema materijalnoj okolini. | – razvija odgovornost prema očuvanju predmeta koje svakodnevno upotrebljava | – primjereno upotrebljava pribor i izvršava aktivnost pospremanja prostora u kojem svakodnevno boravi |
– primjenjuje odgovorno ponašanje prema posuđenim predmetima – prepoznaje prostor u koji ne smije ulaziti ili predmet koji ne smije uzimati bez dopuštenja – razvija sigurnost i osjećaj pripadnosti određenom prostoru unutar škole i obitelji – pokazuje interes za mjesta, aktivnosti koje želi posjetiti u široj zajednici – reagira u potencijalno opasnoj situaciji tražeći pomoć druge osobe – razvija ekološku odgovornost prema materijalnoj okolini | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – materijalna okolina i ponašanje, ekološka svijest i briga o okolini, osobna uloga u očuvanju okoline. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Kontinuirano poticati pozitivan odnos učenika prema okolini te razvijati estetsku, higijensku i ekološku osviještenost za prirodno okružje. Poučavati prepoznavanju urednoga i neurednog, očuvanoga i uništenog, zagađenoga i nezagađenog u školi i okolini. Uvježbavati postupke očuvanja, brige, njege i uređivanja okoline. Temeljito poučavati i podsjećati učenika na pravila i norme prema kojima se treba ponašati u prostoru u kojem boravi i prema predmetima s kojima se služi. Poučavati vraćanju posuđenog predmeta na vrijeme i u dobrom stanju, pospremanju pribora na mjesto, čišćenju nereda nakon rada i sl. Za oblikovanje prihvatljiva ponašanja prema materijalnoj okolini koristiti se slikovnim prikazima, edukativnim kratkim filmovima, edukativnim aplikacijama i dr. Kreirati strukturirane prilike za vježbanje novih vještina u široj okolini, primjerice, ekoradionice u udruzi. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.2.3. Učenik razvija navike pridržavanja pravila ponašanja. | – primjenjuje pravila igre i rada u paru i u grupi na poticaj – prepoznaje većinu školskih pravila i pravila u obitelji – primjenjuje određena pravila kretanja u prometu – primjenjuje jednostavna pravila ponašanja na javnim mjestima/prostorima – prihvaća pravila ponašanja u aktivnostima manje grupe izvan škole – uvažava vremensko ograničenje u svakodnevnim situacijama i aktivnostima na javnim prostorima | – slijedi pravila ponašanja u školi, obitelji i na javnim mjestima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razredna pravila, školska pravila, pravila u javnim ustanovama, pravila na javnim vanjskim prostorima, pravila na javnim mjestima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osvješćivati važnost pridržavanja društvenih norma u individualnom poučavanju te u neposrednoj stvarnosti izgrađivati sustav vrijednosti. Oblikovati ponašanja učenika sukladno društveno prihvaćenim pravilima ponašanja. Uvježbavati pravila ponašanja u aktivnostima u zajednici: sjedenje u većoj grupi, podizanje ruke, primjereno pridobivanje pažnje učitelja u grupi, slijeđenje grupnih uputa, odgovorno izvršavanje zadatka, pravila u igrama na vanjskim prostorima. Poučavati pravilima ponašanja na različitim mjestima koje učenik posjećuje: trgovini, bazenu, frizerskom salonu, pekarnici, knjižnici, igralištu te pravilima kretanja u prometu od i do određenog mjesta u zajednici. Raščlaniti sadržaj poučavanja na manje korake, vizualno ih prikazati i pokazivati ih učeniku neposredno prije praktične izvedbe očekivanog ponašanja. Pripremiti vizualne podsjetnike za pridržavanje posebnih pravila na pojedinom mjestu, individualno prilagođene potrebama pojedinog učenika. Primjenjivati videomodeliranje, priče za učenje socijalnih vještina, igre uloga, kratke dramatizacije, oponašanje primjerenog ponašanja u stvarnim životnim situacijama, edukativne aplikacije, digitalne sadržaje i dr. Uvježbavati socijalne situacije u vježbaonici socijalnih vještina. Kreirati strukturirane prilike u zajednici koje će omogućiti učenicima dodatno uvježbavanje i unaprjeđivanje novih vještina. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.2.4. Učenik razvija kulturni i nacionalni identitet zajedništvom i pripadnošću skupini. | – selektivno prepoznaje aktivnosti koje provodi u određenoj zajednici – prepoznaje tradicijske običaje koji povezuju članove skupine i zajednice – uspostavlja bliske socijalne odnose i gradi prijateljstva s učenicima iz škole i zajednice uz podršku – poštuje tradiciju svoje obitelji i zajednice – doprinosi školi i lokalnoj zajednici sudjelovanjem u aktivnostima | – prepoznaje društvene zajednice kojima pripada |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – društvene zajednice kojima pripadam, aktivnosti u zajednicama, moj doprinos zajednici, tradicijski simboli i običaji. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Planirati i pripremati aktivnosti u kojima će učenik na pasivan ili aktivan način sudjelovati u aktivnostima ili običajima koji se održavaju u zajednici/zavičaju tijekom godine. Poučavati učenika o pripadnosti obiteljskoj, školskoj, mjesnoj i nacionalnoj zajednici, tko su članovi obiteljske i školske zajednice i koje se aktivnosti odvijaju u kojoj zajednici, po kojim znakovima možemo prepoznati zajednicu ili tradicijski običaj i sl. Za blagdane ili u posebnim danima u godini povezati obradu sadržaja s tradicijom proslave u obiteljskom domu. Poučavati učenike tradicijskim igrama: lovice, skrivača, crnoj kraljici, graničaru, skakanju u vrećama i sl. Osmisliti jednostavnu ulogu za nastup učenika na školskoj priredbi. Osvješćivati učeniku pripadnosti zajednici služeći se obiteljskim i školskim fotografijama, videima i drugim vrstama slikovne podrške. Poučavati strukturirane, tradicijske igre na dvorištu, igralištu koje imaju jasna pravila, u manjim grupama pažljivo birajući vršnjake koji su strpljivi i podržavajući. Koristiti se vizualnim podsjetnicima za očekivana ponašanja, pričama za učenje socijalnih vještina i dr. Osigurati prilike za stvaranje prijateljskih odnosa, različitih obiteljskih vrijednosti i proslave blagdana i obljetnica. Surađivati s roditeljima radi planiranja zajedničkih aktivnosti i razvoja pozitivnoga osobnog i kulturnog identiteta učenika, koristiti se sredstvima zajednice. | ||
U ostvarivanju ishoda druge dobne skupine nastoji se izjednačiti važnost poznavanja sebe i poznavanja drugih osoba, što čini osnovu za razvoj socijalnih vještina u životu u zajednici.
4. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalne vještine
u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.3.1. Učenik primjenjuje znanja o sebi. | – nabraja svoje pozitivne osobine i uspjehe – nabraja i primjenjuje vještine kojima pridonosi skupini – nabraja obilježja odrasle osobe – nabraja uloge odrasle osobe – prepoznaje svoju ulogu u socijalnim odnosima u široj zajednici – pokazuje vještine zauzimanja za sebe – povezuje društveno prihvatljivo ponašanje i prihvaćenost u društvu – koristi se znanjem o sebi u ispunjavanju obveza i u interakciji s drugima | – prepoznaje obilježja sebe kao odrasle osobe i svoje uloge u zajednicama kojima pripada |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje sebe i svojih vrijednosti, samozastupanje, društveno prihvatljiva ponašanja povezana s prihvaćenosti, karakteristike i uloga odrasle osobe, spolnost. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Prepoznate vrijednosti, pozitivne i negativne osobine kod učenika iskoristiti za poučavanje i razvijanje vještina samozastupanja. Poučavanje temeljiti na učenikovim jakim stranama, interesima i talentima te tako razvijati njegovo samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi. Pohvaljivati svaki uspjeh ili pokušaj ostvarenja zadatka. Proširivati i obogaćivati aktivnosti od posebnog interesa te poticati želju za sudjelovanjem u novim aktivnostima. Povezivati društveno prihvatljiva ponašanja s prihvaćanjem. Uvježbavati scenarije igrajući uloge radi boljeg razumijevanja situacije. Poučavati učenika izboru između više mogućnosti koje mu donose ugodno emocionalno stanje. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Poučavati učenika povezivanju tjelesnih i spolnih karakteristika kao odrasle osobe te aktivnostima, ponašanju i interesima koje sazrijevanje nosi sa sobom. Opisivati tjelesna i spolna obilježja te uloge odrasle osobe izborom slikovnih prikaza. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja, odnosno onoliko koliko je učeniku potrebno. Koristiti se slikovnim prikazom, pričama za učenje socijalnih vještina i dr. Podršku smanjivati do učenikova potpunog osamostaljenja. Koristiti se i modeliranjem, igranjem uloga, animiranim filmovima i dr. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama: s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.3.2. Učenik upravlja svojim emocijama i ponašanjem. | – prepoznaje uzroke svojih emocionalnih stanja i ponašanja – kontrolira intenzitet emocije – razlikuje prihvatljive od neprihvatljivih dodira na sebi i drugima – koristi se prihvatljivim fizičkim dodirima u interakciji s drugima – razlikuje primjerena od neprimjerenih ponašanja drugih prema sebi i sebe prema drugima – reagira na neprimjereno ponašanje druge osobe prema sebi – prihvaća svoju pogrešku – prihvaća posljedice svojeg ponašanja – prihvaća poraz | – koristi se određenim tehnikama samokontrole emocija i ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – emocije, prihvatljivi i neprihvatljivi dodiri, primjereno i neprimjereno ponašanje, tehnike samokontrole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Sposobnost upravljanja emocijama pomaže učeniku u suočavanju s frustracijama, strahovima, uzbuđenjima i drugim vrstama emocija tako da ga one ne preplavljuju i ne ometaju u učenju i razvoju. Koristiti se tehnikama modeliranja, igranjem uloga, ekspresivnim tehnikama, igrifikacijom kao pomoći za izražavanje i učenje. Koristiti se vizualnom podrškom za povezivanje emocionalnog stanja i ponašanja te razlikovanje prihvatljivih od neprihvatljivih ponašanja i dodira. Poticati primjenjivanje prihvatljivih ponašanja. Poučavati učenika o vlastitom i osobnom prostoru drugih osoba. Osvješćivati ga i upoznati s načinima reagiranja (riječima, gestom ili znakom stop) na neprimjereno ponašanje druge osobe prema njemu. Uvježbavati različite tehnike koje pomažu u postizanju i održavanju samokontrole. Učenika upoznati s različitim emocijama, njihovim intenzitetom i primjenom u izražavanju određenih oblika ponašanja. Poučavati što je primjereno odnosno neprimjereno s obzirom na intenzitet emocije. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama: s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.3.3. Učenik primjenjuje razvijene potencijale. | – odrađuje zadatak ili aktivnost zbog dobivanja socijalne nagrade – sudjeluje u zajedničkim aktivnostima izvan škole – imenuje aktivnosti koje može izabrati – imenuje jednostavne odluke koje može donijeti – donosi jednostavnu odluku – bira i planira više aktivnosti kojima se bavi u slobodno vrijeme – slijedi plan djelovanja za dostizanje određenog cilja – nabraja vlastite potencijale kojima pridonosi skupini | – izabire i izvodi društveno koristan posao |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ja i ljudi oko mene, moji uspjesi, izbori i odluke, preuzimanje inicijative. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi razvijanja maksimalnog potencijala učenika te spoznavanja vlastitih mogućnosti omogućiti mu što više prilika u kojima može postići uspjeh. Aktivnosti za razvijanje potencijala učenika provoditi u neposrednom radu i svakodnevnim životnim situacijama. Uvježbavati scenarije igrajući uloge radi boljeg razumijevanja socijalne situacije: donošenje odluka o sudjelovanju u aktivnostima, njezinu trajanju i načinu izvršenja i slično. Prepoznat učenikov potencijal razvijati i proširivati u aktivnostima od posebnog interesa te u drugim školskim aktivnostima. Razvijati komunikacijsku sposobnost samoizražavanja i sposobnost donošenja odluke. Omogućiti sudjelovanje u aktivnostima u kojima razvija i predstavlja svoj potencijal (glazbeno-scenske, likovne, sportske i dr. radionice i događanja). Poučavati načinima pristupanja drugim osobama radi počinjanja interakcije uz poštovanje pravila lijepog ponašanja. Poučavati primjerenom načinu odlaska iz situacije u trenutcima uznemirenosti. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja; koristiti se slikovnim prikazom, bojama, pričama za učenje socijalnih vještina. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV A.3.4. Učenik primjenjuje usvojene radne navike. | – opisuje svoje obveze u školi i domu – imenuje i povezuje pribor i alat kojim radi s njihovom funkcijom – imenuje materijal i alat prema planu zadatka – izabire materijal i alat prema planu zadataka | – izvršava radne obveze u svakodnevnom životu |
– prati više uputa u nizu u aktivnostima od više koraka – planira vrijeme potrebno za izvršenje određenog zadatka – primjenjuje usvojena znanja i vještine u izvršavanju obveza – pokazuje odgovornost prema radnim obvezama – povezuje uloženi trud s rezultatom rada – izvršava neke složenije zadatke – primjenjuje usvojene navike u brizi o urednosti radnog prostora | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – radne obveze, materijal i alati, proces rada i njegova važnost, radna disciplina, pojam vremena. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi jačanja potencijala učenika zadovoljstvom i uspjehom u obavljanju jednostavnih i složenijih poslova, poučavati ga razvijanju osjećaja odgovornosti prema radnim obvezama te poštovanju vremenskih i sigurnosnih ograničenja. Izraditi plan redoslijeda odrađivanja određenih zadataka te uvježbavati njegovo slijeđenje. Osigurati što više prilika za uvježbavanje. Poučavati urednosti, sigurnosti i odgovornosti prema radu i potencijalno opasnim situacijama. Ohrabrivati u dovršenju zadatka, pohvaljivati, koristiti se jasnim uputama, izbjegavati duge usmene upute te pružati podršku. Osigurati dovoljno vremena između davanja upute i učenikove reakcije/odgovora. Vizualnu podršku pružati u svim dijelovima poučavanja, odnosno onoliko koliko je učeniku potrebno. Koristiti se slikovnim prikazom, vizualnim rasporedom, mjeračem vremena, kalendarom i dr. Podršku smanjivati do učenikova potpunog osamostaljenja. Uvažavati učenikove senzorne potrebe. Planirati i provoditi generalizaciju usvojenih vještina u prirodnim situacijama s različitim osobama, u različitim sredinama i u suradnji s roditeljima. | ||
| A. Učiti biti | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SKA SV A.3.5. Učenik primjenjuje vještine rješavanja problema. | – uočava problem – imenuje problem i traži pomoć druge osobe – imenuje rješenje problema – odabire rješenje za jednostavan problem | – uočava problem i traži pomoć druge osobe | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – rješavanje problema. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Primjenjivati i održavati usvojene načine rješavanja problema. Uvježbavati scenarije rješavanja problema igrajući uloge radi boljeg razumijevanja socijalne situacije. Koristiti se vizualnom podrškom u prikazu dijelova problemske situacije i rješenja problema. Umanjivati podršku do mjere koja će učeniku omogućiti veću samostalnost u donošenju odluka o načinu rješenja određenog problema. Omogućiti veći broj socijalnih situacija u kojima učenik može primijeniti vještine rješavanja problema. Drugim učiteljima i roditeljima prenositi usvojeni način rješavanja problema. | |||
| B. Učiti biti s drugima | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« | |
PP SKA SV B.3.1. Učenik primjenjuje vještine suradnje u radu i učenju. | – spontano surađuje s drugima motiviran uključivanjem u rad i dovršetkom zadatka – oponaša učitelja i vršnjake pri usvajanju novih radnih vještina – surađuje s drugima u pospremanju i pripremanju pribora i materijala za zajedničke aktivnosti – surađuje s drugima radi stvaranja zajedničkog proizvoda – primjenjuje načine traženja pomoći od drugih osoba i pružanja pomoći drugima u radu i učenju | – izvršava aktivnosti surađujući u radu i učenju s poznatim osobama | |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – suradnja u školskim obvezama, suradnički odnos, prava i obveze u suradnji. | |||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ostvarivati ishod nadograđujući postojeće vještine suradnje i njegovati pozitivan odnos prema radu i osobama te neprekidno osvješćivati prava i obveze osoba u radu. Unaprjeđivati suradnički odnos učenika pri izvršavanju svakodnevnih školskih obveza, izradi proizvoda, izvršavanju jednostavnih poslova, učenju, dijeljenju i posuđivanju osobnih predmeta, izmjenjivanju uloga u radu, pomaganju i traženju pomoći učitelja, učenika iz razreda i drugih osoba u školi. Poučavati primjeni vještina suradnje u aktivnostima s učenicima iz drugih razrednih odjela te u učenju i radu unutar veće skupine osoba. Poticati na primjenu pravila ponašanja u suradnji u paru i u skupini te pridržavanje obveza. Pripremati zadatke za uvježbavanje suradnje u društvenim igrama, sportskim igrama, glazbenim i likovnim aktivnostima, aktivnostima u paru povezanim zajedničkim priborom za rad, zadatcima u kojima učenik ovisi o aktivnosti druge osobe za njegovo izvršenje. Pripremati aktivnosti za suradnju učenika u učenju u skupini. Stalno pratiti učenikov napredak i prilagođivati metode poučavanja u različitim uvjetima u kojima se odvija suradnička aktivnost. Poticati vještine suradničkog odnosa s učenicima i među njima pozitivnim iskustvima u svim školskim aktivnostima. Planirati generalizaciju vještina suradnje u aktivnostima i prostorima izvan škole u dogovoru s roditeljima i lokalnom zajednicom (primjerice, sudjelovanjem u pripremi javnog događaja). | |||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.3.2. Učenik primjenjuje vještine komunikacijske interakcije. | – slijedi grupne upute – prepoznaje značenje gesta i izraza poznatih i manje poznatih osoba – sluša sugovornika i upravlja procesom slušanja neovisno o okružju – postavlja pitanje sugovorniku i prenosi informaciju na razumljiv način | – primjenjuje vještine funkcionalne komunikacije s poznatim osobama |
– počinje komunikacijsku interakciju kad je to primjereno – aktivno sudjeluje u recipročnoj komunikacijskoj interakciji s mlađima, vršnjacima i odraslima – služi se vještinama funkcionalne komunikacije | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvažavanje sugovornika u komunikacijskoj interakciji, predstavljanje novim osobama, traženje i prenošenje informacija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Održavati i usavršavati sve usvojene vještine komunikacijske interakcije s odraslima i vršnjacima iz prethodnog razdoblja. U aktivnostima uvažavanja sugovornika uvježbavati služenje riječima molim, hvala, izvoli, oprosti, gestama rukom ili izrazima lica za pridobivanje pažnje prije nego što prekine razgovor drugih, pozdravljanje i ulazak u interakciju s drugima na socijalno prihvatljiv način, prilagodbu glasnoće govora ili glasanja u skladu s prirodom razgovora, udaljenost od sugovornika i mjesta na kojem se odvija razgovor, pristojno isključivanje iz komunikacijske interakcije ili aktivnosti. Poticati učenika na sudjelovanje u razgovoru s odraslima, uvježbavati neobvezni razgovor ili čavrljanje, uključivanje i održavanje komunikacije u socijalnoj interakciji s dvjema ili više odraslih osoba i sl. Uvježbavati traženje i prenošenje informacija na pitanja tko/što/gdje/kad. U komunikaciju s učenikom uključivati mlađe i starije učenike. Poučavati pomoću modela, igranjem uloga, gledanjem edukativnih filmova i priča, priča za učenje socijalnih vještina i dr. Koristiti se slikovnim prikazima u poučavanju novih pojmova, davanju komplimenata, traženju i prenošenju informacija. Uvježbavati traženje i prenošenje informacija s različitim osobama u užoj i široj zajednici te pretraživanje različitih izvora (medijskih sadržaja). Stvarati prilike za stalan razvoj komunikacijskih vještina u interakciji s drugim osobama u stvarnim i simuliranim situacijama. U suradnji s roditeljima planirati provedbu, održavanje i poticanje daljnjeg napredovanja u komunikacijskim vještinama u interakcijama s članovima šire zajednice. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.3.3. Učenik primjenjuje vještine primjerenog ponašanja prema odraslim osobama. | – poštuje osobni prostor odrasle osobe – izgrađuje poštovanje prema osobnim predmetima, osobnom prostoru i vremenu odrasle osobe – pokazuje primjereni interes za druženje s odraslom osobom – pokazuje interes i primjereno reagira na osjećaje odraslih osoba – primjenjuje lijepo ponašanje – prepoznaje situacije u kojima odrasloj osobi treba pomoć i pruža pomoć – redovito preuzima odgovornost prema dogovorenom obliku pomoći odrasloj osobi – prepoznaje vlastita ponašanja koja imaju utjecaj na ugodne emocije odraslih osoba | – povezuje poželjno ponašanje s ugodnom emocijom kod drugih osoba |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obilježja lijepog ponašanja, osobni prostor odrasle osobe, briga i odgovorno ponašanje prema odraslim osobama, moje ponašanje utječe na druge. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osvješćivati učenika o dobrobiti i vrijednosti poželjnih i funkcionalnih ponašanja te neprekidno davati pozitivne povratne reakcije. Poučavati učenika lijepom ponašanju kao što je pridržavanje otvorenih vrata, kucanje na vrata prije ulaska, zamolba za upotrebu tuđeg predmeta, davanje komplimenata i pozitivnih izjava odraslima, pristojno odgovaranje, isključivanje iz aktivnosti ili napuštanje prostora i sl. U prikazu očekivanog ponašanja učenika i povezane ugodne emocije kod druge osobe koristiti se sljedećim vizualnim sadržajima: pričama za učenje socijalnih vještina, slikopričama, videomodeliranjem, igrama uloga, dramatizacijom i dr. Temeljito poučavati, uvježbavati i poticati oblike lijepog ponašanja u individualnom, radu u paru te u grupnom radu. Stalno stvarati prilike za pozitivna iskustva učenika u socijalnim interakcijama s odraslim osobama i provoditi sadržaje na svim nastavnim predmetima. Uvježbavati primjeren odnos s drugim odraslim osobama u školi na zajedničkim školskim aktivnostima, obilježavanju prigodnih dana u školi, natjecanjima, svečanim priredbama i sl. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.3.4. Učenik primjenjuje vještine primjerenog odnosa prema drugim učenicima. | – pokazuje primjereni interes za druženje s vršnjakom – pronalazi svoje mjesto kad se pridružuje grupi vršnjaka – poštuje osobni prostor i osobne predmete vršnjaka i mlađih osoba od sebe – pokazuje primjereni interes za emocije vršnjaka i mlađih učenika – primjenjuje primjereni odgovor na emociju vršnjaka i mlađih učenika – prepoznaje situacije u kojima vršnjaku treba pomoć i pruža pomoć – razvija naviku pružanja pomoći mlađim učenicima iz škole – redovito preuzima odgovornost prema dogovorenom obliku pomoći mlađem učeniku | – pokazuje primjeren interes i brigu o osjećajima vršnjaka te prepoznaje situaciju kad treba pružiti pomoć |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vršnjački interesi i odnosi, osobni prostor vršnjaka, briga i odgovorno ponašanje prema mlađim osobama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pripremati aktivnosti u kojima učenik može izgrađivati odnos povjerenja, prijateljski i suradnički odnos učenika s vršnjacima i mlađim učenicima u školi. Poučavati sadržajima kao što su pravila ponašanja i odnos prema manje poznatim članovima u grupi, kako i zašto pomagati mlađima od sebe, pomaganje mlađim učenicima u školi pri odijevanju, nošenju torbe, vođenju do razrednog odjela i sl. Uvježbavati postupke ljubaznog odnosa prema drugima pomoću vizualnih podsjetnika. Koristiti se videomodeliranjem, pričama za učenje socijalnih vještina, slikovnim prikazima primjerenih odnosa prema drugim učenicima, igranjem uloga, dramatizacijom i dr. Poželjna ponašanja koja učenik nužno treba usvojiti treba pratiti protokolom, analizirati tijek i napredak u ponašanju, održavati motivaciju i neprestano poticati poželjno ponašanje. Postupno povećavati učenikove zahtjeve prema drugim učenicima, planirati generalizaciju vještina kreativnim, sportskim, glazbenim vježbaonicama primjerenog odnosa s učenicima drugih odjela i sl. Neprekidno stvarati prilike za pozitivna iskustva učenika u socijalnim interakcijama i provoditi takve sadržaje u sadržajima drugih nastavnih predmeta te u prigodnim situacijama u školskom okružju. | ||
| B. Učiti biti s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV B.3.5. Učenik primjenjuje vještine rješavanja sukoba. | – uspoređuje potrebu i emociju druge osobe s vlastitom potrebom i emocijom – slijedi upute za prihvaćanje i traženje isprike i opraštanja drugom – pristaje na dio dogovora iako ne dobiva ishod kojem se nadao – fizički se udaljava od osobe koja predstavlja fizičku prijetnju – primjećuje kad su drugi u sukobu i reagira neodobravanjem – prepoznaje najčešće razloge koji ga dovode u sukob – primjenjuje naučene tehnike samokontrole radi prevencije sukoba | – izabire prihvatljiv način izlaska iz sukoba |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – moje potrebe i potrebe drugih osoba, moje emocije i emocije drugih osoba, rješavanje sukoba. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Prepoznati i predvidjeti izvore sukoba za pojedinog učenika te osvješćivati učenika u prepoznavanju i načinima prevencije sukoba. Poučavati prepoznavanju i uvježbavanju primjene postupaka ili načina izlaska iz sukoba, postupku opraštanja i ispričavanja. Prakticirati upotrebu određenog prostora i vremena za dogovor i izbor usred sukoba ili nakon njega, prihvaćanje situacije u kojemu oba sudionika dobivaju ili situacije u kojima oba sudionika gube i dr. Poučavanje provoditi u individualnom radu s učenikom. Slikovno prikazati ključne pojmove sadržaja i uzročno-posljedične veze ponašanja i posljedica na individualiziranim primjerima za pojedinog učenika. Uvježbavati i ponavljati sadržaje dramatizacijom, igranjem uloga, videomodeliranjem, pričama za učenje socijalnih vještina i dr. Primjenjivati usvojene sadržaje u stvarnim situacijama sukoba u školi i obiteljskom domu. Prenositi drugim učiteljima i roditeljima da potiču primjenu najučinkovitije usvojenog načina postupanja u sukobu. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.1. Učenik primjenjuje vještine primjerenog odnosa i odgovornog ponašanja prema osobama iz uže i šire društvene zajednice. | – prepoznaje i opisuje osobine prijatelja iz šire zajednice – pokazuje brigu i primjenjuje postupke pružanja pomoći drugima u široj okolini – obavlja jednostavna zaduženja u lokalnoj zajednici – koristi se stečenim vještinama u ostvarivanju socijalne interakcije s osobama u široj zajednici | – primjenjuje postupak pružanja pomoći drugoj osobi |
– primjenjuje vještine komunikacijske interakcije u odnosu s osobama iz šire zajednice – priključuje se skupini osoba iz lokalne zajednice i sudjeluje u aktivnostima poštujući dogovorena pravila | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kućanski poslovi, briga o bolesnima i starima, osobe iz lokalne zajednice, bonton u svakodnevnom životu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Planirati provedbu sadržaja u suradnji s osobama iz šire zajednice. Usmjeravati učenikov interes na aktivno sudjelovanje u socijalnim interakcijama u široj zajednici. Pripremati aktivnosti koje potiču povezanost, suradnički odnos, bliskost i pomaganje. Poučavati postupcima brige o bolesnim ukućanima, ukućanima starije dobi, pomaganju u izvršavanju poslova u svakodnevnom životu. Planirati odlaske na različita mjesta i susrete s osobama u zajednici: prodavačem, pekarom, slastičarom, policajcem, frizerom, poštarom, knjižničarom itd. Socijalno uključivati u aktivnosti s vršnjacima u zajednici, u rekreacijske i sportske aktivnosti u zajednici. Koristiti se vizualnim podsjetnicima i oblikovati socijalno ponašanje učenika u široj zajednici. Prije izlaganja stvarnoj prilici za primjenu vještina, uvježbavati socijalne scenarije igrom uloga te vizualnim podsjetnikom upućivati učenika kako se treba ponašati u određenoj situaciji. Uvažavati senzorne osobitosti pri posjetima mjestima u lokalnoj zajednici te birati vrijeme izlaska kad je mogućnost osjetilnih opterećenja u okolini manja. Provoditi izvanučioničnu nastavu radi uključivanja učenika u društvena događanja u suradnji s lokalnom zajednicom. Uključiti roditelje u planiranje izlazaka učenika s prijateljima u park, sportsko igralište, prodajni centar, knjižnicu, kino i slično. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.2. Učenik primjenjuje vještine primjerenog odnosa i odgovornog ponašanja prema materijalnoj okolini. | – primjenjuje postupke i navike očuvanja i održavanja predmeta koje svakodnevno upotrebljava – primjenjuje vještine čišćenja i spremanja prostora u kojima svakodnevno boravi – izvršava aktivnosti brige o okolišu – odabire aktivnosti u prirodi i posjećuje mjesta u široj okolini radi ispunjenja slobodnog vremena – reagira u potencijalno opasnoj situaciji primjenjujući naučeni postupak uz pomoć odrasle osobe | – primjenjuje postupke održavanja predmeta i prostora u kojima svakodnevno boravi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – očuvanje predmeta i prostora; briga o okolišu: biljkama, životinjama, čistoća okoliša, otpad; boravak u prirodi; odgovornost u opasnim situacijama: prepoznavanje, reagiranje, traženje pomoći i prirodne nepogode. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Neprekidno poticati pozitivan odnos učenika prema okolini te razvijati higijensku, estetsku i ekološku osjetljivost prema materijalnoj okolini. Uvježbavati usvojene vještine čišćenja, pranja, brisanja i održavanja predmeta i prostora. Poticati samoinicijativnost u skupljanju i razvrstavanju otpada u unutrašnjim i vanjskim prostorima. Planirati šetnje lokalnom zajednicom, osvješćivati o ljepotama prirode i ispunjenju slobodnog vremena aktivnostima na vanjskim prostorima. Utvrđivati znanja o prepoznavanju opasnih situacija: opasnost od pada, ozljeda predmetima, požara, poplava... te o poduzimanju preventivnih postupaka i primjerenih postupaka u pojedinoj situaciji. Za oblikovanje prihvatljiva ponašanja prema materijalnoj okolini koristiti se slikovnim prikazima poželjnih postupanja, pričama za učenje socijalnih vještina, edukativnim kratkim filmovima, digitalnim aplikacijama i dr. Uvježbavati ponašanja pravilnoga i odgovornog ponašanja u pojedinoj situaciji igranjem uloga, dramatizacijom, igrifikacijom i dr. Kreirati strukturirane socijalne prilike za vježbanje novih vještina u široj okolini, primjerice, ekoradionice. U suradnji sa stručnim suradnicima organizirati radionice i posjet javnim i sigurnosnim službama (policiji, vatrogascima, hitnoj pomoći). Poticati roditelje na pripremu aktivnosti čišćenja i održavanja prostora u obiteljskom domu te na planiranje izlazaka s učenikom u prirodu i druga mjesta u zajednici. Osigurati usklađenost postupanja u opasnim situacijama u školi i domu. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.3. Učenik primjenjuje društveno prihvatljiva pravila ponašanja u zajednici. | – primjenjuje pravilo čekanja na red i trajanje aktivnosti – primjenjuje pravila ponašanja za stolom – primjenjuje pravila u radnim obvezama – primjenjuje pravila u komunikaciji – primjenjuje pravila kretanja u prometu – primjenjuje poželjne oblike ponašanja prema osobama iz uže i šire zajednice – primjenjuje poželjne oblike ponašanja na mjestima koje najčešće posjećuje u široj zajednici | – primjenjuje pravila ponašanja na organiziranom događaju u široj zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – čekanje na red, vrijeme objeda, kretanje u prometu, ponašanje prema osobama, ponašanje na mjestu u zajednici. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U neposrednoj stvarnosti usmjeravati ponašanja sukladno društvenim pravilima te izgrađivati i stvarati sustav vrijednosti. Uvježbavati pravila ponašanja prema osobama i mjestima u zajednici: pristojno čekanje na red, pristojno pozdravljanje, pristojno uzimanje obroka, strpljenje u radu, poštovanje vremena trajanja rada, objeda, odmora, igre i sl. Unaprjeđivati naviku pridržavanja pravila ponašanja na različitim mjestima koje učenik posjećuje: trgovini, bazenu, frizerskom salonu, pekarnici, knjižnici, igralištu i dr. Osvješćivati važnost pridržavanja društvenih normi u individualnom poučavanju primjenjujući videomodeliranje, priče za učenje socijalnih vještina, edukativne aplikacije i digitalne sadržaje, igre uloga, kratke dramatizacije, oponašanje prikladnog ponašanja u stvarnim životnim situacijama. Pripremiti vizualne podsjetnike za pridržavanje posebnih pravila na pojedinom mjestu, individualizirane potrebama pojedinog učenika. Uvježbavati socijalne situacije u vježbaonici socijalnih vještina. Planirati odlaske u trgovinu, kino, kazalište, knjižnicu, sportski događaj, koncert, restoran, izlet ili kraće putovanje te time omogućiti učeniku uvježbavanje pridržavanja pravila ponašanja. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.4. Učenik opisuje postupanje u situacijama neprimjerenih ponašanja drugih osoba prema sebi. | – prepoznaje osobu kojoj smije govoriti o osobnim podatcima – razlikuje osobe od povjerenja i potencijalno opasne osobe u zajednici – razlikuje primjereno od neprimjerenog ponašanja drugih osoba prema sebi – prepoznaje ugrožavajuće društvene situacije – prepoznaje različite vrste zlostavljanja – prepoznaje što treba poduzeti u situacijama opasnosti, pritiska vršnjaka ili nasilja – nabraja neke opasnosti internetske komunikacije s neznancima i kako zaštititi privatnost | – prepoznaje neprimjereno ponašanje drugih prema sebi i traži pomoć osobe od povjerenja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osoba od povjerenja, nepoznata osoba, pritisak vršnjaka, neprimjerena ponašanja drugih osoba, postupak u slučaju zlostavljanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poučiti načinu prenošenja informacija osobi od povjerenja samoinicijativno ili postavljanjem pitanja i potpitanja. Poučavati karakteristikama osoba od povjerenja, načinu prepoznavanja nepoznate i potencijalno opasne osobe. Poučavati prepoznavanju neprimjerenih ponašanja drugih prema njemu i postupku prijave takvih ponašanja osobi od povjerenja, samozaštiti i samopomoći u slučaju zlostavljanja. Primjenjivati vizualnu podršku u prepoznavanju ciljnog događaja i načina postupanja. Poučavati učenika samopomoći služeći se vizualnim podsjetnicima (predlošcima) ili karticama za specifična ponašanja i postupke. Prikazivati socijalni scenariji u obliku slikopriče za utvrđivanje razumijevanja situacija. Koristiti se semaforom za prepoznavanje emocionalnih stanja, obrascima za praćenje i funkcionalnom analizom ponašanja. Uvježbavati poželjne odgovore u specifičnim situacijama u vježbaonici socijalnih vještina. Osigurati najmanje nametljiv oblik podrške potreban pojedinom učeniku radi postizanja neovisnosti i generalizacije usvojenih vještina. Poticati primjenu vještina primjerene interakcije u igrama u paru i grupi s učenicima iz drugih razreda. U suradnji s roditeljima poticati primjenu vještina u obiteljskom domu. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.5. Učenik primjenjuje naučene vještine u stvarnim životnim situacijama koje omogućuju suživot s drugima. | – primjenjuje radne vještine i navike pri pomaganju drugima u poslovima svakodnevnog života – koristi se vještinama komunikacije u interakciji s drugim osobama – prepoznaje situaciju gubitka i koristi se socijalnim vještinama za primjereno nošenje s gubitkom | – koristi se radnim vještinama pri pomaganju drugim osobama u poslovima svakodnevnog života |
– pokazuje odgovorna ponašanja pri upotrebi novca u domu i zajednici – prepoznaje različitosti u grupnim odnosima i ponaša se u skladu s pravilima grupe – koristi se socijalnim vještinama pri snalaženju u novim situacijama u zajednici | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – svakodnevni život u obitelji; svakodnevni život u zajednici; pravila ponašanja i postupanja u raznovrsnim ulogama; pristojno ponašanje i ljubaznost u ophođenju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osvješćivati pripadnost i ponašanje u svakodnevnom životu s drugima: obitelj, razred, škola, vršnjaci, šira obitelj, različita članstva. Poučavati fleksibilnom preusmjeravanju s jedne aktivnosti na drugu, primjerenom reagiranju na nužne promjene rutine, promjeni ponašanja ovisno o socijalnoj situaciji: drukčije ponašanje s članovima obitelji, a drukčije sa strancima, kontroliranje ljutnje ili povrijeđenosti, pravilno korištenje riječima hvala, molim, doviđenja. Uvježbavati ponašanje učenika u ulozi kao pješak, gost, pacijent, igrač, kupac, gledatelj i sl. Poučavati primjeni različitih pozitivnih aktivnih odnosa prema drugima: zajednički rad, pomoć, druženje i igra. Uvježbavati poštovanje pravila i discipline prema sebi, drugima, imovini, preuzimanje odgovornosti, nošenje s posljedicama kršenja pravila, prevladavanje sukoba i osvješćivanje različitosti u grupnim odnosima: razumijevanje, prihvaćanje postojanja neravnoteže između želja i mogućnosti. Uvježbavati korištenje mobilnim uređajem / digitalnom tehnologijom u komunikaciji s drugima, obavljanje telefonskog poziva ili slanje poruke. Poučavati poznavanju posebnog mjesta za čuvanje novca: novčanik, kasa za štednju. Primjenjivati priče za učenje socijalnih vještina, unaprijed pripremiti tekst koji učenik može ponavljati (primjerice, U redu je gubiti.), vizualne podsjetnike (predloške) za očekivana ponašanja, osobne mape socijalnog ponašanja i mape grupnog ponašanja. Koristiti se tehnikom oblikovanja socijalnog ponašanja pomoću osobnih mapa koje jasno prikazuju posljedice i rezultate očekivanoga i neočekivanog ponašanja. U mapi očekivanih ponašanja jasno prikazati očekivanja, a u mapi neočekivanih ponašanja naglašavati posljedice takve vrste ponašanja. Pomagati učeniku da izabire ispravne odluke o svojim ponašanjima. Uvježbavati vještine u igri uloga, vršnjačkom videomodeliranju, vježbaonici socijalnih vještina i dr. Planirati izvanučioničnu nastavu i osigurati učeniku izvornu stvarnost socijalnih situacija. Osigurati prilike za provođenje i primjenu naučenih socijalnih vještina u različitim svakodnevnim aktivnostima u neposrednoj okolini: odlazak na različita mjesta s prijateljima u pratnji roditelja ili drugih odraslih osoba (primjerice, u park, igralište, restoran, dom zdravlja, prodajni centar, koncert, plesnu zabavu, rođendan, kino, knjižnicu, sportski klub). | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.6. Učenik se uključuje predstavljanjem nacionalnoga i kulturnog identiteta u zajednicu. | – opisuje kulturne vrijednosti zajednice i zavičaja – nabraja tradicijske vrijednosti zavičaja – opisuje obilježja svojega kulturnog i nacionalnog identiteta – poštuje događaje i mjesta koji imaju etnički, kulturni i vjerski značaj | – predstavlja sebe, školu ili obitelj u aktivnostima i događanjima u zajednici |
– poštuje ljude i običaje zajednice i zavičaja – pridružuje se na priredbama i kulturnim prigodnim događanjima u lokalnoj zajednici – predstavlja sebe, školu i zajednicu na aktivnostima i događanjima koji su bitni zajednici | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kulturne ustanove u zajednici, tradicijski običaji u zajednici, obilježja domovine Hrvatske, odnos prema zavičajnim vrijednostima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ostvarivati ishod na izvanučioničnoj nastavi, prezentacijskim aktivnostima, posjetima kulturno-umjetničkim ustanovama, sudjelovanjem na događanjima i svečanostima u školi i lokalnoj zajednici, upoznavanjem drugih škola i zajednica, sudjelovanjem u virtualnim projektima gdje učenici mogu komunicirati s učenicima drugih zemalja te upoznati njihovu kulturu, običaje i način života. Obrađivati sadržaje pomoću likovno-kreativnih radova kulturnih ustanova, običaja, folklora, nacionalne kuhinje, nacionalnih obilježja, himne, grba, novca i jezika. Poučavati odnosu poštovanja i vrijednosti zavičajnog identiteta predstavljanjem radova u široj zajednici i sl. Za oblikovanje prihvatljiva ponašanja prema kulturnim, tradicijskim i nacionalnim vrijednostima ljudi i običaja koristiti se slikovnim prikazima poželjnih ponašanja, pričama za učenje socijalnih vještina, edukativnim kratkim filmovima, digitalnim aplikacijama i dr. Uvježbavati ponašanja pravilnoga i odgovornog ponašanja u pojedinoj situaciji igranjem uloga, dramatizacijom, igrifikacijom i dr. Provoditi sadržaje uz podršku roditelja/skrbnika i lokalne zajednice te sudjelovati u javnim događajima u zavičaju. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.7. Učenik primjenjuje osnovne vještine samozastupanja. | – primjenjuje vještine komuniciranja pred grupom osoba pri opisivanju vlastitog izgleda, interesa, želja, slike o sebi, vlastitih potencijala – izvršava odabir i donosi jednostavnu odluku – traži pomoć u prikupljanju informacija povezanih s donošenjem odluke – preuzima odgovornost za vlastitu odluku | – primjenjuje vještine komuniciranja o vlastitim potrebama, provođenju izbora, donošenju odluke i traženju pomoći u poznatim uvjetima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predstavljanje vlastitih potencijala, međuljudski odnosi, vlastiti izbor i odluka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ostvarivati ishod osnaživanjem udruživanja učenika u grupe u samozastupanju (iskazivanje svojih želja, potreba, prava). Poučavati načinima predstavljanja vlastitih potencijala: vlastitog izgleda, interesa, želja, slike o sebi. Uvježbavati komunikaciju pred grupom, komuniciranje vlastitih potreba ili izbora, traženje pomoći pri donošenju odluke. Poučavati prepoznavanju odnosa unutar obitelji, s prijateljima i poznanicima. Poučavati mogućnostima izvršavanja izbora: razumijevanje biranja i posljedice izbora, razvijanje svijesti o vlastitim pravima, prava na izbor, donošenje odluka, odgovornost za vlastitu odluku. Multimedijskim sadržajima, pričama za učenje socijalnih vještina, socijalnim scenarijima, igranjem uloga, videozapisima radi demonstracije vještine, videomodeliranjem poučavati vještinama samozastupanja. Uvježbavati različite socijalne situacije i simuliranje u vježbaonici socijalnih vještina. Stvarati više prilika za provođenje izbora i donošenje odluka. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške u uvježbavanju vještina samozastupanja i samoodređenja nastojeći umanjiti ovisnost učenika o verbalnoj podršci. Postupno povećavati zahtjeve, planirati generalizaciju vještina samozastupanja u različitim aktivnostima, s različitim osobama i u različitim situacijama, pratiti napredak i prilagođivati metode poučavanja. Planirati poučavanje u suradnji sa stručnom službom škole. Neprekidno stvarati prilike za samozastupanje učenika i provoditi takve sadržaje na svim nastavnim predmetima i školskim aktivnostima. Roditelje uključivati u sve sastavnice ishoda za primjenjivanje vještina samozastupanja. | ||
| C. Učiti živjeti zajedno | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA SV C.3.8. Učenik primjenjuje socijalne vještine za planiranje života nakon završetka školovanja. | – prati vremensko odbrojavanje na kalendaru i povezuje da sljedeće godine neće dolaziti u školu – prepoznaje i izabire aktivnosti u kojima može sudjelovati izvan škole – izrađuje plan svojeg dana bez odlaska u školu | – navodi aktivnosti u koje se može uključiti u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – život nakon škole, osobna putovnica, plan za budućnost. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod ostvarivati u posljednjoj godini učenikova školovanja. Pripremati učenika na završetak školovanja radi ublažavanja stresa, nesigurnosti i tjeskobe. Upoznati učenika s planom završetka školovanja, poučiti ga planiranju dana bez škole, izboru aktivnosti u obitelji, široj zajednici (radionice, trening...) radi kvalitetnog ispunjenja slobodnog vremena. Izraditi školski slikovni album s presjekom značajnih događaja tijekom školovanja. Izraditi osobnu komunikacijsku putovnicu koja sadržava potpune informacije o učeniku kao osobi, opisuje njegove jake strane i specifične potrebe, a služi radi uspostavljanja uspješne interakcije za prijelazno razdoblje u nova okružja s novim osobama koje ne poznaje. Predstaviti učeniku plan za budućnost: planiranje prijelaza u odraslu dob, socijalne vještine u odrasloj dobi, radne vještine i ostalo. Multimedijskim sadržajima, pričama za učenje socijalnih vještina, socijalnim scenarijima (predložak s prikazanim uputama), videomodeliranjem pripremati učenika za završetak školovanja. U suradnji s roditeljima uvježbavati planiranje dana bez škole, postupno navikavati na novi dnevni raspored, proširivati aktivnosti u zajednici izvan škole. Surađivati sa stručnom službom. | ||
U poučavanju socijalnim vještinama u dobnoj skupini od 16. do 21. godine naglasak se stavlja na područje učiti živjeti zajedno. U toj dobnoj skupini učenik i zakonski postaje punopravni član društvene zajednice i nužno je da izgrađuje društveno prihvatljiva ponašanja u neposrednim iskustvima u životu šire zajednice.
5. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Socijalne vještine
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Socijalne vještine je predmet u kojem se učenika poučava vještinama primjerenog odnosa prema okolini, što izravno primjenjuje u svim drugim područjima kurikula. Kao izdvojeni predmet ima i integrativnu ulogu jer sadržaji i aktivnosti iz drugih nastavnih predmeta mogu biti objedinjeni u sadržajima i aktivnostima učenja i poučavanja nastavnog predmeta Socijalne vještine. Najizraženija je povezanost s predmetnim kurikulom Jezik i komunikacija jer se vještine verbalne i neverbalne komunikacije ubrajaju u osnovne socijalne kompetencije. Jezik i komunikacija alati su koji učeniku daju priliku za primjenu usvojenih socijalnih vještina te ustrajnost u usvajanju novih. Na sličan način povezan je i s nastavnim predmetima Vještine svakodnevnog života i Matematičke vještine čiji su sadržaji i aktivnosti poučavanja neizbježni dio svakodnevne učenikove društvene i materijalne okoline. Tjelesna i zdravstvena kultura usmjerena je na razvoj motorike, zdravlja tijela i uma te time izravno podržava sadržaje kurikula usmjerene na razvoj učenikove svijesti o sebi, tjelesnim potencijalima i ulogama u grupi. Učenik dobiva priliku otkriti natjecateljski duh i razvijati osjećaj samopouzdanja te tako nastavlja izgrađivati povjerenje u okolinu. Povezanost s nastavnim predmetima Likovna i Glazbena kultura ostvaruje se u tome što se tijekom provedbe aktivnosti tih predmeta učeniku daje prilika za spontano izražavanje unutarnjih emocionalnih stanja. I izloženost umjetničkim radovima, posebice glazbenim, ima terapijski učinak na učenikov unutarnji svijet. Time ovaj predmet dobiva ulogu poveznice učenikova unutarnjeg svijeta s vanjskim te povećava mogućnost utjecaja na poboljšanje socijalnih kompetencija. U nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova socijalne vještine pomažu u ostvarivanju ishoda u radnim vještinama i stjecanju radnih kompetencija. Socijalne vještine usko se nadovezuju na sadržaje osnovne razine odgojno-obrazovnih ishoda međupredmetnih tema Osobni i socijalni razvoj, Zdravlje, Građanski odgoj i obrazovanje, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, Održivi razvoj, Učiti kako učiti te Poduzetništvo.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Učenik s PSA-om socijalne vještine usvaja u bliskim odnosima i interakciji s ljudima oko sebe, ali ne spontano, stoga ga je potrebno njima poučavati. Škola, obiteljski dom te uža i šira društvena zajednica socijalna su okružja i idealno mjesto za poučavanje, učenje i primjenu socijalnih vještina. Ciljevi učenja ostvaruju se izravnim poučavanjem u prirodnim i simuliranim socijalnim situacijama postupno izgrađujući učenikove vještine i iskustva u svim dobnim skupinama. Poučavanje socijalnim vještinama prilagođeno je učenikovim razvojnim mogućnostima i potrebama. Dio sadržaja kurikula odnosi se na razvoj znanja o sebi i razumijevanje vlastitih emocionalnih stanja, razumijevanje drugih, uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa, rješavanje problema i donošenje odluka i dr. Poučavanje ovim sadržajima odvija se slijedom aktivnosti učenja od konkretnoga i učeniku poznatog prema apstraktnom, uz jasne i kratke upute, najčešće uz vizualnu podršku, nagrađivanje uspješnih odgovora i ponašanja učenika, dosljednim ponavljanjem, učvršćivanjem znanja i primjenom usvojenih vještina u svakoj prirodnoj socijalnoj situaciji.
Uloga učitelja
Učitelj utječe na socijalna iskustva učenika na različite načine: svojim stavovima, vjerovanjima, očekivanjima te ponašanjem u razrednoj interakciji. S učenikom razvija emocionalan, suradnički i odnos povjerenja. Svojim asertivnim ponašanjem, afektivnim izrazima lica, govorom tijela i postupcima služi kao model učenicima tijekom procesa poučavanja predmetnog kurikula. Sustavno razvija i izgrađuje pozitivna iskustva u interakciji s učenikom, stavove o učenju, pozitivna i primjerena očekivanja, vjeruje u učenika i u ostvarenje uspjeha u učenju. Sve navedeno osnovni su preduvjeti koji pomažu i potiču učenika u ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Socijalne vještine.
Učitelj procjenjuje jake strane, učenikove razvojne potrebe i potencijale te pomoću njih sastavlja individualizirani kurikul. Poučavanje prilagođuje razvojnim osobitostima, interesima učenika te njegovim senzornim potrebama. Organizira odgojno-obrazovni proces koji uključuje različite metode, tehnike poučavanja i stilove učenja te izbor sadržaja primjeren učenikovim razvojnim sposobnostima i interesima. To su raščlamba zadataka, vizualno potpomognuta komunikacija, priče za učenje socijalnih vještina, videomodeliranje i drugo. U obradi nastavnih sadržaja učitelj se koristi različitim metodama i tehnikama kao što su igrifikacija, igranje uloga, dramatizacija, scenske improvizacije, socijalni scenariji i drugo.
Usmjerava učenikovu pažnju u situacijama kad je potrebno primijeniti pravila ponašanja u poznatim i manje poznatim situacijama. Motivira učenika pozitivnim potkrepljenjima te mu tako pomaže u održavanju interesa u radu i podizanju razine samopouzdanja. Vođen znanjem i vještinama, izrađuje didaktički materijal koji prilagođuje svakom učeniku pojedinačno. Redovito prati učenikov napredak te prilagođuje metode rada i svoje postupke tijekom cjelokupnog procesa poučavanja. Stvara prilike za kontinuirani razvoj različitih socijalnih vještina u interakciji s drugim osobama u stvarnim i simuliranim situacijama, primjerice, u vježbaonici socijalnih vještina.
Uloga je učitelja osigurati pomoć i podršku pri razvijanju i usvajanju vještina te umanjivati razinu i intenzitet podrške radi postizanja većeg stupnja učenikove neovisnosti. Najčešće vrste podrške koje učitelj pruža učeniku su sljedeće: fizička podrška, fizički poticaj, pozicioniranje, demonstracija (modeliranje), verbalno vođenje i usmjeravanje te vizualna podrška. Fizička podrška uključuje fizičko vođenje pokreta učenika prilikom izvršenja određenog zadatka ili ponašanja. Fizički poticaj podrazumijeva fizičko uvođenje učenika u aktivnost te prepuštanje rada učeniku do trenutka kad ga je ponovno potrebno potaknuti na rad. Pozicioniranje je postavljanje učenika na položaj pred pripremljeni poznati zadatak. Demonstracija podrazumijeva učiteljevu izvedbu koraka nekog zadatka ili ponašanja ispred učenika koji prati i ponavlja učiteljeve radnje. Verbalna je podrška vrsta pomoći prilikom koje učitelj govori učeniku što treba činiti tijekom izvršenja zadatka. Kod ove vrste podrške važno je umanjivati ovisnost učenika o verbalnom vođenju te je postupno uklanjati. Usmjeravanje podrazumijeva verbalno ili neverbalno usmjeravanje učenikove pažnje na zadatak ili na vizualne upute za zadatak. Vizualna podrška u kontekstu poučavanja učenika samostalnoj izvedbi zadatka označava slikovne prikaze potrebnih radnji za izvršenje zadatka. Provodi se u kombinaciji s ostalim vrstama podrške. Konačni cilj vizualne podrške jest omogućiti učeniku obavljanje zadatka od početka do kraja bez prisutnosti i nadzora druge osobe, čime se učeniku osigurava prilika za razvoj samostalnosti u radu. Također je važno pružati učeniku podršku u pojačavanju ili smanjenju senzornih unosa u situacijama učenja. Učitelj uvijek prilagođuje metode rada koristeći se najmanje nametljivom (intruzivnom) vrstom podrške.
Razvija suradnički odnos s kolegama iste i ostalih struka (psiholozima, logopedima, pedagozima, knjižničarima) razmjenjujući iskustva, znanje i didaktički materijal. Surađuje s roditeljima koje doživljava kao partnere u svim dijelovima odgojno-obrazovnog procesa i ostalim članovima uže i šire zajednice.
Materijali i izvori
Materijali za učenje koji se primjenjuju, temeljeni su na vizualnom pristupu. Vizualna sredstva, pomagala i simboli se prema složenosti nižu od jednostavnih i konkretnih do apstraktnih. Njihov slijed pomiče se od stvarnog predmeta ili situacije do snimke, fotografije u boji, slike u boji, crne i bijele slike, crtanja linije te konačno do grafičkog simbola i pisanog govora. Vizualnim se prikazima učitelji koriste:
– za organiziranje, praćenje i prelaženje između aktivnosti: mjesečni, tjedni, dnevni rasporedi, rasporedi za podjelu zadatka na manje dijelove, popisi provjere aktivnosti, redoslijed radnji prema uputi prvo – onda, planeri i ploče s izborom aktivnosti
– za osiguravanje pravila ili uputa: vizualno isticanje razrednih dužnosti, kartice s pravilima povezanim sa specifičnim zadatcima i aktivnostima, piktogrami i pisane upute za razumijevanje novih informacija, poštovanje pravila moj red – tvoj red, uputa upozorenja STOP
– za podršku oko razumijevanja i snalaženja u okružju: označavanje predmeta, natpisa, popisa, tablica i poruka
– za izražavanje emocija, poticanje primjerenog oblika ponašanja te odabir tehnike za samokontrolu: slikovni prikazi emocija i tehnika za postizanje samokontrole (barometar emocija), poželjnih oblika ponašanja, pravila ponašanja
– za poučavanje socijalnim vještinama: priče za učenje socijalnih vještina
– za povezivanje socijalne situacije s uputama i primjerenim reakcijama: pokazivanje niza ponašanja u obliku slikovnog prikaza praćenih tekstom.
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta Socijalne vještine očekivani ishodi učenja ostvaruju se s različitim predmetima iz neposredne stvarnosti, didaktičkim sredstvima i pomagalima te ostalim izvorima znanja. Didaktički materijal izrađuje se i prilagođuje za postizanje uspjeha u skladu s učenikovim razvojnim mogućnostima, sposobnostima te senzornim osobitostima. U izradi materijala učitelj se služi svojom kreativnošću te ostalim izvorima edukativnih digitalnih sadržaja.
Okružje
Škola je sredina u kojoj se učenik osjeća sigurno i zaštićeno. Zato se osigurava vrsta podrške okoline koja omogućuje učenje i poučavanje u podržavajućoj i poticajnoj sredini prilagođenoj učenikovim osobitostima i potrebama. To uključuje prilagođivanje učionice i svih prostora škole u kojima se provode aktivnosti za uvježbavanje socijalnih vještina. Osiguravaju se uvjeti u okružju koji pomažu u razumijevanju i boljem snalaženju te praćenju uputa za učenje i primjenjivanje socijalnih vještina. Učenik u takvoj sredini bez straha od neuspjeha i senzornih opterećenja doživljava nova iskustva koja mu služe kao dodatni poticaj za usvajanje znanja i vještina. Sustavno se prate učenikove reakcije na okružje te se ono prilagođuje da bi se održalo pozitivno radno ozračje te smanjila vjerojatnost pojave nepoželjnih ponašanja.
Strukturiranje prostora u učionici uključuje organizaciju vizualno odijeljenih dijelova prostora namijenjenih određenoj vrsti aktivnosti: rad s učiteljem, rad u paru, zajednički rad i druženje i prostor za odmor. U radnom okružju učeniku se prema potrebi osigurava miran i tih prostor za odmor, opuštanje ili tzv. odmak od situacije. Takav prostor može biti u učionici ili kao zasebna prostorija (mirna/tiha soba). U učionici ili drugom prostoru škole organizira se poseban prostor – vježbaonica socijalnih vještina. Vježbaonica je opremljena priborom i materijalima za simulirano uvježbavanje određenih socijalnih vještina i njome se učenici i učitelj koriste nakon neposrednog poučavanja u učionici, a prije generalizacije u široj zajednici. Izvannastavne aktivnosti pružaju mogućnost i za razvoj socijalnih vještina. Izvanučionična nastava i izvanškolske aktivnosti važne su kao prirodno okružje u kojem se osim učenja i usvajanja socijalnih vještina odvija i omogućuje generalizacija usvojenih vještina. U različitim se mjestima u zajednici provode i uvježbavaju pojedini Odgojno-obrazovni ishodi predmetnog kurikula s članovima društvene zajednice. Neizostavno je naglasiti ulogu obitelji koja je u procesu učenja socijalnih vještina jedno od važnijih okružja gdje učenik stječe temelje za daljnje učenje. Poticajna društvena i fizička okružja učeniku osiguravaju veću usredotočenost na učenje, bolju motivaciju te u konačnici pogoduju kvalitetnijem ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda i utječu na stvaranje čvrstih i trajnih odnosa s okolinom.
