Odluka o donošenju kurikula općeobrazovnih predmeta za srednje strukovne škole na razinama 4.1. i 4.2.
NN 10/2025 (21.1.2025.), Odluka o donošenju kurikula općeobrazovnih predmeta za srednje strukovne škole na razinama 4.1. i 4.2.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
85
Na temelju članka 27., stavka 9. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine«, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 133/20, 151/22 i 156/23) i članka 8., stavka 11. Zakona o strukovnom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 30/09, 24/10, 22/13, 25/18 i 69/22), ministar znanosti, obrazovanja i mladih donosi
ODLUKU
O DONOŠENJU KURIKULA OPĆEOBRAZOVNIH PREDMETA ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINAMA 4.1. I 4.2.
I.
Ovom Odlukom donose se kurikuli općeobrazovnih predmeta za srednje strukovne škole na razinama:
4.1., i to: Hrvatski jezik, Engleski jezik, Njemački jezik, Talijanski jezik, Francuski jezik, Španjolski jezik, Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest i Etika;
4.2., i to: Hrvatski jezik, Engleski jezik, Njemački jezik, Talijanski jezik, Francuski jezik, Španjolski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest, Geografija, Etika i Politika i gospodarstvo.
II.
Sastavni dio ove Odluke su kurikuli općeobrazovnih predmeta za srednje strukovne škole na razinama 4.1. i 4.2. iz točke I. ove Odluke.
III.
Početkom primjene ove Odluke stavljaju se izvan snage:
– Nastavni planovi srednjih strukovnih škola za srednje strukovne trogodišnje škole koji se odnose na nastavne predmete Hrvatski jezik, Engleski jezik, Njemački jezik, Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest i Etika i za srednje strukovne četverogodišnje škole koji se odnose na nastavne predmete Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest, Geografija, Etika i Politika i gospodarstvo, doneseni Odlukom o izmjenama i dopunama zajedničkog i izbornog dijela nastavnog plana i programa za stjecanje srednje stručne spreme sadržan u Popisu planova i programa obrazovanja (klasa: 602-03/96-01/1170; urbroj: 532-03/1-96-1, Zagreb, 25. lipnja 1996. godine.);
– Okvirni nastavni programi općeobrazovnih predmeta u srednjim školama za srednje strukovne trogodišnje škole koji se odnose na nastavne predmete Hrvatski jezik, Engleski jezik, Njemački jezik, Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest i Etika i za srednje strukovne četverogodišnje škole koji se odnose na nastavne predmete Tjelesna i zdravstvena kultura, Povijest, Geografija, Etika i Politika i gospodarstvo (Glasnik Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, Posebno izdanje, broj 11, Zagreb, lipanj 1997.);
– Odluka o donošenju Nastavnog plana za nastavne predmete Matematika, Hrvatski jezik i strani jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 72/19);
– Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 10/19);
– Odluka o dopuni Odluke o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Hrvatski jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 24/19);
– Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Matematika za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 10/19);
– Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Engleski jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 10/19);
– Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Njemački jezik za srednje strukovne škole na razini 4.2. u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«, broj 10/19).
IV.
Ova Odluka primjenjuje se za sektore: Poljoprivreda, prehrana i veterina, Šumarstvo i drvna tehnologija, Geologija, rudarstvo, nafta i kemijska tehnologija, Moda, tekstil i koža, Grafička tehnologija i audiovizualne tehnologije, Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, Elektrotehnika i računarstvo, Graditeljstvo, geodezija i arhitektura, Ekonomija i trgovina, Turizam i ugostiteljstvo, Promet i logistika, Osobne, usluge zaštite i druge usluge, Temeljne prirodne znanosti, Zrakoplovstvo, raketna i svemirska tehnika i Pravo, politologija, sociologija, državna uprava i javni poslovi za učenike I. razreda srednje škole od školske godine 2025./2026., za učenike II. razreda srednje škole od školske godine 2026./2027., za učenike III. razreda srednje škole od školske godine 2027./2028. te za učenike IV. razreda srednje škole od školske godine 2028./2029.
Za obrazovni sektor Zdravstvo i socijalna skrb ova Odluka primjenjuje se za učenike I. razreda srednje škole od školske godine 2026./2027., za učenike II. razreda srednje škole od školske godine 2027./2028., za učenike III. razreda srednje škole od školske godine 2028./2029. te za učenike IV. razreda srednje škole od školske godine 2029./2030.
V.
Ova Odluka stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 602-03/24-05/00043
Urbroj: 533-05-24-0003
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Ministar
prof. dr. sc. Radovan Fuchs, v. r.
KURIKULI OPĆEOBRAZOVNIH PREDMETA U SREDNJIM STRUKOVNIM ŠKOLAMA NA RAZINAMA 4.1 I 4.2
UVOD
Odgoj i obrazovanje osiguravaju stjecanje temeljnih znanja i vještina potrebnih mladom čovjeku za budući život i mogućnost daljnjeg školovanja. Iako je strukovno obrazovanje usmjereno na stjecanje znanja i vještina potrebnih za određenu kvalifikaciju utemeljenih na potrebama svijeta rada i na relevantnim nacionalnim strategijama razvoja gospodarstva, njegova važna komponenta je i stjecanje temeljnih kompetencija: kompetencije pismenosti, kompetencije višejezičnosti, matematičke kompetencije i kompetencije u prirodoslovlju, tehnologiji i inženjerstvu, digitalne kompetencije, osobne i socijalne kompetencije, kompetencije učenja kako učiti, kompetencije građanstva, poduzetničke kompetencije te kompetencije kulturne svijesti i izražavanja, kao i osobni razvoj pojedinca. Stoga je u strukovnom obrazovanju naglašena i kvalitetna priprema za snalaženje u promjenjivim životnim i društveno-gospodarskim uvjetima, mogućnost nastavka obrazovanja i cjeloživotnog učenja.
Predmetna struktura kurikula općeobrazovnih predmeta zajednička je svim kvalifikacijama na razini 4.1 i na razini 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira i čini popis obveznih predmeta koji su dio jezgrovnog dijela svih sektorskih kurikula prema tablicama 1 i 2. Predmetni kurikuli izrađeni su prema Koordiniranom metodološkom pristupu izradi kurikularnih dokumenata (Ekspertna radna skupina za provođenje kurikularne reforme, 2018.).
Tablica 1: Predmetna struktura kurikula općeobrazovnih predmeta za kvalifikacije na razini 4.1
| Naziv nastavnoga predmeta | Razred, sati, bodovi | |||||||||
| 1. razred | 2. razred | 3. razred | UKUPNO CSVET bodova | |||||||
| broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | ||
| Hrvatski jezik | 3 | 105 | 6 | 3 | 105 | 6 | 3 | 96 | 6 | 18 |
| Strani jezik I | 2 | 70 | 4 | 2 | 70 | 4 | 2 | 64 | 4 | 12 |
| Tjelesna i zdravstvena kultura | 2 | 70 | 2 | 2 | 70 | 2 | 2 | 64 | 2 | 6 |
| Povijest | 2 | 70 | 3 | 3 | ||||||
| Vjeronauk/Etika | 1 | 35 | 1 | 1 | 35 | 1 | 1 | 32 | 1 | 3 |
| UKUPNO | 10 | 350 | 16 | 8 | 280 | 13 | 8 | 256 | 13 | 42 |
Tablica 2: Predmetna struktura kurikula općeobrazovnih predmeta za kvalifikacije na razini 4.2
| Naziv nastavnoga predmeta | Razred, sati, bodovi | ||||||||||||
| 1. razred | 2. razred | 3. razred | 4. razred | UKUPNO CSVET bodova | |||||||||
| broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | broj sati tjedno | broj sati godišnje | CSVET | ||
| Hrvatski jezik | 4 | 140 | 8 | 4 | 140 | 8 | 4 | 140 | 8 | 4 | 128 | 8 | 32 |
| Strani jezik I | 2 | 70 | 4 | 2 | 70 | 4 | 2 | 70 | 4 | 2 | 64 | 4 | 16 |
| Matematika | 4 | 140 | 8 | 4 | 140 | 8 | 3 | 105 | 6 | 3 | 96 | 6 | 28 |
| Povijest | 1 | 35 | 2 | 1 | 35 | 2 | 1 | 35 | 2 | 0 | 6 | ||
| Geografija | 2 | 64 | 3 | 3 | |||||||||
| Politika i gospodarstvo | 1 | 32 | 2 | 2 | |||||||||
| Tjelesna i zdravstvena kultura | 2 | 70 | 2 | 2 | 70 | 2 | 2 | 70 | 2 | 2 | 64 | 2 | 8 |
| Vjeronauk/Etika | 1 | 35 | 1 | 1 | 35 | 1 | 1 | 35 | 1 | 1 | 32 | 1 | 4 |
| UKUPNO | 14 | 490 | 25 | 14 | 490 | 25 | 13 | 455 | 23 | 15 | 480 | 26 | 99 |
Kurikuli općeobrazovnih predmeta koji su relevantni za pojedini sektor/podsektor izrađeni su kao skupovi ishoda učenja i grupirani u module prema Metodologiji izrade sektorskog kurikuluma, strukovnog kurikuluma i kurikuluma ustanove za strukovno obrazovanje (Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 2021.). Oni nadopunjuju kompetencije učenika iz osnovnoga općeobrazovnog dijela, sastavni su dio strukovnog dijela kurikula (obvezni, izborni ili fakultativni) te se međusobno povezuju i nadograđuju s ciljem postizanja kompetencija potrebnih za pojedinu kvalifikaciju. Kurikuli općeobrazovnih predmeta koji su izrađeni u obliku skupova ishoda učenja grupiranih u module su: Fizika, Biologija, Kemija, Matematika, Geografija, Povijest, Računalstvo, Politika i gospodarstvo, Psihologija, Sociologija, Likovna umjetnost, Engleski jezik struke, Francuski jezik struke, Njemački jezik struke, Talijanski jezik struke, Španjolski jezik struke i Latinski jezik struke.
Općeobrazovni moduli i njima pripadajući skupovi ishoda učenja, ovisno o potrebama sektora, zanimanja i kvalifikacije mogu se izvoditi u procesu učenja i poučavanja kao obvezni, izborni ili fakultativni. Odgojno-obrazovni ishodi utemeljeni su na Nacionalnom okvirnom kurikulu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj (NOK, 2011.). Odgojno-obrazovna područja utemeljena su na načelima NOK-a i sadržajno su povezana s predmetnim kurikulima, modulima i skupovima ishoda učenja koji učenicima omogućuju razvoj i ovladavanje temeljnim kompetencijama.
Obujam pojedinog općeobrazovnog predmeta i modula iskazan je kreditnim bodovima Hrvatskoga sustava bodova strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (CSVET). Jedan CSVET iznosi 25 radnih sati u trajanju od 60 minuta i predstavlja ukupno opterećenje učenika, tj. neposredni odgojno-obrazovni rad, učenikov samostalni rad i učenje utemeljeno na radu.
1. JEZIČNO-KOMUNIKACIJSKO PODRUČJE
Temeljna je svrha jezično-komunikacijskoga područja omogućiti učenicima stjecanje znanja, razvoj sposobnosti i vještina te usvajanje vrijednosti i stavova povezanih s jezikom, komunikacijom i kulturom. Jezik ima mnoge uloge, poput izražavanja mišljenja, zapažanja, osjećaja te spoznavanja i učenja. Njime se ovladava na temelju jezičnih djelatnosti.
Jezično-komunikacijsko područje općeobrazovnoga dijela srednjoškolskoga strukovnog obrazovanja obuhvaća poučavanje hrvatskoga jezika, modernih stranih jezika (engleski, njemački, francuski, talijanski i španjolski).
Jezik kao sredstvo izražavanja podloga je za učenje svih ostalih područja i predmeta spajajući razvoj učeničke kreativnosti, apstraktnoga, problemskoga i kritičkoga mišljenja. Njime se izražava kulturno nasljeđe i prenosi kultura življenja pa je temelj za cjeloživotno učenje. Usvajanjem i ovladavanjem hrvatskim standardnim jezikom i stranim jezicima omogućuje se učenicima stjecanje komunikacijskih, funkcionalnih, međukulturnih, kulturnih i digitalnih umijeća ili kompetencija.
Struktura područja: Hrvatski jezik, Engleski jezik, Francuski jezik, Njemački jezik, Španjolski jezik, Talijanski jezik.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA HRVATSKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Uvod
Učeniku je jezik najčešće sredstvo samospoznaje i spoznaje svijeta koji ga okružuje, a slušanje, govorenje, čitanje, pisanje i njihovo međudjelovanje, ponajprije razgovaranje i dopisivanje, pridonose njegovoj dobrobiti i omogućuju mu djelovanje u osobnim, društvenim, kulturnim i poslovnim prigodama, posebice u skladu sa zahtjevima svijeta rada. U hrvatskim se školama poučava i uči hrvatski kao materinski i opći službeni jezik te hrvatski kao drugi jezik (okolinski i službeni jezik).
Kurikul nastavnoga predmeta Hrvatski jezik jedinstven je dokument kojim su povezane sve razine odgojno-obrazovnoga procesa u kojima se poučava i uči hrvatski jezik tijekom srednjoškolskoga strukovnog odgoja i obrazovanja. Svi dijelovi kurikula čine jedinstvenu cjelinu, stoga se i čitaju u kontekstu međusobne povezanosti i uvjetovanosti.
U opisu predmeta istaknuti su svrha i ciljevi predmeta, tj. zašto je važno poučavati i učiti hrvatski jezik.
Odgojno-obrazovni ciljevi poučavanja i učenja predmeta predstavljaju opća, najšire određena očekivanja o tome što će učenici moći učiniti na temelju poučavanja i učenja predmeta Hrvatski jezik.
Predmet se sastoji od triju međusobno povezanih predmetnih područja: Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo, Kultura i mediji. Oni čine strukturu koja izravno određuje kurikul predmeta Hrvatski jezik u kojemu se iskazuju odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji.
Odgojno-obrazovni ishodi jasni su i nedvosmisleni iskazi očekivanja od učenika u pojedinoj godini, a proizlaze iz odgojno-obrazovnih ciljeva poučavanja i učenja predmeta Hrvatski jezik. Određeni su kao znanja, sposobnosti, vještine, stavovi i vrijednosti, a razvijaju se od prvoga razreda osnovne škole do završnoga razreda srednje škole.
Osim odgojno-obrazovnih ishoda navode se sadržaji i preporuke za njihovo ostvarivanje. Odgojno-obrazovni sadržaji obuhvaćaju jasno usmjerenje poučavanja i učenja za svako predmetno područje: ključne pojmove te obvezne i predložene tekstove za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda.
U rubrici Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda navode se smjernice za moguće pristupe, metode i strategije poučavanja i učenja, izbor tekstnih vrsta na temelju početnih procjena učenikova znanja, sposobnosti, vještina, stavova i interesa da bi se ovladalo jezičnom komunikacijskom kompetencijom u strukovnome obrazovanju.
Kurikul predmeta Hrvatski jezik povezan je i s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim nastavnim predmetima, posebice sa strukovnim predmetima i svakodnevnim životom u osobnome i poslovnome svijetu.
U dijelu o poučavanju i učenju predmeta Hrvatski jezik navode se okvirne smjernice o načinima organizacije poučavanja i učenja predmeta te popis obveznih i predloženih književnih tekstova za cjelovito čitanje i čitanje na ulomcima, a u dijelu o vrednovanju odgojno-obrazovnih ishoda navode se osnovni pristupi vrednovanju i sastavnice vrednovanja.
Učenicima se na svim razinama i u svim oblicima školovanja omogućuje razvoj i stjecanje jezične komunikacijske kompetencije, jezikoslovnih znanja, čitalačke pismenosti i višestruke pismenosti nužnih za nastavak školovanja, život i rad, za pripremljenost za tržište rada, za cjeloživotno učenje, stručno usavršavanje te za razumijevanje književnosti kao umjetnosti riječi i temelja nacionalnoga identiteta.
Opis nastavnoga predmeta Hrvatski jezik
Hrvatski jezik službeni je jezik u Republici Hrvatskoj i jezik na kojemu se obrazuju svi učenici. U hrvatskim se školama hrvatski jezik poučava kao materinski i kao ini jezik. Osposobljenost za izražavanje na hrvatskome standardnom jeziku učenicima je polazište za učenje predmeta Hrvatski jezik, ali i svih drugih nastavnih predmeta, stoga im dobra ovladanost hrvatskim jezikom omogućuje ravnopravan pristup obrazovanju pa se predmet Hrvatski jezik poučava na svim odgojno-obrazovnim razinama. Učeći hrvatski jezik, učenici ovladavaju jezičnom komunikacijskom kompetencijom povezujući svoj organski, zavičajni idiom i hrvatski standardni jezik te stječu osnove čitalačke, medijske, kulturne i međukulturne pismenosti što je preduvjet osobnomu razvoju, uspješnomu školovanju, cjeloživotnomu učenju i stručnomu usavršavanju te kritičkomu odnosu prema pojavama u društvenome i poslovnome životu.
Svrha je poučavanja i učenja predmeta Hrvatski jezik osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, usvajanje osnovnih znanja o jeziku kao sustavu, slobodno izražavanje misli, osjećaja i stavova te spoznavanje vlastitoga, narodnoga i nacionalnoga jezično-kulturnoga identiteta. Učenicima se omogućuje primanje, razumijevanje, vrednovanje i stvaranje različitih govornih i pisanih tekstova, ponajprije nužnih za rad u struci, primjenom komunikacijskih strategija. Učenici razvijaju stav o nužnosti uporabe hrvatskoga standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije. Osvještavaju i potrebu očuvanja hrvatskih narječja i govora te se stvaralački izražavaju na svojemu organskom idiomu. Učenicima se omogućuje da, poštujući svoj jezik i jezike drugih naroda, razumiju i prihvaćaju međukulturne razlike te uočavaju i prevladavaju kulturne i jezične predrasude.
Književnost je umjetnost riječi i osobita uporaba jezika koju proučava znanost o književnosti. Književni je tekst umjetnička tvorevina koja ima osobnu, nacionalnu, kulturnu, društvenu i estetsku vrijednost. Učenike se potiče na literarno i estetsko čitanje književnih tekstova da bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi. Upoznaju i književnost kao umjetnost riječi – dio ljudske duhovne djelatnosti kojom se izražava estetsko iskustvo i omogućuje osobita vrsta spoznaje i zadovoljstva. Čitanje i upoznavanje književnosti hrvatskoga naroda, kulturnoga i civilizacijskoga kruga te učenje o književnosti učenicima omogućuje stjecanje književnoga znanja, književne kulture i kulturnoga identiteta, a čitanje književnih tekstova europske i svjetske književnosti omogućuje, pak, razvijanje kulturne kompetencije i međukulturnoga razumijevanja. Osobita je vrijednost poučavanja i učenja književnosti i stvaralaštva razvijanje mašte i estetskih mjerila za prosuđivanje te doživljavanje književnosti kao izvora znanja, iskustva i vrijednosti.
Kurikulom se potiče razvijanje i ovladavanje svim jezičnim djelatnostima jezičnim primanjem (slušanjem, čitanjem), proizvodnjom (govorenjem, pisanjem) i međudjelovanjem (ponajprije razgovaranjem i dopisivanjem), kao i usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, i to različitim oblicima i vrstama teksta.
Kurikul je utemeljen na načelu vertikalno-spiralnoga slijeda: odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji poučavaju se prema njihovoj zahtjevnosti potičući cjelovito ostvarivanje učenikovih mogućnosti, pri čemu je bitan i doživljaj osobnoga napretka i uspjeha u učenju o hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi.
Ostala su načela kurikula: načelo komunikacijske i estetske funkcionalnosti, načelo teksta, načelo cjelokupnosti komunikacijske prakse, načelo standardnoga jezika, načelo zavičajnosti, načelo razlikovanja i povezivanja jezičnih razina, načelo stvaralaštva u jeziku i jezikom te opća načela postupnosti, primjerenosti, zanimljivosti te unutarpredmetne povezanosti i uravnoteženosti. Tim se načelima u svim predmetnim područjima potiče razvoj cjelovitosti, jezičnoga i kulturnoga identiteta, osjećaj domoljublja, nacionalne pripadnosti, povezanosti s hrvatskim manjinama i iseljenicima u cijelome svijetu te pripadnosti višekulturnoj i višejezičnoj zajednici europskih naroda u Hrvatskoj i Europi.
S obzirom na načelo opće naobrazbe i stručne usmjerenosti, nastava u srednjim strukovnim školama treba biti usmjerena prema općoj jezičnoj naobrazbi i potrebama izabrane struke i zanimanja: odabirom tekstnih vrsta svojstvenih pojedinoj struci, izučavanjem stručnih tekstova i stručnoga nazivlja, vježbama usmjerenima na potrebe budućega zanimanja primjenjujući odgovarajuće funkcionalne i situacijske stilove u komunikacijskim situacijama važnima u područjima određene struke.
Kurikul načelom didaktičkoga prijenosa poštuje spoznaje temeljnih znanosti predmeta Hrvatski jezik – jezikoslovlja i znanosti o književnosti, kao i njima srodnih obrazovnih i komunikacijskih znanosti. Stavljajući učenika u svoje središte, potiče ga da stečene spoznaje primjenjuje u svakodnevnome životu i međudjelovanju s drugim pojedincima, zajednicom i kulturom u cijelosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Učenik:
– ovladava temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i njihovim međudjelovanjem, ponajprije razgovaranjem i dopisivanjem, jezičnim znanjem i znanjem o hrvatskome jeziku kao sustavu; usvaja i stječe temeljne komunikacijske kompetencije nužne u svakodnevnome životu, za nastavak obrazovanja u profesionalnim situacijama i u svijetu rada
– sluša i čita s razumijevanjem tekstove hrvatske, europske i svjetske književnosti i tekstove različitih sadržaja, struktura, stilova i namjene prema potrebama izabrane struke radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i mogućnosti sudjelovanja u društvu; čita i interpretira tekstove hrvatske, europske i svjetske književnosti prema osobnome čitateljskom iskustvu i osnovnome znanju o književnosti; razvija čitalačku kulturu i navike, kritičko mišljenje i literarni ukus
– stvara pisane i govorne tekstove različitih sadržaja, struktura, namjena i stilova, ponajprije prema potrebama izabrane struke te onima koji su važni za svakodnevni život; ovladava općim i stručnim rječnikom odabrane struke i zanimanja; stječe naviku i potrebu za čitanjem različitih neprekinutih, isprekidanih, mješovitih i višestrukih tekstova
– otkriva različite načine čitanja na literarnoj, estetskoj, spoznajnoj, kritičkoj i kreativnoj razini razvijajući iskustva čitanja koja oblikuju osobna iskustva te otvaraju nove spoznaje, potiču razvoj književnoga ukusa, mašte i refleksiju o svijetu, sebi i drugima
– pronalazi u različitim izvorima sadržaje i podatke o kojima kritički promišlja (procjenjuje njihovu pouzdanost i korisnost, prepoznaje kontekst i namjeru autora) te razvija višestruku pismenost za rješavanje problema i donošenje odluka u svakodnevnome i poslovnome životu
– poštuje, razvija i jača vlastiti jezični, nacionalni i kulturni identitet i osjećaj pripadnosti svojemu narodu i državi; poštuje druge jezične i kulturne zajednice upoznajući svoju i tuđu kulturno-povijesnu baštinu te izgrađuje vlastiti svjetonazor njegujući moralne i estetske vrijednosti.
C. STRUKTURA – PODRUČJA PREDMETNOGA KURIKULA
Predmet Hrvatski jezik organiziran je u tri međusobno povezana predmetna područja: Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo, Kultura i mediji.
Pismenost se u ovome dokumentu određuje kao sposobnost razumijevanja, tumačenja i promišljanja u služenju pisanim tekstovima radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja svojega znanja te vrednovanja tekstova različitih sadržaja i struktura. Tekstom se smatra svaki cjeloviti jezični izričaj u različitim vidovima. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija.
Predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija temelji se na poučavanju i učenju jezičnih znanja te na ovladavanju jezikom kao sustavom s uporabnoga stajališta. U različitim komunikacijskim situacijama učenik samostalno odabire prikladne komunikacijske strategije. Stjecanje jezičnih znanja i znanja o jeziku utječe na razvoj mišljenja i osjećaja te motiviranost i potrebu za svrhovitom komunikacijom.
Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo utemeljeno je na čitanju i recepciji književnoga teksta koji je iskaz umjetničkoga, jezičnoga, spoznajnoga i osobnoga poimanja svijeta i stvarnosti. Čitanjem književnoga teksta potiče se osobni razvoj, opće znanje i promišljanje o svijetu i sebi, razmjena stavova i mišljenja o pročitanome te razvoj estetskih kriterija. Književni se tekst čitanjem stavlja u suodnos s drugim tekstovima te se tako ostvaruju smisao i svrha poučavanja. Zbog osobnih različitosti učenika bitni su sadržaji kojima se omogućuje izbor prikladnih tekstova da bi čitanjem zbog potrebe i užitka stekli čitateljske navike i čitateljsku kulturu. Učenike se potiče na stvaralačko izražavanje prema vlastitome interesu potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Predmetno područje Kultura i mediji obuhvaća poimanje kulture, kulturne baštine i umjetnosti u svakodnevnome životu i društvu te razvijanje medijske pismenosti koja podrazumijeva sposobnost pristupanja medijima, razumijevanja i kritičkoga vrednovanja različitih uloga medija i medijskoga sadržaja.
Hrvatski jezik i komunikacija
Predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija omogućuje se ovladavanje uporabnim mogućnostima hrvatskoga jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja što omogućuje stjecanje jezične komunikacijske kompetencije na hrvatskome standardnom jeziku. Obuhvaća jezičnu, uporabnu i društvenojezičnu kompetenciju i čitalačku pismenost; komunikacijske vještine u različitim kontekstima, medijima i situacijama; komunikacijske strategije radi razumijevanja i stvaranja teksta na temelju stečenoga znanja i učenja; dubinsko, interpretativno, kreativno, kritičko, analitičko i sintetičko čitanje različitih vrsta tekstova; interpretaciju teksta, razumijevanje konteksta i značenjskih slojeva; stvaranje tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova prema interesu učenika i sposobnost služenja jezikom struke u govornome i pisanome izražavanju za učinkovito obavljanje zadataka na radnome mjestu te za razgovaranje s drugim ljudima.
Književnost i stvaralaštvo
Predmetnim područjem Književnost i stvaralaštvo obuhvaćeni su razumijevanje, analiza, interpretacija i prosuđivanje književnoga teksta radi osobnoga razvoja, stjecanja i razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva; razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja; stjecanje osnovnih književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja i uvida u odabrane tekstove hrvatske, europske i svjetske književnosti radi bogaćenja vlastitoga iskustva čitanja te razvoja kritičkoga i kreativnoga mišljenja o književnome tekstu; povezivanje jezičnih djelatnosti, uporabe rječnika i stečenoga znanja radi razumijevanja teksta; potreba za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju zbog potrebe i užitka; razvoj osobnoga i nacionalnoga identiteta i razumijevanje općekulturnoga nasljeđa; stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Kultura i mediji
Predmetnim područjem Kultura i mediji obuhvaćeni su razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta i uvažavanja međukulturnih različitosti; poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura radi uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih; znanje o sebi i drugima, uvažavanje različitih uvjerenja i vrijednosti i djelovanje u društvenoj zajednici; razvoj medijske pismenosti; kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje.
Slika 1: Grafički prikaz jezičnih djelatnosti i predmetnih područja nastavnoga predmeta Hrvatski jezik
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE
USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I PREDMETNIM PODRUČJIMA
Odgojno-obrazovnim ishodima jasno su i nedvosmisleno iskazana očekivanja od učenika u pojedinoj godini učenja koja se proširuju i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda od prvoga razreda osnovne škole do završnoga razreda srednje škole. Ishodima su određena znanja, kompetencije, stavovi i vrijednosti. Odgojno-obrazovni ishodi tablično su prikazani i raspoređeni u rubrike: Odgojno-obrazovni ishod (polazni ishod), Razrada ishoda i Odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda te rubrike Sadržaji i Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. U prvoj rubrici tablice Odgojno-obrazovni ishod svaki je ishod označen, npr. SSŠ HJ A.1.1.: SSŠ – srednja strukovna škola, HJ – nastavni predmet, A – predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija (B – Književnost i stvaralaštvo; C – Kultura i mediji), 1. – razred, 1. – redni broj ishoda.
Sastavnica Razrada ishoda obuhvaća razradu odgojno-obrazovnoga ishoda, tj. polazni se ishod proširuje, produbljuje i razvija te obuhvaća sadržaje i aktivnosti. Pojedine se sastavnice Razrade ishoda podrazumijevaju kao usvojene i ne ponavljaju se iz razreda u razred, ali ako se početnom procjenom u pojedinom razrednom odjelu utvrdi da pojedine ishode većina učenika nije usvojila, poučavanjem i učenjem treba se omogućiti uvježbavanje i utvrđivanje znanja, automatizacija vještina te razvoj stavova, vrijednosti i strategija učenja do kraja srednjoškolskoga obrazovanja.
U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda koja je očekivani pokazatelj razine usvojenosti ishoda, tj. okvir i polazište za procjenu usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda ili odgojno-obrazovnoga ciklusa.
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda obuhvaćaju kratak opis onoga što je nužno i važno poučavati i učiti. U području Hrvatski jezik i komunikacija za svaki pojedini razred to su tekstovi i tekstne vrste, funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika i jezični pojmovi. Sadržaje za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda za područje Književnost i stvaralaštvo čine popisi obveznih tekstova za cjelovito čitanje i čitanje na ulomcima te popisi obveznih književnih vrsta i književnoteorijskih pojmova po razredima. U rubrici Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda za predmetno područje Kultura i mediji navedeni su ključni pojmovi područja.
Rubrika Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda sadrži metodičke smjernice za ostvarenje ishoda, dodatno objašnjenje značenja odgojno-obrazovnoga ishoda za oblikovanje aktivnosti učenja i nastavnoga procesa te preporuke za vrednovanje važnih sastavnica.
Hrvatski jezik, 1. razred, razina 4.1., 6 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.1. Učenik sluša i opisuje tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, vrstu te namjenu govornoga i razgovornoga teksta (obavještavanje, uvjeravanje, zabavljanje) – razlikuje monološke i dijaloške vrste govornih tekstova – opisuje obilježja književnoumjetničkoga i administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – razgovara prema obrascima razgovora u skupini: uvjeravanja i pregovaranja – oblikuje argumente za zadanu tvrdnju – prepoznaje strukturna obilježja teksta: objektivni opis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik – prepoznaje govorna i pravogovorna obilježja slušanoga teksta – primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika u skladu s pripadajućim funkcionalnim i situacijskim stilom teksta | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te navodi osnovna obilježja slušanoga teksta prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze); razgovor o temi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.2. Učenik čita i opisuje tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova. | – prepoznaje tekstove različitih oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova iz različitih izvora – navodi obilježja administrativno-poslovnoga stila i književnoumjetničkoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – navodi obilježja savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila na primjerima – opisuje tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, namjena | – navodi osnovna obilježja tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), zapisnik – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.3. Učenik oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom prema modelu i smjernicama. | – sastavlja objektivni opis prema smjernicama – piše prigodna poslovna pisma: čestitke, zahvale, pozivnice prema modelu – oblikuje zapisnik prema modelu – oblikuje elektroničko poslovno pismo prema modelu poštujući obilježja poslovnoga dopisivanja – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja književnoumjetničkoga i administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema modelu i smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), zapisnik, elektroničko poslovno pismo. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje dva teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pismene provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.4. Učenik opisuje morfosintaktička obilježja riječi u rečenici i primjenjuje morfosintaktička pravila u oblikovanju teksta prema smjernicama u govoru i u pismu. | – razlikuje gramatičke kategorije vrsta riječi na zadanim primjerima u kontekstu – prepoznaje vezna sredstva na primjerima: konektori, modifikatori – primjenjuje pravopisna i jezična pravila u pisanju i govoru | – primjenjuje morfosintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema modelu i smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: modifikatori i konektori. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ovladanost gramatičkim kategorijama riječi provjerava se na lingvometodičkome predlošku (na tekstu) i prema načelu vertikalno-spiralnoga slijeda u početnoj procjeni. Ako se utvrdi da učenici nisu dovoljno ovladali gramatičkim kategorijama kojima su poučavani u osnovnoj školi, u nastavnome procesu treba planirati aktivnosti učenja koje će im to omogućiti. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.5. Učenik objašnjava razliku između hrvatskoga jezika kao sustava govora i hrvatskoga standardnog jezika; opisuje funkcionalnu raslojenost leksika; opisuje rječnički članak te navodi obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku. | – opisuje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici – navodi i opisuje vrste jezične norme hrvatskoga standardnog jezika – primjenjuje norme hrvatskoga standardnog jezika u javnoj komunikaciji – opisuje obilježja funkcionalnih i situacijskih stilova i njihovu usklađenost s normom hrvatskoga standardnog jezika – razlikuje podstilove administrativno-poslovnoga stila – razlikuje gramatičko i leksičko značenje leksema – opisuje strukturu rječničkoga članka – razlikuje osnovnu razdiobu rječnika: enciklopedijski i jezični rječnici – navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku | – razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika, opisuje njihova obilježja i navodi osnovna obilježja razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: jezična porodica; jezične norme hrvatskoga standardnog jezika; norme hrvatskoga standardnog jezika u javnoj komunikaciji i normativni priručnici; funkcionalna i situacijska raslojenost leksika; podstilovi administrativno-poslovnoga stila; hrvatski jezik kao materinski jezik, službeni jezik Europske unije; hrvatski jezik kao ini jezik: manjinski jezik; hrvatski jezik u srednjemu vijeku: Bašćanska ploča i inkunabule; leksem, leksik, leksikograf, leksikografija; vrste rječnika, rječnički članak; situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze); preporučeni rječnici: enciklopedijski rječnici, jezični rječnici. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba rječnika s obzirom na funkcionalnu i situacijsku raslojenost leksika. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.1.1. Učenik izražava svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – izražava svoj doživljaj književnoga teksta – izražava svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga djela i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija (A), a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.1.2. Učenik opisuje osnovno književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih razlikuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta*. | – opisuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnoga razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – izdvaja, opisuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnoga razdoblja | – prepoznaje književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni su književni tekstovi: Marin Držić, Novela od Stanca (cjelovito), George Orwell, Životinjska farma (ulomci). Obvezne su književne vrste: lirska pjesma; ditiramb, mit, roman; komedija. Obvezni književnoteorijski pojmovi: obilježja lirike, epike i drame; poetika književnopovijesnoga razdoblja: antika, srednji vijek, humanizam i predrenesansa, renesansa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se da aktivnosti poučavanja i učenja obuhvate književnoteorijske pojmove: književni rod, beletristika, književna vrsta, književna epoha i tematska podjela lirike (misaona, domoljubna, socijalna, pejzažna, ljubavna i duhovno-religiozna pjesma). Učenik čita četiri književna teksta: samostalno čita dva obvezna književna teksta, jedan suvremeni književni tekst prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.1.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. *Pojam poznati tekst podrazumijeva tekst kojemu je učenik tijekom poučavanja, ponavljanja, uvježbavanja ili usustavljivanja bio izložen prije sumativnoga vrednovanja. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.1.1. Učenik analizira poznate medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima prema modelu. | – prepoznaje javne, komercijalne i neprofitne medije – opisuje medijske tekstove s obzirom na izvor, namjenu i poruku – prepoznaje funkciju poveznica i hiperteksta u medijskome tekstu | – prepoznaje poznate medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – medij, medijski tekst; javni, komercijalni i neprofitni mediji s obzirom na sadržaj i financiranje; poveznica i hipertekst. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik istražuje različite vrste medija te oblikuje i predstavlja medijski tekst s obzirom na izvor, namjenu i poruku medijskoga teksta prema smjernicama. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.1.2. Učenik prepoznaje povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – prepoznaje povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – izražava svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – prepoznaje povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda C.1.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.1.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.1.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 2: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 2. razred, razina 4.1., 6 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.1. Učenik sluša i objašnjava tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, oblik i namjenu govornoga i razgovornoga teksta: obavještavanje, dokazivanje, pregovaranje – opisuje stilska obilježja poslovnoga razgovora i primjenjuje ih u oblikovanju teksta – analizira obilježja administrativno-poslovnoga i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – prepoznaje obilježja (vrednote) govorenoga jezika | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te opisuje osnovna obilježja slušanoga teksta prema smjernicama |
– oblikuje argumente i protuargumente za zadanu tvrdnju prema modelu – opisuje strukturna obilježja (obveznih) tekstnih vrsta: tablični životopis (Europass); upućivački tekstovi – uputa, pravila i propisi; poslovni razgovor – opisuje jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – govori, razgovara ili pregovara u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom (administrativno-poslovnim i razgovornim stilom) i situacijskim stilom primjenjujući pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass); upućivački tekstovi – uputa, pravila i propisi; poslovni razgovor – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.2. Učenik čita i objašnjava tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika i funkcionalnih stilova iz različitih izvora – prepoznaje obilježja administrativno-poslovnoga stila i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – prepoznaje obilježja prisnoga, opuštenoga, savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila – imenuje podstilove administrativno- -poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – analizira tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, namjena | – opisuje osnovna obilježja tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass), upućivački tekstovi – uputa, pravila i propisi – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.3. Učenik oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom prema smjernicama. | – oblikuje tablični životopis (Europass) prema modelu – piše upućivačke tekstove prema smjernicama: uputa – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema modelu poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass); upućivački tekstovi – uputa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje dva teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pismene provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.4. Učenik opisuje rečenice u tekstu i primjenjuje sintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru i pismu. | – opisuje rečenicu kao sintaktičku i komunikacijsku jedinicu – opisuje riječ kao sintaktičku jedinicu – prepoznaje sintaktičku službu riječi u rečenici – prepoznaje nezavisnosložene, zavisnosložene i višestruko složene rečenice – opisuje obvezatni red riječi i položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi – primjenjuje rečenične znakove u skladu s pravopisnim pravilima – primjenjuje jezična pravila na sintaktičkoj razini u oblikovanju teksta – opisuje ulogu veznih sredstava na primjerima: konektori, modifikatori – primjenjuje sintaktička pravila, rečenične znakove, modifikatore i konektore u pisanju teksta | – primjenjuje sintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema modelu i smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: rečenica kao komunikacijska i sintaktička jedinica. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sintaksa se poučava na temelju početne procjene o ovladanosti sintaktičkim pravilima u prethodnome (prvom) razredu s naglaskom na poučavanje funkcionalne pismenosti. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.5. Učenik opisuje značenjske odnose među riječima pomoću rječnika; razlikuje leksičke slojeve općeuporabnoga leksika hrvatskoga standardnog jezika te navodi obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma od 16. stoljeća do 18. stoljeća. | – opisuje leksičko-semantičke odnose u zadanome kontekstu – imenuje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika – prepoznaje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika: vremenski i područni – opisuje tekstove prema vremenskoj i područnoj raslojenosti leksika – primjenjuje prikladni idiom s obzirom na kontekst komunikacije – navodi osnovna obilježja povijesti hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća | – opisuje značenjske odnose među riječima na temelju konteksta, prepoznaje lekseme određenoga leksičkog sloja i navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: leksičko-semantički odnosi: sinonimija, homonimija, antonimija u zadanome kontekstu; raslojenost leksika: vremenska i područna; pojam idioma; mjesni govor, dijalekt, narječje; standardni jezik, razgovorni jezik; povijest hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća: Bartol Kašić, Ivan Belostenec. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba rječnika s obzirom na vremensku i područnu raslojenost leksika. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.2.1. Učenik opisuje svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – izražava svoj doživljaj književnoga teksta – objašnjava svoje mišljenje i stav o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga djela i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija (A), a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.2.2. Učenik objašnjava književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta. | – razlikuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – opisuje, razlikuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – opisuje književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni književni tekstovi: romantičarska poezija – Antun Mihanović, Petar Preradović, Stanko Vraz (izbor iz poezije, ukupno 3 pjesme); August Šenoa, Prijan Lovro (cjelovito). Obvezne književne vrste: religiozna poema; himna, budnica; realistički roman, pripovijetka. Obvezni književnoteorijski pojmovi: antiteza, inverzija; simetrični osmerac, epski deseterac; poetika književnopovijesnoga razdoblja: barok, klasicizam, prosvjetiteljstvo, romantizam, hrvatski romantizam, hrvatski predrealizam i realizam. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita četiri književna teksta: samostalno čita dva obvezna književna teksta, jedan suvremeni književni tekst prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.2.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.2.1. Učenik analizira medijske tekstove i opisuje svojim riječima medijski krajolik prema modelu. | – prepoznaje medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima s obzirom na namjenu – opisuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskome tekstu – opisuje svojim riječima različite medijske krajolike koji se temelje na osobnim medijskim navikama u svakodnevnoj okolini | – prepoznaje medijski tekst s obzirom na namjenu |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – medijski krajolik kao zbir svih medija u uporabi jednoga medijskog korisnika koji se temelji na osobnim medijskim navikama i svakodnevnoj okolini – medijski tekst u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima s obzirom na namjenu: obrazovanje, obavještavanje, zabavljanje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik opisuje vlastiti medijski krajolik prema smjernicama s obzirom na namjenu medija kojima se koristi. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.2.2. Učenik opisuje povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – opisuje povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – opisuje svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te uvažava i poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – opisuje povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda C.2.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.2.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.2.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu srednje strukovne škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 3: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 3. razred, razina 4.1., 6 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.1. Učenik sluša i razlikuje tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, uvjeravanje, pregovaranje – analizira i navodi obilježja administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – navodi argumente, protuargumente i izvodi zaključak – govori i sudjeluje u razgovoru primjenjujući komunikacijske poslovne vještine – donosi zajedničke zaključke o mogućem rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci – analizira strukturna obilježja teksta: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, intervju za posao – objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – govori, razgovara ili pregovara u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom (administrativno-poslovnim stilom i poslovnim podstilom) i situacijskim stilom primjenjujući pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te objašnjava osnovna obilježja slušanoga teksta prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, intervju za posao – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.2. Učenik čita i razlikuje tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika i funkcionalnih stilova iz različitih izvora – analizira obilježja administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – objašnjava tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, namjena – analizira obilježja savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila | – objašnjava osnovna obilježja tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, anketni obrazac – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.3. Učenik samostalno oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom. | – piše motivacijsko pismo prema modelu – sastavlja poslovno pismo prema modelu – oblikuje upućivačke tekstove u poslovne svrhe prema smjernicama koristeći se metajezikom struke i zanimanja – samostalno oblikuje molbu za posao – sastavlja bilješke za intervju za posao i poslovni sastanak prema modelu – oblikuje anketni obrazac prema modelu – piše bilješke za sudjelovanje u raspravi – oblikuje natuknice za sudjelovanje u raspravi – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, bilješke, anketni obrazac. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje dva teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pisane provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.4. Učenik primjenjuje osnovna znanja o morfofonološkim obilježjima riječi i primjenjuje osnovna znanja o fonetici i fonologiji u oblikovanju teksta u govoru i u pismu. | – prepoznaje glasovne promjene na granici morfema i fonološki uvjetovane glasovne promjene na prototipnim i čestim primjerima – opisuje podjelu glasova – navodi osnovna obilježja naglasnoga sustava hrvatskoga standardnog jezika na prototipnim i čestim primjerima – primjenjuje jezična pravila u pisanju glasova č/ć, glasova dž/đ, glasova ije/je/e u oblikovanju teksta – primjenjuje jezična pravila na morfofonološkoj razini u pisanju teksta | – primjenjuje znanja o morfofonološkim, fonetskim i fonološkim obilježjima riječi u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema modelu i smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: glasovne promjena na granici morfema: sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, alternacija ije/je/e, vokalizacija, nepostojani e, navezak; podjela glasova: zvučni i bezvučni, nepčanici ili palatali; fonološki uvjetovane glasovne promjene (glasovi u dodiru u pismu): jednačenje prema zvučnosti, jednačenje prema mjestu tvorbe, ispadanje glasova; naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika: naglasna pravila; glasovi č/ć, glasovi dž/đ, glasovi ije/je/e. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Uz ponavljanje pravopisnih pravila o pisanju glasova ije/je/e, preporučuje se ponoviti rastavljanje na slogove riječi s glasovima ije/je/e. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.5. Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i pravilno ih primjenjuje te navodi obilježja razvoja hrvatskoga jezika i pisma u 19. stoljeću, 20. stoljeću i 21. stoljeću. | – opisuje leksičko posuđivanje – opisuje vrste leksičkoga posuđivanja – prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome standardnom jeziku prema leksičkoj normi – navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika u 19. stoljeću – navodi osnovna obilježja hrvatskoga jezika u 20. stoljeću i 21. stoljeću | – izdvaja lekseme ograničene uporabe i primjenjuje ih u zadanome kontekstu u skladu s leksičkom normom te navodi osnovna obilježja razvoja hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, 20. stoljeću i 21. stoljeću prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: leksičko posuđivanje; hrvatski jezik u 19. stoljeću: Gajeva standardizacija hrvatskoga jezika; hrvatski jezik u 20. stoljeću i 21. stoljeću: Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, hrvatski jezik u 21. stoljeću (jezični priručnici i savjetnici). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba različitih rječnika, posebice onih koji su povezani sa strukom (zanimanjem). U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.3.1. Učenik objašnjava svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – objašnjava svoj doživljaj književnoga teksta – objašnjava svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga djela i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija (A), a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.3.2. Učenik razlikuje književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta. | – objašnjava književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – razlikuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – objašnjava književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni književni tekstovi: Miroslav Krleža, Bitka kod Bistrice Lesne (cjelovito), Antun Gustav Matoš (izbor iz poezije, 3 pjesme). Obvezne književne vrste: moderna lirska pjesma; novela. Obvezni književnoteorijski pojmovi: ironija, polisindeton, simbol, sinestezija; simbolizam; retrospekcija, defabularizacija; poetika književnopovijesnoga razdoblja: svjetska književnost – modernizam, avangarda, kasni modernizam, postmodernizam; hrvatska književnost – hrvatska moderna, hrvatska književnost od 1914. do 1952., druga moderna, postmodernizam. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita četiri književna teksta: samostalno čita dva obvezna književna teksta, jedan suvremeni književni tekst prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.3.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i prema početnoj procjeni kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.3.1. Učenik analizira namjenu medijskoga teksta s obzirom na ciljanu publiku. | – opisuje namjenu medijskog teksta s obzirom na ciljanu publiku – analizira trivijalne medijske poruke, predrasude i stereotipe – opisuje medijski tekst u komunikaciji radi uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa: različite vrste mikroobjava | – opisuje medijsku poruku i njezin utjecaj na ciljanu publiku |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipi i manipulacije u medijskim porukama – mikroobjava kao medijski tekst u komunikaciji radi uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa: redovito ažuriranje statusa, komentari, emotikoni i sl. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik odabire medijske tekstove, opisuje ih i predstavlja s obzirom na odabranu tematiku i ciljanu publiku. Odabrana tematika povezana je sa strukom i budućim zanimanjem učenika. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.3.2. Učenik analizira povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – analizira povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – analizira svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – analizira povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda C.3.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.3.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.3.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu srednje strukovne škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 4: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 1. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.1. Učenik sluša i opisuje tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, vrstu, svrhu (javnu, osobnu) te namjenu govornoga i razgovornoga teksta (obavještavanje, uvjeravanje, zabavljanje) – razlikuje monološke i dijaloške vrste govornih tekstova – objašnjava svojim riječima obilježja književnoumjetničkoga i administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – razgovara prema obrascima skupnih razgovora: uvjeravanja i pregovaranja – oblikuje argumente za zadanu tvrdnju – razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova u skladu sa svrhom slušanja (javna ili osobna) i namjenom (obavještavanje, uvjeravanje, zabavljanje) – analizira strukturna obilježja (obveznih) tekstnih vrsta: objektivni opis, narativni životopis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik – opisuje govorna i pravogovorna obilježja slušanoga teksta – primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika u skladu s pripadajućim funkcionalnim i situacijskim stilom teksta | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te navodi osnovna obilježja i svrhu slušanoga teksta prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, narativni životopis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze); razgovor o temi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.2. Učenik čita i opisuje u skladu s određenom svrhom tekstove različitih vrsta, oblika te funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja (javna, osobna) i namjenom (obavještavanje, uvjeravanje) – navodi obilježja administrativno- -poslovnoga stila i književnoumjetničkoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – navodi obilježja savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila na primjerima – opisuje strukturna obilježja teksta – opisuje tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, svrha, namjena | – navodi osnovna obilježja i svrhu tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, narativni životopis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze) – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.3. Učenik oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom prema modelu i smjernicama. | – sastavlja objektivni opis prema smjernicama – samostalno piše prigodna poslovna pisma: čestitke, zahvale, pozivnice – oblikuje priopćenje i zapisnik prema modelu – samostalno oblikuje elektroničko poslovno pismo poštujući obilježja poslovnoga dopisivanja – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja književnoumjetničkoga i administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: objektivni opis, prigodna poslovna pisma (čestitke, zahvale, pozivnice), priopćenje, zapisnik, elektroničko poslovno pismo. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje tri teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pisane provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti i »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.4. Učenik analizira morfosintaktička obilježja riječi u rečenici i primjenjuje morfosintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru i u pismu. | – razlikuje gramatičke kategorije vrsta riječi na zadanim primjerima u kontekstu – prepoznaje i svojim riječima opisuje linearnu i paralelnu tekstnu vezu u vezanome tekstu – prepoznaje, razlikuje i primjenjuje vezna sredstva na čestim i prototipnim primjerima s obzirom na funkcionalni stil i vrstu teksta: konektori, modifikatori – primjenjuje pravopisna i jezična pravila u pisanju i govoru | – primjenjuje morfosintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: modifikatori i konektori; paralelna i linearna tekstna veza. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ovladanost gramatičkim kategorijama riječi provjerava se na lingvometodičkome predlošku (na tekstu) i prema načelu vertikalno-spiralnoga slijeda u početnoj procjeni. Ako se utvrdi da učenici nisu dovoljno ovladali gramatičkim kategorijama kojima su poučavani u osnovnoj školi, u nastavnome procesu treba planirati aktivnosti učenja koje će im to omogućiti. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.1.5. Učenik objašnjava razliku između hrvatskoga jezika kao sustava govora i hrvatskoga standardnog jezika; analizira funkcionalnu raslojenost leksika; opisuje rječnički članak te navodi obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku. | – opisuje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici – navodi i opisuje vrste jezične norme hrvatskoga standardnog jezika – razlikuje obilježja funkcionalnih i situacijskih stilova i opisuje njihovu usklađenost s normom hrvatskoga standardnog jezika – razlikuje podstilove administrativno- -poslovnoga stila i znanstvenoga stila – razlikuje gramatičko i leksičko značenje leksema – opisuje i analizira strukturu rječničkoga članka – razlikuje osnovnu razdiobu rječnika: enciklopedijski i jezični rječnici – navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku | – razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika, opisuje njihova obilježja i navodi osnovna obilježja razvoja hrvatskoga jezika i pisma u srednjemu vijeku prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: jezična porodica; jezične norme hrvatskoga standardnog jezika; norme hrvatskoga standardnog jezika u javnoj komunikaciji i normativni priručnici; funkcionalna i situacijska raslojenost leksika; podstilovi administrativno-poslovnoga i znanstvenoga stila; hrvatski jezik kao materinski jezik, službeni jezik Europske unije; hrvatski jezik kao ini jezik: manjinski jezik, nasljedni jezik, srodni jezik; hrvatski jezik kao drugi jezik; hrvatski jezik u srednjemu vijeku: Baščanska ploča i inkunabule; leksem, leksik, leksikograf, leksikografija; vrste rječnika, rječnički članak; situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze) – preporučeni rječnici: enciklopedijski rječnici, jezični rječnici. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba rječnika s obzirom na funkcionalnu i situacijsku raslojenost leksika. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.1.1. Učenik izražava svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – izražava svoj doživljaj književnoga teksta – izražava svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga teksta i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju, individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija (A), a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.1.2. Učenik objašnjava osnovno književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta*. | – razlikuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – opisuje, razlikuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – opisuje književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni književni tekstovi: Sofoklo, Antigona (cjelovito), Francesco Petrarca, Kanconijer (izbor iz poezije, 5 pjesama). Obvezne književne vrste: lirska pjesma; himna, elegija, ditiramb; antički ep; mit, novela, kratka priča, roman; antička tragedija. Obvezni književnoteorijski pojmovi: obilježja lirike, epike i drame; poetika književnopovijesnoga razdoblja: antika, srednji vijek, humanizam i predrenesansa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se da aktivnosti poučavanja i učenja obuhvate književnoteorijske pojmove: književni rod, beletristika, literatura, književna vrsta, znanost o književnosti (književna teorija, povijest književnosti, književna kritika), književna epoha i tematska podjela lirike (misaona, domoljubna, socijalna, pejzažna, ljubavna i duhovno-religiozna pjesma). Učenik čita sedam književnih tekstova: samostalno čita dva obvezna književna teksta, četiri teksta prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) od kojih je najmanje jedan suvremeni književni tekst i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.1.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. * Pojam poznati tekst podrazumijeva tekst kojemu je učenik u poučavanju, ponavljanju, uvježbavanju ili usustavljivanju bio izložen prije sumativnoga vrednovanja. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.1.1. Učenik analizira poznate medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima. | – opisuje javne, komercijalne i neprofitne medije – analizira medijske tekstove s obzirom na izvor, svrhu, namjenu i poruku – opisuje funkciju poveznica i hiperteksta u medijskome tekstu | – opisuje poznate medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – medij, medijski tekst; javni, komercijalni i neprofitni mediji s obzirom na sadržaj i financiranje; poveznica i hipertekst; izravna i neizravna poruka u medijskome tekstu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik planira, istražuje, oblikuje, prosuđuje i predstavlja medijski tekst o odabranoj tematici i objašnjava vjerodostojnost odabranih medijskih tekstova. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.1.2. Učenik opisuje povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – opisuje intermedijalnu vezu poznatoga književnog teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi – opisuje povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – izražava svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – opisuje intermedijalnu vezu poznatoga književnog teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi prema smjernicama te povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – intermedijalna veza književnoga teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi; tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda C.1.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.1.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.1.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu srednje strukovne škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 5: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 1. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 2. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.1. Učenik sluša i objašnjava tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, oblik, svrhu i namjenu govornoga teksta: obavještavanje, dokazivanje, pregovaranje – analizira stilska obilježja poslovnoga razgovora i primjenjuje ih u oblikovanju teksta – objašnjava svojim riječima obilježja administrativno-poslovnoga i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – imenuje podstilove administrativno- -poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje obilježja (vrednote) govorenoga jezika – oblikuje argumente i protuargumente za zadanu tvrdnju – razlikuje govorne i razgovorne vrste (obveznih) tekstova u skladu s određenom svrhom slušanja i namjenom – analizira strukturna obilježja (obveznih) tekstnih vrsta: tablični životopis (Europass), javni govor, sažetak; upućivački tekstovi – uputa, pravila i propisi; poslovni razgovor – objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – govori, razgovara ili pregovara u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom (administrativno-poslovnim i razgovornim stilom) i situacijskim stilom primjenjujući pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te opisuje osnovna obilježja i svrhu slušanoga teksta prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass), javni govor, sažetak; upućivački tekstovi: uputa, pravila i propisi; poslovni razgovor – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti i »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.2. Učenik čita i objašnjava u skladu s određenom svrhom tekstove različitih vrsta, oblika te funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika, funkcionalnih stilova i situacijskih stilova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja (javna, osobna) i namjenom (obavještavanje, dokazivanje, pregovaranje) – objašnjava strukturna obilježja teksta | – opisuje osnovna obilježja i svrhu tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
– opisuje obilježja administrativno-poslovnoga stila i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – imenuje podstilove administrativno- -poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje obilježja prisnoga, opuštenoga, savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila na primjerima – analizira tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, svrha, namjena | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass), javni govor, sažetak, upućivački tekstovi: uputa, pravila i propisi – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze) – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.3. Učenik oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom prema smjernicama. | – oblikuje tablični životopis (Europass) prema modelu – piše sažetak prema smjernicama – samostalno piše upućivačke tekstove: uputa, pravila – oblikuje interpretacijski školski esej prema smjernicama – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: tablični životopis (Europass), sažetak; upućivački tekstovi – uputa, pravila; interpretacijski školski esej. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje tri teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pisane provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.4. Učenik analizira rečenice u tekstu i primjenjuje sintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru i u pismu. | – objašnjava rečenicu kao sintaktičku i komunikacijsku jedinicu – objašnjava riječ kao sintaktičku jedinicu – prepoznaje sintagmu u rečenici – prepoznaje sintaktičku službu riječi u rečenici – analizira nezavisnosložene, zavisnosložene i višestruko složene rečenice – objašnjava obvezatni red riječi i položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi – primjenjuje rečenične znakove u skladu s pravopisnim pravilima – primjenjuje jezična pravila na sintaktičkoj razini u oblikovanju teksta – objašnjava ulogu veznih sredstava na primjerima: konektori, modifikatori – primjenjuje sintaktička pravila, rečenične znakove, modifikatore i konektore u pisanju teksta | – primjenjuje sintaktička pravila u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: sintagma kao spoj riječi; rečenica kao komunikacijska i sintaktička jedinica; obavijesno ustrojstvo rečenice (tema i rema). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sintaksa se poučava na temelju početne procjene o ovladanosti sintaktičkim pravilima u prethodnome (prvom) razredu s naglaskom na poučavanje funkcionalne pismenosti. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.2.5. Učenik analizira značenjske odnose među riječima pomoću rječnika; razlikuje leksičke slojeve općeuporabnoga leksika hrvatskoga standardnog jezika te navodi obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma od 16. stoljeća do 18. stoljeća. | – tumači leksičko-semantičke odnose u zadanome kontekstu – imenuje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika – razlikuje leksičke slojeve općeuporabnoga standardnog jezika: vremenski i područni – analizira tekstove prema vremenskoj i područnoj raslojenosti leksika – razlikuje organski i neorganski idiom – primjenjuje prikladni idiom s obzirom na kontekst komunikacije – navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća | – opisuje značenjske odnose među riječima na temelju konteksta, izdvaja lekseme određenoga leksičkog sloja i navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: leksičko-semantički odnosi: sinonimija, homonimija, antonimija, hiperonimija i hiponimija u zadanome kontekstu; raslojenost leksika: vremenska i područna; pojam idioma; organski idiom: mjesni govor, dijalekt, narječje; neorganski idiom: standardni jezik, razgovorni jezik; povijest hrvatskoga jezika od 16. stoljeća do 18. stoljeća: Faust Vrančić, Bartol Kašić, Ivan Belostenec, Juraj Habdelić, ozaljski književno-jezični krug. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba rječnika s obzirom na vremensku i područnu raslojenost leksika. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.2.1. Učenik opisuje svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – izražava svoj doživljaj književnoga teksta – objašnjava svoje mišljenje i stav o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga teksta i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija, a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.2.2. Učenik razlikuje književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta. | – uspoređuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – objašnjava, uspoređuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – opisuje književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni književni tekstovi: Marin Držić, Novela od Stanca (cjelovito), Ivan Gundulić, Dubravka (ulomci) Obvezne književne vrste: renesansna komedija, pastorala, barokna drama, religiozna poema, klasicistička tragedija. Obvezni književnoteorijski pojmovi: končeto, antiteza, oksimoron, paradoks; simetrični osmerac, dvostruko rimovani dvanaesterac, epski deseterac; commedia dell’arte; deus ex machina; poetika književnopovijesnoga razdoblja: renesansa, barok, klasicizam, prosvjetiteljstvo. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita sedam književnih tekstova: samostalno čita dva obvezna književna teksta, četiri teksta prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) od kojih je najmanje jedan suvremeni književni tekst i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.2.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.2.1. Učenik analizira medijske tekstove i opisuje medijski krajolik. | – opisuje medijske tekstove u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima s obzirom na svrhu i namjenu – uspoređuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskome tekstu – opisuje različite medijske krajolike koji se temelje na osobnim medijskim navikama u svakodnevnoj okolini | – opisuje medijski tekst s obzirom na svrhu i namjenu |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – medijski krajolik kao zbir svih medija u uporabi jednoga medijskog korisnika koji se temelji na osobnim medijskim navikama i svakodnevnoj okolini – medijski tekst u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima s obzirom na svrhu i namjenu: obrazovanje, obavještavanje, zabavljanje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik predstavlja vlastiti medijski krajolik s obzirom na svrhu i namjenu medija kojima se koristi. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.2.2. Učenik objašnjava povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – objašnjava intermedijalnu vezu poznatoga književnog djela s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi – objašnjava povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – objašnjava svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te uvažava i poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – opisuje intermedijalnu vezu poznatoga književnog teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi prema smjernicama te povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – intermedijalna veza književnoga teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi; tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda C.2.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.2.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.2.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 6: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 2. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 3. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.1. Učenik sluša i objašnjava tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te govori i sudjeluje u razgovoru s određenom svrhom. | – određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, uvjeravanje, pregovaranje – tumači svojim riječima i navodi obilježja administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – navodi argumente, protuargumente i izvodi zaključak – govori i sudjeluje u razgovoru primjenjujući komunikacijske poslovne vještine – razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova u skladu s određenom svrhom slušanja i namjenom – analizira strukturna obilježja teksta: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, poslovni sastanak – tumači jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom teksta – govori, razgovara, pregovara ili dokazuje u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom (administrativno-poslovni stil; poslovni podstil) i situacijskim stilom primjenjujući pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika | – govori i razgovara u skladu s temom i vrstom teksta te opisuje osnovna obilježja i svrhu slušanoga teksta prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, poslovni sastanak – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.2. Učenik čita i objašnjava u skladu s određenom svrhom tekstove različitih vrsta, oblika te funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika i funkcionalnih stilova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom – tumači strukturna obilježja teksta – objašnjava obilježja administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – opisuje obilježja savjetodavnoga, službenoga, svečanoga i okamenjenoga stila na primjerima – objašnjava tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, svrha, namjena | – opisuje osnovna obilježja i svrhu tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao – situacijski stilovi: savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze) – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednom odgojno-obrazovnome radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.3. Učenik oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom prema smjernicama. | – samostalno piše motivacijsko pismo – sastavlja poslovno pismo prema modelu – samostalno oblikuje upućivačke tekstove u poslovne svrhe koristeći se metajezikom struke i zanimanja – samostalno oblikuje molbu za posao – piše interpretacijski (usporedni) školski esej prema smjernicama – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja administrativno-poslovnoga stila) | – piše vezane tekstove prema smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: motivacijsko pismo, poslovno pismo, upućivački tekst u skladu s metajezikom struke i zanimanja, molba za posao, interpretacijski (usporedni) školski esej. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednom odgojno-obrazovnome radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje tri teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pisane provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.4. Učenik primjenjuje osnovna znanja o morfofonološkim obilježjima riječi te osnovna znanja o fonetici i fonologiji u oblikovanju teksta u govoru i u pismu. | – prepoznaje morfeme po položaju i funkciji na prototipnim primjerima – uočava alomorf na prototipnim primjerima – razlikuje i objašnjava glasovne promjene na granici morfema – prepoznaje fonem u riječima – opisuje podjelu glasova – prepoznaje osnovna obilježja naglasnoga sustava hrvatskoga standardnog jezika na prototipnim i čestim primjerima – razlikuje fonološki uvjetovane glasovne promjene na čestim i prototipnim primjerima – primjenjuje jezična pravila u pisanju glasova č/ć, glasova dž/đ, glasova ije/je/e u oblikovanju teksta – primjenjuje pravopisna pravila o glasovima u dodiru u oblikovanju teksta – primjenjuje jezična pravila na morfofonološkoj razini u pisanju teksta | – primjenjuje znanja o morfofonološkim, fonetskim i fonološkim obilježjima riječi u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: morfemska analiza na prototipnim primjerima; glasovne promjene na granici morfema: sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, alternacija ije/je/e (riječi s dvoglasnikom), vokalizacija, nepostojani e, navezak; podjela glasova: zvučni i bezvučni; nepčanici ili palatali; fonološki uvjetovane glasovne promjene (glasovi u dodiru u govoru i pismu): jednačenje prema zvučnosti, jednačenje prema mjestu tvorbe, ispadanje glasova; naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika: naglasna pravila; glasovi č/ć, glasovi dž/đ, glasovi ije/je/e. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Uz ponavljanje pravopisnih pravila o pisanju glasova ije/je/e, preporučuje se ponoviti rastavljanje na slogove riječi s glasovima ije/je/e. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.3.5. Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i pravilno ih primjenjuje te opisuje obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika i pisma u 19. stoljeću. | – opisuje leksičko posuđivanje – opisuje vrste leksičkoga posuđivanja – prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome standardnom jeziku prema leksičkoj normi – navodi osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika u 19. stoljeću | – izdvaja lekseme ograničene uporabe i primjenjuje ih u zadanome kontekstu u skladu s leksičkom normom te opisuje osnovna obilježja povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika u 19. stoljeću prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: leksičko posuđivanje; hrvatski jezik u 19. stoljeću: Bogoslav Šulek, filološke škole, Gajeva standardizacija hrvatskoga jezika. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba različitih rječnika, posebice onih koji su povezani sa strukom (zanimanjem). U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.3.1. Učenik objašnjava svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava potaknut književnim tekstom. | – objašnjava svoj doživljaj književnoga teksta – objašnjava svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakom nastavnom satu interpretacije književnoga teksta i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija, a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.3.2. Učenik uspoređuje književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta. | – uspoređuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – tumači, uspoređuje i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – objašnjava književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni književni tekstovi: Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera (cjelovito), August Šenoa, Prijan Lovro (cjelovito), Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići (cjelovito). Obvezne književne vrste: realistički roman, pripovijetka, epistolarni roman, budnice i davorije. Obvezni književnoteorijski pojmovi: ironija, inverzija, asindeton, polisindeton; uokvirena kompozicija, uokvirena pripovijest; realistički roman; poetika književnopovijesnoga razdoblja: romantizam, hrvatski romantizam, realizam, hrvatski predrealizam i realizam. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita sedam književnih tekstova: samostalno čita tri obvezna književna teksta, tri teksta prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) od kojih je najmanje jedan suvremeni književni tekst i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.3.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.3.1. Učenik objašnjava svrhu i namjenu medijskoga teksta s obzirom na ciljanu publiku. | – prepoznaje i objašnjava prikrivenu svrhu medijske poruke – objašnjava trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i manipulaciju u medijskim porukama – opisuje i razlikuje medijski tekst u komunikaciji radi uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa: različite vrste mikroobjava | – analizira medijsku poruku i obrazlaže njezin utjecaj na ciljanu publiku |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipi, manipulacije i prikrivena svrha medijskih poruka – mikroobjava kao medijski tekst u komunikaciji radi uspostavljanja i održavanja pozitivnih međuljudskih odnosa: redovito ažuriranje statusa, komentari, emotikoni i sl. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik na temelju istraživačkoga pitanja kritički odabire medijske tekstove, analizira ih i predstavlja rezultate istraživanja. Istraživačko pitanje povezano je sa strukom i budućim zanimanjem učenika. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.3.2. Učenik tumači povezanost književnih tekstova s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – tumači intermedijalnu vezu poznatoga književnog djela s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi – objašnjava povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – tumači svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – objašnjava intermedijalnu vezu poznatoga književnog teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi prema smjernicama te povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – intermedijalna veza književnoga teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi; tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnog ishoda C.3.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.3.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.3.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 7: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 3. razredu srednje škole
Hrvatski jezik, 4. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.4.1. Učenik sluša i tumači tekstove različitih vrsta, oblika, funkcionalnih i situacijskih stilova te raspravlja s određenom svrhom. | – određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje i pregovaranje – objašnjava svojim riječima obilježja administrativno-poslovnoga, znanstvenoga i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – objašnjava poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila i znanstveno-popularni podstil znanstvenoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – govori u skladu s ulogom poštujući strukturu raspravljačkoga diskursa – donosi zajedničke zaključke o mogućem rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci – samostalno primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika uvažavajući verbalna i neverbalna obilježja (vrednote) govornoga jezika u skladu s funkcionalnim i situacijskim stilom teksta (administrativno-poslovni, znanstveni i razgovorni stil) – razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom slušanja i namjenom: obavještavanje, dokazivanje – analizira strukturna obilježja teksta: stručni članak, prikaz, intervju za posao i službeni razgovor, anketni obrazac, rasprava – tumači jezična i govorna obilježja slušanoga teksta – primjenjuje pravogovorna pravila hrvatskoga standardnog jezika u skladu s pripadajućim funkcionalnim stilom (administrativno-poslovni, znanstveni i razgovorni) i situacijskim stilom teksta | – govori, razgovara i raspravlja u skladu sa smjernicama te objašnjava osnovna obilježja i svrhu slušanoga teksta |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: stručni članak, prikaz, anketni obrazac, rasprava, intervju za posao, službeni razgovor – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama govorenja, slušanja i razgovaranja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.4.2. Učenik čita i tumači u skladu s određenom svrhom tekstove različitih vrsta, oblika te funkcionalnih i situacijskih stilova. | – razlikuje tekstove različitih oblika i funkcionalnih stilova iz različitih izvora u skladu s određenom svrhom čitanja (javna, osobna) i namjenom (obavještavanje, dokazivanje, pregovaranje) – tumači obilježja administrativno-poslovnoga, znanstvenoga i razgovornoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova – objašnjava poslovni podstil administrativno-poslovnoga stila i znanstveno-popularni podstil znanstvenoga stila na primjerima različitih vrsta tekstova | – objašnjava osnovna obilježja i svrhu tekstova različitih vrsta, oblika i funkcionalnih stilova |
– tumači obilježja prisnoga, opuštenoga, savjetodavnoga, službenoga, svečanoga, i okamenjenoga stila (poslovice, fraze) – tumači strukturna obilježja teksta – procjenjuje tekst prema zadanim odrednicama: sadržaj, struktura, svrha, namjena | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: stručni članak, prikaz, anketni obrazac, rasprava, intervju za posao, službeni razgovor – situacijski stilovi: prisan, opušten, savjetodavni, službeni, svečani, okamenjeni (poslovice, fraze) – oblici tekstova: neprekinuti, isprekidani, mješoviti tekstovi. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama i strategijama čitanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja u svrhu stjecanja čitalačke pismenosti. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.4.3. Učenik samostalno oblikuje tekstove u skladu sa standardnojezičnom normom. | – oblikuje prikaz prema modelu – sastavlja bilješke za intervju za posao i poslovni sastanak prema smjernicama – oblikuje anketni obrazac prema modelu – piše bilješke za sudjelovanje u raspravi – oblikuje natuknice za sudjelovanje u raspravi – oblikuje vezani tekst, sadržajno i logički povezan, primjenjujući smjernicama zadana strukturna i stilska obilježja (obilježja administrativno-poslovnoga stila i poslovnoga podstila) | – piše vezane tekstove prema smjernicama poštujući strukturna i stilska obilježja administrativno-poslovnoga stila |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezne tekstne vrste: prikaz, anketni obrazac, bilješka, natuknica. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje komunikacijskih kompetencija i strategija treba biti utemeljeno na rezultatima početnih procjena, posebice početnih procjena pravopisnih sadržaja. Učenik treba biti kontinuirano i često izložen vježbama pisanja i dopisivanja u neposrednome odgojno-obrazovnom radu prema posebnostima svoje struke i zanimanja. Preporuke za vrednovanje odgojno-obrazovnoga ishoda i sadržaja: Učenik piše jedan vezani tekst na slobodnu ili zadanu temu u svakome polugodištu i prema svojim mogućnostima primjenjuje obilježja određenoga funkcionalnog stila s obzirom na ovladanost tekstnim vrstama u tom razredu te najmanje tri teksta prema odabiru nastavnika s obzirom na potrebe struke ili zanimanja. Nastavnik prije pisane provjere učenike upoznaje s očekivanjima, sadržajem provjere i tipom zadataka (otvoreni, zatvoreni i kombinirani tip zadatka). | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.4.4. Učenik primjenjuje osnovna znanja o tvorbi riječi u oblikovanju teksta u govoru i pismu. | – opisuje tvorbu riječi: tvorbene riječi, netvorbene riječi, tvorbena porodica i preoblika, tvorbena osnova i nastavak – prepoznaje tvorbene načine (izvođenje i slaganje) na prototipnim i čestim primjerima | – opisuje tvorbu riječi i primjenjuje znanja o tvorbi riječi u oblikovanju teksta u govoru te pravopisna pravila u pismu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: tvorba riječi: tvorbene riječi, netvorbene riječi, tvorbena porodica i preoblika, tvorbena osnova i nastavak, tvorbeni načini na prototipnim i čestim primjerima. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| A. Hrvatski jezik i komunikacija | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ A.4.5. Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i pravilno ih primjenjuje te opisuje hrvatski standardni jezik u 20. stoljeću i 21. stoljeću. | – razlikuje vrste vlastitih imena – prepoznaje frazeme kao dio leksika – navodi osnovna obilježja hrvatskoga jezika u 20. stoljeću i 21. stoljeću | – izdvaja lekseme ograničene uporabe i primjenjuje ih u zadanome kontekstu u skladu s leksičkom normom te navodi osnovna obilježja hrvatskoga standardnog jezika u 20. stoljeću i 21. stoljeću prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – obvezni sadržaji: onomastika, frazeologija, preporučeni rječnici: frazeološki rječnik, rječnik vlastitih imena i prezimena; hrvatski jezik u 20. stoljeću i 21. stoljeću: Novosadski dogovor, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, hrvatski jezik u 21. stoljeću (Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, jezični priručnici i savjetnici). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti poučavanja i učenja trebaju biti oblikovane tako da se učeniku omogući razvoj, tj. ovladavanje vokabularom te uporaba rječnika ograničenoga leksičkog sloja u poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. U oblikovanju aktivnosti učenja odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji područja Hrvatski jezik i komunikacija (A) trebaju biti povezani s područjima Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C). Poučavanje i učenje jezičnim znanjima i znanju o jeziku (o jezičnim ili metajezičnim znanjima) u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice jezične komunikacijske kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnog jezika u svakodnevnoj, poslovnoj ili stručnoj komunikaciji. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.4.1. Učenik tumači svoj doživljaj i stav o književnome tekstu i stvaralački se izražava prema vlastitome interesu potaknut književnim tekstom. | – objašnjava svoj doživljaj književnoga teksta – tumači svoje mišljenje i stav o književnome tekstu na temelju doživljaja teksta i vlastitoga čitateljskog iskustva – izdvaja pojedinosti iz teksta koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje – potkrepljuje primjerima svoje mišljenje i stavove o književnome tekstu – oblikuje radove služeći se različitim strategijama, tehnikama i oblicima izražavanja prema vlastitome iskustvu i potrebi za stvaranjem | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenika se potiče na čitanje književnih tekstova na nastavnome satu i na samostalno čitanje (obveznih i izbornih; cjelovitih i na ulomcima). Pritom ga se usmjerava na izražavanje vlastitoga doživljaja teksta i stavova te na stvaralačko izražavanje. Učenik čita najmanje jedan književni tekst prema vlastitome izboru i predstavlja svoj stvaralački izričaj potaknut tekstom. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Doživljaj učenika i njegovi stavovi o književnome tekstu mogu se pratiti na svakome nastavnom satu interpretacije književnoga teksta i formativno vrednovati. Doživljaj potaknut književnim djelom učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim radom. Odgojno-obrazovni ishod može se ostvarivati individualnim i skupnim radom, u korelaciji s različitim oblicima umjetnosti. Ostvarivanje ishoda može se vrednovati formativno, ali i sumativno prema kriterijima vrednovanja ako je unaprijed planirano i najavljeno. Nastavnik potiče učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnome okružju individualno ili skupno. Predstavljanje književnoga teksta prema vlastitome izboru može se povezati s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija, a može se vrednovati formativno i sumativno prema stručno-pedagoškoj procjeni nastavnika i unaprijed najavljenim očekivanjima. Naglasak treba biti na razvijanju čitalačke pismenosti učenika. Budući da učenike treba poticati na razumijevanje teksta na literarnoj i interpretativnoj razini te na kritičko i kreativno čitanje teksta, u oblikovanju aktivnosti za učenike i zadataka praćenja razina usvojenosti čitalačke pismenosti preporučuje se Barrettova taksonomija. Učenike treba upoznati i poučavati strategijama čitanja prema početnoj procjeni i praćenju njihovih potreba u nastavi. | ||
| B. Književnost i stvaralaštvo | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ B.4.2. Učenik tumači književnoteorijsko pojmovlje i obilježja književnopovijesnih razdoblja te ih primjenjuje u analizi i interpretaciji poznatoga književnog teksta. | – tumači i uspoređuje književne rodove, vrste i poetiku književnopovijesnih razdoblja analizirajući i interpretirajući poznate književne tekstove – primjenjuje, tumači i potkrepljuje primjerima obilježja (obveznih) književnih vrsta i književnopovijesnih razdoblja | – objašnjava književnoteorijsko pojmovlje i osnovna obilježja književnopovijesnoga razdoblja na poznatome književnom tekstu prema smjernicama |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obvezni književni tekstovi: Franz Kafka, Preobražaj (cjelovito), Antun Branko Šimić, Preobraženja (izbor iz poezije, 5 pjesama), Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi (cjelovito). Obvezne književne vrste: moderna lirska pjesma, modernistička drama, egzistencijalistički roman, moderna pripovijetka. Obvezni književnoteorijski pojmovi: simbolizam; simbol, sinestezija, elipsa; defabularizacija, struja svijesti; antiteatar, epski teatar; poetika književnopovijesnoga razdoblja: svjetska književnost – modernizam, avangarda, kasni modernizam, postmodernizam; hrvatska književnost – hrvatska moderna, hrvatska književnost od 1914. do 1952., druga moderna, postmodernizam. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita sedam književnih tekstova: samostalno čita tri obvezna književna teksta, tri teksta prema odabiru nastavnika (cjelovito ili ulomke) od kojih je najmanje jedan suvremeni književni tekst i jedan tekst prema vlastitome izboru (B.4.1.). Nastavnik samostalno odabire ulomke tekstova za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda prema svojoj stručno-pedagoškoj procjeni i na temelju početne procjene kompetencija, interesa i potreba učenika. Prijedlog tekstova nalazi se u poglavlju F. Učenje i poučavanje. | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.4.1. Učenik tumači svrhu i namjenu medijskoga teksta u različitim medijima i opisuje njegovu vrijednost. | – opisuje utjecaj medijskih tekstova u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima na ciljanu publiku – povezuje neovisnost i cenzuru medijskih poruka u medijskim tekstovima – analizira sadržaj komercijalnih medijskih tekstova – prepoznaje jezičnu i estetsku vrijednost medijskoga teksta | – analizira medijske tekstove s obzirom na informativnu, obrazovnu, komercijalnu i zabavljačku namjenu medijskoga teksta |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – tiskani i elektronički; auditivni, vizualni i audiovizualni izvori – neovisnost, cenzura, jezična i estetska vrijednost medijskoga teksta. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prijedlog projektne aktivnosti: učenik istražuje medijske tekstove u javnim, komercijalnim i (ili) neprofitnim medijima o odabranoj temi povezanoj sa strukom (zanimanjem). | ||
| C. Kultura i mediji | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishod na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ HJ C.4.2. Učenik uspoređuje književne tekstove s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi te s kulturnom baštinom i nasljeđem. | – tumači intermedijalnu vezu poznatoga književnog djela s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi – objašnjava povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem – uspoređuje svoje mišljenje i stavove o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te uvažava i poštuje druge jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti | – tumači intermedijalnu vezu poznatoga književnog teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi prema smjernicama te povezanost autora i tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja s kulturnom baštinom i nasljeđem |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: – intermedijalna veza književnoga teksta s drugim djelima u umjetnosti i popularnoj kulturi; tekstovi različitih književnopovijesnih razdoblja kao dio kulturne baštine i nasljeđa | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik posjećuje i komentira kulturno-umjetnički događaj u stvarnome i digitalnome okružju koji se može povezati s važnim manifestacijama i obljetnicama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sadržaji odgojno-obrazovnog ishoda C.4.2. trebaju biti povezani s nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija (A.4.5.) i Književnost i stvaralaštvo (B.4.2.). Mišljenje i stavovi o vlastitome jezičnom identitetu, kulturi i tradiciji te poštovanje drugih jezičnih i kulturnih zajednica i njihovih vrijednosti vrednuju se formativno. | ||
Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 4. razredu srednje škole
U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda nastavnik može odstupiti od preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %. U svim se predmetnim područjima razvija jezična komunikacijska kompetencija i potiče ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj vokabulara.
Slika 8: Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja u 4. razredu srednje škole
E. POVEZANOST S DRUGIM NASTAVNIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Hrvatski jezik nastavni je jezik poučavanja i učenja kojim se obrazuju svi učenici u hrvatskim školama. Tijekom poučavanja i učenja učenici razvijaju generičke kompetencije i različite vidove pismenosti (komunikacijsko-funkcionalnu, čitalačku i medijsku). One su im potrebne za komunikaciju i suradnju, za izražavanje i razvijanje ideja i stavova u svim ostalim nastavnim područjima, općeobrazovnim i strukovnim predmetima i međupredmetnim temama obuhvaćenim nacionalnim kurikulima.