Određeno vrijeme
Za sadržaje i aktivnosti nastavnog predmeta Socijalne vještine godišnje je planirano 105 sati u dobnoj skupini od 7. do 10. godine te po 140 sati u dobnim skupinama od 11. do 15. godine i od 16. do 21. godine. U dobnoj skupini od 7. do. 10. godine najveći se broj nastavnih sati namjenjuje ostvarivanju ishoda iz predmetnog područja učiti biti. U najmlađoj dobi pridaje se važnost stjecanju vještina upoznavanja i poznavanja sebe kao temelja za izgradnju ostalih socijalnih vještina. U ostvarivanju ishoda u dobnoj skupini od 11. do 15. godine izjednačava se vrijeme poučavanja predmetnog područja učiti biti i učiti biti s drugima. U dobnoj skupini od 16. do 21. godine najveći broj sati namijenjen je ostvarivanju ishoda iz područja učiti živjeti zajedno. Važno je učeniku osigurati dovoljno vremena za usvajanje pojedinih ishoda, stoga se vrijeme poučavanja određuje za svakog učenika individualno u skladu s razinom usvojenosti. Tijekom nastavnog sata strukturira se vrijeme poučavanja u manje vremenske intervale u različitim oblicima rada. Trajanje aktivnosti učeniku se može vizualno prikazati.
Grupiranje učenika
Sadržaji nastavnog predmeta Socijalne vještine realiziraju se s učenicima iste odgojno-obrazovne skupine u suradnji s ostalim učenicima i učiteljima iz škole te s osobama iz učenikove obitelji i lokalne zajednice. Učitelj razvija potencijal i osigurava uspjeh svakog učenika kombinirajući i grupirajući učenike na način koji njima najviše odgovara. Većina učenika mlađe kronološke dobi zahtijevat će individualan pristup, a stariji će učenici moći funkcionirati u grupnom radu ili radu u paru. Grupni rad ili rad u paru treba biti primarni pristup tijekom poučavanja područja učiti biti s drugima i učiti živjeti zajedno tijekom kojih se učenike poučava suživotu s drugim osobama i životu u zajednici. Svaki oblik grupiranja učenika treba pomno isplanirati, definirati cilj, pratiti napredak učenika pojedinačno, kao i cijele odgojno-obrazovne skupine te temeljiti na primjerenim metodama samovrednovanja i vrednovanja.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje u nastavnome predmetu Socijalne vještine pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem i obradom podataka o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda iz različitih izvora. Procjenjivanje i praćenje tijeka razvoja socijalnih vještina sastavni je dio procesa učenja i poučavanja predmeta. U tom procesu poštuje se jedinstvenost svakog učenika s obzirom na kognitivno, socioemocionalno, psihomotoričko područje razvoja te se uvažavaju i učenikove senzorne osobitosti. Svrha vrednovanja jest praćenje učenikova napredovanja, poticanje dubinskoga i trajnog razumijevanja te primjena vještina u novim životnim situacijama. Učiteljima i roditeljima pruža kontinuirane, pravodobne i kvalitetne informacije o učenikovu napredovanju, daje povratnu informaciju o kvaliteti prakse poučavanja i podatke za planiranje individualiziranih kurikula.
Početna procjena
Opažanje i početnu procjenu učitelji provode u neposrednom radu s učenikom služeći se strukturiranim upitnicima i obrascima procjene namijenjenim roditeljima ili ostalim osobama s kojima učenik provodi većinu vremena. Početna procjena vještina provodi se dostupnim obrascima procjene od kojih većina zahtijeva kvalitativnu procjenu karakteristika ponašanja ili zastupljenosti određenog ponašanja učenika. Objektivnost procjene proizlazi iz usklađenosti rezultata procjene više različitih osoba i nužna je za kvalitetno planiranje podrške razvoju vještina kod učenika.
Procjena vještina na početku svake godine poučavanja, a posebno u godini koje označavaju početak novoga razvojnog razdoblja ili dobne skupine, važna je jer odgovara na sljedeća pitanja:
– Koja je početna razina učenikovih razvojnih sposobnosti za usvajanje socijalnih vještina?
– Koje socijalne vještine kod učenika treba razvijati prije ostalih?
– Koje su vrste prilagodbe potrebne učeniku?
Rezultati početne procjene sposobnosti i vještina učenika utječu na sastavnice individualiziranog programa.
Pristupi vrednovanju
Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu znanja i vještina u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učeniku važan i zanimljiv. Tri su osnovna pristupa vrednovanju postignuća učenika: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje služi unaprjeđivanju i planiranju budućeg učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj informaciji učeniku i razmjeni iskustava učenika i učitelja o procesima učenja te usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja. U nastavnom predmetu Socijalne vještine sljedeći su oblici vrednovanja: vizualno prikazana ljestvica osjećaja za vrijeme rada, predstavljanje učenikovih radova, uvid u učeničke mape s prikupljenim pričama za učenje socijalnih vještina i drugim personaliziranim materijalima tijekom određenog razdoblja, opažanje učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja u individualnome i suradničkom radu.
Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve postavljene na početku nastavnog procesa. Učenjem i poučavanjem učenika se usmjerava na nadgledanje vlastitog napredovanja u usvajanju znanja i vještina radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje. U nastavnom predmetu Socijalne vještine učenika treba poučavati postupku samovrednovanja. Sljedeći su oblici vrednovanja: služenje vizualno prikazanim slijedom sadržaja učenja i označavanjem ostvarenog, nizom slikovnih prikaza za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, slikovnim obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka. Primjerice, učenik ima ploču osobnih postignuća iz nastavnog predmeta Socijalne vještine na koju nakon usvajanja dodaje slikovni prikaz ponašanja ili vještine.
Vrednovanje naučenog jest provjera ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira opisnom ocjenom. Podrazumijeva vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sinteze. U nastavnom predmetu Socijalne vještine sljedeći su oblici vrednovanja: ciljne aktivnosti u kojima učenik primjenjuje usvojenu vještinu ili ponašanje, zadatci zatvorenog tipa (primjerice, slaganje vizualnog prikaza raščlanjenih zadataka u pravilan slijed), predstavljanje ili izvedba ponašanja na zahtjev, praktični radovi, učeničke mape i sl. Odgojno-obrazovni ishod smatra se usvojenim ako je učenik u 80 % slučajeva uspješno izveo zadatak. Vrednovanje se provodi prema potrebi i planu u skladu s individualnim osobitostima učenika.
Sastavnice vrednovanja
U procesu praćenja učenja u nastavnom se predmetu provode različiti pristupi i metode prilagođeni očekivanjima i kontekstu u kojem se uči. Stalno praćenje učenika i vertikalna protočnost informacija preduvjet su za vrednovanje napredovanja. Napredovanje učenika prati se u okviru svih nastavnih predmeta i izvannastavnih aktivnosti. Uspoređuje se napredak svakog učenika s obzirom na rezultate dobivene u početnim procjenama.
Sastavnice vrednovanja u predmetu proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim područjima: učiti biti (A), učiti biti s drugima (B) te učiti živjeti zajedno (C). Sastavnice su vrednovanja u predmetu Socijalne vještine sljedeće:
– odnos prema sebi
– odnos prema drugima
– odnos prema zajednici.
U sastavnicama vrednovanja opaža se, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u skladu s karakteristikama učenikovih perceptivno-motoričkih i misaonih procesa: pažnje, obrade informacija i motoričkog planiranja, funkcionalne izvedbe i pamćenja. Vrednovanje uključuje procjenu:
– stečenih znanja o sebi, drugima i društvenim normama u zajednici
– sposobnosti razumijevanja emocija i ponašanja te njihove povezanosti i utjecaja na odnose u svakodnevnoj društvenoj i materijalnoj okolini
– primjene vještina u svakodnevnom životu u zajednici.
Učitelji i stručni suradnici prate učenikov napredak dostupnim načinima praćenja i procjenama opisanima u školskom kurikulu. Na kraju određenog razdoblja učenja i poučavanja procjenjuje se usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom. Opisna ocjena uključuje usvojenost znanja i razvijenost vještina. Nadalje, prati se i razvijenost navika i elementi temeljnih kompetencija: komunikacija, suradnja, odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost.
Izvješćivanje i ocjenjivanje
Izvješćivanje je informiranje o učenikovim postignućima i napretku tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Za izvješćivanje se učitelji koriste podatcima iz e-Dnevnika, podatcima i bilješkama o učeniku u e-Matici. Izvješćivanje uključuje i individualne razgovore i razmjenu informacija između različitih sudionika procesa učenikova obrazovanja. Tijekom svake godine poučavanja učenik i roditelji dobivaju usmene informacije o postizanju odgojno-obrazovnih očekivanja radi unaprjeđivanja učenja i napredovanja. Učitelj pisanim kvalitativnim osvrtima daje točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u pojedinim vještinama u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulskim dokumentima.
Procjena vještina na kraju svake godine poučavanja oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Završna se procjena radi istim obrascima procjene korištenim u početnoj procjeni, a usporedbom rezultata dobivaju se informacije o učenikovu napretku. U završnoj procjeni dobivaju se odgovori na sljedeća pitanja:
– Koje je vještine učenik promijenio?
– Koje su nove vještine usvojene?
– Posjeduje li učenik razvojne sposobnosti za usvajanje socijalnih vještina više razine?
U zajedničkoj procjeni sudjeluju članovi razrednog vijeća i stručni suradnici na kraju svake godine poučavanja.
Zaključna se ocjena izriče opisno, a obuhvaća izvještaj o napretku i preporukama za daljnji rad s učenikom. Članovi razrednih vijeća i stručni suradnici koji rade s učenicima na kraju svake godine poučavanja daju usmena izvješća o ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda učenika na sjednicama razrednih vijeća. Sve prikupljene podatke učitelj objedinjuje u jedno opisno izvješće u skladu s godišnjim planom i programom.
Zaključna ocjena pokazatelj je učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti te primjene vještina u svakodnevnom životu. Ona uključuje opis postignuća i uradaka u predmetu, uloženi trud, sudjelovanje, suradnju i odgovornost.
Oblikovanje zaključne ocjene
Oblikovanje zaključne ocjene sadržava pet razina ovladanosti ishodima. Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno.
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
MATEMATIČKE VJEŠTINE
A. Svrha i opis predmeta
Prema Nastavnom planu posebnog kurikula za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma, kurikul nastavnog predmeta Matematičke vještine (MV) namijenjen je učenicima od 7. do 15. godine života.
Kurikul ima razvojni karakter, što znači da svaki učenik obuhvaćen programom počinje od najnižih elemenata programa i dosiže razinu u skladu sa svojim individualnim sposobnostima neovisno o ustroju odgojno-obrazovnih skupina od 7. do 10. godine (70 sati godišnje) i od 11. do 15. godine (70 sati godišnje). Osim razvojnog karaktera kurikula, on se temelji i na načelu postupnosti, razvojne primjerenosti, opažanja i stalnog praćenja svakog učenika. Osim toga, važno je stvoriti poticajno, sigurno, stimulirajuće i motivirajuće okružje da bi učenik što bolje usvojio funkcionalne vještine iz područja početne matematike koje će mu olakšati razumijevanje odluka koje su važne za snalaženje u svakodnevnim životnim situacijama. Važno je maksimalno iskoristiti učenikove potencijale te doseći najvišu moguću razinu u usvajanju matematičkih vještina, u skladu s individualnim mogućnostima, koje će itekako doprinijeti kvaliteti njegova života, smanjiti stupanj podrške te povećati samostalnost.
Matematičke vještine odgojno-obrazovni su nastavni predmet namijenjen stjecanju osnovnih, konkretnih i primjenjivih vještina u svakodnevnom životu i radu.
Usvajanje, razumijevanje i primjena matematičkih vještina cjeloživotno je učenje. Početna nastava matematike temelji se na pružanju iskustava u različitim životnim situacijama u radu s konkretnim materijalima kojima se učenici služe te tako stječu predodžbe o brojevima i količini.
Učenje i poučavanje učenika matematičkim vještinama važno je da bi se potaklo razvijanje onih vještina koje će pomoći učeniku pri uočavanju i razumijevanju različitih situacija u njegovoj svakodnevici i društvenom okružju.
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Matematičke vještine usmjerava učenika:
– na razumijevanje značenja i važnosti brojeva i količine u različitim situacijama i aktivnostima svakodnevnog života
– na bolje razumijevanje njihove okoline da bi je u potpunosti postali svjesni te da bi se lakše mogli orijentirati u prostoru, prepoznati različite oblike u prostoru i njihov međuodnos
– na uspoređivanje različitih mjernih svojstava predmeta i elemenata
– na razumijevanje i lakše snalaženje u vremenu.
Matematičke vještine osposobljavaju učenika za konkretnu primjenu usvojenog znanja u svakodnevnom životu. Matematičke se kompetencije neprestano razvijaju uravnoteženim ispreplitanjem nastavnog područja Matematičke vještine s drugim područjima odgoja i obrazovanja te tijekom svih faza školovanja. Time je matematičkim vještinama osigurana stalna prisutnost i važna uloga u odgoju i obrazovanju učenika, stjecanju znanja i razvoju vještina i stavova. Usvojeni matematički koncepti potiču razumijevanje i snalaženje u različitim područjima kurikula. Također mnogi koncepti usvojeni u drugim područjima i drukčijim pristupom obogaćuju učenje i poučavanje u nastavnom predmetu Matematičke vještine. Takvim načinom, stalnim korelacijama i integracijom unutar kurikula tijekom cijeloga školovanja učenici matematičke vještine prihvaćaju kao dio okružja i primjenjuju ih u različitim aspektima učenja i života uz stalnu podršku.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
– Učenjem i poučavanjem nastavnog predmeta Matematičke vještine učenici će:
1. stjecati osnovne, konkretne, primjenjive vještine koje će im olakšati razumijevanje i aktivno sudjelovanje u različitim situacijama i aktivnostima svakodnevnog života
2. stjecati različite matematičke vještine koje će im biti neophodne za što samostalniji život, koje će im omogućiti da budu ravnopravni članovi svoje zajednice, da mogu što aktivnije, uz što manju podršku, sudjelovati u donošenju odluka važnih za svoj život te da što bolje i lakše razumiju odluke koje se njih tiču
3. stjecanjem i spoznavanjem osjećaja za brojeve i količinu, za prostor, vrijeme i mjerenje biti u mogućnosti razumjeti i jednostavne životne situacije, što je važno za što samostalnije funkcioniranje u aktivnostima svakodnevnog života i rada, po potrebi uz određeni stupanj podrške i/ili učinkovitu uporabu asistivne tehnologije
4. usvajanjem različitih matematičkih vještina razvijati prema individualnim mogućnostima i sposobnostima preciznost, upornost, odgovornost, uvažavanje, a time i samopouzdanje i pozitivan odnos prema sebi, a zatim i prema životu i radu općenito
5. moći povezati matematičke vještine i spoznaje s praktičnim radnim i životnim situacijama u skladu s individualnim sposobnostima svakoga od njih.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Osnovne matematičke vještine neophodne su za uspješno sudjelovanje u aktivnostima i situacijama svakodnevnog života kako učenika urednog razvoja tako i učenika s poremećajem iz spektra autizma. Djeca se od najranije dobi koriste različitim matematičkim vještinama tijekom svojih svakodnevnih dnevnih rutina i aktivnosti (tijekom igre, odlaska u trgovinu, pomaganja u kućanskim poslovima…). Usvajanje (pred)matematičkih vještina i koncepata od najranije dobi važno je za razumijevanje informacija, procesa i pojava u svijetu koji nas okružuje. Ono se temelji na pružanju velikog broja iskustava u različitim životnim situacijama, na radu s konkretnim materijalima kojima se učenici služe i stječu količinske predodžbe. Poučavanje matematičkih vještina treba se temeljiti na pojmovima kojima se koriste u svakodnevnom životu. To su pojmovi koji se odnose na veličinu, udaljenost, količinu, mjesto i vrijeme. Sve ono što učenike poučavamo u ovome nastavnom predmetu mora se odvijati tijekom svakodnevnih, učeniku poznatih situacija, služeći se konkretnim, stvarnim predmetima i materijalima u razvojno poticajnom okružju.
– Kurikul nastavnog predmeta Matematičke vještine obuhvaća tri međusobno povezana predmetna područja. Predmetna područja se postupno razvijaju i nadograđuju cijelom vertikalom učenja i poučavanja matematičkih vještina, a udio pojedinih područja u godinama učenja prilagođen je učenikovim razvojnim mogućnostima. Na razini pojedine dobne skupine učenja i poučavanja za svako su područje određeni Odgojno-obrazovni ishodi, jasni i nedvosmisleni iskazi očekivanja od učenika.
– Premda predmetna područja povezuju srodne koncepte, njihova se nedjeljivost stalno primjećuje jer je usvojenost koncepata jednog područja često pretpostavka usvajanju koncepata u drugim područjima. Tom povezanošću matematičke vještine spoznajemo kao zaokruženu cjelinu.
– U svim se predmetnim područjima matematičke vještine povezuju sa stvarnim situacijama, a njihova svakodnevna primjena čini ih važnim i nezamjenjivim za razvoj društva u cjelini.
Brojevi
– U predmetnom području brojevi učenici postupno počinju razumijevati značenje i važnost brojeva i količine u različitim situacijama i aktivnostima svakodnevnog života.
– Da bi što bolje kvantitativno spoznali svijet oko sebe, učenicima treba omogućiti što više iskustva u različitim životnim situacijama radeći s konkretnim, stvarnim, poznatim predmetima i materijalima kojima se učenici služe i stječu količinske predodžbe. Prepoznaju ih, imenuju, izdvajaju ih prema jednostavnim karakteristikama, uspoređuju i sparuju. Tek nakon razumijevanja i mogućnosti izvođenja ovih radnji te spoznavanja sličnosti i razlika između svega što ih okružuje, učenici s poremećajem iz spektra autizma bit će u mogućnosti i povezati broj sa znamenkom i količinom.
– Koncepti iz područja brojevi osnova su svim ostalim matematičkim konceptima i na njima se gradi daljnje usvajanje matematičkih vještina, a učenici će se tim konceptima u budućnosti svakodnevno služiti u osobnome, radnom i društvenom okružju.
Oblik i prostor
Orijentacija u prostoru, različiti oblici u prostoru koji nas okružuju te odnosi među njima važni su čimbenici koji utječu na usvajanje matematičkih vještina. Prostorna orijentacija jest sposobnost uočavanja prostornog položaja sebe, predmeta ili bilo kojeg lika u odnosu na sebe, druge osobe, predmete ili likove.
Predmetno područje oblik i prostor dio je geometrije koji se bavi proučavanjem oblika, njihovih položaja i odnosa. U ovom predmetnom području učenicima s PSA-om treba predočiti njihovu okolinu da bi je u potpunosti postali svjesni te da bi lakše uočavali i razumjeli međuodnos predmeta i na temelju tog iskustva došli do zaključka da je položaj tih predmeta ili likova promjenjiv.
Oblik i prostor usko je povezan s predmetnim područjem brojevi, kao i mjerenje pri određivanju mjerivih obilježja predmeta ili elemenata. Povezano s doživljavanjem prirode i svijeta oko nas, područje oblik i prostor ostvaruje povezanost nastavnih predmeta Matematičke vještine, Izobrazba u obavljanju poslova i Vještine svakodnevnog života.
Mjerenje
U ovom predmetnom području učenici s poremećajem iz spektra autizma usvajaju osnovne pojmove koji se odnose na mjeriva svojstva, uspoređuju predmete prema mjerivim svojstvima te ih sparuju s jednostavnim nestandardnim mjerilima.
Učenici će mjerenjem povezati matematičke vještine s drugim odgojno-obrazovnim područjima, s vlastitim iskustvom, svakodnevnim životom u kući i zajednici te na radnom mjestu. Mjerenje u svakodnevnom životu često uključuje procjenu, s čim učenici s poremećajem iz spektra autizma imaju značajnih poteškoća. Zato se u ovom području učenike poučava da uspoređuju predmete iz svoje poznate okoline prema nekim jednostavnim mjerivim svojstvima što ne uključuje ni procjenu ni poznavanje standardnih mjernih jedinica i uređaja.
Poteškoće koje učenici s poremećajem iz spektra autizma imaju u razumijevanju i stjecanju pojma o vremenu proizlaze upravo iz slabe integriranosti prostorne percepcije i vizualizacije.
Razumijevanje vremena podrazumijeva poznavanje i razumijevanje dana u tjednu, doba dana, mjeseca u godini te godišnja doba. To je važno da bi učenici imali jasnu predodžbu o aktivnostima i događajima koji slijede.
Matematički su procesi važni na svim razinama obrazovanja te prožimaju sva područja kurikula nastavnog predmeta Matematičke vještine.
Organizirani su u trima skupinama:
– prikazivanje i komunikacija
– povezivanje
– primjena tehnologije.
Prikazivanje i komunikacija
Učenici uz podršku imenuju, prikazuju i uspoređuju matematičke pojmove. Pritom se koriste različitim prikazima: konkretnim, poznatim predmetima iz svoje okoline, verbalnom ili neverbalnom komunikacijom, crtežima, simbolima i slično.
Razvijanjem sposobnosti komuniciranja i stjecanja matematičkih vještina učenici se koriste jednostavnim matematičkim izrazima, slušaju i razumiju jednostavne matematičke pojmove u svakodnevnim, poznatim situacijama i aktivnostima. Uspješna komunikacija doprinosi lakšemu i bržem usvajanju novih sadržaja kurikula nastavnog predmeta Matematičke vještine, kao i ostvarenju ishoda kurikula ostalih nastavnih predmeta.
Povezivanje
Učenicima se u svakodnevnim aktivnostima i služenjem konkretnim predmetima olakšava razumijevanje povezanosti i odnosa među matematičkim objektima, pojmovima i postupcima te tako omogućujemo i olakšavamo oblikovanje cjeline njihovim nadovezivanjem. Učenici uspoređuju i grupiraju objekte i pojave prema zadanom kriteriju. Uz primjerenu podršku povezuju matematičke vještine s vlastitim iskustvom, prepoznaju ih u primjerima iz okoline.
Primjena tehnologije
Uporaba asistivne tehnologije pomaže učenicima u matematičkim aktivnostima u kojima su u središtu zanimanja matematičke ideje pri obradi i razmjeni podataka i informacija te za prikazivanje, komunikaciju i povezivanje. Tako se prirodno otvaraju mogućnosti za nova iskustva, za drukčija matematička promišljanja, kao i za nove oblike učenja i poučavanja.
1. slika: Grafički prikaz povezanosti predmetnih područja
nastavnog predmeta Matematičke vještine
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Brojevi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.1.1. Učenik izdvaja predmete iz poznate okoline prema jednostavnim svojstvima. | – prepoznaje predmete iz poznate okoline – imenuje predmete iz poznate okoline – prepoznaje boje kao svojstvo predmeta – prepoznaje oblike kao svojstvo predmeta – izdvaja predmete prema boji – izdvaja predmete prema obliku – izdvaja predmete prema boji i obliku | – izdvaja predmete prema boji ili prema obliku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje različitih, učeniku poznatih predmeta – prepoznavanje i razlikovanje do tri osnovne boje i dva jednostavna oblika – izdvajanje predmeta prema boji i/ili obliku. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Važno je da učenik može prepoznati i imenovati različite predmete iz neposredne, poznate okoline da bi mogao uočiti i razumjeti da predmeti imaju neka svojstva po kojima se razlikuju te da bi ih mogao izdvajati s obzirom na neko zadano svojstvo. U ovom su slučaju to boja (do tri boje) i/ili oblik (dva jednostavna oblika). Učenik može izdvajati ili slagati predmete iz svoje okoline tijekom sudjelovanja u jednostavnim igrama, pospremanja prostora nakon završenih aktivnosti, u situacijama dijeljenja s drugima te tijekom ostalih aktivnosti i situacija svakodnevnog života. Predmete može izdvajati, slagati ili razvrstavati prema dvjema do trima osnovnim bojama ili dvama osnovnim oblicima. Kad usvoji izdvajanje samo prema boji ili samo prema obliku, učenik može izdvajati različite predmete prema dvjema karakteristikama istodobno: prema boji i obliku (primjerice, ovdje stavi sve crvene okrugle predmete). Nakon što usvoji izdvajanje predmeta prema dvije do tri boje i/ili oblika, izdvajanje se može proširivati na više boja, na više oblika, a zatim i na ostala svojstva (primjerice, grupiranje predmeta prema veličini, vrsti materijala). Istodobno s izdvajanjem predmeta, učenik bi trebao početi usvajati pojmove više – manje – jednako (primjerice, u ovoj kutiji ima više kockica nego u ovoj (drugoj), u ovoj čaši ima manje bojica nego u ovoj (drugoj), na tanjurima je jednak broj keksa). U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.1.2. Učenik prepoznaje jednostavni uzorak u nizu. | – prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su konkretni predmeti složeni – slaže konkretne predmete po zadanome jednostavnom uzorku | – slaže niz s konkretnim predmetima prema vizualnom modelu zadanom s konkretnim predmetima ili elementima na slici i nastavlja započeti niz od elemenata na slici |
– prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su složeni elementi na slici – slaže konkretne predmete prema vizualnom modelu prikazanom na slici – prepoznaje na slici jednostavan uzorak po kojem su elementi složeni u niz i nastavlja započeti niz – prepoznaje unutar jednostavnog niza pogrešno postavljen element | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje jednostavnog uzorka po kojem su složeni konkretni predmeti i jednostavnog uzorka po kojem su elementi nacrtani, slaganje konkretnih predmeta prema zadanom vizualnom modelu od konkretnih predmeta ili vizualnom modelu na slici, nastavljanje započetoga jednostavnog niza – mogućnost uočavanja pogrešno postavljenog elementa unutar niza. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su konkretni predmeti (do tri predmeta) u njegovoj okolini posloženi. U mogućnosti je složiti konkretne predmete (do tri predmeta) prema zadanome jednostavnom uzorku. Učenik prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su elementi (do pet elemenata) složeni na slici te je u mogućnosti isti takav niz složiti s konkretnim predmetima (do pet predmeta). Učenik prepoznaje pravilnost nizanja elemenata (do pet elemenata) na slici te je u mogućnosti nastaviti započeti niz na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju. Nakon što je usvojio prepoznavanje jednostavnih uzoraka u nizovima te nakon što je usvojio slaganje nizova prema različitim uzorcima, učenik može prepoznati i pogrešno stavljen element unutar jednostavnog niza. Važno je da nizovi uvijek budu jednostavni i složeni prema istom kriteriju. Učeniku je, primjerice, zadan niz od istih predmeta ili elemenata u dvjema različitim bojama, gdje je boja kriterij po kojem je niz složen, a ne od različitih predmeta ili elemenata. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati samostalnost učenika u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.1.3. Učenik prepoznaje redom brojeve do tri. | – prati dok učitelj izgovara brojeve do tri – imenuje redom brojeve do tri – broji do tri napamet – broji do tri pomoću konkretnih predmeta – povezuje brojevnu riječ koju čuje i/ili izgovara sa znamenkom na slici | – broji do tri pomoću konkretnih predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slušanje i izgovaranje napamet redom brojeva do tri – prebrojavanje konkretnih predmeta i stvari iz svakodnevnih aktivnosti i situacija do tri – rješavanje nastavnih listića ili digitalnih sadržaja gdje učenik povezuje brojevnu riječ sa znamenkom ili količinom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik prati brojenje učitelja pljeskanjem rukama, lupkanjem rukom o stol ili na neki drugi način dok učitelj izgovara redom brojeve do tri tijekom različitih jednostavnih igara, brojalica ili tijekom različitih svakodnevnih učeniku poznatih situacija. Učenik tako brojeve i brojenje lakše prati i pamti. Učenik ponavlja za učiteljem brojeve i imenuje ih redom do tri te tako uči brojiti napamet. Kad učenik usvoji mehaničko brojenje do tri i kad je u mogućnosti napamet izgovarati brojeve do tri bez ponavljanja za učiteljem, tad može prijeći na brojenje, odnosno prebrojavanje konkretnih predmeta (do tri predmeta) iz svoje okoline (igračaka, bombona, olovaka, knjiga, čaša i sl.). Nakon toga može rješavati jednostavne zadatke na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju koji se odnose na povezivanje brojevne riječi koju izgovara ili čuje s grafičkim prikazom te riječi (znamenkom) ili brojem predmeta (količinom). Primjerice, riječ dva povezuje s grafičkim prikazom te riječi 2 i/ili s dva nacrtana sladoleda i sl. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati samostalnost učenika u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| B. Oblik i prostor | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV B.1.1. Učenik sparuje predmete iz svoje okoline. | – uočava različite predmete iz poznate okoline – imenuje različite predmete iz poznate okoline – uočava da se predmeti razlikuju po nekim svojstvima – sparuje dva ista konkretna predmeta – sparuje slike istih predmeta – sparuje konkretan predmet s njegovom slikom – sparuje sliku predmeta s konkretnim predmetom – sparuje slike dvaju predmeta koji nisu u potpunosti jednaki | – sparuje konkretni predmet s njegovom slikom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razumijevanje, uočavanje i imenovanje različitih predmeta iz neposredne okoline – uočavanje da se predmeti razlikuju jedan od drugoga prema različitim osnovnim, jednostavnim svojstvima – sparivanje predmeta i slika – sparivanje slika dvaju predmeta koji nisu u potpunosti jednaki, ali pripadaju istom skupu predmeta po nekom svojstvu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje geometrije počinje upoznavanjem predmeta iz poznate okoline jer su trodimenzijski prostor i oblici u njemu bliski učeniku. Uvijek se počinje s konkretnim, učeniku poznatim predmetima koji se nalaze u njegovu okružju. Poslije se uvode crteži, slike, ilustracije i simboli. Učenik uočava, prepoznaje i imenuje različite predmete koji se nalaze u njegovoj poznatoj okolini i kojima se on svakodnevno koristi. Uočava da se svi predmeti razlikuju jedan od drugog po određenim svojstvima (primjerice, po boji, obliku, veličini i sl.). | ||
Kad učenik počinje sparivati, uvijek počinje sparivati dva jednaka konkretna predmeta, a zatim i dvije slike s jednakim predmetima ili elementima. Kad učenik usvoji sparivanje dvaju jednakih predmeta ili dviju jednakih slika, može prijeći na sparivanje konkretnog predmeta sa slikom toga predmeta ili obrnuto, sparivanje slike s konkretnim predmetom. Nakon toga može početi sa sparivanjem dviju slika s predmetima koji nisu u potpunosti jednaki, ali pripadaju istom skupu elemenata (primjerice, može spariti dvije jabuke koje ne moraju biti iste boje). U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV B.1.2. Učenik određuje položaj predmeta iz okoline u odnosu na vlastito tijelo. | – prepoznaje položaj predmeta ili osobe koja se nalazi pokraj njega – imenuje predmet ili osobu koja se nalazi pokraj njega – prepoznaje položaj predmeta ili osobe koja se nalazi ispred ili iza njega – imenuje predmet ili osobu koja se nalazi ispred ili iza njega – prepoznaje u svojoj okolini koji je predmet ili osoba bliže ili dalje u odnosu na njega – imenuje predmet ili osobu u svojoj okolini koja se nalazi bliže ili dalje od njega | – prepoznaje položaj predmeta u odnosu na vlastito tijelo |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje položaja konkretnih predmeta ili osoba koje se nalaze pokraj učenika, ispred ili iza njega i/ili bliže ili dalje od njega; imenovanje na zahtjev položaja određenih predmeta ili osoba u učenikovoj okolini u odnosu na njegovo vlastito tijelo, prepoznavanje piktograma koji označavaju određeni položaj. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik uvijek prvo prepoznaje neke osnovne položaje konkretnih, njemu poznatih predmeta ili osoba u odnosu na vlastito tijelo. Primjerima iz svakodnevnog života i s njemu poznatim situacijama i aktivnostima upoznajemo ga da se neki objekti, konkretni predmeti ili osobe nalaze pokraj njega. Jednako mu se naglašava i pokazuje što je ili tko je ispred ili iza njega, tko je bliže, a tko dalje od njega. U učenju položaja uvijek je važno naglašavati položaj koji bi učenik trebao uočiti i razumjeti, ali i jasno mu ga pokazati. To je potrebno raditi tijekom svakodnevnih, učeniku poznatih aktivnosti. Učenik imenuju određene položaje ponavljajući za učiteljem. Može imenovati određeni predmet ili osobu kad ga učitelj pita, primjerice, Tko se nalazi ispred tebe? ili Što se nalazi pokraj tebe? ili će moći imenovati određeni položaj kad ga učitelj pita, primjerice, Gdje se nalazi lopta? ili Gdje se nalazi Marko? Učenika treba upoznati i sa simbolima koji označavaju određeni položaj (uz verbaliziranje i pokazivanje određenog položaja, pokazuje mu se i oznaka za taj položaj). Rješava zadatke sparivanja, povezivanja, stavljanja jednako na jednako i sl. na nastavnim listićima ili u digitalnim sadržajima. Ako učenik usvoji ove jednostavne položaje objekata u svojoj okolini u odnosu na vlastito tijelo, položaji objekata mogu se i dalje proširivati pa tako, primjerice, ako učenik usvoji položaj predmeta ili osobe koji su pokraj njega, tad se mogu uvoditi još konkretniji položaji koji se odnose na stranu učenikova tijela s lijeve ili desne strane i sl. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| C. Mjerenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV C.1.1. Učenik uspoređuje predmete iz poznate okoline prema mjerivim svojstvima. | – prepoznaje i imenuje različite konkretne predmete iz poznate okoline – prepoznaje svojstva konkretnih predmeta koja se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu – imenuje pojmove koji se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu – prepoznaje različite odnose među konkretnim predmetima koji se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu – uspoređuje jednake konkretne predmete različite težine, veličine i/ili duljine – imenuje odnose među predmetima: veći – manji, dulji – kraći, teži – lakši, jednaki | – prepoznaje različite odnose među konkretnim predmetima koji se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i imenovanje poznatih, konkretnih predmeta iz svakodnevnog života – prepoznavanje svojstava konkretnih predmeta koja se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu – imenovanje osnovnih pojmova koji se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu – prepoznavanje odnosa među predmetima koji se odnose na težinu, veličinu i/ili duljinu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Da bi mogao prepoznati svojstva nekog predmeta i odnose među njima, učenik prvo mora prepoznati predmet i imenovati ga. Učenika se upoznaje s mjerivim svojstvima njemu bliskih i poznatih predmeta koja se odnose na težinu (teško, lagano, jednake težine), veličinu (veliko, malo, jednako) i/ili duljinu (dugačko, kratko, jednake duljine) nekog predmeta. S mjerivim svojstvima predmeta upoznaje ga se imenovanjem i naglašavanjem, uz vizualnu podršku onog svojstva koje bi učenik trebao razumjeti i usvojiti. U različitim svakodnevnim aktivnostima daju mu se primjeri, primjerice, ovo je dugačka špaga, ovo je kratka špaga, a ovo su dvije jednake špage i sl. Pritom svojstva koja se imenuju i pokazuju učeniku, moraju biti jasno vidljiva, uočljiva (ne može se, primjerice, govoriti o duljoj ili kraćoj špagi ako je razlika u duljini između dviju špaga neprimjetna). Važno je i otpočetka mu stavljati predmete jedan pokraj drugog prilikom objašnjavanja njihovih svojstava da bi razlike među njima bile još uočljivije, neovisno o tome što će učenik tek poslije uspoređivati njihove odnose. Uz dobro odabrane primjere učenik će i bolje osvješćivati razlike među pojmovima koje mu se naglašavaju, koje bi trebao razumjeti i usvojiti. Na uspoređivanje predmeta po mjerivom svojstvu može se prijeći kad je učenik razumio osnovne pojmove koji se odnose na veličinu, težinu i duljinu predmeta. Govori mu se tijekom svakodnevnih, poznatih aktivnosti i situacija da je neki predmet manji ili veći ili jednak nekomu drugom predmetu, da je teži, lakši ili jednak drugom predmetu te da je dulji, kraći ili jednake duljine. | ||
Razumije li učenik osnovna mjeriva svojstva pojedinih predmeta, provjerava se različitim igrama, nastavnim listićima, digitalnim sadržajima i sl. gdje može rješavati različite vrste zadataka, primjerice, stavi isto na isto, poveži, zaokruži, primjerice, duži element, oboji veći, prekriži kraći element i sl. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV C.1.2. Učenik uspoređuje količinu tekućine u dvjema posudama. | – razlikuje tekućine prema nekim jednostavnim svojstvima – imenuje različite tekućine – prepoznaje pojmove koji se odnose na količinu tekućine u posudama – imenuje pojmove koji se odnose na količinu tekućine u posudama – prepoznaje odnose između dviju posuda u kojima je tekućina | – prepoznaje pojmove koji se odnose na količinu tekućine u posudama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje i imenovanje tekućina za piće – igre s tekućinom – prepoznavanje i imenovanje pojmova povezanih s količinom tekućine u posudi – prepoznavanje odnosa između dviju posuda u kojima je tekućina. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik imenuje različite tekućine kojima se koristi za piće, primjerice, vodu, sok, čaj, mlijeko, kakao i sl. Razumije da se tekućine razlikuju prema nekim jednostavnim svojstvima kao što su boja, miris i okus. Tijekom jednostavnih igara s tekućinom i posudama, kao što su ulijevanje tekućine u posudu, prelijevanje iz jedne posude u drugu jednake veličine, prelijevanje iz manje u veću pa iz veće u manju, učenika se upoznaje s pojmovima koji se odnose na količinu tekućine u posudi. U igri s tekućinama učenik može prepoznati da je neka posuda puna i da je druga posuda prazna. Može prepoznati da je puna posuda teža od prazne. Ako su s tekućinom napunjene obje posude, učenik može razumjeti i uočiti da u jednoj posudi ima više tekućine, a u drugoj manje ili da je u njima jednaka količina tekućine i sl. Pritom ono što se imenuje i pokazuje učeniku mora biti jasno vidljivo, uočljivo (ne može se, primjerice, govoriti o više ili manje vode u jednoj posudi nego u drugoj ako su dvije posude podjednako napunjene tekućinom i ako je razlika u količini tekućine neprimjetna). Važno je i otpočetka stavljati posude s tekućinom jednu pokraj druge prilikom objašnjavanja ciljnih pojmova da bi razlike među njima bile još uočljivije. Uz dobro odabrane primjere učenik će i bolje osvješćivati razlike među pojmovima koje mu se naglašavaju i koje bi trebao razumjeti i usvojiti. Osim u različitim igrama, učenik može aktivno sudjelovati i u pripravljanju jednostavnih napitaka, kao što je sok za razrjeđivanje. U ovakvim aktivnostima može uočiti i omjere između tekućina koji su važni da bi pripremio omiljeni napitak. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u nastavnom predmetu Matematičke vještine u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Brojevi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.2.1. Učenik uspoređuje skupove elemenata. | – razlikuje različite skupove elemenata koji ga okružuju – imenuje različite skupove elemenata koji ga okružuju – razlikuje različite skupove elemenata na slici – imenuje različite skupove elemenata na slici – razlikuje odnose između dvaju skupova – uspoređuje dva skupa s jednakim elementima – uspoređuje dva skupa s različitim elementima – izdvaja predmete koji ne pripadaju skupu | – imenuje i razlikuje različite vrste skupova |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje, razlikovanje i imenovanje različitih skupova elemenata; razlikovanje odnosa između dvaju skupova; uspoređivanje dvaju skupova; uočavanje pogrešno postavljenog elementa unutar skupa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik prepoznaje, razlikuje i imenuje različite vrste skupova koji su sačinjeni od konkretnih predmeta, a nalaze se u njegovoj poznatoj okolini. Razlikuje i na slici (na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju) različite vrste skupova. Može ih prepoznati, imenovati i razlikovati. U mogućnosti je rješavati različite zadatke koji se odnose na skupove i elemente u njima (primjerice, ako su na nastavnom listiću nacrtane jabuke i banane, učenik može prepoznati i obojiti samo jabuke te tako izdvojiti skup jabuka, ili može izrezati i zalijepiti sve jabuke unutar zadanog okvira, ili zaokružiti sve jabuke u jedan skup, ako su jabuke zadani element). U mogućnosti je usporediti dva skupa (više, manje, jednako) sačinjena od konkretnih jednakih elemenata (primjerice, dvije grupe olovaka). Nakon toga učenik može usporediti i dva skupa konkretnih različitih elemenata (primjerice, grupu olovaka i grupu gumica za brisanje – ima li više olovaka ili gumica i sl.). Kad usvoji uspoređivanje dvaju skupova s konkretnim predmetima, može uspoređivati dva skupa elemenata na slici (na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju). | ||
Nakon toga bi učenik mogao i uočiti i izdvojiti element koji određenom skupu ne pripada. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.2.2. Učenik prepoznaje različite jednostavne nizove u situacijama svakodnevnog života. | – u mogućnosti je složiti slike prema logičkom redoslijedu – u mogućnosti je prikazati logičan slijed događaja – slijedi niz povezanih verbalnih uputa u poznatoj situaciji – slijedi niz nepovezanih verbalnih uputa u poznatoj situaciji | – prati i/ili slaže logičan slijed do tri slike ili događaja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razumijevanje i praćenje jednostavnih logičkih nizova i redoslijeda – slaganje niza do tri događaja – razumijevanje i slijeđenje uputa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik uočava i prepoznaje jednostavne logičke nizove/sljedove u aktivnostima i situacijama svakodnevnog života, uočava da se određeni događaji iz njegove okoline odvijaju uvijek istim redoslijedom (primjerice, može prepoznati izmjenu dana i noći). U mogućnosti je prepoznati, a zatim i slaže niz (do tri slike) po jednostavnome logičkom redoslijedu (primjerice, tri slike/kartice na kojima su napisani dani u tjednu ili tri slike/kartice koje prate kratku jednostavnu priču) ili prepoznaje, a zatim i slaže do tri slike/kartice na kojima su prikazani učeniku poznati događaji (do tri događaja) (primjerice, tri slike/kartice na kojima je prikazano doba dana slaže logičkim redoslijedom jutro – podne – noć). Kad je u mogućnosti razumjeti jednostavne logičke nizove u poznatim situacijama svakodnevnog života, tad će mu biti jednostavnije razumjeti i slijediti/izvršavati i niz povezanih verbalnih uputa (do dvije upute) u poznatim situacijama. Bit će mu lakše i razumjeti logičan niz uzročno-posljedičnih događaja povezan s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti (primjerice, prvo moraš napraviti zadatak, a onda možeš pogledati crtić). Učenik će lakše razumjeti i pratiti i niz nepovezanih verbalnih uputa (do dvije upute) u poznatim situacijama. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV A.2.3. Učenik prepoznaje brojeve do pet. | – prepoznaje i imenuje brojeve do pet – broji do pet uz konkretne predmete i napamet – prikazuje brojeve do pet na različite načine – razlikuje brojeve na brojevnoj crti od jedan do pet – dopunjava na brojevnoj crti brojevni niz brojem koji nedostaje – povezuje brojeve sa znamenkom, brojevnom riječi i količinom | – broji do pet pomoću konkretnih predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje i razlikovanje brojevne riječi, znamenke i broja – povezivanje s količinom koju predstavljamo konkretnim predmetima iz učenikove poznate okoline – uočavanje da se brojevi mogu prikazati na različite načine – rad na brojevnoj crti. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Važno je da se učeniku uvijek daju konkretni, njemu poznati predmeti da bi na njima spoznao pojam broja. Počinje se postupnim upoznavanjem brojeva do pet dodavanjem broja jedan. Učenik imenuje redom brojeve od jedan do pet. Broji do pet napamet, ali je u mogućnosti pratiti (primjerice, prstom) konkretne predmete iz svoje okoline ili elemente na slici dok izgovara pojedini broj, odnosno brojevnu riječ i tako »pridružuje« jedan predmet ili element jednom broju, odnosno brojevnoj riječi. Broji u skupu brojeva do pet tijekom sudjelovanja u različitim igrama, brojalicama, čitanja priče i sl. Učenik je u mogućnosti i prepoznati grafički prikaz pojedinog broja, znamenku. Razumije da svaku brojevnu riječ, osim što izgovaramo drukčije, i pišemo drukčijom znamenkom. Na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju može povezivati određenu brojevnu riječ s pripadajućom znamenkom. Učenik postupno uočava i razumije da je svaka brojevna riječ i znamenka povezana s određenom količinom. U mogućnosti je spojiti brojevnu riječ, primjerice, »jedan«, s poznatim predmetom, primjerice, jednim autićem. Kad učenik usvoji sparivanje brojevne riječi ili znamenke s količinom konkretnih predmeta ili predmeta na slici, može se uvoditi i pojam količine prikazan točkama. Sad učenik razumije da se svaki broj može prikazati na različite načine. Sve ove matematičke vještine upoznavanja broja, brojevne riječi, znamenke, količine, osim na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju, učenik može učiti i spoznavati i u različitim situacijama svakodnevnog života, u različitim sportskim ili društvenim igrama i sl. Brojeve upisuje ili pokazuje i na brojevnoj crti kao jedan logičan niz. Brojevna crta može biti nacrtana na slici ili napravljena od konkretnih predmeta i materijala. U mogućnosti je upisati ili imenovati koji broj na brojevnoj crti nedostaje, brojiti pomoću brojevne crte, dopunjavati niz s brojevima na njoj od najmanjega do najvećeg i sl. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| B. Oblik i prostor | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV B.2.1. Učenik prepoznaje jednostavne obrasce. | – prepoznaje i imenuje različite predmete iz poznate okoline – prepoznaje jednostavne oblike predmeta iz poznate okoline – prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su konkretni predmeti složeni – prepoznaje jednostavni uzorak po kojem su elementi na slici složeni – slaže od konkretnih predmeta jednostavne oblike po vizualnom uzorku koji mu je zadan | – prepoznaje i slaže od konkretnih predmeta jednostavne oblike i/ili obrasce po vizualnom uzorku koji mu je zadan |
– slaže od konkretnih predmeta jednostavne obrasce i/ili uzorke koji su mu zadani – precrtava jednostavne likove i/ili oblike koji su mu zadani – precrtava jednostavne obrasce i/ili uzorke koji su mu zadani – prepoznaje zadani oblik i/ili obrazac između konkretnih predmeta | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje različitih, ali jednostavnih oblika predmeta iz poznate okoline – prepoznavanje jednostavnih uzoraka po kojemu su konkretni predmeti ili elementi na slici složeni – slaganje jednostavnih oblika i/ili obrazaca od konkretnih predmeta po zadanome vizualnom uzorku – precrtavanje jednostavnih oblika ili uzoraka koji su zadani na papiru ili kartici. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenika se upoznaje s različitim oblicima predmeta koji ga okružuju, kojima se svakodnevno koristi i koji su mu poznati. Naglašavaju mu se i pokazuju jednostavni oblici po kojima se predmeti razlikuju jedan od drugog. S pojmom kruga ga se upoznaje tako da mu se govori, naglašava i pokazuje u različitim svakodnevnim situacijama tijekom dana da su neki predmeti okrugli, primjerice, za vrijeme obroka – tanjur je okrugao, za vrijeme igre – lopta je okrugla, za vrijeme šetnje – prometni je znak okrugao i sl. Na jednak ga se način upoznaje s pojmovima kvadrat i trokut. Je li učenik razumio pojmove koji se odnose na oblik predmeta, može se provjeriti tijekom svakodnevnih aktivnosti u kojima sudjeluje, primjerice, tijekom pospremanja materijala kažemo učeniku da u određenu kutiju stavi sve okrugle predmete: lopte, kuglice, žetone i sl. Nakon toga mu se mogu dati zadatci na nastavnom listiću ili u digitalnom sadržaju da oboji određeni oblik ili da stavi jednake oblike jedan na drugi ili da ih poveže i sl. Učenika se upoznaje s različitim položajima predmeta u prostoru te s različitim jednostavnim obrascima i/ili uzorcima koje on, nakon što ih uoči i razumije, mora i složiti počevši od konkretnih predmeta. Zatim slaže, crta ili precrtava prema zadanome vizualnom uzorku. Kad je riječ o jednostavnim obrascima, učeniku se složi, primjerice, jednostavni obrazac ili oblik od štapića u bojama. Od učenika se najprije traži da složi takav oblik od istih predmeta, zatim da nacrta takav oblik gledajući u uzorak štapića, precrta zadani oblik koji mu je nacrtan na papiru ili složi u digitalnom sadržaju. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV B.2.2. Učenik određuje položaj predmeta u svojoj okolini u odnosu na bilo koju točku u prostoru. | – prepoznaje međusobne položaje predmeta ili osoba iz poznate okoline – prepoznaje položaj predmeta ili osobe koja se nalazi pokraj, ispred, iza, bliže, dalje u odnosu na bilo koju točku u prostoru | – prepoznaje i slaže od konkretnih predmeta jednostavne oblike i/ili obrasce po vizualnom uzorku koji mu je zadan |
– imenuje predmet ili osobu koja se nalazi pokraj, ispred, iza, bliže, dalje u odnosu na bilo koju točku u prostoru – imenuje položaj predmeta ili osobe u odnosu na bilo koju točku u prostoru (pokraj, ispred, iza, bliže, dalje) – prepoznaje položaj predmeta ili osobe koja se nalazi u, na, gore, dolje, ispod u odnosu na bilo koju točku u prostoru – imenuje predmet ili osobu koja se nalazi u, na, gore, dolje, ispod u odnosu na bilo koju točku u prostoru – imenuje položaj predmeta ili osobe u odnosu na bilo koju točku u prostoru (u, na, gore, dolje, ispod) | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ponavljanje položaja konkretnih predmeta ili osoba u poznatoj okolini, ali u odnosu na bilo koju točku u prostoru – proširivanje određivanja položaja konkretnih predmeta ili osoba s novim, ali još uvijek jednostavnim odnosima u prostoru – prepoznavanje i imenovanje položaja konkretnih predmeta ili osoba. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Nakon što je učenik usvojio određivanje i imenovanje nekih osnovnih položaja (pokraj, ispred, iza, bliže, dalje) predmeta i/ili osoba u poznatoj okolini u odnosu na vlastito tijelo, prelazi se na ponavljanje tih položaja, ali u odnosu na bilo koju točku u prostoru. Na primjerima ga se upoznaje s položajima predmeta i/ili osoba koje se nalaze pokraj, ispred, iza, bliže ili dalje u odnosu na njega, ali i na bilo koju drugu točku u prostoru. Tijekom svakodnevnih aktivnosti učenika se upoznaje i s drugim prijedlozima (u, na, gore, dolje, ispod) koji označavaju položaje u prostoru u odnosu na bilo koju točku u njemu. Na primjerima se objašnjava i pokazuje da se neki objekti, konkretni predmeti ili osobe nalaze u nečemu. Na jednak mu se način naglašava i pokazuje što je ili tko je na nečemu, položaj predmeta ili osobe koja se nalazi gore ili dolje u odnosu na nešto ili ispod nečega. Tijekom svakodnevnih aktivnosti, igre, osobne higijene, obroka i sl. poučava ga se o različitim položajima predmeta ili osoba u prostoru. Kod učenja položaja uvijek je važno naglašavati položaj koji učenika želimo poučiti, kao i jasno mu pokazati određeni položaj. Učenici imenuju određene položaje. Nakon toga će biti u mogućnosti imenovati određeni predmet ili osobu kad ga učitelj pita, primjerice, Što je u kutiji? moći će izvršiti nalog kada mu učitelj kaže Papir je ispod stola. Molim te, podigni ga. ili će moći imenovati određeni položaj kada ga učitelj pita, primjerice, Gdje se nalazi lopta? ili Gdje se nalazi Marko? Učenika se polako upoznaje i sa simbolima koji označavaju određeni položaj. Nakon toga može rješavati i zadatke sparivanja, povezivanja, stavljanja jednakog na jednako i sl. na nastavnim listićima ili u digitalnim sadržajima. Ako učenik usvoji ove jednostavne položaje objekata u svojoj okolini, oni se mogu i dalje proširivati i na ostale prijedloge kojima određujemo gdje je netko ili nešto. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| C. Mjerenje | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV C.2.1. Učenik sparuje mjeriva svojstva s jednostavnim nestandardnim mjerilima. | – prepoznaje jednostavna mjeriva svojstva – mjerivo svojstvo pridružuje nestandardnom mjerilu – mjeri nestandardnim mjerilom | – mjerivo svojstvo pridružuje nestandardnom mjerilu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje jednostavnih mjerivih svojstava – pridruživanje mjerivog svojstva određenom nestandardnom mjerilu – jednostavna mjerenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenika se upoznaje s jednostavnim mjerivim svojstvima u stvarnim, konkretnim i poznatim situacijama svakodnevnog života. Upoznaje ga se s duljinom dok, primjerice, posprema radno mjesto nakon obavljenih zadataka uspoređujući duljine olovaka: ova je olovka duža/kraća od druge, duže ćemo olovke staviti u stalak, a kraće u kutiju i sl. Upoznaje ga se s masom, primjerice, u igri s loptama različitih težina: ova je lopta teža i teško ju je baciti, a ova je lakša i lagano je bacamo. Učenika se upoznaje i s volumenom kao mjerivim svojstvom tijekom igre s vodom ulijevajući je u posudu ili prelijevajući je iz posude u posudu i sl. U ovoj fazi poučavanja nije važno da učenik imenuje mjeriva svojstva (duljinu, masu ili volumen), već samo da uoči i razumije razliku između pojmova dulje – kraće, teže – lakše, puno – prazno – jednako. Učeniku se pokazuje na praktičnim aktivnostima, u igri, pospremanju, sudjelovanju u izradi jednostavnih obroka ili napitaka i sličnim aktivnostima kako možemo mjeriti nestandardnim mjerilima jednostavna mjeriva svojstva. Je li nešto teško ili je lagano, možemo procijeniti vlastitom snagom tijekom, primjerice, aktivnosti nošenja: teška/lagana kutija i sl. Koliko je nešto dugačko, možemo procijeniti uspoređujući dva predmeta (duži i kraći) koji su jedan pokraj drugog ili mjereći korakom duljinu prostorije i duljinu kauča pa zaključujemo da je prostorija duža od kauča, palcem ili pedljem duljinu predmeta i sl. Je li čaša puna ili prazna, pokazuje se učeniku u konkretnoj situaciji tijekom ulijevanja ili prelijevanja tekućine. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA MV C.2.2. Učenik prepoznaje odnose u vremenu. | – prepoznaje doba dana – prati na vremenskoj crti dane u tjednu – prepoznaje pojmove jučer, danas, sutra – povezuje neke važne događaje u danu s dobom dana – povezuje neke važne događaje u tjednu s danom u tjednu i dobom dana – prati na vremenskoj crti mjesece u godini – prepoznaje pojmove prošli mjesec, sljedeći mjesec i ovaj mjesec | – prati na kalendaru vremena koji je danas dan, koji je trenutačno mjesec ili godišnje doba – povezuje svoje individualne aktivnosti s danom u tjednu i dobom dana |
– prati na vremenskoj crti godišnja doba – prepoznaje koje je godišnje doba prošlo, a koje slijedi – povezuje godišnje doba s mjesecom u godini – prepoznaje sat kao mjerni uređaj za vrijeme – povezuje neke važne događaje u danu s punim satom | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznaje doba dana i povezuje glavne aktivnosti uz određeno doba dana – prati na vremenskoj crti dane u tjednu i izdvaja današnji dan; povezuje neke važne događaje u tjednu uz dan u tjednu i/ili dan i doba dana – prati na vremenskoj crti mjesece u godini i izdvaja trenutačni mjesec, povezuje neke važne događaje za pojedini mjesec u godini – prati na vremenskoj crti godišnja doba i izdvaja trenutačno godišnje doba; povezuje neke važne događaje za pojedino godišnje doba – prepoznaje sat kao mjerni uređaj; povezuje neke važne događaje u danu s vremenom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik prepoznaje i razlikuje dan i noć. Poznaje da je dan vrijeme kad smo budni, kad obavljamo različite aktivnosti, a da noću spavamo. Učenik može uz vizualnu podršku i napravljenu vremensku crtu razumjeti i razlikovati i prijepodne i poslijepodne kao dijelove dana, što može povezivati s određenim aktivnostima ili događajima. Učenik na vremenskoj crti može pratiti dane u tjednu po redu. Uz primjerenu vizualnu podršku može pratiti koji su dani radni, a koji su neradni (vikend, praznici, blagdani). Imenuje redom dane u tjednu. Može označiti ili imenovati današnji dan te imenovati dan koji je prošao, koji je bio jučer i dan koji slijedi te dan koji će biti sutra. Može povezati svoje individualne aktivnosti (prikazane na karticama) s danom u tjednu i smjestiti ih na vremensku crtu uz određeni dan, ali i uz određeno doba dana. Učenik na vremenskoj crti može pratiti mjesece u godini po redu i godišnja doba. Imenuje ih redom. Može označiti ili imenovati trenutačni mjesec i godišnje doba te imenovati mjesec koji je prošao i mjesec koji slijedi te godišnje doba koje je prošlo i koje će doći. Može povezati neke sebi važne događaje (prikazane na karticama) s mjesecom u godini i godišnjim dobom te ih smjestiti na crtu vremena uz određeni mjesec i godišnje doba (primjerice, rođendan, Božić, odlazak na more). Na kalendaru učeniku može biti i vidljivo koji mjeseci pripadaju kojemu godišnjem dobu. Učenik prepoznaje sat kao mjerni uređaj za vrijeme. Pokazuju mu se različite vrste satova, ali za razumijevanje i pokazivanje vremena u ovoj se fazi poučavanja koristimo analognim satom na kojem možemo fizički pomicati i vrtjeti kazaljke i pokazivati položaje kazaljki te ih povezivati s učenikovim aktivnostima tijekom dana. Tako mu, primjerice, pokazujemo da je 8.00 kad počinje nastava, da je 12.00 kad idemo na ručak i da mama i tata dolaze po njega u 3 sata i sl. Učenik i sam može vrtjeti kazaljke na analognom satu te ih postavljati prema vizualnom modelu (obrascu) u položaje koji pokazuju vrijeme koje mu je u danu važno. Može se provesti aktivnost izrade vlastitog sata od papirnatih tanjura i sličnih materijala. Učenik nakon toga može rješavati zadatke koji su povezani s prepoznavanjem odnosa u vremenu na nastavnim listićima ili u digitalnom sadržaju u obliku sparivanja, stavljanja jednakog na jednako, povezivanja i sl. U početku se počinje s najvećim stupnjem podrške koja je pojedinom učeniku potrebna i s vremenom se ona smanjuje kako učenik postaje uspješniji u izvedbi zadatka. Cilj je povećati učenikovu samostalnost u izvršavanju zadataka ili aktivnosti koje su mu zadane. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Matematičke vještine u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Planiranjem i povezivanjem matematičkih vještina s drugim područjima kurikula, međupredmetnim temama i sadržajima ostalih predmeta te primjenom ovih vještina u svakodnevnom okružju, učenje i poučavanje matematičkih vještina u potpunosti zaokružuje svoju svrhu.