Nastavni predmet Hrvatski jezik dio je jezično-komunikacijskoga područja kurikula, a ovladavanje prvim jezikom omogućuje bolje razumijevanje, učenje i primjenu postojećih znanja i umijeća u stranim jezicima. Učenjem hrvatskoga jezika i njegovim ovladavanjem ostvaruje se poveznica sa strukovnim područjima i s drugim nastavnim predmetima.
Jezikom se izražavaju osjećaji, stavovi i vrijednosti, umjetnički se oblikuju ideje, uvjerenja i svjetonazori što je poveznica s društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Izgrađuje se odnos među ljudima, razvija se prihvaćanje drugih i različitih, poštuje se i čuva povijesno, kulturno i književno nasljeđe, baština i tradicijske vrijednosti te hrvatski narodni i nacionalni identitet.
Suradničko učenje, sposobnost prihvaćanja odgovornosti i rješavanja problema, sposobnost javnoga nastupa te kritička procjena društvenih i vlastitih vrijednosti poveznica su s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj. Odabir i uporaba strategija učenja, razlikovanje činjenica od mišljenja, propitivanje i traženje podataka iz različitih izvora te razvoj pozitivnoga stava i odgovornosti u rješavanju problema i donošenju odluka poveznica su s međupredmetnom temom Učiti kako učiti.
U predmetu Hrvatski jezik razvija se odgovorno ponašanje, prihvaćanje društvenoga i vlastitoga identiteta, snošljivost, poštovanje različitih mišljenja i ravnopravnost što je poveznica s međupredmetnom temom Građanski odgoj i obrazovanje.
Odgojno-obrazovni ishodi u predmetu Hrvatski jezik kojima se predviđa samostalno predlaganje tema i oblika rada, samopouzdano iznošenje vlastitih ideja i stavova te prihvaćanje razumnoga rizika poveznica su s međupredmetnom temom Poduzetništvo.
Poučavanje i učenje o primjerenoj i odgovornoj uporabi informacija, njihovu pronalaženju, razumijevanju i kritičkome vrednovanju u digitalnome okružju poveznica su s odgojno-obrazovnim očekivanjima iskazanima u međupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
Čitanjem, analizom i interpretacijom književnih djela učenici se identificiraju s književnim temama, situacijama i likovima pri čemu se osjećajno angažiraju, kritički promišljaju, kreativno se izražavaju te razvijaju odgovorno i tolerantno ponašanje što je poveznica s odgojno-obrazovnim očekivanjima iskazanima u međupredmetnoj temi Zdravlje.
Usmjeravanje učenika na kritičko prosuđivanje stanja u društvu i okolišu, poticanje na poštovanje vlastitoga i tuđega identiteta, preispitivanje vlastitih stavova o pravednoj raspodjeli i potrošnji dobara radi održivoga razvoja okoliša, društva i gospodarstva poveznica je s međupredmetnom temom Održivi razvoj.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja
Poučavanje i učenje hrvatskoga jezika usmjereno je na učenika, razvoj njegove cjelovite osobnosti, interesa, potreba te cjelovitoga jezičnog razvoja i napretka, samoprihvaćanje i prihvaćanje od drugih.
Ciljevima predmeta istaknuta je važnost razvijanja sposobnosti i vještina uporabe jezika u različitim komunikacijskim situacijama, razumijevanje, zanimanje, poštovanje i skrb za vlastiti jezik, kulturu i književnost te za kulture, književnosti i jezike drugih naroda u Hrvatskoj i svijetu u različitim povijesnim, međukulturnim i društvenim kontekstima.
Različitost sadržaja predmeta Hrvatski jezik obuhvaćenih trima predmetnim područjima, Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji, nastavu hrvatskoga jezika usmjerava na razvoj jezične komunikacijske i kulturne kompetencije te čitateljske, višestruke i medijske pismenosti. Istraživanjem i otkrivanjem iskustava čitanja i razumijevanja tekstova u različitim medijima različitih sadržaja, struktura i stilova omogućuje se usvajanje i razvijanje jezičnih, sociolingvističkih i pragmatičnih vještina i umijeća (prijamnih i proizvodnih jezičnih djelatnosti i međudjelovanja) te sposobnost razumijevanja, tumačenja i promišljanja o tekstu u osobne i profesionalne svrhe. Poticanjem na stvaralaštvo, interakciju, samoizražavanje te samovrednovanje vlastitoga stvaralaštva i vrednovanje stvaralaštva drugih razvija se kreativno i kritičko mišljenje.
Poučavanju i učenju hrvatskoga jezika pristupa se prema načelima humanističko-holističkoga i komunikacijsko-funkcionalnoga pristupa te metodama i strategijama poučavanja i učenja utemeljenim na konstruktivističkim i kognitivističkim teorijama učenja. Priprema, organizacija, vođenje i vrednovanje u nastavi predmeta Hrvatski jezik utemeljeno je na načelima primjerenosti, obavjesnosti, sustavnosti, životnosti, zanimljivosti te na načelima znanstvenosti i načelu teksta radi funkcionalne primjene znanja i vještina te oblikovanja sustava vrijednosti tijekom školovanja u svakodnevnome osobnom i profesionalnom životu.
Kurikularno planiranje i programiranje ključno je za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja poučavanja i učenja, a kurikularno organiziranje i vođenje nastavnoga procesa treba omogućiti usvajanje i ovladavanje znanjima, vještinama i stavovima utemeljenim na istraživanju i otkrivanju, učenikovome samostalnom zaključivanju i primjeni. Takvo planiranje i programiranje obuhvaća sljedeće etape: 1. utvrđivanje učenikovih potreba početnim procjenama kompetencija (prijamnih, proizvodnih jezičnih djelatnosti i međudjelovanja i jezikoslovnih znanja), 2. planiranje i programiranje nastavnoga procesa utemeljenoga na rezultatima početne procjene i odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja predmetnoga kurikula razreda, 3. odabir različitih oblika rada, pristupa, metoda i strategija poučavanja i učenja. Dinamika nastavnoga procesa u kojem se događa učenje, s obzirom na različitosti učenikovih potreba i stilova učenja, osigurava se različitim aktivnostima učenja, vrednovanjem učeničkih postignuća tijekom i nakon poučavanja i učenja, jasnom povratnom informacijom učeniku o učenju i refleksijom o procesu poučavanja i učenja te rezultatima vrednovanja (usvojenost ishoda). Na temelju početnim procjenama utvrđenih nedostatnih kompetencija učenika u pojedinim razrednim odjelima u planiranju i programiranju na godišnjoj razini i razini nastavnoga sata, aktivnostima učenja, metodama i strategijama poučavanja i učenja treba se omogućiti usvajanje i ovladavanje osnovnim vještinama i znanjima radi nastavka školovanja ili potreba odabrane struke (zanimanja). Planiranje i programiranje na razini nastavnoga sata podrazumijeva predviđanje provedbe različitih aktivnosti učenja osmišljenih prema načelu unutarpredmetne i međupredmetne korelacije i integracije ishoda i sadržaja svih predmetnih područja, nastavnih predmeta i međupredmetnih područja. U osmišljavanju, organiziranju i vođenju nastave za učenike s posebnim potrebama (učenici s teškoćama, daroviti i inojezični učenici) valja voditi brigu o sustavima podrške utvrđenih početnom procjenom radi dobrobiti i individualnoga napretka učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji ostvaruju se iskustvenim, problemsko-stvaralačkim, refleksivnim, istraživačkim i projektnim poučavanjem i učenjem, osobito individualnim, individualiziranim pristupom i suradničkim oblicima rada te funkcionalnom uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije. Izravno poučavanje i učenje strategija učenja ključno je za razumijevanje vrijednosti učenja, učinkovito i uspješno ovladavanje odgojno-obrazovnim ishodima i sadržajima predmeta i samoregulacije vlastitoga učenja. U nastavnome procesu učenici trebaju biti izloženi aktivnostima učenja koje omogućuju osvješćivanje i uporabu komunikacijskih strategija i strategija učiti kako učiti. Odabir strategija učenja ovisi o učenikovoj motivaciji za učenje, osobinama ličnosti, biološkoj i mentalnoj zrelosti, okružju za učenje i stilu učenja. Učenik postupno ovladava jezičnim djelatnostima i međudjelovanjem s obzirom na strukturnu složenost tekstnih vrsta i usložnjavanje sadržaja i komunikacijskih vještina koje su predviđene u svakoj godini učenja. Nastavnik na temelju analize potreba učenika planira i programira poučavanje strategija te poučavanje odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja. Ako se početnom procjenom utvrdi da veći broj učenika nije ovladao komunikacijskim strategijama koje su ključne za ovladavanje jezičnom komunikacijskom kompetencijom i kulturnom kompetencijom, čitalačkom, medijskom i višestrukom pismenošću, valja ih planirati u svakoj godini učenja. Važno je naglasiti da strategije poučavanja i učenja, posebice komunikacijske strategije, trebaju biti redovito poučavane tijekom nastave da bi ih učenik mogao rabiti samostalno. Strategije učenja i komunikacijske strategije ne vrednuju se sumativno jer pojedine strategije ne odgovaraju svakome pojedincu. Slijedi prikaz nekih od strategija učenja i komunikacijskih strategija važnih za ovladavanje odgojno-obrazovnim ishodima i sadržajima predmeta Hrvatski jezik.
| Strategije učenja u trima predmetnim područjima Kurikula za predmet Hrvatski jezik | |
Prijedlog strategija učiti kako učiti Učenik: – odabire i primjenjuje komunikacijske strategije i strategije učenja sukladno vlastitim potrebama i aktivnostima učenja – pretražuje i prikuplja podatke, informacije i ideje iz različitih izvora u skladu s temom, svrhom i namjenom radi ostvarivanja zadanoga ili samostalno odabranoga zadatka ili aktivnosti učenja – upotrebljava vlastite bilješke i (ili) natuknice u jezičnome primanju, proizvodnji i međudjelovanju – analizira, sintetizira i organizira prikupljene podatke radi razumijevanja i primjene u ostvarivanju zadane ili samostalno odabrane aktivnosti učenja ili zadatka – služi se rječnikom radi razumijevanja novih riječi i pojmova u tekstu kao cjelini – služi se jezičnim priručnicima s obzirom na stečeno znanje i zadanu ili samostalno odabranu aktivnost učenja ili zadatak – služi se grafičkim prikazima (i ilustrira) radi razvrstavanja, klasificiranja i kategoriziranja pojmova i ideja – uočava vlastita odstupanja od standardnojezične norme u razgovaranju, govorenju, čitanju i pisanju te ih samostalno ispravlja (učenik može uočiti odstupanja od standardnojezične norme ako je prije toga bio njima poučavan) – planira vlastito učenje i uočava važnost pojedinih etapa učenja radi ostvarivanja cilja učenja – nadgleda proces ostvarivanja zadanoga ili samostalno odabranoga zadatka i aktivnosti učenja – odabire učinkovite strategije za ostvarivanje zadatka i fleksibilno odbacuje neučinkovite strategije – preuzima odgovornost za svoj rad – vrednuje i samovrednuje ostvarivanje zadanoga ili samostalno odabranoga zadatka i aktivnosti učenja prema dogovorenim obrascima ili u vođenome razgovoru. *Nastavnik može učenike poučiti i onim strategijama učenja koje nisu ovdje navedene ako uvidi njihovu svrhovitost i primjenu. | |
| Komunikacijske strategije | |
Jezično primanje Učenik: | |
| Slušanje i čitanje | – postavlja pitanja radi provjere razumijevanja prije, tijekom i poslije slušanja i čitanja |
| – prepoznaje i izdvaja glavne ideje u tekstu tijekom slušanja ili čitanja | |
| – oblikuje natuknice i bilješke tijekom slušanja ili čitanja (prema modelu, smjernicama ili samostalno) | |
| – izdvaja nove riječi i pojmove iz slušanoga ili čitanoga teksta i provjerava njihovo značenje služeći se rječnicima | |
| – uočava i izdvaja bitno (nebitno) u rečenici, dijelovima teksta i cjelovitome tekstu | |
| – sažima, sintetizira, vrednuje i primjenjuje nove informacije iz teksta na temelju slušanja ili čitanja | |
| – postavlja pitanja radi provjere razumijevanja tijekom i poslije slušanja i čitanja | |
| – svojim riječima oblikuje tekst nakon slušanja ili čitanja radi boljega razumijevanja teksta | |
| Čitanje | – stvara pretpostavke o tekstu i letimičnim pregledom teksta utvrđuje ključne podatke ili dijelove teksta |
| – dosjeća se stečenoga znanja na temelju naslova, podnaslova, grafičkih ili dizajnerskih obilježja teksta i predviđa o čemu je u tekstu riječ | |
| – ponovno čita tekst u cjelini ili dijelove teksta ako nije razumio (ili radi preoblike teksta ili vođenja bilješki) | |
| – čita tekst naglas radi razumijevanja dijelova teksta ili teksta u cjelini | |
| – čita tekst po dijelovima i parafrazira dijelove teksta zbog razumijevanja teksta u cjelini | |
| – podcrtava dijelove u tekstu ili izdvaja ključne podatke i glavne ideje na rubnici | |
| – ponovno čita rečenice ili dijelove teksta koje nije razumio da bi ih bolje razumio | |
| – izdvaja, bilježi na rubnici ili preoblikuje bitno iz teksta svojim riječima. | |
Jezična proizvodnja Učenik: | |
| Razgovaranje, raspravljanje, govorenje | – pažljivo sluša sugovornika ili sugovornike te jasno izražava svoje misli, želje, potrebe i osjećaje u razgovoru, raspravi ili govorenju |
| – izabire riječi koje izazivaju pozitivne emocije u razgovoru, raspravi ili govorenju | |
| – uočava govornikov i sugovornikov stav te neverbalnu i paraverbalnu komunikaciju | |
| – služi se tehnikama za prevladavanje straha i nelagode u razgovoru, raspravi ili govorenju | |
| – pokazuje empatiju tijekom razgovora, rasprave ili govorenja | |
| – preuzima i daje riječ u razgovoru ili raspravi | |
| – započinje razgovor s različitim osobama u različitim komunikacijskim situacijama | |
| – uključuje se u razgovor ili raspravu dajući odgovore i postavljajući pitanja | |
| Govorenje i pisanje | – priprema se i planira oblikovanje teksta s obzirom na temu, svrhu i namjenu |
| – oblikuje koncept | |
| – oblikuje tekst (samostalno, prema modelu ili smjernicama) na temelju pripreme i plana služeći se vlastitim bilješkama, natuknicama ili konceptom | |
| – oblikuje tekst upotrebljavajući novonaučene riječi i pojmove | |
| – odabire riječi i jezična sredstva za oblikovanje teksta s obzirom na zadanu ili odabranu strukturu teksta, temu i svrhu | |
| – samostalno nadgleda i ispravlja izraz i sadržaj teksta tijekom govorenja i pisanja; samovrednuje tekst u cijelosti | |
| – uređuje tekst da bi pojasnio njegov smisao te učinak na primatelja | |
| – samoinicijativno traži pomoć zbog poteškoća u oblikovanju tekstova | |
| – traži povratnu informaciju o napisanome i izgovorenome tekstu | |
| – služi se informacijama poštujući prava intelektualnoga vlasništva. | |
U nastavi predmeta Hrvatski jezik tekst je sredstvo poučavanja i učenja na kojemu i pomoću kojega učenik razvija prijamne jezične djelatnosti (slušanje i čitanje), proizvodne jezične djelatnosti (govorenje i pisanje) i međudjelovanje (razgovaranje i dopisivanje) te ih usvaja i njima ovladava.
U srednjim strukovnim školama nastava predmeta Hrvatski jezik treba biti osmišljena prema načelu opće naobrazbe i stručne usmjerenosti te omogućiti učenicima stjecanje jezične komunikacijske kompetencije. To podrazumijeva poučavanje i učenje općih jezičnih pojava i onih pojava koje su važne za izabranu struku i zanimanje na razini rječnika i semantike, pravogovora i pravopisa te diskursa. Poučavanje i učenje usmjereno je na čitanje stručnih tekstova, izučavanje stručnoga nazivlja i ovladavanje pisanjem obveznih tekstnih vrsta. Da bi se ovladalo svim navedenim umijećima, nužno je izravno poučavanje i učenje koje uključuje jezične vježbe koje, pak, omogućuju funkcionalnu jezičnu primjenu u neposrednome odgojno-obrazovnom procesu (a tek nakon toga samostalni rad učenika). Učenik će se jezično najbrže razvijati u didaktičkoj situaciji koja je autentična i bliska poslovnoj i svakodnevnoj komunikacijskoj situaciji i okolnostima u kojima dobiva poticaje za jezično komuniciranje. Pritom valja izbjegavati stalno upozoravanje na pogreške i poticati ga na samostalno otkrivanje i samoispravljanje vlastitih pogrešaka.
Cjelovito čitanje književnih tekstova među ključnim je sastavnicama poučavanja i učenja književnosti. Ono proizlazi iz dvojake svrhe nastave književnosti: s jedne strane omogućuje razvoj kulturne pismenosti, a s druge, pak, strane čitanje književnih tekstova otvara nove perspektive za refleksiju o svijetu, sebi i drugima. Poučavanje i učenje književnosti temelji se na doživljajno-spoznajnome, emocionalno-iskustvenome, literarnome i estetskom pristupu književnomu tekstu radi interpretacije i vrednovanja, razvoja problemskoga i kritičkoga mišljenja te stvaralaštva. Strategije i aktivnosti poučavanja i učenja književnosti usmjerene su prema razvijanju kritičkoga, problemskoga i literarnoga čitanja te prema razvijanju učeničkoga stvaralaštva, pri čemu do izražaja dolaze učenikova osobnost i kreativnost potaknuta čitanjem književnoga teksta.
Popis djela za cjelovito čitanje sastavljen je prema načelu mogućnosti ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda u predmetnome području Književnost i stvaralaštvo, prema profesionalnoj autonomiji nastavnika. U izboru književnoga teksta za čitanje nastavniku se preporučuje odabir suvremenih tekstova za poticanje literarnoga čitanja i ovladavanje osnovnim književnoteorijskim znanjima (kad učenik prvi put upoznaje obilježja književne vrste i poetika). U planiranju i programiranju nastave književnosti treba se voditi načelima: postupnosti i aktualizacije, od poznatoga prema nepoznatome, od bliskoga prema udaljenome; učenik se s temom ili žanrom upoznaje na suvremenim tekstovima, a potom produbljuje spoznaje i vještine na tekstovima iz književnopovijesnih i stilskih razdoblja.
U srednjoškolskome odgoju i obrazovanju učenik u svakoj školskoj godini samostalno čita obvezna književna djela cjelovito i na ulomcima (preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja navedene su uz svaki ishod). Književni tekstovi namijenjeni cjelovitomu čitanju biraju se prema sljedećim kriterijima: recepcijsko-spoznajna mogućnost učenika, žanrovska uravnoteženost i tipičnost (poezija, proza, drama), oglednost književne poetike, literarna vrijednost te podjednaka zastupljenost hrvatskih i svjetskih književnih tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja. Radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda čitaju se i ulomci iz predloženih i (ili) slobodno izabranih književnih tekstova. Važno je naglasiti da se nastavnik u planiranju, programiranju i organiziranju nastavnoga procesa može služiti predloženim popisima književnih djela za cjelovito čitanje i čitanje na ulomcima. Nastavnik prema svojoj profesionalnoj procjeni i interesima, stečenim znanjima i potrebama učenika u pojedinome razrednom odjelu odabire izborna književna djela za cjelovito čitanje i djela za čitanje na ulomcima. Također, nastavnik sam odlučuje hoće li u skladu s načelom međupredmetne korelacije pristupiti analizi književnih tekstova u dijakronijskome slijedu ili će im pristupiti tematski (problemski) i (ili) žanrovski. Učenik u svakoj godini učenja samostalno odabire jedno cjelovito djelo za čitanje.
Prijedlog popisa književnih tekstova za cjelovito čitanje
i za čitanje na ulomcima na razini 4.1
Hrvatska književnost
Andrić, Ivo, Na Drini ćuprija; Prokleta avlija; izbor iz poezije
Asanaginica
Baščanska ploča
Brešan, Ivo, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
Bunić Vučić, Ivan, izbor iz poezije
Cesarić, Dobriša, izbor iz poezije
Desnica, Vladan, Proljeća Ivana Galeba; Zimsko ljetovanje
Držić, Džore, izbor iz poezije
Držić, Marin, Dundo Maroje; Novela od Stanca; Skup
Galović, Fran, izbor iz poezije
Gervais, Drago, izbor iz poezije
Gjalski, Ksaver Šandor, Pod starim krovovima
Gundulić, Ivan, Dubravka; Osman; Suze sina razmetnoga
Hektorović, Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje
Kaleb, Vjekoslav, Gost
Kaštelan, Jure, izbor iz poezije
Katančić, Matija Petar, izbor iz poezije
Kovačić, Ante, U registraturi
Kovačić, Ivan Goran, izbor iz poezije
Kozarac, Ivan, Đuka Begović
Kozarac, Josip, izbor iz proze
Kranjčević, Silvije Strahimir, izbor iz poezije
Krleža, Miroslav, Balade Petrice Kerempuha; Bitka kod Bistrice Lesne
Leskovar, Janko, Misao na vječnost
Lucić, Hanibal, Jur ni jedna na svit vila
Marinković, Ranko, Glorija
Marulić, Marko, Judita
Matoš, Antun Gustav, izbor iz proze i poezije
Mažuranić, Ivan, Smrt Smail-age Čengića
Menčetić, Šiško, izbor iz poezije
Mihalić, Slavko, izbor iz poezije
Mihanović, Antun, Horvatska domovina
Miličević, Nikola, izbor iz poezije
Nehajev, Milutin Cihlar, Bijeg
Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipančići
Parun, Vesna, izbor iz poezije
Pavličić, Pavao, Dobri duh Zagreba; Koraljna vrata
Polić Kamov, Janko, izbor iz proze i poezije
Preradović, Petar, izbor iz poezije
Pupačić, Josip, izbor iz poezije
Ranjinin zbornik, izbor iz poezije
Reljković, Matija Antun, Satir iliti divji čovik
Slamnig, Ivan, Bolja polovica hrabrosti; izbor iz poezije
Šenoa, August, Prijan Lovro; Zlatarovo zlato
Šibenska molitva
Šimić, Antun Branko, Preobraženja
Šoljan, Antun, Kratki izlet
Šop, Nikola, izbor iz poezije
Tadijanović, Dragutin, izbor iz poezije
Ujević, Tin, izbor iz poezije
Vida, Viktor, izbor iz poezije
Vidrić, Vladimir, izbor iz poezije
Vraz, Stanko, izbor iz poezije
Zoranić, Petar, Planine
Svjetska književnost
Alighieri, Dante, Božanstvena komedija
Balzac, Honoré de, Otac Goriot
Baudelaire, Charles, Cvjetovi zla
Beckett, Samuel, Čekajući Godota
Biblija
Boccaccio, Giovanni, Dekameron
Borges, Jorge Luis, izbor iz proze
Brecht, Bertolt, Majka Hrabrost i njezina djeca
Byron, George Gordon, Putovanje Childea Harolda
Calderón de la Barca, Pedro, Život je san
Camus, Albert, Stranac
Cervantes, Miguel de Saavedra, Bistri vitez don Quijote od Manche
Čehov, Anton Pavlovič, Tri sestre
Dizdar, Mak, izbor iz poezije
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna
Eliot, Thomas Stearns, izbor iz poezije
Eshil, Okovani Prometej
Flaubert, Gustave, Gospođa Bovary
Giordano, Paolo, Samoća primarnih brojeva
Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič, Kabanica
Goldoni, Carlo, Gostioničarka Mirandolina
Golding, William, Gospodar muha
Grass, Günter, Limeni bubanj
Hemingway, Ernest, Starac i more
Hesse, Herman, Stepski vuk
Huxley, Aldous, Vrli novi svijet
Ibsen, Henrik, Lutkina kuća
Ionesco, Eugène, Ćelava pjevačica; Stolice
Jesenjin, Sergej Aleksandrovič, izbor iz poezije
Kafka, Franz, Preobražaj
Lorca, Federico García, izbor iz poezije
Ljermontov, Mihail Jurjevič, Junak našeg doba
Maeterlinck, Maurice, Plava ptica
Maupassant, Guy de, Na vodi
Miller, Arthur, Smrt trgovačkog putnika
Mitovi, grčki, skandinavski, slavenski
Molière, Škrtac; Umišljeni bolesnik
Neruda, Pablo, izbor iz poezije
Orwell, George, Životinjska farma
Petrarca, Francesco, Kanconijer
Plath, Sylvia, izbor iz poezije
Plaut, Škrtac
Poe, Edgar Allan, Crni mačak; izbor iz proze i poezije
Prévert, Jacques, izbor iz poezije
Racine, Jean, Fedra
Rilke, Rainer Maria, izbor iz poezije
Rimbaud, Arthur, izbor iz poezije
Salinger, Jerome David, Lovac u žitu
Selimović, Meša, Derviš i smrt
Shakespeare, William, Hamlet; Romeo i Julija; San ivanjske noći
Sofoklo, Antigona; Kralj Edip
Tolstoj, Lav Nikolajevič, Ana Karenjina
Turgenjev, Ivan Sergejevič, Očevi i djeca
Verlaine, Paul, izbor iz poezije
Williams, Tennessee, Mačka na vrućem limenom krovu, Tramvaj zvan žudnja
Woolf, Virginia, Svjetionik
Prijedlog popisa književnih tekstova za cjelovito čitanje i za čitanje na ulomcima na razini 4.2
Hrvatska književnost
Andrić, Ivo, Na Drini ćuprija; Prokleta avlija; izbor iz poezije
Asanaginica
Baščanska ploča
Begović, Milan, Bez trećeg; Pustolov pred vratima
Brešan, Ivo, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
Bunić Vučić, Ivan, izbor iz poezije
Cesarić, Dobriša, izbor iz poezije
Desnica, Vladan, Proljeća Ivana Galeba; Zimsko ljetovanje
Dragojević, Danijel, izbor iz poezije
Držić, Džore, izbor iz poezije
Držić, Marin, Dundo Maroje; Novela od Stanca; Skup
Galović, Fran, izbor iz poezije
Gervais, Drago, izbor iz poezije
Gjalski, Ksaver Šandor, Pod starim krovovima
Gotovac, Vlado, izbor iz poezije
Gundulić, Ivan, Dubravka; Osman; Suze sina razmetnoga
Hektorović, Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje
Kaštelan, Jure, izbor iz poezije
Katančić, Matija Petar, izbor iz poezije
Kovačić, Ante, U registraturi
Kovačić, Ivan Goran, izbor iz poezije
Kozarac, Ivan, Đuka Begović
Kozarac, Josip, izbor iz proze
Kranjčević, Silvije Strahimir, izbor iz poezije
Krleža, Miroslav, Balade Petrice Kerempuha; Baraka Pet Be; Gospoda Glembajevi; Povratak Filipa Latinovicza
Leskovar, Janko, Misao na vječnost
Lucić, Hanibal, Jur ni jedna na svit vila
Marinković, Ranko, Glorija
Marulić, Marko, Judita
Matoš, Antun Gustav, izbor iz proze i poezije
Mažuranić, Ivan, Smrt Smail-age Čengića
Menčetić, Šiško, izbor iz poezije
Mihalić, Slavko, izbor iz poezije
Miličević, Nikola, izbor iz poezije
Nazor, Vladimir, izbor iz poezije
Nehajev, Milutin Cihlar, Bijeg
Novak, Slobodan, Mirisi, zlato i tamjan
Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipančići
Parun, Vesna, izbor iz poezije
Pavličić, Pavao, Dobri duh Zagreba; Koraljna vrata
Polić Kamov, Janko, izbor iz proze i poezije
Preradović, Petar, izbor iz poezije
Pupačić, Josip, izbor iz poezije
Ranjinin zbornik, izbor iz poezije
Reljković, Matija Antun, Satir iliti divji čovik
Slamnig, Ivan, Bolja polovica hrabrosti; izbor iz poezije
Šenoa, August, Prijan Lovro; Zlatarovo zlato
Šibenska molitva
Šimić, Antun Branko, Preobraženja
Šoljan, Antun, Kratki izlet
Šop, Nikola, izbor iz poezije
Tadijanović, Dragutin, izbor iz poezije
Ujević, Tin, izbor iz poezije
Vida, Viktor, izbor iz poezije
Vidrić, Vladimir, izbor iz poezije
Vraz, Stanko, izbor iz poezije
Zoranić, Petar, Planine
Svjetska književnost
Alighieri, Dante: Božanstvena komedija
Balzac, Honoré de, Otac Goriot
Baudelaire, Charles, Cvjetovi zla
Beckett, Samuel, Čekajući Godota
Biblija
Boccaccio, Giovanni, Dekameron
Borges, Jorge Luis, izbor iz proze
Brecht, Bertolt, Majka Hrabrost i njezina djeca
Bulgakov, Mihail, Majstor i Margarita
Byron, George Gordon, Putovanje Childea Harolda
Calderón de la Barca, Pedro, Život je san
Camus, Albert, Stranac
Cervantes, Miguel de Saavedra, Bistri vitez don Quijote od Manche
Čehov, Anton Pavlovič, Tri sestre
Dizdar, Mak, izbor iz poezije
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna
Eco, Umberto, Ime ruže
Eliot, Thomas Stearns, izbor iz poezije
Eshil, Okovani Prometej
Euripid, Medeja
Flaubert, Gustave, Gospođa Bovary
Giordano, Paolo, Samoća primarnih brojeva
Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič, Kabanica
Goldoni, Carlo, Gostioničarka Mirandolina
Golding, William, Gospodar muha
Grass, Günter, Limeni bubanj
Hemingway, Ernest, Starac i more
Hesse, Herman, Stepski vuk
Homer, Ilijada, Odiseja
Huxley, Aldous, Vrli novi svijet
Ibsen, Henrik, Lutkina kuća
Ionesco, Eugène, Ćelava pjevačica; Stolice
Jesenjin, Sergej Aleksandrovič, izbor iz poezije
Kafka, Franz, Preobražaj
Lorca, Federico García, izbor iz poezije
Ljermontov, Mihail Jurjevič, Junak našeg doba
Maeterlinck, Maurice, Plava ptica
Maupassant, Guy de, Na vodi
Miller, Arthur, Smrt trgovačkog putnika
Miłosz, Czesłav, izbor iz poezije
Mitovi, grčki, skandinavski, slavenski
Molière, Škrtac; Umišljeni bolesnik
Neruda, Pablo, izbor iz poezije
Orwell, George, Životinjska farma
Petrarca, Francesco, Kanconijer
Pirandello, Luigi, Šest lica traži autora
Plath, Sylvia, izbor iz poezije
Plaut, Škrtac
Poe, Edgar Allan, Crni mačak; izbor iz proze i poezije
Prevért, Jacques, izbor iz poezije
Proust, Marcel, U potrazi za izgubljenim vremenom
Racine, Jean, Fedra
Rilke, Rainer Maria, izbor iz poezije
Rimbaud, Arthur, izbor iz poezije
Salinger, Jerome David, Lovac u žitu
Selimović, Meša, Derviš i smrt
Shakespeare, William, Hamlet; Romeo i Julija; San ivanjske noći
Sofoklo, Antigona; Kralj Edip
Tolstoj, Lav Nikolajevič, Ana Karenjina
Turgenjev, Ivan Sergejevič, Očevi i djeca
Vergilije, Eneida
Verlaine, Paul, izbor iz poezije
Williams, Tennessee, Mačka na vrućem limenom krovu, Tramvaj zvan žudnja
Woolf, Virginia, Svjetionik
Wordsworth, William, izbor iz poezije
Odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji predmetnoga područja Kultura i mediji, prema kurikularnim načelima planiranja i programiranja i načelima nastave predmeta Hrvatski jezik, uvrštavaju se na svim razinama planiranja nastave predmeta Hrvatski jezik (unutarpredmetna integracija i korelacija). To predmetno područje čine sadržaji dvaju ljudskih djelovanja – kulture i medija – koji su neizostavni kao sadržaj ili kao nastavno sredstvo u svim odgojno-obrazovnim područjima i općeobrazovnim predmetima.
Tekstne vrste kojima učenici trebaju biti izloženi trebaju omogućiti istraživanje, propitivanje, uspoređivanje i razumijevanje različitih multimedijskih tekstova i tekstova različitih sadržaja i funkcionalnih stilova radi stjecanja medijske kompetencije. Komparativni i kontrastivni pristup analizi i interpretaciji teksta, primjerice književnoumjetničkoga teksta ili teksta nekog od funkcionalnih stilova ili, pak, teksta iz umjetničkoga djela, omogućit će učenicima razvoj problemskoga, kreativnoga, kritičkoga ili dubinskoga mišljenja i refleksije.
Aktivnosti poučavanja i učenja odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja oblikuju se radi istraživanja i otkrivanja informacija, razumijevanja uloge i važnosti medijskih tekstova i njihovih poruka te njihove kritičke prosudbe, kao i za razumijevanje sinkronijskih i dijakronijskih aspekata i sadržaja vlastite kulture i kulture drugih, svoga jezika i identiteta te jezika identiteta drugih. Učenicima treba omogućiti istraživanje i otkrivanje povezanosti književnoumjetničkoga teksta s djelima drugih umjetnosti radi poticanja na promišljanje o važnosti književnoga teksta kao dijela nacionalne književne i kulturne baštine, a samim time i vlastitoga kulturnog identiteta u odnosu na europski i svjetski kulturni kontekst. U rubrici D. poglavlja Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporučen je projektni pristup sadržajima i ishodima toga područja. Također, sadržaji i ishodi područja Kultura i mediji mogu se poučavati i učiti izvan učionice u stvarnome ili virtualnome okružju.
Uloga nastavnika
Nastavnik prihvaća i primjenjuje inovativne pristupe teorije i prakse nastave predmeta Hrvatski jezik te kontinuirano unaprjeđuje svoje (nastavničke) kompetencije da bi se održala visoka profesionalna kvaliteta poučavanja u skladu sa zahtjevima suvremenoga društva. Pristupe, metode i strategije poučavanja nastavnik odabire i primjenjuje radi poticanja svojih učenika na učenje i razvoj te radi otkrivanja i osvješćivanja vrijednosti procesa učenja, jedne od općeprihvaćenih ljudskih djelatnosti koja omogućuje osobni i profesionalni rast i napredak pojedinca.
Nastavnik osmišljava nastavu na temelju opažanja i procjene razvojnih osobitosti i potreba učenika, njihovih stečenih znanja i vještina, individualnih razlika s obzirom na sposobnosti i različite stilove učenja te kulturnu i socijalnu sredinu iz koje učenik potječe. On samostalno stvara i bira materijale za učenje te ih prilagođava učenicima u razrednome odjelu ili skupini. U poučavanju se prihvaćaju različite osobnosti i osobitosti učenika. Poticaj na učenje obuhvaća obavješćivanje učenika o ciljevima, korisnosti i budućoj primjeni sadržaja učenja te o ishodima, sadržajima i kriterijima vrednovanja.
Nastavnik u suradnji s drugim nastavnicima, školskim knjižničarom i drugim stručnim suradnicima planira i oblikuje različite aktivnosti učenja (interdisciplinarno) i primjenjuje raznovrsne strategije poučavanja. Na taj se način omogućuje i osigurava poučavanje i učenje učenika različitim strategijama učenja, komunikacijskim strategijama, metodama rada na tekstu (istraživanja i uporabe informacija), strategijama za vlastito učenje, nadgledanje i usmjeravanje učinkovitosti i samostalnosti u radu. Nastavnik prilagođava poučavanje osmišljavajući različite aktivnosti za učenika te ga potiče na aktivno sudjelovanje u učenju i primjenu naučenoga, pritom potičući razvoj kritičkoga i kreativnoga mišljenja. On omogućuje učenicima suradnju i komunikaciju u različitim situacijama, potiče autonomiju, inicijativu, osjećaj individualnosti i identiteta te pruža učeniku podršku za razvijanje punoga potencijala. Nastavnik potiče razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih te otvorenost za različitosti.
Materijali i izvori
Oblikovanje nastavnih materijala treba biti u skladu sa znanstvenim, pedagoško-psihološkim, didaktičko-metodičkim, etičkim, jezičnim i likovno-grafičkim zahtjevima te odgojno-obrazovnim ishodima i sadržajima određenima kurikulom nastavnoga predmeta radi ostvarivanja osobnih i obrazovnih ciljeva učenika. Dinamika poučavanja i učenja ostvaruje se u neposrednome odgojno-obrazovnom radu i samostalnome radu učenika.
Nastavnik može samostalno oblikovati nastavne materijale za poučavanje i učenje i u suradnji sa sustručnjacima i učenicima. U izradi individualnih nastavnih materijala za učenike s posebnim potrebama (učenici s teškoćama, daroviti učenici i učenici koji nedostatno znaju ili ne znaju hrvatski jezik) treba pristupiti interdisciplinarno, tj. uvažavati sustave podrške nakon procjena stručnjaka edukacijskih znanosti i savjetovati se s njima.
Izvori poučavanja i učenja moraju biti u skladu s načelima nastave predmeta Hrvatski jezik, posebice znanstvenosti, opće naobrazbe i teksta.
Polazišni izvori nastave predmeta Hrvatski jezik različite su vrste tekstova svih funkcionalnih stilova različitih sadržaja i struktura u različitim medijima.
U nastavi predmeta Hrvatski jezik tekst za poučavanje, učenje i vrednovanje jezičnih umijeća lingvometodički je predložak koji je usklađen s jezičnom i biološkom dobi učenika, njegovim interesima, iskustvom i prethodno usvojenim jezičnim znanjima, sposobnostima i vještinama.
Okružje
Okružje za poučavanje i učenje predmeta Hrvatski jezik treba biti poticajno, pozitivno i usmjereno na učenike. U nastavi je važno omogućiti različitu dinamiku učenja, izmjenu različitih aktivnosti učenja u kojoj se uvažavaju i prihvaćaju različita mišljenja, stavovi i vrijednosti. Razvija se osjećaj zajedništva koji potiče na sudjelovanje u stvaranju pozitivne razredne klime i kulture.
Prostor poučavanja i učenja najčešće je učionica, a poučavanje i učenje ostvaruje se i u različitim izvanučioničkim prostorima kao što su kulturno-umjetničke institucije i manifestacije, u stvarnome i virtualnome okružju. Učenik sudjeluje u osmišljavanju i organizaciji radnoga prostora, a u virtualnome okružju može se pridružiti različitim obrazovnim zajednicama.
Odnosi između učenika i nastavnika temelje se na međusobnome poštovanju, povjerenju, uvažavanju i dobroj volji. Prema svim se učenicima postupa bez predrasuda, pravedno i jednako, bez obzira na njihove različitosti i osobnosti radi poticanja samoinicijativnosti, razvoja samopouzdanja i preuzimanja odgovornosti.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Hrvatski jezik poučava se tijekom cijeloga osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Razlikuju se srednjoškolski četverogodišnji (140 sati godišnje u prvome, drugome i trećemu razredu; 128 sati godišnje u četvrtome razredu) i trogodišnji strukovni kurikul (105 sati godišnje u prvome i drugome razredu; 96 sati u trećem razredu).
Nastavnik svojim izvedbenim kurikulom samostalno planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja, usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i napretka učenika u pojedinome razrednom odjelu. Broj sati s obzirom na tri predmetna područja raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne korelacije i integracije, tj. tijekom jednoga nastavnog sata mogu se poučavati i učiti sadržaji svih triju predmetnih područja.
Grupiranje učenika
Učenici su grupirani u razredne odjele prema odabranoj struci, tj. zanimanju i kronološkoj dobi. Za postizanje radnoga i produktivnoga ozračja učenici u suradničkim oblicima rada mogu učiti u paru, skupini ili timu ako je tako predviđeno u pripremi za nastavu ili dogovoreno s učenicima na nastavnome satu. Učenik postavlja vlastite ciljeve, uči suradnički i samostalno u različitim skupinama i okružjima. Za vrijeme poučavanja i učenja treba biti pozitivno i radno ozračje za učenje. Učenici se mogu organizirati u različite skupine radi ostvarivanja različitih projekata (individualnih i suradničkih, razrednih i školskih) u stvarnome i virtualnome okružju.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama, daroviti učenici i učenici koji nedostatno znaju ili ne znaju hrvatski jezik) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti ili teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane ili diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje u nastavnome predmetu Hrvatski jezik započinje početnim procjenama učeničkih kompetencija u svakome razrednom odjelu. Pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem različitih povezanih podataka o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja. Pritom se poštuju osobnost i različite osobitosti svakoga učenika.
Svrha je procesa vrednovanja dvojaka: povratna je informacija učenicima, nastavnicima, roditeljima, obrazovnim institucijama i prosvjetnim vlastima o ovladanosti odgojno-obrazovnim ishodima i sadržajima učenja, a jedno je i od polazišta za unaprjeđivanje procesa poučavanja i učenja te napretka učenika.
Sastavnice ili elementi vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim područjima: Hrvatski jezik i komunikacija (A), Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C).
Sastavnice su vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik:
– hrvatski jezik i komunikacija
– književnost i stvaralaštvo
– kultura i mediji.
Sastavnicama vrednovanja u svim se trima predmetnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja u kognitivnome i afektivnome području (znanja, vještine, stavovi i vrijednosti).
Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju:
– ovladanost prijamnim i proizvodnim jezičnim djelatnostima i međudjelovanjem na tekstu i u primjeni
– razumijevanje sadržaja i koncepata iz područja jezika i komunikacije, književnosti, medijske pismenosti, kulturne i međukulturne kompetencije
– primjenu vještina, znanja i koncepata.
Jedno je od temeljnih načela vrednovanja jasnoća i transparentnost vrednovanja kojima se podrazumijeva točna, jasna i pravodobna razmjena informacija između učenika i nastavnika: o odabiru i opsegu ishoda i sadržaja provjere, postupcima, kriterijima, vrstama i rezultatima vrednovanja.
Sustavnim praćenjem i vrednovanjem na temelju prikupljanja i tumačenja podataka o poučavanju i napredovanju pojedinoga učenika omogućuje se poboljšanje poučavanja i učenja.
Formativno vrednovanje polazište je za nastavnikovo i učenikovo planiranje daljnjega poučavanja i učenja koje, osim kognitivnoga područja, obuhvaća društveno-afektivno područje, razvijenost radnih navika, odgovornost, samostalnost, samoinicijativnost i odnos prema drugim učenicima, nastavnicima i djelatnicima škole ili ustanove.
Na kraju određenoga razdoblja poučavanja i učenja te uvježbavanja, ponavljanja i usustavljivanja sadržaja i ishoda učenja procjenjuje se usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda. Sumativno se vrednuje usvojenost znanja i razvijenost vještina.
Tri su osnovna pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje služi unaprjeđivanju i planiranju budućega poučavanja i učenja učeniku i nastavniku. Temelji se na kvalitetnoj razmjeni informacija između učenika i nastavnika te učenika i učenika. Refleksivna razmjena informacija treba biti usmjerena na proces poučavanja i učenja, učinkovitost aktivnosti učenja, posebice strategija učenja te na razine usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na očekivano jer motivira učenike na daljnji rad. Nastavniku se preporučuje da u planiranju aktivnosti nastavnoga sata planira i predvidi vrijeme za razmjenu informacija (refleksivni razgovor s učenicima).
Vrednovanje za učenje provodi se tijekom nastave, a povratna informacija razmjenjuje se usmeno ili pisano. Više je različitih oblika kojima se može provoditi vrednovanje za učenje: provjera učenikova razumijevanja i napredovanja ciljanim pitanjima na unaprijed pripremljenim obrascima ili kao sastavni dio aktivnosti učenja, vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, predstavljanje učeničkih radova, uvid u učeničke mape (uvidom u učeničke radove prikupljene u dužem razdoblju prati se učenikov napredak), predstavljanje učeničkih projekata, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja u poučavanju i učenju (frontalno, individualno i suradničko).
Vrednovanje kao učenje potiče učenika na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom na ciljeve i očekivanja na početku nastavnoga procesa s kojima ih upoznaje nastavnik. Aktivnosti učenja trebaju omogućavati učenicima ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja, vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Vrednovanje kao učenje može se provoditi tijekom nastave ili samostalnoga rada učenika. Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, služenje popisima za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje, obrascima za (samo)procjenu predstavljenih radova, opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja, upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njihova ostvarivanja.
Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u odnosu na određene odgojno-obrazovne ishode Kurikula predmeta Hrvatski jezik, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom.
Odgojno-obrazovni ishodi i sadržaji, razrađeni ishodi i ishod iskazan u rubrici razina usvojenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda polazišta su za određivanje vrste pisanih i usmenih procjena i kriterija vrednovanja svake pojedine procjene.
Dva su osnovna načina vrednovanja naučenoga u nastavi predmeta Hrvatski jezik: usmeni i pisani. Najčešći su oblici vrednovanja naučenoga: usmene provjere (pitanja otvorenoga, zatvorenoga tipa i odgovor), govorni i razgovorni oblici (predstavljanja ili izvedbe, govorni i razgovorni oblici uz bilješke, plakate ili prezentacije); pisane provjere: ispiti znanja zadatcima zatvorenoga, otvorenoga i (ili) poluotvorenoga tipa, školska zadaća, školski esej i diktat. Ako je unaprijed planirano i učenicima najavljeno, sumativno se mogu vrednovati stvaralački zadatci, projekti i multimedijski izričaji. Vrednovanje naučenoga treba obuhvatiti različite oblike provjere da bi se, s obzirom na različitosti, osobitosti i stilove učenja, svakome učeniku omogućilo da pokaže svoje znanje ili vještinu; treba biti unaprijed planirano, a učenici pravovremeno i jasno obaviješteni o vremenu, obliku i rezultatima provjere.
Učenike s posebnim potrebama (učenici s teškoćama, daroviti učenici i učenici koji nedostatno znaju ili ne znaju hrvatski jezik) treba vrednovati na temelju provedene početne procjene osobitosti školskoga učenja i njegova osobnog napretka u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja.
Nedvosmislena pravila i mjerila vrednovanja učenicima pomažu pri razumijevanju sastavnica uspješne izvedbe i područja učenja koji se vrednuju. Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu znanja i vještina u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učenicima važan i zanimljiv.
Zaključna (pr)ocjena oblikuje se na temelju sumativnoga i formativnoga vrednovanja o učenikovu ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja.
Svi su elementi vrednovanja jednako vrijedni u određivanju zaključne ocjene, kao i svaka ocjena bez obzira na predmetno područje. Preporuke za vrednovanje pojedinih ishoda nalaze se u poglavlju Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti »dobar« po razredima i predmetnim područjima (D).
Kvalitativni osvrti nastavnika o sveukupnosti postignuća učenika u određenome obrazovnom razdoblju oblikuju se u skladu s kurikulom škole ili ustanove.
Kao brojčani pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena izriče se riječju i brojkom: nedovoljan (1), dovoljan (2), dobar (3), vrlo dobar (4), odličan (5).
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA ENGLESKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Svrha učenja i poučavanja predmeta
Učenje i poučavanje engleskoga jezika potiče i osigurava razvoj komunikacijske i međukulturne kompetencije, doprinosi cjelovitom razvoju učenika te se pozitivno odražava na razvoj svih temeljnih kompetencija. Ključna je svrha učenja stranih jezika pripremiti učenike za stvarne komunikacijske situacije, kako u poslovnom, tako i u društvenom kontekstu.
Komunikacija na stranome jeziku podrazumijeva osposobljenost za razumijevanje govora i pisanih tekstova, tumačenje i izražavanje informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u različitim kulturnim i društvenim situacijama čime učeniku pruža mogućnost interakcije s ljudima s kojima ne dijeli materinski jezik. Takva interakcija doprinosi razumijevanju i otkrivanju svijeta koji učenika okružuje, stjecanju znanja o različitim zemljama i ljudima koji govore engleskim jezikom i tako, poznavanjem kulture, omogućuje informiranu komunikaciju. Time doprinosi međukulturnoj osviještenosti što učenika obogaćuje na osobnoj razini i na razini kulture i društva u cjelini.
Učenje stranoga jezika potiče sustavan način razvijanja kreativnoga i kritičkoga mišljenja te jača intelektualni kapacitet pojedinca. Ovladanost engleskim jezikom povoljno utječe na učenikovu sliku o sebi, utječe na donošenje odgovornih i neovisnih odluka te stvara preduvjet za nastavak obrazovanja i profesionalno usmjerenje. Mogućnosti veće osobne mobilnosti i sigurne orijentacije u globaliziranome svijetu izravno i pozitivno potiču razvitak budućega aktivnog člana demokratskoga i pluralističkoga društva.
Međukulturna osviještenost ima primjetan utjecaj na odgovorno ponašanje, a upotreba različitih metoda učenja i poučavanja jezika izravno izgrađuje osobne i socijalne vještine. Znanje engleskoga kao globalnoga jezika koji se koristi na raznim područjima ljudskoga djelovanja ključno je za aktivno i odgovorno sudjelovanje djece i mladih ljudi u svakodnevnom životu u lokalnoj i globalnoj zajednici. Komunikacijom s drugima oni oblikuju osobni identitet i integritet, razvijaju solidarnost i poštovanje drugih i drugačijih te osvješćuju znanje o vlastitoj kulturi što doprinosi ostvarivanju njihovih potencijala te ih osposobljava za nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje.
Vrijednosti i načela učenja i poučavanja engleskoga jezika
Temeljne vrijednosti su jednakost u pravu na izbor engleskoga kao stranoga jezika te pravo na dostupnost kvalitetnoga poučavanja.
Osnovna načela poučavanja su izbor sadržaja te primjena strategija i metoda učenja i poučavanja primjerenih razvojnoj dobi učenika uz uvažavanje individualnih razlika u predznanju, sposobnostima, motivaciji, stilu i strategijama učenja, zatim načelo poticanja odgovornosti za vlastito učenje te načelo promicanja višejezičnosti i osposobljavanja za suživot u europskome kontekstu i šire. Pristup je komunikacijski, s učenikom u središtu nastavnoga procesa i s naglaskom na njegovoj uključenosti. Učenje se prvenstveno odvija interakcijom s drugima te se promiču metode suradničkoga učenja u fizičkome i digitalnome okružju. Potiče se ovladavanje engleskim jezikom izvan škole i primjena naučenoga u stvarnim životnim situacijama čime se u učenju i poučavanju otvaraju mogućnosti za autentičnu komunikaciju na engleskome jeziku. Odgojno-obrazovni proces odvija se u poticajnome i sigurnome okružju u kojemu svaki učenik ima priliku ostvariti uspjeh, a posebno je važno promicanje suradnje, poticanje kreativnosti i uvažavanje kulturnih različitosti.
Mjesto predmeta u cjelokupnome kurikulu
Engleski jezik, koji pripada jezično-komunikacijskomu području kurikula, uči se kao strani jezik. Poučava se u svim razredima i vrstama odgoja i obrazovanja kao obvezan ili izborni predmet. Broj nastavnih sati ovisi o razredu i vrsti programa/zanimanja.
U srednjoj strukovnoj školi engleski jezik uči se kao 1., 6. ili 9. godina učenja u 1. razredu srednje škole. Pritom je od iznimne važnosti omogućiti učenicima koji su engleski jezik učili u osnovnoj školi kao (obvezni) prvi strani jezik ili kao drugi (izborni) strani jezik nastavak učenja kao prvog stranog jezika. Osim kao obvezni, engleski se jezik u srednjoj školi može učiti i kao fakultativni ili izborni predmet ovisno o organizacijskim mogućnostima pojedine škole.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I
POUČAVANJA PREDMETA
Učenje i poučavanje engleskoga jezika usmjereno je na razvijanje interesa i motiviranje učenika za ovladavanje jezikom što doprinosi njihovu osobnomu i društvenomu razvoju. Učenici postižu razinu jezičnoga umijeća koja im omogućava samostalnu komunikaciju na engleskome jeziku u različitim situacijama i usvajaju vještine potrebne za samostalno učenje kao temelj za cjeloživotno obrazovanje.
Temeljni ciljevi učenja i poučavanja engleskoga jezika jesu osposobiti učenika za:
– samostalnu i točnu upotrebu jezika u govoru i pismu u različitim kontekstima školske, lokalne i šire zajednice, uključujući i digitalno okružje. Poseban naglasak stavlja se na komunikaciju u okviru struke ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za engleski jezik.
– razumijevanje i uvažavanje drugih kultura i društvenih normi te sagledavanje vlastite kulture
– samostalnu i kritičku upotrebu različitih izvora znanja i primjenu učinkovitih strategija učenja jezika
– prihvaćanje odgovornosti za osobni razvoj, vlastite postupke i njihove rezultate
– cjeloživotno učenje i rad u globaliziranome društvu.
Polazeći od spoznaje da je jezik sredstvo za komunikaciju, učenici razvijaju sposobnost razumijevanja, izražavanja i upotrebe strategija za usvajanje znanja o jeziku i razvijaju okvirnu predodžbu o jeziku kao sustavu. Uz to, ovladavaju jezičnim djelatnostima potrebnima u komunikaciji s izvornim i neizvornim govornicima u okviru struke ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za engleski jezik. Komunicirajući, uče prepoznavati i uvažavati jedinstvenost drugih kultura, razvijaju kulturnu svjesnost, međukulturnu kompetenciju i višekulturnost te izgrađuju vlastite pozicije i uloge u različitim komunikacijskim odnosima. Time se razvijaju kompetencije potrebne za cjeloživotni razvoj.
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOGA KURIKULA
Tri su domene kurikula nastavnoga predmeta Engleski jezik: Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedene domene proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe predmeta. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti engleskoga jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjet cjeloživotnog razvoja komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sve tri domene čine uravnoteženu strukturu cjelokupnoga kurikula nastavnoga predmeta i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar predmeta.
Slika 1: Grafički prikaz organizacije kurikula nastavnoga predmeta Engleski jezik u svim godinama učenja
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet takve komunikacije jest sposobnost razumijevanja pisanih tekstova i govornog jezika te usmenoga i pisanoga izražavanja informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima, kao i korištenje jezika struke primjerenog jezičnoj razini učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi proizašli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na:
– stjecanju znanja o engleskome jeziku (vokabular, gramatika, izgovor i pravopis; stilovi i registri govorenoga i pisanoga engleskog jezika; obilježja verbalne i neverbalne interakcije)
– ovladavanju djelatnostima za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu (djelatnosti slušanja i razumijevanja govorenih poruka; djelatnost govorenja; djelatnosti čitanja, razumijevanja i pisanja tekstova; djelatnost posredovanja).
Kako se učenici od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskome jeziku, a veza općeg jezika i jezika struke je neizbježna, u strukovnim je školama nužno adekvatno poznavanje jezika struke, kako na materinskome, tako i na stranome jeziku, stoga je nužno dio nastave stranoga jezika posvetiti jeziku struke. Time učenici razvijaju postojeće znanje općeg jezika i uče jezik struke. Ishodi koji se ostvaruju tijekom poučavanja u funkciji su struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika nakon završetka osnovne škole te se preporučuje da se ostvaruju nadopunom kurikula strukovnim modulima Engleski jezik struke.
Jezično posredovanje jest složen komunikacijski vid koji uključuje istovremenu i/ili naizmjeničnu jezičnu recepciju i produkciju, a odnosi se na posredovanje koncepata, tekstova i posredovanje u komunikacijskim situacijama. Dok u usmenome jezičnome posredovanju treća osoba omogućuje sporazumijevanje drugih dviju ili više osoba koje ne govore isti jezik, u pisanome ili kombiniranome jezičnom posredovanju treća osoba za ine osobe koje ne razumiju polazni jezik posreduje pisane ili govorene tekstove.
Razvojem komunikacijske kompetencije potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj svestrane stvaralačke ličnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije kod učenika se potiče razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenjem jezika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnome i višekulturnome svijetu obvezuje obrazovne sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u program učenja i poučavanja engleskoga jezika na svim razinama i vrstama obrazovanja kako bi se naglasila važnost razvoja učenikove svijesti o sebi kao pojedincu i društvenome biću zainteresiranome za upoznavanje različitosti i učenje o njima. Tijekom odgojno-obrazovnoga procesa potiče se razvijanje stavova i svjesnost te stjecanje znanja i vještina o drugim kulturama kako bi se razvila međukulturna kompetencija i bolje razumijevanje i poštovanje različitih kultura. Međukulturnost podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima engleskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla.
Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ove domene učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:
– sposoban uočiti i interpretirati sličnosti i razlike među kulturama
– empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje govornika engleskoga jezika i njihovih kultura
– spreman za recepciju književnosti na engleskome jeziku i da okvirno poznaje njezine najvažnije oblike
– sposoban učinkovito i kontekstu primjereno komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima engleskoga jezika što dovodi do uzajamnoga zadovoljstva sugovornika različitih kulturnih identiteta i izgrađivanja skladnih međukulturnih odnosa.
U konačnici, razvoj međukulturne kompetencije pomaže učeniku odbaciti predrasude i osnažuje ga u sprječavanju diskriminacije i nenasilnome rješavanju sukoba te doprinosi razumijevanju, proširivanju i produbljivanju učenikova pogleda na svijet što mu omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u fizičkome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljivost, kao i aktivno sudjelovanje na međunarodnom tržištu rada.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Učenikovo preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje jezika ključ je uspješnoga ovladavanja komunikacijskom kompetencijom u engleskome jeziku i preduvjet njegova cjeloživotnoga razvoja,
stoga se odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava:
– učenikov afektivni i kognitivni razvoj
– razvoj kritičkoga mišljenja, kreativnoga izražavanja i metakognitivnih sposobnosti
– razvoj medijske pismenosti.
Time se razvija učenikova uloga u procesu učenja jezika koja obuhvaća sposobnost svjesnoga, fleksibilnoga i učinkovitoga reguliranja vlastitoga učenja, tj. ovladavanja engleskim jezikom.
Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju i ustrajan je i pozitivan u učenju i radu što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. On ujedno pronalazi, izabire, vrednuje i učinkovito se koristi informacijama iz različitih izvora i medija te stalno unaprjeđuje svoje komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja, učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE
USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
Domene Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom integrativni su dijelovi kurikula nastavnoga predmeta Engleski jezik i čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu čiji se odgojno-obrazovni ishodi međusobno prožimaju i dopunjuju. U svakoj se domeni uz odgojno-obrazovne ishode navodi i razrada ishoda. Ishodi se kumulativno razvijaju po razredima: viši razredi uključuju i ishode prethodnih razreda. Razrada ishoda nije iscrpna te je nastavnik nadopunjuje sukladno sposobnostima, potrebama i interesima svojih učenika. U svim je domenama i razredima razrada ishoda primjerena dobi učenika.
Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme, preporučene jezične strukture te jezično-komunikacijske funkcije, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje. Jezični sadržaji nisu propisani, nego su isključivo na razini preporuke; leksički se sadržaji biraju primjereno kognitivnomu i afektivnomu stupnju razvoja učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i nadograđuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar« koja služi kao okvir za procjenu ostvarenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda. Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda te razina ostvarenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda nalaze se u predmetnom kurikulu.
U okviru domene Komunikacijska jezična kompetencija razvijaju se recepcija, produkcija i interakcija pomoću djelatnosti slušanja, čitanja, govorenja, pisanja i jezičnoga posredovanja na engleskome jeziku. Tekst podrazumijeva sve proizvode jezične upotrebe – govorni, pisani, vizualni ili multimodalni. Multimodalni tekstovi kombiniraju jezik s drugim sustavima komuniciranja kao što su tiskani ili digitalni tekst, vizualna pomagala te zvučna ili govorna riječ.
Ovisno o godini učenja i poučavanja ishoda, tekstovi se razlikuju po dužini i složenosti. Broj riječi koji definira dužinu teksta razlikuje se u receptivnim i produktivnim djelatnostima. U djelatnostima slušanja i čitanja vrlo kratak tekst ima do 100 riječi, kratak tekst između 100 i 300 riječi, srednje dug tekst ima između 300 i 600 riječi dok dug tekst ima više od 600 riječi. U djelatnostima govorenja i pisanja vrlo kratak tekst ima do 50 riječi, kratak između 50 i 100 riječi, srednje dug tekst ima između 100 i 200 riječi, a dug tekst više od 200 riječi.
Tablica 1: Vrste tekstova prema dužini
| vrlo kratak tekst | kratak tekst | srednje dugi tekst | dugi tekst | |
| receptivne djelatnosti | do 100 riječi | 100 – 300 riječi (ovisno o godini učenja) | 300 – 600 riječi (ovisno o godini učenja) | više od 600 riječi |
| produktivne djelatnosti | do 50 riječi | 50 – 100 riječi (ovisno o tekstnoj vrsti) | 100 – 200 riječi (ovisno o tekstnoj vrsti) | više od 200 riječi |
Složenost teksta ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima složenosti i učenikovu poznavanju teme teksta, posebno kad je riječ o stručnim tekstovima s obzirom na predznanje potrebno za učenje jezika struke na stranome jeziku budući da je minimalna razina općeg jezika potrebna za praćenje jezika struke razina A2 prema ZEROJ-u što odgovara razini učenika koji nastavljaju učenje stranoga jezika koji su učili svih osam godina u osnovnoj školi. Kvantitativni pokazatelji složenosti odnose se na obilježja riječi i rečenica poput dužine, učestalosti i složenosti, a kvalitativni pokazatelji na vrstu teksta, složenost izloženih ideja, stil autora i način na koji je tekst strukturiran i prezentiran. Budući da su učenikova prethodna znanja o temi treći čimbenik o kojemu ovisi složenost teksta, procjena složenosti, uz navedene pokazatelje, ovisi i o stručnoj procjeni nastavnika.
Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme i funkcije, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje engleskog jezika. Jezični sadržaji nisu propisani; leksički se sadržaji biraju primjereno razvojnoj dobi učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i nadograđuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
U okviru domene Međukulturna komunikacijska kompetencija potiču se međukulturna znatiželja, recepcija književnih i srodnih tekstova te međukulturni susreti kojima se stječu znanja i razvijaju vještine međukulturnoga ophođenja te svijest i stavovi o različitostima unutar vlastite i drugih kultura čime se potiče uvažavanje drugih i drugačijih. Međukulturni susreti obuhvaćaju susrete unutar jednoga, višekulturnoga društva te susrete među različitim društvima, u fizičkome i digitalnome okružju.
U okviru domene Samostalnost u ovladavanju jezikom razvijaju se interes, pozitivan stav i samopouzdanje učenika u učenju engleskoga jezika, njihovo kreativno izražavanje, kritičko mišljenje i medijska pismenost. Učenici postupno upoznaju i primjenjuju različite strategije za samoregulaciju učenja jezika. Navode se i opisuju kognitivne strategije koje služe usvajanju jezičnoga sadržaja. U ove su strategije uključene i strategije zapamćivanja, posebno u ranijim ciklusima učenja te kompenzacijske strategije koje pomažu učeniku održati komunikaciju kada ona zastaje. Uz već navedene direktne strategije, navode se i indirektne strategije učenja jezika koje uključuju metakognitivne i društveno-afektivne strategije. Prvima učenik prepoznaje vlastite potrebe i stilove učenja, prati i vrednuje vlastiti napredak. Društveno-afektivnim strategijama učenik prepoznaje svoja raspoloženja i osjećaje te u učenju surađuje s drugima. Kombiniranje i primjenu različitih strategija potiče nastavnik koji izabire odnosno nadopunjuje razradu ishoda primjereno potrebama svojih učenika. Razrada odgojno-obrazovnih ishoda prema razinama usvojenosti u ovoj je domeni osmišljena tako da nastavniku olakša praćenje razvoja učenika prema samostalnoj i učinkovitoj upotrebi strategija učenja jezika.
Sve tri domene kurikula nastavnog predmeta Engleski jezik imaju jednaku postotnu zastupljenost u svim godinama učenja i poučavanja.
Slika 2: Prikaz zastupljenosti domena u kurikulu nastavnog predmeta Engleski jezik u svim godinama učenja
Tumač oznaka odgojno-obrazovnih ishoda
Nakon oznake za srednju strukovnu školu (SSŠ), ostale oznake ishoda u predmetnome kurikulu govore o kojem je nastavnom predmetu riječ (EJ), iz koje su domene ishodi (A, B ili C) te u kojem se razredu ostvaruju (1. – 3. ili 1. – 4.). Druga se brojka odnosi na redoslijed ishoda unutar domene u pojedinom razredu.
Engleski jezik, 1. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.1.1. Analizira jednostavan prilagođen tekst srednje dužine pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje najosnovnijih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije u tekstu opće tematike. Prepoznaje implicitne poruke u tekstu opće tematike. Razlikuje bitnu od nebitne informacije. Primjenjuje strategije za slušanje i čitanje. Razumije govornika kad govori polako u najzastupljenijim varijantama standardnoga jezika. | Uz čestu pomoć analizira tekst i glavnu poruku te pronalazi i analizira neke ključne i specifične informacije. Prepoznaje neke implicitne poruke i povremeno razlikuje bitne od nebitnih informacija. Uz čestu pomoć prepoznaje najosnovnije leksičke strukture svojstvene jeziku struke i razumije izvornoga govornika kad govori polako u najzastupljenijim varijantama standardnoga jezika te primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje. |
EJ SSŠ A.1.2. Govori tekst kraće i/ili srednje dužine koristeći se jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti. | Planira tijek govora. Priprema i govori tekst. Izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove te ih potkrepljuje odgovarajućim dokazima i primjerima. Koristi se najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira tijek govora, priprema i govori tekst kraće i/ili srednje dužine, koristi se jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti, izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i nastoji ih potkrijepiti primjerima. Uz čestu pomoć koristi se najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u dužemu planiranom i jednostavnome neplaniranom razgovoru poznate tematike. | Planira i priprema duži razgovor. Sudjeluje u jednostavnome neplaniranom razgovoru. Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Koristi se najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć planira i priprema duži razgovor i sudjeluje u jednostavnome neplaniranom razgovoru poznate tematike koristeći se nekim primjerenim jezičnim strukturama; pokreće, održava i završava razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ te se koristi najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. |
EJ SSŠ A.1.4. Piše strukturiran tekst srednje dužine koristeći jezične strukture niže i/ili srednje razine složenosti. | Planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti. Primjenjuje pravopisna pravila. Koristi se najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše djelomično strukturiran tekst srednje dužine s djelomično razrađenim idejama koristeći se nekim odgovarajućim veznim sredstvima, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti. Uz čestu pomoć koristi se najosnovnijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja tekst. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: moj svijet, odakle dolazim, zdrav život, različiti životni stilovi, obrazovanje – moji školski dani, svijet rada, moderna tehnologija, mediji, kultura i umjetnost, aktualne društvene teme, održivi razvoj, posebni dani i datumi, teme vezane uz sektor/zanimanje. Tekstne vrste: životopis, e-mail, poruka, obavijest, blog, kratki izvještaj, molba, oglas, videouradak, bilješke, kratka priča, pjesma, prijava za stipendiju, upute te ostale vrste specifične za jezik struke. PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: provjeravanje razumijevanja, izražavanje/obrazlaganje mišljenja, opisivanje nada i planova, dati/prihvatiti/odbiti prijedlog, pitati za savjet, primjereno reagirati u razgovoru, iskazati interes/slaganje/neslaganje, postići dogovor, izraziti preference, iznijeti prigovor, izraziti uljudni zahtjev/zamolbu, prepričati, izraziti vjerojatnost, strukturirati svoj govor. Leksičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, a ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnog razvoja i iskustvu učenika te proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Odgojno-obrazovni ishod posredovanje može se ostvariti usporedno s ostvarivanjem ostalih odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.1.1. Raspravlja o informacijama o zemljama ciljnoga jezika i drugim kulturama. | Proširuje raspon informacija o drugim kulturama. Utvrđuje i analizira sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama. Prosuđuje primjerenost zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. | Uz čestu pomoć obrazlaže sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama te tumači zaključke o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. |
EJ SSŠ B.1.2. Prilagođava zadane komunikacijske obrasce u različitim, unaprijed određenim kontekstima. | Mijenja naučene komunikacijske obrasce za izražavanje različitih društvenih funkcija jezika. Prilagođava obrasce vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. | Uz čestu pomoć u nekim slučajevima primjenjuje naučene komunikacijske obrasce. |
EJ SSŠ B.1.3. Preispituje i procjenjuje predrasude i stereotipe na svim razinama i u svim oblicima. | Provjerava točnost informacija o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika i drugim kulturama. Ističe (vlastita) pogrešna shvaćanja i upozorava na njihove posljedice. | Uz čestu pomoć dovodi u vezu različite informacije o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika, preispituje (vlastita) pogrešna shvaćanja o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika. |
EJ SSŠ B.1.4. Prepoznaje i objašnjava utjecaj međukulturnih iskustava na oblikovanje vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. | Izdvaja vlastita inicijalna uvjerenja i stavove prema drugima. Navodi promjene vlastitih uvjerenja i stavova koje su uslijedile kao rezultat međukulturnih iskustava. | Uz čestu pomoć opisuje promjene vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.1.1. Prepoznaje i koristi se složenim kognitivnim strategijama učenja jezika. | Analizira i primjenjuje potrebne korake za uspješno rješavanje zadatka. Raščlanjuje nove izraze i strukture na poznate elemente radi razumijevanja i pravilne upotrebe. Koristi se jednojezičnim i/ili dvojezičnim rječnicima. | Uz čestu pomoć prepoznaje i koristi se složenim kognitivnim strategijama učenja jezika. |
EJ SSŠ C.1.2. Prepoznaje i koristi se složenim metakognitivnim strategijama učenja jezika. | Razmišlja o različitim zadatcima pokazujući jasno razumijevanje njihove svrhe. Prepoznaje moguće probleme i bira odgovarajuća rješenja. Prati napredak u učenju. | Uz čestu pomoć prepoznaje i koristi se složenim metakognitivnim strategijama učenja jezika. |
EJ SSŠ C.1.3. Prepoznaje i koristi se složenim društveno-afektivnim strategijama učenja jezika. | Usredotočuje se na ciljeve učenja, vlastita postignuća i resurse koji su mu na raspolaganju radi smanjenja stresa pri učenju. Razgovara s drugima o teškoćama u učenju. Razvija suradničko učenje radi uzajamne potpore i ohrabrenja. | Uz čestu pomoć prepoznaje i koristi se složenim društveno-afektivnim strategijama učenja jezika. |
EJ SSŠ C.1.4. Izabire i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja: tumači i vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Kreativno oblikuje različite vrste tekstova. | Uz čestu pomoć izabire i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja. |
EJ SSŠ C.1.5. Izabire i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja: tumači i vrednuje mišljenja, stavove i vrijednosti povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Pažljivo, aktivno i analitički čita i odlučuje koje od informacija, mišljenja, stavova i vrijednosti u tekstu prihvatiti. | Uz čestu pomoć izabire i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom se ostvaruju na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 2. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.2.1. Analizira duži prilagođen tekst pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje jednostavnih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije i implicitne poruke u tekstu opće tematike primjenjujući strategije slušanja i čitanja. Prepoznaje različite stilove uvjetovane komunikacijskom situacijom. | Uz čestu pomoć analizira tekst i glavnu poruku, neke ključne i specifične informacije, prepoznaje implicitne poruke. Uz čestu pomoć prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke i stilove u pisanome i govorenome jeziku. |
EJ SSŠ A.2.2. Govori srednji tekst koristeći se jezičnim strukturama srednje razine složenosti. | Planira tijek govora. Priprema i govori tekst. Izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i obrazlaže ih argumentima. Iznosi rezultat rada u skupini ili vlastitoga rada pred drugima. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira tijek govora, priprema i govori srednji tekst, povremeno točno koristi se jezičnim strukturama niže razine složenosti, izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i nastoji ih obrazložiti argumentima te uz čestu pomoć iznosi rezultat rada u skupini ili vlastitoga rada pred drugima. Uz čestu pomoć koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u kraćemu neplaniranom i dužemu planiranom razgovoru poznate tematike. | Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Pokazuje zanimanje za razgovor i uključuje se u tijek razgovora izborom prikladnih fraza. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć planira, priprema i sudjeluje u kraćemu neplaniranom i dužemu planiranom razgovoru poznate tematike te se povremeno koristi primjerenim jezičnim strukturama. Uz čestu pomoć pokreće, održava i završava razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ te se uključuje u razgovor djelomično ispravnim izborom nekih prikladnih fraza. Uz čestu pomoć koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. |
EJ SSŠ A.2.4. Piše strukturiran tekst srednje dužine koristeći jezične strukture srednje razine složenosti. | Individualno i/ili suradničkim radom planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Primjenjuje pravopisna pravila. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše djelomično strukturiran tekst s djelomično razrađenim idejama, koristi se primjerenim veznim sredstvima, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Uz čestu pomoć koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja tekst. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: moj svijet, odakle dolazim, zdrav život, različiti životni stilovi, obrazovanje – moji školski dani, svijet rada, moderna tehnologija, mediji, umjetnost, poduzetništvo, aktualne društvene teme, održivi razvoj, posebni dani i datumi, teme vezane uz sektor/zanimanje Tekstne vrste: životopis, e-mail, poruka, obavijest, blog, kratki izvještaj, molba, oglas, videouradak, bilješke, kratka priča, pjesma, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute te ostale vrste specifične za jezik struke PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: provjeravanje razumijevanja, izražavanje/obrazlaganje mišljenja, opisivanje nada i planova, dati/prihvatiti/odbiti prijedlog, pitati za savjet, primjereno reagirati u razgovoru, iskazati interes/slaganje/neslaganje, postići dogovor, izraziti preference, iznijeti prigovor, izraziti uljudni zahtjev/zamolbu, prepričati, izraziti vjerojatnost, strukturirati svoj govor. Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, a ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnog razvoja i iskustvu učenika te proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Odgojno-obrazovni ishod posredovanje može se ostvariti usporedno s ostvarivanjem ostalih odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.2.1. Istražuje kulture zemalja ciljnoga jezika i drugih kultura. | Otkriva kulture zemalja ciljnoga jezika i drugih kultura tijekom sati književnosti, filmske umjetnosti i sl. u izvanškolskome okružju. | Uz čestu pomoć istražuje kulture zemalja ciljnoga jezika i drugih kultura u različitim kontekstima. |
EJ SSŠ B.2.2. Primjenjuje raznolike društveno-jezične funkcije jezika i konvencije uljudnoga ponašanja u različitim kontekstima. | Primjenjuje konvencije uljudnoga ponašanja u privatnoj i javnoj sferi, u fizičkome i digitalnome okružju, neovisno o kontekstu. Iskazuje različite društveno-jezične funkcije pomoću jezičnih struktura srednje razine složenosti. | Uz čestu pomoć primjenjuje konvencije uljudnoga ponašanja u privatnoj i javnoj sferi te različite društvene funkcije jezika u različitim kontekstima. |
EJ SSŠ B.2.3. Predviđa moguće posljedice utjecaja predrasuda i stereotipa u različitim kontekstima. | Osmišljava analogije i metafore pomoću kojih opisuje opasnost od tumačenja drugih kultura kroz prizmu vlastite kulture. Objašnjava opasnost od stjecanja pogrešne i/ili nepotpune slike o narodu i/ili kulturi zbog generalizacija, stereotipa i predrasuda. | Uz čestu pomoć raspravlja o opasnosti od tumačenja drugih kultura kroz prizmu vlastite kulture te opisuje moguće posljedice generalizacija, stereotipa i predrasuda u različitim kontekstima. |
EJ SSŠ B.2.4. Raspravlja o utjecaju međukulturnih iskustava na oblikovanje vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. | Koristi se osobnim iskustvom kao polazišnom točkom za izvođenje zaključaka o utjecaju međukulturnih iskustava na oblikovanje uvjerenja i stavova. Argumentira svoje mišljenje i potkrepljuje ga primjerima. | Uz čestu pomoć objašnjava vlastita uvjerenja i stavove proizišle iz međukulturnih iskustava. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.2.1. Povezuje i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. | Upotrebljava razne tehnike naglašavanja radi razumijevanja teksta. Izdvaja i zapisuje glavne poruke, ključne i specifične informacije i implicitne poruke. Piše bilješke. Koristi se jezičnim i drugim vrstama natuknica radi rekonstruiranja značenja slušanih i čitanih tekstova. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.2. Povezuje i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. | Istražuje različite pristupe učenju i rješavanju zadataka i upotrebljava ih radi unaprjeđenja učenja. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.3. Povezuje i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. | Stvara pozitivan stav pozitivnim izjavama tijekom rada na zadatku. Upravlja vlastitim emocionalnim stanjem i primjenjuje tehnike opuštanja radi uspješnijeg učenja. Planira i upravlja radom u skupini na projektima unutar redovnoga učenja i poučavanja. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.4. Povezuje i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja: propituje i vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Pokazuje interes za povezivanjem širokoga raspona povezanih, ali i različitih područja/tema. Pokazuje prilagodljivost u otkrivanju novih značenja i odnosa među pojmovima i idejama. | Uz čestu pomoć povezuje i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja. |
EJ SSŠ C.2.5. Povezuje i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja: propituje i vrednuje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija povezanih s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Definira i pojašnjava problem procjenjujući koliko su iznesene činjenice ili mišljenja i stavovi koherentni, uzročno-posljedično povezani i jesu li zaključci logički utemeljeni. | Uz čestu pomoć povezuje i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom se ostvaruju na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 3. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.3.1. Analizira jednostavan izvoran i/ ili duži prilagođen tekst pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje složenijih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije i implicitne poruke u tekstu opće tematike. Razlikuje bitnu od nebitne informacije. Primjenjuje strategije slušanja i čitanja. | Uz čestu pomoć analizira glavnu poruku, neke ključne i specifične informacije i neke implicitne poruke te povremeno razlikuje bitne od nebitnih informacija. Uz čestu pomoć primjenjuje više strategija slušanja i čitanja i prepoznaje složenije leksičke strukture svojstvene jeziku struke. |
EJ SSŠ A.3.2. Govori tekst srednje dužine koristeći se jezičnim strukturama srednje i/ili više razine složenosti i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. | Planira tijek govora i izlaganja, priprema i govori tekst koristeći se složenim jezičnim strukturama i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira i priprema tijek govora i izlaganja, govori tekst povremeno se koristeći jezičnim strukturama više razine složenosti i prilagođava stil govora komunikacijskoj situaciji. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja govor. |
EJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u dužemu neplaniranom i dugome planiranom razgovoru poznate tematike. | Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Pokazuje zanimanje za razgovor i koristi se osnovnim frazama da dobije na vremenu prije nego što odgovori na pitanje. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć koristi se primjerenim jezičnim strukturama potrebnim za sudjelovanje u dužemu neplaniranom i dugome planiranom razgovoru poznate tematike, pokreće, održava i završava razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ te se koristi osnovnim frazama da dobije na vremenu prije nego što odgovori na pitanje. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. |
EJ SSŠ A.3.4. Piše strukturiran tekst srednje dužine koristeći se jezičnim strukture srednje i /ili više razine složenosti i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. | Planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i složenim jezičnim strukturama. Primjenjuje pravopisna pravila i odgovarajući stil pisanja. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše strukturiran tekst s djelomično razrađenim idejama, povremeno se točno koristi primjerenim veznim sredstva, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama više razine složenosti, povremeno se koristi odgovarajućim stilom pisanja. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja tekst. |
EJ SSŠ A.3.5. Posreduje složenije koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje složenijih neprevodivih općih i jednostavnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih složenijih općih i/ili jednostavnih stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje složenije opće i jednostavne stručne koncepte te složenije opće i jednostavne tekstove povezane s poznatim temama. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje, različiti životni stilovi, odnosi i komunikacija, svijet rada, moderna tehnologija, mediji, poduzetništvo, aktualne društvene teme, održivi razvoj, oglašavanje, posebni dani i datumi. Tekstne vrste: životopis, e-mail, poruka, obavijest, blog, kratki izvještaj, molba, oglas, videouradak, bilješke, kratka priča, pjesma, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute te ostale vrste specifične za jezik struke PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: provjeravanje razumijevanja, izražavanje/obrazlaganje mišljenja, opisivanje nada i planova, dati/prihvatiti/odbiti prijedlog, pitati za savjet, primjereno reagirati u razgovoru, iskazati interes/slaganje/neslaganje, postići dogovor, izraziti preference, iznijeti prigovor, izraziti uljudni zahtjev/zamolbu, prepričati, izraziti vjerojatnost, strukturirati svoj govor Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, a ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnog razvoja i iskustvu učenika te proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.3.1. Integrira različite kulturne elemente i stvara cjelovitu sliku vlastite kulture i drugih kultura. | Objašnjava složenost vlastite kulture i drugih kultura analizirajući njihove sastavne dijelove. Poopćava vlastite ideje o svojoj kulturi i drugim kulturama i objašnjava ih integrirajući različite kulturne elemente. | Uz čestu pomoć integrira elemente iz različitih područja u cjelovitu sliku vlastite kulture te objašnjava sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama. |