Matematičke se vještine uče i poučavaju na primjerima iz užega, poznatog okružja učenika, u aktivnostima koje mu olakšavaju razumijevanje, aktivnim sudjelovanjem i snalaženjem u jednostavnim situacijama svakodnevnog života.
Provedbom različitih aktivnosti o zdravlju, sportu, okolišu i drugim temama, učenici primjenjuju matematičke vještine. To pridonosi razvoju njihovih socijalnih vještina, osobnosti te otkrivanju njihove uloge u razredu, skupini i društvu. Tako se matematičke vještine prožimaju sa stvarnim životom, potiče se znatiželja i pozitivan stav prema učenju.
– Odgojno-obrazovni ishodi predmetnog kurikula Matematičke vještine povezani su sa svim predmetnim kurikulima i međupredmetnim temama.
– U kurikulu Izobrazba u obavljanju poslova poveznica su različite tvorevine i njihova upotreba, svojstva materijala i njihova namjena te svijest o količinama i vrijednostima proizvoda. U kurikulu Jezik i komunikacija poveznica su jezično izražavanje i komunikacija. Svladavanje pojedinih ishoda i primjena matematičkih vještina jasno se objašnjava i pokazuje upotrebom i korištenjem konkretnim, poznatim predmetima iz svakodnevnog okružja te sudjelovanjem u svakodnevnim, poznatim situacijama. Tako se razvijaju prije svega komunikacijske vještine prilagođene različitim situacijama. Prilikom objašnjavanja pojmova tijekom različitih svakodnevnih, poznatih situacija i aktivnosti, radi se na prepoznavanju, uočavanju i imenovanju različitih predmeta, na uspoređivanju i izdvajanju predmeta prema zadanim svojstvima i tako se usvajaju pojmovi važni za matematičke sadržaje. Likovna i Glazbena kultura poveznicu imaju u elementima likovnog jezika: crti, boji, nizu, kontrastu, kao i u konceptu prostora i prostornog oblikovanja te ritmu. Osnove informatike i Matematičke vještine usko su povezane u većem dijelu kurikula korištenjem aplikacijama na tabletu/računalu. U kurikulu Socijalne vještine poveznica su razvijanje vještina suradnje u igri i nastavnim aktivnostima te razvijanje radnih navika. U kurikulu Tjelesne i zdravstvene kulture poveznica su oblik, položaj, vrijeme i brzina. Razvijanjem prostornog mišljenja i vizualizacije učenici razumijevaju svijet i prostor u kojemu žive, što pridonosi njihovoj koordinaciji i motoričkim vještinama. U kurikulu Vještina svakodnevnog života poveznica su obavljanje jednostavne kupnje i pripremanje jednostavnih napitaka i obroka.
– Snažna i neraskidiva veza nastavnog predmeta Matematičke vještine s drugim područjima, međupredmetnim temama i predmetima kurikula pridonosi izgradnji temeljnih kompetencija osobe koja će primjenjivati matematičke vještine u različitim područjima svojeg života.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Matematičke vještine organizira se prema zadanim odgojno-obrazovnim ciljevima i ishodima učenja od 7. do 15. godine života. Matematičke vještine kontinuirano se razvijaju stalnim preplitanjem matematičkih procesa i organizacijskih područja. Učenje i poučavanje matematičkih vještina učenicima pruža znanje i iskustvo potrebno za lakše razumijevanje svakodnevnih aktivnosti i situacija u kojima sudjeluju.
Učenici se s osnovnim matematičkim vještinama susreću već u najranijoj dobi. Dobro strukturiran i pravilno metodički osmišljen i vođen nastavni proces temelji se upravo na ranim iskustvima i spoznajama učenika. Temelj za izgradnju osnovnih matematičkih kompetencija su vođeno promatranje, poticanje razvoja motoričkih i perceptivnih sposobnosti te imenovanje svega što nas okružuje. Učenik se kreće kroz prostor, promatra svijet oko sebe, uočava oblike, boje, međusobne položaje objekata, veličine i količinu, uspoređuje količinu, premeće i slaže različite predmete. Osim neposrednog iskustva, važno je stalno poticati i usmjeravati učenika, osvješćivati mu i imenovati odnose u prostoru, odnose između predmeta te svojstva predmeta.
Polazeći od konkretnoga, zornog, grade se osnovna matematička znanja i vještine. Okružje u kojem je učenik motiviran za učenje, postiže se odabirom aktivnosti koje su u skladu s njegovim interesima i sposobnostima. Proces edukacijsko-rehabilitacijske procjene, koja neminovno prethodi procesu poučavanja i na njega se nadovezuje, osigurava učitelju informacije o učenikovim odgojno-obrazovnim potrebama, interesima, jakim i slabim stranama te ostalim čimbenicima koji utječu na odabir odgovarajućih strategija podrške. Učenici s poremećajem iz spektra autizma trebaju stalnu podršku u stjecanju iskustva predmatematičkih i matematičkih vještina. Pri odabiru primjerenog oblika prilagodbe za pojedinog učenika s poremećajem iz spektra autizma valja voditi računa o individualnim potrebama učenika i posebnostima koje proizlaze iz samog poremećaja. Pri odabiru postupaka prilagođivanja moguće je prilagoditi nastavne sadržaje, ciljeve i ishode, kao i vrijeme usvajanja ili rada na zadatku, količinu pojmova, strategije i metode poučavanja i slično.
Ishodi određeni kurikulom nastavnog predmeta Matematičke vještine za učenike s poremećajem iz spektra autizma ne ostvaruju se nužno onim redoslijedom kojim su navedeni u pojedinoj dobnoj skupini. Važno je da se prvo usvoje predmatematičke vještine koje su preduvjet za formiranje daljnjih pojmova i koncepata. U radu se slijedi načelo postupnosti: od poznatoga prema nepoznatom, od lakšega prema težem te od većega stupnja podrške prema manjem. S druge strane, ako znanja i vještine povezane s određenim ishodom nisu ostvarene na zadovoljavajućoj razini, to će onemogućiti stjecanje novih znanja i vještina. Zato je neophodno odabrati takve sadržaje, metode, oblike i aktivnosti koje će omogućiti učenicima da u skladu sa svojim odgojno-obrazovnim potrebama usvoje znanja i vještine definirane određenim ishodom, što bi odgovaralo načelu individualizacije – prilagođivanje usvajanja matematičkih vještina mogućnostima svakog učenika.
Uloga učitelja
Uloga učitelja u radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma jest odabrati i primijeniti prilagodbe postupaka učenja i poučavanja koji će omogućiti učenicima aktivno sudjelovanje u procesu učenja i poučavanja i razvoj kompetencija ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda. Prilagodbe se odabiru u skladu s razvojnom razinom i učenikovim odgojno-obrazovnim potrebama utvrđenima na temelju stručne edukacijsko-rehabilitacijske procjene. Učitelj određuje aktivnosti i sadržaje, metode i oblike rada, postiže poticajno okružje te vodi i usmjerava učenika pružanjem primjerene podrške. Organizira odgojno-obrazovni proces koji uključuje različite metode, tehnike poučavanja i stilove učenja te izbor sadržaja primjeren učenikovim razvojnim sposobnostima. Stvara strukturirane situacije važne za opetovano ponavljanje usvojenih matematičkih vještina i vježbanje novih u poznatoj, ali i široj okolini.
Uloga je učitelja osigurati pomoć i podršku pri učenju, a ta pomoć i podrška smanjuju se sve većom samostalnošću učenika u učenju, dok u konačnici njegovo učenje ne postane u što većoj mjeri samostalno i samokontrolirano. Učitelj odabire poticaje i izvore koji će učeniku omogućiti razumijevanje osnovnih matematičkih koncepata. Povezujući svakodnevne životne situacije i aktivnosti koje su učeniku poznate i bliske s njegovim iskustvom, naglašava važnost usvajanja i razvijanja matematičkih vještina. Učitelj nudi i osmišljava didaktička sredstva koja podupiru učenikove vještine i znanja u području matematičkih vještina. Kontinuirano prati učenikov napredak te prilagođuje metode rada i svoje postupke tijekom cjelokupnog procesa poučavanja radi usvajanja što više nastavnog sadržaja predmetnog kurikula.
Materijali i izvori
Prvi susret učenika s matematičkim pojmovima i konceptima mora biti u izvornoj stvarnosti. Osnovne predmatematičke i matematičke pojmove i koncepte uočava i usvaja upravo promatranjem i služenjem predmetima iz neposredne, poznate, svakodnevne okoline. Tek nakon toga se prelazi na rad s različitim didaktičkim sredstvima, primjerice, kockama za građenje, modelima geometrijskih tijela i likova, abakusom i slično. Koriste se i radnim listovima, različitim vježbenicama koje odgovaraju učenikovim potrebama i nastavnom sadržaju. Pritom učitelj ima ulogu odabrati i prilagoditi materijale koji će odgovarati učenikovim potrebama i optimalno omogućiti razumijevanje sadržaja i njegovu primjenu u svakodnevnim situacijama. Pod prilagodbom materijala podrazumijeva se grafičko, jezično i sadržajno (pre)oblikovanje teksta, korištenje vizualnom podrškom u obliku simbola i sl., a prema potrebi i uvođenje potpomognute komunikacije (primjerice, grafički simboli, manualni znakovi ili uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije) ili uporaba asistivne tehnologije koja podrazumijeva široki raspon tehnoloških sredstava kojima se podupire proces učenja. Postoji i niz aplikacija koje su namijenjene uvježbavanju matematičkih pojmova, a primjerene su i učenicima s teškoćama (primjerice, Matematička igraonica, Domino brojalica, Matematički vrtuljak). Naročito su važne svakodnevne, učeniku poznate situacije i aktivnosti tijekom kojih mogu lakše i brže usvojiti osnovna predmatematička i matematička znanja i vještine kao što su izdvajanje predmeta po boji i/ili obliku, prepoznavanje jednostavnih uzoraka, povezivanje brojevne riječi koju čuje i/ili izgovara sa znamenkom na slici, prebrojavanje, pridruživanje broja količini.
Okružje
Da bi učenje i poučavanje bilo poticajno i učinkovito, treba postići takvo okružje koje kod učenika pobuđuje znatiželju, osigurava veću usredotočenost na poučavanje, motivira ga za sudjelovanje u različitim poznatim aktivnostima i situacijama, što na kraju rezultira postizanjem boljeg uspjeha. Važno je da okružje bude dobro organizirano, pažljivo i detaljno strukturirano, bez suvišnih i ometajućih detalja, podržavajuće i ugodno za sve učenike. U takvu se okružju njeguje različitost, poštuju osobne snage i slabosti. Potiče se razvoj kognitivnih, socioemocionalnih i stvaralačkih sposobnosti. Poučavanje i učenje matematičkih vještina odvija se i u učionici i na izvanučioničnoj nastavi. U učionici je važna čvrsta strukturirana vizualna podrška koja omogućuje učenicima s poremećajem iz spektra autizma razumijevanje slijeda događaja, predvidljivost, sigurnost, poštovanje potrebe za rutinom te u konačnici osigurava uspješnost učenika. Za učenike s poremećajem iz spektra autizma važno je i učenje i poučavanje izvan učionice, u prirodnom okružju za koje je poznato da djeluje umirujuće, potiče sva osjetila, sva područja razvoja i zadovoljava sve stilove učenja jednostavnim, praktičnim načinima. Učitelj treba tražiti i iskoristiti svaku priliku da omogući učenicima u svakodnevnim aktivnostima primjenu znanja i vještina stečenih na nastavi Matematičkih vještina.
Određeno vrijeme
Kod odabira aktivnosti koje se planiraju provoditi, a koje proizlaze iz organizacijskih područja nastavnog predmeta Matematičke vještine, važan je čimbenik i vremenski interval. U radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma važno je da učitelj pravilno procijeni vrijeme potrebno za usvajanje pojedinih sadržaja da bi se zadržala pažnja i koncentracija te da se izbjegne preopterećenost učenika. S obzirom na to da se poučavanje odvija na različitim razinama i uz različite stupnjeve podrške, važno je da se osigura onoliko vremena za ostvarenje ishoda koliko je svakom učeniku potrebno. S obzirom na potrebu višekratnog ponavljanja sadržaja, nužno je osigurati svrhovitu promjenu aktivnosti te obratiti pažnju na njezino trajanje da bi se zadržala pažnja, ali i ostvario cilj provedbe aktivnosti. Učitelj tijekom planiranja (godišnjega, mjesečnog, dnevnog) mora predvidjeti optimalan broj sati vježbanja i ponavljanja određenih nastavnih sadržaja.
Grupiranje učenika
Učenici s poremećajem iz spektra autizma grupirani su u manje odgojno-obrazovne skupine prema kronološkoj dobi. Da bi rezultati učenja i poučavanja bili optimalni, odgojno-obrazovni rad ostvaruje se individualnim radom kad se učenika izdvaja iz skupine, individualnim radom s učenikom u skupini, radom u paru te grupnim radom. Učitelj organizira nastavni sat na onaj način koji će svim učenicima osigurati poticajno okružje za usvajanje vještina i smanjiti pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Zbog posebnosti učenika s poremećajem iz spektra autizma najbolji rezultati prilikom učenja i poučavanja postižu se tijekom individualnog rada, što se posebno odnosi na učenike mlađe kronološke dobi, međutim učenike je potrebno primjereno poticati i postupno uvoditi i u rad u paru i grupni rad. Učitelj je dužan sve zajedničke aktivnosti, svaki oblik grupnog rada detaljno i kvalitetno isplanirati, imati jasno definiran i postavljen cilj te pratiti napredak učenika pojedinačno, kao i cijele odgojno-obrazovne skupine.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Svrha vrednovanja jest praćenje učenikova napredovanja, poticanje razumijevanja te primjena vještina u novim životnim situacijama. Učiteljima i roditeljima pruža kontinuirane, pravodobne i kvalitetne informacije o učenikovu napredovanju, daje informacije o kvaliteti poučavanja i podatke za planiranje individualiziranih kurikula.
Vrednovanje u nastavnom predmetu Matematičke vještine pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem i obradom podataka o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda određenih kurikulom. Sastavni je dio procesa učenja i poučavanja koje daje obavijest o razini usvojenosti osnovnih matematičkih znanja i vještina.
Da bi se vidjelo na kojoj su razini učenikove razvojne sposobnosti za usvajanje matematičkih vještina, s kojim matematičkim (pred)vještinama treba početi poučavanje, koje su prilagodbe potrebne za svakog učenika, važno je opažanje i početna procjena koja se provodi strukturiranim upitnicima i obrascima na početku nastavne godine. Provode je učitelji, ostali stručnjaci (stručni suradnici, terapeuti) uključeni u neposredan rad s učenicima s poremećajem iz spektra autizma i roditelji/skrbnici učenika. Na osnovi rezultata početne procjene sastavlja se individualizirani odgojno-obrazovni program.
Na kraju nastavne godine donosi se završna procjena na osnovi svih informacija koje su se bilježile u individualiziranom odgojno-obrazovnom programu tijekom poučavanja i na osnovi ostvarenja odgojno-obrazovnih ishoda. Završna se procjena radi istim obrascima korištenim u početnoj procjeni, a usporedbom rezultata na početku i na kraju nastavne godine dobivaju se informacije o učenikovu napretku, o onom što je učenik usvojio i može li se u poučavanju matematičkih vještina prijeći na višu razinu. Na osnovi tih informacija piše se i završno mišljenje o učeniku u kojem je jasno vidljivo koliko je učenik napredovao u učenju i razumijevanju pojedine matematičke vještine, može li je primijeniti u nekoj poznatoj životnoj situaciji i uz koju razinu podrške. Također je vidljiv i uložen trud pojedinog učenika, njegovo sudjelovanje, suradnja, motivacija i interesi.
Na temelju procjena na početku i na kraju nastavne godine donosi se zaključna ocjena.
Suvremenim pristupom vrednovanje treba biti instrument unaprjeđenja učenikova napretka, kao i poučavanja učitelja i cijeloga odgojno-obrazovnoga sustava. Stoga ono zahtijeva odgovornost svih sudionika procesa.
Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Matematičke vještine proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima nastavnim područjima: brojevi, oblik i prostor te mjerenje. Sastavnice vrednovanja jesu:
– usvojenost znanja i vještina
– matematička komunikacija.
Usvojenost znanja vrednuje se na onoj kognitivnoj razini koja je određena individualiziranim kurikulom svakog učenika. Uspješnost u primjeni vještina ogleda se i procjenjuje u mogućnosti izvođenja matematičkih aktivnosti na poučavan način sukladan učenikovim spoznajnim i psihomotoričkim mogućnostima. Ovladanost matematičkim znanjima i vještinama podrazumijeva mogućnost primjene naučenog na učeniku primjerenoj razini.
Matematička komunikacija sastavni je dio usvajanja matematičkih znanja i vještina i odnosi se na razumijevanje matematičkih pojmova potrebnih za iskazivanje usvojenih matematičkih sadržaja na razini koja je odgovarajuća učeniku.
Predmetni kurikul Matematičke vještine obuhvaća tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje odvija se tijekom učenja i poučavanja. Odnosi se na proces prikupljanja informacija i dokaza o procesu učenja te na interpretaciji tih informacija i dokaza. U procesu vrednovanja za učenje najčešće se primjenjuju metode kao što su zabilješke, učeničke mape, opažanja učenika tijekom individualnoga rada ili rada u skupinama.
Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na učenikov napredak, stoga se trenutačna postignuća svakog učenika uspoređuju s njegovim prethodnim postignućima usmjerujući se na napredovanje koje je učenik ostvario u odnosu na postavljene odgojno-obrazovne ishode (kriterijsko vrednovanje).
Učiteljima vrednovanje za učenje pomaže u prikupljanju informacija o početnim znanjima i iskustvima učenika, eventualnim miskoncepcijama, stilovima učenja učenika, o razinama usvojenosti znanja, motivaciji za učenje, postavljanju ciljeva i planiranju poučavanja u skladu s učenikovim potrebama, dobivanju uvida u učinkovitost vlastita rada, učinkovitijem planiranju i stalnom unaprjeđenju procesa poučavanja.
Učenicima vrednovanje za učenje pomaže da postanu svjesni koliko učinkovito uče, unaprjeđuju kompetenciju učiti kako učiti postavljanjem svojih ciljeva učenja i razvijanjem vještina, imaju bolja postignuća jer primaju česte povratne informacije koliko napreduju i koliko učinkovito uče, razvijaju motivaciju za učenje, samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje temelji se na ideji da učenici vrednovanjem uče. Ono podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz učiteljevu podršku da bi se maksimalno poticao razvoj učenikova samostalnog pristupa učenju.
Kad se učenik i samostalno uključi u proces vrednovanja, on će im vjerojatno biti manje stresan i rizičan. Vrednovanje kao učenje jest oblik partnerstva učenika i učitelja u kojem je učenik aktivan i odgovaran nositelj vlastitog učenja i vrednovanja, a učitelj stvara uvjete za učenje i prema potrebi ga usmjerava. Učitelj pomaže učeniku razumjeti kriterije za samovrednovanje, vodi proces samorefleksije i pomaže pri donošenju odluke kako unaprijediti učenje. S obzirom na svrhu ove vrste vrednovanja, povratnu informaciju kod vrednovanja kao učenja daju učenik, drugi učenici, a u manjoj mjeri i učitelj.
Učiteljima vrednovanje kao učenje pomaže u podjeli odgovornosti za učenje između učitelja i učenika, dobivanju uvida u učenikovo razmišljanje pri analizi i vrednovanju procesa učenja, kreiranju učinkovitijeg poučavanja jer učenici postaju samostalniji i motiviraniji.
Učenicima vrednovanje kao učenje pomaže da shvate da je vrednovanje alat za vlastito praćenje učenja i da razumiju na kojoj se razini učenja nalaze tako da sebi i učitelju daju jednostavnu povratnu informaciju, primjerice, razumio sam, trebam još malo učiti ili nisam razumio, razvijaju vještinu upravljanja svojim učenjem, postavljanja vlastitih ciljeva i razvijanja vještine samovrednovanja i vršnjačkoga vrednovanja potrebnih za postizanje tih ciljeva.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje naučenog jest provjera ostvarenosti planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira opisnom ocjenom. Podrazumijeva vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razinu usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sinteze. U nastavnom predmetu Matematičke vještine sljedeći su oblici vrednovanja: ciljne aktivnosti ili situacije u kojima učenik primjenjuje usvojenu vještinu, zadatci zatvorenog tipa, učeničke mape i sl. Vrednovanje se provodi prema potrebi i planu u skladu s individualnim osobitostima učenika.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
LIKOVNA I GLAZBENA KULTURA
A. Svrha i opis predmeta likovna kultura
Svrha nastavnog predmeta Likovna kultura sustavno je odgajanje opažaja i određenih aspekata kreativnog mišljenja. Njime učenik razvija psihomotoričke i kognitivne sposobnosti te obogaćuje sliku o sebi i o svijetu u kojemu živi. Izražavajući se različitim likovnim i vizualnim tehnikama, učenik se koristiti vizualnim medijem kao posrednikom za komunikaciju i interakciju s okolnom te emocionalnom regulacijom. Praktičnim radom usvaja radne navike, likovnu i vizualnu pismenost, aktivira više osjetila radi percepcije svijeta oko sebe.
Učenik se upoznaje s različitim područjima likovnih i vizualnih umjetnosti (crtežom, slikarstvom, skulpturom, grafikom, dizajnom, arhitekturom i urbanizmom, fotografijom, filmom, stripom, primijenjenom umjetnošću i suvremenom umjetničkom praksom) te s raznovrsnim načinima vizualne komunikacije koja je od presudne važnosti za napredak učenika s poremećajem iz spektra autizma i s drugim nastavnim područjima. Vizualna okolina i djela likovne umjetnosti polazište su za senzorno istraživanje, asocijativni i emocionalni doživljaj, upoznavanje likovnog jezika te su poticaj za izražavanje i komunikaciju. Sustavnim odgajanjem percepcije taktilnih i vizualnih podražaja potiče se svjesno i aktivno doživljavanje. Primjenjuju se tradicionalni likovni materijali i postupci te suvremeni vizualni mediji i koncepti.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenik će moći:
1. stvarati i izražavati se intuitivnim korištenjem likovnim jezikom radi razvoja individualnog izraza, kreativnosti, produktivnosti i emocionalne regulacije sukladno razvojnim osobitostima te vlastitim sklonostima
2. razviti psihomotoričke i kognitivne vještine upoznavanjem i upotrebom različitih materijala, postupaka i medija
3. razviti mišljenje, stavove i vrijednosti odgajanjem vizualnog opažaja te poticanjem istraživačkog odnosa prema vizualnoj okolini i likovnom stvaralaštvu
4. razviti komunikacijske i socijalne kompetencije sudjelovanjem u umjetničkim događanjima i aktivnostima kulturnih ustanova.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Poučavanje putem vizualne okoline i umjetnosti uvelike pridonosi cjelovitu razvoju učenika njegovanjem i poticanjem triju osnovnih područja ljudske osobnosti i aktivnosti: psihomotoričkoga (djelatnoga), afektivnog (osjećajnoga) i kognitivnog (spoznajnoga). Ta se integracija temeljnih odgojno-obrazovnih kategorija zrcali i u podjeli predmetnih područja (ključnih koncepata) koja čine gradivnu strukturu nastavnog predmeta Likovna kultura:
A. Stvaralaštvo i produktivnost
U središtu učenja i poučavanja nastavnog predmeta Likovna kultura jest stvaralački (kreativni) proces. Koristeći se različitim likovnim materijalima, tehnikama, alatima, medijima, likovnim/vizualnim jezikom i umjetničkim konceptima, učenik izražava svoje ideje, misli, osjećaje, vrijednosti i stavove nudeći vlastita intuitivna likovna rješenja. Učenik istražuje okolinu svim osjetilima i promišlja pritom razvijajući niz emocionalnih, psihomotoričkih i intelektualnih vještina; upoznaje se s različitim pristupima i viđenjima stvarnosti.
B. Doživljaj
Predmetno područje doživljaj naglasak stavlja na sustavnom odgajanju opažaja. Učenik istražuje i doživljava vizualnu okolinu i umjetnička djela emocionalnim, asocijativnim, spoznajnim i stvaralačkim pristupom. To pridonosi razvoju percepcije, kreativnosti i komunikacijskih vještina kao trajnih vrijednosti. Učenik stječe kompetencije koje mu pomažu pri selekciji velike količine vizualnih informacija koje prima novomedijskom tehnologijom. Učenika se potiče na izražavanje stavova o vizualnoj okolini i umjetničkim djelima.
C. Umjetnost u kontekstu
Temelj predmetnog područja umjetnost u kontekstu jest povezivanje likovne umjetnosti i stvaralaštva s drugim iskustvima iz vlastitog života i života zajednice. Organiziranjem različitih stvaralačkih odgojno-obrazovnih aktivnosti potiče se povezivanje s umjetničkim i kulturnim zajednicama i ustanovama.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Likovna kultura organizira se kao niz manjih ili većih cjelina povezanih s temom. Za svako obrazovno razdoblje obvezne su četiri teme. Učitelj samostalno određuje sadržaje za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda kojima će obraditi temu (likovni jezik, tehnike, motivi i metode). Količina sadržaja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda planira se u skladu s individualnim potrebama učenika i škole pa se opseg obveznih sadržaja prilagođuje. Odabirući temu, učitelj odabire okvir unutar kojeg se učenik bavi određenim problemima, istražuje ih i interpretira likovnim i vizualnim radovima. Temama se povezuju sadržaji ishoda nastavnog predmeta Likovna kultura s ostalim predmetima, međupredmetnim temama i iskustvima iz svakodnevnog života. Tematske cjeline planiraju se kao projekti ili kao nekoliko nastavnih sati povezanih zajedničkim kontekstom. Učitelji sami odlučuju o trajanju cjelina, broju izvedenih likovnih ili vizualnih radova te načinu na koji se izvodi zaključni dio cjeline. Organizacija učenja i poučavanja u projektnim ili kontekstnim cjelinama omogućuje istodobno ostvarivanje svih ishoda koji se međusobno dopunjuju.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
Teme:
Ja: Učenik istražuje načine izražavanja emocija te mogućnosti komunikacije pomoću likovnog izraza; razlikuje pozitivne i negativne emocije te mogućnosti komunikacije vlastitih misli i potreba upotrebom likovnih i vizualnih medija.
Zajednica: Učenik istražuje zajednicu u užem smislu te svoje mjesto u njoj, obitelj, vršnjake i međuvršnjačke odnose, tradicijske običaje.
Svijet oko mene: Učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno okružje različitim osjetilima (biljni i životinjski svijet, promjene u prirodi, prostor u kojem boravi); uočava detalje, boje, površine, odnose veličina i oblika, ritma, građe oblika itd.
Umjetnost: Učenik igrom istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje, glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.1.1. Učenik prepoznaje umjetnost kao način komunikacije i odgovara na različite poticaje likovnim izražavanjem. | – opaža motive u svojoj okolini – sudjeluje u kreativnoj igri – iskazuje svoje emocije i iskustva | – likovno se izražava primjenjujući jednostavnu likovnu sintaksu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slobodno ostavljanje traga na podlozi – točke i crte – duge i kratke crte – tanke i debele crte – ravne i zaobljene crte – grupiranje crta – slobodno bojenje površina – razlikovanje i sparivanje čistih boja – bojenje površina zadanih oblika (popunjavanje) – nizanje likova i boja na plohi (ritam) – geometrijski likovi na plohi – odnosi likova na plohi – oblikovanje jednostavnih površina utiskivanjem i nabiranjem – oblikovanje (modeliranje) geometrijskih tijela (kugla, valjak) – povezivanje nekoliko geometrijskih tijela u cjelinu – prikaz jednostavnog lika na plohi – prikaz dvaju likova u međusobnom odnosu – modeliranje slobodnih trodimenzijskih oblika u prostoru. Poticaj za likovno i vizualno izražavanje učenika mogu biti: – osobni sadržaji (osjećaji, misli i iskustva učenika) – sadržaji likovne i vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja (glazba, pokret/ples, priča) – sadržaji iz svakodnevnog života. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se obrađuju u sklopu zadanih tema, a poticaji su motivi i iskustva bliski učeniku – učenika se potiče na likovno vizualno i taktilno istraživanje vođenom kreativnom igrom u kojoj spontano reagira i nudi intuitivna rješenja na zadani poticaj – redoslijed sadržaja nije zadan, no preporučuje se da se učenik sa sadržajima postupno upoznaje i uz česta ponavljanja počevši od variranja oblika prema stvaranju odnosa među njima, tj. jednostavne sintakse – pri likovnom izražavanju motivi se mogu interpretirati simbolički, vođeni onomatopejom, pričanjem priča, uz podršku vizualnih materijala i slično (slikovna podrška) – učenika se potiče na korištenje stvaralačkim procesom kao načinom komunikacije vlastitih emocija te na emocionalnu regulaciju likovnim izražavanjem. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.1.2. Učenik se koristi različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima u likovnom izražavanju. | – istražuje i uvježbava rad u različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima te se postupno osamostaljuje u njihovoj primjeni pri likovnom izražavanju | – koristi se osnovnim izražajnim mogućnostima medija, likovnih materijala i postupaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se sljedećim likovnim materijalima i tehnikama: crtačkim (olovka, drvene bojice, ugljen, kreda, flomaster, tuš i drvce), slikarskim (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomasteri), prostorno-plastičkim (glina, glinamol, kinetički pijesak), ostalim materijalima pogodnim za trodimenzijsko oblikovanje (kartonska ambalaža, drveni elementi i sl.), grafičkim (kartonski tisak) – učenik upoznaje i koristi se dostupnim digitalnim alatima radi likovnoga i vizualnog izražavanja – učenik uvježbava: pravilni hvat, kontrolu pritiska, regulaciju pokreta ruke (na mikrorazini i makrorazini), kontrolu debljine linije, kontrolu popune pri bojenju, usvajanje pravilnog redoslijeda postupaka pri nanošenju boje na podlogu, trganje papira, nanošenje ljepila na podlogu, miješanje gline, oduzimanje i dodavanje gline, oblikovanje (modeliranje) jednostavnih trodimenzijskih oblika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih sadržaja: – ishod PP SKA LK A.1.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.1.1. – naglasak je na upoznavanju tehnika i postupaka kojima se razvijaju vještine fine motorike (pokretljivost šake i prstiju; regulacija snage pritiska, otiska i stiska; koordinacija oko – ruka; koordinacija šake i prstiju; spretnost i brzina), senzorne integracije (regulacija senzornih podražaja s naglaskom na vizualne i taktilne podražaje) – učenici se mogu koristiti i drugim dostupnim materijalima i tehnikama ovisno o sposobnostima učenika i učiteljevoj procjeni | ||
– preporučuje se umjerenost pri upotrebi digitalnih alata u ovoj razvojnoj fazi, sukladno individualnim osobinama i interesima učenika (i medijima kojima se češće koriste u komunikaciji); koriste se jednostavnim digitalnim alatima za crtanje (kontrola pokreta i pritiska, regulacija pokreta ruke, odabir boja) – ovladavanje medijima, likovnim materijalima i alatima potiče se u kreativnoj igri i čestim ponavljanjem; učenik se privikava na njihovo korištenje u skladu s individualnim osobitostima. | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK B.1.1. Učenik izražava doživljaj likovnog djela i doživljaj stvaranja. | – prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima – izražava doživljaj promatranog djela i doživljaj stvaranja – koristi se stvaralačkim procesom kao načinom izražavanja emocija | – prepoznaje u djelu pojedine motive koje može povezati sa svakodnevnim iskustvima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SKA LK A.1.1. te se tako i vrednuje – učenik se upoznaje s umjetničkim djelima u kreativnoj igri i zadatcima usmjerenog opažanja i, gdje je moguće, istraživanju različitim senzornim sustavima. Pažnja se usmjerava na likovne sadržaje (likovni jezik) i motive iz svakodnevnog života koje učenik može prepoznati. – način izražavanja ovisi o načinu na koji učenik komunicira (od spontane geste, komunikacije razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije pomoću asistivne tehnologije). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK B.1.2. Učenik prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – prepoznaje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojem likovnom radu | – prepoznaje najmanje dvije vizualne osobine promatranih oblika – prepoznaje jednostavne odnose među oblicima u poznatom kontekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje osobina oblika: malo, veliko, ravno, zakrivljeno, svijetlo, tamno, meko, tvrdo, hrapavo, glatko – prepoznavanje odnosa među oblicima: iznad, ispod, unutar, izvan, ispred, iza, ponavljanje, nizanje (redanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SKA LK B.1.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.1.1. te aktivnostima ishoda PP SKA LK B.1.1. – učenik istražuje vizualnu okolinu i umjetnička djela usmjerenim opažanjem i istraživanjem različitim senzornim sustavima. Kreativnom igrom učeniku se skreće pažnja na vizualne i taktilne osobine oblika te njihove međuodnose. Isti se pojmovi često ponavljaju u različitim primjerima. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK C.1.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u organizirane aktivnosti radi upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – posjet spomenicima kulturne baštine – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ovaj ishod može se realizirati i u izvanškolskim aktivnostima u suradnji s umjetničkim udrugama i institucijama. Učenik se u projektnim i izvanškolskim aktivnostima upoznaje s lokalnom zajednicom radi socijalizacije i afirmacije. Učenik tako upoznaje i komunicira sa svojom okolinom, osamostaljuje se i primjerenim aktivnostima jača svoju toleranciju na podražaje iz okoline. Tako se njeguje suradnja s vršnjacima uključenima u redoviti obrazovni sustav, učenik upoznaje umjetnike i svojim sudjelovanjem ostavlja pozitivan trag u lokalnoj zajednici. Učenika se postupno upoznaje s muzejskim i galerijskim prostorima, u dogovoru s kustosima ili muzejskim pedagozima. | ||
1. slika: Struktura nastavnog predmeta
(odnosi i preklapanje predmetnih područja) Likovna kultura u prvom razdoblju učenja i poučavanja
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
Teme:
Ja: Učenik istražuje načine izražavanja emocija te mogućnosti komunikacije likovnim izrazom; razlikuje veći broja emocija te mogućnosti komunikacije vlastitih misli i potreba upotrebom likovnih i vizualnih medija.
Zajednica: Učenik istražuje zajednicu u širem smislu te svoje mjesto u njoj, vlastiti identitet i pripadnost skupini, širu obitelj, vršnjake i međuvršnjačke odnose, zanimanja ljudi, tradicijske običaje i predmete.
Svijet oko mene: Učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno i šire okružje, povezanost oblikovanja prostora s njegovom namjenom, vizualnu signalizaciju (prometne znakove i piktograme), prirodna obilježja mjesta (šuma, vode u prirodi, parkovi, livade…), biljni i životinjski svijet zavičaja, promjene u prirodi; uočava odnose među oblicima i njihovu građu.
Umjetnost: Učenik igrom istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje, glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.2.1. Učenik likovnim i vizualnim izražavanjem interpretira različite sadržaje. | – opaža motive u svojoj okolini – sudjeluje u kreativnoj igri – iskazuje svoje emocije i iskustva – u likovnim radovima povezuje više motiva u cjelinu | – interpretira različite sadržaje koristeći se jednostavnom likovnom sintaksom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – točke i crte – razlikovanje crta (tok, karakter, značenje) – prepoznavanje čistih boja – miješanje boja (mehaničko, optičko) – asocijativnost i simbolika boja – pravilno miješanje boja kistom na paleti, određivanje omjera i gustoće boje – kontrasti boja (toplo – hladno, svijetlo – tamno) – geometrijski i slobodni likovi na plohi – grupiranje likova na plohi – ritam mrlja, ploha, boja i tijela – oblikovanje različitih vrsta površina (utiskivanjem, nabiranjem, udubljivanjem, kapanjem) – modeliranje geometrijskih tijela (kugla, valjak) – modeliranje slobodnih trodimenzijskih oblika u prostoru – odnosi oblika i veličina, ploha i tijela – odnosi veličina: veće, manje, jednako (proporcije tijela) – oblikovanje jednostavnih uporabnih predmeta – povezivanje nekoliko geometrijskih tijela u cjelinu – prikaz dvaju likova u međusobnom odnosu – oblikovanje (modeliranje) veće i manje figure u međusobnom odnosu – smještaj: iznad, ispod, gore, dolje, između, unutar, izvan (kompozicija). Poticaji za likovno i vizualno izražavanje učenika mogu biti: – osobni sadržaji (osjećaji, misli, iskustva, vrijednosti i stavovi) – sadržaji likovne/vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja – sadržaji iz svakodnevnog života. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se obrađuju u zadanim temama, a poticaji su motivi i iskustva bliski učeniku – potiče se komunikacija o procesu rada, odabranim motivima i proživljenim emocijama, a način izražavanja ovisi o načinu na koji učenik komunicira (od spontane geste, razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije pomoću asistivne tehnologije) – tematski se raspon proširuje stavljajući i dalje naglasak na teme bliske i ugodne učeniku. Osim tema s kojima je učenik upoznat, projektnom nastavom i korelacijom s drugim nastavnim predmetima, uvode se teme koje bi učenika potaknule na izražavanje osjećaja i razvijanje pozitivne slike o sebi (rad uz glazbu, literarni poticaj i slično) i teme koje povezuju učenika s lokalnom zajednicom, društvom u kojem živi, tradicijom i običajima toga društva. | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.2.2. Učenik se koristi različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima u likovnom izražavanju. | – koristi se različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima te pokazuje sigurnost u rukovanju likovnim alatima i materijalima | – koristi se osnovnim izražajnim mogućnostima medija, likovnih materijala i postupaka; pravilno rukuje likovnim alatima i materijalima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se sljedećim likovnim materijalima i tehnikama: crtačkim (olovka, drvene bojice, ugljen, kreda, flomaster, tuš i drvce/kist), slikarskim (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomasteri), prostorno-plastičkim (glina, glinamol, mekana žica, karton, papir-plastika, aluminij, ostali materijali pogodni za trodimenzijsko oblikovanje, primjerice, kartonska ambalaža, drveni elementi i sl.), grafičkim (kartonski tisak) – učenik uvježbava i njeguje: pravilni hvat, kontrolu pritiska, regulaciju pokreta ruke (na mikrorazini i makrorazini), kontrolu debljine linije, kontrolu popune pri bojenju, usvajanje pravilnog redoslijeda postupaka pri nanošenju boje na podlogu, trganje papira, rezanje škarama po crti, nanošenje ljepila na podlogu, miješanje gline, oduzimanje i dodavanje gline, oblikovanje (modeliranje) trodimenzijskih oblika. – učenik upoznaje i koristi se dostupnim digitalnim alatima radi likovnoga i vizualnog izražavanja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SKA LK A.2.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.2.1. – naglasak je na upoznavanju tehnika i postupaka kojima se dodatno razvijaju i njeguju vještine fine motorike (pokretljivost šake i prstiju; regulacija snage pritiska, otiska i stiska; koordinacija oko – ruka; koordinacija šake i prstiju; spretnost i brzina), senzorna integracija (regulacija senzornih podražaja s naglaskom na vizualne i taktilne podražaje) – postupno se uvode nove tehnike kojima se istodobno njeguju usvojena znanja i vještine, usvajaju nova znanja i jača samostalnost, a samim time i učenikovo samopouzdanje; kreativnom igrom i postupnim uvođenjem novih tehnika smanjuju se poteškoće regulacije taktilnih podražaja – učenici se mogu koristiti i drugim dostupnim materijalima i tehnikama ovisno o sposobnostima učenika i učiteljevoj procjeni – sukladno individualnim osobinama i interesima (i medijima kojima se češće koriste u komunikaciji) učenici se služe jednostavnim digitalnim alatima za crtanje i obradu fotografija, a naglasak je na upoznavanju izražajnih mogućnosti pojedinih digitalnih alata – preporučuje se rad u onim digitalnim alatima koji su učeniku dostupni i jednostavni za korištenje, a koji doprinose ostvarivanju ishoda PP SKA LK A.2.1. i vještina predviđenih ishodom PP SKA LK A.2.2. | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK B.2.1. Učenik izražava doživljaj likovnog djela i doživljaj stvaranja. | – razlikuje dvodimenzijsko od trodimenzijskoga umjetničkog djela te prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu – izražava svoj doživljaj promatranog te doživljaj stvaranja – koristi se stvaralačkim procesom kao načinom izražavanja emocija | – razlikuje dvodimenzijsko od trodimenzijskoga umjetničkog djela i prepoznaje u djelu pojedine motive |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje vrste djela, dvodimenzijsko (crtež i slika), trodimenzijsko (skulptura) – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SKA LK A.2.1. te se tako i vrednuje – učenik se upoznaje s umjetničkim djelima u kreativnoj igri i zadatcima usmjerenog opažanja i, gdje je moguće, istraživanjima različitim senzornim sustavima s naglaskom na taktilno istraživanje. Pažnja se usmjerava na likovne sadržaje (likovni jezik) i motive koje učenik može prepoznati iz svakodnevnog života. – učenika se potiče na korištenje stvaralačkim procesom kao načinom komunikacije o vlastitim emocijama te na emocionalnu regulaciju likovnim izražavanjem – način izražavanja ovisi o načinu na koji učenik komunicira (od spontane geste, komunikacije razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije pomoću asistivne tehnologije). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PPSA LK B.2.2. Učenik razlikuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – razlikuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojem likovnom radu | – razlikuje osnovne osobine oblika i njihove međuodnose te ih može prepoznati i u novom kontekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje osobina oblika: malo, veliko, ravno, zakrivljeno, svijetlo, tamno, dugačko, kratko, visoko, nisko, oblo, uglato, meko, tvrdo, hrapavo, glatko. – prepoznavanje odnosa među oblicima: pokraj, iznad, ispod, unutar, izvan, ispred, iza, ponavljanje, nizanje (redanje). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SKA LK B.2.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.2.1. te aktivnostima ishoda PP SKA LK B.2.1. – učenik istražuje vizualnu okolinu i umjetnička djela usmjerenim opažanjem i istraživanjem različitim senzornim sustavima. Kreativnom igrom učeniku se skreće pažnja na vizualne i taktilne osobine oblika te njihove međuodnose. Isti se pojmovi često ponavljaju u različitim primjerima. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PPSA LK C.2.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u organizirane aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira i sudjeluje u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – posjet spomenicima kulturne baštine – posjeti muzeju, galeriji – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. – uređenje prostora škole – projektne aktivnosti povezane sa zajednicom i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda – ovaj ishod može se realizirati i u izvanškolskim aktivnostima u suradnji s umjetničkim udrugama i institucijama – učenik se u projektnim i izvanškolskim aktivnostima upoznaje s lokalnom zajednicom radi socijalizacije i afirmacije; učenik tako upoznaje i komunicira sa svojom okolinom, osamostaljuje se i primjerenim aktivnostima jača svoju toleranciju na podražaje iz okoline – učenika se postupno upoznaje s muzejskim i galerijskim prostorima, u dogovoru s kustosima ili muzejskim pedagozima. | ||
2. slika: Struktura nastavnog predmeta (odnosi i preklapanje predmetnih područja) Likovna kultura u drugom razdoblju učenja i poučavanja
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
Teme:
Ja: Učenik istražuje načine izražavanja emocija te mogućnosti komunikacije likovnim izrazom; razlikuje više emocija te mogućnosti komunikacije vlastitih misli i potreba upotrebom likovnih i vizualnih medija.
Zajednica: Učenik istražuje zajednicu u širem smislu te svoje mjesto u njoj, vlastiti identitet i pripadnost skupini, međuvršnjačke odnose, važnost prihvaćanja različitosti, međusobnog uvažavanja i tolerancije, tradicijske običaje, utjecaj popularnih vizualnih medija na svakodnevni život te na koji način učenik svojim sudjelovanjem u stvaralačkim aktivnostima može pridonijeti kvaliteti života u zajednici.
Svijet oko mene: Učenik istražuje prirodno i izgrađeno neposredno i šire okružje, povezanost oblikovanja prostora s njegovom namjenom, snalaženje u prostoru, prirodna obilježja mjesta, biljni i životinjski svijet zavičaja, promjene u prirodi, živu i neživu prirodu.
Umjetnost: Učenik igrom istražuje različita područja umjetnosti i njihovo prožimanje, glazbu, priče i literarne predloške, glumu i ples.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.3.1. Učenik likovnim izražavanjem interpretira različite sadržaje. | – opaža motive u svojoj okolini – iskazuje svoje emocije i iskustva | – interpretira zadane sadržaje koristeći jednostavnu likovnu sintaksu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje crta (tok, karakter, značenje) – tonovi boja (do 3 tona) – miješanje boja (mehaničko, optičko) – asocijativnost i simbolika boja – pravilno miješanje boja kistom na paleti, određivanje omjera i gustoće boje – kontrasti boja (toplo – hladno, svijetlo – tamno) – ritam mrlja, ploha, boja i tijela – oblikovanje različitih vrsta površina (utiskivanjem, nabiranjem, udubljivanjem, kapanjem, prskanjem) – modeliranje slobodnih trodimenzijskih oblika u prostoru – odnosi oblika i veličina, ploha i tijela – oblikovanje jednostavnih uporabnih predmeta – raspored i odnos oblika/elemenata unutar cjeline (kompozicija). Poticaji za likovno i vizualno izražavanje učenika mogu biti: – osobni sadržaji (osjećaji, misli, iskustva, vrijednosti i stavovi) – sadržaji likovne/vizualne umjetnosti i drugih umjetničkih područja – sadržaji iz svakodnevnog života i života u zajednici. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sadržaji se obrađuju u zadanim temama, a poticaji su motivi i iskustva bliski učeniku – potiče se komunikacija procesa rada, odabranih motiva i proživljenih emocija, a način izražavanja ovisi o načinu na koji učenik komunicira (od spontane geste, razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije s pomoću asistivne tehnologije) – tematski se raspon postupno proširuje stavljajući i dalje naglasak na teme bliske i ugodne učeniku, koje bi ga potaknule na izražavanje osjećaja i razvijanje pozitivne slike o sebi. – projektnom nastavom i korelacijom s drugim nastavnim predmetima učenik upoznaje različite kulture, tradicije i običaje – učenika se postupno upoznaje sa sadržajima, od jednostavnijih prema složenijima, prateći njegove individualne mogućnosti. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK A.3.2. Učenik se koristi različitim medijima, likovnim materijalima i postupcima u likovnom izražavanju. | – koristi se različitim medijima i likovnim materijalima pri likovnom izražavanju – povremeno varira postupke da bi postigao različiti učinak | – povremeno varira izražajne mogućnosti medija, likovnih materijala i postupaka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik upoznaje i koristi se sljedećim likovnim materijalima i tehnikama: crtačkim (olovka, masne bojice, ugljen, flomaster, tuš i pero), slikarskim (akvarel, tempere, pastel, kolažni papir, flomasteri), prostorno-plastički (glina, glinamol, paper mache (kaširanje), aluminijska folija (uleknuti reljef)), ostali materijali pogodni za trodimenzijsko oblikovanje, primjerice, kartonska ambalaža, drveni elementi i sl.), grafičkim (kartonski tisak, monotipija) – učenik uvježbava i njeguje vještinu: pravilnog hvata, kontrole pritiska, regulacije pokreta ruke (na mikrorazini i makrorazini), kontrole debljine linije, kontrole popune pri bojenju, usvajanja pravilnog redoslijeda postupaka pri nanošenju boje na podlogu, trganja papira, rezanja škarama po crti, nanošenja ljepila na podlogu, miješanja gline, oduzimanja i dodavanja gline, oblikovanja (modeliranje) trodimenzijskih oblika – učenik se upoznaje i koristi dostupnim digitalnim alatima radi likovnoga i vizualnog izražavanja (jednostavnim digitalnim alatima za crtanje i obradu fotografija). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SKA LK A.3.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.3.1. – naglasak je na pravilnom korištenju tehnikama i postupcima kojima se razvijaju nove i njeguju usvojene vještine fine motorike (pokretljivost šake i prstiju; regulacija snage pritiska, otiska i stiska; koordinacija oko – ruka; koordinacija šake i prstiju; spretnost i brzina) i senzorne integracije (regulacija senzornih podražaja s naglaskom na vizualne i taktilne podražaje) – učenika se potiče da samostalno odabire i kombinira materijale u kojima će stvarati; potiče ga se na variranje različitih postupaka pri radu s likovnim materijalima i alatima te mu se skreće pažnja na različiti rezultat koji može tako postići – preporučuje se rad u onim digitalnim alatima koji su učeniku dostupni i jednostavni za korištenje, a koji doprinose ostvarivanju ishoda PPSA LK A.3.1. – ako je učenik u mogućnosti koristiti se naprednijim digitalnim alatima te pokazuje interes za njima, treba mu ponuditi programe za obradu videa i animaciju (radi projektne nastave i međupredmetne povezanosti). | ||
| B. Doživljaj | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK B.3.1. Učenik izražava (komunicira) svoj doživljaj likovnog djela i doživljaj stvaranja. | – razlikuje vrste umjetničkih djela te prepoznaje određene sadržaje i motive u djelu – izražava doživljaj promatranog te doživljaj stvaranja – koristi se stvaralačkim procesom kao načinom izražavanja emocija | – razlikuje vrste umjetničkih djela i prepoznaje u djelu pojedine motive koje može povezati sa svojim svakodnevnim iskustvima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje vrste djela (crtež, slika, skulptura, fotografija) – prepoznavanje motiva i situacija iz svakodnevnog života u umjetničkom djelu – uživljavanje u postupak izrade rada (primjerice, ritam pokreta) – izražavanje zadovoljstva učinjenim. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod se ostvaruje zajedno s ishodom PP SKA LK A.3.1. te sa tako i vrednuje – učenika se potiče na korištenje stvaralačkim procesom kao načinom komunikacije vlastitih emocija te na emocionalnu regulaciju likovnim izražavanjem – odabiru se sadržajno bogatiji likovni primjeri primjereni interesima učenika te dobi – način izražavanja ovisi o načinu na koji učenik komunicira (od spontane geste, komunikacije razmjenom slika, jednostavnih verbalnih iskaza do komunikacije s pomoću asistivne tehnologije) – potiče se korelacija s drugim umjetničkim područjima. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK B.3.2. Učenik razlikuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima. | – razlikuje vizualne osobine oblika i odnose među oblicima u svojem okružju, na umjetničkim djelima i u svojem likovnom radu | – razlikuje najmanje tri osobine oblika i njihove međuodnose te ih može prepoznati i u novom/različitom kontekstu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razlikovanje osobina oblika (sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda PPSA LK B.2.2.) – prepoznavanje osnovnih kompozicijskih odnosa među oblicima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ishod PP SKA LK B.3.2. ostvaruje se povezano sa stvaralačkim aktivnostima ishoda PP SKA LK A.3.1. te aktivnostima ishoda PP SKA LK B.3.1. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA LK C.3.1. Učenik sudjeluje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici. | – uključuje se u organizirane aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira i pridonosi sudjelovanjem u organiziranim umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim likovnim radionicama – posjet spomenicima kulturne baštine – posjeti muzeju i galeriji – sudjelovanje u izložbama u prostoru škole, lokalnoj zajednici i sl. – uređenje prostora škole – projektne aktivnosti povezane sa zajednicom i sl. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ovaj ishod može se realizirati i na izvanškolskim aktivnostima u suradnji s umjetničkim udrugama i institucijama. Učenik se projektnim i izvanškolskim aktivnostima upoznaje s lokalnom zajednicom radi socijalizacije i afirmacije. Učenik tako upoznaje i komunicira sa svojom okolinom, osamostaljuje se i primjerenim aktivnostima jača svoju toleranciju na podražaje iz okoline. Učenika se postupno upoznaje s muzejskim i galerijskim prostorima, u dogovoru s kustosima ili muzejskim pedagozima. | ||
3. slika: Struktura nastavnog predmeta
(odnosi i preklapanje predmetnih područja) Likovna kultura u trećem razdoblju učenja i poučavanja
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Likovna kultura sadržajima svojih ishoda omogućuje strukturnu, sadržajnu i tematsku korelaciju sa svim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Likovna kultura pridonosi razvoju različitih komunikacijskih kanala služeći se likovnim/vizualnim jezikom, refleksijom i vođenom komunikacijom. Korelacija s drugim nastavnim predmetima provodi se na aktivnostima koje istodobno doprinose ostvarivanju ishoda nastavnog predmeta Likovna kultura i drugoga nastavnog predmeta te se izbjegava puko ilustriranje sadržaja drugih predmeta. Teme u nastavi Likovne kulture uključuju sadržaje iz drugih područja umjetnosti (glazbe, glume, plesa, literarnih predložaka) i tako se povezuju sa sadržajima Glazbene kulture te Jezika i komunikacije. Matematičke kompetencije razvijaju se iskustvenim razvijanjem osjećaja za proporcijske odnose oblika i elemenata prostora. Digitalne kompetencije učenik razvija koristeći se različitom medijskom tehnologijom u vlastitom stvaralačkom procesu.
Učenik uči kako učiti tako što ga se potiče na samostalno organiziranje pojedine etape svojeg rada i radnog prostora, prepoznaje korake koje je potrebno učiniti tijekom rada, povezuje informacije te se koristi iskustvima iz drugih obrazovnih područja, regulira moguće neugodne osjećaje tijekom učenja i komunicira zadovoljstvo učinjenim.
Razvijanjem pozitivnoga stava prema individualnim razlikama svakog pojedinca i različitih društvenih skupina uklanjaju se predrasude i različiti oblici diskriminacije. Potiče se razvoj empatije, omogućuje izgradnja vlastitog sustava vrijednosti i jača slika o sebi, odnosno doprinosi osobnome i socijalnom razvoju učenika te njegovu građanskom odgoju i obrazovanju.
Poduzetništvo se potiče razvijanjem upornosti, pozitivnog odnosa prema radu i radnih navika. Učenike se potiče na postavljanje ciljeva i donošenje odluka te suradnju u timskim zadatcima.
S problemima održivog razvoja učenik se upoznaje razvijanjem svjesnosti o alatima i materijalima kojima se služi u stvaralačkom procesu (njihova ekonomičnost, recikliranje, razvrstavanje) te kreativnim zadatcima tematski povezanim s ovim problemom.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Stjecanje znanja, vještina i stavova u učenju i poučavanju nastavnog predmeta Likovna kultura temelji se na neposrednom stvaranju u materijalima i vizualnim medijima. Ostvarivanje svih odgojno-obrazovnih ishoda iz svih triju područja povezuje se sa stvaralačkim aktivnostima odnosno praktičnim radom učenika.
Proces učenja i poučavanja oblikuje se tako da uključuje kognitivnu, psihomotoričku, afektivnu i motivacijsku razinu. Osobno iskustvo učenika i svakodnevno okružje bitni su aspekti odgojno-obrazovnoga procesa. Važna dimenzija učenikova iskustva jesu emocije koje znatno utječu na način doživljavanja sebe i okoline.
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Likovna kultura organizira se u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini u četirima tematskim cjelinama. One uključuju teme koje potiču učenike na istraživanje svoje neposredne okoline, osjeta i osjećaja, svojeg identiteta, zajednice u užemu i širem smislu te specifične sadržaje likovnih i vizualnih umjetnosti. Teme su prilagođene uzrastu svake skupine, potiču učenika na širenje interesa i stvaranje pozitivnih emocija i stavova prema svijetu koji ga okružuje. Temama učenik povezuje sadržaje ishoda Likovne kulture s temama i sadržajima ostalih nastavnih predmeta, međupredmetnim temama te spoznajama i iskustvima iz vlastitog života. Istraživanje pojedine teme može se provoditi u projektnim aktivnostima, a zastupljenost pojedine teme, trajanje i realizacija tematske cjeline ovisi o učenikovim potrebama, učiteljevoj odluci i školskom kurikulu.
4. slika: Sadržaji predmetnih područja se preklapaju, međusobno dopunjuju i nadograđuju osnovnu stvaralačku aktivnost.
Uloga učitelja
Učitelj odabirom pristupa učenju i poučavanju potiče aktivno sudjelovanje učenika u odgojno-obrazovnom procesu. Učitelj uvažava individualnost svakog učenika, njegove potrebe, mogućnosti i interese, stil učenja i izražavanja. Od osobite je važnosti da učitelj organizira odgojno-obrazovni proces kao medijator tako da jasno izrazi ciljeve, potiče učenika na samostalnost i daje mu strukturirane upute za sudjelovanje u procesu. Treba stvoriti pozitivno i poticajno ozračje za učenje te usmjeriti učenje i poučavanje na učenika i ohrabrivati ga u ostvarivanju/realizaciji vlastitih ideja i rješenja.
Učitelj upućuje učenika da upoznaje i istražuje oblikovanje vizualne okoline s kojom je povezan u svakodnevnim aktivnostima i osobnim iskustvom. Učitelj ukazuje na to da su likovno i vizualno oblikovanje sastavni dio života zajednice.
Materijali i izvori
Za učenje i poučavanje učenici se koriste onim alatima za koje učitelj procijeni da će njima najkvalitetnije i najučinkovitije potaknuti učenika na postizanje zadanih ciljeva i ishoda učenja.
Učitelj odabire učeniku primjerene, zanimljive i poticajne primjere relevantnih likovnih i vizualnih djela. Umjetnička djela učenik upoznaje pomoću tiskanih ili digitalnih reprodukcija te se potiče i neposredan kontakt s umjetničkim djelom u muzejima, galerijama ili u javnome gradskom prostoru.
Važan kriterij pri odabiru umjetničkog djela jest i mogućnost njegove didaktičke prilagodbe specifičnostim učenika.
Osim likovnih djela, važan izvor informacija za učenike su neposredna stvarnost koju učenik istražuje svim osjetilima te stvarne situacije i sadržaji koji povezuju ishode učenja sa svakodnevnim životom.
Treba osigurati izbor primjerenih i kvalitetnih likovnih alata, materijala i pribora nužnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda (crtaći, slikarski i grafički pribor te materijali za trodimenzijsko oblikovanje). Za potrebe rada u digitalnim alatima za crtanje, obradu fotografija i izradu animacije, nužno je osigurati odgovarajuću suvremenu tehnološku podršku u obliku tableta i računala.
Okružje
Osnovni preduvjet za provođenje aktivnosti u nastavi Likovne kulture jest učionica opremljena računalom s internetskom vezom, projektorom, audioopremom, prostorom za čuvanje učeničkih radova (likovnih radova, mapa, istraživačkih radova), prostorom za organizaciju likovnog pribora, umivaonikom i pristupom tekućoj vodi. Elektroničku opremu treba redovito obnavljati/nadograđivati novim audiovizualnim multimedijskim tehnologijama kako one ulaze u širu upotrebu.