EJ SSŠ B.3.2. Izražava se primjereno kontekstu i svrsi komunikacije. | Primjenjuje prikladne komunikacijske obrasce u skladu s društveno-jezičnim funkcijama u različitim kontekstima. Upotrebljava odgovarajuće neverbalne znakove. | Uz čestu pomoć koristi se prikladnim komunikacijskim obrascima u različitim kontekstima te se u nekim slučajevima koristi odgovarajućim neverbalnim znakovima. |
EJ SSŠ B.3.3. Analizira utjecaj empatije na vlastita razmišljanja i postupke te prilagođava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda o vlastitoj kulturi i stranim kulturama. | Preispituje vlastite vrijednosti i stavove prema drugima i drugačijima. Prilagođava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda vlastitim potrebama u različitim kontekstima. | Uz čestu pomoć procjenjuje vlastite vrijednosti i stavove prema drugima te prilagođava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. |
EJ SSŠ B.3.4. Interpretira međukulturno iskustvo iz više različitih gledišta te preispituje pretpostavke dobrih međukulturnih odnosa i potencijalno problematične situacije u međukulturnim susretima. | Uvažava različita kulturna gledišta i primjenjuje ih pri izvođenju zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. Tumači pojave drugih kultura bez donošenja vrijednosnih prosudbi. Analizira uzroke međukulturnih nesporazuma. Analizira (ne)uspješne međukulturne odnose i definira njihove zajedničke karakteristike. | Uz čestu pomoć objašnjava različita kulturna gledišta i pojave drugih kultura bez donošenja vrijednosnih prosudbi te raspravlja o uzrocima međukulturnih nesporazuma i opisuje karakteristike zajedničke neuspješnim međukulturnim odnosima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.3.1. Analizira i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. | Uspoređuje leksičke i strukturne elemente ciljnoga jezika s materinskim jezikom i utvrđuje sličnosti i razlike. Uvježbava ciljni jezik u prirodnome/stvarnome okružju čitajući izvorne tekstove. Koristi se različitim vrstama rječnika. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.2. Analizira i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. | Okušava se u nepoznatim zadatcima i pristupima učenju. Svjesno pronalazi i stvara prilike za upotrebu i vježbanje jezika u stvarnim komunikacijskim situacijama. Razvija kriterije za procjenu vlastitoga znanja. Bilježi napredak i interpretira podatke o vlastitome učenju. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.3. Analizira i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. | Nastavlja razvijati suradničko učenje. Radi u timu uz preuzimanje odgovornosti za ostvarenje zajedničkih ciljeva i donošenje odluka. Ispituje vlastitu ulogu i odnos prema drugima te s njima razgovara o vlastitim osjećajima kao i o osjećajima drugih. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.4. Upotrebljava i prilagođava različite tehnike kreativnoga izražavanja: kritički vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Razvija i upotrebljava spontano i slobodno asociranje i izmišljanje stvaralačkom fantazijom. Koristi se metodom pokušaja i pogrešaka u stvaranju novih sadržaja i ideja. | Uz čestu pomoć prilagođava i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja. |
EJ SSŠ C.3.5. Prilagođava i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja: kritički vrednuje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija i donošenju odluka povezanih s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Provodi kratko istraživanje: primjenjuje osnovne tehnike istraživanja, obrađuje podatke i interpretira rezultate. Sažima razne vrste jednostavnijih tekstova. | Uz čestu pomoć prilagođava i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja. |
EJ SSŠ C.3.6. Procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. | U fizičkome i/ili digitalnome okružju objavljuje tekstove/kratke projekte. | Uz čestu pomoć procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 1. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.1.1. Analizira jednostavan prilagođen ili izvoran tekst srednje dužine pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje jednostavnih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije. Prepoznaje implicitne poruke u tekstu. Razlikuje bitnu od nebitne informacije. Primjenjuje strategije za slušanje i čitanje. Razumije govornika kad govori polako u najzastupljenijim varijantama standardnoga jezika. Uspoređuje utjecaj intonacije na poruku koju govornik želi prenijeti. Prepoznaje i razlikuje razgovorni stil od formalnijih stilova. | Uz čestu pomoć analizira tekst i glavnu poruku te pronalazi i analizira neke ključne i specifične informacije. Prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke i neke implicitne poruke te povremeno razlikuje bitne od nebitnih informacija. Uz čestu pomoć prepoznaje utjecaj intonacije i razumije izvornog govornika kad govori polako u najzastupljenijim varijantama standardnoga jezika te primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje. |
EJ SSŠ A.1.3. Govori kraći i/ili srednje dugi tekst koristeći se jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti. | Planira tijek govora. Priprema i govori tekst. Izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i potkrepljuje ih odgovarajućim dokazima i primjerima. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira tijek govora, priprema i govori kraći i/ili srednje dugi tekst, koristi se jezičnim strukturama niže i/ili srednje razine složenosti, izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i nastoji ih potkrijepiti primjerima. Uz čestu pomoć koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke i ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.1.4. Sudjeluje u dužemu planiranom i jednostavnome neplaniranom razgovoru. | Planira i priprema razgovor. Sudjeluje u razgovoru. Upotrebljava primjerene jezične strukture za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć planira i priprema duži razgovor i sudjeluje u jednostavnome neplaniranom razgovoru koristeći se nekim primjerenim jezičnim strukturama; pokreće, održava i završava razgovor te povremeno preuzima pravo na riječ i upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. |
EJ SSŠ A.1.5. Piše strukturiran tekst srednje dužine koristeći se jezičnim strukturama srednje razine složenosti. | Planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Primjenjuje pravopisna pravila. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše djelomično strukturiran tekst srednje dužine s djelomično razrađenim idejama koristeći se nekim odgovarajućim veznim sredstvima, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Uz čestu pomoć koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć ispravlja svoj tekst. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: način življenja (svakodnevne aktivnosti, školski dani, međuljudski odnosi, stanovanje, zdravlje, prehrana, putovanja), posebni dani i datumi, aktualne društvene teme, umjetnost/kultura, priroda/ekologija, rekreacija i zabava, tehnologija i mediji, teme vezane uz sektor/zanimanje PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: provjeravanje razumijevanja, izražavanje mišljenja, ideja i stavova, izražavanje (ne)slaganja, opisivanje nada i planova Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Gramatičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih vještina u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Kod učenika se potiče višejezičnost, odnosno svrsishodna uporaba drugih jezika i dijalekata. Odgojno-obrazovni ishod posredovanje ostvaruje se usporedno s ostvarivanjem ostalih odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.1.1. Raspravlja o informacijama o zemljama ciljnoga jezika i drugim kulturama. | Proširuje raspon informacija o drugim kulturama. Utvrđuje i analizira sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama. Prosuđuje primjerenost zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. | Uz čestu pomoć obrazlaže sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama te tumači zaključke o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. |
EJ SSŠ B.1.2. Prilagođava zadane komunikacijske obrasce u različitim, unaprijed određenim kontekstima. | Mijenja naučene komunikacijske obrasce za izražavanje različitih društvenih funkcija jezika. Prilagođava obrasce vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. | Uz čestu pomoć i u nekim slučajevima primjenjuje naučene komunikacijske obrasce. |
EJ SSŠ B.1.3. Preispituje i procjenjuje stereotipe i predrasude na svim razinama i u svim oblicima te predlaže strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. | Provjerava točnost informacija o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika i drugim kulturama. Ističe (vlastita) pogrešna shvaćanja i upozorava na njihove posljedice. Izabire strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda primjerene kontekstu. | Uz čestu pomoć dovodi u vezu različite informacije o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika, preispituje (vlastita) pogrešna shvaćanja o narodu i/ili kulturama zemalja ciljnoga jezika te se koristi strategijama za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. |
EJ SSŠ B.1.4. Prepoznaje i objašnjava utjecaj međukulturnih iskustava na oblikovanje vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. | Izdvaja vlastita inicijalna uvjerenja i stavove prema drugima. Navodi promjene vlastitih uvjerenja i stavova koje su uslijedile kao rezultat međukulturnih iskustava. | Uz čestu pomoć opisuje promjene vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.1.1. Prepoznaje i koristi se složenim kognitivnim strategijama učenja jezika. | Analizira i primjenjuje potrebne korake za uspješno rješavanje zadatka. Raščlanjuje nove izraze i strukture na poznate elemente radi razumijevanja i pravilne upotrebe. Koristi se jednojezičnim i/ili dvojezičnim rječnicima. | Uz čestu pomoć prepoznaje složene kognitivne strategije učenja jezika i uz čestu pomoć koristi se njima. |
EJ SSŠ C.1.2. Prepoznaje i koristi se složenim metakognitivnim strategijama učenja jezika. | Razmišlja o različitim zadatcima pokazujući jasno razumijevanje njihove svrhe. Prepoznaje moguće probleme i bira odgovarajuća rješenja. Prati napredak u učenju. | Uz čestu pomoć prepoznaje složene metakognitivne strategije učenja jezika i uz čestu pomoć koristi se njima. |
EJ SSŠ C.1.3. Prepoznaje i koristi se složenim društveno-afektivnim strategijama učenja jezika. | Usredotočuje se na ciljeve učenja, vlastita postignuća i resurse koji su mu na raspolaganju radi smanjenja stresa pri učenju. Razgovara s drugima o teškoćama u učenju. Razvija suradničko učenje radi uzajamne potpore i ohrabrenja. | Uz čestu pomoć prepoznaje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika i uz čestu pomoć koristi se njima. |
EJ SSŠ C.1.4. Izabire različite tehnike kreativnoga izražavanja i koristi se njima: tumači i vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Kreativno oblikuje različite vrste tekstova. | Uz čestu pomoć izabire različite tehnike kreativnoga izražavanja i uz čestu pomoć koristi se njima. |
EJ SSŠ C.1.5. Izabire različite vještine kritičkoga mišljenja i koristi se njima pri tumačenju i vrednovanju mišljenja, stavova i vrijednosti povezanih s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Pažljivo, aktivno i analitički čita i odlučuje koje od informacija, mišljenja, stavova i vrijednosti u tekstu prihvatiti. Izlaže ih s argumentacijom. | Uz čestu pomoć izabire različite vještine kritičkoga mišljenja i uz čestu pomoć koristi se njima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 2. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.2.1. Analizira jednostavan izvoran i duži prilagođen tekst pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje složenijih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije i implicitne poruke u tekstu primjenjujući strategije slušanja i čitanja. Procjenjuje utjecaj intonacije na poruku koju govornik želi prenijeti u različitim kontekstima. Prepoznaje različite stilove uvjetovane komunikacijskom situacijom. Razlikuje upotrebu odgovarajućega jezičnog registra u formalnim i neformalnim situacijama. | Uz čestu pomoć analizira tekst i glavnu poruku, neke ključne i specifične informacije, prepoznaje implicitne poruke i složenije leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Uz čestu pomoć prepoznaje utjecaj intonacije i prepoznaje stilove u pisanome i govorenome jeziku. Uz čestu pomoć razlikuje upotrebu odgovarajućega jezičnog registra. |
EJ SSŠ A.2.3. Govori tekst srednje dužine koristeći se jezičnim strukturama srednje razine složenosti. | Planira tijek govora. Priprema i govori tekst. Izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i obrazlaže ih argumentima. Iznosi rezultat rada u skupini ili vlastitoga rada pred drugima. Koristi se srednje složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira tijek govora, priprema i govori tekst srednje dužine, povremeno se točno koristi jezičnim strukturama srednje razine složenosti, izražava vlastito mišljenje, ideje i stavove i nastoji ih obrazložiti argumentima te uz čestu pomoć iznosi rezultat rada u skupini ili vlastitoga rada pred drugima. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.2.4. Sudjeluje u kraćemu neplaniranom i dužemu planiranom razgovoru. | Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Pokazuje zanimanje za razgovor i uključuje se u tijek razgovora izborom prikladnih fraza. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć planira, priprema i sudjeluje u kraćemu neplaniranom i dužemu planiranom razgovoru te se povremeno koristi primjerenim jezičnim strukturama. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke, pokreće, održava i završava razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ te se uključuje u razgovor djelomično ispravnim izborom nekih prikladnih fraza. |
EJ SSŠ A.2.5. Piše strukturiran tekst srednje dužine koristeći se jezičnim strukturama srednje razine složenosti. | Individualno i/ili suradničkim radom planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst u odlomke. Koristi se primjerenim kohezivnim sredstvima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Primjenjuje pravopisna pravila. Koristi se srednje složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše djelomično strukturiran tekst s djelomično razrađenim idejama, koristi se primjerenim kohezivnim sredstvima, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama srednje razine složenosti. Uz čestu pomoć koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć uređuje tekst. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: način življenja (svakodnevne aktivnosti, školski dani/obrazovanje, međuljudski odnosi, stanovanje, zdravlje, prehrana, putovanja), posebni dani i datumi, aktualne društvene teme, umjetnost/kultura, priroda/ekologija, rekreacija i zabava, tehnologija i mediji, teme vezane uz sektor/zanimanje. PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: prepričavanje, izražavanje vjerojatnosti, razvijanje argumentacije, potkrepljivanje mišljenja dokazima Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Gramatičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih vještina u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Kod učenika se potiče višejezičnost, odnosno svrsishodna uporaba drugih jezika i dijalekata. Odgojno-obrazovni ishod posredovanje ostvaruje se usporedno s ostvarivanjem ostalih odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.2.1. Istražuje kulture zemalja ciljnoga jezika i druge kulture te preispituje pretpostavke dobrih međukulturnih odnosa i potencijalno problematične situacije u međukulturnim susretima. | Otkriva kulture zemalja ciljnoga jezika i druge kulture tijekom sati književnosti, filmske umjetnosti i sl. u izvanškolskome okružju. Analizira (ne)uspješne međukulturne odnose i definira njihove zajedničke karakteristike. | Uz čestu pomoć istražuje kulture zemalja ciljnoga jezika i druge kulture u različitim kontekstima te opisuje karakteristike zajedničke neuspješnim međukulturnim odnosima. |
EJ SSŠ B.2.2. Primjenjuje raznolike društveno-jezične funkcije jezika i konvencije uljudnoga ponašanja u različitim kontekstima. | Primjenjuje konvencije uljudnoga ponašanja u privatnoj i javnoj sferi, u fizičkome i digitalnome okružju, neovisno o kontekstu. Iskazuje različite društveno-jezične funkcije pomoću jezičnih struktura srednje razine složenosti. | Uz čestu pomoć primjenjuje konvencije uljudnoga ponašanja u privatnoj i javnoj sferi te različite društvene funkcije jezika u različitim kontekstima. |
EJ SSŠ B.2.3. Predviđa moguće posljedice utjecaja stereotipa i predrasuda u različitim kontekstima. | Osmišljava analogije i metafore pomoću kojih opisuje opasnost od tumačenja drugih kultura kroz prizmu vlastite. Objašnjava opasnost od stjecanja pogrešne i/ili nepotpune slike o narodu i/ili kulturi zbog generalizacija, stereotipa i predrasuda. | Uz čestu pomoć raspravlja o opasnosti od tumačenja drugih kultura kroz prizmu vlastite te opisuje moguće posljedice generalizacija, stereotipa i predrasuda u različitim kontekstima. |
EJ SSŠ B.2.4. Raspravlja o utjecaju međukulturnih iskustava na oblikovanje vlastitih uvjerenja i stavova prema drugima. | Koristi se osobnim iskustvom kao polazišnom točkom za izvođenje zaključaka o utjecaju međukulturnih iskustava na oblikovanje uvjerenja i stavova. Argumentira svoje mišljenje i potkrepljuje ga primjerima. | Uz čestu pomoć objašnjava vlastita uvjerenja i stavove proizišle iz međukulturnih iskustava. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.2.1. Povezuje i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. | Koristi se raznim tehnikama naglašavanja radi razumijevanja teksta. Izdvaja i zapisuje glavne poruke, ključne i specifične informacije i implicitne poruke. Piše bilješke. Koristi se jezičnim i drugim vrstama natuknica radi rekonstruiranja značenja slušanih i čitanih tekstova. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.2. Povezuje i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. | Istražuje različite pristupe učenju i rješavanju zadataka i koristi se njima radi unaprjeđenja učenja. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.3. Povezuje i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. | Stvara pozitivan stav pozitivnim izjavama tijekom rada na zadatku. Upravlja vlastitim emocionalnim stanjem i primjenjuje tehnike opuštanja radi uspješnijega učenja. Planira i upravlja radom u skupini na projektima unutar redovnoga učenja i poučavanja. | Uz čestu pomoć povezuje i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.2.4. Povezuje i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja: propituje i vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Pokazuje interes za povezivanjem širokoga raspona povezanih, ali i različitih područja/tema. Pokazuje prilagodljivost u otkrivanju novih značenja i odnosa među pojmovima i idejama. | Uz čestu pomoć povezuje i koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja. |
EJ SSŠ C.2.5. Povezuje i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja: propituje i vrednuje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija povezanih s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Definira i pojašnjava problem procjenjujući koliko su iznesene činjenice ili mišljenja i stavovi koherentni, uzročno-posljedično povezani i jesu li zaključci logički utemeljeni. | Uz čestu pomoć povezuje i koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 3. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.3.1. Analizira duži izvoran ili prilagođen tekst pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje složenih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije i implicitne poruke u tekstu. Razlikuje bitnu od nebitne informacije. Primjenjuje strategije slušanja i čitanja. | Uz čestu pomoć analizira glavnu poruku, neke ključne i specifične informacije i neke implicitne poruke te povremeno razlikuje bitne od nebitnih informacija. Prepoznaje složene leksičke strukture svojstvene jeziku struke i primjenjuje više strategija slušanja i čitanja. |
EJ SSŠ A.3.2. Govori srednji do dugi tekst koristeći se složenim jezičnim strukturama više razine složenosti i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. | Planira tijek govora i izlaganja, priprema i govori tekst koristeći se složenim jezičnim strukturama i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. Upotrebljava složene leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj govor. | Uz čestu pomoć planira i priprema tijek govora i izlaganja, govori tekst, povremeno se koristi jezičnim strukturama više razine složenosti i prilagođava stil govora komunikacijskoj situaciji. Uz čestu pomoć upotrebljava složene leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Uz čestu pomoć ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u dužemu neplaniranom i dugome planiranom razgovoru. | Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ. Pokazuje zanimanje za razgovor i koristi se osnovnim frazama da dobije na vremenu prije nego što odgovori na pitanje. Koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć koristi se primjerenim jezičnim strukturama, pokreće, održava i završava duži neplanirani i dugi planirani razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ te se koristi osnovnim frazama da dobije na vremenu prije nego što odgovori na pitanje. Uz čestu pomoć koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. |
EJ SSŠ A.3.4. Piše duži strukturiran tekst koristeći se jezičnim strukturama više razine složenosti i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. | Planira strukturu i sadržaj. Organizira dug tekst u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i jezičnim strukturama više razine složenosti. Primjenjuje pravopisna pravila i odgovarajući stil pisanja. Koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše strukturiran duži tekst s djelomično razrađenim idejama, povremeno se točno koristi primjerenim veznim sredstvima, pravopisnim pravilima i jezičnim strukturama više razine složenosti, povremeno se koristeći odgovarajućim stilom pisanja. Uz čestu se pomoć koristi leksičkim strukturama više razine složenosti svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć uređuje tekst. |
EJ SSŠ A.3.5. Posreduje složene koncepte i složene stručne tekstove te posreduje u neformalnim komunikacijskim situacijama. | Objašnjava značenje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. Djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. | Uz čestu pomoć posreduje složene opće i stručne koncepte te složene opće i stručne tekstove povezane s poznatim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: međuljudski odnosi, zdrav život, putovanja i turizam, različiti životni stilovi, znanost i tehnologija, volontiranje, aktivizam, potrošačko društvo, marketing i oglašavanje, aktualne društvene teme, posebni dani i datumi, teme vezane uz sektor/zanimanje PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: izražavanje hipotetskih situacija, davanje savjeta i preporuka, uspoređivanje sličnosti i razlika, sudjelovanje u razgovoru i održavanje razgovora, davanje argumentiranog mišljenja Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Gramatičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih vještina u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Kod učenika se potiče višejezičnost, odnosno svrsishodna uporaba drugih jezika i dijalekata. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.3.1. Integrira različite kulturne elemente i stvara cjelovitu sliku vlastite i drugih kultura. | Objašnjava složenost vlastite i drugih kultura analizirajući njihove sastavne dijelove. Poopćava vlastite ideje o svojoj kulturi i drugim kulturama i objašnjava ih integrirajući različite kulturne elemente. | Uz čestu pomoć integrira elemente iz različitih područja u cjelovitu sliku vlastite kulture te objašnjava sličnosti i različitosti među vlastitom kulturom i drugim kulturama. |
EJ SSŠ B.3.2. Izražava se primjereno kontekstu i svrsi komunikacije. | Primjenjuje prikladne komunikacijske obrasce u skladu s društveno-jezičnim funkcijama u različitim kontekstima. Upotrebljava odgovarajuće neverbalne znakove. | Uz čestu pomoć primjenjuje prikladne komunikacijske obrasce u različitim kontekstima te se u nekim slučajevima koristi odgovarajućim neverbalnim znakovima. |
EJ SSŠ B.3.3. Analizira utjecaj empatije na vlastita razmišljanja i postupke te osmišljava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda o vlastitoj i drugim kulturama. | Preispituje vlastite vrijednosti i stavove prema drugima i drugačijima. Prilagođava postojeće i kreira nove strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. | Uz čestu pomoć procjenjuje vlastite vrijednosti i stavove prema drugima te prilagođava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. |
EJ SSŠ B.3.4. Interpretira međukulturno iskustvo iz više različitih gledišta te predlaže rješenja potencijalno problematičnih situacija u međukulturnim kontaktima i (p)održava uspješne odnose. | Uvažava različita kulturna gledišta i primjenjuje ih pri izvođenju zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. Tumači pojave drugih kultura bez donošenja vrijednosnih prosudbi. Usmjeren je na (p)održavanje dobrih međukulturnih odnosa. | Uz čestu pomoć objašnjava različita kulturna gledišta i pojave drugih kultura bez donošenja vrijednosnih prosudbi, raspravlja o uzrocima međukulturnih nesporazuma te stajalištima i iskustvima u stvarnim situacijama uvažavajući različite kulturne identitete. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.3.1. Analizira i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. | Uspoređuje leksičke i strukturne elemente ciljnoga jezika s materinskim jezikom i utvrđuje sličnosti i razlike. Koristi se rječnicima. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene kognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.2. Analizira i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. | Razvija kriterije za procjenu vlastitoga znanja. Bilježi napredak i interpretira podatke o vlastitome učenju. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene metakognitivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.3. Analizira i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. | Nastavlja razvijati suradničko učenje. Radi u skupini uz preuzimanje odgovornosti za ostvarenje zajedničkih ciljeva i donošenje odluka. Ispituje vlastitu ulogu i odnos prema drugima te s njima razgovara o vlastitim kao i osjećajima drugih. | Uz čestu pomoć analizira i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije učenja jezika. |
EJ SSŠ C.3.4. Koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja i prilagođava ih: kritički vrednuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Razvija i upotrebljava spontano i slobodno asociranje i izmišljanje kroz stvaralačku fantaziju. | Uz čestu pomoć koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja i prilagođava ih. |
EJ SSŠ C.3.5. Koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja i prilagođava ih: kritički vrednuje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija i donošenju odluka povezanih s osobnim iskustvima i općim/stručnim sadržajima. | Provodi kratko istraživanje: obrađuje podatke i interpretira rezultate. Sažima razne vrste tekstova. | Uz čestu pomoć koristi se različitim vještinama kritičkoga mišljenja i prilagođava ih. |
EJ SSŠ C.3.6. Procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora, primjenjuje pravila za citiranje izvora te izvodi prezentacije složenih sadržaja. | Izvodi prezentacije složenih sadržaja prema smjernicama. | Uz čestu pomoć procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora, primjenjuje pravila za citiranje te priprema i izvodi prezentacije složenih sadržaja prema smjernicama. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Engleski jezik, 4. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ A.4.1. Procjenjuje duži izvoran ili prilagođen tekst pri slušanju i čitanju. | Pokazuje razumijevanje teksta opće tematike. Pokazuje razumijevanje vrlo složenih leksičkih struktura svojstvenih jeziku struke. Kritički procjenjuje glavnu poruku, ključne i specifične informacije i implicitne poruke u tekstu. Predviđa sadržaj na temelju ustroja teksta i procjenjuje kako struktura teksta i njegove karakteristike utječu na čitatelja i služe namjeni teksta. | Uz čestu pomoć kritički procjenjuje glavnu poruku, neke ključne i specifične informacije i neke implicitne poruke u izvornome ili prilagođenome tekstu, predviđa sadržaj na temelju ustroja teksta te procjenjuje kako struktura teksta i neke njegove karakteristike utječu na čitatelja i služe namjeni teksta. Uz čestu pomoć prepoznaje vrlo složene leksičke strukture svojstvene jeziku struke. |
EJ SSŠ A.4.2. Govori dug tekst koristeći se složenim jezičnim strukturama. | Planira tijek govora i izlaganja. Priprema i govori tekst koristeći se složenim jezičnim strukturama i stilom primjerenim komunikacijskoj situaciji. Koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć govori dug tekst, planira tijek govora i izlaganja, priprema i govori tekst povremeno se koristeći nekim složenim jezičnim strukturama i prilagođava stil komunikacijskoj situaciji. Uz čestu pomoć koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć ispravlja svoj govor. |
EJ SSŠ A.4.3. Sudjeluje u dugome razgovoru. | Koristi se primjerenim jezičnim strukturama za pokretanje, održavanje i završavanje razgovora te za preuzimanje prava na riječ u dugome neplaniranom razgovoru. Koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uz čestu pomoć sudjeluje u dugome razgovoru, povremeno se koristi primjerenim jezičnim strukturama, pokreće, održava i završava razgovor, povremeno preuzima pravo na riječ. Uz čestu pomoć koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. |
EJ SSŠ A.4.4. Piše tekst složene jezične strukture različitih dužina, stilova i namjena. | Planira strukturu i sadržaj. Organizira tekst različitih dužina u odlomke. Koristi se primjerenim veznim sredstvima i složenim jezičnim strukturama. Primjenjuje pravopisna pravila i odgovarajuća stilistička sredstva kako bi postigao odgovarajući efekt. Koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uređuje, tj. ispravlja svoj tekst. | Uz čestu pomoć piše djelomično strukturiran tekst različitih dužina, koristi se nekim veznim sredstvima, pravopisnim pravilima, složenim jezičnim strukturama i nekim stilističkim sredstvima te razvija ideje i teze koje povremeno podupire ponekim dokazima, primjerima i citatima. Uz čestu pomoć koristi se složenim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Uz čestu pomoć ispravlja svoj tekst. |
EJ SSŠ A.4.5. Posreduje složene koncepte i složene stručne tekstove te posreduje u formalnim komunikacijskim situacijama. | Objašnjava značenje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova o različitim temama. Djeluje kao posrednik u formalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. | Uz čestu pomoć posreduje složene opće i stručne koncepte te složene opće i stručne tekstove o različitim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: zdrav život, različiti životni stilovi, svijet rada, znanost i tehnologija, politika, gospodarstvo, poduzetništvo, globalizacija, aktualne društvene teme, održivi razvoj, posebni dani i datumi, teme vezane uz sektor/zanimanje PREPORUČENI JEZIČNI SADRŽAJI Funkcije: izražavanje apstraktnih ideja, davanje savjeta i preporuka, uspoređivanje sličnosti i razlika, sudjelovanje u razgovoru i održavanje razgovora, davanje argumentiranog mišljenja Leksičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Gramatičke strukture biraju se primjereno razvojnoj dobi učenika i proizlaze iz preporučenih funkcija. Ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodni razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih vještina u komunikacijskome kontekstu. Novi sadržaji uvode se na temelju poznatih jezičnih sadržaja uz kognitivni pristup jeziku, prilagođeno razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Kod učenika se potiče višejezičnost, odnosno svrsishodna uporaba drugih jezika i dijalekata. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ B.4.1. Raspravlja o složenim elementima važnima pripadnicima drugih kultura i argumentira važnost višejezičnosti. | Iznosi argumentirane stavove o kulturnim elementima važnima pripadnicima drugih kultura. Objašnjava međuovisnost različitih elemenata koji definiraju kulturu i njihovu promjenjivost. | Uz čestu pomoć analizira vlastite stavove o kulturnim elementima važnima pripadnicima drugih kultura te povezuje različite elemente koji definiraju kulturu i objašnjava njihovu promjenjivost. |
EJ SSŠ B.4.2. Uvažava sve kulturne specifičnosti različitih govornika i primjenjuje ih u međukulturnoj interakciji te komunicira s različitim skupinama govornika na način koji dovodi do uzajamnoga zadovoljstva sugovornika. | Primjenjuje prikladne komunikacijske obrasce i odgovarajuće neverbalne znakove. Ponaša se u skladu s kulturnim normama u različitim kontekstima. Uvažava sve kulturne posebnosti i različitosti prisutne u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i u međukulturnim susretima primjenjuje konvencije povezane s njima. Primjenjuje prikladne komunikacijske obrasce u skladu sa situacijom i sugovornicima. | Uz čestu pomoć primjenjuje neverbalne znakove u različitim međukulturnim situacijama i analizira kulturne norme u različitim kontekstima te primjenjuje konvencije povezane s kulturnim posebnostima i različitostima prisutne u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji te prikladne komunikacijske obrasce u poznatim kontekstima. |
EJ SSŠ B.4.3. Primjenjuje vlastite strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma, otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda te prilagođava i zbog empatije mijenja vlastita razmišljanja i postupke kako bi se održavali uspješni odnosi i sprječavale problematične situacije u međukulturnim kontaktima. | Koristi se vlastitim strategijama za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda. Preuzima odgovornost za uspjeh međukulturnoga iskustva. Uočava i ispravlja pogreške u tumačenju drugih kultura. | Uz čestu pomoć objašnjava strategije za izbjegavanje i/ili prevladavanje nesporazuma i otkrivanje i razgradnju stereotipa i predrasuda, objašnjava moguća rješenja problema u međukulturnim kontaktima te ispravlja pogreške u tumačenju drugih kultura. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
EJ SSŠ C.4.1. Sintetizira složene kognitivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. | Primjenjuje znanje riječi, pojmova i struktura različitih jezika radi razumijevanja i upotrebe ciljnoga jezika. Piše sažetak dužeg odlomka/teksta. | Uz čestu pomoć sintetizira složene kognitivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. |
EJ SSŠ C.4.2. Sintetizira složene metakognitivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. | Preuzima odgovornost za planiranje, praćenje i vrednovanje vlastitoga iskustva učenja. Nadovezuje se na prethodna znanja pri učenju. Planira, postavlja ciljeve i organizira učenje. | Uz čestu pomoć sintetizira složene metakognitivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. |
EJ SSŠ C.4.3. Sintetizira složene društveno-afektivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. | Planira i upravlja radom u skupini na projektima i/ili terenskoj nastavi. Procjenjuje učinkovitost usvojenih strategija i njihovu primjenjivost u daljnjem razvoju vlastite osobnosti i odnosa prema drugima. | Uz čestu pomoć sintetizira složene društveno-afektivne strategije učenja jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. |
EJ SSŠ C.4.4. Koristi se različitim tehnikama kreativnoga izražavanja: kritički prosuđuje postojeće i osmišljava nove ideje povezane s osobnim iskustvima i suvremenim temama. | Primjenjuje tehniku učinkovitoga sukobljavanja mišljenja. Koristi se lateralnim mišljenjem. Kreira maštovite tekstove. Razvija osjećaj za estetski doživljaj. | Uz čestu pomoć koristi se širokim spektrom tehnika kreativnoga izražavanja. |
EJ SSŠ C.4.5. Koristi se širokim spektrom vještina kritičkoga mišljenja: argumentirano dokazuje i prosuđuje mišljenja, stavove i vrijednosti primjenjujući ih u rješavanju problemskih situacija i donošenju odluka povezanih s osobnim iskustvima i suvremenim temama. | Postavlja konzistentne, valjane i razumne pretpostavke. Donosi promišljene, logične i obranjive zaključke. Predviđa moguće posljedice i rješenja te ih vrednuje i donosi odluke. | Uz čestu pomoć koristi se širokim spektrom vještina kritičkoga mišljenja. |
EJ SSŠ C.4.6. Kritički vrednuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora te izvodi duže prezentacije složenih sadržaja. | Koristi se različitim vrstama digitalnih i drugih medija. Kritički interpretira i vrednuje informacije radi njihove objektivne upotrebe, razmjene i prezentiranja. | Uz čestu pomoć kritički vrednuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora te priprema i izvodi duže prezentacije složenih sadržaja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
E. POVEZANOST S ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA,
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA I OSTALIM PREDMETIMA
Zajednički cilj svih predmeta unutar jezično-komunikacijskoga područja jest usklađeno poticanje i razvijanje svjesne upotrebe jezika kao temelja za stjecanje i prijenos znanja, vještina, stavova i vrijednosti te razvoj vještina apstraktnoga i kritičkoga mišljenja koji tvore osnovu uspješnoga obrazovanja.
Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda kurikula nastavnoga predmeta Engleski jezik, uz jezično-komunikacijsku, omogućeno je razvijanje i drugih temeljnih kompetencija.
Engleski je jezik, uz ostale strane jezike, zbog svoje predmetne posebnosti, tj. činjenice da je jezik istodobno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja, ovisno o razredu, povezan sa svim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama te gotovo svim nastavnim predmetima, općim i stručnim.
Zbog prirode sadržaja učenja i poučavanja koji, između ostalog, uključuju jezične sadržaje, opći jezik i jezik struke, različite aspekte ljudskoga postojanja, kulturno nasljeđe i kulturu življenja te povijest i umjetnost, povezanost se prvenstveno ostvaruje s jezično-komunikacijskim, društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Povezanost se ostvaruje i s drugim odgojno-obrazovnim područjima: prirodoslovnim, tehničkim i informatičkim, matematičkim te tjelesnim i zdravstvenim, ovisno o njihovoj zastupljenosti u pojedinome razredu.
Odgojno-obrazovni ishodi engleskoga jezika izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima pojedinih međupredmetnih tema (Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije) dok se druge međupredmetne teme realiziraju izborom sadržaja na engleskome jeziku.
Na razini nastavnih predmeta Engleski jezik je sadržajno i metodološki blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Integriranim učenjem jezika i sadržaja stvara se veza sa svim nastavnim predmetima s posebnim naglaskom na strukovne predmete čime se učenju jezika dodaje element svrhovitosti (CLIL). Ovakav način rada usklađuje se sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima.
Važnost engleskoga kao jezika globalne komunikacije čini ga neizostavnim dijelom različitih projektnih zadataka, interdisciplinarnih i transdisciplinarnih programa te učenikova samostalnoga rada i cjeloživotnoga učenja.
F. UČENJE I POUČAVANJE
Iskustva učenja i poučavanja
U učenju i poučavanju engleskoga jezika poučavanje je usmjereno na učenika i njegov proces učenja. Sukladno tomu načelu, uz ostvarivanje postavljenih odgojno-obrazovnih ishoda i realizaciju predmetno specifičnih zadanih ciljeva, raznolikost iskustava učenja pridonosi cjelovitomu razvoju učenika, a posebno razvoju učenikove samostalnosti i kompetencija za cjeloživotno učenje. Učenje stranih jezika nije samo kratkoročni cilj koji se postiže unutar formalnog obrazovanja. Ono postavlja temelje za cjeloživotno učenje, omogućavajući učenicima da kontinuirano usavršavaju svoje jezične i komunikacijske vještine što je ključno za njihov profesionalni i osobni razvoj u dinamičnom globaliziranom svijetu.
Raznolika iskustva učenja proizlaze iz organizacije odgojno-obrazovnoga procesa. Kako bi učenici ovladali jezikom, primjenjuju se različite aktivnosti učenja kao što su projektna nastava, učenje usmjereno na rješavanje problema, učenje u izvanškolskome okružju, istraživačko učenje i slično, s naglaskom na suradničko i iskustveno učenje. Takvi su oblici rada usmjereni ovladavanju vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu, tj. povezivanju znanja iz različitih domena u smislene cjeline i razvoju sposobnosti primjene naučenoga u različitim problemskim situacijama.
Cilj i svrha svih aktivnosti u procesu učenja i poučavanja engleskoga jezika jasni su i razumljivi svim učenicima. Te su aktivnosti usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda iz svih triju domena koji čine zaokruženu cjelinu unutar pojedine godine učenja engleskoga jezika. Pred svakog se učenika postavljaju primjereno visoka, pozitivna očekivanja koja uvažavaju individualne razlike, potiču autonomiju i odgovornost za vlastito učenje te su jasno definirana i usklađena s razvojnim mogućnostima učenika. Postavljena očekivanja potiču učenika na stalnu uključenost u proces učenja i na ostvarivanje trajnoga napretka i dobrobiti za cjeloviti osobni i socijalni razvoj.
Budući da su pozitivne emocije i pozitivni stavovi o engleskome jeziku i kulturi, kao i osobni interesi i motivacija za učenje, od iznimne važnosti u učenju i razvoju pozitivnih uvjerenja o vlastitoj uspješnosti u ovladavanju engleskim jezikom, učenika se usmjerava k razumijevanju uloge engleskoga jezika u svijetu te opće potrebe za razvojem osobne višejezičnosti i višekulturnosti.
Primjenom pristupa učenju koji omogućuju povezivanje učenja s prethodnim znanjima i vještinama te s osobnim životom, učenika se, uvažavajući njegove interese i potrebe povezane s nastavkom obrazovanja i izabranim profesionalnim putom, priprema za cjeloživotno učenje kako bi mogao odgovarati na izazove modernog društva i tržišta rada. Sposobnost komuniciranja na više jezika znatno povećava konkurentnost učenika na tržištu rada, omogućavajući im da se prilagode raznolikim poslovnim okruženjima. Potiču se procesi kreativnoga izražavanja i kritičkoga mišljenja, a iskustva učenja usložnjavaju se primjereno razvojnoj dobi učenika. Sve složenije strategije i pristupi učenju potiču kod učenika razvoj vještina upravljanja vlastitim učenjem i donošenjem odluka. Učenici koji uče strane jezike bolje razumiju složenost komunikacije i postaju otvoreniji za međukulturni dijalog što ih osnažuje u postizanju uspjeha u raznolikim, dinamičnim i međunarodnim poslovnim okruženjima te im osigurava široki spektar mogućnosti za cjeloživotni napredak.
Za postizanje veće integracije engleskog jezika u praktične strukovne aktivnosti preporučuje se uska suradnja između nastavnika engleskog jezika i nastavnika strukovnih predmeta. Iz toga se razloga preporučuje kurikul općeobrazovnog predmeta Engleski jezik nadopuniti skupovima ishoda učenja iz modula Engleski jezik struke, uvažavajući razine ostvarenosti ishoda općeobrazovnog kurikula.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Uloga nastavnika
Autonomija nastavnika, koju čini skup profesionalnih sloboda, podrazumijeva promišljanje vlastitoga rada, samostalno donošenje odluka vezanih uz implementaciju kurikula, izbor metoda poučavanja, vlastiti izbor materijala za poučavanje i kontinuirani profesionalni razvoj. Profesionalnost nastavnika uz jezičnu i metodičku stručnost, kompetencije i osobnost, uključuje i kvalitetnu komunikaciju s dionicima odgojno-obrazovnoga procesa, odgovornost prema učeniku, školi i cjelokupnoj zajednici radi određivanja i postizanja ciljeva u procesu učenja i poučavanja engleskoga jezika.
Nastavnik izabire strategije poučavanja kako bi se što učinkovitije ostvarili odgojno-obrazovni ishodi određeni kurikulom. One su važan čimbenik suvremenoga učenja i poučavanja usmjerenoga na učenika u kojoj nastavnik i učenici imaju podjednako aktivnu ulogu.
Osnovne strategije kojima nastavnik poučava engleski jezik te upravlja učenjem su:
– izravno poučavanje (uz manji stupanj sudjelovanja učenika)
– poučavanje vođeno otkrivanjem i razgovorom (neizravno, istraživačko ili iskustveno poučavanje) čiji je temelj suradničko i interaktivno učenje
– samostalno učenje pomoću povratnih informacija nastavnika.
Strategije poučavanja ostvaruju se upotrebom modela poučavanja koji se razlikuju od tradicionalnih u kojima je nastavnik predstavljao prenositelja znanja. U suvremenome učenju i poučavanju nastavnik:
– usmjerava učenje stavljajući naglasak na zajedničko sudjelovanje učenika i nastavnika u procesu učenja
– mentor je i osobnim primjerom pokazuje učenicima kako pristupiti informacijama i tumačiti ih
– odgovara na pitanja i daje povratnu informaciju o napretku učenja razvijajući pritom učenikovu samostalnost
– cjeloživotni je učenik koji stječe i stvara nova znanja zajedno sa svojim učenicima.
Nastavnik planira, kombinira i izmjenjuje znanstveno utemeljene strategije poučavanja primjerene učenikovim razvojnim mogućnostima i potrebama kako bi se ostvarili odgojno-obrazovni ishodi. Nastavnik se koristi strategijama poučavanja koje potiču učenike na razmišljanje o vlastitome učenju, o tome što trebaju znati i moći, na povezivanje s usvojenim znanjima i vještinama (vertikalno usklađivanje) i na primjenjivanje novostečenih znanja i vještina u drugim predmetima i područjima (horizontalno usklađivanje).
Kako bi svakom učeniku pružio mogućnost dosizanja visokih razina postignuća, nastavnik stvara uvjete koji potiču proces učenja, prepoznaje osobne predispozicije svakoga učenika, njegove prednosti i slabosti te diferencira svoje poučavanje birajući metode i aktivnosti koje učeniku najbolje odgovaraju i koje dovode do učinkovitoga usvajanja djelatnosti slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i jezičnoga posredovanja u učenju i poučavanju engleskoga jezika.
S promjenama u procesu učenja i poučavanja mijenjaju se i pristupi vrednovanju. Nastavnik ne vrednuje samo ono što poučava, nego i prati način na koji učenici uče imajući u vidu da inovativni pristup poučavanju zahtijeva inovativne pristupe vrednovanju.
Materijali i izvori
Nastavnik izabire, izrađuje i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se nastavni predmet Engleski jezik povezuje sa sadržajima drugih područja i predmeta i potiče multidisciplinarnost.
Osim odobrenih udžbenika i pomoćnih nastavnih sredstava, nastavnik se koristi prilagođenim i izvornim materijalima uključujući digitalne, interaktivne i multimedijske sadržaje. Prilikom odabira i izrade nastavnih materijala koji se odnose na jezik struke nužna je suradnja s nastavnicima strukovnih predmeta. Učenici su aktivni sudionici procesa izbora materijala čime se potiče njihova samostalnost i odgovornost za učenje. Nastavni materijali učenicima su smisleni i razumljivi, potiču na istraživanje i propitivanje znanja, pretpostavki, ideja i ponašanja čime pozitivno utječu na razvoj kritičkoga i kreativnoga mišljenja.
Nastavnik potiče učenike na izradu vlastitih sadržaja i njihovo dijeljenje s drugim dionicima odgojno-obrazovnog procesa u školskome i izvanškolskome okružju, uz pretpostavku osiguranja zaštite identiteta učenika.
Okružje za učenje
Učenje i poučavanje odvijaju se u sigurnome i poticajnome okružju u kojemu se štiti fizičko i psihičko zdravlje učenika i nastavnika, omogućuje razvoj učenikova osobnoga identiteta te njeguje kultura zajedništva i međusobnoga poštovanja. Učenik usvaja znanja i razvija vještine, komunicira i surađuje, prati svoje nastavnike te daje i prima povratne informacije koristeći ih za učinkovitije ovladavanje jezikom. U takvom okružju razvija se humanost, prihvaćaju različitosti, prepoznaje važnost pozitivnih emocija i motivacije za učenje te se potiče kritičko mišljenje, istraživanje i kreativnost.
Nastavnik nastoji školsko okružje učiniti poticajnim, povezati ga sa svijetom izvan škole i omogućiti učenicima učenje u stvarnim životnim situacijama, u obitelji, lokalnoj i široj zajednici, primjerice uključivanjem kulturnih posebnosti, aktualnih tema u zemlji i svijetu, organiziranjem izvanučioničke nastave, ugošćivanjem govornika engleskoga jezika i digitalnim povezivanjem s drugim učenicima diljem Europe i svijeta. Digitalno je okružje posebno važno jer, osim obrazovnih sadržaja, pruža mogućnost za međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima engleskoga jezika.
Nastavnik njeguje učenikovo samopouzdanje i održava njegovu motivaciju za učenjem engleskoga jezika stvarajući uvjete za slobodnu i smislenu komunikaciju pri čemu se pogreške smatraju prilikama za učenje i sastavnim dijelom ovladavanja stranim jezikom. Tijek i dinamika aktivnosti prilagođavaju se individualnim razlikama među učenicima, odnosno njihovu prethodnome znanju, sposobnostima, strategijama učenja, interesima, uvjerenjima o vlastitoj uspješnosti u učenju, socijalnome i kulturnome podrijetlu. Uz izmjenu različitih izvora i aktivnosti učenicima se postavljaju izazovi te im se omogućuje ostvarivanje uspjeha i, uz razvoj samopouzdanja u upotrebi jezika, ovladavanje sve složenijim procesima mišljenja i učenja. Prepoznaje se i potiče uloženi trud, a učenikov se napredak prati i vrednuje usporedbom njegove trenutne i prethodnih razina ovladanosti jezikom. Na taj se način izgrađuje učenikovo samopoštovanje i pozitivna slika o sebi kao pojedincu i kao međukulturno kompetentnome govorniku engleskoga jezika.
Uvažavajući društvenu prirodu učenja, nastavnik stvara uvjete za suradničko učenje usmjereno na konkretan cilj i razvoj samosvijesti, uz fleksibilnu organizaciju rada koja, uz suradništvo, integrira individualizam i kompetitivnost. Suradništvo je vidljivo i u odnosu učenik – nastavnik: pojedine se odluke, poput izbora materijala i aktivnosti u skladu s potrebama, željama i interesima učenika te pravila ponašanja u školskome i izvanškolskome okružju, donose zajednički.
Određeno vrijeme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda
Autonomija nastavnika podrazumijeva samostalno donošenje odluka vezanih uz implementaciju kurikula što, između ostalog, znači da nastavnik samostalno određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda. Pritom je potrebno uzeti u obzir činjenicu da put kojim će učenici proći kako bi se pojedini ishodi ostvarili ovisi o velikom broju različitih čimbenika: predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, broju učenika u razrednom odjelu i dr. Navedeni čimbenici stvaraju specifične kontekste zbog kojih nije moguće propisati isti pristup za sve kontekste u kojima se poučava engleski jezik.
Grupiranje učenika
S obzirom na to da je prirodan način usvajanja jezika njegova upotreba i stalna komunikacija, jedan je od objektivnih preduvjeta za ostvarivanje komunikacijskoga pristupa i učinkovito učenje i poučavanje engleskoga jezika rad s manjim brojem učenika u skupini. Preporučuje se grupiranje učenika u obrazovne skupine, ne veće od 15 učenika, unutar jednoga razreda na temelju rezultata dijagnostičkoga mjerenja koje se provodi svake godine uz neophodno omogućivanje horizontalne prohodnosti. Takvo se grupiranje preporučuje u srednjim strukovnim školama vodeći računa o tome da se mješovitim razrednim odjeljenjima omogući podjela prema zanimanjima kako bi se osiguralo adekvatno ovladavanje jezikom struke. Grupiranje učenika regulira se kurikulom ustanove.
Slika 3: Grupiranje učenika
G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U sklopu kurikula nastavnoga predmeta Engleski jezik opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U Engleskome jeziku vrednuju se znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vrednuju se ishodi koji se odnose na znanja o vlastitoj i drugim kulturama te na vještine međukulturnog ophođenja i njihova se ostvarenost ocjenjuje posredno kroz vrednovanje ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom na isti se način, posredno kroz vrednovanje ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija, ocjenjuje ishod koji se odnosi na vještinu primjene medijske pismenosti. Ostvarenost ostalih ishoda iz druge i treće domene prati se i formativno vrednuje u rubriku bilježaka.
Elementi vrednovanja su jezične djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Učenička izvedba procjenjuje se temeljem kriterija koji se izrađuju u skladu s unaprijed određenim znanjima o jeziku i vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu koje se ispituju i koje su jasno opisane za svaku razinu postignuća. Jezični sadržaji sastavni su dio četiriju djelatnosti. Ovladanost jezičnim sadržajima ocjenjuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima ostvarenosti ishoda za djelatnosti unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Jezično posredovanje ocjenjuje se ovisno o vrsti teksta koji učenik proizvodi (govoreni ili pisani) i evidentira se u sklopu elementa vrednovanja koji se odnosi na odgovarajuću djelatnost: govorenje ili pisanje.
Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim aspektom te su zbog toga kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnome izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje nastavnikovo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja koji ne dovodi do ocjena. Usmjereno je na poticanje refleksije o učenju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite formalne i neformalne metode te raznolike formate poput postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista provjere, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja itd.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika, a odvija se sustavnom samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem kako bi se učenika poticalo na samostalnost i samoreguliranje učenja, tj. na razvoj svijesti o vlastitome učenju. U ovom procesu vrednovanja koriste se portfolio, autobiografija međukulturnih susreta, dnevnik učenja, rubrike za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje i slično. Učenici su uključeni u izradu kriterija za vrednovanje i samovrednovanje što doprinosi njihovu razumijevanju razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina i stavova potrebnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Kao ni vrednovanje za učenje, niti ovaj proces ne dovodi do ocjena, već kvalitativnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenoga prvenstveno je sumativno, a može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom Engleskoga jezika tijekom ili na kraju školske godine, kao i ukazivanje na vidove komunikacijske kompetencije koji zahtijevaju poboljšanje. Ostvarenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se s obzirom na definirane razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Nastavnik pri vrednovanju za svaki element ocjenjivanja prema tim razinama razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina potreban za određenu ocjenu. Koriste se usmene i pisane provjere znanja, portfolio, učenički projekti, rasprave, debate, eseji, simulacije itd., a ocjena se temelji na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba različitih znanja, vještina i sposobnosti. Pritom se vodi računa o definiranim kriterijima vrednovanja, o izboru valjanih i pouzdanih metoda te sigurnosti i transparentnosti procesa – svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje ispita, način i kriteriji bodovanja i rezultati unaprijed su definirani i jasni nastavniku, učeniku i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim domenama daje se povratna informacija o razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Pri određivanju zaključne ocjene nastavnik uzima u obzir ostvarenost ishoda provjerenu različitim metodama vrednovanja u više vremenskih točaka. Zaključna ocjena proizlazi neposredno iz razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i posredno iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Kao i u višim razredima osnovne škole, veća se težina daje ostvarenosti ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Ostvarenost ishoda iz dviju domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji se odnose na znanja i vještine (znanja o vlastitoj i drugim kulturama, vještina međukulturnog ophođenja te medijska pismenost) ulazi u završnu ocjenu. Tijekom učenja i poučavanja engleskoga jezika potrebno je poticati i pratiti i ostvarenost ishoda iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji ne ulaze u završnu ocjenu. Ostvarenost tih ishoda formativno se prati, a njihov razvoj opisuje se u opisnom praćenju. Kao numerički pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena se izriče brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA FRANCUSKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA FRANCUSKI JEZIK
Svrha učenja i poučavanja francuskoga jezika
Osnovna je svrha nastavnoga predmeta Francuski jezik učenike pripremiti za samostalno stjecanje znanja i za razvijanje vještina potrebnih za učinkovitu i kontekstu primjerenu komunikaciju na francuskome jeziku u različitim životnim situacijama. Učeći francuski jezik učenik usvaja znanja i razvija vještine i stavove koji mu omogućuju bolje razumijevanje svoje i frankofonske kulture, poštovanje različitosti te osvješćivanje vlastitoga kulturnog i nacionalnoga identiteta. Suvremeno poučavanje i učenje francuskoga jezika učenika potiče na cjelovitost i povezanost iskustva učenja primjenjivim u svijetu rada i u procesu daljnjeg učenja, razvoj samostalnosti, aktivno uključivanje u sam proces učenja, upoznavanje frankofonske kulture što ga motivira na cjeloživotni razvoj vlastitoga frankofonskog identiteta. Konačno, poučavanje i učenje francuskoga jezika učeniku osigurava lakšu i uspješniju integraciju u društveni, gospodarski i kulturni život Republike Hrvatske, kao i u zajednicu više od 200 milijuna govornika francuskoga jezika, razvija njegovu višejezičnost i višekulturnost, olakšava učenje drugih romanskih jezika te omogućuje konkurentnost na međunarodnome tržištu rada.
Poučavanjem i učenjem francuskoga jezika stječu se kompetencije potrebne za određene kvalifikacije temeljene na potrebama svijeta rada, na relevantnim nacionalnim strategijama razvoja gospodarstva, na mogućnostima nastavka obrazovanja, a i vrijednosti koje promiču znanje, identitet, poštovanje drugih te poduzetnost i odgovornost. Znanje francuskoga jezika učeniku omogućuje bolje razumijevanje i kritičko promišljanje sebe i vlastitoga okruženja. Upoznajući frankofonsku kulturu učenik osvješćuje i učvršćuje svoj nacionalni identitet i izgrađuje njegovu frankofonsku sastavnicu te se ostvaruje kao osoba otvorena novim iskustvima i spoznajama. U procesu poučavanja i učenja francuskoga jezika učenik upoznaje način života u frankofonskim zemljama, promišlja o njihovoj svakodnevici te uči poštovati i cijeniti druge. Uporaba francuskog jezika povoljno utječe na učenikovu sliku o sebi, utječe na donošenje odgovornih i neovisnih odluka te stvara preduvjet za nastavak obrazovanja i profesionalno usmjerenje. Mogućnosti veće osobne mobilnosti i sigurne orijentacije u globaliziranome svijetu izravno i pozitivno potiču razvitak budućega aktivnog člana demokratskoga i pluralističkoga društva. Aktivnim sudjelovanjem u procesu poučavanja i učenja učenik uz čitalačku pismenost razvija poduzetnost i odgovornost što mu omogućuje konstruktivno, kreativno i inovativno razvijanje osobnih potencijala.
Načela učenja i poučavanja francuskoga jezika
Suvremeno poučavanje i učenje francuskoga jezika karakterizira otvorenost i prilagodljivost, a temelji se na uporabi pristupa primjerenih cjelovitomu razvoju učenika. Poticajno iskustvo učenja francuskoga jezika ostvaruje se povezivanjem znanja i vještina, uporabom različitih oblika aktivnoga učenja usmjerenoga na učenika te usklađivanjem načina i sadržaja poučavanja s učenikovim interesima i potrebama. Takav pristup nastavi francuskoga jezika učeniku osigurava uspješan prelazak iz jednoga razreda u drugi te upućuje na vrijednost naučenoga i njegovu važnost za cjeloživotni osobni rast i razvoj.
Mjesto nastavnoga predmeta Francuski jezik u cjelokupnome kurikulu
Francuski jezik, koji pripada jezično-komunikacijskomu području kurikula, uči se kao strani jezik. Poučava se u svim razredima i vrstama odgoja i obrazovanja kao obvezan, izborni ili fakultativni predmet.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Ciljevi su poučavanja i učenja francuskoga jezika sljedeći:
– stjecanje jezičnih znanja koja će učeniku omogućiti uporabu francuskoga jezika na jezično prihvatljiv način
– osposobljavanje za samostalnu, aktivnu, svrsishodnu i učinkovitu komunikaciju s govornicima francuskoga jezika u okviru struke ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za francuski jezik
– razvoj višejezičnosti, uzimajući u obzir suvremene okolnosti života u Europi i svijetu i povećanu potrebu za mobilnošću
– stjecanje znanja o društvenim odnosima i društveno-jezičnim pravilima koja će učeniku omogućiti uporabu francuskoga jezika na društveno prihvatljiv način
– stjecanje znanja o organiziranju, strukturiranju i prilagođavanju tekstova koja će učeniku omogućiti funkcionalno ostvarivanje usmene i pisane komunikacije u struci
– razvoj jezičnih djelatnosti: slušanja, čitanja, govorenja, pisanja i jezičnoga posredovanja
– stjecanje društveno-kulturnih znanja, razvijanje međukulturnih vještina i stavova te razvijanje svijesti o važnosti vlastite kulture i drugih kultura potrebnih za uspješno sudjelovanje u međukulturnim susretima s pripadnicima frankofonskih kultura
– razvoj višejezičnosti uzimajući u obzir suvremene okolnosti života u Europi i svijetu i povećanu potrebu za mobilnošću
– razvoj znanja, vještina i stavova koji će učenika osposobiti za samostalnost i cjeloživotno učenje francuskoga jezika pa tako time poboljšati njihovu konkurentnost na domaćemu i inozemnome tržištu rada
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOG KURIKULA
Tri su domene predmetnoga kurikula Francuskoga jezika: Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedene domene proizlaze iz konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe nastavnoga predmeta Francuski jezik. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti francuskoga jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjeta za cjeloživotni razvoj komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sve tri domene čine uravnoteženu strukturu cjelokupnoga predmetnog kurikula Francuskoga jezika i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar nastavnoga predmeta Francuski jezik (Slika 1.).
Slika 1. Grafički prikaz organizacije nastavnoga predmeta Francuski jezik u svim godinama učenja
Domena Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacija na francuskome jeziku podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet za takvu komunikaciju jest sposobnost razumijevanja te usmene i pisane razmjene informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima kao i korištenje jezika struke primjerenog jezičnoj razini učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi proizašli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na:
– stjecanju znanja o francuskome jeziku što podrazumijeva znanja o leksiku, gramatici, semantici, pragmatici, fonologiji, ortografiji, ortoepiji i društveno-jezičnim pravilima (pravila pristojnoga ponašanja, razlike u registru, dijalekti, pravila neverbalnoga komuniciranja) tipičnima za komunikaciju s frankofonima
– ovladavanju vještinama za uporabu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu u skladu s jezičnim znanjima što podrazumijeva vještinu slušanja i razumijevanja govorenih poruka, vještinu govorenja, vještinu čitanja, razumijevanja i pisanja tekstova, usmenog i pisanog međudjelovanja i vještinu jezičnoga posredovanja, odnosno jezične medijacije.
Kako se učenici od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskom jeziku, a opći jezik isprepleten je s jezikom struke, nužno je adekvatno poznavanje jezika struke, kako na materinskom, tako i na stranom jeziku, stoga je nužno da dio nastave stranoga jezika bude posvećen jeziku struke. Time će učenici ne samo razvijati postojeće znanje općeg jezika, već i ovladavati jezikom struke. Ishodi koji će se ostvarivati tijekom poučavanja trebaju biti u funkciji struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika nakon završetka osnovne škole te se preporučuje da se ostvaruju nadopunom kurikula strukovnim modulima Francuski jezik struke.
Jezično je posredovanje složena jezična djelatnost koja uključuje istovremeno ili naizmjenično jezično primanje i proizvodnju. U usmenome jezičnome posredovanju jedna osoba omogućuje međudjelovanje drugih osoba koje ne govore isti jezik. Pisano ili kombinirano jezično posredovanje podrazumijeva sažimanje ili prevođenje više pisanih ili govorenih tekstova u skladu s kulturološkim obilježjima zemlje ciljnoga jezika za potrebe druge osobe.
Razvojem komunikacijske kompetencije kao procesa izražavanja vlastitoga identiteta i razumijevanja identiteta sugovornika potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj svestrane stvaralačke osobnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije kod učenika se potiče razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenje jezika.
Domena Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnome i višekulturnome svijetu obvezuje obrazovne sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u kurikul predmeta Francuski jezik na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja kako bi se naglasila važnost razvoja učenikove svijesti o sebi kao pojedincu i društvenome biću zainteresiranome za upoznavanje različitosti i učenje o različitosti.
Međukulturnost podrazumijeva razumijevanje govornika i komuniciranje s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla.
Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ove domene učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:
– sposoban objektivno sagledati sličnosti i razlike među kulturama
– empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i poštovanje govornika francuskoga jezika i frankofonskih kultura
– sposoban izgraditi skladne međukulturne odnose na temelju učinkovite i kontekstu primjerene komunikacije s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla.
U konačnici, razvoj međukulturne kompetencije učeniku pomaže odbaciti predrasude, osnažuje ga u sprječavanju diskriminacije i u nenasilnome rješavanju sukoba te pridonosi razumijevanju, proširivanju i produbljivanju učenikova pogleda na svijet što mu omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u stvarnome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljavanje, kao i aktivno sudjelovanje na međunarodnom tržištu rada.
Domena Samostalnost u ovladavanju jezikom
Učenikovo preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje jezika ključ je uspješnoga ovladavanja komunikacijskom kompetencijom u francuskome jeziku i preduvjet za njezin cjeloživotni razvoj. Stoga se odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava učenikov afektivni i kognitivni razvoj te njegova uloga u procesu učenja jezika koja obuhvaća:
– sposobnost svjesne, fleksibilne i učinkovite primjene strategija učenja i uporabe jezika koje učeniku pomažu unaprijediti ovladavanje francuskim jezikom i
– razvoj medijske pismenosti te komunikacijskih i prezentacijskih vještina.
Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju te je ustrajan i pozitivan u učenju i radu što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. Samostalan učenik pronalazi, odabire, vrednuje i učinkovito se koristi informacijama iz različitih izvora i medija te stalno unaprjeđuje svoje komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja, učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
Odgojno-obrazovni ishodi svih triju domena nastavnoga predmeta Francuski jezik međusobno se prožimaju i dopunjuju te tako čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu kurikula.
Učenikovo napredovanje u ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda zamišljeno je spiralno uz pretpostavku da ishodi i razrade ishoda u višim razredima uključuju one iz nižih razreda.
Ishodi se iscrpnije razrađuju u stupcu razrada ishoda. Navedene razrade ishoda postupno se razvijaju i usložnjavaju od nižih k višim razredima. Predložena razrada ishoda nije iscrpna, već ih nastavnik nadopunjuje sukladno sposobnostima, potrebama i interesima svojih učenika.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar« koji služi kao okvir za procjenu usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda.
Ključni pojam za razumijevanje odgojno-obrazovnih ishoda u domeni Komunikacijska jezična kompetencija jest tekst. Tekst podrazumijeva sve proizvode jezične uporabe: govorne, pisane, vizualne ili multimodalne. Multimodalni tekstovi kombiniraju jezik s drugim sustavima komuniciranja kao što su tiskani ili digitalni tekst, vizualna pomagala te zvučna ili govorena riječ.
U kurikulu Francuskoga jezika broj riječi koji definira duljinu teksta razlikuje se u jezičnim djelatnostima primanja ili proizvodnje. U djelatnostima slušanja i čitanja vrlo kratki tekst broji između 60 i 80 riječi, kratki tekst između 80 i 160 riječi, srednje dug tekst između 160 i 200 riječi, a dugi tekst do 300 riječi. U djelatnosti pisanja vrlo kratki tekst broji između 40 i 60 riječi, kratki između 60 i 100 riječi, srednje dugi tekst između 100 i 150 riječi, a dugi tekst više od 150 riječi. U monologu kao obliku govorenja vrlo kratki tekst traje ½ – 1 min, kratki 1 – 2 min, srednje dugi 2 – 3 min, dugi od 3 do 5 minuta. U međudjelovanju kao obliku govorenja duljina teksta određena je trajanjem razgovora: vrlo kratki iznosi 1 – 1 ½ min, kratki 1½ – 2½ min, srednje dugi 2½ – 4 min te dugi od 4 do 8 minuta.
Složenost teksta ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima složenosti i učenikovu poznavanju teme teksta. Kvantitativni pokazatelji složenosti odnose se na obilježja riječi i rečenica poput duljine, učestalosti i složenosti, a kvalitativni pokazatelji na vrstu teksta (informativni, narativni, dijalog …), složenost izloženih ideja (razine značenja, razvidnost ideje …), stil autora (humor, ironija, metafora, koherentnost …) i način na koji je tekst strukturiran i prezentiran (font, grafički prikazi, struktura odjeljaka …). Budući da su učenikova prethodna znanja o temi treći čimbenik o kojemu ovisi složenost teksta, procjena složenosti u konačnici ovisi o osobnoj procjeni nastavnika.
Domenu Komunikacijska jezična kompetencija čine ishodi podijeljeni prema primajućim i proizvodnim jezičnim djelatnostima, a progresija odgojno-obrazovnih ishoda u toj domeni ostvaruje se povećavanjem kompleksnosti i dužine tekstova koje učenik razumije i proizvodi te porastom zahtjevnosti kognitivnih procesa obrade pri primanju i proizvodnji tekstova.
Domenu Međukulturna komunikacijska kompetencija čine ishodi u trima međusobno povezanim komponentama: znanja (kulturno specifična i općenita znanja o fenomenu kulture), vještine (interpretacija kulturno uvjetovanih sadržaja te interakcija u međukulturnim kontaktima) i stavovi (znatiželja, otvorenost, spremnost na prevladavanje stereotipa i predrasuda). Razrada ishoda temelji se na stupnju složenosti sadržaja i komunikacijskih situacija (od jednostavnih, poznatih do složenih, nepoznatih) te na očekivanoj razini postignuća. Aktivnosti povezane s pojedinim razradama ishoda mogu se prema potrebi provesti na materinskome jeziku, ovisno o jezičnoj razini učenika.
Domenu Samostalnost u ovladavanju jezikom čine ishodi podijeljeni u dva područja – strategije učenja i uporabe jezika te medijska pismenost i kritičko mišljenje. Napredak se ostvaruje rastom opsega i zahtjevnosti strategija koje učenik primjenjuje te prema složenosti medijskih sadržaja i raspona izvora informacija.
Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su i sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda iskazani na razini razreda. Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda uključuju preporučene teme, jezične funkcije i tekstne vrste, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje francuskoga jezika. Jezični sadržaji nisu propisani niti su iscrpni, već se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika, ovladanosti francuskim jezikom, interesima i potrebama učenika, vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Navedeni sadržaji u pojedinome razredu podrazumijevaju ovladanost na razini uporabe, no mogu se pojaviti prije na razini prepoznavanja. Svi jezični sadržaji ciklički se ponavljaju i nadograđuju po razredima (viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda).
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda predstavljaju temeljne smjernice za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda, a nalaze se nakon svakoga razreda.
U Tablici 1. nalaze se objašnjenja oznaka ishoda.
| FJ | Francuski jezik |
| SSŠ | Srednja strukovna škola |
| A. | Domena Komunikacijska jezična kompetencija |
| B. | Domena Međukulturna komunikacijska kompetencija |
| C. | Domena Samostalnost u ovladavanju jezikom |
| 1.1. | Oznaka razreda. Oznaka rednog broja ishoda. |
Tablica 1. Tumač oznaka odgojno-obrazovnih ishoda
Primjer 1.
SSŠ FJ B.2.3.
Srednja strukovna škola, Francuski jezik, domena Međukulturna komunikacijska kompetencija, drugi razred, treći ishod
Francuski jezik, 1. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.1.1. Učenik razumije srednje dugi i jednostavni govoreni tekst. | – pokazuje razumijevanje srednje dugoga i jednostavnoga audioteksta i audiovizualnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Uz ponavljanje djelomično razumije srednje dugi i jednostavni govoreni tekst. |
SSŠ FJ A.1.2. Učenik razumije dugi i jednostavni pisani tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i jednostavnoga pisanog ili multimodalnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije dugi i jednostavni pisani tekst. |
SSŠ FJ A.1.3. Učenik piše srednje dugi i jednostavni tekst. | – oblikuje i piše srednje dugi i jednostavni tekst opće tematike i tematike njegove struke – strukturira tekst u logičnu cjelinu – sudjeluje u pisanoj interakciji o poznatim temama primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše srednje dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.1.4. Učenik govori srednje dugi i jednostavni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara srednje dugi i jednostavni tekst opće tematike i tematike njegove struke – opisuje i prepričava priču na temelju vizualnoga ili multimodalnoga poticaja – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori srednje dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.1.5. Učenik sudjeluje u srednje dugome i jednostavnome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje srednje dugi i jednostavni razgovor opće tematike i tematike njegove struke – postavlja pitanja i odgovara na njih – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – aktivno sudjeluje u razgovoru o poznatoj tematici primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u srednje dugome i jednostavnome razgovoru. |
SSŠ FJ A.1.6. Učenik posreduje temeljne koncepte i vrlo jednostavne tekstove. | – objašnjava značenje temeljnih neprevodivih općih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više vrlo jednostavnih jasno strukturiranih općih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa | Uz povremenu pomoć posreduje temeljne opće koncepte te vrlo jednostavne opće tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: Teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: svijet i društvo u kojem živimo: zemlje frankofonskog govornog područja, životni stilovi i načini življenja (svakodnevica, stanovanje, gastronomija, tradicija i običaji, ekologija), umjetnost i kultura, aktualne društvene teme. Preporučeni jezični sadržaji: povezivanje ideja i događaja veznicima i veznim riječima, izricanje prihvaćanja i odbijanja, prilozi načina i složeniji prilozi mjesta i vremena, stupnjevanje pridjeva. Sadržaji usvojeni u osnovnoj školi proširuju se i produbljuju. Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Preporučene tekstne vrste: esej, izvještaj, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, pjesma, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, posebice strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na osnovnu školu. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.1.1. Učenik procjenjuje doprinos vlastite i frankofonskih kultura širim civilizacijskim vrijednostima. | – objašnjava važnost hrvatske i frankofonskih kultura – navodi primjere utjecaja hrvatske i frankofonskih kultura na svakodnevni život građana | Uz povremenu pomoć procjenjuje doprinos vlastite i frankofonskih kultura širim civilizacijskim vrijednostima. |
SSŠ FJ B.1.2. Učenik odabire prikladne obrasce ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. | – odabire obrasce ponašanja pri sudjelovanju u kratkim stvarnim ili simuliranim međukulturnim situacijama – primjereno se ophodi u kratkim razgovorima u različitim, simuliranim ili autentičnim susretima, osobito u onima koji se odnose na njegovu struku | Uz povremenu pomoć odabire dio prikladnih obrazaca ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.1.3. Učenik primjenjuje temeljne strategije za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma između pripadnika hrvatske i frankofonskih kultura. | – promatra i uočava različite situacije u kojima dolazi do nesporazuma – uspješno rješava jednostavne nesporazume | Djelomično samostalno primjenjuje dio temeljnih strategija za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma između pripadnika hrvatske i frankofonskih kultura. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.1.1. Učenik primjenjuje temeljne složene strategije za slušanje i čitanje. | – planira uporabu temeljnih složenih strategija za slušanje i čitanje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire odgovarajuće strategije za slušanje i čitanje | Uz povremenu pomoć primjenjuje temeljne složene strategije za slušanje i čitanje. |
SSŠ FJ C.1.2. Učenik primjenjuje temeljne složene strategije za pisanje i govorenje. | – planira uporabu temeljnih složenih strategija za pisanje i govorenje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire odgovarajuće strategije za pisanje i govorenje | Uz povremenu pomoć primjenjuje temeljne složene strategije za pisanje i govorenje. |
SSŠ FJ C.1.3. Učenik odabire različite vrste informacija prema vlastitim potrebama i interesima. | – istražuje i odabire različite vrste informacija u skladu s vlastitim potrebama i interesima – pronalazi različite vrste izvora informacija, posebice one vezane uz struku koje mu pomažu u učenju za određenu svrhu – koristi se različitim izvorima informacija kako bi unaprijedio svoju komunikacijsku kompetenciju | Uz povremenu pomoć odabire različite vrste izvora informacija prema vlastitim potrebama i interesima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja. Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 2. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.2.1. Učenik razumije srednje dugi i jednostavni govoreni izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje srednje dugoga i jednostavnoga audioteksta ili audiovizualnog teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije srednje dugi i jednostavni govoreni izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.2.2. Učenik razumije srednje dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje srednje dugoga i srednje složenoga izvornog pisanog ili multimodalnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije srednje dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.2.3. Učenik piše dugi i jednostavni tekst. | – oblikuje i piše dugi i jednostavni tekst o općim temama i temama njegove struke – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst – sudjeluje u pisanoj interakciji o nepoznatim temama primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.2.4. Učenik govori dugi i jednostavni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara dugi i jednostavni tekst o općim temama i temama njegove struke – opisuje svakodnevne teme i događaje iz osobnoga iskustva – iznosi planove za budućnost – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – koristi se intonacijom kako bi obogatio poruku | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.2.5. Učenik sudjeluje u dugome i jednostavnome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o općim temama i temama njegove struke – izražava svoje mišljenje i osjećaje – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – aktivno sudjeluje u razgovoru o nepoznatim temama i aktivnostima, primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u dugome i jednostavnome razgovoru. |
SSŠ FJ A.2.6. Učenik posreduje jednostavne koncepte i tekstove. | – objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih općih i temeljnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih jednostavnih općih i/ili vrlo jednostavnih stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i poznatim temama | Uz povremenu pomoć posreduje jednostavne opće i temeljne stručne koncepte te jednostavne opće i vrlo jednostavne stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: Svijet i društvo u kojem živimo: osjećaji, međuljudski odnosi i zajednice (obitelj, prijatelji, ljubav, rješavanje konflikata, oblici životnih zajednica, ravnopravnost spolova), izazovi 21. stoljeća, aktualne društvene teme Preporučeni jezični sadržaji: prepričavanje događaja i izražavanje odnosa u vremenu, izražavanje želje, mogućnosti i nesigurnosti Sadržaji usvojeni u prethodnim razredima proširuju se i produbljuju. Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Preporučene tekstne vrste: esej, izvještaj, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, pjesma, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, posebice strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.2.1. Učenik istražuje utjecaje hrvatske i frankofonskih kultura na razvoj društva i pojedinca. | – istražuje običaje i način života te sociokulturna obilježja hrvatskoga i frankofonskoga društva – istražuje utjecaj francuskoga jezika na hrvatski i druge jezike | Uz povremenu pomoć istražuje utjecaje hrvatske i frankofonskih kultura na razvoj društva i pojedinca. |
SSŠ FJ B.2.2. Učenik prepoznaje učinkovite interakcije u međukulturnim susretima. | – uočava različite međukulturne interakcije iz raznih izvora – prepoznaje načine na koje je moguće poboljšati interakciju između govornika francuskoga i drugih jezika, osobito one koji se odnose na njegovu struku | Uz stalnu pomoć prepoznaje minimum učinkovitih interakcija u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.2.3. Učenik iskazuje empatiju prema drukčijem u međukulturnim susretima. | – razumije potrebe drugih i načine iskazivanja suosjećanja – razvija razumijevanje za novo i drukčije – pokazuje razumijevanje za različite situacije u frankofonskom okruženju | Spontano iskazuje empatiju prema drukčijem u međukulturnim susretima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.2.1 Učenik primjenjuje složene strategije za slušanje i čitanje. | – planira uporabu složenih strategija za slušanje i čitanje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire složene strategije za slušanje i čitanje | Uz povremenu pomoć primjenjuje složene strategije za slušanje i čitanje. |
SSŠ FJ C.2.2. Učenik primjenjuje složene strategije za pisanje i govorenje. | – planira uporabu složenih strategija za pisanje i govorenje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire složene strategije za pisanje i govorenje | Uz povremenu pomoć primjenjuje složene strategije za pisanje i govorenje. |
SSŠ FJ C.2.3. Učenik tumači informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. | – prepoznaje svrhu teksta, ciljanu publiku i namjeru autora – razlikuje važne od manje važnih informacija u tekstu – razlikuje činjenice od mišljenja i stavova – traži unutarnje i izvanjske veze u tekstu | Uz povremenu pomoć tumači informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja. Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 3. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.3.1. Učenik razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje srednje dugoga i srednje složenoga audioteksta i audiovizualnog izvornog teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu – uočava utjecaj intonacije na poruku koju govornik želi prenijeti | Djelomično razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.3.2. Učenik razumije dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i srednje složenoga pisanog ili multimodalnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.3.3. Učenik piše srednje dugi i srednje složeni tekst. | – oblikuje i piše srednje dugi i srednje složeni tekst o općim temama i temama njegove struke – izražava svoje osobno mišljenje – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst – sudjeluje u pisanoj interakciji o nepoznatim temama primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše srednje dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.3.4. Učenik govori srednje dugi i srednje složeni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara srednje dugi i srednje složeni tekst o općim temama i temama njegove struke – usmeno obrazlaže svoja stajališta i prepričava događaje – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama te jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori srednje dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.3.5. Učenik sudjeluje u srednje dugome i srednje složenome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o općim temama i temama njegove struke – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama te jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – sudjeluje u neplaniranome razgovoru primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – snalazi se u govornoj interakciji s izvornim govornikom | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u srednje dugome i srednje složenome razgovoru. |
SSŠ FJ A.3.6. Učenik posreduje složenije koncepte i tekstove. | – objašnjava značenje složenijih neprevodivih općih i jednostavnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih složenijih općih i/ili jednostavnih stručnih tekstova povezanih s poznatim temama | Uz povremenu pomoć posreduje složenije opće i jednostavne stručne koncepte te složenije opće i jednostavne tekstove povezane s poznatim temama. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: Svijet i društvo kojem težimo: globalne promjene, tehnologija i mediji, zdravlje (sport, prehrana, ovisnosti), obrazovanje i znanost, aktualne društvene teme Preporučeni jezični sadržaji: izražavanje mišljenja i osjećaja, izražavanje želje, nužnosti, namjere, pretpostavke i mogućnosti, izražavanje potrebe Sadržaji usvojeni u prethodnim razredima proširuju se i produbljuju. Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Proširuju se i produbljuju sadržaji iz prethodnih razreda, a leksičke jedinice odabiru se vodeći računa o razvojnoj dobi učenika te mogućim korelacijama s drugim nastavnim predmetima, posebice strukovnim predmetima te međupredmetnim temama. Preporučene tekstne vrste: esej, izvještaj, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, pjesma, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, posebice strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.3.1. Učenik uspoređuje utjecaj frankofonskih kultura i hrvatske kulture na stavove ljudi i njihove životne vrijednosti. | – pronalazi sličnosti i razlike u običajima, načinu života, kulturama i supkulturama hrvatskoga i frankofonskoga društava – istražuje geografske, povijesne i demografske sličnosti i razlike između frankofonske i hrvatske kulture te njihov utjecaj na životne vrijednosti | Uz povremenu pomoć uspoređuje utjecaj frankofonskih kultura i hrvatske kulture na stavove ljudi i njihove životne vrijednosti. |
SSŠ FJ B.3.2. Učenik uspoređuje i primjenjuje različite vrste interakcija u međukulturnim susretima. | – istražuje, odabire i rabi učinkovite kulturno uvjetovane reakcije i ponašanja u raznim međukulturnim susretima, osobito u onima koji se odnose na njegovu struku – uspoređuje verbalne i neverbalne reakcije pripadnika frankofonskih i drugih kultura u međukulturnim susretima | Uz povremenu pomoć uspoređuje i primjenjuje dio različitih vrsta interakcija u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.3.3. Učenik pokazuje zanimanje za različite stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. | – uočava i istražuje kulturne različitosti te međuljudske odnose i interakcije u međukulturnom susretu – analizira stavove i uvjerenja govornika frankofonske i drugih kultura – stvara stav i motive za učenje o drugima i drukčijima te o vlastitoj kulturi | Spontano pokazuje zanimanje za različite stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.3.1. Učenik kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju razumijevanje tekstova. | – organizira i stvara vlastiti repertoar strategija koje čine opće strategije za učenje, strategije za učenje jezika i strategije za slušanje i čitanje – ovisno o potrebi i vrsti zadatka planira uporabu svih strategija koje poznaje te odabire i primjenjuje one najučinkovitije | Uz povremenu pomoć kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju razumijevanje tekstova. |
SSŠ FJ C.3.2. Učenik kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju proizvodnju tekstova. | – organizira i stvara vlastiti repertoar strategija koje čine opće strategije za učenje, strategije za učenje jezika i strategije za pisanje i govorenje – ovisno o potrebi i vrsti zadatka planira uporabu svih strategija koje poznaje te odabire i primjenjuje one najučinkovitije | Uz povremenu pomoć kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju proizvodnju tekstova. |
SSŠ FJ C.3.3. Učenik uspoređuje informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. | – uspoređuje i analizira kvalitetu sličnih sadržaja iz različitih medija na ciljnome jeziku, posebice one vezane uz struku – istražuje i objašnjava ključne razlike među sličnim informacijama iz različitih medija – uspoređuje i procjenjuje kvalitetu informacija u tradicionalnim i modernim medijima | Uz povremenu pomoć uspoređuje informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja | ||
Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 1. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.1.1. Učenik razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni tekst. | – pokazuje razumijevanje srednje dugoga i srednje složenog audioteksta i audiovizualnoga teksta nepoznate tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu – uočava utjecaj intonacije na poruku | Djelomično razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni tekst. |
SSŠ FJ A.1.2. Učenik razumije dugi i srednje složeni pisani tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i srednje složenoga pisanog ili multimodalnoga teksta nepoznate tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije dugi i srednje složeni pisani tekst. |