Osim u učionici, preporučuje se izvođenje nastave u galeriji i muzeju, u prostoru javne skulpture, pojedinačnih arhitektonskih objekata, lokaliteta ili u urbanističkim prostorima. Učenik uspostavlja neposredan odnos s djelom, upoznaje se s radom i aktivnostima kulturnih ustanova i društava te postaje aktivni sudionik kulturnog života svoje sredine.
Važno je učeniku omogućiti da prezentira svoje likovne radove i izvan učionice kako bi bili dostupni i drugim učenicima i roditeljima. Učenika se uključuje i potiče na sudjelovanje u oblikovanju vizualnog identiteta škole i promocije škole u svojoj užoj i široj okolini. Planiranjem školskog kurikula važno je osigurati vrijeme te prostorne i materijalne uvjete za provođenje tih dodatnih aktivnosti. Javno djelovanje i prezentacija rada doprinosi osjećaju učenikova samopouzdanja i pripadnosti.
Određeno vrijeme
Predmetno područje stvaralaštvo i produktivnost polazište je i poveznica svih odgojno-obrazovnih ishoda, stoga joj se posvećuje najviše vremena. Ostvarivanje ishoda iz tog područja provodi se na većini nastavnih sati, a realizacija ishoda iz drugih dvaju predmetnih područja ostvaruje se usporedno i većim se dijelom preklapa i prožima s njom.
5. slika: Struktura nastavnog predmeta (odnosi i preklapanje predmetnih područja) Likovna kultura u godinama učenja i poučavanja
Grupiranje učenika
Učenici se raznoliko grupiraju ovisno o vrsti zadataka ili aktivnosti, mjestu izvođenja učenja i poučavanja, istraživanju u učionici i školi te izvan učionice i škole, samostalnim zadatcima itd. Pritom treba paziti na posebnosti i dinamiku svake skupine, grupe i para. Grupiranje učenika izvan redovite nastave moguće je i u izbornim predmetima, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima te u različitim vrstama projekata, koji su sastavni dio školskog kurikula. U tim se grupiranjima potiče razvoj individualnih interesa i sposobnosti te se naglašava međuvršnjačko učenje i socijalizacija.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje je sustavno praćenje učenika u procesu učenja i poučavanja. Elementi vrednovanja proizlaze iz predmetnih područja nastavnog predmeta Likovna kultura ukazujući na različite aspekte znanja, sposobnosti i vještina učenika. Metode, načini i postupci vrednovanja trebaju biti primjereni razvojnim osobitostima svakog učenika te usklađeni s preporukama stručnog tima za pojedino područje.
Kontinuirano praćenje učenika obuhvaća vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Proces određivanja kriterija vrednovanja počinje početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa na početku svake nastavne godine.
Početna procjena u nastavi Likovne kulture uključuje:
– razvijenost vizualne percepcije i senzorne osjetljivosti
– razvijenost finih motoričkih sposobnosti (u odnosu na likovne alate i materijale)
– razumijevanje osnovnih likovnih pojmova
– motivaciju i interese učenika.
Vrednovanje za učenje
Prikupljanje podataka kod vrednovanja za učenje u nastavi Likovne kulture uključuje:
– učiteljevo praćenje učenika u etapama stvaralačkog procesa i analizu radova (učenička aktivnost, analiza učenikova rada)
– učiteljevo opažanje učenikova ponašanja tijekom individualnog rada ili rada u parovima i grupi
– portfolio učenika (likovna ili digitalna mapa) koji može uključivati učeničke radove, skice, fotografije radova itd.
U praćenju učenika veći je naglasak na procesu stvaranja nego na krajnjem rezultatu, likovnom radu. Učitelj vrednuje odnos učenika prema aktivnosti.
Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika u odnosu na postavljene ishode, odnosno usporedbu trenutačnih postignuća učenika s početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa. Ono tako omogućuje kriterijsko vrednovanje – fokus stavlja na praćenje napretka pojedinog učenika umjesto na međusobno uspoređivanje i rangiranje napretka učenika u skupini. Jedna od poželjnih metoda za kriterijsko vrednovanje jest ispunjavanje obrasca za procjenu i praćenje učenika.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu učiteljevu podršku. Uvažavajući alternativne oblike komunikacije, učitelj potiče učenika na davanje povratne informacije.
Vrednovanje kao učenje uključuje:
– iskazivanje stupnja zadovoljstva prilikom stvaranja
– iskazivanje zadovoljstva vlastitim likovnim radom.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje usvojenih znanja, vještina i stavova u nastavi Likovne kulture usklađuje se s definiranim odgojno-obrazovnim ishodima kurikula nastavnog predmeta, razradom ključnih sadržaja ishoda te razinom usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar«. Tehnike prikupljanja podataka radi vrednovanja naučenoga jesu:
– bilješke o sustavnom praćenju učenikove aktivnosti
– samostalni i skupni radovi učenika (radovi i projekti učenika).
Elementi vrednovanja
Obvezni elementi vrednovanja u nastavi Likovne kulture:
– stvaralaštvo
– uporaba likovnog jezika, likovnih materijala, tehnika i/ili vizualnih medija
– sposobnost improvizacije
– estetska osjetljivost
– interpretacija teme
– način prikaza motiva
– uloženi trud, dovršenost radova.
Doživljaj:
– doživljaj stvaralačkog procesa
– doživljaj i vrednovanje vlastitog likovnoga i vizualnog uratka te uradaka drugih učenika
– doživljaj umjetničkog djela i vizualne okoline
– aktivno sudjelovanje u različitim oblicima umjetničkog djelovanja u zajednici.
Izvješćivanje
Izvješćivanje se provodi kao kvalitativno opisivanje postignuća te vrednovanje opisnom ocjenom. Ono se temelji na podatcima iz e-Dnevnika, podatcima i bilješkama o učeniku u e-Matici. Uključuje i individualne razgovore i razmjenu informacija između različitih sudionika procesa obrazovanja učenika.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
A. Svrha i opis predmeta glazbena kultura
Glazba ima značajnu ulogu u (cjelovitom) razvoju svakog pojedinca. Glazba kao umni podražaj oslobađa svjesne i podsvjesne umne procese omogućujući izražavanje misli, osjećaja i iskustava sukladno vlastitim razvojnim osobitostima. Aktivnosti pjevanja, sviranja, slušanja i pokreta uz glazbu te pripadajući sadržaji tijekom učenja i poučavanja u nastavnom predmetu Glazbena kultura pridonose cjelokupnome psihofizičkom razvoju učenika. Naglasak se stavlja na susret učenika s glazbom, a verbalne i neverbalne informacije proizlaze iz glazbe te pokreta uz glazbu.
Kod učenika s poremećajima iz spektra autizma glazba kao medij za komunikaciju/interakciju često pomaže kad su drugi komunikacijski postupci otežani te potiče nastavak suradnje i na drugim područjima poučavanja. Većina učenika s poremećajima iz spektra autizma pokazuje značajan glazbeni senzibilitet (naglašenu muzikalnost) te odlike apsolutnog sluha. Uvažavajući razvojne osobitosti učenika, poželjno je da se u nastavi Glazbene kulture koriste elementima muzikoterapije. Improvizacija, skladanje, izvođenje i slušanje glazbe, vrste su glazbenih iskustava kojima učitelj može pružiti učeniku mogućnost istraživanja glazbe na svoj način te mu biti podrška u tom procesu. Terapijski pristup olakšava sudjelovanje svim učenicima, a posebno onima koji u određenim okolnostima pri grupnom radu pokazuju znakove auditivne preosjetljivosti. Raznolika glazbena iskustva potiču razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina tako da otvaraju mogućnosti za iniciranje i odgovaranje na komunikacijski čin čak i bez verbalizacije te ostavljaju prostor za ostvarivanje socijalne interakcije s učiteljem i ostalim učenicima. Cilj je takve nastave razvijanje potencijala i poboljšanje kvalitete života učenika. U nastavi Glazbene kulture osim grupnog muziciranja, provodi se i individualni pristup da bi se približili potrebama i snagama svakog učenika.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta
Kao rezultat poučavanja nastavnog predmeta Glazbene kulture učenik će:
1. steći iskustva slobodnog izražavanja i oblikovanja ideja, osjećaja i stavova pomoću glazbe, a u službi razvoja individualnog izraza, kreativnosti, produktivnosti i glazbenih sposobnosti sukladno razvojnim osobitostima te vlastitim sklonostima
2. razviti komunikacijske, socijalne i motoričke kompetencije pripremanjem glazbenih, multimedijskih i interdisciplinarnih projekata surađujući u različitim oblicima izvedbenih aktivnosti te rabeći različite forme izraza
3. upoznati kvalitetna i reprezentativna glazbena ostvarenja različita podrijetla te različitih stilova i vrsta
4. aktivno sudjelovati u glazbenim aktivnostima i kulturnom životu zajednice radi cjelovitog razvoja, a posebno vlastitog doživljaja i odgovora na glazbene podražaje.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Glazbena kultura ostvaruje se sljedećim predmetnim područjima: slušanje i upoznavanje glazbe, izražavanje glazbom i uz glazbu, glazba u kontekstu.
U učenju i poučavanju glazbe postoje i objedinjujući elementi koji su prisutni u svim predmetnim područjima:
– glazbeni jezik, čije je elementarno usvajanje potrebno za aktivno slušanje, razumijevanje i izvođenje glazbe te glazbeno pismo u slučaju aktivnog muziciranja, tj. sviranja
– uporabom elemenata muzikoterapije stvara se ozračje u kojem glazba i odnos učitelja i učenika imaju pozitivan utjecaj na cjelokupni psihofizički razvoj djeteta
– informacijsko-komunikacijska tehnologije (IKT) kao važan dio suvremenog učenja i poučavanja glazbe.
A. Slušanje i upoznavanje glazbe
Ishodište predmetnog područja A jest upoznavanje glazbe različitih vrsta, stilova, pravaca i žanrova pomoću multimedijskih zapisa ili neposrednog susreta učenika s glazbom. Aktivnim slušanjem glazbe učenik će razviti pozitivan odnos prema glazbenoj umjetnosti, perceptivno doživjeti umjetničko djelo te raznovrsnim aktivnostima izraziti svoje doživljaje, osjećaje i iskustva.
B. Izražavanje glazbom i uz glazbu
U okviru predmetnog područja B učenik izvodi glazbene aktivnosti (pjevanje, sviranje, glazbene igre, glazbeno stvaralaštvo, pokret uz glazbu) koje će omogućiti cjelovit doživljaj glazbe te razvoj elemenata kreativnosti i glazbenih sposobnosti, a posebno komunikacijskih, socijalnih i motoričkih vještina. Otvorenost nastave glazbe pruža mogućnost stavljanja naglaska na neku od navedenih aktivnosti, primjerenu razvojnim osobitostima i interesima učenika. Kvalitetno provođenje navedenih aktivnosti postavit će temelje za realizaciju izvannastavnih aktivnosti kao što su vokalni i/ili instrumentalni sastavi, orkestar, plesne skupine, folklorni ansambl, skladanje, individualno sviranje i ostalo.
C. Glazba u kontekstu
Polazište za ovo predmetno područje su predmetna područja A i B. Pomoću njih učenik otkriva značajke zvukovnog svijeta, ali i svijeta tišine oko sebe. Sudjelujući u izvedbenim glazbenim aktivnostima te upoznajući glazbu u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju, učenik upoznaje uloge i obilježja glazbene umjetnosti. Otkriva kako se ona može dopunjavati s ostalim umjetnostima te se s prihvaćanjem odnosi prema vrijednostima lokalne regionalne, nacionalne i globalne glazbene i kulturne baštine.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.1.1. Učenik izražava vlastiti doživljaj glazbe. | – izražava doživljaj glazbe vokaliziranjem, riječima, pokretom, glazbalima, plesom ili likovnim izrazom | – izražava doživljaj glazbe najmanje na jedan način |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učeniku se individualno pristupa uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – potiče se učenikov spontani doživljaj stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno da bi mogao slobodno izražavati svoje osjećaje i doživljaj glazbe. – tijekom svake aktivnosti slušanja i nakon nje treba obratiti pažnju i odvojiti vrijeme za učenikove doživljaje koji mogu varirati raznolikošću i intenzitetom ostvarivanja – tijekom slušanja skladbe treba pomno pratiti načine na koje učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati – poželjno je reproducirati skladbu koja se slaže s učenikovim trenutačnim raspoloženjem – glazbom će se po potrebi poticati promjena raspoloženja (primjerice, ako je učenik vrlo uzbuđen, tad učitelj pusti skladbu brzog tempa i živahnog karaktera te nakon toga postupno bira skladbe sve sporijeg tempa i umirujućeg karaktera). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.1.2. Učenik prepoznaje pripjev pjesme i/ili prepoznatljivi dio skladbe. | – prepoznaje pripjeve ili prepoznatljive dijelove skladbi različitih vrsta glazbe | – prepoznaje dva ili više pripjeva pjesme i/ili prepoznatljiva dijela skladbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene razvojnoj dobi i glazbenim preferencijama učenika – zajedničke izvedbe. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem poticati učenika na prepoznavanje i zapamćivanje skladbe uvažavajući njegov način komunikacije (geste, slike, vokalizaciju, verbalizaciju, pomoću asistivne tehnologije) – izraditi individualno kreiranu »glazbenu knjižicu” u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi da učenik može izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi treba iznimno paziti na glasnoću kojom se one reproduciraju, poželjno je početi tiše te postupno pojačati zvuk do željene glasnoće – učeniku treba ponuditi mogućnost da samostalno upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe na funkcionalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.1.3. Učenik na temelju slušanja uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnicama te prepoznaje pojedina glazbala. | – na temelju slušanja razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visinu tona, dinamiku te glazbala Orffova instrumentarija | – uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice ili uočava kontrastna obilježja te prepoznaje nekolicinu glazbala Orffova instrumentarija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe – zajedničke izvedbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe. – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice, s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagan), dinamik (glasno, tiho) – uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učitelj potiče učenika na slušno i vizualno prepoznavanje glazbala aktivnim muziciranjem ili audiovizualnim zapisom uvažavajući učenikov način komunikacije. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.1.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj izvedbi glazbe. | – pjeva/izvodi pjesme i brojalice slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice – spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – uključuje se u izvedbu najmanje triju pjesama i/ili brojalica |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme/brojalice primjerene razvojnoj dobi i glazbenim preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje u vokaliziranju, pjevanju, sviranju, pokretu ili plesu te izvođenju pjesme/brojalice – poželjno je na satima Glazbene kulture više vokalizirati/pjevati/svirati odnosno služiti se glazbenim jezikom umjesto verbalnim uputama – uvažava se svaka glazbena inicijativa učenika – poželjno je zrcaliti zvukove koje učenik proizvodi te ih stavljati u glazbeni kontekst – izvoditi jednostavne vokalno-tehničke vježbe (vježbe osvješćivanja i autoregulacije disanja, pjevanje samoglasnika i slogova) pokazujući vlastitim primjerom mogućnosti svojeg glasa (način disanja, pjevanje najdubljih i najviših tonova, skandiranje...), čime se potiče učenika na oponašanje. – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama/brojalica na različite načine. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.1.2. Učenik izvodi glazbene igre / glazbene priče na različite načine. | – izvodi glazbene igre / glazbene priče – prati glazbu pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem te pritom opaža glazbeno-izražajne sastavnice | – uključuje se u izvedbu glazbenih igara / glazbenih priča |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbene igre i priče primjerene razvojnoj dobi i glazbenim preferencijama učenika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvažava se učenikova inicijativa za igrom te se »neglazbena” igra može pretvoriti u glazbenu (primjerice, igra skrivača). – učenik sudjeluje u glazbenim igrama radi poučavanja (primjerice, glazbene igre ozvučivanja dijelova tijela; nosić svira bip-bip, ruke sviraju pljes-pljes, noge sviraju bum-bum) – učenik prati glazbenu igru i pritom opaža glazbeno-izražajne sastavnice: dobe, tempo (brz, spor), dinamiku (glasno, tiho) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem) | ||
– učenika se potiče na glazbene igre uz pokret (vođenje, oponašanje, samostalno izvođenje, igre oponašanja kretanja, igre motoričkih zadataka radi osvješćivanja tijela i prostornih odnosa) – glazbene priče izvode se kao mali glazbeno-scenski prikaz u kojoj svaki učenik ima svoju ulogu (primjerice, i tada se u daljini čuo bubanj – učenik tad zasvira bubanj). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.1.3. Učenik improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – spontano sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaranju jednostavnih ritamskih i/ili melodijskih obrazaca samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine. – učenik stvara/improvizira ritamski i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – potiče se kreativna sloboda izražavanja učenika u improvizacijama (ne oslanjajući se na naučene pjesme) – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem. | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.1.1. Učenik uočava značajke zvukovnog prostora. | – na temelju iskustva osvješćuje i uočava značaj tišine te je razlikuje od zvuka – na temelju iskustva osvješćuje zvukove iz okoline, razlikuje ih te se koristi različitim uređajima/igračkama za stvaranje različitih zvukova i povezuje ih s izvorima | – razlikuje tišinu od zvuka i prepoznaje dva ili više izvora zvuka |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tišina nasuprot zvuku, audiozapisi zvukova iz neposredne okoline (zvuk automobila, glasanje životinja...) – zvukovi vlastitog okružja (kucanje, zatvaranje vrata, koraci, zvukovi različitih glazbala...) – različite kombinacije zvukova: šumova, tonova i onomatopeje reproduciranih uživo ili pomoću multimedijske tehnologije – glazbeni primjeri. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osigurati tišinu te zatim učenika izložiti audiodoživljaju u autentičnom, prilagođenom i opuštajućem okružju da bi učenik uočio značaj tišine – učenika se potiče na igru tišine i osluškivanja – nakon osluškivanja tišine može se tiho reproducirati glazba sporijeg tempa te tako potaknuti učenika na opuštanje – učenika se potiče na povezivanje zvukova/tonova s pripadajućim izvorima (primjerice, auto, vlak, vatrogasno vozilo, tjeloglazba) – pridružuje zvukove određenim događajima (budilica, telefon…) da ih razlikuje od tonova u kontekstu glazbene umjetnosti. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.1.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno- umjetničkog djelovanja u školi i zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbeno- umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – posjet glazbenoj školi, kulturno-umjetničkim društvima – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj ishod može se realizirati i na projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.2.1. Učenik izražava vlastiti doživljaj glazbe. | – izražava jedinstveni doživljaj glazbe vokaliziranjem, riječima, glazbalima, pokretom, plesom ili likovnim izrazom | – izražava doživljaj glazbe na najmanje dva načina |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učeniku se individualno pristupa uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – potiče se učenikov spontani doživljaj stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno da bi mogao slobodno izražavati svoje osjećaje i doživljaj glazbe – tijekom svake aktivnosti slušanja i nakon nje treba obratiti pažnju i odvojiti vrijeme za učenikove doživljaje koji mogu varirati raznolikošću i intenzitetom ostvarivanja – tijekom slušanja skladbe treba pomno pratiti kako učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati – poželjno je reproducirati skladbu koja se slaže s učenikovim trenutačnim raspoloženjem – glazbom će se po potrebi poticati promjena raspoloženja (primjerice, ako je učenik vrlo uzbuđen, učitelj prvo pušta skladbu brzog tempa i živahnog karaktera te nakon toga postupno bira skladbe sve sporijeg tempa i umirujućeg karaktera). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.2.2. Učenik prepoznaje pripjev pjesme i/ili prepoznatljivi dio skladbe. | – prepoznaje pripjeve pjesama i prepoznatljive dijelove skladbi različitih vrsta glazbe | – prepoznaje četiri ili više pripjeva pjesme i/ili prepoznatljivih dijelova skladbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene učenikovoj razvojnoj dobi i glazbenim preferencijama | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem poticati učenika na prepoznavanje i zapamćivanje skladbe uvažavajući učenikov način komunikacije (geste, slike, vokalizaciju, verbalizaciju, pomoću asistivne tehnologije) – izraditi individualno kreiranu »glazbenu knjižicu” u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi da bi učenik mogao izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi potrebno je iznimno paziti na glasnoću kojom se one reproduciraju; poželjno je početi tiše te postupno pojačavati zvuk do željene glasnoće – učeniku je ponuđena mogućnost da samostalno upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe na funkcionalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.2.3. Učenik na temelju slušanja uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnicama te prepoznaje pojedina glazbala. | – na temelju slušanja razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visinu tona, dinamiku, metar te glazbala iz pojedinih skupina | – uočava promjene unutar najmanje dviju glazbeno- izražajnih sastavnica te razlikuje nekolicinu glazbala |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe – glazbala: glasovir, gitara, bubanj, violina, truba. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice, s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagano), visina tona (visoko, duboko), dinamika (glasno, tiho) – uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenika se potiče na slušno i vizualno prepoznavanje glazbala na audiovizualnim zapisima uvažavajući njegov način komunikacije. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.2.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj izvedbi glazbe. | – pjeva/izvodi pjesme i brojalice slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice – spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – sudjeluje u izvedbi 3 – 5 pjesama i/ili brojalica |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme/brojalice primjerene razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje u vokaliziranju, pjevanju, sviranju, pokretu ili plesu te izvođenju pjesama/brojalica – poželjno je na satima Glazbene kulture češće se koristiti vokaliziranjem/pjevanjem/sviranjem odnosno glazbenim jezikom umjesto verbalnim uputama – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama na različite načine – uvažava se svaka učenikova glazbena inicijativa – poželjno je zrcaliti zvukove koje učenik proizvodi te ih stavljati u glazbeni kontekst – treba provoditi jednostavne vokalno-tehničke vježbe (vježbe osvješćivanja i autoregulacije disanja, pjevanje samoglasnika, slogova) pokazujući vlastitim primjerom mogućnosti glasa (način disanja, pjevanje najdubljih i najviših tonova, skandiranje...) te tako poticati učenika na oponašanje. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.2.2. Učenik izvodi glazbene igre. | – izvodi glazbene igre – prati glazbu pokretom, plesom vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem te pritom opaža glazbeno-izražajne sastavnice | – sudjeluje u izvedbi glazbenih igara |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbene igre primjerene razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uvažava se učenikova inicijativa za igrom te se »neglazbenu” igru može pretvoriti u glazbenu (primjerice, igra skrivača) – učenik prati glazbenu igru i pritom opaža sljedeće glazbeno-izražajne sastavnice: metar/dobe, tempo (brz, spor), dinamiku (glasno, tiho) te uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenika se potiče na glazbene igre uz pokret (vođenje, oponašanje, samostalno izvođenje, igre oponašanja kretanja, igre motoričkih zadataka radi osvješćivanja tijela i prostornih odnosa). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.2.3. Učenik improvizira i/ili stvara ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaralačkim aktivnostima samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem – u stvaralačkim aktivnostima učenik se može koristiti IKT tehnologijom (jednostavnim digitalnim alatima za stvaranje glazbe) – učenik stvara/improvizira ritamski i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – potiče se kreativna sloboda izražavanja učenika u slobodnoj improvizaciji (ne oslanjajući se na naučene pjesme). | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.2.1. Učenik na temelju audiovizualnog doživljaja i/ili iskustva prepoznaje različite uloge glazbe. | – na osnovi multimedijskog doživljaja i aktivnog muziciranja prepoznaje različite uloge glazbe | – prepoznaje dvije različite uloge glazbe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – audiovizualni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – odabrati skladbe za slušanje primjerene razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama (svečana glazba, glazba za ples, duhovna glazba i sl.) – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.2.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno- umjetničkog djelovanja u školi i zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbeno- umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – posjet glazbenoj školi i kulturno-umjetničkim društvima – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj se ishod može realizirati i na projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u
dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.3.1. Učenik iskazuje vlastite glazbene preferencije. | – izražava vlastite glazbene preferencije vokaliziranjem, riječima, pokretom, glazbalima, plesom, i/ili likovnim izrazom | – izražava vlastite glazbene preferencije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeni doživljaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učeniku se individualno pristupa uvažavajući njegove potencijale, potrebe, glazbene preferencije i inicijative – učenika se potiče na spontano iskazivanje vlastitih glazbenih preferencija stvarajući ugodno okružje u kojem će se učenik osjećati sigurno – tijekom slušanja skladbe treba pomno pratiti načine na koje učenik iskazuje svoj doživljaj glazbe te ga u tome podržavati i ohrabrivati. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.3.2. Učenik prepoznaje pjesmu i/ili kratku skladbu. | – prepoznaje pjesme, kratke cjelovite skladbe, stavke ili ulomke različitih vrsta glazbe | – prepoznaje četiri ili više pjesama i/ili stavaka/skladbi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite kratke skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe primjerene razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama. | ||
Preporuka za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: – višekratnim slušanjem učitelj će poticati učenika na zapamćivanje skladbe (dijela ili cjelovite skladbe), imena skladatelja i naziva skladbe uvažavajući učenikov način komunikacije (geste, slike, vokalizaciju, verbalizaciju, pomoću asistivne tehnologije) – izraditi individualno kreiranu »glazbenu knjižicu« u kojoj se nalaze vizualni prikazi obrađenih skladbi da bi učenik mogao izabrati skladbu koju želi slušati – prilikom reprodukcije skladbi treba paziti na glasnoću kojom se one reproduciraju; poželjno je početi tiše te postupno pojačavati zvuk do željene glasnoće – učeniku je ponuđena mogućnost da samostalno upravlja glasnoćom reprodukcije glazbe na funkcionalan način. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK A.3.3. Učenik na temelju slušanja uočava razlike u pojedinim glazbeno-izražajnim sastavnicama te prepoznaje izvođačke sastave. | – na temelju slušanja razlikuje sljedeće glazbeno-izražajne sastavnice: tempo, visinu tona, dinamiku i metar – razlikuje solističku izvedbu od orkestralne | – uočava promjene unutar više glazbeno-izražajnih sastavnica i prepoznaje orkestar |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe. | ||
Preporuka za usvajanje odgojno-obrazovnog ishoda: – potiče se učenika da pokretima, vokaliziranjem i/ili sviranjem tijekom slušanja prati dobe, tempo ili dinamiku skladbe – učenik uočava promjene unutar jedne glazbeno-izražajne sastavnice s naglaskom na kontrastna obilježja: tempo (brzo, polagano), visina tona (visoko, duboko), dinamika (glasno, tiho), metar (dvodobna, trodobna mjera) – uočeno iskazuje na sebi svojstven način (pokretom/plesom, vokaliziranjem, sviranjem...) – učenik treba upoznati orkestar kao najveći izvođački sastav pomoću multimedijskih izvedbi. | ||
| B. Izražavanje glazbom i uz glazbu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.3.1. Učenik pjeva/izvodi pjesme samostalno ili sudjelujući u zajedničkoj glazbenoj izvedbi. | – pjeva/izvodi pjesme slijedeći glazbeno-izražajne sastavnice – spontano reagira na vlastitu izvedbu, izvedbe drugih i zajedničku izvedbu | – sudjeluje u izvedbi 5 – 7 pjesama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pjesme primjerene razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik spontano sudjeluje u vokaliziranju, pjevanju, sviranju, pokretu ili plesu te izvođenju pjesme – naglasak je na skupnom muziciranju – uvažava se svaka glazbena inicijativa učenika – preporučuje se višekratno izvođenje/uvježbavanje pjesama na različite načine. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK B.3.2. Učenik improvizira i/ili stvara ritamske i/ili melodijske obrasce. | – slobodno improvizira i/ili stvara jednostavne ritamske i/ili melodijske obrasce pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem ili sviranjem | – sudjeluje u improvizaciji i/ili stvaralačkim aktivnostima samostalno ili u skupini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – kratki ritamski i/ili melodijski obrasci. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenik stvara/improvizira ritamski i/ili melodijske obrasce glasom, sviranjem, tjeloglazbom i/ili pokretom i plesom – učenika se potiče na prihvaćanje glazbe kao zajedničkog jezika učitelja, učenika i skupine – učenika se potiče na glazbeni razgovor pokretom, plesom, vokaliziranjem, pjevanjem i/ili sviranjem – potiče se kreativna sloboda izražavanja učenika u slobodnoj improvizaciji (ne oslanjajući se na naučene pjesme). | ||
| C. Glazba u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.3.1. Učenik prepoznaje različite uloge u glazbenoj izvedbi na temelju audiovizualnog doživljaja i/ili iskustva. | – na temelju multimedijskog doživljaja i aktivnog muziciranja prepoznaje uloge izvođača i publike | – različito reagira kao izvođač i kao publika |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – glazbeno-kulturni događaj u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prije, tijekom i nakon izvedbe glazbe učenika se upućuje na primjerene reakcije kad se nalazi u ulozi izvođača i publike (dogovoriti i pridržavati se pravila ponašanja, aktivno pratiti tijek skladbe, početi i završiti izvedbu na učiteljev znak, pozdraviti pljeskom izvođače) – skladbe za slušanje primjerene su razvojnoj dobi i učenikovim glazbenim preferencijama. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA GK C.3.2. Učenik sudjeluje u različitim oblicima glazbeno- umjetničkog djelovanja u školi i zajednici. | – uključuje se u glazbene aktivnosti radi vlastite afirmacije te upoznavanja različitih oblika umjetničkog djelovanja u zajednici | – primjereno reagira u organiziranim glazbeno- umjetničkim aktivnostima u zajednici |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sudjelovanje u tematskim glazbenim radionicama – glazbeni doživljaj u virtualnom okružju kao priprema za prisustvovanje glazbenom događaju uživo – posjet glazbenoj školi, kulturno-umjetničkim društvima – sudjelovanje na priredbama u prostoru škole. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – učenika se upućuje na primjerenu reakciju prije, tijekom i nakon izvođenja glazbe (glazbeni bonton) – ovaj ishod može se realizirati i na projektnim i izvanškolskim aktivnostima u suradnji s glazbenom školom i kulturno-umjetničkim društvima. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Glazbena kultura u
dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Glazbena kultura na sadržajnoj i konceptualnoj razini povezuje se sa svim nastavnim predmetima te međupredmetnim temama. Različitim načinima integriranja proširuju se i produbljuju učenikove kompetencije. Percepcija glazbe te korištenje glazbenim jezikom pridonose razvoju individualnoga izraza korištenjem različitim komunikacijskim kanalima te se tako nastavni predmet Glazbena kultura isprepliće s učenjem i poučavanjem nastavnog predmeta Jezik i komunikacija te Osnove stranog jezika. Glazbu i matematiku povezuju glazbeno-izražajne sastavnice (tempo, ritam, metar, glazbene ljestvice i dr.) u kojima se kriju matematička načela. Izvođenjem glazbe različitih vrsta i stilova oblikuje se osobni, kulturni i društveni identitet učenika, u čemu se ogleda povezanost s međupredmetnom temom Građanski odgoj i obrazovanje. Pjevanje, sviranje i pokret uz glazbu doprinose razvoju mišićne koordinacije te fine i grube motorike, što pripada i ciljevima nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Navedenim se aktivnostima doprinosi zdravlju (tjelesnom, mentalnom i emocionalnom) i istaknutim ciljevima istoimene međupredmetne teme. Aktivnim sudjelovanjem u kulturno-umjetničkim događanjima i obilježavanjem vjerskih blagdana pjevanjem prigodnih pjesama, uočljiva je povezanost s funkcionalnim pjevanjem u nastavnom predmetu Vjeronauk. Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije, kao objedinjujući element u učenju i poučavanju glazbe, značajno proširuje osobni izraz te način komuniciranja učenika s okolinom. Tako se ostvaruje čvrsta veza s nastavnim predmetom Osnove informatike te međupredmetnom temom Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. U nastavnom predmetu Glazbena kultura svim se predviđenim aktivnostima promiče razvoj učenikovih komunikacijskih i socijalnih vještina, otvara se mogućnost za iniciranje i odgovaranje na komunikacijski čin čak i bez verbalizacije te se utječe na emocionalnu regulaciju, samopouzdanje i samopoštovanje, osobito naglašenima u međupredmetnoj temi Osobni i socijalni razvoj.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje glazbe temelji se na obilježjima otvorenoga i humanističkog kurikula u kojem su sve planirane aktivnosti s učenikom u središtu usmjerene prema realizaciji kvalitetnoga, učinkovitog i poticajnog procesa učenja i poučavanja. Pri ostvarivanju svih odgojno-obrazovnih ishoda potrebna je individualna prilagodba sadržaja, metoda i postupaka koji proizlaze iz uvažavanja razvojnih sposobnosti, prethodnih iskustava te glazbenih preferencija svakog učenika. Uzimajući u obzir terapijski učinak glazbe, poželjno je da učitelj primjenjuje i terapijski pristup koji će se očitovati u uvažavanju svake učenikove glazbene inicijative.
Treba uzeti u obzir da se učenik susreće s glazbom i upoznaje ju u različitim kontekstima: učionici, školi, izvanučioničnome i virtualnom okružju.
Iskustva su učenja usmjerena:
– na cjelovit razvoj djeteta i mlade osobe u afektivnome, kognitivnom i psihomotornom području
– na uspostavljanje kreativnoga i opuštenog ozračja koje će učenike potaknuti na sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, zainteresirati ih za glazbu te pobuditi u njima osjećaj zadovoljstva
– na optimalne puteve razvijanja glazbenih sposobnosti i stjecanja glazbenih znanja i vještina, pritom ne zaboravljajući da je u realizaciji svih glazbenih aktivnosti proces važniji od rezultata.
Uloga učitelja
Uloga je učitelja moderatorska i medijatorska. On upućuje, usmjerava, savjetuje i pruža podršku učeniku u ostvarivanju ishoda u glazbenim aktivnostima. Učitelji trebaju pružati primjer u cjeloživotnom participiranju u glazbenoj umjetnosti inicirajući i aktivno sudjelujući ne samo u glazbenim nego i svim ostalim kulturnim aktivnostima u školi uz otvoren stav prema drukčijem i novom. Svakom učitelju treba omogućiti da sukladno razvojnim sposobnostima, sklonostima i učenikovim glazbenim preferencijama organizira i oblikuje redovitu nastavu te izvannastavne glazbene aktivnosti. Otvorenost kurikula učitelju omogućuje da zadane kurikulske jezgre preoblikuju u izvedbene materijale slobodnim odabirom i organizacijom učenja i poučavanja uvažavajući učenikove sposobnosti i interese.
Grupiranje učenika
U svim glazbenim aktivnostima teži se uključivanju svih učenika. Učitelj uvažava razlike među učenicima i pristupa individualno svakom učeniku. Važna učiteljeva uloga jest otkrivanje darovitih učenika, njegovanje njihove darovitosti i upućivanje na dodatne oblike glazbenih aktivnosti.
Materijali i izvori te okružje
Učionica opremljena uređajem za multimedijsko prikazivanje (umreženim računalom i projektorom, odgovarajućom audioopremom te glazbalima potrebnim za izvođenje i glazbeno stvaralaštvo) osnovni je preduvjet za cjelovito učenje i poučavanje u svim organizacijskim područjima. Nužno je osigurati medijski prostor za prikazivanje rezultata rada i dostupnost različitih baza podataka, digitalnih alata te prilagođenoga didaktičkog materijala za učenje, stvaranje i poučavanje kako u školi tako i izvan nje. Sustavnim radom važno je steći i određene rutine u organiziranju rada te grupnim aktivnostima.
Određeno vrijeme i organizacija odgojno-obrazovnog procesa
Učenje i poučavanje glazbe zastupljeno je u svim odgojno-obrazovnim ciklusima i razinama kao redovita nastava. Poželjno je da se glazbene aktivnosti izvode svaki dan i u okviru neglazbenih predmeta.
Potrebno je omogućiti proširenje učenja i poučavanja glazbe:
– u izvanučioničnoj nastavi
– u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima
– u različitim vrstama projekata koji se planiraju školskim kurikulom.
Na ovaj se način kod učenika stvara potreba participiranja u glazbenom životu zajednice.
Osiguravanjem ljudskih, vremenskih i materijalnih sredstava otvaraju se mogućnosti za izravan i autentičan susret s glazbom i glazbenicima. Interaktivni doživljaj umjetnosti u autentičnom okružju neprocjenjiv je izvor obogaćivanja iskustava nužnih za razumijevanje glazbe u različitim kontekstima. Suradnju je poželjno ostvariti s glazbenim školama, umjetnicima i kulturnim institucijama tijekom organiziranih posjeta.
Aktivnosti u nastavi glazbe
Slušanje i upoznavanje glazbe
Glazbeno iskustvo važan je cilj učenja i poučavanja glazbe, a glazbena se djela upoznaju zbog njihove vrijednosti. Muzikološki i teorijski se sadržaji upoznaju i na temelju slušanja glazbenog djela. S obzirom na učenikovu dob, treba paziti na trajanje i karakter skladbi. Učenike treba upoznati s glazbenim djelima različitih razdoblja, stilova, vrsta i žanrova da bi se uspostavila vrijednosna mjerila za estetsko doživljavanje glazbe i kod učenika razvio glazbeni ukus. Od posebne je važnosti neposredan susret s glazbom u autentičnom okružju i potrebno je omogućiti ga učenicima u što većoj mjeri.
Pjevanje
Radi sudjelovanja u zajedničkim glazbenim aktivnostima, s pjesmom kao medijem interakcije i komunikacije, usporedno njegujući glas te razvijajući kulturu lijepoga pjevanja, učenike se neprestano potiče na pjevanje. Ovisno o individualnim osobitostima, s učenicima se prije uvođenja u skupno muziciranje može individualno raditi.
Sviranje
Sviranje otvara mogućnost aktivnog sudjelovanja učenika u reprodukciji i interpretaciji, improvizaciji i stvaralačkim aktivnostima. Istražujući glazbu, učenici stvaraju novi prostor za jedinstvene načine interakcije i komunikacije. Za potrebe sviranja učenici mogu usvojiti simbole glazbenog pisma. U skladu s interesima, sposobnostima i razvojnom dobi učenika, sviranje se može realizirati tjeloglazbom, na dječjem instrumentariju, na standardnim glazbalima te proizvodnjom zvuka na elektroničkim glazbalima i/ili na računalu. Ovisno o individualnim osobitostima, s učenicima se prije uvođenja u skupno muziciranje može individualno raditi.
Glazbene igre i glazbene priče
Glazbenim igrama i glazbenom pričom učenici nesvjesno usvajaju glazbena znanja i vještine.
Razlikuju se glazbene igre koje:
– uključuju pjevanje i/ili druge aktivnosti izvođenja glazbe
– služe kao sredstvo usvajanja, ponavljanja i utvrđivanja različitih znanja
– pospješuju slušnu percepciju i pamćenje
– potiču na ples i pokret.
Stvaralaštvo
Stvaralaštvo je važan element u procesu učenja jer potiče kreativnost u užemu i širem smislu. Učitelj će poštovati svaku glazbenu inicijativu za (organizaciju) stvaralačko izražavanje učenika u aktivnostima pjevanja, sviranja, plesa, pokreta te uporabe IKT-a samostalno ili u skupini. Digitalni alati mogu upotpuniti stvaralačke aktivnosti.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Proces određivanja kriterija vrednovanja počinje početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa na početku svake školske godine, a ona uključuje:
– senzibilnost za glazbu te odnos prema glazbi i glazbenim aktivnostima
– učenikove glazbene preferencije
– govorno-jezične, komunikacijske i socijalne kompetencije učenika
– razvijenost fine i grube motorike
– razvijenost glazbenih sposobnosti.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje u nastavi Glazbene kulture odvija se tijekom procesa učenja i poučavanja i ima višestruku ulogu:
– kvalitativne povratne informacije učeniku o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
– motivacije za učenje
– putokaza za unaprjeđenje i planiranje budućeg učenja i poučavanja.
Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na učenikov napredak u odnosu na postavljene ishode, odnosno usporedbu trenutačnih učenikovih postignuća s početnom procjenom učenikovih sposobnosti, znanja, vještina i interesa. Ono tako stavlja fokus na praćenje napretka pojedinog učenika umjesto na međusobno uspoređivanje i rangiranje napretka učenika u skupini.
Povratne informacije bit će motivacija učeniku u poboljšanju učenja i posebno će pomoći u razvoju strategija pri provođenju glazbenih aktivnosti i različitih pristupa u povezivanju slušnoga iskustva te glazbenih i ostalih znanja.
Tehnike prikupljanja podataka kod vrednovanja za učenje su praćenje, promatranje i bilježenje učeničkih aktivnosti prilikom skupnoga ili individualnog rada te interakcija s učenikom.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje u nastavi glazbe odnosi se na iskazivanje:
– stupnja zadovoljstva i procjenu uspješnosti prilikom izražavanja, izvođenja ili stvaranja
– doživljaja izvedbe glazbenog djela u autentičnom, prilagođenom ili virtualnom okružju.
Radi estetskog odgoja učenika od iznimne je važnosti usmjeravati ga na prihvaćanje glazbenog djela kao umjetničkoga procesa (nastanak glazbenog djela / uvježbavanje i glazbenu izvedbu). Uvažavajući alternativne oblike komunikacije, učitelj potiče učenika i pruža mu primjerenu podršku u davanju povratne informacije.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje usvojenih znanja, vještina i stavova u nastavi glazbe usklađuje se s definiranim odgojno-obrazovnim ishodima kurikula nastavnog predmeta Glazbena kultura, razradom ključnih sadržaja ishoda te razinom usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda na razini »dobar«. Tehnike prikupljanja podataka radi vrednovanja naučenog jesu:
– bilješke o sustavnom praćenju učenikove aktivnosti
– samostalni i skupni stvaralački radovi učenika.
Elementi vrednovanja
Obvezni su elementi vrednovanja u nastavi Glazbene kulture:
– slušanje i poznavanje glazbe
– izražavanje glazbom i uz glazbu.
Praćenje i vrednovanje učenika sastavni je dio svakoga nastavnog sata Glazbene kulture i treba se odvijati prirodno, ne stvarajući učeniku stresnu situaciju. Učitelj će pratiti učenikov individualni napredak potičući ga na aktivno sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, razvijati njegovo samopouzdanje i osjećaj napredovanja da bi kvalitetno iskoristio postojeće sposobnosti i potencijalno razvio nove. S učenicima je nužno izgraditi ozračje suradništva i povjerenja da bi bili motivirani za daljnje učenje.
U aktivnom muziciranju učenika, tj. u pjevanju i sviranju, važniji je proces od krajnjeg rezultata jer postignuće u tim aktivnostima ovisi o razvojnim osobitostima te glazbenim sposobnostima koje utječu na razinu uspješnosti učenika. Učitelj vrednuje odnos učenika prema aktivnosti.
Izvješćivanje
Izvješćivanje se provodi kao kvalitativno opisivanje postignuća te vrednovanje opisnom ocjenom. Ono se temelji na podatcima iz e-Dnevnika, podatcima i bilješkama o učeniku u e-Matici. Izvješćivanje uključuje i individualne razgovore i razmjenu informacija između različitih sudionika procesa učenikova obrazovanja.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno- obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA
IZOBRAZBA U OBAVLJANJU POSLOVA
A. Svrha i opis predmeta
Suvremena istraživanja pokazuju da se kod osoba koje provode dan u radnim aktivnostima uočava veće opće zadovoljstvo životom, bolje mentalno i fizičko zdravlje, društveni život i opći sustav vrijednosti. U skladu s tim spoznajama, odgovornost odgojno-obrazovne zajednice prema učeniku s poremećajem iz spektra autizma starije dobi, u kontekstu rada i obavljanja poslova radi tih i mnogih drugih dobrobiti, dobiva posebnu važnost.
Izobrazba u obavljanju poslova predmet je posebnog kurikula koji se počinje provoditi s učenikom od njegove 16. godine. U predmetu se osvješćuju dobrobiti praktičnog rada za svakodnevni život i njeguju se vrijednosti kulture rada. Učenik je potaknut na aktivno i odgovorno sudjelovanje u poslovima koje svakodnevno uočava u prirodnom okružju uže i šire društvene zajednice.
U ovom predmetu objedinjuju se sva prethodno stečena znanja i vještine, a sadržaji i aktivnosti usmjereni su na generalizaciju funkcionalnih vještina u svakodnevnom životu poštujući individualne sposobnosti i interese učenika. Upoznavanje s koracima izvođenja određenih vrsta poslova odvija se na postupan način i u okvirima individualnih psihofizičkih sposobnosti učenika. Učenik proširuje prije stečena znanja, uvježbava praktične vještine, razvija samostalnost i odgovornost prema radu te primjenjuje znanja i vještine u različitim uvjetima i okolinama. U ovom predmetu učenik dobiva priliku za stjecanjem radne kompetentnosti, osjećaja djelotvornosti i uspješnosti.
Važnost je poučavanja predmeta i u tome što se neprestanim razvijanjem novih i trajnih vještina omogućuje održavanje kognitivnih sposobnosti, funkcionalnog ponašanja i socijalnih vještina stečenih tijekom cjelokupnog procesa odgoja i obrazovanja. Predmet ima i odgojnu komponentu jer razvija pozitivan stav učenika prema radu i radnim obvezama te djeluje na razvoj učenikove osobnosti. Radom u grupi razvija se navika suradničkog učenja i nadograđuju se socijalne vještine. Doživljaj stvaranja i zadovoljstva vlastitim radom i suradnjom kod učenika razvijaju samopoštovanje te podržavaju razvoj samostalnosti i odgovornosti.
Nakon završetka obveznog školovanja s ostvarenim odgojno-obrazovnim ishodima nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova učenik je pripremljen za sudjelovanje u radnim aktivnostima u užoj i široj zajednici i tako dobiva priliku biti njezin punopravni član.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Kao rezultat poučavanja nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova učenik će:
– razvijati vještine i steći znanja potrebna za obavljanje poslova i osamostaljivanje u užemu ili širem socijalnom okružju ovisno o razini adaptivnih vještina i funkcionalnog ponašanja
– upotrebljavati različite materijale, pribore i alate u okvirima individualnih mogućnosti na pravilan i siguran način
– ovladavati različitim tehnikama rada uvježbavajući točnost radnih pokreta u fazama radnog procesa ili u cjelovitim radnim aktivnostima prilagođenim specifičnim potrebama i individualnim sposobnostima
– razvijati radne navike, vještine suradnje i socijalne interakcije
– stjecati osjećaj uključenosti, učinkovitosti i uspješnosti u radu.
Radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih očekivanja, sadržaja i aktivnosti predmeta, dinamiku usvajanja i složenost pojedinih zadataka treba prilagoditi učenikovim razvojnim potrebama i individualnim mogućnostima. Izbor zadataka, radnih aktivnosti i pribora za rad treba promatrati u kontekstu učenikovih razvojnih osobitosti da bi se povećao uspjeh u radu i osobno zadovoljstvo radom.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Organizacijska područja predmetnog kurikula utemeljena su na potencijalu svakog pojedinca da radom sudjeluje u životu zajednice na način i u opsegu koji dopuštaju njegove individualne razvojne osobitosti. U nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova učenik usvaja i primjenjuje znanja te razvija vještine, odgovornost i samostalnost u obavljanju jednostavnih poslova iz svakodnevnog života. Poslovi su raspoređeni u četiri predmetna područja: poslovi čišćenja i održavanja, poslovi slaganja i sortiranja, poslovi obrade i izrade te poslovi posluživanja. Ova predmetna područja nisu potpuno razdvojena i neovisna jedno od drugog, već se nadovezuju, upotpunjuju te u pojedinim područjima i preklapaju. Grafički prikaz predmetnih područja pokazuje njihovu djelomičnu povezanost jer pojedine sastavnice mogu biti zastupljene i u drugim organizacijskim područjima. Postavljena predmetna područja u potpunosti omogućuju ostvarenje temeljnih radnih kompetencija za adaptivno funkcioniranje učenika u zajednici. U njima središnje mjesto zauzimaju učenik i proces rada prije nego kvaliteta završnog proizvoda rada. U procesu stjecanja radnih kompetencija očekuje se primjena perceptivno-motoričkih i kognitivnih sposobnosti te komunikacijskih i socijalnih vještina svakog učenika. Navedene sposobnosti i vještine trebaju biti uvažene prilikom poučavanja svakom poslu tako da omogućuju razvojni kontinuitet i ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda tijekom svih godina učenja i poučavanja. Razvijajući radne kompetencije, učenik razvija osjećaj i važnost vlastitog postojanja te vještine koje mu pomažu u kontroli i funkcionalnosti vlastitog ponašanja, izražavanju osobnih interesa, želja i potreba. Nadalje, razvija vještine koje mu pomažu u dostizanju maksimalnoga, osobnog potencijala te kao takav spreman je zauzeti svoje mjesto u društvu.
1. slika: Prijedlog predmetnih područja u nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova
Poslovi čišćenja i održavanja
Poslovi čišćenja i održavanja prostora neizostavni su dio svakodnevnog života. Unutar ovoga predmetnog područja učenik razvija stavove o čistoći prostora u kojem boravi i predmeta koje upotrebljava. Usvaja radne navike i osvješćuje potrebu održavanja urednosti prostora i predmeta u njemu. Učenik stječe osnovna znanja o namjeni pribora i sredstava za čišćenje te usvaja korake njihove učinkovite i sigurne primjene. Izvedba radnje čišćenja potiče učenika na kretanje i rad većih mišićnih skupina, što povoljno utječe na održavanje učenikova tjelesnog zdravlja. Radnje poput metenja poda, pranja prozora ili brisanja prašine omogućuju učeniku da se kreće na različite načine. Ovladavanjem vještinama čišćenja unutarnjih i vanjskih prostora osiguravaju se prilike za korisno i funkcionalno ponašanje učenika u okolini. Ove su vještine svakodnevno primjenjive u obiteljskom domu te je razumno učenika poticati na obavljanje poslova čišćenja i u tom okružju. Doprinos učenika u održavanju prostora u svakodnevnom životu ostavlja utjecaj na osjećaj vrijednosti i važnosti u društvu, izgrađuje samopouzdanje te osigurava bolju kvalitetu života.
Poslovi slaganja i sortiranja
Vještine sortiranja i slaganja omogućuju postizanje i održavanje reda u prostoru te lakše snalaženje i obavljanje poslova svakodnevnog života i rada. Unutar ovoga predmetnog područja učenik razvija vještine slaganja, razvrstavanja i kategoriziranja predmeta na osnovi obilježja, funkcije ili drugog kriterija uz primjereni oblik podrške. Učenik usvaja načine ekonomičnog korištenja prostorom i funkcionalne organizacije predmeta u njemu. Jednostavni poslovi poput slaganja i preslagivanja polica, slaganja odjeće i razvrstavanja otpada dovoljno su zastupljeni u svakodnevnom školskom i obiteljskom životu da ih učenik može neprestano uvježbavati i primjenjivati. Obogaćen novim radnim vještinama i navikama, učenik dobiva prilike za osobni doprinos u održavanju reda u prostoru te pozitivnu reakciju društvene okoline, što utječe na kvalitetu suživota u zajednici.
Poslovi obrade i izrade
Predmetno područje poslovi obrade i izrade podrazumijeva aktivno sudjelovanje učenika u procesu nastanka novog proizvoda. Unutar ovoga predmetnog područja učenik stječe i razvija osnovne vještine obrade materijala i izrade ukrasnih i upotrebnih predmeta. Proces učenja osigurava učeniku osjetilno iskustvo u radu s prirodnim i umjetnim materijalima. U kontinuitetu razvoja fine motorike, uz sigurnosne i zaštitne mjere, učenik se služi priborom i alatima za obradu materijala te ovladava vještinama manipulativnog rada. Razvojem samostalnosti u dijelu procesa ili cjelovitom postupku izrade jednostavnog predmeta, obrade plodova i namirnica ili pripreme jednostavnih obroka učeniku je omogućeno aktivno sudjelovanje u obiteljskom okružju i lokalnoj zajednici. Iskustvom stvaranja novog predmeta, izražavanja vlastite kreativnosti i razvojem radnih navika učenik doživljava zadovoljstvo stvaranjem, proizvodnjom, kao i uživanje u plodovima vlastitog rada.
Poslovi posluživanja
Poslovi posluživanja obuhvaćaju vještine snalaženja u prostoru, vještine komunikacijske interakcije i manipulativne radnje pripreme predmeta posluživanja. U okviru ovoga predmetnog područja učenik usvaja korake od primanja zahtjeva za posluživanje do izvršavanja tog zahtjeva uz primjereni oblik podrške. Učenika se poučava kretanju do zadanog mjesta ili osobe uz prenošenje predmeta u stvarnim i simuliranim situacijama uz predviđanje mogućih prepreka. Radnim vještinama, kao što su posluživanje obroka, prenošenje pisane poruke i posluživanje na štandu, učenika se osnažuje u njegovoj važnosti za društveni svijet oko sebe. Iskustvenim učenjem u različitim okružjima učenik razvija osjećaj odgovornosti i stvara pozitivnu sliku o sebi.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi kurikula ostvaruju se u dobnoj skupini od 16. do 21. godine učenikova života uz postupnost u poučavanju, uvježbavanju i osamostaljivanju u obavljanju poslova. Cilj je odgojno-obrazovnih ishoda uspostavljanje i održavanje funkcionalnog ponašanja i svrhovitog korištenja vremenom u danu. Iznimna vrijednost izobrazbe u obavljanju poslova jest u potencijalu za ostvarivanje odnosa sa širom zajednicom, posebno u životu nakon školovanja.
Za ostvarivanje ishoda neophodno je dosljedno poučavanje i neprekidno unaprjeđivanje i proširivanje radnih vještina u skladu s biološkim i psihofizičkim osobitostima pojedinog učenika.
Sadržaji neposrednog rada oslanjaju se na zorne prikaze očekivanih radnji i postupaka, upotrebu konkretnog pribora i materijala iz neposredne stvarnosti, primjenjive i smislene aktivnosti i vještine svakodnevnog života.
Ishodi se ostvaruju sadržajima i aktivnostima koje uključuju niz kognitivnih procesa učenika:
– percepciju
– pažnju koja je potrebna da bi se usmjerio na zadatak
– sposobnost obrade informacija i planiranja izvršenja zadatka
– funkcionalnu izvedbu očekivanog ponašanja
– pamćenje sadržaja koje je naučio putem iskustva i koja su temelj za nova znanja i vještine.
Tijekom prvih godina provedbe sadržaja učeniku se osigurava raznovrsnost poslova da bi se otkrio svoj radni potencijal i sklonosti prema određenim vrstama poslova. Uključivanjem učenika u različite poslove smanjuje se mogućnost pojave nepoželjnih oblika ponašanja uzrokovanih jednoličnošću poslova, zasićenošću i manjkom motivacije za obavljanje specifične vrste ili načina obavljanja posla.
Učeniku se osigurava individualizacija vremena potrebnog za poučavanje u obavljanju poslova prema kojima pokazuje interese i sposobnosti te za koje postoji potreba u odnosu na kontekst u kojem živi. Ne očekuje se da svi učenici budu jednako uspješni u svim poslovima predviđenima kurikulom predmeta. Važno je učeniku osigurati iskustvo rada i prepoznati potencijal kojim se može konstruktivno i funkcionalno koristiti u životu u zajednici. Idealni cilj ostvarenja ishoda jest da u posljednjoj godini školovanja svaki učenik u školi bude zadužen i odgovoran za barem jednu vrstu svakodnevnih poslova u školi i da ga obavlja uz minimalni oblik podrške.
Tijekom posljednje godine školovanja naglasak se stavlja i na generalizaciju vještina u obiteljskom domu, organiziranom smještaju ili u zajednici te usavršavanje vještina u različitim uvjetima okoline.
Ključni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda napisani za svaki odgojno-obrazovni ishod. Da bi se ishod ostvario, učitelj treba temeljito poučavati učenika u individualnom radu. Da bi se pak postigla generalizacija vještina, neophodno je planirati aktivnosti za primjenu tih vještina u drugim predmetima, školskim aktivnostima i svakodnevnom životu u zajednici.
U tablicama je odgojno-obrazovni ishod označen akronimom naziva programa školovanja (PP SKA), predmetnog kurikula (IOP), oznakom predmetnog područja (A, B, C i D), brojčanom oznakom dobne skupine (3) te brojčanom oznakom ishoda unutar predmetnog područja (1 – 20).
Odgojno obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
Iako su svi poslovi unutar nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova neizostavni dio svakodnevnoga školskog i obiteljskog života, za pojedine poslove uobičajeno je da se spontano odvijaju češće nego drugi. Zastupljenost pojedinoga predmetnog područja u godišnjoj nastavnoj satnici predmeta usklađena je s obujmom poslova unutar područja te s učestalošću i prikladnošću izvođenja pojedinih vrsta poslova u okružju poučavanja. Za poslove čišćenja i održavanja te poslove obrade i izrade predviđa se najveći broj nastavnih sati, a za poslove slaganja i sortiranja te poslove posluživanja predviđena je manja satnica.
Razrada odgojno-obrazovnih ishoda poučavanja predmeta u pojedinom organizacijskom području prikazana je u nastavku dokumenta.