SSŠ FJ A.1.3. Učenik piše dugi i jednostavni tekst. | – oblikuje i piše dugi i jednostavni tekst opće tematike i tematike njegove struke – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst – sudjeluje u pisanoj interakciji o nepoznatim temama i temama njegove struke primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.1.4. Učenik govori dugi i jednostavni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara dugi i jednostavni tekst opće tematike i tematike njegove struke – opisuje svakodnevne teme i događaje iz osobnoga iskustva – iznosi planove za budućnost – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – koristi se intonacijom kako bi obogatio poruku | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori dugi i jednostavni tekst. |
SSŠ FJ A.1.5. Učenik sudjeluje u dugome i jednostavnome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o nepoznatim temama osobnoga interesa i temama struke – izražava svoje mišljenje i osjećaje – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, jednostavnim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – aktivno sudjeluje u razgovoru o nepoznatim temama i aktivnostima te temama i aktivnostima njegove struke, primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u dugome i jednostavnome razgovoru. |
SSŠ FJ A.1.6. Učenik posreduje vrlo jednostavne koncepte i vrlo jednostavne opće i/ili stručne tekstove. | – objašnjava značenje vrlo jednostavnih neprevodivih općih i stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa | Uz povremenu pomoć posreduje vrlo jednostavne koncepte te vrlo jednostavne opće i/ili stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: svijet i društvo u kojem živimo: zemlje frankofonskog govornog područja, životni stilovi i načini življenja (svakodnevica, stanovanje, gastronomija, tradicija i običaji, ekologija), umjetnost i kultura Preporučeni jezični sadržaji: povezivanje ideja i događaja veznicima i veznim riječima (car, puisque, alors, donc, pour que, pourtant, grâce à), izricanje prihvaćanja i odbijanja (ne...jamais, ne...plus), izražavanje načina, mjesta i vremena Sadržaji usvojeni u osnovnoj školi proširuju se i produbljuju. Preporučene tekstne vrste: esej, izvještaj, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, osobito strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na osnovnu školu. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.1.1. Učenik istražuje utjecaje hrvatskih i frankofonskih kultura na razvoj društva i pojedinca. | – istražuje običaje i način života te sociokulturna obilježja hrvatskoga i frankofonskoga društva – istražuje utjecaj francuskoga jezika na druge jezike | Uz povremenu pomoć istražuje utjecaje hrvatske i frankofonskih kultura na razvoj društva i pojedinca. |
SSŠ FJ B.1.2. Učenik prepoznaje učinkovite interakcije u međukulturnim susretima. | – uočava različite međukulturne interakcije iz raznih izvora – prepoznaje načine na koje je moguće poboljšati interakciju između govornika francuskoga i drugih jezika, osobito interakcije vezane uz njegovu struku | Uz povremenu pomoć prepoznaje dio učinkovitih interakcija u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.1.3. Učenik pokazuje zanimanje za različite stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. | – uočava i istražuje kulturne različitosti te međuljudske odnose i interakcije u međukulturnome susretu – analizira stavove i uvjerenja govornika frankofonske i drugih kultura – stvara stav i motive za učenje o drugima i drukčijima te o vlastitoj kulturi | Spontano pokazuje zanimanje za različite stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.1.1. Učenik primjenjuje temeljne složene strategije za slušanje i čitanje. | – planira uporabu temeljnih složenih strategija za slušanje i čitanje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire odgovarajuće strategije za slušanje i čitanje | Uz povremenu pomoć primjenjuje temeljne složene strategije za slušanje i čitanje. |
SSŠ FJ C.1.2. Učenik primjenjuje temeljne složene strategije za pisanje i govorenje. | – planira uporabu temeljnih složenih strategija za pisanje i govorenje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire odgovarajuće strategije za pisanje i govorenje | Uz povremenu pomoć primjenjuje temeljne složene strategije za pisanje i govorenje. |
SSŠ FJ C.1.3. Učenik odabire različite vrste informacija prema vlastitim potrebama i interesima. | – istražuje i odabire različite vrste informacija u skladu s vlastitim potrebama i interesima – pronalazi različite vrste izvora informacija koje mu pomažu u učenju za određenu svrhu – koristi se različitim izvorima informacija, osobito onima vezanim uz struku kako bi unaprijedio svoju komunikacijsku kompetenciju | Uz povremenu pomoć odabire različite vrste izvora informacija prema vlastitim potrebama i interesima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi | ||
– smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 2. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.2.1. Učenik razumije dugi i srednje složeni govoreni tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i srednje složenog audioteksta i audiovizualnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu – uočava utjecaj intonacije na poruku koju govornik želi prenijeti | Djelomično razumije dugi i srednje složeni govoreni tekst. |
SSŠ FJ A.2.2. Učenik razumije dugi i složeni pisani tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i složenoga pisanog ili multimodalnoga teksta nepoznate tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije dugi i složeni pisani tekst. |
SSŠ FJ A.2.3. Učenik piše srednje dugi i srednje složeni tekst. | – oblikuje i piše srednje dugi i srednje složeni tekst o nepoznatim temama opće tematike i nepoznatim temama njegove struke – izražava svoje osobno mišljenje – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst – sudjeluje u pisanoj interakciji o nepoznatim temama i temama struke primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše srednje dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.2.4. Učenik govori srednje dugi i srednje složeni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara srednje dugi i srednje složeni tekst opće tematike i tematike njegove struke – usmeno obrazlaže svoja stajališta i prepričava događaje – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori srednje dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.2.5. Učenik sudjeluje u srednje dugome i srednje složenom razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o nepoznatim temama i temama vezanim uz struku – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom jezika struke, srednje složenim jezičnim strukturama i jednostavnim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – sudjeluje u neplaniranome razgovoru opće tematike i tematike njegove struke primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – snalazi se u govornoj interakciji s izvornim govornikom | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u srednje dugome i srednje složenom razgovoru. |
SSŠ FJ A.2.6. Učenik posreduje jednostavne koncepte i jednostavne opće i stručne tekstove. | – objašnjava značenje neprevodivih jednostavnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama | Uz povremenu pomoć posreduje jednostavne koncepte te jednostavne opće i stručne tekstove povezane s poznatim temama. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: svijet i društvo u kojem živimo: osjećaji, međuljudski odnosi i zajednice (obitelj, prijatelji, ljubav, rješavanje konflikata, oblici životnih zajednica, ravnopravnost spolova), izazovi 21. stoljeća Preporučeni jezični sadržaji: prepričavanje događaja i izražavanje odnosa u vremenu, izražavanje vjerojatnosti, razvijanje argumentacije Sadržaji usvojeni u prethodnim razredima proširuju se i produbljuju. Preporučene tekstne vrste: esej, izvješće, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute. Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, osobito strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.2.1. Učenik uspoređuje utjecaj frankofonskih kultura i hrvatske kulture na stavove ljudi i njihove životne vrijednosti. | – pronalazi sličnosti i razlike u običajima, načinu života, kulturama i supkulturama hrvatskoga i frankofonskoga društva – istražuje geografske, povijesne i demografske sličnosti i razlike između frankofonske i hrvatske kulture te njihov utjecaj na životne vrijednosti | Uz povremenu pomoć uspoređuje utjecaj frankofonskih kultura i hrvatske kulture na stavove ljudi i njihove životne vrijednosti. |
SSŠ FJ B.2.2. Učenik uspoređuje i primjenjuje različite vrste interakcija u međukulturnim susretima. | – istražuje, odabire i rabi učinkovite kulturno uvjetovane reakcije i ponašanja u raznim međukulturnim susretima osobito poslovnim susretima – uspoređuje verbalne i neverbalne reakcije pripadnika frankofonskih i drugih kultura u međukulturnim susretima, osobito poslovnim susretima | Uz povremenu pomoć uspoređuje i primjenjuje dio različitih vrsta interakcija u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.2.3. Učenik analizira vlastite i tuđe stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. | – uspoređuje svoje stavove i vrijednosti sa stavovima i vrijednostima drugih te ih procjenjuje – raspravlja o vlastitim i tuđim stavovima, razmišljanjima i pogledima na svijet kako bi ih razumio | Uz povremenu pomoć analizira vlastite i tuđe stavove i vrijednosti u međukulturnim susretima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ (2) C.2.1. Učenik primjenjuje složene strategije za slušanje i čitanje. | – planira uporabu složenih strategija za slušanje i čitanje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire složene strategije za slušanje i čitanje | Uz povremenu pomoć primjenjuje složene strategije za slušanje i čitanje. |
SSŠ FJ C.2.2. Učenik primjenjuje složene strategije za pisanje i govorenje. | – planira uporabu složenih strategija za pisanje i govorenje – u skladu s potrebom istražuje, procjenjuje i odabire složene strategije za pisanje i govorenje | Uz povremenu pomoć primjenjuje složene strategije za pisanje i govorenje. |
SSŠ FJ C.2.3. Učenik tumači informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. | – prepoznaje svrhu teksta, ciljanu publiku i namjeru autora – razlikuje važne od manje važnih informacija u tekstu opće tematike i tematike njegove struke – razlikuje činjenice od mišljenja i stavova – traži unutarnje i izvanjske veze u tekstu | Uz povremenu pomoć tumači informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 3. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.3.1 Učenik razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. | – analizira i pokazuje razumijevanje srednje dugoga i srednje složenoga izvornog audio i audiovizualnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu na standardnome jeziku – uočava razlike između standardnoga govora i jezičnih varijeteta | Djelomično razumije srednje dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.3.2. Učenik razumije srednje dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje izvornoga pisanoga ili multimodalnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – analizira jednostavne izvorne tekstove o iskustvima i osjećajima – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije srednje dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.3.3. Učenik piše dugi i srednje složeni tekst. | – oblikuje i piše duge i srednje složene formalne i neformalne tekstove opće tematike i tematike njegove struke – izražava svoje osobno mišljenje i stajalište – opisuje doživljaje te ukratko obrazlaže i objašnjava svoja stajališta i planove – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst opće tematike i tematike njegove struke – sudjeluje u formalnoj pisanoj interakciji primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, srednje složenim jezičnim strukturama i srednje složenim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.3.4. Učenik govori dugi i srednje složeni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara dugi i srednje složeni tekst opće tematike i tematike njegove struke – usmeno obrazlaže i objašnjava svoja stajališta, reakcije, planove – prepričava i opisuje detalje nekoga događaja – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, srednje složenim jezičnim strukturama i srednje složenim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori dugi i srednje složeni tekst. |
SSŠ FJ A.3.5. Učenik sudjeluje u dugome i srednje složenome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o nepoznatim temama i temama vezanim uz struku – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, srednje složenim jezičnim strukturama i srednje složenim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – vodi razgovor s izvornim govornikom primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – sudjeluje u neplaniranome razgovoru | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u dugome i srednje složenome razgovoru. |
SSŠ FJ A.3.6. Učenik posreduje srednje složene koncepte i srednje složene stručne tekstove te posreduje u neformalnim komunikacijskim situacijama. | – objašnjava značenje srednje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama – djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta | Uz povremenu pomoć posreduje srednje složene opće i stručne koncepte te srednje složene opće i stručne tekstove povezane s poznatim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: svijet i društvo kojem težimo: globalne promjene, tehnologija i mediji, zdravlje (sport, prehrana, ovisnosti), obrazovanje i znanost Preporučeni jezični sadržaji: izražavanje mišljenja i osjećaja, izražavanje želje, nužnosti, namjere, pretpostavke i mogućnosti, izražavanje potrebe Sadržaji usvojeni u prethodnom razredu proširuju se i produbljuju. Preporučene tekstne vrste: esej, izvještaj, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, osobito strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.3.1. Učenik analizira i procjenjuje utjecaj hrvatske i frankofonskih kultura na vlastiti razvoj identiteta. | – prepoznaje utjecaj frankofonskih kultura na svoj osobni razvoj – procjenjuje načine na koje bi hrvatska kultura mogla utjecati na govornike francuskoga jezika | Uz povremenu pomoć analizira i procjenjuje utjecaj hrvatske i frankofonskih kultura na vlastiti razvoj identiteta. |
SSŠ FJ B.3.2. Učenik učinkovito sudjeluje u interakcijama u međukulturnim susretima. | – na temelju iskustva i znanja odabire prikladno verbalno i neverbalno ponašanje, osobito ono vezano uz struku te ga prilagođava međukulturnomu susretu kako bi ostvario uspješnu komunikaciju – koristi se strategijama za izbjegavanje nesporazuma u stvarnoj ili simuliranoj komunikaciji | Uz povremenu pomoć učinkovito sudjeluje u interakcijama u međukulturnim susretima. |
SSŠ FJ B.3.3. Učenik poštuje različitosti te kritizira sve oblike diskriminacije u međukulturnim susretima. | – razvija interes za učenje o drugima i od drugih – poštuje stavove i vrijednosti drugih – prepoznaje oblike diskriminacije i djeluje protiv njih | Spontano poštuje različitosti te kritizira sve oblike diskriminacije u međukulturnim susretima. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.3.1. Učenik kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju razumijevanje tekstova. | – organizira i stvara vlastiti repertoar strategija koje čine opće strategije za učenje, strategije za učenje jezika i strategije za slušanje i čitanje – ovisno o potrebi i vrsti zadatka planira uporabu svih strategija koje poznaje te odabire i primjenjuje one najučinkovitije | Uz povremenu pomoć kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju razumijevanje tekstova. |
SSŠ FJ C.3.2. Učenik kombinira i primjenjuje različite strategije koje mu olakšavaju proizvodnju tekstova. | – organizira i stvara vlastiti repertoar strategija koje čine opće strategije za učenje, strategije za učenje jezika i strategije za pisanje i govorenje – ovisno o potrebi i vrsti zadatka planira uporabu svih strategija koje poznaje te odabire i primjenjuje one najučinkovitije | Uz povremenu pomoć kombinira i primjenjuje različite strategije za pisanje i govorenje. |
SSŠ FJ C.3.3. Učenik uspoređuje informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. | – uspoređuje i analizira kvalitetu sličnih sadržaja iz različitih medija na ciljnome jeziku, osobito onih sadržaja vezanih uz njegovu struku – istražuje i objašnjava ključne razlike među sličnim informacijama iz različitih medija osobito onih informacija vezanih uz njegovu struku – uspoređuje i procjenjuje kvalitetu informacija u tradicionalnim i modernim medijima, osobito onih informacija vezanih uz njegovu struku | Uz povremenu pomoć uspoređuje informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
Francuski jezik, 4. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. Komunikacijska jezična kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ A.4.1. Učenik razumije dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. | – analizira i pokazuje razumijevanje dugog i srednje složenog izvornog audioteksta i audiovizualnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – pokazuje razumijevanje jednostavne argumentacije o konkretnim i apstraktnim temama iz područja svojega profesionalnog interesa – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u tekstu | Djelomično razumije dugi i srednje složeni govoreni izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.4.2. Učenik razumije dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. | – pokazuje razumijevanje dugoga i srednje složenoga izvornog pisanog ili multimodalnoga teksta opće tematike i tematike njegove struke – analizira složene tekstove iz različitih područja u kojima autor zauzima određena mišljenja i stajališta – izdvaja glavnu poruku teksta te osnovne i specifične informacije u izvornome tekstu | Djelomično razumije dugi i srednje složeni pisani izvorni tekst. |
SSŠ FJ A.4.3. Učenik piše dugi i složeni tekst. | – oblikuje i piše dugi i složeni tekst o velikome broju općih tema i tema njegove struke – oblikuje i piše argumentativni tekst opće tematike i tematike njegove struke – planira sadržaj, organizira i strukturira tekst – sudjeluje u formalnoj, osobito poslovnoj pisanoj interakciji primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, složenim jezičnim strukturama i složenim veznicima te primjenjuje pravopisna pravila – koristi se kreativnim tehnikama u pisanju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno piše dugi i složeni tekst. |
SSŠ FJ A.4.4. Učenik govori dugi i složeni tekst. | – planira, oblikuje i izgovara dugi i složeni tekst opće tematike i tematike njegove struke – usmeno obrazlaže i objašnjava svoja stajališta i planove dajući primjere – prepričava i opisuje detalje nekoga događaja – opisuje svoje snove, nade i težnje – govori o brojnim temama iz područja vlastitoga interesa – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, složenim jezičnim strukturama i složenim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju | Uz povremenu pomoć i djelomično točno govori dugi i složeni tekst. |
SSŠ FJ A.4.5. Učenik sudjeluje u dugome i složenome razgovoru. | – započinje, održava i zaključuje razgovor o nepoznatim temama i temama vezanim uz struku – objašnjava, podupire i brani svoja stajališta o poznatoj temi – koristi se odgovarajućim općim vokabularom i vokabularom njegove struke, složenim jezičnim strukturama i složenim veznicima – pravilno izgovara francuske glasove i primjenjuje odgovarajuću jezičnu intonaciju – uspješno komunicira s izvornim govornikom primjenjujući odgovarajuća društveno-jezična pravila – sudjeluje u neplaniranome razgovoru opće tematike i tematike njegove struke | Uz povremenu pomoć i djelomično točno sudjeluje u dugome i složenome razgovoru. |
SSŠ FJ A.4.6. Učenik posreduje složene koncepte i složene stručne tekstove te posreduje u formalnim komunikacijskim situacijama. | – objašnjava značenje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika – sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i stručnih tekstova o različitim temama – djeluje kao posrednik u formalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta | Uz povremenu pomoć posreduje složene opće i stručne koncepte te složene opće i stručne tekstove o različitim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene teme: teme vezane uz sektor/zanimanje i opće teme: svijet i društvo kojem težimo: politika i gospodarstvo (politički sustavi, europske integracije, demokracija, ljudska prava, privatnost i sigurnost), novac i karijera, odgovorno građanstvo (volontiranje, aktivizam, zaštita životinja), aktualne društvene teme Preporučeni jezični sadržaji: izražavanje mišljenja i osjećaja, izražavanje želje, molbe, zapovijedi, nužnosti, namjere, pretpostavke i mogućnosti, izražavanje potrebe, potkrepljivanje mišljenja dokazima Sadržaji usvojeni u prethodnom razredu proširuju se i produbljuju. Preporučene tekstne vrste: esej, izvješće, životopis, članak, molba, oglas, videouradak, bilješke, kritički osvrt, kratka priča, prijava za posao, prijava za stipendiju, upute Preporučene teme i jezične sadržaje moguće je obrađivati linearno i parcijalno, tj. temu za temom, ili cjelovito, primjerice u okviru projektne nastave i nastave uz rad. Navedene su teme i sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik samostalno odlučuje o njihovome broju, odabiru i rasporedu u jednoj nastavnoj godini. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima, posebice strukovnim predmetima te međupredmetnim temama, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika, njihovim obrazovnim težnjama i profesionalnim putevima. Leksički sadržaji uključuju različite jezične registre. Jezične strukture ciklički se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Učenike se potiče i na uočavanje strukturnih analogija i zaključivanje i pronalaženje jezičnih zakonitosti na temelju primjera iz ciljnoga jezika, ali i usporedbom s materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima. Nastava se u načelu odvija na francuskome jeziku, a materinski i drugi jezici i jezični varijeteti koriste se za usporedbu i olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Oblici vrednovanja učenja bitno se ne razlikuju od uobičajenih nastavnih aktivnosti. | ||
| B. Međukulturna komunikacijska kompetencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ B.4.1. Učenik procjenjuje važnost višejezičnosti i višekulturnosti za aktivno sudjelovanje u zajednici. | – uočava i procjenjuje važnost međukulturnih susreta za izgradnju identiteta i osobni razvoj – uočava i procjenjuje važnost razvijanja višejezične kompetencije za osobni razvoj i doprinos zajednici | Uz povremenu pomoć procjenjuje važnost višejezičnosti i višekulturnosti za aktivno sudjelovanje u zajednici. |
SSŠ FJ B.4.2. Učenik inicira prilike za učinkovitu međukulturnu interakciju. | – aktivno sudjeluje u različitim digitalnim i stvarnim međukulturnim događajima, osobito onima vezanim uz njegovu struku, uspostavljajući i održavajući kvalitetnu interakciju s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla – ostvaruje kvalitetnu međukulturnu interakciju poticanjem drugih na dijalog i suradnju | Uz povremenu pomoć inicira prilike za učinkovitu međukulturnu interakciju. |
SSŠ FJ B.4.3. Učenik učinkovito surađuje s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla. | – predviđa i planira međunarodnu suradnju radi upoznavanja pripadnika frankofonskih i drugih kultura – pozitivno i konstruktivno surađuje s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla – reagira promišljeno, empatično i fleksibilno u međukulturnim susretima | Uz povremenu pomoć učinkovito surađuje s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih tema i jezičnih sadržaja kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedo s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. Samostalnost u ovladavanju jezikom | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ FJ C.4.1. Učenik vrednuje uporabu različitih strategija za slušanje i čitanje. | – analizira učinkovitost različitih strategija te ih odabire i primjenjuje prema kriteriju učinkovitosti – ističe i određuje važnost kombiniranja različitih strategija za uspjeh u slušanju i čitanju – dovodi u vezu primjenu različitih strategija s uspjehom u slušanju i čitanju – raspravlja o uzročno-posljedičnoj vezi između primjene različitih strategija i uspjeha u slušanju i čitanju | Uz povremenu pomoć vrednuje uporabu različitih strategija za primajuće jezične djelatnosti. |
SSŠ FJ C.4.2. Učenik vrednuje uporabu različitih strategija za pisanje i govorenje. | – analizira učinkovitost različitih strategija te ih odabire i primjenjuje prema kriteriju učinkovitosti – ističe i određuje važnost kombiniranja različitih strategija za uspjeh u pisanju i govorenju – dovodi u vezu primjenu različitih strategija s uspjehom u pisanju i govorenju – raspravlja o uzročno-posljedičnoj vezi između primjene različitih strategija i uspjeha u pisanju i govorenju | Uz povremenu pomoć vrednuje uporabu različitih strategija za proizvodne jezične djelatnosti. |
SSŠ FJ C.4.3. Učenik kritički analizira informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. | – kritički procjenjuje sadržaj informacija i namjere autora radi njihova objektivnoga korištenja – vrednuje utjecaj jezika i kulture na izgled i sadržaj tekstova, osobito tematike njegove struke – odabire kvalitetne sadržaje na ciljnome jeziku povezane s njegovom strukom | Uz povremenu pomoć kritički analizira informacije iz različitih izvora na ciljnome jeziku. |
| Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
Preporučene strategije za slušanje i čitanje: – zaključuje o značenju nepoznate riječi ili teksta na temelju cjelokupnog znanja i iskustva – koristi se mentalnim slikama kako bi si olakšao razumijevanje nepoznatih riječi i izraza – vodi bilješke tijekom slušanja – razdvaja bitno od nebitnog tijekom čitanja složenijih tekstova – nadgleda proces razumijevanja – uočava i otklanja čimbenike koji mogu ometati uspješno razumijevanje – postavlja pitanja kako bi provjerio razumijevanje – smanjuje nelagodu od slušanja koristeći se složenim tehnikama poput vizualizacije – sažima odslušani i pročitani tekst – čita unakrsno (unaprijed i unatrag) – ponavlja iskaz sugovornika kako bi provjerio razumijevanje – koristi se različitim izvorima informacija u razumijevanju nepoznatog teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od razumijevanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti slušanja i čitanja Preporučene strategije za govorenje i pisanje: – koristi se antonimima i sinonimima kako bi si olakšao izražavanje – koristi se definicijom u nedostatku riječi i izraza – priprema izražavanje pomoću skica – oblikuje bilješke i natuknice i upotrebljava ih tijekom izražavanja – otklanja vlastita odstupanja u govoru i izgovoru – traži dodatne informacije kako bi jednostavnije oblikovao tekst – traži od sugovornika da govori sporije, razgovjetnije, glasnije ili da ponovi – smanjuje nelagodu od izražavanja koristeći se složenijim tehnikama poput vizualizacije – nepoznate riječi zamjenjuje poznatim bliskoznačnicama – planira i nadgleda faze u pisanju: skica, pisanje, provjera, dorada – planira i ostvaruje izlaganje tekstova poštujući strukturu: uvod, razrada, zaključak – revidira i popravlja posljednju inačicu napisanog teksta – nadgleda vlastiti govor i pisanje kako bi uočio fosilizirane greške – koristi se različitim sredstvima u održavanju tečnosti komunikacije – koristi se različitim izvorima informacija u ispravljanju pisanoga teksta – isprobava i koristi vlastite načine prevladavanja nelagode od izražavanja – usmjerava svoje emocije tijekom djelatnosti pisanja i govorenja | ||
| Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda | ||
U učenju i poučavanju strategija koristi se metajezik. Koristi se pojam »strategija« kako bi se učenike još izravnije usmjerilo na njihovu ciljanu uporabu te se o njima redovito razgovara, individualno i skupno, prije, tijekom i nakon različitih komunikacijskih aktivnosti. Komunikacijske aktivnosti dovoljno su izazovne da učenici imaju potrebu primijeniti strategije. Za svaku predstavljenu strategiju objašnjava se razlog i način primjene te se navode komunikacijske aktivnosti u kojima im pojedina strategija može pomoći. Učenike se otvoreno i kontinuirano potiče na sustavnu primjenu strategija u svim jezičnim djelatnostima, i to osobito onih koje odgovaraju njihovu primarnome stilu učenja, no potiče ih se i na primjenjivanje drugih strategija. Učenike se potiče i na transfer općih strategija učenja, kao i onih usvojenih u okviru nastave drugih stranih jezika. Kako bi vrednovali uporabu strategija i potvrdili važnost njihova korištenja, učenici provode razredna istraživanja, vode dnevnik uporabe strategija, ispunjavaju upitnike, koriste se tehnikom glasnoga razmišljanja i sl. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Zajednički cilj svih nastavnih predmeta unutar jezično-komunikacijskoga područja jest usklađeno poticanje i razvijanje svjesnoga korištenja jezika kao temelja za stjecanje i prijenos znanja, vještina, stavova i vrijednosti te razvijanje vještina apstraktnoga i kritičkoga mišljenja što čini osnovu uspješnoga strukovnoga obrazovanja.
Zbog činjenice da je u poučavanju i učenju stranih jezika, jezik ujedno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja, kurikul nastavnoga predmeta Francuski jezik prilagodljiv je i otvoren sadržajima svih odgojno-obrazovnih područja, posebice onima iz jezično-komunikacijskoga područja. Na razini nastavnih predmeta Francuski jezik je sadržajno i metodološki blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Vezu sa svim nastavnim predmetima moguće je ostvariti, ne samo interdisciplinarnim povezivanjem francuskoga jezika i sadržaja drugih nastavnih predmeta, nego i integriranim poučavanjem jezika i sadržaja (fran. EMILE/eng. CLIL). Tako povezivanje francuskoga jezika sa sadržajima strukovnih predmeta dobiva dodanu vrijednost pri čemu učenici neposredno uočavaju konkretnu primjenjivost učenja francuskoga jezika u budućem zanimanju. Ovakav način rada usklađuje se sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim i profesionalnim orijentacijama.
Konceptualizacijom nastavnoga predmeta Francuski jezik omogućeno je ostvarivanje očekivanja definiranih kurikulima međupredmetnih tema. Odgojno-obrazovni ishodi kurikula Francuskoga jezika za srednje strukovne škole odražavaju i očekivanja definirana kurikulima međupredmetnih tema Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije dok se druge međupredmetne teme realiziraju putem sadržaja na francuskome jeziku.
Zahvaljujući rasprostranjenosti francuskoga jezika te činjenici da je to drugi najčešće učeni jezik u svijetu, moguće je ostvarivati različite međupredmetne projekte i programe s govornicima francuskoga jezika u zemlji i diljem svijeta kao partnerima s kojima će se razvijati strateška suradnja i razmjena dobre prakse na području struke.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja i poučavanja
Usmjerenost na učenika osnovno je načelo suvremenoga pristupa poučavanju i učenju francuskoga jezika. Takav pristup nastavi uzima u obzir individualne osobine učenika, njegove potrebe i interese te potiče učenikov kognitivni, afektivni i moralni razvoj što ga osposobljava za samostalno cjeloživotno učenje.
U nastavi francuskoga jezika poučavanje i učenje temelje se na kognitivnome pristupu te većoj samostalnosti učenika. Suradničko, iskustveno, istraživačko, kreativno i inovativno učenje poput učenja usmjerenoga na rješavanje problema, učenja u izvanškolskome okruženju, učenja na daljinu te učenja u nastavi na radu za opće dobro i u nastavi uz rad, zauzima važno mjesto u svim razredima. Takvi oblici učenja, koji svim učenicima predstavljaju ostvarive izazove, usmjereni su prema smislenome povezivanju znanja, vještina i stavova i prema razvoju sposobnosti njihove primjene u različitim problemskim situacijama, čime učenika osposobljavaju za učinkovitu komunikaciju s govornicima francuskoga jezika, osobito u profesionalnom okruženju, kao i za preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje.
Budući da su pozitivne emocije i pozitivni stavovi o francuskome jeziku i frankofonskim kulturama, kao i osobni interesi i motivacija za učenje, od iznimne važnosti u učenju i razvoju pozitivnih uvjerenja o vlastitoj uspješnosti u ovladavanju jezikom, učenika se usmjerava k razumijevanju uloge francuskoga jezika u svijetu te opće potrebe za razvojem osobne višejezičnosti i višekulturnosti.
S ciljem razvijanja učenikove višejezične i višekulturne kompetencije nastavnik u nastavu integrira i različite oblike višejezičnoga pristupa.
Učenje stranih jezika igra ključnu ulogu u osposobljavanju učenika za aktivno sudjelovanje u globaliziranom svijetu. Sposobnost komuniciranja na više jezika znatno povećava konkurentnost učenika na tržištu rada, omogućavajući im da se prilagode raznolikim poslovnim okruženjima. Višejezičnost pridonosi razvoju kritičkog mišljenja, kreativnosti i fleksibilnosti. Učenici koji uče strane jezike bolje razumiju složenost komunikacije i postaju otvoreniji za međukulturni dijalog što ih osnažuje u postizanju uspjeha u raznolikim, dinamičnim i međunarodnim poslovnim okruženjima te im osigurava široki spektar mogućnosti za cjeloživotni napredak.
Za postizanje veće integracije francuskoga jezika u praktične strukovne aktivnosti preporučuje se uska suradnja između nastavnika francuskog jezika i nastavnika strukovnih predmeta. Iz toga se razloga preporučuje kurikul općeobrazovnog predmeta Francuski jezik nadopuniti skupovima ishoda učenja iz modula Francuski jezik struke, uvažavajući razine ostvarenosti ishoda općeobrazovnog kurikula.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Uloga nastavnika
Uloga nastavnika u poučavanju i učenju francuskoga jezika iznimno je važna.
Nastavnik je:
– voditelj i animator koji organizira iskustva učenja i usmjerava učenje i učenike te osigurava ugodno i poticajno razredno ozračje; odabire primjerene aktivnosti i vodi računa o stilovima učenja i drugim individualnim razlikama učenika te prati i daje povratnu informaciju o napretku učenja i postignuću učenika
– mentor koji nadgleda samostalni rad učenika te osobnim primjerom pokazuje učenicima kako pristupiti informacijama i tumačiti ih, učenike potiče na traženje podataka, odgovora i rješenja
– medijator koji učenicima olakšava ovladavanje francuskim jezikom i razumijevanje frankofonskih kultura posredujući između hrvatskoga i francuskoga jezika te između hrvatske i frankofonskih kultura.
Suvremeni nastavnik francuskoga jezika planira, kombinira, po potrebi u radu mijenja i/ili prilagođava suvremene, znanstveno utemeljene pristupe poučavanja primjerene učenikovim mogućnostima i potrebama. Takvim pristupima nastavnik potiče učenike na razmišljanje o ciljevima učenja, svojim mogućnostima i vlastitome učenju te ih usmjerava na povezivanje znanja i vještina i njihovu primjenu u drugim nastavnim općim i strukovnim predmetima i područjima.
Jedan od preduvjeta za uspješno ovladavanje jezikom jest izloženost jeziku i njegova uporaba, stoga nastavnik francuskoga jezika uključuje različite frankofonske sadržaje u nastavu francuskoga jezika, organizira izvanučioničku nastavu, ugošćuje izvorne govornike francuskoga jezika te učenicima omogućuje digitalno povezivanje s drugim frankofonskim učenicima strukovnih škola diljem Europe i svijeta, osobito u profesionalnom okruženju. Sve to učenicima omogućuje međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima francuskoga jezika različitoga kulturnog podrijetla, osobito u profesionalnoj međukulturnoj komunikaciji.
Nastavnik francuskoga jezika stručnjak je koji ima visoku jezičnu i komunikacijsku kompetenciju u francuskome jeziku, metodičku stručnost, a uz to vlada općim te pedagoškim, psihološkim i didaktičkim kompetencijama.
Profesionalnost uključuje i odgovornost prema učenicima, školi, radu kod poslodavca i cjelokupnoj zajednici te empatiju i fleksibilnost kao temeljne preduvjete za učinkovitu komunikaciju s dionicima odgojno-obrazovnoga procesa i profesionalnog okruženja.
Njegova autonomija temelji se na samostalnome donošenju odluka u vezi s primjenom kurikula za srednje strukovne škole, izborom načina poučavanja, odabirom materijala za poučavanje te promišljanjem vlastitoga rada i izborom načina profesionalnoga razvoja. Samostalnost nastavnika također podrazumijeva samostalno donošenje odluka vezanih uz implementaciju kurikula što, između ostalog, znači da nastavnik samostalno određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda. Pritom je potrebno voditi računa da put kojim će učenici proći, kako bi pojedine ishode ostvarili, ovisi o velikom broju različitih čimbenika: predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, broju učenika u razrednom odjelu i dr. Navedeni čimbenici stvaraju specifične kontekste zbog kojih nije moguće propisati isti pristup za sva strukovna zanimanja u kojima se poučava francuski jezik.
Sudjelovanjem u praktičnoj nastavi nastavnici dobivaju autentičan uvid u svakodnevni rad poslodavaca, stječu osobna iskustva u poslovnom svijetu koja će moći prenijeti svojim učenicima te dobivaju realnu sliku ekonomskoga konteksta i operativnih procesa na radnom mjestu. Osim toga, ostvaruju vrijedne kontakte s poslodavcima s kojima u budućnosti mogu dodatno surađivati pa tako mogu pružiti priliku učenicima da se zahvaljujući uporabi francuskoga jezika razvijaju na profesionalnom planu.
Materijali i izvori
Učenicima tijekom poučavanja i učenja u školskome, izvanškolskome kao i profesionalnom okruženju na raspolaganju trebaju biti raznoliki izvori znanja, uključujući digitalne, multimedijske i interaktivne izvore. Oni odgovaraju stupnju razvoja učenika, razini ovladanosti francuskim jezikom te su u skladu s njegovim interesima i potrebama.
Učenici kroz praktičan rad i komunikaciju s mentorima/nastavnicima i poslodavcima dobivaju uvid u stvarne kompetencije koje se traže od njih kao budućih zaposlenika.
Nastavnik se u nastavi koristi odobrenim udžbenicima i drugim pomoćnim nastavnim sredstvima. Međutim, bitan dio njegova rada uključuje i samostalan odabir relevantnih, smislenih i razumljivih nastavnih materijala, izvornih i/ili prilagođenih, koji odgovaraju planiranim aktivnostima usmjerenima ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Kad okolnosti to dopuštaju, nastavnik pronalazi i primjenjuje nastavne materijale koji omogućuju integrirani pristup poučavanju sadržaja drugih nastavnih predmeta s francuskim jezikom.
U skladu sa svojom aktivnom ulogom u procesu učenja i poučavanja učenici sudjeluju u pronalasku, odabiru i izradi vlastitih materijala i izvora učenja koje dijele s drugim dionicima odgojno-obrazovnoga procesa u školskome i izvanškolskome okružju, uz pretpostavku osiguranja zaštite identiteta učenika.
Okružje za učenje
Učenik usvaja znanja i razvija vještine, komunicira i surađuje te prati svoje učenje u sigurnome i poticajnome školskom i profesionalnom okružju. U takvu okružju njeguje se kultura zajedništva i međusobnoga poštovanja, prihvaćaju se različitosti, prepoznaje važnost pozitivnih emocija i motivacije za učenje te se potiče kritičko mišljenje, istraživanje i kreativnost.
Nastavnik osigurava razredne uvjete u kojima se potiče slobodna i smislena komunikacija, a odstupanja se smatraju sastavnim dijelom ovladavanja francuskim jezikom, odnosno prilikama za učenje. Na taj se način njeguje i razvija učenikovo samopouzdanje i pozitivna slika o sebi kao pojedincu i kao međukulturno kompetentnome govorniku francuskoga jezika.
Njegovanje suradničke atmosfere vidljivo je u odnosu između učenika, ali i u odnosu između učenika i nastavnika: zajednički se dogovaraju pravila ponašanja u školskome, izvanškolskome i profesionalnom okružju, kao i izbor nastavnih sadržaja, materijala i aktivnosti.
Određeno vrijeme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda
Odgojno-obrazovni ishodi iz svih triju domena čine jednu integriranu cjelinu te im nastavnik posvećuje jednaku pozornost, ali na drukčiji način. Ishodi iz domena Komunikacijska jezična kompetencija i Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se sadržajno dok se ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju integrirano, tijekom čitava procesa učenja i poučavanja. Ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda nastavnik posvećuje onoliko vremena koliko procijeni da je potrebno kako bi svi učenici postigli minimalno zadovoljavajuću razinu usvojenosti.
Grupiranje učenika
Jedan od objektivnih preduvjeta za kvalitetnu nastavu francuskoga jezika jest rad u skupinama s manjim brojem učenika približno sličnih razvojnih obilježja i iste razine ovladanosti francuskim jezikom. U takvim skupinama svaki učenik aktivno sudjeluje i izražava se što je temeljni preduvjet za razvoj komunikacijske kompetencije koja je važan čimbenik u profesionalnom okruženju. Prilikom oblikovanja razrednih odjeljenja, s obzirom na specifičnosti organizacije nastave stranih jezika u srednjim strukovnim školama, vodi se računa o razini poznavanja jezika i razvojnim obilježjima učenika. Kako bi se učenicima omogućio kontinuitet u učenju francuskoga jezika, prilikom njihova grupiranja na početku 1. razreda srednje strukovne škole vodi se računa o predznanju i o rezultatima dijagnostičkoga testiranja.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U kurikulu za nastavni predmet Francuski jezik opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U Francuskome jeziku vrednuju se znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Jezično posredovanje vrednuje se ovisno o vrsti teksta koji učenik proizvodi (govoreni ili pisani) i bilježi se u sklopu elementa vrednovanja koji se odnosi na odgovarajuću djelatnost: govorenje ili pisanje. Iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vrednuju se ishodi koji se odnose na znanja o vlastitoj i drugim kulturama te na vještine međukulturnog ophođenja, osobito u profesionalnom okruženju, a njihova se usvojenost ocjenjuje posredno kroz vrednovanje ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom na isti se način, posredno kroz vrednovanje ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija, ocjenjuje usvojenost ishoda koji se odnose na vještinu primjene medijske pismenosti. Usvojenost ostalih ishoda iz druge i treće domene prati se i formativno vrednuje.
Elementi vrednovanja jezične djelatnosti su: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Učenička izvedba procjenjuje se temeljem kriterija koji se izrađuju u skladu s unaprijed određenim znanjima o jeziku i vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu koje se ispituju i koje trebaju biti određene prema razinama usvojenosti. Jezični sadržaji sastavni su dio četiriju djelatnosti. Ovladanost jezičnim sadržajima ocjenjuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima usvojenosti ishoda za djelatnosti unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija.
Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim aspektom te su zbog toga kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnome izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje nastavnikovo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja koji ne rezultira ocjenom. Usmjereno je na poticanje refleksije o učenju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite formalne i neformalne metode te raznolike formate poput postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista provjere, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja itd.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika, a odvija se sustavnom samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem kako bi se učenika poticalo na samostalnost i samoreguliranje učenja, tj. na razvoj svijesti o vlastitome učenju. U ovome se procesu vrednovanja koriste portfolio, autobiografija međukulturnih susreta, dnevnik učenja, rubrike za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje i slično. Učenici su uključeni u izradu kriterija za vrednovanje i samovrednovanje što doprinosi njihovu razumijevanju razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina i stavova potrebnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Kao ni vrednovanje za učenje, niti ovaj proces ne dovodi do ocjena, već kvalitativnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenoga prvenstveno je sumativno, a može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom Francuskoga jezika tijekom ili na kraju školske godine, kao i ukazivanje na vidove komunikacijske kompetencije koji zahtijevaju poboljšanje. Nastavnik pri vrednovanju za svaki element ocjenjivanja razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina potrebne za određenu ocjenu. Koriste se usmene i pisane provjere znanja, portfolio, učenički projekti, rasprave, debate, eseji, simulacije itd. Ocjena se temelji na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba različitih znanja, vještina i sposobnosti. Pritom se vodi računa o definiranim kriterijima vrednovanja, o izboru valjanih i pouzdanih metoda te sigurnosti i transparentnosti procesa – svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje ispita, način i kriteriji bodovanja te rezultati unaprijed su definirani i jasni nastavniku, učeniku i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim domenama daje se povratna informacija o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Pri određivanju zaključne ocjene nastavnik uzima u obzir usvojenost ishoda provjerenu različitim metodama vrednovanja u više vremenskih točaka. Zaključna ocjena proizlazi neposredno, iz razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija, i posredno iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Usvojenost ishoda iz dviju domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji se odnose na znanja i vještine (znanja o vlastitim i drugim kulturama, vještina međukulturnog ophođenja te medijska pismenost), ulazi u završnu ocjenu, ali se daje veća težina usvojenosti ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tijekom učenja i poučavanja francuskoga jezika potrebno je poticati i pratiti i usvojenost ishoda iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji ne ulaze u završnu ocjenu.