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.1. Učenik izvodi poslove čišćenja i održavanja urednosti prostorije. | – prepoznaje mjesta, površine i obilježja prostora koje je potrebno čistiti ili pospremiti – prepoznaje i postavlja na prikladno mjesto namještaj manje veličine i predmete u prostoriji – prepoznaje i upotrebljava pribor i sredstva za održavanje prostora na siguran način – izvodi različite aktivnosti čišćenja prostora – priprema i posprema pribor i sredstva za održavanje na odgovarajuće mjesto | – izvršava aktivnost brisanja prašine, uklanjanja paučine i/ili pranja prozora |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – čistoća i urednost prostora, pribor i sredstva za čišćenje, vrste i načini čišćenja prostora, estetsko uređivanje prostora. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati važnosti i potrebi održavanja čistoće i urednosti prostorija u kojima učenik boravi, uz higijenske i estetske razloge, značajno je i zbog osiguravanja perceptivne neopterećenosti i mogućnosti usmjeravanja pažnje na informacije u okolini važne za poticanje funkcionalnog ponašanja. Razvijati navike održavanja čistoće i urednosti u svakodnevnim situacijama: čistiti radni stol i pod oko stola na kraju rada, vraćati stolce u prikladni položaj za stolom, vraćati korišteni pribor i materijale na prikladno mjesto u ormaru, sprave i rekvizite u dvorani i slično. Poučavati razlikovanju i prepoznavanju stanja urednosti prostorije, mjesto predmeta i namještaja u prostoriji, brisanje prašine, uklanjanje paučine, pranje prozora i čišćenje poda. Estetski uređivati prostor u skladu s izmjenama godišnjih doba, prigodnih dana i blagdana tijekom godine. Vizualno prikazati korake u čišćenju i održavanju određene prostorije. Poučavati učenike pravilnim pokretima prilikom izvršavanja poslova čišćenja u individualnom radu i uz najmanje nametljiv oblik podrške. Služiti se priborom i sredstvima te prilagođivati težinu zahtjeva u skladu s individualnim sposobnostima učenika. Uvježbavati vještine čišćenja različitih prostorija u školi, poticati suradnju u paru i neovisnost o podršci drugih osoba. Ishod ostvarivati u povezanosti s drugim ishodima unutar poslova čišćenja i održavanja te s ishodima u području poslova slaganja i sortiranja. Poticati učenika na suradnju u estetskom uređivanju prostorije za prigodna razdoblja ili posebne dane u godini. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine čišćenja i održavanja urednosti prostorija u obiteljskom domu. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.2. Učenik izvodi poslove održavanja čistoće podova u unutarnjem prostoru. | – prepoznaje obilježja zbog kojih je potrebno čistiti pod – prepoznaje pribor i sredstva za čišćenje i pranje poda te njihovu namjenu | – pravilno upotrebljava barem jednu vrstu pribora i/ili sredstvo za čišćenje poda u unutarnjem prostoru |
– sparuje pribor sa sredstvima za čišćenje – upotrebljava pribor i sredstva za čišćenje i pranje na siguran način – izvodi aktivnost čišćenja poda – priprema i posprema pribor i sredstva za čišćenje nakon obavljenog posla na odgovarajuće mjesto | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – čistoća poda u unutarnjem prostoru, pribor i sredstva za čišćenje poda, sigurnost i zaštita u radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi jačanja potencijala i preuzimanja odgovornosti za jednostavne poslove, treba učenika poučiti cjelovitom postupku održavanja čistoće poda u određenom prostoru ili više prostorija u školi. Poučavati učenika razlikovanju čistoga i prljavog poda, upoznati ga s vrstama podova i podnih obloga (parket, laminat, pločice, PVC podne obloge, stubište, dizalo, rampe, tepih). Poučiti ga prepoznavanju obilježja zbog kojih je potrebno čistiti pod (prašina, osušene kapljice, sitni otpad). Upotrebljavati različit pribor i sredstva za čišćenje: metlu, otprašnik, mop, kantu za vodu, kantu i vreće za smeće, mokru krpu, suhu krpu, usisavač, kućni robot, profesionalni usisavač i perač podova, tekuće deterdžente za određenu vrstu poda. Poučiti učenika prepoznavanju i postavljanju znaka upozorenja Klizav pod!, sigurnom korištenju sredstvima za čišćenje, električnim uređajima i ostalim priborom, upotrebi zaštitne opreme i sl. Raščlaniti posao čišćenja određene vrste poda, stubišta, dizala ili rampe na manje korake, predočiti korake slikovnim prikazom te poučavati učenika izvršavanju zadatka ili niza zadataka primjerenih individualnim osobitostima. Vizualno odrediti veličinu površine za čišćenje i/ili vrijeme trajanja čišćenja. Planirati poslove čišćenja i održavanja podova u redovitom tjednom rasporedu. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za uspješno izvođenje posla, planirati ukidanje podrške, poticati neovisno izvođenje posla. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine čišćenja i pranja podova prema redovitom tjednom rasporedu u obiteljskom domu. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.3. Učenik izvodi poslove čišćenja i održavanja čistoće vanjskih prostora. | – upoznaje različite vrste površina na vanjskom prostoru i primjećuje obilježja zbog kojih je potrebno čistiti vanjsku površinu – prepoznaje pribor za čišćenje i održavanje vanjskih površina | – pravilno upotrebljava jednu vrstu pribora prilikom održavanja površine na vanjskom prostoru |
– izabire pribor za čišćenje odgovarajuće površine na vanjskom prostoru i upotrebljava ga na siguran način – izvodi posao čišćenja cijele vanjske površine ili jednoga njezina dijela – uvježbava redovito održavanje vanjskih površina – priprema i posprema pribor za čišćenje nakon obavljenog posla na odgovarajuće mjesto | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – čistoća vanjskog prostora, pribor za čišćenje i održavanje vanjskih površina, sigurnost i zaštita u radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika čišćenju i održavanju nogostupa, stubišta, prilaza, rampi, školskog igrališta, travnjaka i ostalih vanjskih površina. Poučavati prepoznavanju obilježja zbog kojih je potrebno čistiti vanjski prostor: lišće i grančice, nakupljena prašina, kamenčići, narasla trava, otpad, snijeg. Poticati pravilnu upotrebu različitih pribora za rad: velika metla, grablje, lopata, kanta, vreća za smeće. Upoznati učenika s prostorom ili mjestom za odlaganje pribora za čišćenje. Upoznati učenika s vrstama vanjskih površina: betonska (asfaltna), popločena staza, gumena, travnata, zemljana. U skladu s individualnim osobitostima osigurati potpuno ili djelomično uključivanje učenika u zahtjevnije poslove održavanja kao što su čišćenje snijega s prilaza, odleđivanje, košenje trave kosilicom ili trimerom i dr. Raščlaniti svaku aktivnost na manje korake i slikovno prikazati slijed postupka u čišćenju vanjskih površina na siguran način. Upotrebljavati slikovni prikaz: razlike u izgledu vanjske površine prije i nakon čišćenja, pri upoznavanju učenika s očekivanim poslovima tijekom izmjene godišnjih doba, slijeđenju koraka od početka do kraja aktivnosti itd. Planirati poslove čišćenja i održavanja vanjskih površina u redovitome tjednom rasporedu u školi. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine održavanja vanjskih površina oko obiteljskog doma prema redovitom rasporedu. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.4. Učenik izvodi poslove pranja predmeta iz svakodnevne upotrebe. | – primjećuje i razlikuje prljave predmete od čistih – prepoznaje prostor i pribor za pranje i sušenje predmeta – upotrebljava pribor i sredstva za pranje i sušenje predmeta na pravilan i siguran način – izvodi aktivnost pranja i sušenja predmeta – posprema pribor i prostor nakon rada – provjerava stanje predmeta koji zahtijevaju povremeno pranje te u dogovoru s učiteljem donosi odluku o daljnjim postupcima | – izvodi aktivnost pranja ili brisanja predmeta iz svakodnevne upotrebe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – predmeti iz svakodnevne upotrebe, prostor, uređaji, pribor i sredstva za rad, ručno i strojno pranje i sušenje predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osigurati iskustvo učenika u zaduženju i preuzimanju odgovornosti za jedan ili više jednostavnih poslova kao što je redovito pranje određene vrste predmeta. Planirati redovito provjeravanje stanja urednosti ili čistoće predmeta koji se svakodnevno upotrebljavaju u radu. Poticati učenika na praktičnu upotrebu različitog pribora za pranje i brisanje predmeta u stvarnim i simuliranim uvjetima: spužvice, četke, žice za ribanje, tekuća sredstva, vlažne maramice, suhi deterdžent, sapun, stalci i podloge za sušenje, krpe i dr. Poučavati potrebi i načinu pranja i održavanja predmeta kao što su koševi za smeće i otpad, otirač za noge i slično. Uvježbavati pranje, sušenje i održavanje predmeta od različitih vrsta materijala: drvenoga, plastičnog, gumenog, staklenog. Poučavati održavanju čistoće i urednosti predmeta iz svakodnevne upotrebe: školskog pribora, pribora za pranje i čišćenje predmeta i prostora, alata za rad i slično. Raščlaniti aktivnost na manje korake i slikovno prikazati slijed koraka. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za uspješno izvođenje posla, planirati ukidanje podrške, poticati neovisno izvođenje posla. Planirati poslove pranja i brisanja predmeta u redovitom rasporedu u školi. Ishod ostvarivati u svim prostorima i aktivnostima unutar škole koje zahtijevaju određenu vrstu redovitog održavanja pribora i sredstava za rad. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine pranja, sušenja i održavanja predmeta iz svakodnevne upotrebe u obiteljskom domu. Uključiti se u aktivnosti lokalne zajednice povezane s ovom vrstom poslova. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.5. Učenik izvodi poslove održavanja čistoće i urednosti odjeće. | – razlikuje čistu od prljave, suhu od mokre, ispeglanu od izgužvane odjeće i izabire postupak održavanja odjeće – prepoznaje uređaje, pribor i sredstva za održavanje odjeće te njihovu namjenu – upotrebljava električne uređaje i pomagala za održavanje odjeće na siguran način – izvodi aktivnosti pranja i sušenja odjeće te uvježbava postupak glačanja odjeće – priprema i posprema električne uređaje, pribor i sredstva za održavanje odjeće na prikladno mjesto | – izvodi aktivnost pranja i sušenja ili glačanja odjeće |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pranje odjeće, sušenje odjeće, glačanje odjeće, sigurnost i zaštita u radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučiti učenika cjelovitom postupku održavanja vlastite odjeće: pranju, sušenju i glačanju odjeće radi preuzimanja odgovornosti za tu vrstu posla. Poučavati ga razlikovanju čiste od prljave, suhe od mokre, ispeglane od izgužvane odjeće. Upoznati učenika s prostorom, uređajima, priborom i sredstvima za pranje, sušenje i glačanje odjeće. Uvježbavati razvrstavanje odjeće prema boji i preporučenoj temperaturi pranja, upotrebu perilice za pranje rublja, sušilice za rublje, stalka za sušenje odjeće, ručno pranje manjih odjevnih predmeta. Poučavati sigurnoj upotrebi glačala i daske za glačanje te tehnikama glačanja odjeće. Raščlaniti svaku aktivnost na manje korake i slikovno prikazati slijed postupka u poslovima održavanja odjeće na siguran način. Provesti svakog učenika individualno cijelim postupkom pranja, sušenja i glačanja odjeće uz primjereni oblik podrške. Rad s grupom organizirati tako da se naglasak stavi na poučavanje jednog učenika jednoj cjelovitoj aktivnosti do određene razine neovisnosti o podršci. U nastavku razvoja vještina održavanja odjeće povezati ishod s ishodom B.1.2. iz područja poslova slaganja i sortiranja. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine održavanja odjeće u obiteljskom domu prema redovitom rasporedu. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.6. Učenik izvodi aktivnosti održavanja čistoće i urednosti obuće. | – razlikuje čistu od prljave obuće – prepoznaje pribor i sredstva za održavanje obuće te njihovu namjenu – priprema obuću, pribor i prostor za pranje i čišćenje – upotrebljava pribor i sredstva za održavanje obuće na pravilan i siguran način – izvodi postupak održavanja obuće: četkanje, pranje, brisanje, poliranje | – izvodi aktivnost čišćenja obuće mokrom i suhom krpom |
| – posprema čistu obuću te pribore i sredstva za održavanje na prikladno mjesto | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pribor i sredstava za održavanje obuće, prostor i mjesto za održavanje obuće, održavanje obuće. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučiti učenika cjelovitom postupku održavanja vlastite obuće i povezanim radnjama kao što su izvlačenje i umetanje vezica, pospremanje čiste obuće, pripremanje i pospremanje prostora i pribora za čišćenje. Poučavati učenika razlikovanju čiste od prljave obuće, upotrebi pribora i sredstava za čišćenje i pranje obuće: četke, mokre i suhe krpe, perilica i sušilica rublja. Uvježbavati pranje i održavanje obuće na vezice, čičak, remenje, špage, upotrebljavati mokre i suhe krpe, paste i spužvice za poliranje obuće. Raščlaniti aktivnost pranja ili čišćenja određene vrste obuće na manje korake i slikovno prikazati slijed koraka. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za uspješno izvođenje posla, planirati ukidanje podrške, poticati neovisno izvođenje posla. Planirati poslove održavanja obuće u redovitom rasporedu u školi. U suradnji s roditeljima poticati vještine održavanja obuće u obiteljskom domu prema redovitom rasporedu. | ||
| A. Poslovi čišćenja i održavanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP A.3.7. Učenik izvodi poslove održavanja funkcionalnosti predmeta iz svakodnevne upotrebe. | – primjećuje i razlikuje potrošne predmete u pojedinoj prostoriji – prepoznaje prostor i pribor kojim se izvršava dopuna ili zamjena predmeta – izvodi aktivnost dopune predmeta ili zamjene potrošenog predmeta novim – uvježbava postupak dopunjavanja različitih potrošnih sredstava – provjerava stanje predmeta koji zahtijevaju dopunjavanje ili zamjenu te u dogovoru s učiteljem donosi odluku o daljnjim postupcima | – izvodi aktivnost dopunjavanja potrošnog sredstva iz svakodnevne upotrebe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – održavanje potrošnih predmeta; prostor, pribor i sredstva za rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osigurati iskustvo učenika u zaduženju i preuzimanju odgovornosti za dopunu potrošnih sredstava (tekućeg sapuna, toaletnog papira, papirnatih ubrusa, papira u fotokopirnom uređaju i sl.) u različitim prostorijama škole. Poučavati razlikovanju praznih od punih, upotrebljivih od neupotrebljivih predmeta. Poticati učenika na pravodobno prepoznavanje neupotrebljivog pribora i zamjenu novim te dopunjavanje potrošnih sredstava. U skladu s individualnim sposobnostima učenika, planirati i provoditi redovito provjeravanje funkcionalnosti pribora iz svakodnevne upotrebe u školskim prostorima te poučavanje donošenju odluke o daljnjim postupcima. Raščlaniti svaku aktivnost na manje korake i slikovno prikazati njihov slijed. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za uspješno izvođenje posla, planirati ukidanje podrške, poticati neovisno izvođenje posla. Ishod ostvarivati i u drugim nastavnim predmetima te u svim prostorima i aktivnostima škole koji zahtijevaju određenu vrstu redovitog održavanja pribora i sredstava za nastavni rad i svakodnevni život. U suradnji s roditeljima poticati vještine održavanja funkcionalnosti predmeta iz svakodnevne upotrebe u obiteljskom domu. Uključiti se u aktivnosti lokalne zajednice povezane s ovom vrstom poslova. | ||
| B. Poslovi slaganja i sortiranja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP B.3.1. Učenik izvodi poslove slaganja i razvrstavanja školskog pribora i materijala. | – prepoznaje školski pribor i materijale i njihovo mjesto u prostoru – razvrstava pribor i materijale po kategorijama ili obilježju u zadani prostor – izvodi aktivnosti slaganja pribora i materijala na zadani način i u prikladan prostor – primjenjuje postupke održavanja urednosti pribora i materijala za rad | – izvodi aktivnosti slaganja ili razvrstavanja školskog pribora i materijala |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – školski pribor i materijali. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ostvarivati ishod s krajnjim ciljem zaduživanja određenog učenika za redovito slaganje i razvrstavanje pribora unutar vlastite učionice, školske knjižnice ili u drugim prostorijama škole. Uvježbavati poslove slaganja i razvrstavanja pribora u za to predviđenom prostoru da bi učenik doživio radno mjesto i svoje zaduženje. Uvježbavati slaganje i razvrstavanje olovaka, bojica, flomastera, fotokopija i ispisanih materijala i sl. Poučavati slaganju i poravnavanju papira za spajanje ili uvezivanje. Vježbati umetanje papira u registratore i mape različitih veličina, po kategorijama, umetanje čestitki i papira u omotnice, presavijanje papira i sl. Poučavati slaganju obavijesti i učeničkih radova na plutenu i/ili magnetnu ploču, upotrebi i razvrstavanju pribadača, magneta, upotrebi ljepljivih traka i drugih pribora za fiksiranje papirnatih materijala. Prema individualnim sposobnostima učenja, raščlaniti pojedinu aktivnost na korake i vizualno ih prikazati. Osigurati najmanje nametljivu vrstu podrške i neprekidno poticati neovisnost o podršci druge osobe. Stvarati prilike za uvježbavanje razvrstavanja i slaganja školskog pribora u drugim prostorijama škole. Prema mogućnostima ustanove organizirati prostor u školi za obavljanje poslova sa školskim i uredskim materijalima za potrebe cijele škole, primjerice, školska knjižara i fotokopirnica u kojoj učenik na zahtjev drugih održava školski pribor za cijelu školu (šilji olovke, bojice, razvrstava, kopira, ispisuje, izrezuje i sl.). | ||
| B. Poslovi slaganja i sortiranja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP B.3.2. Učenik izvodi poslove slaganja i razvrstavanja predmeta u zadani prostor. | – primjećuje i prepoznaje predmete koji se trebaju posložiti – prepoznaje i priprema prostor i mjesto za slaganje ili razvrstavanje predmeta – slijedi uputu za prenošenje zadane količine predmeta – prenosi predmete do mjesta na koje ih treba posložiti – izvršava slaganje i razvrstavanje predmeta prema zadanom slijedu, obilježju ili kategoriji na određeno mjesto | – izvodi aktivnost slaganja predmeta na zadano mjesto |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostor za slaganje predmeta, slaganje predmeta, razvrstavanje predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučiti učenika cjelovitom poslu slaganja predmeta: od prenošenja količine predmeta na mjesto slaganja do pospremanja pribora (kutija, vrećica, kolica) u kojima ih prenosi. Poučavanje izvoditi u prostoru i na policama na koje treba posložiti predmete: namirnice u kuhinjski element ili hladnjak, knjige u školskoj knjižnici, obuću u garderobi i slično. Poučavati različitim načinima slaganja: u niz jedan pokraj drugog, jedan iza drugog, slaganje predmeta uvis i dr. Uvježbavati razvrstavanje predmeta na police prema boji, obliku, veličini, vrsti predmeta, abecednom redu, prema predlošku, količini i slično. Koristiti se vizualnom podrškom za kategorije ili obilježja pri razvrstavanju, označiti liniju po kojoj treba slagati, vizualno označiti mjesto na koje se stavlja pojedini predmet. Prilagoditi težinu zahtjeva učenikovim individualnim sposobnostima uz pružanje najmanje nametljive podrške i poticanje neovisnosti o podršci. Učeniku omogućiti sudjelovanje u dijelu posla slaganja, primjerice, dodavanju predmeta drugom učeniku radi razvoja suradnje i poticanja motivacije. Poučavati učenika prepoznavanju situacija u kojima treba primijeniti vještine slaganja predmeta u svakodnevnim aktivnostima u školi i obiteljskom domu. Uključiti se u aktivnosti u lokalnoj zajednici u kojima učenik može primijeniti usvojene vještine slaganja predmeta (na štandu, u skladištu, u trgovini i sl.). | ||
| B. Poslovi slaganja i sortiranja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP B.3.3. Učenik ovladava vještinama razvrstavanja i slaganja odjevnih predmeta. | – izvodi aktivnost slaganja odjevnih predmeta na stalak za sušenje rublja – razvrstava odjevne predmete prema vrsti – izvodi aktivnost slaganja odjevnih predmeta na pokazani način – prepoznaje prostor i mjesto za pospremanje odjevnih predmeta – izvodi aktivnost pospremanja odjevnih predmeta na određeno mjesto | – izvodi aktivnost pospremanja odjevnih predmeta na zadana mjesta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvrstavanje i slaganje odjevnih predmeta, prostor i pribor za slaganje odjevnih predmeta. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Radi jačanja potencijala i preuzimanja odgovornosti za jednostavne poslove, poučiti učenika cjelovitom poslu slaganja i pospremanja odjevnih predmeta. Poučavati razvrstavanju istovrsnih odjevnih predmeta na police, slaganju odjeće na različite vrste vješalica i u ladice, slaganju odjeće na stalak za sušenje rublja uz i bez upotrebe kvačica. Preslagivati garderobne ormariće u školi, ormar s rezervnom odjećom i slično. Uvježbavati rad s većom količinom odjevnih predmeta. Raščlaniti aktivnost određenog načina slaganja odjevnih predmeta na korake te ih vizualno prikazati. Koristiti se daskom za slaganje odjeće, vizualno označiti prostore u ormaru za različite odjevne predmete. Prilagoditi težinu zahtjeva učenikovim individualnim sposobnostima uz pružanje najmanje nametljive podrške i poticanje neovisnosti o podršci druge osobe. Uvježbavati poslove slaganja odjevnih predmeta u suradnji s vršnjacima. U suradnji s roditeljima poticati i održavati vještine i navike redovitog razvrstavanja, slaganja i odlaganja odjevnih predmeta u obiteljskom domu. Planirati suradnju s lokalnom zajednicom radi uključivanja učenika u vrste poslova povezane sa slaganjem odjeće (trgovine odjećom, praonice rublja, humanitarne udruge). | ||
| B. Poslovi slaganja i sortiranja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP B.3.4. Učenik izvodi posao odlaganja skupljenog otpada u odgovarajuće spremnike. | – prepoznaje mjesta s kojih uzima skupljeni otpad i mjesta na koje ga odnosi – razlikuje i prepoznaje vrstu otpada u vreći ili kanti – izvodi aktivnost odlaganja vreće s otpadom u spremnike odgovarajuće boje – izvodi aktivnost odlaganja otpada prateći raspored odvoza pojedine vrste otpada | – izvodi aktivnost odlaganja vreća s otpadom u odgovarajuće spremnike |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – mjesta za otpad, vrste otpada, vrste spremnika za otpad, raspored odvoza pojedine vrste otpada. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poticati učenika na preuzimanje odgovornosti za posao odlaganja otpada te unaprjeđivati razvoj ekološke svijesti i kulture stanovanja. Poučavati učenika razlikovanju i razvrstavanju otpadnih materijala (plastika, papir, staklo, tekstil...) na konkretnim primjerima i slikovnim prikazima. Uvježbavati postupak odnošenja vreće s otpadom od i do zadanog mjesta u stvarnim i simuliranim uvjetima, uz predviđanje mogućih prepreka na putu. Osigurati postupnost u pružanju podrške, raščlaniti posao odlaganja otpada na manje korake i slikovno prikazati njihov slijed. Vizualno pojednostaviti raspored odvoza pojedine vrste otpada i poučavati praćenju rasporeda. Prilagoditi težinu zahtjeva učenikovim individualnim sposobnostima uz pružanje najmanje nametljive podrške i poticanje neovisnosti o podršci druge osobe. Uvježbavati i ponavljati izvedbu posla u prirodnim situacijama u svakodnevnom životu u školi i obiteljskom domu. Ishod ostvarivati u povezanosti s ishodima iz drugih nastavnih predmeta, drugim školskim aktivnostima te u suradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom, primjerice, uključiti učenika u aktivnosti udruge za očuvanje okoliša. | ||
| B. Poslovi slaganja i sortiranja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP B.3.5. Učenik izvodi posao pripreme prostora za prigodne događaje. | – prepoznaje mjesto s kojeg prenosi i do kojeg donosi stolove, stolce i ostali pribor – izvodi aktivnost postavljanja i slaganja stolaca i stolova u prostoru – izvodi aktivnost postavljanja stola i slaganja pribora na stol | – izvršava aktivnost slaganja stolaca u prostoru |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostor za prigodni događaj, prenosivi inventar i pribor. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika pravilnom načinu hvatanja, držanja, prenošenja i spuštanja stolaca tako da ne stvara buku. Uvježbavati suradnju u paru pri prenošenju stolova i stolaca te kretanje kroz prolaze i moguće prepreke. Osnaživati učenika u razvoju potencijala preuzimanja odgovornosti za pravilno izvršenje poslova. Početi s uvježbavanjem postavljanja stolaca u razredu na različite načine: u red ispred ploče, ukrug, oko stola, jedan iza drugog, jedan pokraj drugog. Poučavanje nastaviti provoditi u prostorima koji sadržavaju veći broj stolaca u kojima se organiziraju sastanci i domjenci. Poučavati prenošenju tehničke opreme na siguran način (prijenosno računalo i projektor). Uključivati učenika u postavljanje dekoracija u prostoru za prigodne događaje. Osigurati vizualne predloške mogućih načina pozicioniranja te slaganja stolova i stolaca u prostoru i predložak za postavljanje pribora za jelo na stol. Pružati najmanje nametljiv oblik podrške i poticati neovisnost o podršci druge osobe u izvedbi posla. Prilikom uvježbavanja odabirati aktivnosti i sadržaje u skladu s učenikovim individualnim sposobnostima Raščlaniti posao na manje korake, slikovno ih prikazati i pokazivati učeniku za vrijeme poučavanja i uvježbavanja. Poticati suradnju s roditeljima u održavanju usvojenih vještina slaganja stolaca, stolova i pribora za jelo prilikom obiteljskih okupljanja. U suradnji s lokalnom zajednicom uključivati učenika u aktivnosti pripreme prostora za javna događanja u zajednici. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.1. Učenik izvodi poslove izrade ukrasnih i uporabnih predmeta. | – priprema i obrađuje materijale za izradu predmeta – upotrebljava alate i pribor za obradu i izradu predmeta na siguran način – izvodi pojedine korake u tehnikama izrade, dorade i ukrašavanja predmeta – izrađuje jednostavan ukrasni ili uporabni predmet – izvodi poslove održavanja čistoće i funkcionalnosti alata i pribora za rad – održava radno mjesto i posprema pribor i materijale na odgovarajuće mjesto – primjenjuje pravila sigurnosti na radu | – samostalno izvodi jedan od koraka u izradi ukrasnoga ili uporabnog predmeta |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prirodni i umjetni materijali, radno mjesto, alati i pribor za rad, recikliranje otpadnih materijala, tehnike izrade i dorade predmeta, ukrasni i uporabni predmeti, sigurnost na radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Omogućiti učeniku sudjelovanje u onoj fazi izrade predmeta u kojoj može maksimalno iskoristiti svoje sposobnosti i razvijati potencijal te postupno preuzimati dio odgovornosti za stvaranje proizvoda. Uvježbavati rad s prirodnim i umjetnim materijalima; drvo, papir, glina, karton, tekstil, plastika, staklo, metal, spužva, guma, vuna, juta, žica, špaga, silk, pluto, koža, sušeni plodovi, sjemenke, kamenčići, pužići, školjke i dr. Uvježbavati upotrebu različitih pribora i alata: pribor za bojenje, škare, brusni papir, skalpel, pribor za mjerenje dužine, pribor za šivanje, ljepilo, čekić, kliješta, čavlići i sl. Poučavati recikliranju boca, kutija, teglica, čepova, poklopaca, limenki, staklenki, tetrapaka, guma i sl. Izrađivati upotrebne i ukrasne predmete: didaktičke igračke, umetaljke, nizaljke, organizatore za školski pribor, stalke za ubruse, okvire za slike, nakit, ukrase, jastučiće, ukrasne vrećice, posude za cvijeće, vaze i sl. Upotrebljavati različite tehnike izrade i dorade: modeliranje i oblikovanje, kaširanje, bojenje i lakiranje, vezivanje, pletenje, spajanje elemenata lijepljenjem, šivanjem, nizanjem na špagu i sl. U skladu s individualnim sposobnostima poučiti učenika upotrebi lončarskog kola i peći za keramiku. Koristiti se modelom završnog proizvoda i modelima u fazama izrade istog proizvoda. Raščlaniti određenu aktivnost ili cijeli posao na manje korake i slikovno ih prikazati. Poticati roditelje na održavanje vještina izrade i obrade predmeta, primjerice u redovitom planiranju recikliranja predmeta iz obiteljskog doma. Povezati se s udrugama u lokalnoj zajednici koje organiziraju aktivnosti izrade prigodnih predmeta tijekom godine. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.2. Učenik izvodi poslove pripreme jednostavnih obroka. | – prepoznaje i razlikuje kuhinjski pribor, posuđe i namirnice za pripremu obroka – upotrebljava pribor i posuđe za kuhanje na siguran način – prepoznaje i upotrebljava kuhinjske aparate na siguran način – izvodi različite postupke pripreme namirnica za upotrebu – izvršava korake u aktivnosti pripreme jednostavnih obroka – uvježbava pripremanje, pospremanje i održavanje prostora u kojem priprema obrok | – izvodi aktivnost pripreme namirnica za jednostavne obroke koristeći se najmanje jednim priborom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostor, posuđe i pribor za pripremu obroka, namirnice, veliki i mali kuhinjski aparati, priprema jednostavnih obroka, sigurnost i zaštita na radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Stvarati radnu naviku sudjelovanja učenika u poslovima pripreme obroka te ga postupno poučavati cjelovitom postupku pripreme obroka. Pripremati učenika za preuzimanje odgovornosti za dio poslova pripreme školskih obroka. Uvježbavati pravilnu upotrebu velikih i malih kuhinjskih aparata: hladnjak, zamrzivač, pećnica, ploča i/ili štednjak za kuhanje, perilica posuđa, kuhinjska napa, mikrovalna pećnica, kuhalo za vodu, miješalica, štapna miješalica, blender i slično. Koristiti se raznovrsnim posuđem i priborom za pripremu, mjerenje i miješanje, kuhanje i posluživanje hrane. Poučavati postupcima pranja, guljenja, rezanja namirnica, otvaranju i zatvaranju posuda i vrećica s namirnicama i slično. Upotrebljavati vizualnu podršku u neposrednom poučavanju prikazom manjih koraka u postupku pripreme određenog obroka i poučiti učenika samostalnom slijeđenju vizualnih uputa. Poučavanje izvoditi u prostorima u kojima se provodi priprema i kuhanje obroka. Razinu podrške, težinu zahtjeva, odabir kuhinjskog pribora i posuđa za pripremu i kuhanje prilagoditi učenikovim individualnim sposobnostima. Primjenjivati usvojene vještine u pripremanju školskih obroka za ostale učenike u školi (uz uvjet posjedovanja sanitarne knjižice). Poticati roditelje na planiranje pripreme obroka koje je učenik usvojio i na uključivanje učenika u pripremu svih obroka u obiteljskom domu radi održavanja funkcionalnih vještina u životu nakon školovanja. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.3. Učenik izvodi poslove obrade zemlje, uzgoja i njege biljaka. | – prepoznaje pribor i sredstva za obradu zemlje, uzgoj i njegu biljaka i njihovu namjenu – upotrebljava pribor i sredstva za obradu zemlje, uzgoj i njegu biljaka na siguran način – izvodi postupak ručne obrade tla i priprema tlo za sjetvu/sadnju – izvodi postupak sjetve i sadnje | – pravilno upotrebljava najmanje jedan pribor za obradu zemlje, uzgoj ili njegu biljaka |
– održava biljke u otvorenim i zatvorenim prostorima – priprema i posprema pribor i sredstva za rad na odgovarajuće mjesto – primjenjuje pravila sigurnosti u radu | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obrada tla, sjetva biljaka, sadnja biljaka, održavanje biljaka, prostor i pribor za rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Osigurati učeniku potpuno iskustvo u procesu poslova obrade zemlje i uzgoja biljaka te prema individualnim sposobnostima izgrađivati vještine i zaduživati učenika u onom dijelu posla u kojem je najmanje ovisan o podršci druge osobe. Uvježbavati pravilnu upotrebu lopate, motike i grablji, sjetvu sjemenja u tegle, gredice, iskopavanje brazdi za sjetvu, saditi biljke u tegle, u zemlju, iskopavati gredice i sl. Poučavati učenika zalijevanju biljaka i ostalim mjerama njege biljaka te održavanju biljaka u unutarnjem i vanjskom prostoru škole prema redovitom rasporedu. Pri uvježbavanju ručne obrade tla osigurati osjetilno iskustvo učenika pri rukovanju zemljom, vodom, biljkama i priborom. Raščlaniti dijelove posla na manje korake te upotrebljavati pribore i alate u mjeri i na način sukladno učenikovim sposobnostima. Pripremati slikovni prikaz razrađenih koraka cijelog procesa obrade zemlje ili njege biljaka za učenike kojima takav oblik podrške omogućuje potpunu neovisnost o podršci pri obavljanju posla. Poticati generalizaciju vještina osiguravanjem iskustava učenika u brizi o školskom vrtu, biljkama unutar škole uz poticanje na suradnju učenika s vršnjacima i drugim osobama. Poticati primjenu vještina obrade zemlje i održavanja biljaka u obiteljskom domu. Uključiti učenika u aktivnosti povezane s obradom zemlje, sadnjom ili brigom o biljkama u široj zajednici. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.4. Učenik izvodi poslove prerade plodova. | – izvodi pripremu pribora i plodova za preradu – upotrebljava pribor i alate za pripremu, obradu i preradu plodova na pravilan i siguran način – izvodi korake u različitim postupcima i načinima prerade plodova – prepoznaje dobivene proizvode | – upotrebljava najmanje jednu vrstu pribora za obradu ili preradu plodova |
– označava proizvode naljepnicom deklaracije ili etiketom – izvodi postupak skladištenja plodova – održava prostor i pribor za rad – primjenjuje pravila sigurnosti i zaštite u radu | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prostor, pribor i alati za preradu plodova, proizvodi od plodova, skladištenje proizvoda, sigurnost i zaštita na radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poticati i usavršavati vještine učenika u dijelu poslova obrade plodova u kojima je najmanje ovisan o podršci druge osobe. Uključiti učenika u postupke prerade plodova kao što su sušenje začinskog bilja i voća, zamrzavanje voća i povrća i sl. Prema individualnim sposobnostima, poučavati od jednostavnijih prema složenijim postupcima prerade plodova: izrada voćnog soka, kompota, voćnih i povrtnih kaša, zimnice, pekmeza i sl. U skladu s mogućnostima, uključiti učenika u poslove berbe plodova. Poučavati različitim postupcima u procesu skladištenja plodova: pranje, guljenje i rezanje plodova, stavljanje obrađenih plodova u vrećice ili staklenke, stavljanje oznake na zapakirani proizvod, spremanje ili skladištenje proizvoda na zadano mjesto i sl. Raščlaniti poslove ili zadatke na manje korake, slikovno prikazati pojedine korake, postupke u radu i pravila sigurnosti. U obiteljskom domu primjenjivati vještine guljenja, pranja, rezanja, pripremati zimnicu i sl. Uključiti učenika u slične aktivnosti u široj zajednici. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.5. Učenik izvodi osnovne popravke odjeće. | – prepoznaje oštećenja na odjevnim predmetima – upotrebljava jednostavni pribor za šivanje na siguran način – izvodi korake u tehnikama šivanja – izvodi aktivnost jednostavnog popravka odjevnog predmeta – priprema i posprema pribor i materijale na određeno mjesto – primjenjuje pravila sigurnosti i zaštite pri šivanju | – izvodi aktivnost popravka odjevnog predmeta jednostavnom tehnikom šivanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – oštećenja na odjevnim predmetima, pribor za šivanje, tehnike šivanja, sigurnost i zaštita u radu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uvježbavati ručno prošivanje jednostavnim bodom, šivanje dugmadi, postavljanje zakrpe i druge jednostavne popravke na tkaninama za vježbanje te na majicama, hlačama i drugim odjevnim predmetima. Poučavati pravilnoj upotrebi sljedećeg pribora: konac, igla, škare, naprstak za šivanje, dugmad, zakrpa, ljepilo za tekstil, naljepnice za tekstil, boje za tekstil i dr. Poticati vještine ručnog šivanja i prišivanja u radionicama za izradu ukrasnih predmeta. Koristiti se slikama i konkretnim primjerima oštećenih i popravljenih dijelova odjevnih predmeta. Upotrebljavati modele u tehnikama šivanja. Raščlaniti određenu aktivnost ili cijeli posao na manje korake i slikovno ih prikazati. U suradnji s roditeljima planirati primjenu usvojenih vještina šivanja u aktivnostima u obiteljskom okružju te u radionicama u lokalnoj zajednici. | ||
| C. Poslovi obrade i izrade | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP C.3.6. Učenik izvodi poslove pripreme i obrade papirnatih materijala. | – izvodi aktivnosti pripreme pribora i materijala za rad – upotrebljava škare za izrezivanje pripremljenog materijala na siguran način – izvodi postupak obrade papirnatog materijala na zadani način | – upotrebljava najmanje jedan pribor za obradu papirnatog materijala |
– upotrebljava uređaje, pribor i materijal za uvezivanje i plastificiranje na siguran način – primjenjuje tehnike uvezivanja materijala – izvodi aktivnost pospremanja radnog mjesta | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pribor i materijali za obradu papirnatog materijala, tehnike uvezivanja, tehnike obrade papirnatog materijala. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Pripremiti mjesto u učionici ili školi za obavljanje posla pripreme i obrade papirnatih materijala za nastavni rad. Učeniku osigurati prilike za sudjelovanje u pripremi nastavnih listića i materijala za učenje. Uključiti učenika u pripremu radnih listića, papira u boji određenih dimenzija, presavijanje papira, izradu plastificiranih kartica za rad, izrezivanje plastificiranog materijala po linijama i dr. Upoznati učenika s različitim uređajima za uvezivanje, bušenje, uništavanje papira te s ostalim priborom. Poučiti učenika postupcima uvezivanja: spiralno, termičko, uvezivanje koncem i sl. Uvježbavati jednostavne postupke uvezivanja na primjerima učeničkih likovnih radova, slikovnica, albuma i sl. Raščlaniti aktivnost na manje korake, slikovno ih prikazati i pokazivati učeniku u neposrednom radu. Usmjeravati učenika na slikovne prikaze kao podršku u izvođenju zadatka neovisno o podršci druge osobe. Stvarati prilike za uvježbavanje pripreme i obrade papirnatih materijala u drugim prostorijama škole. Prema mogućnostima ustanove, organizirati prostor u školi za obavljanje poslova sa školskim i uredskim priborom i materijalima za potrebe cijele škole, primjerice, školska knjižara i fotokopirnica u kojoj učenik na zahtjev drugih održava školski pribor i materijale za cijelu školu (kopira, ispisuje, izrezuje kartice, nastavne listiće i sl.). | ||
| D. Poslovi posluživanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP D.3.1. Učenik ovladava vještinama posluživanja obroka. | – prepoznaje mjesto s kojeg prenosi i do kojeg donosi obrok – prepoznaje i razlikuje obroke i pribor za posluživanje – izvodi aktivnost pripreme naručenog obroka na pladanj ili kolica – uvježbava prenošenje obroka na pladnju ili kolicima – priprema i posprema posuđe i pribor za posluživanje | – izvršava aktivnost prenošenja obroka postavljenog na pladanj ili kolica |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obroci za posluživanje, pribor za posluživanje. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika prikladnom načinu hvatanja, držanja i spuštanja pladnja, tanjura, šalica i drugih predmeta posluživanja te kretanja između prirodnih prepreka u prostoru prilikom prenošenja obroka. Ishod ostvarivati u kombinaciji s drugim ishodima kao što je priprema jednostavnih obroka. Poučavati učenika pripremanju zadane količine i vrste obroka, postavljanju tanjura, čaša, vrčeva, zdjelica na pladanj određene veličine i prenošenju pladnja do zadanog mjesta ili prostora. Osim posluživanja, prema učenikovim individualnim sposobnostima, uvježbavati i pripremu jednostavnih obroka koje poslužuje. Uvježbavati upotrebu kolica za dostavu veće količine obroka u različite dijelove škole. Osigurati vizualne predloške mogućih načina pozicioniranja i slaganja predmeta na pladanj, stol ili kolica. Raščlaniti posao na manje korake, slikovno ih prikazati i pokazivati ih učeniku za vrijeme poučavanja i uvježbavanja. Pružati najmanje nametljiv oblik podrške i poticati neovisnost o podršci druge osobe u izvedbi posla. Poučiti potrebnim koracima i zadužiti učenika za posluživanje školske užine (uz uvjet posjedovanja sanitarne knjižice). Poučiti i zadužiti učenika za posluživanje posjetitelja škole u posebnim prigodama. Poticati primjenu vještina posluživanja u obiteljskom domu. U suradnji s lokalnom zajednicom omogućiti učeniku aktivno sudjelovanje na javnim događajima, primjerice, u posluživanju pića. | ||
| D. Poslovi posluživanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP D.3.2. Učenik ovladava vještinama prenošenja pošiljaka. | – prepoznaje mjesta i osobe od kojih prenosi i do kojih donosi predmet prenošenja – prepoznaje predmet prenošenja – izvodi aktivnost dijeljenja reklamnih materijala – izvodi aktivnost donošenja pisama i paketa do određene osobe ili prostora – izvodi aktivnost prenošenja pisanih poruka do određenih osoba ili prostora | – izvršava aktivnost dijeljenja reklamnih materijala |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – primatelji i pošiljatelji, pošiljke i reklamni materijali. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavati učenika samostalnom kretanju prostorom, prenošenju pošiljaka od jednoga do drugog mjesta ili osobe. Osigurati prilike za prenošenje pošiljaka između osoba unutar školske zajednice. Uvježbavati samostalno kretanje prostorom i poučavati potpunom izvršenju zadatka prenošenja pošiljaka. U skladu s individualnim sposobnostima poučavati učenika pravilnom javljanju na telefon, spajanju telefonskog poziva i načinima prenošenja informacija. Raščlaniti aktivnost na manje korake, slikovno ih prikazati i pokazivati učeniku u neposrednom poučavanju. Pružati najmanje nametljiv oblik podrške i poticati neovisnost o podršci druge osobe u izvedbi posla. Stvarati prilike za uvježbavanje prenošenja pošiljke između školske i obiteljske zajednice. U suradnji s lokalnom zajednicom uključivati učenika u aktivnosti u zajednici, primjerice, dijeljenje letaka, reklamnih materijala. | ||
| D. Poslovi posluživanja | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA IOP D.3.3. Učenik ovladava vještinama posluživanja na štandu. | – prepoznaje i razlikuje proizvode na štandu – slaže proizvode na štand prema vrsti i obilježju – izvodi aktivnost pakiranja proizvoda – primjenjuje vještine komunikacije s drugim osobama – izvršava aktivnosti pospremanja štanda | – izvršava aktivnost slaganja proizvoda na štand |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – štand i proizvodi. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Omogućiti učeniku sudjelovanje u onoj fazi pripreme i rada na štandu u kojoj može maksimalno iskoristiti svoje sposobnosti i razvijati potencijal te postupno preuzimati dio odgovornosti za razvoj novih vještina u poslovima posluživanja. Poučavati učenika slaganju proizvoda na štand, sudjelovanju u prodaji i pakiranju proizvoda. Uvježbavati načine prezentacije proizvoda i komunikacije s posjetiteljima. Osigurati vizualne predloške mogućih načina pozicioniranja, slaganja proizvoda na štand i pakiranja proizvoda. Razraditi aktivnost na manje korake, slikovno ih prikazati i pokazivati ih učeniku za vrijeme poučavanja i uvježbavanja. Pružati najmanje nametljiv oblik podrške i poticati neovisnost o podršci druge osobe u izvedbi posla. Stvarati prilike za uvježbavanje pripreme i rada na štandu. Uključiti učenika u rad na štandu školske zadruge. U suradnji s lokalnom zajednicom uključivati učenika u aktivnosti prezentiranja učeničkih proizvoda na sajmovima i sl. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Izobrazba u obavljanju poslova konceptualno je povezan s različitim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i drugim nastavnim predmetima te je tako osigurano bolje razumijevanje sadržaja nastavnog predmeta te primjena vještina u različitim i novim situacijama.
U usvajanju sadržaja nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova razvijaju se vještine fine i grube motorike, potiče se svijest o važnosti zdravlja, higijene i sigurnosti te je kao takav usko povezan s nastavnim predmetom Vještine svakodnevnog života. Razvoj svijesti o količinama i vrijednostima proizvoda povezuje nastavni predmet s Matematičkim vještinama, a kreativno-proizvodni rad usko je povezan i s Likovnom kulturom. Svaki oblik komunikacije i interakcije među učenicima stvara poveznicu s nastavnim predmetima Jezik i komunikacija i Socijalne vještine, a u poslovima čišćenja i održavanja prostora povezan je s razvojem grube motorike i Tjelesnom i zdravstvenom kulturom.
Ishodi nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova u povezanosti s međupredmetnim temama utječu na svijest učenika o kulturnim, etičkim, ekološkim i zdravstvenim očekivanjima zajednice u kojoj živi te je povezan s međupredmetnim temama Zdravlje i Održivi razvoj. Aktivnim sudjelovanjem učenika u odgojno-obrazovnome procesu tijekom svakoga nastavnog sata učenici stječu veću samostalnost u učenju i veću spremnost za cjeloživotno učenje, čime se ostvaruju očekivanja međupredmetnih tema Učiti kako učiti te Osobni i socijalni razvoj. Uključivanjem u radno-proizvodne aktivnosti učenik osvješćuje vrijednost stvari koje posjeduje i koje mu služe, osvješćuje važnost rada, stječe samopouzdanje i autonomiju nad vlastitim uspjehom te razvija poduzetnički duh, što ovaj predmet povezuje s očekivanjima međupredmetnih tema Poduzetništvo te Građanski odgoj i obrazovanje.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova organizira se prema zadanim odgojno-obrazovnim ciljevima i ishodima učenja, a učitelj ima mogućnost odabira postupaka u radu i prilagodbe sadržaja u skladu s individualnim osobitostima, interesima i vještinama učenika te prostorno-materijalnim uvjetima rada. Uvažavajući opća načela postupnosti, primjerenosti, zanimljivosti i unutarpredmetne i međupredmetne povezanosti i uravnoteženosti, svaki učitelj može osmisliti izvedbu kurikula u najboljemu interesu učenika.
Iskustva učenja
Poučavanje je usmjereno usvajanju vještina potrebnih za aktivno i odgovorno sudjelovanje u poslovima u svakodnevnom životnom okružju uže i šire zajednice. Neposredni rad s učenikom temelji se na zornim prikazima pojedinih elemenata aktivnosti i cjelokupnog posla te uporabi konkretnih materijala i pribora iz neposredne učenikove okoline. Razvoju učenikovih kompetencija pogoduje iskustveno, istraživačko i projektno učenje i poučavanje, individualni rad, individualizacija pristupa i metoda rada, suradničko učenje i poučavanje. Ciljevi učenja i poučavanja ostvaruju se neposrednim poučavanjem učenika u obavljanju poslova unutar odgojno-obrazovne skupine i u prirodnom okružju podupirući razvoj, održavanje i generalizaciju vještina.
Uloga učitelja
Učitelj prihvaća i primjenjuje znanstveno utemeljene metode i pristupe u teoriji i praksi nastave te neprekidno unaprjeđuje svoje kompetencije da bi se održala visoka profesionalna kvaliteta poučavanja u skladu s karakteristikama učenja učenika s poremećajem iz spektra autizma i zahtjevima suvremenoga društva. Najčešće metode i postupci poučavanja učenika s PSA-om u poučavanju predmeta su raščlamba zadatka na korake, nizanje, priče za učenje socijalnih vještina, sustavi potpomognute komunikacije i drugi. Učitelj stvara i izabire materijale i prilagođuje ih učeniku kojeg poučava. Osmišljava nastavu procjenjujući učenikova stečena znanja, vještine i interese. Poučavanje prilagođuje individualnim razlikama među učenicima s obzirom na sposobnosti i različite stilove učenja, tjelesno zdravlje te kulturnu i socijalnu sredinu iz koje potječe.
Učitelj procjenjuje učenikovu potrebu za podrškom i osigurava mu najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za uspješno izvođenje zadatka. Najčešće vrste podrške koje učitelj pruža učeniku su sljedeće: fizička podrška, fizički poticaj, pozicioniranje, demonstracija (modeliranje), verbalno vođenje i usmjeravanje te vizualna podrška. Fizička podrška uključuje fizičko vođenje učenikova pokreta prilikom izvršavanja određenog zadatka ili ponašanja. Fizički poticaj podrazumijeva fizičko uvođenje učenika u aktivnost te prepuštanje rada učeniku do trenutka kad ga je ponovno potrebno potaknuti na rad. Pozicioniranje je postavljanje učenika na mjesto uz pripremljeni poznati zadatak. Demonstracija podrazumijeva učiteljevu izvedbu koraka nekog zadatka ili ponašanja ispred učenika koji prati i ponavlja njegove radnje. Verbalna je podrška vrsta pomoći prilikom koje učitelj govori učeniku što treba činiti tijekom izvršenja zadatka. Kod ove vrste podrške važno je umanjivati ovisnost učenika o verbalnom vođenju te je postupno uklanjati. Usmjeravanje podrazumijeva verbalno ili neverbalno usmjeravanje učenikove pažnje na zadatak ili na vizualne upute za zadatak. Vizualna podrška u kontekstu poučavanja učenika samostalnoj izvedbi zadatka označava slikovne prikaze potrebnih radnji za izvršenje zadatka. Provodi se u kombinaciji s ostalim vrstama podrške. Konačni cilj vizualne podrške jest omogućiti učeniku obavljanje zadatka od početka do kraja bez prisutnosti i nadzora druge osobe, čime se učeniku osigurava prilika za razvoj samostalnosti u radu. Također je važno pružati podršku učeniku u području senzorne regulacije; ovisno o potrebi učenika pojačati ili smanjiti senzorne podražaje u okružju poučavanja. Koristi se različitim materijalima i podrškom, čime se učeniku osigurava lakše snalaženje u svakodnevnoj okolini.
Učitelj potiče na aktivno sudjelovanje u aktivnostima u kojima može primijeniti ono što je naučio, čime osigurava generalizaciju vještina. Također potiče razvoj socijalnih vještina i suradničkog odnosa među učenicima.
Materijali i izvori
Za učenje i poučavanje nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova potrebna su materijalna sredstva te opremanje i prilagodba prostora. Poželjno je da prostori budu opremljeni priborom, alatima, aparatima i sredstvima da bi se mogle izvoditi praktične radno-proizvodne aktivnosti koje su planirane odgojno-obrazovnim ishodima. Odgojno-obrazovni ishodi izazov su za učitelja i učenika, a za njihovo ostvarenje potrebna je oprema primjerena za siguran rad u školi. Predlaže se sljedeće:
– pribor i sredstva za održavanje čistoće: metla, oprašnik, mop, krpe, vlažne maramice, spužvice, četke, žice za ribanje, usisavač, kućni robot, profesionalni usisavač i perač podova, deterdženti i sredstva, znak upozorenja Klizav pod!, sapun, stalci i podloge za sušenje, grablje, lopata, kanta, vreća za smeće, spremnici za razvrstavanje otpada u unutarnjem i vanjskom prostoru, kosilica, trimer i dr.
– pribor i sredstva za održavanje odjeće i obuće: perilica za pranje rublja, sušilica za rublje, stalak za sušenje odjeće i kvačice, pribor za ručno pranje, glačalo i daska za glačanje, vješalice za slaganje odjeće, daska za slaganje odjeće, četke i krpe, paste i spužvice za poliranje obuće i dr.
– pribor i alati za obradu zemlje, uzgoj i njegu biljaka: lopate, motike, grablje, sjemenje, tegle, humus, zemlja, gredice, kante za zalijevanje i dr.
– pribor za skladištenje i preradu plodova: vrećice za zamrzavanje, zamrzivač, dehidrator, plodovi, staklenke, sanduci, kašete i dr.
– pribor i aparati za pripremu obroka: veliki i mali kuhinjski aparati (hladnjak, zamrzivač, pećnica, ploča i/ili štednjak za kuhanje, perilica posuđa, kuhinjska napa, mikrovalna pećnica, kuhalo za vodu, miješalica, štapna miješalica, blender), posuđe i pribor za pripremu, mjerenje i miješanje, kuhanje i posluživanje hrane i dr.
– materijal i pribor za izradu ukrasnih i uporabnih predmeta: drvo, papir, karton, tekstil, plastika, staklo, glina, metal, spužva, guma, vuna, juta, žica, špaga, silk, pluto, koža, sušeni plodovi, sjemenke, kamenčići, pužići, školjke i dr., pribor za bojenje, škare, brusni papir, skalpel, pribor za mjerenje dužine, pribor za šivanje, ljepilo, čekić, kliješta, čavlići, uređaj, materijal, pribor, sredstva za obradu gline (peć za keramiku i lončarsko kolo) i dr.
– školski i uredski pribor: klamerica i čuperica, registratori, mape, čičak-trake, omotnice, plutene i/ili magnetne ploče, pribadače, magneti, uređaji za uvezivanje, bušenje i uništavanje papira i dr.
Materijali za poučavanje koji se primjenjuju, temeljeni su na vizualnom pristupu. Vizualna sredstva, pomagala i simboli se prema složenosti nižu od jednostavnih i konkretnih do apstraktnih. Njihov slijed pomiče se od stvarnog predmeta ili situacije do snimke, fotografije u boji, slike u boji, crne i bijele slike, crtanja linije te, konačno, do grafičkog simbola i pisanog govora.
Okružje
Ovisno o uvjetima i sadržajima, učenje i poučavanje nastavnog predmeta Izobrazba u obavljanju poslova provodi se u unutrašnjem i vanjskom prostoru škole, obiteljskom domu te u lokalnoj zajednici. Opremljenost škole preduvjet je za stjecanje učenikovih radnih kompetencija i usvajanje ključnih sadržaja zadanih odgojno-obrazovnim ishodima. Treba osigurati prostor s priborom za određenu vrstu poslova: za pripremu i posluživanje obroka, izradu predmeta, uzgoj i njegu biljaka, preradu (i skladištenje) plodova, odražavanje odjeće, pripremu i obradu papirnatih materijala. Za sigurnu i pravilnu uporabu različitoga pribora, alata, uređaja i sredstava treba učenike upoznati s pravilima sigurnog rada. Strukturiranje radnog prostora za učenika s PSA-om uključuje organizaciju vizualno odijeljenih dijelova prostora namijenjenih određenoj vrsti aktivnosti: rad s učiteljem, rad u paru, zajednički rad i druženje te prostor za odmor. Unutar radnog okružja učeniku se prema potrebi osigurava miran i tih prostor za odmor i opuštanje. Pripremljeno radno okružje potiče učenika na razvoj radnih navika i suradničkog odnosa u radnim uvjetima.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Izobrazba u obavljanju poslova počinje se poučavati u 16. godini učenika, a planirana je satnica 280 sati godišnje. Učenje i poučavanje usmjereno je na svladavanje ishoda unutar područja čišćenje i održavanje, slaganje i sortiranje, obrada i izrada te posluživanje. Učitelj svojim izvedbenim planom planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i učenikov napredak. Navedeno omogućuje učitelju veći stupanj prilagodbe odgojno-obrazovnoga rada učenikovim razvojnim potrebama i interesima. Različita je zastupljenost pojedinih predmetnih područja u godišnjoj nastavnoj satnici predmeta; poslovi čišćenja i održavanja te poslovi obrade i izrade zauzimaju najveći broj nastavnih sati, a poslovima slaganja i sortiranja te poslovima posluživanja predviđena je manja satnica. Tijekom nastavnog sata strukturira se vrijeme poučavanja u manje vremenske intervale u različitim oblicima rada. Trajanje aktivnosti učeniku se može vizualno prikazati. Važno je učeniku osigurati dovoljno vremena za usvajanje pojedinih ishoda, stoga se vrijeme poučavanja određuje za svakog učenika individualno u skladu s razinom usvojenosti ishoda.
Grupiranje učenika
Učenici su grupirani u odgojno-obrazovne skupine prema kronološkoj dobi. Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se u različitim oblicima rada: individualni rad, rad u paru, rad u grupi te grupni rad. Učitelj organizira nastavni sat u onom obliku koji će svim učenicima osigurati poticajno okružje za usvajanje vještina i minimizirati pojavu nepoželjnih oblika ponašanja. Tijekom učenja i poučavanja u odgojno-obrazovnoj skupini vlada pozitivno i radno ozračje za učenje u kojemu učenici osjećaju zadovoljstvo i pripadnost skupini. Radi generalizacije radnih vještina važno je ostvarivati suradnju s vršnjacima iz školske i lokalne zajednice.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje ishoda sustavno je prikupljanje podataka u procesu učenja i poučavanja te obuhvaća praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika. Praćenje podrazumijeva uočavanje i bilježenje zapažanja o postignutoj razini kompetencija. Provjeravanje se odnosi na procjenu postignute razine kompetencija. Ocjenjivanje u nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova provodi se davanjem opisne vrijednosti rezultatima praćenja i provjeravanja.
Početna procjena
Opažanje i početnu procjenu provodi učitelj u neposrednom radu s učenikom te služeći se strukturiranim upitnicima i obrascima procjene u suradnji s roditeljima ili ostalim osobama s kojima učenik provodi većinu vremena.
Procjena vještina na početku svake godine poučavanja važna je jer odgovara na sljedeća pitanja:
– Koja je početna razina učenikovih razvojnih sposobnosti za usvajanje radnih vještina?
– Koje radne vještine kod učenika treba razvijati prije ostalih?
– Koje su vrste prilagodbe potrebne učeniku?
Rezultati početne procjene učenikovih sposobnosti i vještina utječu na sastavnice individualiziranog programa.
Pristupi vrednovanju
Radi unaprjeđenja učenja i napredovanja učenika provode se tri pristupa vrednovanja: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog. Vrednovanje za učenje rezultira kvalitativnim povratnim informacijama i razmjenom iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja. U nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova sljedeći su oblici vrednovanja: slikovno označivanje razine učenikova zadovoljstva, predstavljanje učenikovih radova, uvid u učeničke mape s prikupljenim radovima tijekom određenog razdoblja, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja u individualnom i suradničkom radu. Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu učiteljevu podršku metodama samovrednovanja i vršnjačkoga vrednovanja. Primjer samovrednovanja u nastavnom predmetu Izobrazba u obavljanju poslova jest slijeđenje vizualno prikazanog slijeda sadržaja učenja i označivanje ostvarenih zadataka. Svrha vrednovanja naučenog jest procjena razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda i pri unutarnjem ga vrednovanju planira i provodi učitelj. Oblici su vrednovanja ciljne aktivnosti u kojima učenik primjenjuje usvojenu vještinu, izgled završnog proizvoda u praktičnom radu, učeničke mape i sl.
Sastavnice vrednovanja
Odgojno-obrazovni ishodi okvir su za vrednovanje i ocjenjivanje, a svojom strukturom sadržavaju spoznajnu, psihomotoričku i afektivnu komponentu. Spoznajne komponente uključuju teorijska i činjenična znanja, razumijevanje i primjenu. Može ih se vrednovati tijekom izvođenja zadataka na nastavi i kao rezultate rada. Psihomotoričke komponente podrazumijevaju vještine oponašanja, rukovanja i preciznosti. Vrednuje se razina usvojenih vještina rukovanja priborom, alatima i uređajima, mjernim instrumentima i različitim predmetima u radu. Afektivne komponente odnose se na samostalnost, odgovornost i vrste podrške pri obavljanju zadataka. Vrednuje se uključenost i redovitost u radu, preuzimanje odgovornosti prema svojem radu, radnim zadatcima, sredstvima, drugim sudionicima i učitelju.
Sastavnicama vrednovanja opaža se, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u skladu s karakteristikama učenikovih perceptivno-motoričkih i misaonih procesa: pažnje, obrade informacija i motoričkog planiranja, funkcionalne izvedbe i pamćenja. Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju:
– primjenu znanja
– praktični rad
– samostalnost i odgovornost.
Vrednovanje se ostvaruje primjenom različitih metoda koje uključuju procjenu uspješnosti obavljenih radova, vježbi, izrađenih predmeta i sl. Ocjenjivanje treba biti usmjereno samo na ona znanja i vještine za koje je učenik dobio dovoljno prilika za uvježbavanje.
Izvješćivanje i ocjenjivanje
Izvješćivanje o učenikovu napretku i uspjehu provodi se usmeno tijekom godine na sjednicama razrednih vijeća te na individualnim sastancima s roditeljima. Napredovanje učenika prati se pisanim bilješkama, a razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda opisnom ocjenom koja sadržava i opis pruženih oblika podrške. Procjena vještina na kraju svake godine poučavanja oblikuje se na temelju različitih informacija o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. U završnoj procjeni dobivaju se odgovori na sljedeća pitanja:
– Koje je radne vještine učenik usvojio?
– Koje su radne vještine nedostatno razvijene?
– Posjeduje li učenik razvojne sposobnosti za usvajanje radnih vještina više razine?
Zaključna ocjena pokazatelj je učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti primjene vještina u svakodnevnom životu te uključuje opis postignuća u predmetu, uloženog truda, sudjelovanja, suradnje i odgovornosti. Vrednovanje rezultira jasnim, specifičnim, pravodobnim i konstruktivnim povratnim informacijama koje učeniku pomažu u daljnjem učenju i motiviraju ga za rad, a učitelju omogućuje daljnje planiranje poučavanja.
Oblikovanje zaključne ocjene
Oblikovanje zaključne ocjene sadržava pet razina ovladanosti ishodima. Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom: potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno.
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
IZBORNI DIO
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK
A. Svrha i opis predmeta
Svrha Katoličkog vjeronauka u školi jest omogućiti učenicima s poremećajem iz spektra autizma sustavno, postupno i što cjelovitije upoznavanje, produbljivanje i usvajanje kršćanskog nauka i katoličke vjere radi ostvarivanja evanđeoskog poziva na svetost i postignuća općeljudske, moralne i kršćanske zrelosti. Učenicima s poremećajem iz spektra autizma omogućuje se upoznavanje Kristove osobe i cjelovitosti njegova spasenjskog navještaja.
Svrha se ostvaruje najprije osobnim suodnosom s učenikom u prenošenju kršćanske dimenzije života vodeći računa o spektru potreba i poteškoća koje učenici imaju. Iz toga proizlaze pristupi čije je nužno polazište uključenost učenika u konkretnu životnu zajednicu i okolinu.
Vjeronauk je izborni predmet čija je svrha, osim prenošenja religioznog sadržaja, omogućiti učenicima s poremećajem iz spektra autizma razvijanje vlastitih religioznih iskustava. Osim što na to imaju pravo, imaju pravo i u svojoj specifičnosti na doživljaje religioznog sadržaja koji im se različitim prilagodbama približava.
U prilagodbama sadržaja nužno je oslanjati se na već znanstveno utemeljene metode i oblike rada s učenicima s poremećajem iz spektra autizma.
Preduvjet rada s učenicima s poremećajem iz spektra autizma jest uspostavljanje kvalitetnog odnosa povjerenja. Da bi se takav odnos ostvario, treba prihvatiti učenika i njegove specifičnosti i potrebe, osigurati mu ugodnu okolinu za rad i razvijati sustav komunikacije. Odnos povjerenja gradi se ako poštujemo mogućnosti i interese svakog učenika.
Nadalje, iako neki učenici možda ne komuniciraju verbalno, svoje potrebe mogu uspješno izraziti različitim metodama potpomognute komunikacije. Kod učenika koji verbalno ne komuniciraju prati se njihovo ponašanje jer je i ono način komunikacije, a u skladu s time i primjereno reagira.
Učenike treba izlagati molitvenom okružju te crkvenom prostoru da bi oni na sebi svojstven način sudjelovali i doživjeli molitvu. Treba uvažiti njihove specifičnosti koje iskazuju za vrijeme molitve (stereotipije, vokalizacije, kretanje po crkvenom prostoru i dr.) te korigirati samo nepoželjna, izazovna ponašanja kojima ugrožava sebe i/ili druge osobe. Jedinstvene potrebe i sposobnosti svakog učenika definiraju očekivanja, a podrška, ohrabrenje, poticanje i razumijevanje stvaraju dobar suradnički odnos.
Na osobnoj i zajedničkoj razini učenici će u skladu s navedenim upoznati katoličku vjeru u njezinu učenju, slavljenju i življenju stječući znanje i razumijevanje njezinih evanđeoskih temelja i nauka Katoličke Crkve.
Katolički vjeronauk u školi ima konfesionalno obilježje i usmjerenje. Kao školski predmet u poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma razborito se koristi vjerskim simbolima vodeći brigu o učenikovim mogućnostima te sustavno posreduje, promišlja i tumači kršćansku objavu i nauk Katoličke Crkve.
Na teološkome i odgojnom planu ostvaruje se vjernost Bogu i čovjeku. Vjernost Bogu sadržajno i odgojno se usredotočuje na osobu Isusa Krista. Vjernost čovjeku sadržajno se i odgojno usredotočuje na čovjeka kao Božje stvorenje i Božju sliku, na njegova temeljna pitanja i životna iskustva.
Suvremena škola zahtijeva cjeloviti odgoj učenika s poremećajem iz spektra autizma i ostvarenje svih njegovih fizičkih, intelektualnih, moralnih i duhovnih potencijala u duhu suradnje i zajedništva. Vjeronauk daje vrijedan prilog humaniziranju škole i odgoju učenika. Osim poštovanja individualnih razlika svakog učenika, učenicima pomaže otkrivati vlastito dostojanstvo i potrebu poštovanja drugih ljudi, razvijati pozitivne interakcije s vršnjacima, podsjećati da su svi ljudi jednaki i jednakovrijedni pred Bogom, njegovati važnost i potrebu pružanja podrške potrebitima, razvijati načela pravednosti i solidarnosti prema čovjeku i društvu, sudjelovati u izgradnji mira i općeg dobra, njegovati osjećaje i stavove za očuvanje okoliša te drugih vrednota koje im pomažu da postignu veću ljudsku i kršćansku zrelost i ostvarenje.
U formalno-pravnome i organizacijskom smislu Katolički vjeronauk u školi redoviti je i obvezni nastavni predmet za učenike čiji ga roditelji ili skrbnici slobodno izaberu, izvodi se jedan sat tjedno u okviru redovite nastave pod jednakim uvjetima kao i ostali obvezni nastavni predmeti u školi. Katolički vjeronauk poučava se tijekom svih odgojno-obrazovnih ciklusa.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Katolički vjeronauk omogućuje učeniku:
– upoznati govor o Bogu, čovjeku, svijetu i vrijednostima života u svjetlu objave i vjere Katoličke Crkve
– upoznati osnovne pojmove te temeljne istine katoličke vjere
– upoznati život i osobu Isusa Krista te njegovo spasenjsko djelovanje
– upoznati temeljne osobe i uzore kršćanske vjere
– upoznati sadržaj i osnovnu strukturu Biblije kao svete knjige kršćanstva te upoznati biblijske likove i jednostavnije biblijske pripovijesti
– upoznati i primjenjivati pravila odgovornoga moralnog djelovanja prema kršćanskoj poruci i katoličkoj vjeri
– upoznati sakramente, liturgijska, crkvena slavlja i blagdane te molitvu kao duhovnu snagu svakog vjernika
– upoznati Crkvu kao zajednicu Kristovih vjernika
– razvijati i sudjelovati u izgradnji osobne solidarnosti prema potrebnim članovima društva.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Temeljni sadržaji i ishodi nastavnog predmeta Katolički vjeronauk strukturirani su u četiri predmetna područja koja omogućuju vjeroučiteljima kvalitetno planiranje procesa poučavanja i učenja:
– čovjek i svijet u Božjem naumu (A)
– riječ Božja i nauk Crkve (B)
– kršćanska ljubav na djelu (C)
– Crkva i vjerska praksa (D).
Predmetna područja obuhvaćaju sva područja učenja i poučavanja Katoličkog vjeronauka, međusobno se prožimaju u sadržajnome i funkcionalnom smislu. Omogućuju da se znanje o različitim temama iskustveno stječe, neprestano nadograđuje te bude primjenjivo u životu. Kontekst poučavanja i učenja promiče spoznaju i znanje, kao i vladanje i stavove te gradnju kvalitetnih odnosa. Budući da vjeronauk ne posreduje samo informacije o vjeri i religiji, nego potiče jačanje učenikova identiteta i ohrabruje ga u donošenju odluka i izbora u području vjere i morala, učenik je, zajedno sa svojom stvarnošću i iskustvom, nezaobilazan kriterij za izbor odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja.
Što se Odgojno-obrazovni ishodi konkretnije određuju, to se više može uzimati u obzir konkretna životna situacija učenika, njegov vjerski i kulturni kontekst iz kojeg dolazi, dob, motivacija, jake strane i potrebe.
Proces poučavanja i učenja mora prihvatiti konkretnu učeničku situaciju kao polazišnu. Iako se u nekim godinama učenja veći naglasak stavlja na pojedina područja, oni ipak omogućuju kontinuitet učenja u svim ciklusima. Neki se Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju unutar jednog ciklusa. Drugi, međutim, zbog svoje složenosti i širine, protežu se svim ciklusima. Razvoj odgojno-obrazovnih ishoda stoga valja promatrati u kontinuitetu, a ne nužno kao zatvorene u jednu cjelinu.
Budući da je Katolički vjeronauk predmet čiji sadržaji i ishodi imaju svoj izvor najprije u biblijskoj riječi, predmetna područja riječ Božja i nauk Crkve smatra se izvorom i ishodištem ostalih predmetnih područja. Predmetna područja također pridonose unutrašnjoj koherentnosti nastavnog predmeta te omogućuju međupredmetnu korelaciju. U odgojno-obrazovnim ishodima područja su označena velikim tiskanim slovima (1. tablica).
1. tablica: Oznake i nazivi predmetnih područja u odgojno-obrazovnim ishodima
| oznaka područja | A | B | C | D |
| naziv područja | čovjek i svijet u Božjem naumu | riječ Božja i nauk Crkve | kršćanska ljubav na djelu | Crkva i vjerska praksa |
A. Čovjek i svijet u Božjem naumu
Katolički vjeronauk sadržajno nudi mogućnost učenja i prihvaćanja jednostavnih poruka Božje ljubavi prema čovjeku. Na pitanja o smislu života, smrti, patnje, ljubavi, prijateljstva, međuvršnjačkim odnosima, odnosima u školskoj sredini i sl., učenici dobivaju odgovore utemeljene na katoličkom nauku, oblikovane na njima razumljivom jeziku s potrebnom razinom podrške da bi bili primjenjivi i povezani sa svakodnevnim funkcioniranjem.
B. Riječ Božja i nauk Crkve
Učenici upoznaju Bibliju, svetu knjigu kršćana. U susretu s odabranim i pojednostavljenim (prerečenim i prilagođenim) biblijskim tekstovima postupno upoznaju Boga i Božje objavljivanje u Starome i Novom zavjetu.
Učenik upoznaje važne starozavjetne osobe i njihova životna iskustva odnosa s Bogom. U Novom zavjetu upoznaju osobu i život Isusa Krista, Sina Božjeg, navještaj kraljevstva Božjeg te njegova spasenjska djela, smrt i uskrsnuće. U ovome predmetnom području se posebno obrađuje Marija, Isusova majka.
C. Kršćanska ljubav na djelu
Učenicima se na početku njihova obrazovanja omogućuje upoznavanje značenja pravila i zapovijedi za dobar suživot s drugima. Upoznat će u njima upute koje će im pomoći u usmjeravanju vlastitog ponašanja te preuzimanju odgovornosti za vlastita djela i za život u zajednici. Sukladno razvoju učenika, njegovu interesu, potrebama i jakim stranama te izazovnim ponašanjima, u ovome se predmetnom području razrađuju teme koje razvijaju solidarniju i tolerantniju okolinu te primjerenije i funkcionalnije ponašanje u skladu s kršćanskim odgovorima na moralna pitanja.
D. Crkva i vjerska praksa
Katolički vjeronauk proučava i tumači svijet iz kršćanske perspektive. Na početku školovanja učenik će upoznavati vlastito mjesto u obitelji, vjerskoj zajednici i svijetu izgrađujući vjernički identitet. Primjere prakse povezane s temom liturgije, sakramenata, molitve, obiteljskog života i drugih, učenik prepoznaje kao mjesta žive komunikacije i dijaloga s Bogom.
Predmetna područja promiču prakticiranje vjere i u izvanučioničnoj nastavi, u organiziranim posjetima župnoj zajednici i hodočasničkim mjestima.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi definiraju što učenik treba znati i činiti te koje kompetencije treba razviti tijekom poučavanja u određenoj odgojnoj-obrazovnoj skupini. Na temelju razrade odgojno-obrazovnih ishoda, učitelj će samostalno kreirati tematske cjeline u svojem izvedbenom kurikulu, godišnjemu ili individualiziranom. Redoslijed odgojno-obrazovnih ishoda u kurikulu ne određuje redoslijed učenja i poučavanja te se dijelovi pojedinih ishoda mogu ostvariti u okviru različitih nastavnih tema i tematskih cjelina. Svi se navedeni ishodi postupno nadograđuju i proširuju s dobnim skupinama, no ako nisu realizirani, nastavlja se rad na njima u sljedećoj dobnoj skupini.
Odgojno-obrazovni ishodi navedeni su u tablicama i označeni slovima i brojevima. Oznaka PP SKA označava da je riječ o ishodu za posebne programe za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma.
Oznaka KV označava nastavni predmet Katolički vjeronauk. Nakon oznake nastavnog predmeta slijedi slovo koje predstavlja predmetno područje na koje se ishod odnosi (A – čovjek i svijet u Božjem naumu, B – riječ Božja i nauk Crkve, C – kršćanska ljubav na djelu, D – Crkva i vjerska praksa). Prva brojka iza slova koje predstavlja predmetno područje označava dobnu skupinu tijekom koje se ostvaruje taj ishod i na kraju redni broj ishoda unutar područja. Primjerice, oznaka PP SKA KV A.1.1. kazuje da je riječ o ishodu za posebne programe za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma koji se ostvaruje u okviru nastave Katoličkog vjeronauka te da je to prvi ishod unutar područja A – čovjek i svijet u Božjem naumu za dobnu skupinu učenika od 7. do 10. godine.
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 7. do 10. godine
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV A.1.1. Učenik prepoznaje različite zajednice kojima pripada i svoju ulogu u njima. | – imenuje članove svoje uže obitelji – imenuje članove svoje skupine – povezuje prostorije škole s njihovom namjenom – povezuje prostor učionice vjeronauka s njegovom namjenom – razlikuje različite zajednice – izvodi vjeronaučne aktivnosti | – razlikuje različite zajednice: obitelj, skupinu, vjeronaučnu grupu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – različite zajednice i aktivnosti karakteristične za određenu zajednicu (obitelj, skupina, škola, vjeronaučna grupa). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se fotografijama učenikove obitelji, učenikovih prijatelja iz skupine; povezivati fotografije s osobama te ih imenovati – razvrstavati/sparivati fotografije pojedine životne zajednice sa simbolima određene skupine (primjerice, škole, obitelji, skupine) te pokazivati fotografije životne zajednice kojoj učenik pripada – upoznavati učenika s bitnim prostorima i namjenom te oznakama za prostore – upoznavati učenika s vjeronaučnim prostorom, materijalima i simbolima koji se nalaze u prostoru – upoznavati učenika sa slikovnim simbolima kojima se koriste za odlazak na vjeronauk – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV A.2.1. i PP SKA KV A.3.1. | ||
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV A.1.2. Učenik prepoznaje sebe i druge kao Božja stvorenja. | – imenuje dijelove svojeg tijela – iskustveno razlikuje što sve može doživjeti i činiti – razlikuje svoje tijelo od ostalih entiteta u vjeronaučnom prostoru – povezuje osnovne emocije (sretan, tužan) s doživljajima sebe i svijeta – odabire različite predmete koje voli i koji ga čine radosnim – imenuje svoje osnovne emocije povezane s iskustvom doživljaja o sebi i svijeta oko sebe – povezuje Boga kao Stvoritelja sa sobom, drugima i događajima oko sebe | – prepoznaje sebe kao Božje stvorenje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne emocije (sretan/tužan) – stvoreni smo tako čudesno – Što sve mogu činiti? – Bog nas je stvorio posebnima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se fotografijama/slikovnim prikazima dijelova tijela te njihovom namjenom u onom što učenik voli raditi, mirisati, slušati, kretati se i sl. – pokazivati dijelove tijela na sebi i drugom – pridruživati slikovne prikaze radnji koje se mogu činiti određenom dijelu tijela i njihovim slikovnim prikazima dijelova tijela – demonstrirati osnovne emocije izrazom lica i pokazivati slike koja bi to emocija bila – pridruživati slikovne simbole emocija fotografijama sretnih/tužnih događaja – koristiti se slikopričom kojom se učenika upoznaje s Bogom kao njegovim Stvoriteljem (naglasak je na važnosti svakog učenika, njegovim posebnostima, osjećajima, potrebama) – koristiti se različitim oblicima i tehnikama likovnog izražavanja da bi izrazili doživljaj stvaranja. – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV B.2.1. i PP SKA KV A.3.2. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.1.1. Učenik prepoznaje Boga kao dobrog Oca koji nas voli i brine se o nama. | – prepoznaje obilježja očeva (brine se, voli, čuva) – prepoznaje obilježja koja ima Bog Otac (brine se, voli, čuva) – prepoznaje sebe kao Božje dijete – prepoznaje Boga kao Oca koji nam daje ljude koji se brinu o nama (roditelji, skrbnici, prijatelji, učitelji i sl.) – prepoznaje Boga kao dobrog Oca koji nam daje anđela čuvara | – prepoznaje neka obilježja Boga Oca |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Bog – dobri Otac – Bog Otac voli i brine se o ljudima – Bog me čuva i daje mi anđela čuvara. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prikazivati pojedine događaje na slikama/fotografijama gdje je vidljiva briga, čuvanje, ljubav; pridruživati slikovne simbole fotografijama istih pojmova (briga, čuvanje, ljubav) – sparivati slikovni simbol oca sa simbolom/slikom obilježja ili nekog konteksta u kojem se očituje to obilježje – koristiti se slikopričom u kojoj je naglasak na Božjoj brizi o ljudima te njegovoj trajnoj prisutnosti u učenikovu životu – izraditi slikovni prikaz pripadnosti Božjoj obitelji: Bog – Otac, Isus – Sin, učenik – Božje dijete – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV C.2.1. i PP SKA KV B.3.2. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.1.2. Učenik prepoznaje Isusa kao prijatelja i Mariju kao Isusovu majku. | – prepoznaje Isusa kao prijatelja koji govori lijepe riječi – prepoznaje Isusa kao prijatelja na temelju biblijskih tekstova – prepoznaje Mariju kao Isusovu majku na temelju biblijskih tekstova – povezuje odnos Isusa i Marije kao odnos sina i majke | – prepoznaje odnos Isusa i Marije kao odnos sina i majke |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Isus – prijatelj – biblijski primjeri Isusova prijateljstva (primjerice, Isus ozdravlja djevojčicu, Isus i djeca, prosjak Bartimej) – Isus govori lijepe riječi – novozavjetni tekstovi o Isusovu rođenju – Marija – Isusova majka. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – igrati igre koje demonstriraju prijateljsko ponašanje (primjerice, dozivanje prijatelja imenom, dodavanje balonom/loptom, zajednička igra omiljenim igračkama, međusobna zamjena igračaka uz dogovor); posuđivati stvari, izricati lijepe riječi (riječima, slikama, gestama), organizirati mala slavlja zbog ostvarenih uspjeha u školi ili rođendana i sl. – koristiti se pojednostavljenim biblijskim slikopričama o ljudima kojima je Isus pomogao, djeci koju je blagoslivljao i sl. – povezivati Marijin lik u obliku lutke s Marijinim likom u slikovnom prikazu – igrati igru sparivanja s različitim Marijinim slikama – koristiti se Marijinim slikama koje imaju prepoznatljiva obilježja (primjerice, kruna, krunica, dijete u naručju) – izraditi mozaik s Marijinim likom trganjem papirića i lijepljenjem na predložak – koristiti se pojednostavljenim biblijskim slikopričama o Isusovu rođenja – ishod se ostvaruje u povezanosti s ishodom PP SKA KV C 1.1. te nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV B.2.2. i PP SKA KV B.3.2. | ||
| C. Kršćanska ljubav na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV C.1.1. Učenik prepoznaje pravila pristojnog ponašanja na vjeronauku, u skupini, školi i obitelji. | – prepoznaje primjere prijateljskog ponašanja – pokazuje primjere prijateljskog ponašanja u svojoj okolini – prepoznaje pravila dobrog ponašanja u obitelji – prepoznaje pravila dobrog ponašanja u školi – prepoznaje pravila dobrog ponašanja na vjeronauku – poštuje dogovorena pravila ponašanja na vjeronauku | – prepoznaje pravila dobrog ponašanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila pristojnog ponašanja u životnim zajednicama učenika (obitelj, skupina, škola, na vjeronauku). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izraditi plakate s pravilima ponašanja kojih se učenik treba pridržavati – ponavljati pravila ponašanja u svakidašnjim situacijama – dramski i stvaralački se izražavati na temu prijateljstva (igra uloga) – pokazivati znakovima, gestama, slikom i riječima upotrebu riječi molim, izvoli, hvala i oprosti – izraditi priče za usvajanje socijalnih vještina ili jednostavnih slikovnih materijala za izazovna ponašanja – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV C.2.2. i PP SKA KV C.3.1. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.1.1. Učenik izražava ljubav prema Bogu molitvom i pjesmom. | – sklapa ruke kod zajedničke molitve – izvodi znak križa u formulaciji i/ili gesti | – prepoznaje osnovne molitve |
– prepoznaje osnovne molitve – prati molitve u slikovnom prikazu – prati molitve odgovarajućim pokretima – izgovara jednostavne i kratke molitve – prati pokretima vjeronaučne i crkvene pjesme – pjeva vjeronaučne i crkvene pjesme | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – znak križa – molitva Slava Ocu – molitve izabrati prema učenikovim mogućnostima (primjerice, Anđele moj dragi, Anđele čuvaru) – vjeronaučne i crkvene pjesme (primjerice, Tko stvori?, Isus je predivan, božićne i uskrsne pjesme). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – stvarati ugodno molitveno ozračje prilagodbom prostora (primjerice, simboli, svjetlo, glazba, mirisi) da bi učenik molitvu povezivao s ugodnim i pozitivnim doživljajem – demonstrirati znak križa – služiti se molitvama i pjesmama u slikovnom prikazu – pratiti molitve i pjesme gestama, pokretima, slikovnim prikazima (često ponavljanje, dio po dio, bez učenja napamet) – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV D.2.1. i PP SKA KV D.3.1. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.1.2. Učenik prepoznaje osnovne crkvene blagdane, slavlja i kršćanske motive u svojem okružju. | – prepoznaje osnovne kršćanske simbole i motive crkvenih blagdana i slavlja u svojem okružju – povezuje osnovne kršćanske simbole i motive s određenim blagdanom ili slavljem u svojem okružju – prepoznaje Crkvu kao zajednicu vjernika | – prepoznaje neke kršćanske motive crkvenih blagdana i slavlja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – crkveni blagdani i slavlja (primjerice, Svi sveti, Dušni dan, Božić, Uskrs) – kršćanski simboli i motivi pojedinog blagdana – zaštitnik župe – Crkva kao zajednica vjernika. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pojam rođenja obraditi pomoću vizualnih prikaza obiteljskih odnosa (ja/mama/tata) – koristiti se vizualnim prikazima koji sadržajno povezuju Isusov rođendan s rođendanima učenika – izraditi sadržajno i vizualno prilagođene biblijske tekstove o Isusovu životu, a zatim povezivati crkvene blagdane sa slavljem tih biblijskih događaja (primjerice, Božić / Isusovo rođenje; Uskrs / Isusova smrt i uskrsnuće) – izraditi simbole, motive (božićne/uskrsne) različitim tehnikama likovnog izražavanja – organizirati posjet obližnjoj crkvi da bi učenici vidjeli božićne i uskrsne simbole i motive (izvanučionična nastava) – molitveno se izražavati crkvenim/vjeronaučnim pjesmama uz pokrete i slikovne prikaze povezane s liturgijskim vremenom tijekom godine i blagdana koji se slavi – ishod se nadograđuje i proširuje u ishodima PP SKA KV D.2.2. i PP SKA KV D.3.2. | ||
1. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk
u dobnoj skupini od 7. do 10. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV A.2.1. Učenik uočava svoje posebnosti i posebnosti drugih te važnost međusobnog prihvaćanja. | – prepoznaje različitosti na temelju izgleda – prepoznaje različitosti na temelju odabira stvari koje voli – prepoznaje različitosti na temelju načina komuniciranja – prepoznaje različitosti u različitim vrstama poslova iz svoje okoline i povezuje ih s osobama koje ih obavljaju – razlikuje primjere dobrog ponašanja od onih koji to nisu – prepoznaje različite načine ponašanja prema članovima svoje skupine – prihvaća članove svoje skupine | – prepoznaje različitosti kod sebe i drugih |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – poštujemo se u različitosti – različitosti nam pomažu – pravila za dobre odnose u skupini i na vjeronauku. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slikovnim prikazima i simbolima upoznati učenika s pojmom jednako i nije jednako / različito – razvrstavati slikovne prikaze osoba jednakog izgleda i osoba različitog izgleda – pridruživati slikovni prikaz tijela dijelovima tijela (primjerice, kosu, oči, nos različitih boja i oblika), pri čemu se imenuje pridruženo – pridruživati slikovne simbole za učenike/učitelje iz svoje skupine njihovim fotografijama – pridruživati slikovne simbole načinima na koje osoba iz učenikove okoline komunicira (gesta, govor, komunikacijska knjiga) njihovim fotografijama – fotografijama / slikovnim prikazima pojedinog zanimanja iz učenikove uže okoline (primjerice, vjeroučiteljica, učiteljica, učenica, kuharica, ravnateljica) pridruživati fotografije osoba koje to zanimanje obavljaju – razvrstavati fotografije/slikovne prikaze pojedinih ponašanja u grupu sa slikovnim prikazom u redu je / nije u redu načina ponašanja prema članovima svoje okoline – koristiti se pričama za učenje socijalnih vještina ili slikovnim prikazima da bi se učeniku pojasnila potreba prihvaćanja drugih i različitih – ishod se nastavlja na ishod PP SKA KV A.1.1. te nadograđuje i proširuje u ishodu PP SKA KV A.3.1. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.2.1. Učenik prepoznaje Bibliju kao svetu knjigu koja govori o Bogu, stvoritelju svijeta i čovjeka. | – razlikuje Bibliju od drugih knjiga – povezuje biblijske osobe s Biblijom – prepoznaje Bibliju kao knjigu koja govori o Bogu – prepoznaje biblijsku pripovijest o stvaranju svijeta – prepoznaje biblijsku pripovijest o prvim ljudima | – prepoznaje Bibliju kao knjigu koja govori o Bogu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Biblija je sveta knjiga kršćana – Biblija – knjiga o prijateljstvu Boga i čovjeka – stvaranje svijeta i čovjeka u biblijskim pripovijestima (Post 1, 1 – 28); (Post 1, 26 – 27, Post 2, 7, Post 2, 18 – 24). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upoznati učenika s različitim vrstama Biblija (konkreti) – izraditi s učenicima »svoje Biblije« u koju se uvezuju sve obrađene i planirane biblijske priče (slikopriče) i slikovni prikazi biblijskih likova da ih učenik poveže s naslovom knjige – igrati igru skrivanja i traženja Biblije u školskoj knjižnici gdje se učenika verbalno usmjerava da od različitih knjiga i slikovnica na polici pokaže/izdvoji Bibliju – igrati igru sparivanja sa slikama i fotografijama Biblije, slikovnica i drugih knjiga – povezivati slike/fotografije Biblije, slikovnica i drugih knjiga s njihovim konkretnim materijalima – izraditi lutke prema biblijskim likovima te u kratkoj predstavi jednostavnim riječima prepričavati biblijske pripovijesti – koristiti se pojednostavljenim slikopričama s manjim brojem slika većeg formata koje učeniku prepričavaju priču o stvaranju / prvim ljudima uz jednostavnu i primjenjivu poruku – koristiti se slikopričama o stvaranju / prvim ljudima te slaganje dijelova priče u pravilan niz (na predložak ili bez predloška) – igrati igru u kojoj učenik magnetima »peca« osnovne likove priče na slikama i smješta ih u rajski vrt (slikovni prikaz) – upotrebljavati fotografije prirode i Božjih stvorenja na kojim se mogu vidjeti nesvakidašnje prirodne ljepote (primjerice, vulkani, gejziri, oluja) i imenovati ih – ishod PP SKA KV B.2.1. u uskoj je povezanosti s ishodom PP SKA KV A.1.2. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.2.2. Učenik prepoznaje Boga kao dobrog Oca koji ljubi i oprašta pogreške. | – prepoznaje primjere sretnih i tužnih događaja iz vlastitog iskustva – prepoznaje primjere dobrih ponašanja te ponašanja koja to nisu i njihove posljedice na druge – prepoznaje pojam oproštenja u jednostavnim igrama – prepoznaje situacije kad se upotrebljava (riječ, slika, gesta) oprosti u njegovoj bližoj okolini – prepoznaje geste i slikovne simbole kojima može reći oprosti – prepoznaje Boga Oca koji oprašta pogreške na temelju biblijskih priča | – pokazuje geste i slikovne simbole kojima može reći oprosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – sretni i tužni događaji u životu – primjeri dobrih i loših ponašanja te njihove posljedice na druge – Bog je dobri Otac (prispodoba o Milosrdnom Ocu (Lk 15, 11 – 32). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se slikovnim prikazima lijepih i tužnih događaja iz učenikove okoline – koristiti se slikovnim prikazima/fotografijama primjera lijepih i manje lijepih događaja u učenikovoj bližoj okolini (primjerice, slavlja, rođendani, igra, udaranje, štipanje, vikanje) kojima pridružujemo slikovne simbole emocija koje povezujemo s njima – koristiti se slikovnim prikazima kojima približavamo ponašanja i posljedice koje to ponašanje ima na druge u njegovoj okolini (primjerice, igra – sretan; pomoć drugomu – sretan; vikati na nekoga – preplašen; udarati nekoga – boli/tužan) – koristiti se pričama za učenje socijalnih vještina kojima ukazujemo na potrebu traženja oprosta i pomirenja (slikama, gestama, riječima) da bismo se osjećali bolje te za ponašanja koja nisu prihvatljiva nudimo primjerena zamjenska ponašanja – provoditi situacijsko učenje primjerenih načina ponašanja da bi učenik mogao primijeniti naučeno – koristiti se slikovnim primjerima kad i kako reći oprosti i isticati ih u učionici da bi se učenika moglo po potrebi na njih podsjetiti – koristiti se jednostavnim biblijskim slikopričama kojima se učeniku prenosi poruka da je Bog Otac koji oprašta pogreške – ishod se nadovezuje na ishod PP SKA KV B.1.1. i proširuje u ishodu PP SKA KV B.3.2. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.2.3. Učenik prepoznaje Isusa kao Sina Božjeg i Spasitelja. | – prepoznaje biblijske događaje koji govore o Isusovu rođenju – prepoznaje Isusov odnos prema Bogu kao odnos oca i sina | – prepoznaje Isusov odnos prema Bogu kao odnos oca i sina |
– prepoznaje Isusa kao spasitelja u biblijskim tekstovima koji govore o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću – prepoznaje Isusa kao onog koji čini dobro i pomaže ljudima na temelju novozavjetnih tekstova | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Isusovo rođenje – Isusova muka, smrt i uskrsnuće – Isusova čuda i primjeri pomaganja u novozavjetnim tekstovima. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se pojednostavljenim biblijskim slikopričama kojima učenik prati tijek događaja te ispravnim redoslijedom slaže i prepričava tekst ili pokazuje slike osoba na koje se tekst odnosi – koristi se slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijskih priča – poticati stvaralačko izražavanje (primjerice, likovno: izrada ključnih motiva i simbola pojedinih biblijskih događaja); izraditi plakat sa slikovnim simbolima dana Velikog tjedna – povezivati slikovne simbole dana Velikog tjedna s biblijskim događajima Velikog tjedna. | ||
| C. Kršćanska ljubav na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV C.2.1. Učenik na temelju Isusova ponašanja prepoznaje primjere dobrog ponašanja u svojoj okolini. | – prepoznaje Isusa koji govori lijepe riječi – prepoznaje Isusa kao onog koji čini dobro i pomaže ljudima – prepoznaje primjere međusobnog pomaganja u svojoj okolini – upoznaje primjere ponašanja prema zlatnom pravilu | – prepoznaje neke od primjera međusobnoga pomaganja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zlatno pravilo – primjeri međusobnog pomaganja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – slagati priče o načinima Isusova ponašanja prema drugima po predlošku – pridruživati slikovne prikaze ponašanja koja učenik povezuje s Isusom konkretu (lutki Isusa) a da su spomenuta u obrađenoj priči – igrati igre (primjerice, igre sparivanja) koje sadržavaju slikovni prikaz ponašanja i njegovih posljedica – služiti se pričama za usvajanje socijalnih vještina koje upućuju na način ponašanja prema drugima (primjerice, primjer dijeljenja nečega, strpljivosti, uvažavanja potreba) – provoditi situacijsko učenje (uvježbavanje) ophođenja s drugima po primjeru Isusova načina ophođenja s drugim ljudima – ishod se nastavlja na ishod PP SKA KV C.1.1. i nadograđuje u ishodu PP SKA KV C.3.1. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.2.1. Učenik prepoznaje molitvu kao razgovor s Bogom i Marijom, Isusovom i našom majkom. | – ponavlja osnovne molitve – prepoznaje pojam molitve u molitvenom izražavanju – povezuje molitvu kao način razgovora s Isusom i Marijom – prepoznaje molitvu Zdravomarija – prati pokretima/ pjeva marijanske pjesme – prepoznaje mjesec svibanj kao mjesec kad se posebno moli Mariji | – prepoznaje molitvu kao način razgovora s Isusom i Marijom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – molitva je razgovor s Bogom, Isusom i Marijom – molitve po izboru vjeroučitelja – molitva Zdravomarija – svibanj – Marijin mjesec – Majčin dan. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prilagoditi molitveno okružje u učionici da bi na sebi odgovarajući način učenici sudjelovali i doživjeti molitvu – koristiti se slikama/konkretima/simbolima u slikama (Isusa, Marije) za vrijeme molitve – služeći se primjerima zajedničke molitve, približiti sadržaj (slikama, fotografijama, riječima) onog za što se moli (uvijek nešto blisko učenikovim situacijama) – upotrebljavati jednostavne slikovne prikaze molitava sukladno individualnim potrebama učenika – upotrebljavati slikovne materijale koji Mariju povezuju s obilježjima dobrih majki (brine se, štiti, čuva i sl.) – koristiti se slikovnim pričama kojima učeniku približavamo Mariju kao majku koja ga štiti i čuva – molitvu Zdravomarija i marijanske pjesme približiti učenicima pokretima i slikovnim prikazima – poticati stvaralačko izražavanje na temu Marija, naša majka – na slikovnom kalendaru blagdana po mjesecima istaknuti svibanj kao Marijin mjesec – ishod se proširuje u odnosu na ishod PP SKA KV D.1.1. i nadograđuje u ishodu PP SKA KV D.3.1. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.2.2. Učenik prepoznaje crkvu kao mjesto susreta u slavljima i blagdanima. | – prepoznaje temeljna obilježja unutrašnjosti crkvenog prostora – prepoznaje načine ponašanja u crkvenom prostoru – primjenjuje prikladne načine ponašanja u crkvenom prostoru | – povezuje crkvu kao mjesto molitve i obilježavanja blagdana |
– povezuje crkvu kao mjesto gdje se moli Bogu/Isusu/Mariji – povezuje crkvu kao mjesto gdje se obilježavaju blagdani – prepoznaje osnovne dijelove liturgijske godine – navodi temeljne službe i poslanja vjernika u Crkvi – prepoznaje Crkvu kao zajednicu vjernika koji se okupljaju u crkvi – prepoznaje tijek sakramenta krštenja | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – temeljna obilježja crkvene unutrašnjosti (oltar, svetište, prostor za narod) – ponašanje u crkvenom prostoru – crkveni blagdani i slavlja u liturgijskoj godini (primjerice, Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, došašće, Sveti Nikola, Božić, korizma, Uskrs te blagdani koji se obilježavaju u učenikovu okružju) – Crkva – zajednica vjernika – službe u Crkvi – sakrament krštenja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – izraditi maketu crkve od različitih materijala (primjerice, Legove kocke, plastelin, krep-traka, kartonske kutije) – oblikovati kockicama izgled crkve na predlošku ili bez njega – koristiti se pričama za usvajanje socijalnih vještina ili jednostavnim slikovnim prikazima za upoznavanje učenika s načinima ponašanja u crkvi te namjeni crkvenog prostora – posjetiti obližnju crkvu, posebno u liturgijsko vrijeme (izvanučionična nastava) – organizirati prisustvovanje svetim misama, razgledavanje jaslica, posjet Kristovu grobu i sl. u obližnjoj crkvi (izvanučionična nastava) – izraditi simbole i motive različitim tehnikama likovnog izražavanja za pojedine blagdane i slavlja koja se obilježavaju u učenikovoj sredini – upotrebljavati jednostavne slikopriče da se učenicima približi vjernike koji idu u crkvu kao veliku obitelj koja zajedno moli (Crkva) i obilježava blagdane – demonstrirati čin krštenja koristeći se izvornom stvarnošću (lutka, bijela haljina, svijeća, voda i sl.) – pridruživati slikovne simbole konkretima kojima se koristimo za demonstraciju krštenja – izraditi simbole krštenja različitim načinima likovnog izražavanja – pridruživati slikovne simbole za krštenje fotografijama učenikova krštenja – ishod se nastavlja na ishod PP SKA KV D.1.2. i proširuje u ishodu PP SKA KV D.3.2. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.2.3. Učenik prepoznaje sakrament euharistije kao mjesto susreta s Isusom. | – prepoznaje slikovni raspored bitnih dijelova primanja sakramenta euharistije – navodi osobe koje sudjeluju u primanju sakramenta euharistije – primjenjuje pravila ponašanja u crkvenom prostoru za vrijeme primanja sakramenta | – prepoznaje kako sudjelovati u slavlju sakramenta euharistije |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – red slavljenja sakramenta euharistije – pravila ponašanja u crkvenom prostoru za vrijeme primanja sakramenta – osobe koje sudjeluju u slavlju sakramenta euharistije. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbati primanje hostije koja nije blagoslovljena u prostoru škole – redovito odlaziti u crkvu da se učenici naviknu na prostor u kojem će primiti sakrament (izvanučionična nastava) – vježbati primanje hostije koja nije blagoslovljena unutar crkvenog prostora te susret s osobama koje će sudjelovati u tom događaju (izvanučionična nastava) – upotrebljavati vizualni raspored s prikazom tijeka slavlja sakramenta euharistije; prilagoditi prostor i vrijeme trajanja slavlja sakramenta euharistije – ishod je povezan sa slavljem sakramenta prve pričesti i treba ga ostvariti u godini u kojoj učenik pristupa sakramentu – ishod je ostvariv u povezanosti sa ishodom PP SKA KV D.2.1. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk
u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV A.3.1. Učenik razvija dobre međuljudske odnose i osjećaj solidarnosti u svojem okružju. | – razlikuje dobra ponašanja od onih koja to nisu u svojoj okolini – prepoznaje učionicu za vjeronauk kao mjesto dobrih i pozitivnih odnosa – imenuje pravila koja omogućuju dobre odnose u njegovoj okolini – prihvaća druge u njihovim različitostima i potrebama – primjenjuje geste lijepog ponašanja u svojem okružju – sudjeluje u humanitarnim akcijama na školskoj razini | – prepoznaje nekoliko pravila koja omogućuju dobre odnose u njegovoj okolini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zajedno molimo, radimo i družimo se – pravila dobrog ponašanja u odnosu s drugima – prepoznajem i uvažavam potrebe drugih – pomažemo jedni drugima – solidarnost na djelu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – razvrstati slikovne prikaze u kategorije dobri odnosi / nisu dobri odnosi – voditi razgovor služeći se slikovnim prikazima / fotografijama za opisivanje načina brige o članovima obitelji, prijateljima, potrebitima (starijima, nemoćnima, siromašnima) – upotrebljavati priče za učenje socijalnih vještina kojima se potiče pomaganje drugima (primjerice, pomoć članovima obitelji i vjeronaučne zajednice) – poučavati dobre postupke u jednostavnim igrama uloga u svakodnevnim situacijama u kojima se potiče činjenje dobrih djela drugima (primjerice, otvaranje vrata, nošenje stvari, strpljivo čekanje u redu iza prijatelja, pospremanje za sobom, molitva za prijatelja, dijeljenje stvari) – izraditi plakate sa slikovnim prikazima / fotografijama različitih zajednica (obitelj, skupina) kojima učenik pridružuje slikovne simbole mogućih aktivnosti (primjerice, pospremiti stol iza obroka, pospremiti igračke, biti tiho kad nekom smeta, obrisati školsku ploču) – izraditi plakate sa slikovnim prikazima načina kako graditi dobre odnose u svojoj skupini i postavljanje na vidno mjesto (Na putu dobrih odnosa, primjerice, pospremam svoje radno mjesto, dijelim svoje igračke, igram se s drugima, slušam druge, govorim tiho) – ishod se nastavlja na ishode PP SKA KV A.1.1. i PP SKA KV A.2.1. | ||
| A. Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV A.3.2. Učenik prepoznaje odgovorno ponašanje prema sebi, drugima i okolišu. | – prepoznaje načine odgovornog ponašanja za svoje zdravlje i zdravlje drugih – prepoznaje načine brige o okružju u kojem živi i boravi – primjenjuje neke od načina brige o okružju u kojem živi – prepoznaje svetca koji se posebno brine o okolišu i životinjama – prepoznaje načine brige o drugima | – prepoznaje nekoliko načina brige o okružju u kojem živi i boravi |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ja u Božjem svijetu – briga o čudesnom Božjem svijetu – brinem se o sebi i svojem zdravlju – brinem se o svojem okolišu – sveti Franjo – zaštitnik životinja, okoliša, ekologa. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – demonstracijski poučavati aktivnosti u svakodnevnim situacijama u kojima se potiče redovito održavanje osobne higijene (primjerice, pranje ruku, brisanje nosa) – poučavati pravilnoj prehrani služeći se slikovnim materijalom na temu dobar / nije dobar izbor hrane – upotrebljavati slikovnice/priče u slikama koje prikazuju brigu o svojem okolišu | ||
– koristiti se sadržajno prilagođenim pričama o svetom Franji koju učenici prate, redoslijedom slažu slike s tekstom, pokazuju imenovano, odgovaraju na jednostavna pitanja o pročitanom uz primjerenu vrstu i razinu podrške – izraditi plakat o omiljenim životinjama (primjerice, kućnim ljubimcima) kojima učenik pridružuje slikovne prikaze načina brige o njima (primjerice hraniti, izvoditi van, maziti, igrati se) – razvrstavati otpad u odgovarajuće spremnike (papir, plastika, staklo, miješani otpad) uz slikovni prikaz – provoditi akciju čišćenja školskog okoliša – sudjelovati u humanitarnim projektima na školskoj razini – saditi biljke i brinuti o njima (primjerice, za Svetu Luciju sadnja pšenice i briga o njoj) – upotrebljavati jednostavne priče u slikama kojima učenik konkretne aktivnosti čuvanja i brige o prirodi oko sebe povezuje kao svoj način očuvanja Božjega stvorenog svijeta – ishod se nastavlja na ishode PP SKA KV A.1.2. i PP SKA KV B.2.1. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.3.1. Učenik prepoznaje Božju brigu o čovjeku u primjerima starozavjetnih osoba. | – imenuje najvažnije osobe iz starozavjetnih biblijskih pripovijesti – pokazuje tijek biblijskih događaja ispravnim redoslijedom – prepoznaje najvažnije događaje iz odabranih starozavjetnih biblijskih pripovijesti – prepoznaje dobro ponašanje kod biblijskih likova – u biblijskim pripovijestima prepoznaje ponašanja koja pokazuju Božju brigu – na primjeru biblijskih osoba prepoznaje Boga kao onog koji se brine o ljudima | – prepoznaje neke biblijske osobe iz odabranih biblijskih pripovijesti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – starozavjetne biblijske pripovijesti (Stvaranje svijeta, Edenski vrt, Noa, Abraham, Jona, David i Golijat i sl.). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – upotrebljavati izvornu stvarnost (lutke likova, ključne predmete koji se spominju u izabranoj pripovijesti) i prepričavati biblijske priče jednostavnim, kratkim rečenicama uz slikovnu podršku – upotrebljavati priče u slikama (broj i format slika ovisi o svakom učeniku) da bi učenik povezao različite životne situacije biblijskih likova s Božjom brigom o čovjeku te ih slagati pravilnim slijedom – koristiti se slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijskih priča – koristiti se slikovnim pričama s jasno naglašenom porukom koju primjenjujemo na svakodnevne situacije iz života učenika – izraditi ključne motive biblijske pripovijesti po izboru (primjerice, Noa – brod, Abraham – zvijezde, Mojsije – štap) – ishod se nastavlja na ishod PP SKA KV B.2.1. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.3.2. Učenik prepoznaje Boga kao dobrog Oca koji čovjeku daje pravila za život. | – prepoznaje Boga kao dobrog Oca koji voli, čuva i brine se o svim ljudima – prepoznaje temeljne dijelove biblijske pripovijesti o Mojsiju – prepoznaje Boga kao onog koji daje upute za život – upoznaje Božje upute kako dobro živjeti | – prepoznaje Boga kao onog koji daje upute za život |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – biblijski događaji o Mojsiju, Izlazak, savez s Bogom – Dekalog – deset uputa/pravila za bolji život. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se izvornom stvarnošću (lutkama likova, ključnim predmetima koji se spominju u izabranoj pripovijesti) i prepričati ih jednostavnim, kratkim rečenicama uz slikovnu podršku – koristiti se porukama tekstova o izlasku iz ropstva, prolasku kroz pustinju, sinajskom savezu koji se prikazuje u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadržavaju najosnovnije pojmove – igrati sparivanje slika za usvajanje osnovnih pojmova – koristiti se slikovnim pričama s jasno naglašenom porukom koja se primjenjuje na svakodnevne situacije iz učenikova života i naglašava se važnost Božjih pravila za čovjeka – izraditi plakat s pravilima ponašanja koje od učenika zahtijevaju različite zajednice (obitelj, škola) i uputa/pravila koje daje Bog – ishod se ostvaruje u uskoj povezanosti s ishodom PP SKA KV C.3.1. | ||
| B. Riječ Božja i nauk Crkve | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV B.3.3. Učenik prepoznaje Isusa kao dobrog učitelja koji donosi radosnu vijest spasenja svim ljudima. | – prepoznaje osnovne dijelove biblijskih tekstova o Isusovu rođenju i poklonu mudraca – prepoznaje Isusa kao dobrog učitelja na temelju odabranih biblijskih tekstova – prepoznaje biblijske tekstove koji govore o Isusu koji okuplja i poučava svoje učenike – povezuje pojmove apostol i učenik – prepoznaje biblijske događaje Velikog tjedna: Kristova posljednja večera, muka, smrt i uskrsnuće – prepoznaje povezanost božićnih/uskrsnih običaja i biblijskih događaja | – prepoznaje Isusa kao učitelja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Isusovo začeće, rođenje i poklon mudraca – Isus poučava svoje učenike – Isus među učiteljima – događaji Velikoga tjedna i Uskrsa – Milosrdni Samarijanac (Lk 10, 29 – 36). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – koristiti se slikovnicama/slikopričama ili isječcima iz animiranog filma koji prikazuju odabrane događaje i koji su sadržajno prilagođeni učeniku – koristiti se slikovnim aplikacijama za prepoznavanje likova i tijeka biblijske priče – iznositi doživljaje o biblijskom tekstu likovnim izražavanjem (modeliranjem važnih motiva pojedinoga biblijskog događaja) – izraditi slikovni grafikon na hamer-papiru sa slijedom biblijskih događaja koji se ponavljaju kratkim rečenicama – igrati sparivanje sa slikovnim prikazima važnih osoba iz biblijskih događaja – koristiti se porukama tekstova koje se prikazuju u obliku jednostavnih slikovnih aplikacija i sadržavaju najosnovnije pojmove – ishod se ostvaruje u povezanosti s ishodima PP SKA KV B.2.2. | ||
| C. Kršćanska ljubav na djelu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV C.3.1. Učenik povezuje Božja pravila s konkretnim životnim situacijama. | – prepoznaje Božja pravila koja govore o odnosu s Bogom – prepoznaje Božja pravila koja govore o odnosu s drugima – primjenjuje Božja pravila u životu – povezuje poštovanje i kršenje Božjih pravila s primjerima iz života | – primjenjuje neka Božja pravila u svojoj okolini |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – Božja pravila za dobar život – Dekalog u svakidašnjim situacijama. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prezentirati Božje upute ili pravila za život pomoću slikovnih simbola i slikovnih prikaza situacija koje se odnose na poštovanje Božjih pravila ne očekujući da ih učenik reproducira – služiti se pričama u slikama koje prilagođuju Božja pravila svakodnevnoj situaciji učenika (primjerice, druga Božja zapovijed / prilagodba – govorim lijepe riječi; treća Božja zapovijed / prilagodba – Molim se; četvrta Božja zapovijed / prilagodba – slušam i pomažem roditeljima; peta Božja zapovijed / prilagodba – čuvam svoje zdravlje i zdravlje drugog; sedma Božja zapovijed / prilagodba – imam svoje stvari, ne uzimam tuđe i sl.) – izraditi slikovne prikaze Božjih pravila i onih koji to nisu te ih izdvajati u kategorije pravila za život – DA ili pravila za život – NE – igrati igru s karticama (zeleno/crveno ili osjećajnici) poštovanja i nepoštovanja Božjih pravila – izraditi semafor na koji se slažu slikovni primjeri poštovanja i kršenja Božjih pravila – koristiti se pričama za usvajanje socijalnih vještina kao pomoći u primjeni Božjih pravila u životu, a oblikovati ih prema učenikovim mogućnostima i ponavljati ih prema potrebi – situacijski uvježbavati načine poštovanja Božjih pravila za život – ishod se ostvaruje u povezanosti s ishodom PP SKV B.3.2. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.3.1. Učenik prepoznaje temeljne odrednice kršćanske molitve. | – ponavlja osnovne molitve – prepoznaje molitvu Očenaš – prepoznaje mjesto, vrijeme i načine molitve | – molitveno se izražava na sebi odgovarajući način |
– povezuje molitvu i pobožnosti s Bogom, Isusom i Marijom – prepoznaje svetu misu kao način molitve vjernika u crkvi – molitvenim izražavanjem pokazuje ljubav prema Bogu | ||
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – osnovne molitve – molitva Očenaš – mjesto, vrijeme i načini molitve – u molitvi i pobožnostima susrećem se s Bogom/Marijom/Isusom – nedjeljom idem na svetu misu – vjeronaučne i crkvene pjesme. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – molitveno se izražavati u prikladnom molitvenom ozračju na učeniku odgovarajući način; učenik ponavlja već naučene molitve služeći se slikovnim prikazom – upoznati molitvu Očenaš slikom, pjesmom i jednostavnim pokretima – upotrebljavajući slikovne prikaze i/ili fotografije, upoznajemo učenika s pojmovima zajednička molitva (molimo zajedno) i osobna molitva (molim sam) te načinima molitve (molitva gestama, sličicama, riječima, plesom, pokretima, mislima i sl.) – koristeći se vizualnim rasporedom, upoznajemo učenika s vremenom za molitvu (primjerice, prije ručka, na satu vjeronauka, navečer) – učenik se likovno izražava na temu pobožnosti krunice (primjerice, izrada krunice prema predlošku od plastelina, glinamola, perlica) – pratiti pjesme koje odgovaraju liturgijskom vremenu u slikovnom prikazu, djelomično ih reproducirati ili pjevati (ovisi o učenikovim mogućnostima) – posjetiti crkvu (na izvanučioničnoj nastavi) – ishod se ostvaruje u povezanosti s ishodima PP SKA KV D.1.1. i PP SKA KV D.2.1. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.3.2. Učenik prepoznaje načine obilježavanja crkvenih blagdana i slavlja. | – prepoznaje simbole blagdana i slavlja koji se obilježavaju u njegovu okružju – prepoznaje kršćanske običaje koji se obilježavaju u njegovu okružju – povezuje kršćanske običaje s crkvenim blagdanima i slavljima – sudjeluje u obilježavanju blagdana i slavlja u svojem okružju | – sudjeluje u obilježavanju blagdana i slavlja u svojem okružju |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – crkveni blagdani i slavlja (primjerice, Dani kruha i zahvalnosti, došašće, Sveti Nikola, Sveta Lucija, Badnjak, Božić, korizma, dani Velikog tjedna, Uskrs, Pedesetnica) – adventski i božićni kršćanski simboli (primjerice, adventski vijenac, božićno svjetlo, jaslice) – korizmeni i uskrsni kršćanski simboli (primjerice, maslinova grana, križ, uskrsna svijeća) – kršćanski običaji slavljenja crkvenih blagdana. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – organizirati odlaske u najbližu župnu crkvu, posebno u liturgijskom vremenu Božića i Uskrsa (izvanučionična nastava) – upotrijebiti jednostavne priče u slikama koje prepričavaju tijek biblijskog događaja (ako je riječ o Božiću/Uskrsu) ili priču koja govori o životu pojedinog svetca na kojeg se blagdan odnosi – upotrijebiti konkretne predmete: adventski vijenac, jaslice, bor, kuglice, svjetiljke (božićni motivi) ili maslinova grančica, križ, pisanica (uskrsni motivi) koje učenik povezuje s njihovim slikovnim prikazima – obilježavati blagdane provodeći običaje u školi (primjerice, za Dane kruha i zahvalnosti za plodove zemlje izraditi kruh u školskoj kuhinji; za Svetu Luciju posijati pšenicu i o njoj se brinuti; za Svetog Nikolu izraditi čizmice; za Božić izraditi jaslice i ukrase za bor te zajedničko ukrašavati bor u školi; za Uskrs izraditi pisanice) – ishod se povezuje u usvojenosti s ishodima PP SKA KV D.1.2. i PP SKA KV D.2.2. | ||
| D. Crkva i vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA KV D.3.3. Učenik prepoznaje sakrament potvrde kao mjesto susreta s Bogom. | – prepoznaje slikovni raspored važnih dijelova primanja sakramenta potvrde – prepoznaje koje osobe sudjeluju u primanju sakramenta potvrde – primjenjuje pravila ponašanja u crkvenom prostoru za vrijeme primanja sakramenta potvrde | – prepoznaje koje osobe sudjeluju u primanju sakramenta potvrde |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – pravila ponašanja u crkvenom prostoru za vrijeme primanja sakramenta potvrde – red slavljenja sakramenta potvrde – osobe koje sudjeluju u primanju sakramenta potvrde (kum, svećenik, biskup, vjernici). | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – vježbati primanje sakramenta potvrde u prostoru škole – redovito odlaziti u crkvu da bi se učenici navikli na prostor u kojem će primiti sakrament potvrde (izvanučionična nastava) – vježbati primanje sakramenta potvrde unutar crkvenog prostora te organizirati susret s osobama koje će sudjelovati na tom događaju (izvanučionična nastava) – upotrebljavati vizualni raspored s prikazom tijeka slavlja sakramenta potvrde – prilagoditi prostor i vrijeme trajanja slavlja sakramenta potvrde pazeći da učenik ne bude u senzorno preopterećujućim situacijama, izložen gužvi, buci, različitim mirisima i mnogim podražajima da ne bi došlo do senzornog preplavljivanja i eskalacije nepoželjnog ponašanja – ishod je povezan sa slavljem sakramenta potvrde i treba ga ostvariti u godini u kojoj učenik pristupa sakramentu. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Katolički vjeronauk svoju posebnost prema drugim školskim predmetima pokazuje time što religiozne činjenice, koje su dio ukupne kulture, čita svojim religioznim jezikom. Imajući u vidu neprijeporan utjecaj religije, osobito kršćanstva, na razvoj opće i nacionalne kulture te općenito na život pojedinca i zajednice, očito je da su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima znanja. Interdisciplinarna isprepletenost i povezanost Katoličkog vjeronauka s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim nastavnim predmetima omogućuje promicanje temeljnih kompetencija i vrijednosti kurikula, pridonosi cjelovitom odgoju učenika i razvoju njegovih generičkih i drugih kompetencija, osobito njegove osobne izgradnje i razvoja, njegove individualne i društvene odgovornosti te građanskih kompetencija i daje vlastiti prilog motivaciji i aktivnoj suradnji.
Međupredmetna povezanost
Socijalne vještine
Povezanost Katoličkog vjeronauka i nastavnog predmeta Socijalne vještine ostvaruje se u mnogim temama: rad na vlastitom iskustvu, na razumijevanju iskustva drugih i svijeta, odgovornosti prema sebi, drugima i stvorenom svijetu (okoliš) i sl. Područje povezanosti odnosi se i na poštovanje drugog, važnost pravila dobroga ponašanja u obitelji i razredu, važnost zajednice za život pojedinca općenito, što je sastavni dio kurikula Katoličkoga vjeronauka.
Likovna i glazbena kultura
U Katoličkom vjeronauku važno je stvaralačko likovno izražavanje, posebno u biblijskim temama. Povezanost s Likovnom kulturom očituje se u upoznavanju kršćanskih motiva u obilježavanju blagdana i utjecaju kršćanstva na hrvatsko društvo i na hrvatsku kulturu općenito.
Povezanost Glazbene kulture i Katoličkog vjeronauka ostvaruje se u pjesmi kao načinu kojim učenik izražava svoju ljubav prema Bogu i stvorenjima. Učenici će slušati i pjevati hrvatske adventske i božićne pjesme te brojne duhovne pjesme u svim godištima vjeronaučne nastave te se tako ostvaruje povezanost s ishodima u nastavnom predmetu Glazbena kultura.
Jezik i komunikacija
U nastavi će se učenik služiti jezikom kao sredstvom komunikacije i interakcije upotrebljavajući govor na individualnoj i društvenoj razini. Učenik uči kao slušatelj i kao govornik. Katolički vjeronauk koristi se različitim oblicima asistivne tehnologije da bi mogao prenijeti svoj sadržaj, a time razvija jezične i komunikacijske vještine učenika.
Osnove engleskog jezika
Povezanost s Katoličkim vjeronaukom ostvaruje se na području kulture, blagdana i običaja zemalja engleskoga govornog područja u kojima se može prepoznati utjecaj kršćanstva.
Tjelesna i zdravstvena kultura
Korelacija je ostvariva u temama kao što su zdravlje, pitanja o trudu, zalaganju, pobjedi, porazu, natjecanju, sudjelovanju, poštovanju protivnika i sl.
Vještine svakodnevnog života
Razvoj vještina svakodnevnog života osigurava pristup različitim okolinama i iskustvima te povećava kvalitetu života osobe. Katolički vjeronauk u svojem sadržaju ima najviše dodirnih točaka u području život i sudjelovanje u zajednici te u temama o razvijanju osjećaja odgovornosti, stvaranja pozitivne slike o sebi i pozitivnog odnosa prema domaćinskim poslovima.
Izobrazba u obavljanju poslova
U predmetu se osvješćuje dobrobit praktičnog rada za svakodnevni život i njeguju se vrijednosti kulture rada. Učenik je potaknut na aktivno i odgovorno sudjelovanje u poslovima koje svakodnevno uočava u prirodnom okružju uže i šire društvene zajednice. U skladu s time Katolički vjeronauk koristi se učenikovim postignućima i razvija ih u prilagodbi i prenošenju vlastitih religioznih sadržaja.
Povezanost s međupredmetnim temama
Osobni i socijalni razvoj
U promicanju duhovne, moralne, religiozne i društvene dimenzije uočava se snažna povezanost s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj koja potiče cjelovit razvoj djece i mladih, tj. potiče razvoj svih dimenzija važnih za cjelovit i skladan razvoj djeteta i mlade osobe. Tematski se ciljevi posebno ostvaruju u ishodima iz A područja Katoličkog vjeronauka: važnost zajedništva, različitost među ljudima, važnost prihvaćanja različitosti i sl.
Građanski odgoj i obrazovanje
U promišljanju o važnosti izgradnje odgovornosti za zajednički život, o značenju, važnostima i utjecaju moralnih načela i normi te ostalih vrsta pravila koja utječu na kvalitetu života pojedinca i zajednice, ogleda se povezanost Katoličkog vjeronauka s Građanskim odgojem i obrazovanjem. Očekivanja Građanskoga odgoja i obrazovanja osobito se ostvaruju u ishodima Katoličkog vjeronauka i povezani su sa sljedećim temama: vrijednost i uloga učenika, stvaranje kvalitetnih međuljudskih odnosa u svojem okružju, pravila ponašanja u razredu i školi, posljedice kršenja pravila za pojedinca i cijelu zajednicu, odgovornost za vlastito ponašanje, odnos Dekaloga i temeljnih ljudskih prava.
Održivi razvoj
Očekivanja Održivoga razvoja osobito se ostvaruju u ishodima Katoličkog vjeronauka u kojima se naglasak stavlja na odgovorno ponašanje prema stvorenom svijetu (ekologija) i konkretne postupke čuvanja okoliša, razvijanja solidarnosti, zahvalnosti i poštovanje tradicije blagdana i slavlja.
Zdravlje
Očekivanja međupredmetne teme Zdravlje u Katoličkom vjeronauku ostvaruju se u temama koje se odnose na važnost brige o svojem zdravlju i zdravlju drugog u govoru o Božjim zapovijedima. Osobito se ostvaruju ishodi područja mentalno i socijalno zdravlje: razlikovanje primjerenoga od neprimjerenog ponašanja, uvažavanje različitosti, izbjegavanje sukoba i načini njihova nenasilnog rješavanja.
Učiti kako učiti
Različiti pristupi poučavanja te aktivne metode učenja unutar Katoličkog vjeronauka omogućuju učenicima postizanje proaktivnog odnosa prema učenju te pridonose njihovoj intrinzičnoj motivaciji i razvijanju različitih strategija učenja. Nastavnim predmetom Katolički vjeronauk ostvaruju se očekivanja ove teme ovisno o oblicima i metodama rada kojima se koriste u nastavi.
Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
Očekivanja ove međupredmetne teme ostvaruju se korištenjem različitim digitalnim alatima kao pomoći u ostvarivanju ishoda Katoličkog vjeronauka.
Poduzetništvo
Neki od ciljeva međupredmetne teme Poduzetništvo uključuju otvorenost za nove ideje, mogućnosti, razvoj upornosti i stjecanja radnih navika, pozitivan odnos prema radu. Navedeno je sveprisutno u nastavi Katoličkog vjeronauka, posebno u konkretnim projektima kojima se ostvaruje odgojna dimenzija predmeta.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja
Katolički vjeronauk i nastavni sadržaji vjeronauka u procesu učenja i poučavanja u okviru posebnog programa nastoje temeljno, stupnjevito i sustavno iznijeti i zrcaliti nauk Crkve i njezinu teološku sustavnost. Kriterij cjelovitosti katoličke vjere podrazumijeva istinito, vjerodostojno i sustavno prikazivanje istina kršćanske i katoličke vjere koja se usredotočuje na artikuliranje i razvoj središnjih tema. Učenje i poučavanje Katoličkog vjeronauka u školi temelji se na doživljavanju, prepoznavanju i razumijevanju religioznih pojmova i stvarnosti te njihovu implementiranju u svakodnevni život.
Definirani Odgojno-obrazovni ishodi nastavnog predmeta Katolički vjeronauk ostvaruju se pomoću raznovrsnih strategija, pristupa i metoda u procesima stvaralačkoga i suradničkog učenja i poučavanja. Katolički vjeronauk ima i svoju odgojno-obrazovnu i metodičku posebnost jer vjeronaučnu nastavu promatra kao dinamičan susret osoba, susret učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti.
Učitelj na temelju početne procjene izrađuje za svakog učenika individualizirani kurikul kojim planira ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Katolički vjeronauk, sadržaje, strategije učenja i poučavanja (metode i oblike rada, nastavna sredstva i pomagala) te vrednovanje postignuća učenika uz povratne informacije. Pritom uvažava njegove jake strane i razrađene strategije podrške kao okosnice izrade svakoga individualiziranog kurikula. Tijekom realizacije individualiziranog kurikula učitelj pruža primjerenu vrstu i razinu podrške učeniku radi postizanja cilja.
Važna je suradnja s roditeljima te njihovo uključivanje u sve faze izrade, provedbe i evaluacije individualiziranog kurikula da bi se znanja i vještine uvježbavali i prakticirali u obiteljskoj sredini.
Učitelj se u planiranju nastave oslanja na već postojeća vjerska znanja i iskustva učenika, uvažava njihove individualne razlike s obzirom na sposobnosti i različite stilove učenja te kulturnu, socijalnu i vjersku sredinu iz koje učenik potječe, kao i zdravlje, dob, interese i njegovu motivaciju.
Učitelj ima slobodu izbora odgovarajućih prilagodbi u osmišljavanju procesa učenja i poučavanja. Izbor prilagodbi proizlazi iz potreba učenika kao aktivnog sudionika u procesu učenja, a ishodi su definirani tako da učitelj odlučuje o redoslijedu poučavanja i o vremenu potrebnom za njihovo ostvarivanje, uvježbavanje i ponavljanje. Učitelj samostalno stvara i izabire materijale i prilagođuje ih učenicima u dobnoj skupini koju poučava.
Tijekom nastavnoga procesa učenike je važno poticati na aktivnosti koje će im omogućiti razumijevanje sadržaja te njihovu primjenu u okolini.
Metode i pristupe u vjeronaučnoj nastavi osmišljava učitelj te kreativno primjenjuje radi poticanja učenikova religioznog iskustva i duhovnog razvoja. Učitelj slijedi i primjenjuje didaktičko-metodičke pristupe za poučavanje učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Uloga vjeroučitelja koja proizlazi iz odgojne dimenzije Katoličkog vjeronauka je, osim poticanja učenikova religioznog iskustva i duhovnog razvoja, poticanje i razvoj kompetencija za život, osobito stavljajući naglasak na socioemocionalne vještine. Razvoj ključnih kompetencija kao što su svijest o sebi (prepoznavanje i razumijevanje vlastitih osjećaja, interesa, jakih strana te ostalih važnih osobina), samoregulacija (vještina upravljanja emocijama, motivacijom i vlastitim ponašanjem), socijalna svijest (sagledavanje perspektive druge osobe te razvijanja empatije, prepoznavanje te poštovanje različitosti) socijalne su vještine na koje kurikul Katoličkog vjeronauka stavlja poseban naglasak. Učenike treba različitim strategijama poučavati primjerenim oblicima ponašanja koja vode većoj samoregulaciji i boljoj primjeni u svakodnevnom životu. Za usvajanje prikladnih oblika ponašanja treba sustavno uvježbavanje vještina, korak po korak, prikladna vrsta i razina podrške, učenje po modelu, poticanje učenika da sami prate i uočavaju svoj napredak i ustrajnost te pohvala, ne samo za ostvareni ishod, već za ustrajnost i napredak u uočenim pozitivnim ponašanjima.
Vjeronaučne metode pri radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma treba pažljivo odabrati te prilagoditi mogućnostima i posebnostima učenika naslanjajući se na njegova prethodna znanja, iskustva i interese. U usvajanju vjerskih pojmova preporučuje se korištenje predmetima iz neposredne stvarnosti, pri čemu se polazi od unaprijed osmišljenog i ciljano usmjerenog promatranja određenog predmeta, a zatim se pojašnjava njegova upotreba i/ili značenje metodama prikladnim učenicima s poremećajem iz spektra autizma. U usvajanju sadržaja polazi se od neposredne stvarnosti preko slikovnog prikaza do značenja i poruke te primjene u svakodnevnim situacijama.
S obzirom na specifičan način učenja učenika s poremećajem iz spektra autizma, način približavanja i usvajanja sadržaja biblijskih tekstova i njihove poruke vodi se zakonitostima u poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma. Učenicima će se odabrani biblijski tekstovi prilagoditi sadržajno (dužina teksta, jezično-pojmovna struktura rečenice, pažljivi odabir pojmova koji se upotrebljavaju pri obradi teksta, povezanost pojmova s učenikovim interesima, primjenjiv sadržaj u svakodnevnoj situaciji učenika) i vizualno (prikladan format te broj slikovnih prikaza, izgled slikovnog prikaza i sl.) da bi učenici razumjeli poruku teksta te je uz uvježbavanje i primjerenu vrstu i razinu podrške u svakodnevnim situacijama i primijenili.
U procesu usvajanja vjeronaučnih sadržaja važno je naglasiti načelo sistematičnosti i postupnosti (od bližega k daljem te od jednostavnijega k složenijem), načelo primjerenosti (opterećenje sadržajem u mjeri s kojom se može nositi), rad u kraćim vremenskim intervalima s redovitim ponavljanjima i provjerama razumijevanja te čestom izmjenom aktivnosti i mjesta rada radi zadržavanja pažnje i koncentracije, a sve praćeno vizualnom podrškom (slikovni rasporedi i sl.). Nadogradnja nastavnih sadržaja uključuje ponavljanje naučenih sadržaja i povezivanje pojmova s primjerima iz života da bi se njima učenik uspješno koristio u svakodnevnom životu.
Učitelj u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva voditelj je i suradnik učenika. Približavajući religiozni sadržaj, potiče razvoj učenikova religioznog iskustva i njegovu primjenu.
Svi se navedeni ishodi postupno nadograđuju i proširuju s dobnim skupinama, no ako nisu realizirani, nastavlja se rad na njima u sljedećoj dobnoj skupini.
Materijali i izvori
Nastavni materijali Katoličkog vjeronauka usmjereni su na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva definiranih kurikulom nastavnog predmeta. Polazišni materijali i izvori nastave Katoličkog vjeronauka mogu biti prikazani konkretnim materijalima, prilagođenim slikovnim prikazima i predmetima iz izvorne stvarnosti, jezikom (govor i znakovni jezik) i asistivnom tehnologijom.
U situaciji učenja i poučavanja prilagodbom materijala i uvođenjem različitih pomagala potiče se i poučava primjerena komunikacija. Učenje i poučavanje ostvaruje se pomoću različitih didaktičkih materijala koje učitelj izrađuje uz pomoć i sudjelovanje drugih učitelja i stručnih suradnika.
U nastavnom procesu važno je primjenjivati različite stvaralačke oblike i metode rada s učenicima, kao što su dramatizacija, scenske improvizacije i igre, igrokazi, igre kratkih uloga jer se tako mogu lakše i brže usvojiti poruke vjerskih sadržaja.
Radi korištenja u nastavi i poučavanja u različitim dobnim skupinama i za različite učenike, važno je svakom učitelju omogućiti:
– didaktička pomagala u obliku konkretnih i slikovnih materijala (primjerice, drvene slagalice, različiti primjeri Biblije, lutke biblijskih osoba, makete crkve i sl.)
– različita komunikacijska rješenja potrebna za uspostavljanje komunikacije s učenicima s poremećajem iz spektra autizma te prenošenje vjerskih sadržaja navedenih u predmetnom kurikulu (primjerice, Grid3).
Okružje
Da bi se stvorili preduvjeti za učenje i poučavanje, okružje učenika prilagođujemo njegovim individualnim potrebama. Prostor učenja i poučavanja najčešće je učionica. Nužno je da ta učionica bude namijenjena samo poučavanju nastavnog predmeta Katolički vjeronauk, opremljena svim potrebnim konkretnim materijalima, didaktičkim sredstvima potrebnim za ostvarivanje navedenog plana i programa. Da bi okružje u kojem se odvija učenje bilo poticajno, važno je omogućiti određene prilagodbe prostora i načina provedbe nastavnih aktivnosti (mjesto za individualni rad, mjesto za suradničke učeničke aktivnosti, mjesto za odmor, mjesto za molitvu i sl.). Zbog načina učenja učenika s poremećajem iz spektra autizma važno je osigurati vizualnu podršku u obliku dnevnih, tjednih, individualnih rasporeda, oznaka u prostoru, smjernica i sl.
Osobitost nastave vjeronauka zahtijeva posebnu prilagodbu okružja, posebno za vrijeme molitvenog izražavanja u školi ili na izvanučioničnoj nastavi (crkvi, posjetima župnoj zajednici i sl.). U takvim uvjetima okružje je višestruko osjetilno, stoga treba omogućiti prilagodbu prostora učenikovim senzornim potrebama.
Treba omogućiti proširenje učenja i poučavanja Katoličkog vjeronauka:
– na izvanučioničnoj nastavi
– na izvannastavnim aktivnostima
– na izvanškolskim aktivnostima
– na različitim projektima planiranih školskim kurikulom.
Na taj se način kod učenika razvija i ostvaruje potreba participiranja u vjerskom životu zajednice.
Određeno vrijeme
Posebni kurikul Katoličkog vjeronauka posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada za učenike s poremećajem iz spektra autizma ostvaruje se u trima dobnim skupinama:
– dobna skupina od 7. do 10. godine – 35 sati godišnje
– dobna skupina od 11. do 15. godine – 35 sati godišnje
– dobna skupina od 16. do 21. godine – 35 sati godišnje.
Učitelj sukladno predmetnom kurikulu Katoličkog vjeronauka planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i napretka učenika u individualiziranom kurikulu. Broj sati raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne i međupredmetne korelacije i integracije. Tijekom nastavnog sata vrijeme poučavanja strukturira se u manje vremenske intervale s raznolikim oblicima i metodama poučavanja. Način izmjene aktivnosti učeniku se prikazuje vizualnim rasporedom. Važno je učeniku osigurati dovoljno vremena za usvajanje pojedinih ishoda, stoga se vrijeme poučavanja određuje za svakog učenika individualno u skladu s razinom usvojenosti ishoda.
Grupiranje učenika
Nakon obitelji skupina je najmanja zajednica u kojoj se učenika odgaja u vjeri. Rad u skupinama može se ostvariti i u individualnom radu i radu u paru poštujući obilježja učenika s poremećajem iz spektra autizma i njihove individualne potrebe.
Učenici se mogu grupirati s drugim odgojno-obrazovnim skupinama i razredima zbog ostvarivanja izvannastavnih, izvanučioničnih i projektnih aktivnosti na razini škole.
U središtu procesa učenja i poučavanja uvijek treba biti učenik, njegov razvoj i dobrobit, stvaranje pozitivnoga razrednog ozračja, poticanje na međusobno poštovanje i primjerene oblike ponašanja i kulturnog ophođenja prema drugima te pružanje podrške razvoju odgovornog ponašanja u skladu s kršćanskim vrednotama u svakodnevnom životu.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda Katoličkog vjeronauka temelji se na cjelovitom pristupu praćenja napredovanja i poticanja individualnog razvoja svakog učenika u skladu sa sposobnostima, interesima i potrebama. Planira se istodobno kad i ishodi na razini aktivnosti. Na temelju toga učitelj osmišljava aktivnosti za njihovo ostvarivanje uvažavajući učenikove mogućnosti i strategije podrške koje su dio individualiziranog kurikula. Osnovna svrha vrednovanja jest unaprjeđivanje učenja i razvoja učenika te osnaživanje njegovih interesa za vjerske sadržaje. Temeljni elementi u učenju i poučavanju vjeronauka usko su povezani s organizacijskim područjima, tematskim sadržajima i ishodima učenja.
Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk jesu:
– znanje
– stvaralačko izražavanje
– kultura komunikacije i odnos prema radu.
Znanje podrazumijeva usvajanje, razumijevanje temeljnih činjenica, pojmova, događaja i tekstova na razini zadanih predmetnih područja i definiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji odražavaju njihovu složenost na spoznajnom, doživljajnom i funkcionalnom planu.
Stvaralačkim izražavanjem učeniku se omogućuje da u procese učenja i iskazivanja naučenog uključi različite stvaralačke aktivnosti (molitveno, likovno, glazbeno, digitalno, scensko i sl.). Tako se uvažavaju, podržavaju i razvijaju različite individualne i socijalne sposobnosti svakog učenika te ujedno potiče interdisciplinarnost i korelacija s drugim nastavnim predmetima.
Kulturi komunikacije i odnosu prema radu Katolički vjeronauk pridaje posebno mjesto i važnost jer njime, trajno povezujući odgojne i obrazovne ciljeve i ishode učenja, osnažuje odgojnu dimenziju učenja, izražavanja učenika te njegov odnos prema radu. Budući da odgojna razina na poseban način obuhvaća afektivno doživljavanje, njihova postignuća moguće je povezati s učeničkom spoznajom, znanjem, ponašanjem i djelovanjem te ih tako vrednovati. Oni se mogu vrednovati kao integralni dio učeničkih postignuća.
Sve sastavnice vrednovanja jednako su vrijedne pri određivanju opisnog praćenja i opisnog zaključivanja u svim godinama učenja i poučavanja nastavnog predmeta Katolički vjeronauk.
Vrednovanje učeničkih postignuća
Za prikupljanje informacija o učenikovu učenju i njegovim postignućima primjenjuju se različiti pristupi vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog, koji se međusobno razlikuju s obzirom na svrhu primjene, interpretaciju i korištenje prikupljenim informacijama.
Vrednovanje za učenje i kao učenje odnose se na oblike formativnog vrednovanja koji teže učeničkoj većoj aktivnosti, motiviranosti, samostalnosti i kreativnosti. Kod učenika s poremećajem iz spektra autizma ovo vrednovanje predstavlja izrazito osjetljivo područje koje može značajno odrediti njihovu motivaciju, pristup učenju pa čak i voljnost za sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu.
Vrednovanje za učenje ne rezultira ocjenom, već kvalitativnom povratnom informacijom o procesu učenja i usmjereno je na napredak učenika koji je ostvaren u određenom razdoblju. Osim što treba biti redovita i pravodobna, povratna informacija treba biti dovoljno detaljna i konkretna. U njoj treba istaknuti što je dobro učinjeno i navesti što treba poboljšati te predložiti strategije za napredovanje. Vrednovanje za učenje treba temeljiti na učenikovim jakim stranama te praćenju što učenik radi dobro, kako to radi, ima li neke preferencije u načinima kako radi, koje se vještine, aktivnosti i procesi čine djelotvornima. Vrednovanje za učenje važno je jer predstavlja povratnu informaciju učitelju radi unaprjeđenja procesa poučavanja.
Vrednovanje kao učenje temelji se na metodama samovrednovanja te vršnjačkog vrednovanja. Aktivnim uključivanjem učenika u proces vrednovanja, uz podršku učitelja, potiče se učenike na veću samostalnost u radu. Učeniku je u procesu vrednovanja kao učenja potrebna podrška i redovita provjera razumijevanja uputa. U proces vrednovanja kao učenja može biti uključen učitelj, a prema učenikovim sposobnostima postupno će se smanjivati podrška da bi vrednovanje kao učenje bilo funkcionalno i usmjereno na veću samostalnost učenika.
Vrednovanje naučenog ostvaruje se tijekom cijeloga odgojno-obrazovnog rada te uključuje praćenje učenika u procesu učenja, uočavanje mogućih poteškoća, pružanje potpore u vidu poboljšanja učenja radi boljeg postignuća ishoda učenja.
Kriteriji vrednovanja moraju biti transparentni jer se tako postiže zadovoljstvo različitih dionika odgojno-obrazovnoga procesa (učenika, roditelja, učitelja).
Vrednovanje naučenog provodi se nakon završetka procesa učenja i poučavanja radi procjenjivanja usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda Katoličkog vjeronauka.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno- obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.
4. slika: Sastavnice vrednovanja u nastavnom predmetu Katolički vjeronauk prema dobnim skupinama
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA OSNOVE ENGLESKOGA JEZIKA
A. Svrha i opis predmeta
Svrha učenja i poučavanja predmeta
Kurikulom nastavnoga predmeta Osnove engleskoga jezika uče se i poučavaju osnove engleskoga jezika. Svrha njegova poučavanja jest razvoj i stjecanje osnovne komunikacijske jezične kompetencije, funkcionalnih komunikacijskih vještina, pismenosti nužnih za život i rad.
Kurikul ima razvojni karakter, što znači da svaki učenik koji je obuhvaćen programom počinje od najnižih elemenata programa i dosiže razinu u skladu sa svojim individualnim sposobnostima neovisno o ustroju odgojno-obrazovnih skupina.
Ovim se kurikulom nastoji upoznati učenika s usmenim i pisanim osnovama engleskog jezika kojima se omogućuje predstavljanje ideja, misli, osjećaja i vrijednosti u različitim kulturnim i društvenim situacijama u skladu s individualnim karakteristikama svakog učenika. Kao osnovno polazište u poučavanju sadržaja ovog predmeta nužno je poznavanje specifičnosti u funkcioniranju učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Učenje i poučavanje osnova engleskoga jezika potiče i osigurava razvoj jezično-komunikacijske i međukulturne kompetencije, doprinosi cjelovitom razvoju učenika te se pozitivno odražava na razvoj svih temeljnih kompetencija. Njime se potiče sustavan način razvijanja kreativnog mišljenja te jača intelektualni kapacitet pojedinca. Ovladavanje osnovama engleskoga jezika utječe na povećanje mogućnosti veće osobne mobilnosti i sigurne orijentacije učenika s poremećajem iz spektra autizma u svijetu u kojem žive.
Ovladanost engleskim jezikom također povoljno utječe na učenikovu sliku o sebi i na donošenje odluka.
Međukulturna osviještenost ima primjetan utjecaj na odgovorno ponašanje, a upotreba različitih metoda učenja i poučavanja jezika izravno izgrađuje osobne i socijalne vještine. Poznavanje i korištenje engleskim kao globalnim jezikom koji se upotrebljava u različitim područjima ljudskog djelovanja omogućuje aktivno i odgovorno sudjelovanje djece i mladih ljudi u svakodnevnom životu u lokalnoj i globalnoj zajednici.
Poznavanje i korištenje osnovama engleskoga jezika kao komponentom engleskog jezika kao globalnog jezika koji se upotrebljava u različitim područjima ljudskog djelovanja, omogućuje aktivno sudjelovanje djece i mladih ljudi s poremećajem iz spektra autizma u svakodnevnom životu u zajednici u kojoj žive.
Vrijednosti i načela učenja i poučavanja engleskog jezika
Temeljne vrijednosti su jednakost u pravu na izbor osnova engleskoga kao stranog jezika te pravo na dostupnost kvalitetnog poučavanja.
Osnovna načela poučavanja su izbor sadržaja te primjena metoda učenja i poučavanja primjerenih razvojnoj dobi učenika uz uvažavanje individualnih razlika u predznanju, sposobnostima, motivaciji, stilu i strategijama učenja, zatim načelo poticanja odgovornosti za vlastito učenje te načelo promicanja višejezičnosti i osposobljavanja za suživot u europskom kontekstu i šire. Pristup je komunikacijski, s učenikom u središtu nastavnog procesa i s naglaskom na njegovoj uključenosti.
Učenje se prvenstveno odvija interakcijom s drugima te se promiču metode suradničkog učenja u fizičkome i digitalnom okružju. Potiče se ovladavanje engleskim jezikom izvan škole i primjena naučenog u stvarnim životnim situacijama, čime se u učenju i poučavanju otvaraju mogućnosti za autentičnu komunikaciju na engleskom jeziku. Odgojno-obrazovni proces odvija se u poticajnome i sigurnom okružju u kojem svaki učenik ima priliku ostvariti uspjeh, a posebno je važno promicanje suradnje, poticanje kreativnosti i uvažavanje kulturnih različitosti.
Predmet Osnove engleskog jezika, koji pripada jezično-komunikacijskomu području kurikula, uči se kao strani jezik. Poučava se u dobnim skupinama od 11. do 15. godine i od 16. do 21. godine.
Oznake ishoda u predmetnome kurikulu Osnove engleskog jezika su PP SKA OEJ.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenje i poučavanje engleskog jezika usmjereno je na razvijanje interesa i motiviranje učenika za ovladavanje jezikom, što pridonosi njihovu osobnomu i društvenom razvoju. Učenici postižu razinu jezičnog umijeća i razvijaju jezične vještine koje im omogućuju komunikaciju na engleskom jeziku u skladu s njihovim mogućnostima u različitim situacijama.
Temeljni ciljevi učenja i poučavanja Osnova engleskog jezika jesu osposobiti učenika:
– za upotrebu jezika u govoru i pismu u različitim životnim situacijama, primjerice, unutar škole, uže i šire okoline te uključujući i digitalno okružje
– za razumijevanje i uvažavanje drugih kultura i društvenih normi te sagledavanje vlastite kulture u skladu s mogućnostima učenika s poremećajem iz spektra autizma
– za upotrebu različitih izvora znanja uz učiteljevu podršku i primjenu učinkovitih strategija učenja jezika za cjeloživotno učenje i rad u globaliziranom društvu uz odgovarajuću podršku.
Polazeći od spoznaje da je jezik sredstvo za komunikaciju, učenici razvijaju sposobnost razumijevanja, izražavanja i upotrebe strategija za usvajanje znanja o jeziku. Osim toga, ovladavaju jezičnim djelatnostima potrebnim u komunikaciji s izvornim i neizvornim govornicima. Komunicirajući, uče prepoznavati i uvažavati jedinstvenost drugih kultura, razvijaju kulturnu svjesnost, međukulturnu kompetenciju i višekulturnost te izgrađuju vlastite pozicije i uloge u različitim komunikacijskim odnosima.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Tri su predmetna područja kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika: komunikacijska jezična kompetencija, međukulturna komunikacijska kompetencija i samostalnost u ovladavanju jezikom. Predmetna područja predstavljaju polazišta odgojno-obrazovnih ishoda koji jasno iskazuju što učenici znaju, mogu učiniti, a formulirani su u skladu s učenikovim razvojnim obilježjima komunikacije, čime se učenicima osigurava kontinuitet u napredovanju. Navedena predmetna područja proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe predmeta. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti engleskog jezika i kulture te učenja kao preduvjeta cjeloživotnom razvoju komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sva tri predmetna područja čine uravnoteženu strukturu cjelokupnog kurikula nastavnog predmeta i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar predmeta.
1. slika: Grafički prikaz predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika u svim godinama učenja
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Odgojno-obrazovni ishodi proizišli iz predmetnog područja komunikacijska jezična kompetencija temelje se na stjecanju znanja o osnovama engleskog jezika.
Preduvjet takve komunikacije jest sposobnost razumijevanja te usmeno i pisano izražavanje informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima poštujući individualne sposobnosti učenika s poremećajem iz spektra autizma.
Odgojno-obrazovni ishodi proizašli iz predmetnog područja komunikacijska jezična kompetencija temelje se:
– na stjecanju znanja o osnovama engleskog jezika (rječnika, gramatike, izgovora i pravopisa) u govorenom i pisanom obliku; obilježjima verbalne i neverbalne komunikacije
– na ovladavanju djelatnostima za upotrebu jezičnog znanja u komunikacijskom činu (djelatnosti slušanja i razumijevanja govorenih poruka uz vizualnu podršku, djelatnost govorenja, djelatnosti čitanja, razumijevanja i pisanja).
Razvojem komunikacijske kompetencije potiče se socijalizacija i cjelokupni razvoj svestrane stvaralačke osobnosti učenika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnom i višekulturnom svijetu obvezuje sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u program učenja i poučavanja engleskog jezika na svim razinama i vrstama obrazovanja da bi se naglasila važnost razvoja učenikove svijesti o sebi kao pojedincu i društvenom biću zainteresiranom za upoznavanje različitosti i učenje o njima. Tijekom odgojno-obrazovnog procesa potiče se stjecanje znanja i vještina o drugim kulturama te bolje razumijevanje i poštovanje različitih kultura. Međukulturnost podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima engleskog jezika različitoga kulturnog podrijetla.
Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ovoga predmetnog područja učenik postaje međukulturno kompetentan, što znači da je:
– sposoban prepoznati osnovne elemente kulture i civilizacije
– spreman za recepciju književnosti na engleskom jeziku (dječja književnost: pjesme, brojalice, kratke priče i bajke)
– sposoban primjereno komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima engleskog jezika u skladu s vlastitim mogućnostima.
U konačnici, razvoj međukulturne kompetencije osnažuje učenika u sprječavanju diskriminacije i nenasilnome rješavanju sukoba te doprinosi proširivanju učenikova pogleda na svijet, što mu omogućuje uspješnije sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u fizičkome i digitalnom okružju.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Pravilnim poticanjem i primjerenom podrškom učenika se potiče na samostalnije učenje stranog jezika, što je važno za ovladavanja engleskim jezikom.
Stoga se odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz predmetnog područja samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava:
– učenikov afektivni i kognitivni razvoj
– razvoj kreativnoga izražavanja i metakognitivnih sposobnosti
– razvoj medijske pismenosti.
Učenik uz primjerenu podršku razvija ustrajnost u učenju i motivaciju, što utječe na razvijanje cjelokupne slike o sebi te uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. Preuzimanjem aktivnije uloge u procesu učenja, učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.2.1. Učenik pokazuje razumijevanje jednostavnih izgovorenih riječi. | – neverbalno i/ili verbalno reagira na izgovorene riječi – prepoznaje izgovorene riječi ili zvučni zapis riječi uz vizualnu podršku – povezuje izgovorene upute ili zvučni zapis uputa s radnjama – odgovara na pitanja razumijevanja (yes, no) | – pokazuje razumijevanje manjeg dijela jednostavnih izgovorenih riječi |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.2.2. Učenik govori jednostavne, učestale riječi prema slušnom modelu oponašajući engleski sustav glasova. | – ponavlja izgovor riječi prema slušnom modelu – upotrebljava učestale riječi oponašajući slušni model – imenuje predmete i osobe na temelju slikovnoga i slušnog poticaja | – govori manji broj jednostavnih učestalih riječi prema slušnom modelu oponašajući engleski sustav glasova |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.2.3. Učenik komunicira s drugom osobom naučenim riječima te vrlo kratkim i jednostavnim rečenicama. | – upotrebljava osnovne komunikacijske obrasce: pozdravlja, čestita i zahvaljuje | – djelomično točno komunicira s drugom osobom naučenim riječima i vrlo kratkim i jednostavnim rečenicama |
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.2.4. Učenik preslikava slova i jednostavne učestale riječi. | – preslikava slova engleske abecede (posebice q, w, x i y) – preslikava učestale riječi | – preslikava slova engleske abecede i jednostavne učestale riječi prema predlošku |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučene teme: školski pribor, moja učionica, brojevi, boje, igračke, hrana i piće, obitelj, životinje, posebni datumi i blagdani. Preporučene jezične funkcije: uljudno ophođenje, imenovanje, brojenje, pozdravljanje i oslovljavanje, čestitanje. Leksičke se strukture biraju primjereno učenikovoj razvojnoj dobi vodeći računa o povezanosti s ostalim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Preporučene tekstne vrste: vrlo kratka poruka, pjesma, brojalica, čestitka, pozivnica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika koji se temelji na početnoj procjeni. U skladu s time, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranog jezika. U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, videoisječaka, slika ili fotografija konkretnih materijala (primjerice, predmeti iz učenikove neposredne stvarnosti, slikovne kartice školskog pribora, predmeti koji se nalaze u učionici, brojevi, boje, igračke). Slikovni materijali mogu biti, primjerice, fotografije učenikovih osobnih stvari, članova njegove obitelji, hrane i pića koje učenik voli. Prilikom poučavanja imenovanja, primjerice, osoba, stvari i radnji neverbalnim učenicima treba nuditi izbor između nekoliko slika (This is an apple.). Voditi se u poučavanju onim što učenik voli i preferira u svakodnevnom životu. Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). | ||
Učestalo uvježbavati i ponavljati obrađen sadržaj u svakodnevnim aktivnostima i situacijama (koristiti se prilikama za situacijsko učenje: usvajanje naziva školskog pribora i ostalih predmeta u učionici, izrada obiteljskog stabla s imenima članova učenikove obitelji, imenovanje hrane i pića tijekom objeda u školi), obilježavanje posebnih datuma kao što su rođendani i blagdani (Božić, Nova godina, Uskrs). Izrađivati socijalne priče i njima se koristiti. U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika te izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B 2.1. Učenik prepoznaje osnovne činjenice i obilježja kulture ciljnog jezika. | – uočava imena ljudi i zemlje ciljnoga jezika – prepoznaje obilježja obiteljskih proslava i proslava blagdana – reagira na različite književne tekstove (pjesme, brojalice, priče i sl.) | – neverbalno i/ili verbalno, na materinskome ili ciljnom jeziku prepoznaje dio osnovne činjenice i obilježja kultura ciljnog jezika |
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B 2.2. Učenik prepoznaje osnovne obrasce uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima. | – oponaša neverbalne znakove komunikacije – primjereno reagira u vrlo jednostavnim komunikacijskim situacijama na engleskom jeziku – ponavlja izraze za pozdravljanje i oslovljavanje osoba u poznatom kontekstu na neformalnoj razini – izražava zahvalu i molbu | – prepoznaje dio osnovnih obrazaca uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje sadržaja kurikula Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika. U skladu s time, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranog jezika. U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, videoisječaka, slika ili fotografija (primjerice, slikovni prikaz proslave u obitelji učenika: rođendani, Božić, Nova godina i Uskrs). Slikovni materijal mogu biti fotografije koje konkretno prikazuju proslavu učenikova rođendana u školi/u obitelji. Učitelj se u radu može koristiti socijalnim pričama koje prikazuju pravila uljudnog ophođenja u različitim socijalnim situacijama (primjerice, pozdravljanje, ponašanje u razredu, ponašanje za stolom) Sve priče, brojalice i pjesme mogu biti prikazane pomoću vizualne podrške. | ||
Kod usvajanja sadržaja koji se odnose na pozdravljanje drugih osoba, učitelj kreće od poučavanja neverbalnih znakova pozdravljanja (primjerice, mahanje rukom radi pozdravljanja). Uz govoreni jezik sve sadržaje poučavanja treba potkrepljivati slikovnim prikazima u skladu s jezičnim razumijevanjem učenika. Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). Učestalo uvježbavati i ponavljati obrađene sadržaje u svakodnevnim aktivnostima i situacijama (koristiti se prilikama za situacijsko učenje: pozdravljanje unutar školskoga i obiteljskog okružja, prepoznavanje i povezivanje obilježja blagdana (Božić, Nova godina, Uskrs), čestitanje (rođendana, Božića, Nove godine, Uskrsa), imenovanje hrane i pića tijekom obroka u školi i dr. U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika. Izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba dati priliku da uči kako njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.2.1. Učenik prepoznaje najosnovnije kognitivne strategije učenja jezika. | – gleda i sluša učitelja, druge učenike i zvučno-vizualne zapise – ponavlja vrlo kratke i učestale riječi i izraze – razmjenjuje vrlo kratke i učestale riječi s drugima – razmjenjuje vrlo kratke i vrlo jednostavne rečenice s drugima – oponaša zvukove i intonaciju prema slušnom modelu | – prepoznaje dio najosnovnijih kognitivnih strategija učenja jezika |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.2.2. Učenik prepoznaje osnovne metakognitivne strategije učenja jezika | – usmjerava pažnju na određenu aktivnost prema učenju – izražava svoje osjećaje prema učenju uz vizualnu podršku | – prepoznaje dio najosnovnijih metakognitivnih strategija učenja jezika |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.2.3. Učenik prepoznaje najosnovnije društveno-afektivne strategije učenja jezika. | – pokazuje zanimanje/interes za učenje engleskog jezika – pokazuje zanimanje/interes za vršnjake u igri s pokretima, pjesmama i pričama | – prepoznaje dio najosnovnijih društveno-afektivnih strategija učenja jezika |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.2.4. Učenik prepoznaje najosnovnije tehnike kreativnog izražavanja. | – koristi se škarama za izrezivanje – slaže priču od tri slike u nizu – boji prema zadanom modelu – izražava vlastitu kreativnost pokretom i pjesmom | – prepoznaje dio najosnovnijih tehnika kreativnog izražavanja |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.2.5. Učenik prepoznaje različite izvore informacija. | – prepoznaje radni materijal – prepoznaje namjenu radnog materijala | – prepoznaje neke od različitih izvora informacija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Poučavanje sadržaja kurikula Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika te specifičnosti u ponašanju pojedinoga učenika. U skladu s time, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranoga jezika. U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, audiovizualnih i digitalnih materijala, slika ili fotografija (primjerice, digitalni sadržaji koje je učitelj izradio u ICT aplikacijama pomoću kojih učenik ponavlja kratke fraze, riječi i kraće rečenice). Osim govorenog jezika, sve sadržaje poučavanja uvijek treba potkrepljivati vizualnim materijalom. Dok imenuje, učitelj uvijek pokazuje na radni materijal (udžbenik, radnu bilježnicu i didaktički materijal). | ||
Demonstrirati i voditi učenika u zadatcima izražavanja kreativnosti (primjerice, demonstrirati, koristiti se verbalnom i/ili fizičkom podrškom u aktivnostima rezanja, slaganja slika, bojenja). Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika. Izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika
u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.3.1. Učenik razumije kratke i jednostavne rečenice u prilagođenom govoru. | – reagira verbalno i/ili neverbalno na vrlo kratke i jednostavne rečenice – pokazuje razumijevanje povezujući zvučni i slikovni jezični sadržaj poznate tematike – odgovara na vrlo jednostavna pitanja riječima yes, no | – razumije dio kratkih i vrlo jednostavnih rečenica ako se govori polako, jasno, razgovijetno i uz dosta ponavljanja |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.3.2. Učenik razumije kratke i jednostavne rečenice u pisanom obliku. | – povezuje govoreni i pisani oblik jednostavnih učestalih riječi koje su slične u izgovoru i pismu – prepoznaje zapisanu ključnu riječ na temelju izgovorene | – djelomično razumije kratke i vrlo jednostavne rečenice |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ.A.3.3. Učenik govori kratke i jednostavne rečenice na temelju predloška. | – imenuje učestale riječi – niže riječi u rečenicu na temelju slikovnoga, slušnog i pisanog poticaja – ponavlja izgovor riječi u nizu prema slušnom modelu – ponavlja kratke i jednostavne rečenice oponašajući engleski sustav glasova | – djelomično točno govori kratke i jednostavne rečenice na temelju predloška |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.3.4. Učenik sudjeluje u vođenome jednostavnom razgovoru koristeći se kratkim i jednostavnim rečenicama na temelju predloška. | – koristi se kratkim i jednostavnim rečenicama da bi počeo i zaključio razgovor – koristi se osnovnim komunikacijskim obrascima – prema predlošku postavlja jednostavna pitanja i odgovara na njih kratkim i vrlo jednostavnim rečenicama – predstavlja drugoga (This is...) | – sudjeluje u vođenome razgovoru i djelomično se točno koristi vrlo kratkim i vrlo jednostavnim rečenicama na temelju predloška |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ A.3.5. Učenik prepisuje kratke i jednostavne rečenice. | – prepisuje ključne riječi – prepisuje kratke i jednostavne rečenice | – djelomično točno prepisuje kratke i jednostavne rečenice |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Preporučene teme: učenik i njegova okolina, brojevi, obitelj, životinje, dijelovi tijela, odjeća i obuća, hrana i piće, prigodni datumi i blagdani. Jezične funkcije: uljudno ophođenje, imenovanje, opisivanje (osobe, životinje, predmeta, radnje), davanje jednostavnih uputa (što činiti), imenovanje, brojenje. Leksičke se strukture biraju primjereno učenikovoj razvojnoj dobi vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Preporučene tekstne vrste: vrlo kratka poruka, pjesma, brojalica, čestitka, pozivnica. Navedene teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a učitelj samostalno odlučuje o njihovu broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika koji se temelji na početnoj procjeni. U skladu s time, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranog jezika. | ||
U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, videoisječaka, slika ili fotografija konkretnih materijala (primjerice, predmeti iz učenikove neposredne stvarnosti, slikovne kartice životinja, dijelova tijela, odjeće i obuće, hrane i pića). Slikovni materijal treba biti individualno prilagođen potrebama svakog učenika (primjerice, neki se učenici koriste fotografijama konkretnih predmeta, osoba, a neki simbolima koje prepoznaju i razlikuju). Važno je voditi se onim što učenik voli i preferira u svakodnevnom životu. Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). Učestalo vježbati i ponavljati obrađene sadržaje u svakodnevnim aktivnostima i situacijama (koristiti se prilikama za situacijsko učenje: imenovanje životinja koje su učeniku poznate, imenovanje članova obitelji, vršnjaka, imenovanje hrane i pića tijekom objeda u školi), obilježavanje posebnih datuma kao što su rođendani, blagdani (Božić, Nova godina, Uskrs). Postavljati jednostavna pitanja i odgovarati na njih (What is your name?, How are you?, I …, yes, no) korištenjem vizualne podrške. Izrađivati socijalne priče i koristiti se njima. U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika te izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B.3.1. Učenik prepoznaje jednostavna obilježja zemalja ciljnog jezika. | – prepoznaje najpoznatija obilježja zemalja ciljnog jezika i nacionalne simbole (zastavu, glavni grad, poznate građevine) – navodi primjere riječi iz materinskoga i ciljnog jezika koje su kulturno uvjetovane (hvala / thank you) | – prepoznaje dio jednostavnih obilježja zemalja ciljnog jezika |
– povezuje sličnosti u svojoj svakodnevici i svakodnevici vršnjaka u zemljama ciljnog jezika – ponavlja premjerene vrste književnih tekstova (primjerice, jednostavne pjesme, brojalice i sl.) – pozitivno reagira na različite književne tekstove (primjerice priče, bajke, basne) | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B.3.2. Učenik uspostavlja kontakt koristeći se osnovnim obrascima uljudnog ophođenja u simuliranim i/ili stvarnim međukulturnim susretima. | – prepoznaje prikladne oblike oslovljavanja u komunikaciji na stranome i materinskom jeziku – koristi se odgovarajućim izrazima za pozdravljanje, oslovljavanje i predstavljanje osoba u poznatom kontekstu na formalnoj razini – primjereno neverbalno reagira u situacijama međukulturnog iskustva | – reagira (neverbalno i/ili verbalno na materinskome ili ciljnom jeziku) na dio izraza za pozdravljanje, oslovljavanje i predstavljanje osoba u poznatom kontekstu na formalnoj razini |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B.3.3. Učenik prepoznaje sadržaje specifične za kulturu ciljnog jezika. | – u kontaktu s vrlo jednostavnim izvornim sadržajima na stranom jeziku pokazuje zanimanje i otvorenost | – prihvaća dio jednostavnih jezičnih i kulturnih sadržaja na ciljnom jeziku |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ B.3.4. Učenik prepoznaje pozitivne načine ophođenja prema pripadnicima drugih kultura. | – prepoznaje uključivanje pripadnika drugih kultura i/ili drugih i drukčijih u stvarnim i/ili simuliranim situacijama u stvarnome i/ili digitalnom okružju | – prepoznaje dio primjera uključivanja pripadnika drugih kultura i/ili drugih i drukčijih u stvarnim i/ili simuliranim situacijama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika koji se temelji na početnoj procjeni. U skladu s tim, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranog jezika. | ||
U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, videoisječaka, slika ili fotografija konkretnih materijala (primjerice, predmeti iz učenikove neposredne stvarnosti, slikovne kartice školskog pribora, predmeti koji se nalaze u učionici, brojevi, boje, igračke). Slikovni materijali mogu biti, primjerice, fotografije učenikovih osobnih stvari, članova njegove obitelji, hrane i pića koje učenik voli. Prilikom poučavanja imenovanja, primjerice, osoba, stvari i radnji neverbalnim učenicima treba nuditi izbor između nekoliko slika (This is an apple.). Voditi se u poučavanju onim što učenik voli i preferira u svakodnevnom životu. Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). Učestalo vježbati i ponavljati obrađene sadržaje u svakodnevnim aktivnostima i situacijama (koristiti se prilikama za situacijsko učenje: usvajanje naziva školskog pribora i ostalih predmeta u učionici, izrada obiteljskog stabla s imenima članova učenikove obitelji, imenovanje hrane i pića tijekom objeda u školi), obilježavanje posebnih datuma kao što su rođendani, blagdani (Božić, Nova godina, Uskrs). Izrađivati socijalne priče i koristiti se njima. U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika te izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba omogućiti učenje na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.3.1. Učenik povezuje najosnovnije kognitivne strategije učenja jezika. | – grupira slike i riječi – povezuje sadržaj vrlo kratkih učestalih rečenica s pokretom – uvježbava jednostavne učestale rečenice | – povezuje najosnovnije kognitivne strategije učenja jezika |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.3.2. Učenik povezuje najosnovnije metakognitivne strategije učenja jezika. | – slijedi uputu prilikom rješavanja zadatka – prikuplja svoje radove u osobnu mapu | – koristi se dijelom najosnovnijih metakognitivnih strategija učenja |
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.3.3. Učenik povezuje najosnovnije društveno-afektivne strategije učenja jezika. | – surađuje s vršnjacima u rješavanju jednostavnih problema – prihvaća ispravak prilikom učinjene jezične pogreške – odabire aktivnosti koje povećavaju zadovoljstvo učenja | – koristi se dijelom najosnovnijih društveno-afektivnih strategija učenja jezika |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.3.4. Učenik se koristi nekim od najosnovnijih tehnika kreativnog izražavanja. | – sudjeluje u vrlo kratkim i primjerenim predstavama – prepoznaje značenje vrlo kratkih učestalih rečenica – crta i boji | – koristi se dijelom najosnovnijih tehnika kreativnog izražavanja |
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA OEJ C.3.5. Učenik se koristi osnovnim izvorima informacija prema uputama. | – koristi se osnovnim izvorima informacija, primjerice, udžbenikom, bilježnicom, nastavnim listićem, slikovnim rječnikom | – koristi se dijelom osnovnih izvora informacija |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi iz područja samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju Odgojno-obrazovni ishodi iz područja komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika temelji se na verbalnoj, neverbalnoj i/ili potpomognutoj komunikaciji i učenju iz konkretne situacije mimikom, gestama, pokretom, likovnim izrazom, igrama, pjesmama i dramatizacijom. U radu s učenicima nužno je učiteljevo poznavanje govorno-jezičnog statusa učenika koji se temelji na početnoj procjeni. U skladu s time, učitelj na učeniku primjeren način, pomoću zornih sredstava, vizualne podrške i sredstava potpomognute komunikacije potiče usvajanje osnova stranog jezika. | ||
U poučavanju je važna primjena multimodalnog pristupa, odnosno provođenje aktivnosti utemeljenih na različitim modalitetima (uključivanje što većeg broja osjetila i zadovoljavanje različitih preferiranih stilova učenja) upotrebom informacijske i komunikacijske tehnologije, videoisječaka, slika ili fotografija konkretnih materijala (primjerice, učitelj može izraditi slikovni rječnik za svakog učenika koji sadržava riječi koje su učeniku potrebne radi olakšane komunikacije), predmeta iz učenikove neposredne stvarnosti, slikovnih kartica školskog pribora, predmeta koji se nalaze u učionici, brojevi, boje, igračke). Voditi se u poučavanju onime što učenik voli i preferira u svakodnevnom životu. Izmjenjivati raznovrsne aktivnosti radi zadržavanja koncentracije i pažnje (najbolje se pamti ono što se uči na početku i na kraju, nakon faze koncentrirane pažnje treba slijediti faza opuštanja i obrnuto). Učestalo vježbati i ponavljati obrađene sadržaje u svakodnevnim aktivnostima i situacijama. Izrađivati socijalne priče i koristiti se njima da se učenika poučiti pravilnom ponašanju i korištenju radnim materijalima (primjerice, slikovnim rječnikom, radnim listićima, socijalnim pričama koje govore o prihvaćanju pogreške). U poučavanju učenika s poremećajem iz spektra autizma treba uvažavati senzorne osobitosti učenika te izbjegavati one sadržaje koji mogu izazvati kod učenika nepoželjna ponašanja. Svakom učeniku treba dati priliku da uči na način koji njemu najviše odgovara i pritom doživi uspjeh i osjeća se ugodno da bi spremno surađivao s učiteljem i ulagao napor u stjecanje znanja i vještina. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Kurikul posebnog programa za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada učenika s poremećajem iz spektra autizma, nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika, sastavni je dio jezično-komunikacijskog područja. Kao takav povezan je sa svim sastavnim dijelovima kurikula.
Budući da je zajednički cilj svih predmeta unutar jezično-komunikacijskoga područja usklađeno poticanje i razvijanje upotrebe jezika, kurikul Osnove engleskog jezika povezan je sa svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama te gotovo svim nastavnim predmetima – područjima.
Zbog prirode sadržaja učenja i poučavanja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika povezanost se prvenstveno ostvaruje s jezično-komunikacijskim, društveno-humanističkim i umjetničkim područjem.
Odgojno-obrazovni ishodi nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima pojedinih međupredmetnih tema (Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije), a druge međupredmetne teme realiziraju se izborom sadržaja na engleskom jeziku. Na razini nastavnih predmeta, Osnove engleskog jezika sadržajno su metodološki blisko povezane s materinskim te s drugim stranim jezicima. Integriranim učenjem jezika i sadržaja stvara se povezanost sa svim nastavnim predmetima, a učenju jezika dodaje element svrhovitosti. Takav se način rada usklađuje s učenikovim željama i potrebama ovisno o njihovim obrazovnim težnjama.
F. Učenje i poučavanje predmeta
Iskustva učenja i poučavanja
Učenik s poremećajem iz spektra autizma sadržaje nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika usvaja u bliskim i poznatim svakodnevnim situacijama, ali ne spontano kao ostali učenici, već ga o svemu treba poučavati specifičnim, njemu primjerenim metodama rada. U pristupu poučavanja važno je nove sadržaje postupno nadograđivati na učenikova iskustva i prethodna znanja. Poučavanje se temelji na razvoju vještina i usvajanju znanja triju međusobno povezanih područja (komunikacijske jezične kompetencije, međukulturne komunikacijske kompetencije i samostalnost u ovladavanju jezikom). Sredstvo su učenja svakodnevne, učeniku bliske i poznate životne aktivnosti i situacije u njegovoj užoj i široj okolini. Svaki novi sadržaj povezuje se i nadograđuje na prethodno naučeni.
Iskustva učenja proizlaze iz organizacije odgojno-obrazovnoga procesa. Ona trebaju biti utemeljena na primjeni poticajnih i svrhovitih aktivnosti iz učenikove neposredne okoline. Poštujući razvojne osobitosti svakog učenika, njegove interese i specifičnosti u funkcioniranju, treba ponuditi što više različitih aktivnosti učenja kao što su učenje u izvanškolskom okružju, istraživačko učenje i dr.
Poučavanje sadržaja nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika odvija se slijedom aktivnosti učenja od konkretnoga prema apstraktnom sadržaju davanjem kratkih i učeniku jasnih uputa, najčešće pomoću vizualne podrške, nagrađivanjem uspješnih odgovora i ponašanja učenika, dosljednim ponavljanjem, učvršćivanjem znanja i primjenom usvojenih znanja u učeniku poznatim situacijama. Budući da učenje stranog jezika učenicima s poremećajem iz spektra autizma nije uvijek blisko, ali s njim dolaze u doticaj različitim informacijsko-komunikacijskim kanalima (televizija, internet, računalo, pametni telefoni i dr.), ono treba biti prilagođeno razvojnim mogućnostima, individualnim sposobnostima i interesima učenika.
Učenje i poučavanje engleskog jezika usmjereno je na učenika i njegov proces učenja. Sukladno tom načelu, ostvarivanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda i realizacija predmetno specifičnih zadanih ciljeva, raznolikost iskustava učenja pridonose cjelovitom razvoju učenika, a posebno razvoju njegove samostalnosti i kompetencija za cjeloživotno učenje.
Raznolika iskustva učenja proizlaze iz organizacije odgojno-obrazovnoga procesa. Da bi učenici ovladali jezikom, primjenjuju se različite aktivnosti učenja, primjerice, projektna nastava, učenje u izvanškolskom okružju, istraživačko učenje s naglaskom na suradničko i iskustveno učenje. Takvi su oblici rada usmjereni na ovladavanje vještinama za upotrebu jezičnog znanja u komunikacijskom činu, tj. povezivanje znanja iz različitih predmetnih područja u smislene cjeline i razvoj sposobnosti primjene naučenog u različitim svakodnevnim situacijama.
Cilj i svrha svih aktivnosti u procesu učenja i poučavanja osnova engleskog jezika trebaju biti razumljivi učenicima. Te su aktivnosti usmjerene na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda iz svih triju predmetnih područja koja čine zaokruženu cjelinu unutar pojedine dobne skupine učenja engleskog jezika. Pred svakog se učenika postavljaju primjerena i pozitivna očekivanja koja uvažavaju individualne razlike, potiču autonomiju te su jasno definirana i usklađena s učenikovim razvojnim mogućnostima. Postavljena očekivanja potiču učenika na stalnu uključenost u proces učenja i na ostvarivanje trajnog napretka i dobrobiti za cjeloviti osobni i socijalni razvoj.
Primjenom pristupa učenju koji omogućuju povezivanje učenja s prethodnim znanjima i vještinama te s osobnim životom, učenika se, uvažavajući njegove interese i potrebe, priprema za cjeloživotno učenje. Potiču se procesi kreativnog izražavanja i mišljenja, a iskustva učenja usložnjavaju se primjereno učenikovoj razvojnoj dobi.
Osobitosti/poteškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Uloga učitelja
Učitelj procjenjuje potrebu učenika za podrškom i osigurava mu najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za izvođenje zadatka. Raščlanjuje zadatke na manje korake (promatrajući osobu koja je uspješna u izvođenju zadatka i zapisujući korake ili izvodeći aktivnost uz bilježenje koraka). Koristi se različitim materijalima i metodama vizualne podrške, čime učeniku osigurava lakše snalaženje u svakodnevnoj okolini. Svojom fleksibilnošću i kreativnošću oblikuje i prilagođuje sadržaje poučavanja na učeniku razumljiv i primjeren način.
S naglaskom na znanstveno utemeljenim pristupima i metodama rada u edukacijskoj rehabilitaciji te specifičnim metodama poučavanja učenika s poremećajem iz spektra autizma, učitelj ima ulogu voditelja i suradnika unutar odgojno-obrazovnoga procesa. Njegova je uloga procijeniti jake strane, razvojne potrebe učenika i njegove potencijale te pomoću njih kreirati individualizirani/osobni kurikul. Postavljeni ishodi omogućuju učitelju da na temelju procjene početnog stanja postojećih znanja na fleksibilan način odluči o redoslijedu i vremenu koje je potrebno za ostvarivanje ishoda. Izabrani ishodi ne moraju biti ostvareni istim izborom sadržaja (sadržaji se biraju individualno prema potrebama i interesima svakog učenika), a za njihovu realizaciju važna je organizacija nastavnog sata, izbor primjerenih i prilagođenih metoda poučavanja.
Učitelj svojim individualnim pristupom i metodičko-didaktičkim strategijama osmišljava odgojno-obrazovni proces u čijem je središtu učenik i njegove potrebe. Međutim, učiteljev neposredni rad temelji se i na stvaranju i izgradnji strukture vremena, prostora i aktivnosti. Da bi svakom učeniku pružio mogućnost dosizanja primjerenih razina postignuća, učitelj stvara uvjete koji potiču proces učenja, prepoznaje osobne mogućnosti svakog učenika, njegove prednosti i slabosti te diferencira svoje poučavanje birajući metode i aktivnosti koje učeniku najbolje odgovaraju i koje dovode do učinkovitog usvajanja vještina slušanja, govorenja, čitanja i pisanja u učenju i poučavanju engleskog jezika.
Uloga učitelja u poučavanju i učenju engleskog jezika iznimno je važna. Učitelj je:
– voditelj, moderator i savjetnik koji organizira iskustva učenja i usmjerava učenje i učenike te osigurava ugodno i poticajno razredno ozračje; odabire primjerene aktivnosti i vodi računa o stilovima učenja i drugim individualnim razlikama među učenicima te prati i daje povratnu informaciju o napretku učenja i postignuću učenika
– mentor koji nadgleda rad učenika te osobnim primjerom pokazuje učenicima kako pristupiti informacijama, učenike potiče na traženje podataka, odgovora i rješenja
– medijator koji učenicima olakšava ovladavanje engleskim jezikom i razumijevanje kultura zemalja engleskog govornog područja posredujući između hrvatskoga i engleskog jezika te između hrvatske i kultura zemalja engleskog govornog područja.
Istodobno je i učenik koji cjeloživotno stječe i stvara nova znanja zajedno sa svojim učenicima.
Autonomija učitelja, koju čini skup profesionalnih sloboda, podrazumijeva promišljanje o vlastitom radu, samostalno donošenje odluka povezanih s implementacijom kurikula, izbor metoda poučavanja, vlastiti izbor materijala za poučavanje i stalni profesionalni razvoj. Profesionalnost učitelja, osim jezične i metodičke stručnosti, kompetencije i osobnosti, uključuje i kvalitetnu komunikaciju s dionicima odgojno-obrazovnoga procesa, odgovornost prema učeniku, školi i cjelokupnoj zajednici radi određivanja i postizanja ciljeva u procesu učenja i poučavanja engleskog jezika.
Učitelj izabire strategije poučavanja da bi učenici što učinkovitije ostvarili odgojno-obrazovne ishode određene kurikulom. One su važan čimbenik suvremenog učenja i poučavanja usmjerenog na učenika u kojoj učitelj i učenici imaju podjednako aktivnu ulogu.
Osnovne su strategije kojima učitelj poučava engleski jezik te upravlja učenjem:
– izravno poučavanje (uz manji stupanj sudjelovanja učenika)
– poučavanje vođeno otkrivanjem i razgovorom (neizravno, istraživačko ili iskustveno poučavanje) čiji je temelj suradničko i interaktivno učenje.
Učitelj planira, kombinira i izmjenjuje znanstveno utemeljene strategije poučavanja primjerene učenikovim razvojnim mogućnostima i potrebama da bi se ostvarili Odgojno-obrazovni ishodi. Učitelj se koristi primjerenim strategijama poučavanja koje potiču učenike na učenje, o tome što trebaju znati i moći, na povezivanje s usvojenim znanjima i vještinama te na primjenjivanje novostečenih znanja i vještina u drugim predmetima i područjima.
Da bi svakom učeniku pružio mogućnost dosizanja primjerenih razina postignuća, učitelj stvara uvjete koji potiču proces učenja, prepoznaje osobne mogućnosti svakog učenika, njegove prednosti i slabosti te diferencira svoje poučavanje birajući metode i aktivnosti koje učeniku najbolje odgovaraju i koje dovode do učinkovitog usvajanja vještina slušanja, govorenja, čitanja i pisanja u učenju i poučavanju engleskog jezika. Uloga je učitelja osigurati pomoć i podršku pri razvijanju i usvajanju vještina te smanjivati razinu i intenzitet podrške radi postizanja većeg stupnja neovisnosti učenika.
Učitelj procjenjuje učenikovu potrebu za podrškom i osigurava mu najmanje nametljivu vrstu podrške potrebnu za izvođenje zadatka. Raščlanjuje zadatke na manje korake (promatrajući osobu koja je uspješna u izvođenju zadatka i zapisujući korake ili izvodeći aktivnost uz bilježenje koraka). Koristi se različitim materijalima i metodama vizualne podrške, čime učeniku osigurava lakše snalaženje u svakodnevnoj okolini. Svojom fleksibilnošću i kreativnošću oblikuje i prilagođuje sadržaje poučavanja na učeniku razumljiv i primjeren način.
Učitelj s učenikom razvija emocionalan, suradnički odnos i odnos povjerenja. Svojim asertivnim ponašanjem, afektivnim izrazima lica, mimikom, gestom, govorom tijela te postupcima služi kao model učenicima tijekom procesa poučavanja engleskog jezika. Sustavno razvija i izgrađuje pozitivna iskustva u interakciji s učenikom, stavove o učenju, pozitivna i primjerena očekivanja, vjeruje u učenika i u ostvarenje uspjeha u učenju, što čini važne preduvjete koji pomažu i potiču učenika u ostvarenju odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika.
Materijali i izvori
Učitelj odabire, izrađuje i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene na ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te učenikovim interesima i potrebama. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja, čime se nastavni predmet Osnove engleskog jezika povezuje sa sadržajima drugih područja i predmeta te potiče multidisciplinarnost.
Učitelj se koristi prilagođenim i izvornim materijalima uključujući digitalne, interaktivne i multimedijske sadržaje. Nastavni materijali učenicima su razumljivi, potiču na propitivanje znanja i ponašanja. U radu s učenicima s poremećajem iz spektra autizma najvažniji izvor za poučavanje sadržaja jest neposredna stvarnost, učenikove dnevne rutine te aktivnosti i prirodno okružje u kojem se odvijaju svakodnevne aktivnosti te predmeti kojima se koriste u svakodnevnom životu. Za kvalitetno poučavanje prijeko je potrebna informacijsko-komunikacijska tehnologija (IKT) i asistivna tehnologija sukladna komunikacijskom profilu učenika pomoću koje učenici mogu lakše pratiti i svladavati predviđene ishode. Didaktički materijal izrađuje se i prilagođuje za postizanje uspjeha u skladu s razvojnim mogućnostima, sposobnostima te senzornim osobitostima učenika.
Okružje
Učenje i poučavanje odvija se u sigurnome i poticajnom okružju u kojemu se štiti fizičko i psihičko zdravlje učenika i učitelja, omogućuje razvoj učenikova osobnog identiteta te njeguje kultura zajedništva i međusobnog poštovanja. U takvu se okružju razvija humanost, prihvaćaju različitosti, prepoznaje važnost pozitivnih emocija i motivacije za učenje. Učenici s poremećajem iz spektra autizma kvalitetnije će učiti u prostorima koji su oblikovani prema njihovim potrebama, čemu doprinose specifično oblikovni detalji, način upotrebe boje, dobra prirodna i umjetna rasvjeta, oblikovanje zidova da se izbjegnu oštri rubovi i sl. Učenici moraju imati osjećaj reda, sigurnosti i ugodnosti te mogućnost jednostavnog kretanja kroz prostor. Okružje mora biti poticajno i motivirajuće, ali bez previše dekoracija i potencijalnih ometajućih faktora.
Učitelj nastoji školsko okružje učiniti poticajnim, povezati ga sa svakodnevnim aktivnostima i omogućiti učenicima učenje u stvarnim životnim situacijama, u obitelji, lokalnoj i široj zajednici, primjerice, uključivanjem kulturnih posebnosti, aktualnih tema u zemlji i svijetu, organiziranjem izvanučionične nastave, ugošćivanjem govornika engleskog jezika. Digitalno je okružje posebno važno jer, osim obrazovnih sadržaja, pruža mogućnost za međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima engleskog jezika.
Učitelj njeguje učenikovo samopouzdanje i održava njegovu motivaciju za učenjem engleskog jezika stvarajući uvjete za slobodnu i smislenu komunikaciju pri čemu se pogreške smatraju prilikama za učenje i sastavnim dijelom ovladavanja stranim jezikom. Tijek i dinamika aktivnosti prilagođuju se individualnim razlikama među učenicima, odnosno njihovu prethodnome znanju, sposobnostima, strategijama učenja, interesima, uvjerenjima o vlastitoj uspješnosti u učenju, socijalnome i kulturnom podrijetlu. Osim izmjene različitih izvora i aktivnosti, učenicima se postavljaju izazovi te im se omogućuje ostvarivanje uspjeha i, osim razvoja samopouzdanja u upotrebi jezika, ovladavanje sve složenijim procesima mišljenja i učenja. Prepoznaje se i potiče uloženi trud, a učenikov se napredak prati i vrednuje usporedbom njegove trenutačne ovladanosti jezikom i ovladanosti jezikom na prethodnim razinama. Tako se izgrađuje učenikovo samopoštovanje i pozitivna slika o sebi kao pojedincu i kao međukulturno kompetentnom govorniku engleskog jezika.
Uvažavajući društvenu prirodu učenja, učitelj stvara uvjete za suradničko učenje usmjereno na konkretan cilj i razvoj samosvijesti uz fleksibilnu organizaciju rada koja, osim suradništva, integrira individualizam i kompetitivnost. Suradništvo je vidljivo i u odnosu učenik – učitelj: pojedine se odluke, kao što su izbor materijala i aktivnosti u skladu s potrebama, željama i interesima učenika te pravila ponašanja u školskome i izvanškolskom okružju, donose zajednički.
Određeno vrijeme
Osnove engleskog jezika se kao izborni nastavni predmet počinje poučavati u dobnoj skupini od 11. do 15. godine u trajanju od 35 sati godišnje.
Autonomija učitelja podrazumijeva samostalno donošenje odluka povezanih s implementacijom kurikula što, između ostalog, znači da učitelj samostalno određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda uključujući i dostatan broj sati za ponavljanje i uvježbavanje. Pojedinim ishodima treba posvetiti onoliko vremena koliko je potrebno da svi učenici dođu do zadovoljavajuće razine usvojenosti. Međutim, svaki učenik slijedi svoj vlastiti ritam i individualizirani kurikul, stoga se vrijeme poučavanja određuje individualno za svakog učenika u skladu s očekivanom razinom usvojenosti ishoda. Pritom treba uzeti u obzir činjenicu da put kojim će učenici proći da bi se pojedini ishodi ostvarili ovisi o velikom broju različitih čimbenika, primjerice, o predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, razvojnim osobitostima i individualnim karakteristikama funkcioniranja učenika s poremećajem iz spektra autizma. Navedeni čimbenici stvaraju specifične kontekste zbog kojih nije moguće propisati isti pristup za sve kontekste u kojima se poučavaju osnove engleskog jezika.
Učitelj planira dovoljno vremena za uvježbavanje i ponavljanje novih sadržaja, kad god je to moguće, povezujući ih s učeniku poznatim aktivnostima, situacijama i/ili predmetima iz svakodnevnog života.
Ako učenik ne svlada predviđene ishode u dobnoj skupini za koju je kurikul predviđen, oni se nastavljaju planirati i provoditi u sljedećim godinama učenja dok ih učenik ne usvoji.
Grupiranje učenika
S obzirom na to da je prirodan način usvajanja jezika njegova upotreba i stalna komunikacija, jedan od objektivnih preduvjeta za ostvarivanje komunikacijskoga pristupa i učinkovito učenje i poučavanje engleskoga jezika jest rad s manjim brojem učenika u skupini. Grupiranje učenika regulira se kurikulom škole. Učenici se grupiraju u odgojno-obrazovnim skupinama prema dobi, u skupinama koje neće biti u potpunosti homogene zbog sociokomunikacijskih poteškoća, obilježja ponašanja i disharmoničnog razvojnog profila učenika, a oni će u skladu sa svojim mogućnostima surađivati, biti jedni drugima poticaj i učiti međusobnim oponašanjem.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
U sklopu kurikula nastavnog predmeta Osnove engleskog jezika opisuju se elementi, pristupi i načini vrednovanja usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U nastavnom predmetu Osnove engleskog jezika formativno se vrednuju znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar svih triju predmetnih područja kurikula: komunikacijska jezična kompetencija, međukulturna komunikacijska kompetencija te samostalnost u ovladavanju jezikom.
Elementi vrednovanja su jezične djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Elementi se vrednovanja razlikuju u pojedinim odgojno-obrazovnim skupinama jer ovise o razvojnoj dobi učenika.
U dobnoj skupini od 11. do 15. godine formativno se vrednuje usvojenost ishoda u govorenju i slušanju, a u dobnoj skupini od 16. do 21. godine i u čitanju i pisanju.
Jezični su sadržaji sastavni dio jezičnih vještina. Ovladanost jezičnim sadržajima vrednuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima usvojenosti ishoda unutar područja komunikacijska jezična kompetencija. Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim te su zato kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnom izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje učiteljevo neprekidno i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja, usmjereno je na rezultate učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite metode, primjerice, povratne informacije, rubrike, obrasce provjere, učeničke mape, opažanja, provjere domaćih zadaća.
Vrednovanje kao učenje može uključivati osnovne metode samovrednovanja, primjerice, učeničke mape, obrasce provjere, izlazne kartice, palac gore, semafor. Kao i vrednovanje za učenje, i vrednovanje kao učenje dovodi do kvalitativnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenog može služiti samo u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjeg učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom Osnove engleskog jezika tijekom ili na kraju školske godine te ukazivanje na oblike komunikacijskih kompetencija koji zahtijevaju poboljšanje. Usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se s obzirom na definirane razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Učitelj za svaku sastavnicu vrednovanja razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja i stupanj razvijenosti vještina potreban za određenu razinu usvojenosti. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i međukulturnim uvjetima uz unaprijed definirane kriterije vrednovanja. Svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje, način i kriteriji bodovanja unaprijed su definirani te jasni učitelju i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim područjima daje se povratna informacija o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda te se predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i iskazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za zaključnu ocjenu.
POSEBNI KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA OSNOVE INFORMATIKE
A. Svrha i opis predmeta
U posljednjih nekoliko desetljeća razvoj računalne znanosti omogućio je stvaranje informacijske i komunikacijske tehnologije koja je snažno i temeljito promijenila svijet oko nas. Primjena računala u svim područjima današnjeg života mijenja i način shvaćanja svijeta u kojem živimo. Digitalna je pismenost danas potrebna svakom pri obavljanju većine svakodnevnih obveza. Informatika se nameće kao dodatno područje koje je potrebno izučavati i razvijati.
Većina poslova 21. stoljeća zahtijeva razumijevanje i primjenu računalne znanosti radi što veće produktivnosti i konkurentnosti. Informatičke kompetencije nužne su u rješavanju različitih izazova u svim područjima ljudskoga djelovanja.
Pod nazivom Informatika u obrazovnom sustavu podrazumijeva se:
– stjecanje vještina za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (digitalna pismenost) kojom se oblikuju, spremaju, pretražuju i prenose različiti multimedijski sadržaji
– uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnom procesu (edukacijska tehnologija, e-učenje)
– rješavanje problema s računalom ili bez njega pri čemu su prepoznatljivi sljedeći koraci: specifikacija i raščlamba problema, analiza problema i odabir postupaka za njegovo rješavanje.
Težište obrazovnog procesa u nastavnom predmetu Osnove informatike treba biti na rješavanju problema i logičkom zaključivanju da bi se poticalo razvijanje računalnog načina razmišljanja koje omogućuje razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija. Takvi se načini razmišljanja trebaju prenositi i u svakodnevni život.
Učenje informatike priprema učenika za mnoga područja djelovanja. Osobiti doprinos učenja nastavnog predmeta Osnove informatike očituje se u razvoju računalnog načina razmišljanja koje uključuje i tehnike rješavanja jednostavnijih problema:
– prikazivanje informacija apstrakcijama
– logičko povezivanje
– prepoznavanje i primjenu mogućih rješenja radi postizanja učinkovitoga rezultata
– formuliranje problema načinom primjerenim uporabi s računalom i računalnim alatima ili bez njih
– generalizaciju procesa rješavanja problema primjenjivog na niz sličnih problema.
Te su tehnike alat za rješavanje različitih problema i u ostalim disciplinama, stoga su važne svima, a ne samo informatičkim stručnjacima. Generičke su kompetencije koje nastavni predmet Osnove informatike u učenika razvija i potiče:
– kreativnost stvaranjem digitalnih uradaka
– donošenje odluka pomoću IKT-a
– informacijsku i digitalnu pismenost razumijevanjem i razgovorom o pojmovima iz područja informatike
– osobnu i društvenu odgovornost razmatranjem etičkih pitanja kao što su pitanja krađe identiteta i vlasništva
– komuniciranje u digitalnom okružju
– iskazivanje mišljenja i djelovanja uz međusobno poštovanje i uvažavanje u digitalnom okružju
– snalaženje pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije, učenjem na daljinu.
Primjerenom pedagoškom praksom koja naglašava konstruktivistički pristup učenju te stavlja učenika u središte procesa učenja treba razvijati navedene kompetencije, kao i samostalnost, samopouzdanje i odgovornost. Iskustva učenja moraju se temeljiti na uvjerenju da učenici najbolje uče aktivno sudjelujući, da su uz svoju kreativnost spremni uložiti veliki trud te da su timski rad i suradnja snažna motivacija za učenje.
Sadržaji iz nastavnog predmeta Osnove informatike trebaju se usvajati tijekom školovanja, pri čemu bi se trebalo koristiti načelom spiralnoga modela prema kojemu se znanje stečeno na nižim stupnjevima obrazovanja proširuje i produbljuje na višima. Znanja, vještine i stavovi usvojeni u informatici podrška su svim ostalim predmetima i međupredmetnim temama.
B. Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja
Učenjem i poučavanjem nastavnog predmeta Osnove informatike učenici će:
– postati informatički pismeni da bi se mogli samostalno, odgovorno, učinkovito, svrhovito i primjereno koristiti digitalnom tehnologijom te se pripremiti za učenje, život i rad u društvu koje se razvojem digitalnih tehnologija vrlo brzo mijenja
– razvijati digitalnu mudrost kao sposobnost odabira i primjene najprikladnije tehnologije ovisno o zadatku, području koji se rješava
– razvijati kritičko mišljenje, kreativnost i inovativnost uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije
– razvijati računalno razmišljanje i mogućnost rješavanja problema
– učinkovito i odgovorno komunicirati i surađivati u digitalnom okružju
– odgovorno primjenjivati sigurnosne preporuke radi zaštite zdravlja učenika u svakodnevnom životu.
C. Struktura – organizacijska područja predmetnog kurikula
Tri su predmetna područja kojima će se realizirati ciljevi nastavnog predmeta Osnove informatike: e-Društvo, digitalna pismenost i komunikacija te informacije i digitalna tehnologija.
Računalna znanost i upravljanje podatcima čine temelj informatičkog društva. Zato nastavni predmet Osnove informatike čine osnovna znanja i koncepti računalne znanosti te razumijevanje digitalnog prikaza, pohrane i prijenosa podataka uporabom računala, digitalnih uređaja ili mreža. Navedeni sadržaji izučavaju se u predmetnom području informacije i digitalna tehnologija. Također, neophodno je razvijati logičko razmišljanje koje je važno za oblikovanje problema načinom koji je prikladan za njihovo rješavanje s računalom i bez njega, a to se može primijeniti u drugim područjima i svakodnevnom životu.
Predmetno područje digitalna pismenost i komunikacija usko je povezano s ostalim predmetnim područjima i daje temeljne digitalne kompetencije koje su neophodne za kvalitetnu primjenu tehnologije pri obavljanju svakodnevnih obveza, kao i za stjecanje kompetencija iz ostalih područja. Uporabom različitih programa za komunikaciju i suradnju omogućuje se razvijanje komunikacijskih i društvenih vještina koje su neophodne u današnje doba. Obilježje je tog predmetnog područja i razvijanje otvorenosti prema novim tehnološkim dostignućima u području informacijske i komunikacijske tehnologije.
Predmetno područje e-Društvo temelji se na činjenici da živimo u informacijskom društvu u kojem se digitalna tehnologija uvukla u sve pore života. Teme kao što su područje sigurnosti na mreži, zaštita podataka, elektroničko nasilje i briga o svojemu digitalnom ugledu razvijaju potrebne vještine i stavove nužne za odgovorne sudionike digitalnog društva. Objavljivanje te dijeljenje podataka, sadržaja i izvora uz poštovanje svih etičkih načela omogućuje širem broju ljudi stvaranje novih znanja i vrijednosti.
Predmetna područja se međusobno isprepliću i dopunjuju tako da pojedine sadržaje možemo razmatrati u više predmetnih područja. Primjerice, temeljne koncepte rada računala ili mrežnih uređaja razmatramo u predmetnom području informacije i digitalna tehnologija, ali i u predmetnom području digitalna pismenost i komunikacija u kojoj je neophodno poznavanje mogućnosti uređaja da bismo mogli odabrati prikladno rješenje za određeni zadatak ili problem.
1. slika: Prikaz povezanosti predmetnih područja nastavnog
predmeta Osnove informatike
Informacije i digitalna tehnologija
Najveća snaga računala krije se upravo u njihovoj sposobnosti brze i sigurne pohrane te obrade velikih količina podataka. Traženje i dohvaćanje informacija iz različitih izvora i zbirki podataka temelj su današnje uporabe digitalne tehnologije. Stoga je važno prepoznati obrasce digitalnog prikazivanja različitih vrsta podataka kao što su brojevi, tekst, zvuk, slike i video. Primjenom vizualizacije i simulacije za prikazivanje pojednostavljenih modela rada računala pridonosi se razvoju apstraktnog mišljenja. Važno je poznavati osnove rada računala i pojedinih uređaja, način pohrane podataka te načine prijenosa digitalnih informacija.
Digitalna pismenost i komunikacija
Digitalna pismenost i komunikacija obuhvaća poznavanje mogućnosti hardverskih i softverskih rješenja te razvijanje vještina suradnje i komunikacije u online okružju. Poznavanje mogućnosti aktualne tehnologije i računalnih programa preduvjet je za pravilan odabir te njihovu učinkovitu primjenu u različitim područjima. Digitalnu pismenost nužno je razvijati od najranije dobi sukladno učenikovim mogućnostima i tijekom školovanja da bi učenici bili pripremljeni za život i rad u digitalnom društvu. Različiti programi za komunikaciju i suradnju omogućuju učenicima razvijanje komunikacijskih i društvenih vještina, razmjenu iskustava razvijajući pritom toleranciju, poštovanje različitosti i uvažavanje tuđih stavova. Stalnim usavršavanjem te kompetentnom, kritičkom i kreativnom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije učenici preuzimaju aktivnu ulogu u stvaranju svojih pozitivnih digitalnih tragova. Pozitivan stav i otvorenost prema novim tehnološkim dostignućima omogućit će jednostavniju prilagodbu budućoj tehnologiji.
e-Društvo
Pristup digitalnomu društvu pravo je svakog pojedinca, a ujedno i izvor mogućnosti za uporabu raznovrsnih e-usluga koje mu to društvo pruža. Digitalna tehnologija olakšava pristup obrazovanju, razonodi, kulturi i mnogim drugim uslugama te potiče aktivno sudjelovanje u demokraciji. Osim toga, mijenja metode, vrijeme i mjesto rada te nam omogućuje da budemo kreativniji i učinkovitiji u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Sudionici e-Društva trebaju se odgovorno, sigurno i učinkovito služiti internetom. Svaki e-građanin treba razumjeti što su osobni podatci i kako ih zaštititi, znati se zaštititi od prijevara, prijetnji i elektroničkog nasilja, reagirati na neprikladne oblike ponašanja, poštovati tuđu privatnost te znati gdje potražiti pomoć zbog neželjenih sadržaja ili kontakata.
D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po dobnim skupinama i organizacijskim područjima
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 11. do 15. godine
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF A.2.1. Učenik razlikuje digitalnu tehnologiju. | – u sigurnome digitalnom okružju prepoznaje digitalnu tehnologiju: računalo, mobitel, tablet ili komunikator – ispravno se koristi digitalnom tehnologijom koja mu olakšava svakodnevni život – prepoznaje različitosti i posebnosti korištenja digitalnom tehnologijom – prepoznaje nužnost korištenja digitalnom tehnologijom u olakšavanju svakodnevnog života | – prepoznaje digitalnu tehnologiju i koristi se njome |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – digitalni uređaji, ispravno korištenje digitalnim uređajima. | ||
Preporuke za usvajane odgojno-obrazovnih ishoda U sigurnom digitalnom okružju, uz primjerenu razinu podrške, učenik prepoznaje različite digitalne tehnologije koristeći se karticama sa slikama digitalnih uređaja i tehnologije (tablet, stolno računalo, daljinski upravljač, zvučnici) i koristi se uređajima za olakšavanje svakodnevnog života. Učitelj potiče na primjereno ponašanje u korištenju digitalnim uređajima (primjerice, odlaganje digitalnoguređaja na stol, a ne na prostor za sjedenje, nekonzumiranje hrane i pića dok se služi digitalnim uređajem). Naglašava razlike u radu različitih digitalnih uređaja te njihove razlike i posebnosti koristeći se različitim edukativnim igrama kao što su Memory, povuci i spusti, igra razvrstavanja. Učenik otvara i zatvara aplikacije čiji su prečaci postavljeni na radnoj površini koristeći se mišem (dvostruki klik mišem). | ||
| Poticati učenike na ispravno korištenje digitalnim uređajima (demonstriranje uključivanja i isključivanja, rukovanje digitalnim uređajima). Pogledati konkretne primjere nezgoda zbog nepravilnog korištenja digitalnim uređajima, upozoriti na njih i poticati na dobre primjere ispravnost korištenja (prikazati animirani film). | ||
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF A.2.2. Učenik prepoznaje oblike digitalnih sadržaja. | – prepoznaje različite digitalne oblike sadržaja iz praktične uporabe (tekst, slike, audiozapise i videozapise) – razlikuje različite digitalne uređaje za stvaranje ili snimanje digitalnih sadržaja – izdvaja digitalne sadržaje prema učenju na konkretnim primjerima koji su dostupni u školi i u svakodnevnom životu | – prepoznaje digitalne sadržaje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – prepoznavanje oblika digitalnih sadržaja. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Uz primjerenu razinu učiteljeve podrške pregledava edukativne digitalne sadržaje i sadržaje prema vlastitom izboru iz svakodnevnog života na različitim digitalnim uređajima (stvaranje popisa pjesama i pregledavanje videozapisa). Razvrstava te sadržaje prema oblicima na tekst, sliku, audiozapis i videozapis. Primjenjuje iskustveno učenje s konkretnim primjerima koji su dostupni u školi. Povezuje digitalni uređaj s oblikom digitalnog sadržaja koji se njima može izraditi. Sastavlja popis i označava koji su digitalni uređaji i sadržaji korišteni u određenom primjeru. Pravilno odabire digitalnu tehnologiju pri odabiru željenoga digitalnog sadržaja (za slušanje glazbe koristi se zvučnicima ili slušalicama, za čitanje e-slikovnica odabire tablet umjesto pametnog telefona zbog preglednosti teksta). Služeći se digitalnim alatima, vježba motoriku (klikni mišem, pisalica, glaskalica…). | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF B.2.1. Učenik se koristi digitalnim obrazovnim sadržajima na razini prepoznavanja i povezivanja. | – upoznaje digitalne obrazovne sadržaje – prepoznaje i povezuje predložene digitalne obrazovne sadržaje – koristi se digitalnim obrazovnim sadržajima kao pomoći pri učenju | – izvodi osnovne radnje u digitalnim obrazovnim sadržajima na razini prepoznavanja i povezivanja |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – uporaba miša i tipkovnice. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda U digitalnim obrazovnim sadržajima učitelji trebaju posvetiti pozornost na primjerenost sadržaja i zaštitu učeničkih osobnih podataka. Uz primjerenu razinu podrške uvježbavati upotrebu miša, tipkovnice, zaslona osjetljivog na dodir na digitalnim uređajima (komunikatoru, tabletu, računalu). U otvorenoj aplikaciji programa za crtanje koristiti se lijevom tipkom miša za crtanje oblika, a desnom tipkom za brisanje nacrtanog oblika. Ako učenik ima problem s korištenjem dvostrukim klikom miša, preporučuje se koristiti aplikacijama za vježbanje dvostrukog klika miša u obliku edukativnih online igara. U radu s tipkovnicom također se preporučuju aplikacije za vježbanje pronalaska slova na tipkovnici. Učitelji odabiru programe i oblike multimedijskih sadržaja u skladu s opremljenosti škole i primjerenosti učenicima s poremećajem iz spektra autizma (učenje slova, riječi, brojeva, primjerice, mrežne aplikacije ICT AAC). Učitelji odabiru digitalne obrazovne sadržaje koji ne zahtijevaju prijavu učenika zbog zaštite učeničkih osobnih podataka. | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF B.2.2. Učenik vrlo jednostavnim radnjama izrađuje jednostavne digitalne sadržaje. | – stvara digitalne sadržaje – izvodi jednostavne radnje uporabom miša, tipkovnice ili zaslona osjetljivoga na dodir | – izrađuje jednostavne digitalne sadržaje |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – program za izradu jednostavnoga digitalnog sadržaja i jednostavni digitalni rad. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj odabire odgovarajuće uređaje i programe za stvaranje digitalnih sadržaja primjerene učenicima. Izrada digitalnih sadržaja najčešće počinje izradom digitalnog crteža. Učenici se mogu koristiti uređajima s dodirnom plohom tako da crtaju prstima ili olovkom ako im to više odgovara. Predlaže se uporaba programa koji nude najjednostavnije radnje i djelomično gotova rješenja da pomognu učeniku u izradi jednostavnih digitalnih sadržaja (mrežne bojanke, mrežno crtanje, osmišljavanje crteža koristeći se različitim alatima programa za crtanje, izradu pozivnice ili čestitke). | ||
| C. E-društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF C.2.1. Učenik se pažljivo i odgovorno koristi informacijskom i komunikacijskom opremom i štiti svoje osobne podatke. | – brine se o osobnom računalu ili mobilnom uređaju – izvodi osnovne postupke s osobnim računalom ili mobilnim uređajima (tableti), uključivanje i isključivanje uz učiteljevo vođenje – prepoznaje svoje osobne podatke (ime, prezime, adresu, fotografiju i broj telefona) | – prepoznaje svoje osobne podatke i navodi da ih ne smije dijeliti s nepoznatim osobama |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – informacijsko-komunikacijska tehnologija, odgovorno korištenje digitalnom tehnologijom. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenicima na primjeren način približiti pojam osobnih podataka. Izdvojiti osnovne osobne podatke na koje se treba usmjeriti (ime i prezime, adresa, broj telefona ili mobitela i fotografije). Istaknuti učenicima da se osobni podatci ne daju nepoznatim osobama (primjerice, ispisivanjem na papirić pa bacanjem kroz prozor). Upozoriti ih da osobne podatke svojih prijatelja ne govore drugima. Igrama i gledanjem animiranih filmova učenicima objasniti pojam osnovnih osobnih podataka te kako se njima odgovorno koristiti. Uputiti učenike kako se pravilno uključuje i isključuje digitalne uređaje (računalo i/ili mobilni uređaj) koji im je dostupan u školi. Upozoriti ih na odgovorno ponašanje i brigu o digitalnim uređajima (računalu i/ili mobilnome uređaju) dok se njime koriste. Istaknuti učenicima važnost čuvanja školske i osobne imovine te odgovornoga ponašanja prema svojim i tuđim stvarima. | ||
| C. e-Društvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF C.2.2. Učenik primjenjuje zdrave navike ponašanja tijekom rada na računalu i prihvaća preporuke o količini vremena provedenog za računalom. | – primjenjuje zdrave navike ponašanja tijekom rada na računalu – prihvaća preporuke o količini vremena provedenog za računalom – primjenjuje vježbe razgibavanja za računalom u skladu s mogućnostima, izmjenjivanje sjedenja i drugih položaja | – prepoznaje zdrave navike ponašanja tijekom rada na računalu |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ergonomske preporuke i vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici će razgovarati o vremenu provedenom za računalom te o potrebi tjelovježbe i zdrave prehrane. Uz primjerenu razinu podrške učenici će prepoznati zdrave navike ponašanja te se prisjetiti koje se poteškoće javljaju nakon mnogo vremena provedenog u korištenju digitalnih uređaja u školi i u svakodnevnom životu. Izvode vježbe razgibavanja u skladu sa svojim mogućnostima. Učitelj priprema kratke vježbe za početak sata da bi se učenici uvjerili da pojedini pokreti tijela opterećuju oči, kosti i mišiće te vježbe razgibavanja za kraj sata. Potiče učenike na pravilno sjedenje za računalom te pravilno rukovanje mišem, tipkovnicom i zaslonom osjetljivim na dodir. | ||
2. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u dobnoj skupini od 11. do 15. godine
Odgojno-obrazovni ishodi dobne skupine od 16. do 21. godine
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF A.3.1. Učenik prepoznaje internet kao izvor nekih usluga i podataka | – pretražuje informacije za svakodnevni život na internetu – pridržava se dogovorenih savjeta o pravilima korištenja internetom – posjećuje primjerene mrežne stranice – upoznaje mrežne preglednike | – prepoznaje internet kao izvor nekih usluga i podataka te se koristi njime uz primjeren stupanj podrške |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – internet, mrežni preglednik, mrežna tražilica. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj se dogovara s učenicima o pravilima korištenja internetom. Učenik nabraja i opisuje mogućnosti rada na internetu. Uočava da stvarni svijet nije jednak virtualnom svijetu (stvarni prijatelji i ljudi s kojima komunicira, a ne poznaje ih). Na temelju primjera iz svakodnevnog života (na službenim mrežnim stranicama škole učitelj pokazuje neku stariju objavu koja ne vrijedi u trenutku čitanja ili ponudu iz online kataloga/letka neke trgovine koja je istekla) objašnjava učeniku da svatko može stvoriti sadržaje na internetu, no za svaku pronađenu informaciju postavljamo si pitanje je li istinita. Upoznaje učenike samo sa stranicama primjerenog sadržaja (edukativne stranice) i daje im detaljne upute za pretraživanje i vrednovanje pronađenog (konkretni primjeri bliski razvojnoj dobi učenika). Učenik upoznaje mrežni preglednik i način njegova rada. Pretražuje podatke, slike i videozapise na preporučenim mrežnim stranicama. Posjećuje i istražuje neke od preporučenih stranica s informacijama koje mu mogu pomoći u svakodnevnom životu (primjerice, slušanje glazbe, tjelovježba). Uz primjerenu razinu podrške odabire informaciju među više pronađenih s obzirom na upute za pretraživanje. | ||
| A. Informacije i digitalna tehnologija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF A.3.2. Učenik prepoznaje i koristi se programima, aplikacijama i digitalnom tehnologijom. | – prepoznaje da digitalna tehnologija ima pohranjene programe – prepoznaje da programi omogućuju rad s digitalnom tehnologijom te da se razlikuju s obzirom na svoju namjenu – prepoznaje da digitalna tehnologija radi s uputom (programom) – prepoznaje da postoje programi (upute) za različite namjene i da moraju biti precizni da bi uređaj radio ono što želimo – pokazuje nekoliko osnovnih programa kojima se koristi u radu s digitalnom tehnologijom | – opisuje i nabraja mogućnosti programa u uporabi digitalne tehnologije za svakodnevne aktivnosti |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – programi na računalu, mape i datoteke na računalu. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj upućuje učenike da pojam računalo obuhvaća bilo koji digitalni uređaj koji oni poznaju: stolno ili prijenosno računalo, tablet, mobitel, ostale mobilne uređaje te da se računala nalaze i u različitim drugim uređajima (automobilu, perilici rublja…). Koriste se konkretnim primjerima programa kojima su se učenici već koristili i povezuju s njihovom ulogom na računalu (crtanje, pisanje, kalkulator). Služe se slikama kako bi se pokazalo da programi moraju imati precizne upute da bi računalo radilo ono što želimo. Učenici prepoznaju osnovne programe koji su instalirani na računalu, bez kojeg programa računalo ne bi radilo (operacijski sustav), koji programi omogućuju dodatne mogućnosti računala (programi za pisanje, crtanje, računanje i slično). Učenici se služe aktualnim i dostupnim operacijskim sustavom te njegovim uslužnim programima: kalkulatorom, programom za crtanje, programom za pisanje. Važno je ne inzistirati na stručnoj terminologiji. Učitelj pojašnjava učenicima uporabom konkretnih primjera na uređajima koji su im dostupni. | ||
| B. Digitalna pismenost i komunikacija | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF B.3.1. Učenik odabire uređaj i program za aktivnosti svakodnevnog života. | – odabire jednostavne programe – izvodi osnovne radnje u programima ili obrazovnim igrama koje je odabrao učitelj – izdvaja uređaj za aktivnosti svakodnevnog života | – odabire jednostavne programe i primjereni uređaj za neku aktivnost iz svakodnevnog života |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – programi na računalu, moje računalo. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učitelj odabire programe i oblike multimedijskih sadržaja u skladu s učenikovim potrebama i mogućnostima. Ovisno o odabranom programu, učitelj odabire razinu složenosti digitalnog sadržaja koji učenici izrađuju. Učitelj pomaže učenicima u odabiru digitalnog uređaja ili programa zbog jednostavnijeg korištenja u svakodnevnom životu (primjerice, izrada jednostavnog sadržaja kombinacijom teksta i slike u programu za crtanje i/ili pisanje: izrada čestitke, plakata tematski povezanih s datumima koje škola obilježava). Učenici slušaju audiozapis te zapisuju riječi pjesme. | ||
| C. e-Društvo | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF C.3.1. Učenik se pravilno ponaša pri korištenju sadržajima i uslugama na internetu. | – prepoznaje važnost odgovornog ponašanja – uočava trajnost podataka objavljenih na internetu (digitalnih tragova) – prepoznaje moguću opasnost od nepoznate osobe u virtualnom svijetu – prepoznaje nasilnu verbalnu komunikaciju, oblike i simptome elektroničkog zlostavljanja te opasnosti koje prijete pri susretu s nepoznatom osobom – predlaže prihvatljive načine rješavanja problema – u nekim situacijama traži pomoć odrasle osobe (zna gdje može potražiti pomoć, razvija ozračje povjerenja i osnaživanja) | – nabraja neke opasnosti od nepoznate osobe u virtualnom svijetu te prepoznaje situacije u kojima treba potražiti pomoć odrasle osobe |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – zaštita osobnih podataka, smišljanje sigurne lozinke. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Istaknuti učenicima da svakim svojim boravkom na internetu ostavljaju digitalne tragove koje je lako pratiti. Naglasiti im potrebu izbjegavanja komunikacije s nepoznatim osobama te kako se mogu zaštititi i potražiti pomoć odrasle osobe. Razgovor o digitalnim tragovima koje sami ostavljamo i koje drugi objavljuju o nama. Koristiti se konkretnim primjerima digitalnih tragova o nekoj osobi, a koji su stari nekoliko godina (trajnost digitalnih tragova). Igra pastom za zube (jednom kad je istisnete ne može se vratiti u tubu – analogija sa sadržajem objavljenim na internetu i nemogućnošću njegova brisanja). Upoznati učenike s opasnostima koje im prijete na internetu i povezati ih s opasnostima iz stvarnog svijeta. Učenike se osvješćuje da neka djeca na internetu znaju biti nasilna. Učenici gledaju animirane priče, prepoznaju elektroničko nasilje i razgovaraju o primjerima elektroničkog nasilja, upoznaju načine sprečavanja i prevencije takva nasilja te što učiniti ako su sami žrtve nasilja. Istaknuti da je i virtualni svijet stvarni svijet te da se moramo pristojno i odgovorno ponašati kad smo na internetu da bismo zaštitili sebe i druge. Treba ohrabrivati učenike da učiteljima ili roditeljima prijave svaku komunikaciju ili kontakt koji im se učini čudnim ili se zbog njega ne osjećaju dobro. Povezati pravila pristojnog ponašanja u razredu i na internetu. Razvijati ozračje povjerenja i osnaživanja učenika tako da znaju da se mogu obratiti učiteljima ako im zatreba pomoć. | ||
| C. e-Društvo | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« |
PP SKA INF C.3.2. Učenik slijedi upute učitelja o preraspodjeli vremena u kojemu se koristi digitalnom tehnologijom u svakodnevnom životu. | – prepoznaje potrebu vremenskog ograničenja u radu s digitalnom tehnologijom – procjenjuje količinu vremena provedenog u virtualnome i stvarnom svijetu – prihvaća nužnost vremenskog ograničenja boravka za računalom – primjenjuje preporuke o količini vremena pred računalom – primjenjuje tehnike razgibavanja tijekom i nakon rada na računalu – primjenjuje zdrave navike ponašanja za vrijeme rada na računalu | – prepoznaje, navodi i opisuje posljedice dugotrajnog boravka za računalom |
Sadržaji za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda: – ergonomske preporuke i vježbe. | ||
Preporuke za usvajanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenici crtaju predmete koji simboliziraju njihovu slobodnu aktivnost ili hobi. U završnom dijelu sata izlaze u školsko dvorište i igraju jednu od predloženih igara. Kod kuće učenici intervjuiraju roditelje o njihovu slobodnom vremenu (sadašnjem te u djetinjstvu). Mogu odigrati omiljenu računalnu igru, a zatim zajedno s roditeljima izići u šetnju ili vožnju biciklom. Učenici vode dnevnik o vremenu provedenom pred ekranom (računalo, tablet, mobilni uređaj, TV i slično). Dogovaraju se o vremenskom ograničenju za rad na računalu, mogućoj uporabi specijaliziranih programa koji podsjećaju na razgibavanje i vrijeme provedeno za računalom. Izvode vježbe razgibavanja za računalom, izmjenjuju sjedenje i druge položaje. Učitelji prate vrijeme provedeno pred ekranom (računalom, mobilnim uređajem, tabletom, televizorom). Pokazuju i primjenjuju ergonomska pravila, izvode vježbe razgibavanja. Važna je dosljednost u primjeni dogovorenih pravila te kontrola u provođenju. | ||
3. slika: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja nastavnog predmeta Osnove informatike
u dobnoj skupini od 16. do 21. godine
E. Povezanost s drugim predmetima i međupredmetnim temama
Nastavni predmet Osnove informatike prema svojem sadržaju pripada tehničkome i informatičkom području. Predmetna područja povezana su s organizacijskim područjima tehničkoga i informatičkog području i to na sljedeći način:
– predmetno područje informacije i digitalna tehnologija povezano je s područjem informacijska i komunikacijska tehnologija i s područjem tehnologija i tehnički sustavi te tvorevine
– predmetno područje digitalna pismenost i komunikacija povezano je s područjem informacijska i komunikacijska tehnologija te s područjem tehnički dizajn i materijalizacija zamisli
– predmetno područje e-Društvo povezano je s područjem značenje tehnike i informatike za pojedinca i zajednicu.
Za usvajanje generičkih znanja i vještina u nastavnom predmetu Osnove informatike nužna je usvojenost različitih kompetencija iz svih područja međusobnih tema i predmeta. Važno je postići dobru vremensku usklađenost stjecanja pojedinih kompetencija u pojedinom ciklusu o čemu se brinu učitelji svake škole. Povezanost s ostalim nastavnim predmetima:
4. slika: Povezanost nastavnog predmeta Osnove informatike s ostalim nastavnim predmetima
Generička znanja i vještine iz nastavnog predmeta Osnove informatike imaju izravan utjecaj na sve međupredmetne teme:
5. slika: Utjecaj nastavnog predmeta Osnove informatike na međupredmetne teme
F. Učenje i poučavanje predmeta
Organizacija učenja i poučavanja
Kurikul koji je temeljen na ishodima učenja umjesto na propisanim sadržajima omogućuje realizaciju učenja i poučavanja usmjerenoga na svakog učenika i razvijanje njegovih potencijala. On pruža fleksibilnost u poučavanju i daje slobodu učiteljima u osmišljavanju procesa učenja i poučavanja. Ishodi su definirani tako da omogućuju učitelju odlučivanje o redoslijedu i vremenu potrebnom za njihovo ostvarivanje te odabir programa kojima će se koristiti da bi se učenicima olakšao svakodnevni život uz digitalnu tehnologiju. Izborom sadržaja i metoda rada moguće je ostvariti više ishoda istodobno. Pritom je moguće aktivnosti i sadržaje ishoda prilagoditi potrebama i interesima učenika, razreda i škola.
Za kvalitetnu realizaciju učenja i poučavanja važna je pravilna organizacija nastavnog sata i izbor metoda poučavanja prilagođenih psihofizičkom razvoju djeteta i njegovim potrebama u svakodnevnim aktivnostima.
Najsnažniji čimbenik koji utječe na učenje jest motivacija i širok izbor mogućnosti. Motivacija se može postići aktivnim uključivanjem učenika u izbor sadržaja, digitalnih alata i programa, uključivanjem zanimljivoga, realnog konteksta koristeći se primjenjivim primjerima iz svakodnevnog života.
Iskustva učenja
Iskustva učenja nastavnog predmeta Osnove informatike polaze od učenikove iskustvene i praktične uporabe tehnologije i njegove potrebe na koju se nadograđuju teoretska i praktična znanja. U pristupu poučavanju važno je nove sadržaje uvijek nadograditi na učenikova prethodna iskustva i znanja.
Iskustva učenja trebaju biti poticajna, a njihova svrha jasna učenicima, što se postiže uključivanjem učenika u aktivnosti koje potiču svrsishodnu primjenu primjerenu psihofizičkom stanju učenika. Učitelji omogućuju takvo učenje osmišljavanjem konkretnih i jasnih zadataka i stvaranjem pozitivnog okružja u kojima učenici, uz primjeren stupanj podrške, rade s uređajima, programima i medijima prema zadanim uputama da bi takve zadatke ostvarili.
Interes učenika za rad s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom usmjerava se u razvijanju kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života kao što je učinkovita i funkcionalna uporaba digitalne tehnologije, komunikacija, samostalnost u obavljanju svakodnevnih poslova, razvijanje samopouzdanja i osobni razvoj pojedinca. Učenike treba poticati na korištenje digitalnom tehnologijom zbog olakšavanja i poboljšanja svakodnevnog života.
Učenje se odvija u interakciji s učiteljem, ostalim učenicima, partnerima u odgojno-obrazovnome procesu (roditeljima, stručnjacima, širom zajednicom) i digitalnim obrazovnim sadržajima, stoga treba stvarati ozračje koje u što većoj mjeri omogućuje različite vrste interakcije.
Uloga učitelja
Učitelj je voditelj i suradnik učenika u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva te će poticati i poučavati korisna znanja i razvijanje sposobnosti. On je podrška koji učeniku pomaže učiti i uči ga kako biti što samostalniji, ali je i trener koji ih potiče da daju sve od sebe i svaki dan napreduju, odnosno budu sve bolji. Osmišljava odgojno-obrazovne aktivnosti koje trebaju pobuditi i držati pozornost a da su istodobno prilagođene učenikovim mogućnostima i interesima. Učitelj treba potaknuti zanimanje i motivaciju učenika za uključivanje u proces učenja i poučavanja da bi se postiglo i zadovoljstvo u učenju. Učitelj pokazuje poštovanje prema učenikovim zamislima i pomaže njihovoj razradi.
Učitelj u razredu stvara povoljno društveno ozračje, odnosno otvorenu komunikaciju na temelju partnerstva, poštovanja, tolerancije, prihvaćanja i empatije. Štiti učenike od elektroničkog nasilja, omogućuje njihovo sudjelovanje u obrazovnome i školskom životu na temelju modela demokratskog društva građenog na načelima slobode, odgovornosti, suradnje i stabilnih zajedničkih pravila.
Prije uporabe neke digitalne tehnologije ili programa učitelji trebaju kritički procijeniti njihovu sigurnost i korisnost te odgovoriti na sljedeća pitanja:
1. Zašto ih odabirem?
2. Odgovara li moj odabir razvojnoj dobi i potrebama učenika?
3. Kako ću ih upotrijebiti?
4. Koje su mi tehničke, prostorne i materijalne pretpostavke potrebne prije upotrebe?
5. Jesam li pribavio potrebna dopuštenja (suglasnost roditelja i ravnatelja, softverske ili autorske licence)?
Nužno je stalno procjenjivanje, vrednovanje i davanje povratne obavijesti učenicima o njihovu uspjehu te pronalaženje mogućnosti za individualan rad.
Stalnim stručnim usavršavanjem učitelj upoznaje inovativne metode rada da bi odgovorio na potrebe današnjih učenika i suvremenog društva. Kvaliteti učenja i poučavanja doprinijet će samorefleksija učitelja o djelotvornosti njegove pripreme, izvođenja poučavanja, korištenih metoda i postupaka rada, njegovih komunikacijskih i socijalnih vještina važnih za daljnje uspješnije planiranje uz korištenje stručnom literaturom i iskustvom kolega.
Učitelj pomaže učenicima prepoznati, razvijati, precizirati, učvrstiti i proširiti znanja, vještine i vrijednosti koje će im biti potrebne za snalaženje u aktivnostima svakodnevnog života s posebnim naglaskom na digitalne kompetencije kao ključne kompetencije europskog građanina.
Uloga je učitelja osigurati učeniku primjerenu vrstu i razinu podrške te je postupno smanjivati ili ukinuti radi što samostalnijeg učenikova funkcioniranja.
Mjesto i vrijeme učenja
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove informatike nužno se organizira u umreženoj računalnoj učionici spojenoj na internet. Broj učenika u grupi i opremljenost učionice trebaju biti u skladu s Državnim pedagoškim standardom. Optimalna organizacija rada predviđa radno mjesto s računalom ili drugim digitalnim uređajem za svakog učenika. Računala u učionici trebaju biti takva da omogućuju izvođenje svih potrebnih programa te pohranjivanje materijala potrebnih za izvršavanje svih ishoda učenja. Na računalima trebaju biti instalirani svi potrebni programi koji imaju odgovarajuće licence. Učenici bi trebali u informatičkoj učionici (i školi) imati dostupnu asistivnu digitalnu tehnologiju koja je prilagođena djeci s teškoćama u razvoju, a pod tim se podrazumijevaju različiti komunikatori, switchevi, prilagođene tipkovnice, Brailleevi redci i ostalo što je potrebno da bi oprema bila dovoljno prilagođena. Učitelj u radu s djecom koja se služe asistivnom digitalnom tehnologijom može se koristiti i tehnologijom koju će učenik donijeti od kuće ili ako je učeniku potrebna neka oprema za rješavanje zadatka do kraja, može je ponijeti kući, ako je to izvedivo. Održavanje funkcionalnosti informatičke učionice izvodi se prema učiteljevim preporukama.
Osim u fizičkom okružju učenje se može odvijati i na daljinu, u različitim digitalnim obrazovnim okružjima. Učenje u digitalnom okružju obogaćuje se i dopunjava dodatnim sadržajima, aktivnostima ili komunikacijom sa stručnjacima koji nisu prisutni na nastavnom satu, a naučenim se vještinama koriste i u drugim okružjima. Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove informatike treba organizirati tako da učenici neprekidno razvijaju vještine uporabe IKT-a te stječu nove kompetencije.
Materijali i sredstva za učenje
U učenju i poučavanju nastavnog predmeta Osnove informatike treba se koristiti raznovrsnim materijalima, sadržajima i izvorima učenja za svrhovito i učinkovito učenje i poučavanje. Samostalno ih bira učitelj radi usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda brinući se o tome da su podrška učeniku i da omogućuju razvoj vještina i znanja svakodnevnog života. Učitelj odabire one sadržaje i programske alate koji potiču motivaciju i kreativnost učenika.
Učitelji i učenici uz primjerenu razinu podrške u učenju i poučavanju mogu se koristiti:
– sadržajima za uvježbavanje, primjenu znanja i samoprocjenu kao što su obrazovne igre, kvizovi, programi i okružja za izradu obrazovnih sadržaja i igara
– programima i okružjima za razvoj pojedinih područja znanja kao što su alati za simulaciju i vizualizaciju
– izvorima znanja, repozitorijima i digitalnim sadržajima za učeničko istraživanje
– programima i okružjima za stjecanje digitalne pismenosti i poticanje kreativnosti učenika kao što su različiti multimedijski alati za izradu digitalnih sadržaja, razvoj i predstavljanje ideja
– dodatnim didaktičkim sredstvima i asistivnom tehnologijom koji omogućuju učenje igrom.
Učitelj pri izradi svojih digitalnih obrazovnih sadržaja aktivno sudjeluje u stvaranju baza otvorenih sadržaja i scenarija učenja dijeleći ih i koristeći se dijeljenim sadržajima.
Grupiranje učenika
Učenje i poučavanje nastavnog predmeta Osnove informatike održava se u informatičkim učionicama u skladu s Državnim pedagoškim standardom. Učenici se mogu grupirati u manje skupine, što je pogodno za poučavanje koje potiče heuristička metoda, metoda istraživanja, metoda samostalnog rada i suradničke metode. Takvim načinom rada omogućuje se kvalitetnije praćenje napretka pojedinca i pravodobno uočavanje nerazumijevanja ili pogrešnih razumijevanja u učenika. Formiranje skupina učenika definira se kurikulom škole, po mogućnosti tako da svaki učenik ima svoje radno mjesto s računalom. Važno je poticati suradnički rad među učenicima u razredu i izvan njega pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije radi stvaranja poticajnog okružja za učenje u kojem učenik ima na raspolaganju niz strategija učenja i prepoznaje kad će suradnja poboljšati njegov rad te mu različito doprinijeti.
Unutar skupine grupiranje se odvija prema sklonostima i potrebama učenika i učiteljevoj procjeni usvojenosti znanja i razvijenosti vještina, a prema načelima izbornosti i inkluzije. Učenici mogu i individualizirano i samostalno raditi na rješavanju nekog zadatka te na određenim temama i projektima, što je potrebno u radu s učenicima s teškoćama.
G. Vrednovanje usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda
Vrednovanje predstavlja složen proces koji se zasniva na poznavanju i razumijevanju:
– kurikulom definiranih odgojno-obrazovnih ciljeva, ishoda i očekivanja
– mogućnosti, dosega i ograničenja pojedinih pristupa, oblika i metoda vrednovanja
– procesa učenja, konteksta učenja i osobitosti učenika.
Vrednovanje procesa učenja te usvojenosti i ishoda označava postupke prikupljanja i analiziranja informacija te donošenja procjena o učenikovu učenju i rezultatima učenja.
Vrednovanje u nastavnom predmetu Osnove informatike pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem i obradom podataka o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda određenih kurikulom. Sastavni je dio procesa učenja i poučavanja koje daje obavijest o razini usvojenosti osnovnih informatičkih znanja i vještina. Usvojenost osnovnih informatičkih znanja i vještina iskazuje se trima razinama vrednovanja.
Vrednovanje treba biti usko povezano, usklađeno te osmišljeno i planirano istodobno s učenjem i poučavanjem. Treba postojati jasna povezanost između ishoda koje učenici ostvaruju i aktivnosti kojima će se to postići (konstruktivno poravnanje). Učenje, poučavanje i vrednovanje valja temeljiti na razumijevanju i uvažavanju te postaviti tako da učeniku omogućuju razvoj kompetencija i napredak u izvedbi tijekom vremena, odnosno uporabu računala i asistivne tehnologije u svakodnevnom životu. Pritom treba osigurati da svi navedeni procesi uzimaju u obzir složenost ishoda definiranih kurikulom predmeta Osnove informatike te da budu prilagođeni različitim potrebama, iskustvima i mogućnostima učenika.
Predmetni kurikul Osnove informatike obuhvaća tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje treba biti pažljivo osmišljeno da bi omogućilo prikupljanje valjanih, konkretnih i specifičnih informacija o procesima učenja učenika i pružilo konstruktivnu i učenicima i roditeljima smislenu povratnu informaciju o njihovu napredovanju u specifičnim oblicima učenja i razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa.
U procesu vrednovanja za učenje najčešće se primjenjuju metode kao što su rubrike, zabilješke, učeničke mape, opažanja učenika tijekom individualnog rada ili rada u skupinama.
Povratna informacija treba biti usmjerena i na proces učenja, a ne samo na njegove rezultate. Nužno je, osim uočavanja poteškoća s kojima se učenik susreće, prepoznati i njihove uzroke (primjerice, primjena neprikladnih strategija učenja, strategije regulacije negativnih emocija) te ponuditi učeniku načine kako svladati te poteškoće.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku učitelja. Važna je snažna potpora učitelja koji pruža učeniku kvalitetnu povratnu informaciju o njegovu učenju i postignućima.
Moguće su metode i tehnike vrednovanja kao učenja, a prilagođuju se poteškoćama učenika te mogu biti:
– ljestvice procjene
– interaktivne lekcije, zadatci ili simulacije
– digitalni dnevnici učenja kao dopuna učeničkim e-portfolijima
– izlazne kartice (exit ticket)
– učenici daju sebi i učiteljima jednostavnu povratnu informaciju (primjerice, razumio sam, trebam još malo učenja, nisam razumio)
– samorefleksija i samovrednovanje.
Povratna informacija nužna je za razvoj vještine praćenja i vrednovanja procesa učenja, a treba biti neposredna i pravodobna te učenika i roditelja informirati o njegovoj učinkovitosti.
Vrednovanje naučenoga
Vrednovanje naučenog važan je dio sustava vrednovanja koji zajedno s vrednovanjem za učenje i vrednovanjem kao učenjem čini skladnu cjelinu. Vrednovanje naučenog daje informaciju o postignućima u određenim fazama odgojno-obrazovnoga procesa i govori o ostvarenju ishoda. Vrednovanje naučenog rezultira opisnom ocjenom.
U izboru metoda vrednovanja učitelj treba voditi računa ne samo o tome koje su metode primjerene i praktične za ispitivanje usvojenosti određenih ishoda već i o tome koliko su primjerene dobi i potrebama učenika. Metode trebaju biti raznolike da bi se učenicima pružila prilika za pokazivanje usvojenosti ishoda na način koji je za njih najpogodniji za kvalitetnu i vjerodostojnu informaciju o procjeni učenikovih postignuća.
To mogu biti sljedeće metode:
– pisane provjere znanja i vještina
– usmene provjere
– opažanje izvedbe učenika u nekoj od aktivnosti ili praktičnom radu
– analiza učeničke mape (tzv. portfolija)
– analiza učeničkih izvješća (primjerice, o provedbi pokusa, učeničkog projekta), različitih uradaka i dr.
Učitelj provodi vrednovanje naučenog kad procijeni da je važno u određenim fazama odgojno-obrazovnoga procesa. Informacijom dobivenom vrednovanjem naučenog učitelj se treba koristiti i za poticanje budućeg učenja i za jačanje motivacije učenika za učenje.
Sastavnice vrednovanja
Kao sastavnice vrednovanja u posebnom kurikulu Osnove informatike predlažu se:
– usvojenost znanja
– digitalni sadržaji i suradnja.
Sastavnica usvojenost znanja uključuje opisne ocjene za činjenično znanje opisujući, imenujući, označujući, izdvajajući, objašnjavajući, pokazujući, svrstavajući i poznajući ishode.
Sastavnica digitalni sadržaji i suradnja uključuje opisne ocjene za odabir primjerenih programa iz svakodnevnog života, vještinu uporabe programa i digitalne tehnologije, komuniciranje u timu, suradnju na projektu, preoblikovanje, uspoređivanje svojih radova, odgovornost, samostalnost i promišljenost pri uporabi tehnologije te kvalitetu digitalnog uratka.
Oblikovanje zaključne ocjene
Zaključna ocjena predmeta izriče se opisnom ocjenom (potpuno usvojeno, većim dijelom usvojeno, djelomično usvojeno, manjim dijelom usvojeno i nije usvojeno).
Zaključna opisna ocjena donosi se na kraju nastavne godine i prikazuje sveukupnu usvojenost ishoda. Učitelju kao smjernica može poslužiti kurikulom definirana srednja razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Srednja razina usvojenosti ne predstavlja izravno školsku opisnu ocjenu, ali predstavlja prosjek usvojenog znanja i vještina potrebnih za srednju zaključnu ocjenu.