Usvojenost tih ishoda formativno se prati i opisuje se njihov razvoj u opisnom praćenju. Kao numerički pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena izriče se riječju i brojkom (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA NJEMAČKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Svrha učenja i poučavanja predmeta
U suvremenome društvu sposobnost komunikacije na stranim jezicima iznimno je važna za aktivno sudjelovanje svakoga pojedinca u društvenome životu. Pritom je za Republiku Hrvatsku zbog gospodarske, kulturne i povijesne povezanosti sa zemljama njemačkoga govornog područja od posebne važnosti služenje njemačkim jezikom. Također je važno istaknuti da je njemački materinski jezik oko 100 milijuna ljudi u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Lihtenštajnu i Luksemburgu, a po ukupnome broju govornika najzastupljeniji je jezik u Europi. Hrvatska uvažava smjernice Europske unije i Vijeća Europe da se učenicima tijekom obveznoga obrazovanja osim materinskoga jezika omogući ovladavanje dvama stranim jezicima. Poznavanje njemačkoga jezika učenicima omogućuje pristup velikomu broju različitih izvora informacija, nastavak školovanja u inozemstvu, bržu zapošljivost na domaćemu i međunarodnome tržištu rada te veće izglede za uspjeh u životu i radu. Ključna je svrha učenja stranih jezika pripremiti učenike za stvarne komunikacijske situacije, kako u poslovnom, tako i u društvenom kontekstu.
Ovladavanjem njemačkim jezikom te učenjem o kulturama povezanim s njime učenici razvijaju mišljenje koje karakterizira otvorenost i zainteresiranost za jezike i međukulturnu komunikaciju te poštovanje kulturne raznolikosti. To doprinosi razvoju međusobnoga razumijevanja i poštovanja među pripadnicima različitih kulturnih i socijalnih skupina, ali i razvoju svijesti o vlastitoj kulturi i materinskome jeziku.
Učenje i poučavanje njemačkoga jezika doprinosi cjelokupnome razvoju učenika te ga potiče na aktiviranje osobnih potencijala na kreativan, konstruktivan i inovativan način, na odgovorno djelovanje i ponašanje, na razumijevanje i kritičko promišljanje samoga sebe i svega što ga okružuje te na primjenu naučenoga. Naposljetku, učenje i poučavanje njemačkoga jezika učeniku će pružiti temelj za samostalno upravljanje osobnim učenjem, a time ga osposobiti za cjeloživotno učenje.
Vrijednosti i načela učenja i poučavanja predmeta
Za uspješno ovladavanje njemačkim jezikom bitno je poticajno ozračje u kojemu su pogreške prihvaćene kao sastavni dio jezičnoga razvoja, a funkcionalna upotreba jezika važnija od savršene točnosti. Cilj je učenicima omogućiti osjećaj uspjeha u učenju njemačkoga jezika jer to potiče njihovu motivaciju za učenjem njemačkoga jezika tijekom školskoga i visokoškolskoga obrazovanja te za cjeloživotnim učenjem.
U središtu nastavnoga procesa jest učenik, njegovi interesi, potrebe i sposobnosti kojima se prilagođava čitav nastavni proces, usmjerava ga se prema suradnji s drugim učenicima, a njegova dotadašnja znanja i vještine proširuju se i povezuju s novima. Kako bi ostvarili svoj puni potencijal u učenju, pred učenike su postavljena visoka očekivanja za čije je ostvarenje potreban njihov puni angažman.
Za poticanje motivacije i uspješno učenje poželjna je što veća izloženost njemačkomu jeziku i izravan kontakt s izvornim govornicima što se može ostvariti izvanškolskim aktivnostima kao što su učeničke razmjene, ekskurzije i komunikacija u digitalnome okružju te estetskim poticajima glazbom, dramskom pedagogijom i književnošću.
Mjesto predmeta u cjelokupnome kurikulu
Njemački se jezik u Republici Hrvatskoj u osnovnoj školi poučava od 1. razreda osnovne škole kao obvezni predmet, a od 4. razreda kao izborni predmet, odnosno drugi strani jezik.
U srednjoj strukovnoj školi njemački se jezik uči kao 1., 6. ili 9. godina učenja u 1. razredu srednje škole. Pritom je od iznimne važnosti omogućiti učenicima koji su njemački jezik učili u osnovnoj školi kao (obvezni) prvi strani jezik ili kao drugi (izborni) strani jezik nastavak učenja kao prvog stranog jezika. Osim kao obvezni, njemački se jezik u srednjoj školi može učiti i kao fakultativni ili izborni predmet, ovisno o organizacijskim mogućnostima pojedine škole.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I
POUČAVANJA PREDMETA
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja njemačkoga jezika su sljedeći:
– učenike osposobiti za samostalnu, aktivnu, svrsishodnu i učinkovitu komunikaciju na njemačkome jeziku s izvornim i neizvornim govornicima njemačkoga jezika s posebnim naglaskom na komunikaciju u okviru struke (FüDaF – Fächerübergreifender DaF-Unterricht) ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za njemački jezik te za razvoj višejezičnosti, uzimajući u obzir suvremene okolnosti života u Europi i svijetu i povećanu potrebu za mobilnošću
– pozitivno utjecati na cjelokupni jezični razvoj učenika i razvoj njihove višejezične kompetencije podižući jezičnu svjesnost i svjesnost o učenju jezika, povezujući učenje i poučavanje njemačkoga jezika s učenjem i poučavanjem materinskoga jezika i drugih stranih jezika te pripremajući učenike za učenje svakoga daljnjeg stranog jezika
– učenicima omogućiti upoznavanje kulturnih obilježja njemačkoga govornog područja te poticati razvoj pozitivnoga stava i uvažavanja posebnosti kultura njemačkoga govornog područja i njihovih pripadnika radi osposobljavanja za snalaženje u multikulturnome društvu, ali i za uvažavanje bogatstva i vrijednosti osobnoga nacionalnog identiteta
– pozitivno utjecati na cjelovit razvoj osobnosti učenika unaprjeđivanjem njihovih kognitivnih sposobnosti, strategija učenja i socijalnih vještina, poticanjem kritičkoga mišljenja i pronalaženja kreativnih i inovativnih rješenja problema te izlaganjem različitim estetskim poticajima
– učenike potaknuti i osposobiti za cjeloživotno učenje tako što će im omogućiti pristup i upotrebu tradicionalnih i suvremenih izvora znanja i informacija te time poboljšati njihovu konkurentnost na domaćemu i inozemnome tržištu rada
– u učenika osvijestiti važnost jezične, gospodarske, povijesne, geografske i kulturne povezanosti Republike Hrvatske sa zemljama njemačkoga govornog područja te tako također razvijati pozitivan stav prema daljnjemu njegovanju te povezanosti.
Slika 1: Grafički prikaz organizacije kurikula nastavnog predmeta Njemački jezik u svim godinama učenja
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOGA KURIKULA
Tri su domene predmetnoga kurikula Njemačkoga jezika: Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedene domene proizlaze iz generičkih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe nastavnoga predmeta Njemački jezik. Neodvojivost domena proizlazi iz međuovisnosti njemačkoga jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjeta cjeloživotnomu razvoju komunikacijske jezične kompetencije i međukulturne kompetencije. Sve tri domene čine uravnoteženu strukturu cjelokupnoga predmetnog kurikula Njemačkoga jezika i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve odgojno-obrazovne cikluse unutar nastavnoga predmeta Njemački jezik.
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje osobnim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet takve komunikacije jest sposobnost razumijevanja te usmenoga i pisanoga izražavanja informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima, kao i korištenje jezika struke primjerenog jezičnoj razini učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi proizašli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na:
– stjecanju znanja o njemačkome jeziku (vokabular, gramatika, pravopis, izgovor; stilovi i registri govorenoga i pisanoga izričaja u njemačkome jeziku; obilježja tekstnih vrsta, načini planiranja i strukturiranja tekstova, načini prikladnoga ostvarenja jezičnih funkcija u interakciji) i
– razvijanju sposobnosti i ovladavanju vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu (sposobnosti i vještine koje omogućuju slušanje i razumijevanje poruka, govorenje, čitanje, razumijevanje i pisanje tekstova, jezično posredovanje).
Kako se učenici od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskom jeziku, a opći jezik isprepleten je s jezikom struke, nužno je adekvatno poznavanje jezika struke, kako na materinskom, tako i na stranom jeziku. Stoga je nužno da dio nastave stranoga jezika bude posvećen jeziku struke. Time će učenici ne samo razvijati postojeće znanje općeg jezika, već i ovladavati jezikom struke. Ishodi koji će se ostvarivati tijekom poučavanja trebaju biti u funkciji struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika nakon završetka osnovne škole te se preporučuje da se ostvaruju nadopunom kurikula strukovnim modulima Njemački jezik struke.
Jezično posredovanje (jezična medijacija) jest složena jezična djelatnost koja uključuje istovremeno ili naizmjenično jezično primanje (recepciju) i proizvodnju (produkciju).
U usmenome jezičnom posredovanju jedna osoba omogućuje međudjelovanje drugih osoba koje ne govore nužno istim jezikom. Pismeno ili kombinirano jezično posredovanje podrazumijeva sažimanje više pisanih ili govorenih tekstova i prenošenje informacija u skladu s kulturološkim obilježjima zemlje ciljnoga jezika za potrebe druge osobe.
Razvojem komunikacijske jezične sposobnosti, kao procesa izražavanja svojega identiteta i razumijevanja identiteta svojega sugovornika, potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj osobnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije u učenika se potiče razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenjem jezika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnome i višekulturnome svijetu obvezuje obrazovne sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u program učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Njemački jezik na svim razinama obrazovanja i u svim vrstama škola kako bi se naglasila važnost razvoja učenikove svjesnosti o sebi kao pojedincu i društvenome biću zainteresiranome za upoznavanje i učenje o različitosti.
Međukulturna komunikacijska kompetencija podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima njemačkoga jezika različitoga kulturnoga podrijetla. Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ove domene učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:
– sposoban objektivno sagledati sličnosti i razlike među kulturama
– sposoban učinkovito i primjereno kontekstu komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima njemačkoga jezika što dovodi do uvažavanja sugovornika različitih kulturnih identiteta i izgrađivanja skladnih međukulturnih odnosa
– empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje govornika njemačkoga jezika i njihove kulture.
Razvoj međukulturne komunikacijske kompetencije pomaže učeniku odbaciti predrasude i osnažuje ga u sprječavanju diskriminacije i nenasilnome rješavanju sukoba te doprinosi razumijevanju, proširivanju i produbljivanju učenikova pogleda na svijet što mu omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u stvarnome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljivost, kao i aktivno sudjelovanje na međunarodnom tržištu rada.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Učenikovo preuzimanje odgovornosti za osobno učenje jezika ključ je uspješnoga ovladavanja komunikacijskom jezičnom kompetencijom i međukulturnom komunikacijskom kompetencijom u njemačkome jeziku i preduvjet njegova cjeloživotnog razvoja. Samostalnost u ovladavanju jezikom podržava učenikov afektivni i kognitivni razvoj te posebno naglašava njegovu ulogu u učenju jezika. Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju, ustrajan je i pozitivan u učenju i radu što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. On ujedno pronalazi, izabire, vrednuje i učinkovito se služi informacijama iz različitih izvora i medija. Samostalan učenik razvija svoje sposobnosti svjesne, prilagodljive i učinkovite primjene strategija učenja te receptivne i produktivne uporabe jezika koje mu pomažu unaprijediti ovladavanje njemačkim jezikom. Uz to razvija svoju medijsku pismenost i komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE
USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
Kurikul predmeta Njemački jezik razrađen je u tri domene koje su međusobno usko povezane te se prožimaju i dopunjuju pa se kao takve trebaju percipirati u samome kurikulu te ih u skladu s time tako treba i poučavati. Temelj učenja i poučavanja njemačkoga jezika čine obrazovni ishodi u domeni Komunikacijska jezična kompetencija koji se sadržajno i metodološki dopunjuju odgojno-obrazovnim ishodima domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom.
U svakoj se domeni uz odgojno-obrazovne ishode navodi i razrada ishoda u kojoj se ishodi detaljnije razrađuju. Ishodi se kumulativno razvijaju po razredima: viši razredi uključuju i ishode prethodnih razreda. Razrada ishoda nije potpuna te je nastavnik dopunjuje sukladno sposobnostima, potrebama i interesima svojih učenika. U svim je domenama i razredima razrada ishoda primjerena dobi učenika. Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme, preporučene jezične strukture te jezično-komunikacijske funkcije, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje. Jezični sadržaji nisu propisani, nego su isključivo na razini preporuke; leksički se sadržaji biraju primjereno kognitivnomu i afektivnomu stupnju razvoja učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i nadograđuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj razine usvojenosti (ostvarenosti) odgojno-obrazovnih ishoda »dobar« koja služi kao okvir za procjenu ostvarenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda. Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda, preporučeni sadržaji i metodičke preporuke te razina ostvarenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda nalaze se u predmetnom kurikulu.
Razina ostvarenosti »dobar« ne predstavlja školsku ocjenu dobar. Razinom ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda određuje se opseg i dubina znanja, stupanj razvijenosti vještina i usvojenosti stavova.
Domenu Komunikacijska jezična kompetencija čine ishodi podijeljeni prema receptivnim i produktivnim jezičnim djelatnostima, a progresija od nižih k višim razredima ostvaruje se povećavanjem kompleksnosti i dužine tekstova koje učenik razumije i proizvodi te porastom zahtjevnosti kognitivnih procesa obrade pri recepciji i produkciji tekstova. Tekst podrazumijeva sve proizvode jezične uporabe: govorne, pisane, vizualne ili multimodalne. Multimodalni tekstovi kombiniraju jezik s drugim sustavima komuniciranja kao što su tiskani ili digitalni tekst, vizualna pomagala te zvučna ili govorna riječ. Tekst prema dužini i trajanju može biti vrlo kratak, kratak, srednje dug i dug. Broj riječi koji definira duljinu teksta razlikuje se u receptivnim i produktivnim djelatnostima.
| vrlo kratak tekst | kratak tekst | srednje dug tekst | dug tekst | |
| slušanje i čitanje | do 100 riječi | 100 – 350 riječi (ovisno o godini učenja) | 350 – 500 riječi (ovisno o godini učenja) | više od 500 riječi |
| pisanje | do 40 riječi | 50 – 150 riječi (ovisno o tekstnoj vrsti) | 100 – 200 riječi (ovisno o tekstnoj vrsti) | više od 200 riječi |
| govorenje | monolog: ½ – 1 minutu interakcija: 1 – 1 ½ minute | monolog: 1 – 2 minute interakcija: 1 ½ – 2 ½ minute | monolog: 2 ½ – 3 ½ minuta interakcija: 2 ½ – 5 minuta | monolog: 3 ½ – 5 minuta interakcija: 5 – 8 minuta |
Tablica 1: Vrste tekstova prema dužini, tj. trajanju
Prema složenosti tekst može biti vrlo jednostavan, jednostavan, srednje složen i složen. Složenost teksta ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima složenosti i učenikovu poznavanju teme teksta, posebno kad je riječ o stručnim tekstovima (s obzirom na prethodno predznanje koje je potrebno da bi se mogao učiti jezik struke na stranom jeziku). Kvantitativni pokazatelji složenosti odnose se na obilježja riječi (među ostalim, specifičan vokabular, odnosno tehnički termini, vezani za pojedino područje struke) i rečenica poput duljine, učestalosti i složenosti, a kvalitativni pokazatelji na vrstu teksta (informativni, narativni, dijalog i dr.), složenost izloženih ideja (razine značenja, razvidnost ideje i dr.), stil autora (humor, ironija, metafora, koherentnost i dr.) i način na koji je tekst strukturiran i prezentiran (font, grafički prikazi, struktura odjeljaka i dr.). Budući da su učenikova prethodna znanja o temi treći čimbenik o kojemu ovisi složenost teksta, procjena složenosti u konačnici ovisi o osobnoj procjeni nastavnika.
Domenu Međukulturna komunikacijska kompetencija čine ishodi u trima međusobno povezanim komponentama: znanje (kulturno specifična i općenita znanja o fenomenu kulture), vještine (interpretacija kulturno uvjetovanih sadržaja te interakcija u međukulturnim kontaktima) i stavovi (znatiželja, otvorenost, spremnost na prevladavanje stereotipa i predrasuda). Razrada ishoda temelji se na stupnju složenosti sadržaja i komunikacijskih situacija (od jednostavnih, poznatih do složenih, nepoznatih) te na očekivanoj razini postignuća. Aktivnosti povezane s pojedinim razradama ishoda po potrebi se mogu provesti na materinskome jeziku ovisno o jezičnoj razini učenika.
Domenu Samostalnost u ovladavanju jezikom čine ishodi podijeljeni na dva područja – strategije učenja i uporabe jezika te medijska pismenost i kritičko mišljenje. Napredak se ostvaruje proširenjem repertoara kognitivnih, metakognitivnih i socijalno-afektivnih strategija koje učenik primjenjuje te prema složenosti medijskih sadržaja i raspona izvora informacija. Jedan od važnih ishoda u ovoj domeni jest i usvajanje i razvijanje pozitivnoga stava prema učenju njemačkoga jezika.
Slika 2: Prikaz zastupljenosti domena u kurikulu nastavnog predmeta Njemački jezik u svim godinama učenja
Sve tri domene kurikula nastavnog predmeta Njemački jezik imaju jednaku postotnu zastupljenost u svim godinama učenja i poučavanja.
Ukoliko učenici kojima je Njemački jezik u osnovnoj školi bio izborni predmet, tj. drugi strani jezik, u srednjoj školi odaberu njemački kao prvi strani jezik, nastavnik očekivanja definira korištenjem ishoda za nastavak učenja (deveta do dvanaesta godina učenja) i odgovarajućom godišnjom satnicom uz dodatnu pomoć i podršku tijekom prvog razreda kako bi učeniku olakšao prijelaz u novi ciklus.
| oznaka ishoda | značenje |
| NJ | oznaka nastavnoga predmeta Njemački jezik |
| SSŠ | srednja strukovna škola |
| A | domena Komunikacijska jezična kompetencija |
| B | domena Međukulturna komunikacijska kompetencija |
| C | domena Samostalnost u ovladavanju jezikom |
| 1.1. | oznaka razreda, redni broj ishoda u domeni |
Tablica 2: Pregled oznaka odgojno-obrazovnih ishoda
Kratka oznaka nastavnoga predmeta Njemački jezik jest NJ. Uz oznaku predmeta dodaje se oznaka SSŠ (srednje strukovne škole).
Njemački jezik, 1. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje duge i jednostavne tekstove pri čitanju i slušanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno razumije kratke i vrlo jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Vrednuje određene informacije i uočava nešto složenije odnose među informacijama u tekstu. Izvodi zaključke na temelju slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Razumije sadržaje izgovorene umjerenim tempom, jasno i razgovjetno. Razumije jednostavne sadržaje u tradicionalnim i suvremenim medijima. | U manjemu broju aktivnosti pokazuje razumijevanje srednje dugih i jednostavnih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.1.2. Proizvodi kratke i jednostavne govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori kratke i jednostavne tekstove povezane s općim temama. Oblikuje i govori vrlo kratke i vrlo jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Opisuje poznate situacije, odnose i prepričava događaje. Izvještava o poznatim temama. Razumljivo izgovora riječi te prepoznaje i primjenjuje prikladnu intonaciju u kontekstu. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi kratke i jednostavne govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u kratkoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje informacije i sudjeluje u kratkim i jednostavnim razgovorima povezanima s općim temama. Razmjenjuje informacije u vrlo kratkim i vrlo jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Prilagođava govornu interakciju kontekstu. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u kratkoj i jednostavnoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.1.4. Piše kratke i jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta: kratki opisi događaja i osobnih iskustava, kratke osobne poruke, kratko osobno pismo/elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja vrlo jednostavnih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Prenosi informacije iz poznatih tekstova. Upotrebljava neformalni stil pisanja tekstova. Upotrebljava jednostavna vezivna sredstva za povezivanje rečenica unutar teksta. Planira, uređuje i organizira vrlo jednostavan tekst karakterističan za njegovu struku. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Pravilno piše većinu poznatih riječi i djelomično točno upotrebljava interpunkcijske znakove. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad/zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • teme povezane sa strukom Preporučene jezične strukture: • prezent i perfekt pravilnih i nepravilnih učestalih glagola • futur I. • es gibt • preterit glagola sein, haben i modalnih glagola • imperativ • imenice s određenim i neodređenim članom u nominativu, akuzativu i dativu • osobne i posvojne zamjenice • upitne, neodređene i pokazne zamjenice • neki prilozi vremena, mjesta, uzroka, načina • učestali prijedlozi s dativom i akuzativom (aus, bei, mit, von, durch, für, ohne) • negacije nicht, nein; kein • pridjevi kao dio predikata • pridjevi kao atributi nakon određenog i neodređenog člana u nominativu i akuzativu • stupnjevanje pridjeva • jednostavne i proširene izjavne rečenice i upitne rečenice • nezavisnosložene rečenice s veznicima und, aber, oder, denn • zavisnosložene rečenice s veznicima wenn, weil, dass • red riječi u zavisnosloženoj i nezavisnosloženoj rečenici • infinitivna grupa kao dopuna glagolu. Jezične se strukture poučavaju integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnosti govorenja i pisanja). | ||
Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/ dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa, izrada letka ili brošure. Tijekom srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja usvojena u osnovnoj školi usustavljuju se, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti, npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd. U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih, rad prema predlošku uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.1.1. Izvještava o sličnostima i razlikama između vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom u aspektima svakodnevnoga života. | Izvještava o običajima zemalja njemačkoga govornog područja i uspoređuje ih s običajima vlastite zemlje. Iznosi informacije o poznatim osobama iz svijeta kulture, znanosti, zabave, sporta. Opisuje zemlje njemačkoga govornog područja i navodi osnovne geografske i klimatske različitosti. Izvještava o svakodnevici vršnjaka u zemljama njemačkoga govornog područja i uspoređuje ju s osobnim iskustvom. | Uz čestu pomoć izvještava o elementima kultura povezanih s njemačkim jezikom te o sličnostima i razlikama između vlastite kulture i drugih kultura u aspektima svakodnevnoga života. |
NJ SSŠ B.1.2. Oponaša primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama. | Sudjeluje u kratkoj jednostavnoj komunikaciji u simuliranim komunikacijskim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama s obzirom na uloge i odnos u komunikaciji. Na jednostavnim primjerima komunikacije na njemačkome jeziku uočava različite uloge i odnose u procesu komunikacije. Uočava da se komunikacija s govornicima njemačkoga jezika može razlikovati od komunikacije u vlastitoj kulturi te da te razlike mogu biti uzrokom nesporazuma. | U kratkim, jednostavnim i poznatim komunikacijskim situacijama od ponuđenih jezičnih izraza ponekad izabire primjerene obrasce ponašanja. |
NJ SSŠ B.1.3. Iznosi stav o postojanju jednakih prava usprkos različitosti. | Prepoznaje da različite kulture podrazumijevaju različite norme, vrijednosti i načine ponašanja te objašnjava zašto je potrebno uvažavati te različitosti. Opisuje na koji se način vlastito gledište može razlikovati od gledišta drugoga te zašto oba mogu biti valjana. Opisuje stereotipe kao pretjerano generaliziranje stvarnosti. Objašnjava negativne učinke stereotipa i predrasuda. | Uz poticaj objašnjava zašto je potrebno uvažavati međusobne različitosti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput oponašanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje o postojanju jednakih prava usprkos različitosti. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvještavanje o sličnostima i razlikama između vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim uzrocima nesporazuma i osvještavanje osobnoga načina razmišljanja. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.1.1. Kombinira strategije učenja i uporabe jezika i prilagođava ih različitim zadatcima. | Analizira svoje učenje i učinkovitost uporabe pojedinih strategija. Prilagođava strategije situaciji i zadatku. Prepoznaje svoj stil učenja. Odbacuje strategije učenja jezika koje ne odgovaraju njegovu stilu učenja i ne potiču njegov napredak u učenju. Spreman je preuzeti rizik i isprobati nove zadatke i načine učenja. Pokreće interakciju s drugim učenicima. Vrednuje osobni doprinos procesima rada u skupini. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika kojima postiže učinkovitost u učenju. Uz čestu pomoć prilagođava ih zadatku. |
NJ SSŠ C.1.2. Prikuplja informacije iz različitih izvora i prezentira ih. | Izabire i razvrstava informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Piše bilješke pri slušanju ili čitanju teksta koje mu kasnije služe za sažimanje teksta. Izrađuje kratke prezentacije ili referate s temom iz njegove svakodnevice uz pomoć smjernica. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć izdvaja, tumači i kritički procjenjuje informacije iz različitih jednostavnih tekstova. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na osnovnu školu. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 2. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje duge i jednostavne tekstove pri čitanju i slušanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne autentične i prilagođene tekstove povezane s njegovom strukom. Izvodi zaključke iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Prepoznaje implicitno značenje. Iz poznatoga konteksta ili temeljem prijašnjeg znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje izgovorene umjerenim tempom, jasno i razgovjetno. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. Razlikuje značenje iskaza prema razlikama u intonaciji. | U manjem broju aktivnosti pokazuje razumijevanje srednje dugih i jednostavnih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.2.2. Proizvodi srednje duge i jednostavne govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s općim temama. Oblikuje i govori kratke i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Iznosi mišljenje ili stav, obrazlažući ih na jednostavan i smislen način. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi kratke i jednostavne govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima povezanima s općim temama. Razmjenjuje informacije u kratkim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Sudjeluje u razgovoru, odgovara na pitanja i povremeno potiče interakciju postavljanjem jednostavnih pitanja. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u kratkoj i jednostavnoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.2.4. Piše srednje duge i jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih i složenijih tekstnih vrsta npr. sastavak, kratka priča, izvješće, sažetak teksta o poznatim temama, osobno pismo i elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Prenosi informacije iz poznatih tekstova i osobnoga iskustva, izriče osobno mišljenje. Primjenjuje odgovarajuće korake u procesu pisanja. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova. Planira sadržaj teksta, uređuje i organizira tekst općeg sadržaja. Planira sadržaj teksta, uređuje i organizira jednostavne tekstne vrste karakteristične za njegovu struku. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Primjenjuje pravila pisanja i interpunkcijske znakove u poznatim sadržajima. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad/zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • teme povezane sa strukom Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt i preterit pravilnih i nepravilnih, jednostavnih i složenih glagola • futur I. • imperativ • konjunktiv preterita haben i sein/kondicional za izricanje želja i pretpostavki • uporaba određenog, neodređenog i nultog člana • osobne i posvojne zamjenice, upitne, pokazne zamjenice, neodređene i odnosne zamjenice • prilozi prijedlozi s dativom, akuzativom • negacije nicht, nein, kein • pridjevi kao dio predikata i kao atributi (svi oblici deklinacija bez genitiva) • stupnjevanje pridjeva • red riječi u zavisnosloženoj i nezavisnosloženoj rečenici • infinitivna grupa kao nadopuna glagolu • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice s veznicima wenn, als, weil, bis, seit, dass • odnosne rečenice (u nominativu i akuzativu). | ||
Jezične se strukture poučavaju integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnosti govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa, izrada letka ili brošure. U drugome razredu srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja i vještine stečene prethodnim učenjem usustavljuju se, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih zakonitosti. U skladu s prethodno stečenim znanjem, moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz korištenje udžbenika i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.2.1. Izvještava o različitim informacijama, sličnostima i razlikama između vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom. | Izvještava o aktualnim zbivanjima u zemljama njemačkoga govornog područja na temelju raznih multimodalnih izvora. Komentira svakodnevicu mladih u zemljama njemačkoga govornog područja i u drugim zemljama koje je upoznao u drugim predmetima i/ili izvan škole te pronalazi sličnosti i razlike sa svakodnevicom mladih u vlastitoj zemlji. Opisuje razlike u značenju i uporabi pojedinih jezičnih izričaja i načina ponašanja. Opisuje osobni kulturni identitet, navodi kulturne skupine kojima pripada. | Uz čestu pomoć izvještava o sličnostima i razlikama između vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom u aspektima svakodnevnoga života i aktualnih događanja. |
NJ SSŠ B.2.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama. | Sudjeluje u kratkoj jednostavnoj komunikaciji u simuliranim komunikacijskim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama s obzirom na uloge i odnos u komunikaciji. Uspoređuje različite uloge i odnose u procesu komunikacije u vlastitoj zajednici te na jednostavnim primjerima komunikacije na njemačkome jeziku. | Uz čestu pomoć služi se primjerenim obrascima ponašanja u kratkim poznatim komunikacijskim situacijama. |
NJ SSŠ B.2.3. Poštuje jezičnu, kulturnu i osobnu različitost u osobnome okružju i široj zajednici. | Opisuje razlike između sebe i drugih te prihvaća te razlike bez donošenja suda o njima. Opisuje višejezične i višekulturne aspekte u Hrvatskoj, u zemljama njemačkoga govornog područja te u drugim zemljama koje je upoznao u drugim predmetima i/ili izvan škole. Objašnjava zašto je potrebno uvažavati različitost. Opisuje primjere isključivanja drugih i drugačijih uzrokovanog stereotipima i predrasudama. Promišlja o osobnim stereotipima i predrasudama. | Uz poticaj iznosi stav o važnosti poštovanja jezične, kulturne i osobne različitosti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za razvoj poštovanja jezične, kulturne i osobne različitosti. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvještavanje o sličnostima i razlikama između vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima. Pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati na stvaranje pretpostavki o mogućim nesporazumima, osvještavanje osobnoga načina razmišljanja te osmišljavanje načina prevladavanja nesporazuma. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.2.1. Kombinira i primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika koje odgovaraju njegovu stilu učenja. | Povezuje nova s već postojećim znanjima, uklapa ih u poznate obrasce koristeći se njima u novome kontekstu. Analizira svoje učenje i učinkovitost uporabe pojedinih strategija. Iskušava različite strategije učenja i uporabe jezika i prepoznaje one koje najbolje odgovaraju njegovu stilu učenja. Prepoznaje svoje jake i slabe strane i organizira učenje jezičnih sadržaja u skladu s tim. Postavlja ciljeve i izrađuje planove za unaprjeđenje vlastitoga rada i vrednuje postignute rezultate. Sudjeluje u radu u skupini i vrednuje kvalitetu svog doprinosa grupnim procesima. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe u skladu s osobnim stilom učenja kojima postiže učinkovitost u učenju. |
NJ SSŠ C.2.2. Uspoređuje i vrednuje informacije iz različitih izvora na stranomu jeziku. | Prikuplja, uspoređuje i kritički promišlja informacije iz različitih izvora uključujući elektroničke medije i obrazovne programe. Koristi se dostupnim nastavnim pomagalima radi učenja jezika. Priprema referate i prezentacije koristeći zadane predloške uvažavajući pritom pravila za izradu prezentacija i referata. Piše bilješke pri slušanju ili čitanju teksta koje mu kasnije služe za sažimanje teksta. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć pronalazi i vrednuje informacije iz različitih duljih multimodalnih tekstova. Pri pripremi prezentacija i referata često mu je potrebna pomoć. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Strategije učenja i uporabe jezika univerzalne su i prenose se iz jednoga jezika u drugi te se one koje učenici upoznaju u učenju i poučavanju predmeta Njemački jezik nadovezuju na one koje su učenici već usvojili učeći neki drugi strani jezik. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 3. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.3.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove pri slušanju i čitanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno i selektivno razumije srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Izvodi zaključke o složenijim informacijama iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Prepoznaje implicitno značenje. Iz konteksta ili temeljem prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. | U manjem broju aktivnosti pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.3.2. Proizvodi srednje duge i jednostavne govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s općim temama i s njegovom strukom. Opisuje i prepričava zadane sadržaje te iznosi mišljenje o njima na strukturiran i jasan način. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi srednje duge i jednostavne govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima i/ili manje kompleksnoj, uvježbanoj raspravi povezanoj s općim temama. Razmjenjuje informacije u kratkim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Započinje, prati, održava i završava razgovor. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.3.4. Piše srednje duge i jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta: sastavak, izvješće, sažetak, osobno pismo, službeni dopis (upit, žalba, prijava na posao…) i elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, formalni stil primjenjuje uz predložak. Organizira i oblikuje pojedinačne odlomke unutar teksta. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Primjenjuje pravila pisanja i interpunkcijske znakove u poznatim i nepoznatim sadržajima. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnost, međuljudski odnosi, stanovanje, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad/zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • politika, društvo i aktivno građanstvo • teme povezane sa strukom | ||
Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt, preterit, futur I. • imperativ • pasiv prezenta i preterita • konjunktiv preterita pomoćnih i modalnih glagola/kondicional za izricanje želja i pretpostavki • deklinacija imenica i zamjenica • deklinacija i stupnjevanje pridjeva (bez genitiva) • prilozi • prijedlozi • rekcija učestalih glagola • negacije • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice s veznicima dass, weil, obwohl, wenn, als, seit, bis, damit/um….zu+ infinitiv • odnosne rečenice (bez genitiva i priložnog objekta) • infinitivne skupine. Jezične se strukture poučavaju integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), književni tekst primjeren za mlade, razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, kratkih literarnih tekstova, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnosti govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa, izrada letka ili brošure. U trećemu razredu srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja i vještine stečene prethodnim učenjem usustavljuju se, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih zakonitosti. U skladu s prethodno stečenim znanjem, moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.3.1. Komentira pojedine aspekte vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom te prepoznaje utjecaj osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. | Komentira članke i materijale iz novina i ostalih multimodalnih izvora o aktualnim događajima. Izvještava o situacijama iz života mladih u zemljama njemačkoga govornog područja i uspoređuje ih s onima u svojoj zemlji. Razmatra različite kulturne pojave (npr. razlike u gestikulaciji; uvjerenja o pojmovima poput ljubaznosti, prijateljstva, morala; simbole poput tuge i sreće) te uspoređuje navedene pojave u vlastitoj kulturi i drugim kulturama. Uočava regionalne i stilske varijante pojedinih izraza. | Uz čestu pomoć uspoređuje i komentira život mladih i običaje u vlastitoj zemlji i zemljama njemačkoga govornog područja. Uz čestu pomoć prepoznaje utjecaj osobnih stavova na poimanje drugih kultura. |
NJ SSŠ B.3.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama te iskušava nove obrasce u ponekim nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u komunikaciji u jednostavnim simuliranim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama s obzirom na uloge i odnos u komunikaciji. Na konkretnim primjerima opisuje utjecaj društvenih odnosa na proces komunikacije i s time povezane komunikacijske konvencije. Povezuje uzroke nesporazuma s različitim očekivanjima, prethodnim iskustvima i stavovima sugovornika te različitim vrijednostima i uvjerenjima. Prepoznaje da je sporazumijevanje s ljudima iz drugih kultura kulturološki uvjetovano. | U jednostavnim komunikacijskim situacijama uz čestu pomoć služi se primjerenim obrascima ponašanja. |
NJ SSŠ B.3.3. Poštuje drukčije svjetonazore i objašnjava zašto je potrebno prevladati stereotipe i predrasude. | U različitim izvorima izdvaja tolerantne svjetonazore od različitih oblika diskriminacije. Opisuje negativne učinke diskriminacije te predlaže rješenja u primjerima diskriminacije. Promišlja o osobnim stereotipima i predrasudama i iznosi stav o tome. Opisuje osobne stavove i vrijednosti te prepoznaje njihov utjecaj na poimanje drugih kultura i kulturnih skupina. | Uz poticaj izražava stav poštovanja različitih svjetonazora. Često je svjestan stereotipa i predrasuda te uz povremenu pomoć kritizira njihovo postojanje. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, a bavljenje sadržajima u okviru teme »Politika, društvo i aktivno građanstvo« može biti primjeren poticaj za objašnjavanje utjecaja osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. Iako sva tematska područja omogućuju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, teme »Način življenja« te »Slobodno vrijeme i zabava« mogu biti pogodne za promišljanje o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o važnosti kulturne raznolikosti. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim uzrocima nesporazuma i osvještavanje osobnoga načina razmišljanja. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.3.1. Kombinira i primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika koje odgovaraju njegovu stilu učenja. | Iskušava i kombinira veći broj strategija učenja i uporabe jezika i prepoznaje one koje najbolje odgovaraju njegovu stilu učenja i potiču učinkovitost učenja. Povezuje nova s već postojećim znanjima, uklapa ih u poznate obrasce koristeći se njima u novome kontekstu. Prepoznaje pogreške i u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije ih uklanja. Aktivno sudjeluje u radu u skupini i surađuje s drugim članovima skupine kako bi zajedno izvršili zadatak. Provjerava svoja dostignuća i predviđa daljnji napredak. Postavlja si ciljeve na početku svake nastavne cjeline i vrednuje rezultate svoga rada na kraju. Procjenjuje i bilježi svoj napredak u učenju njemačkoga jezika. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika kojima postiže učinkovitost u učenju. |
NJ SSŠ C.3.2. Služi se različitim izvorima znanja na njemačkome jeziku te ih kritički procjenjuje. | Izabire i razvrstava informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Sažima i parafrazira tekstove. Izrađuje prezentaciju s temom iz svoje svakodnevice i područja osobnoga interesa. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć služi se informacijama iz različitih izvora, a pri izradi prezentacije povremeno je samostalan. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 1. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje duge i jednostavne tekstove pri slušanju i čitanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno razumije kratke i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Izvodi i vrednuje zaključke iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Prepoznaje implicitno značenje. Iz poznatoga konteksta ili na temelju prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje izgovorene umjerenim tempom, jasno i razgovijetno. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. Razlikuje značenje iskaza prema razlikama u intonaciji. | U manjem broju aktivnosti pokazuje razumijevanje srednje dugih i jednostavnih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.1.2. Proizvodi srednje duge i jednostavne govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s općim temama. Planira, oblikuje i govori kratke i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Uz nešto više pojedinosti opisuje, prepričava, izvještava i uspoređuje zadane sadržaje. Iznosi mišljenje ili stav, obrazlažući ih na jednostavan, organiziran i smislen način. Prezentira jednostavnu, poznatu temu poštujući osnovna pravila strukturiranja. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi srednje duge i jednostavne govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima povezanim s općim temama. Razmjenjuje informacije u kratkim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Sudjeluje u razgovoru, odgovara na pitanja i postavlja jednostavna pitanja. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.1.4. Piše srednje duge, jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta npr. sastavak, izvješće o događaju iz osobnoga iskustva, osobno pismo i elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja vrlo jednostavnih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Prenosi informacije iz poznatih tekstova i osobnoga iskustva. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta. Planira, uređuje i organizira vrlo jednostavni tekst karakterističan za njegovu struku. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Primjenjuje pravila pisanja i interpunkcijske znakove u poznatim sadržajima. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, moda, prehrana, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad /zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt pravilnih i učestalih nepravilnih, jednostavnih i složenih glagola, preterit pomoćnih i modalnih glagola, futur I., imperativ • konjunktiv II. glagola haben, sein, mögen • pasiv (prezent) • imenice s određenim i neodređenim članom • zamjenice: osobne zamjenice u nominativu, akuzativu jednine i množine i dativu jednine, posvojne – u nominativu, akuzativu i dativu • pridjevi kao dio predikata i kao atributi nakon određenoga i neodređenoga člana u nominativu i akuzativu • stupnjevanje pridjeva • negacije nicht, nein, kein • osobne i posvojne zamjenice • upitne, neodređene i pokazne zamjenice • prilozi vremena, mjesta, uzroka, načina • prijedlozi s dativom, akuzativom • red riječi u jednostavnim proširenim rečenicama (TeKaMoLo, glagoli s dvama objektima) • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice s veznicima wenn, weil, dass • red riječi u zavisnosloženoj i nezavisnosloženoj rečenici • infinitivna grupa kao dopuna glagolu. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnosti govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkog filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/ dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, izrada letka ili brošure, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa. | ||
Tijekom srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična se znanja i vještine stečene u osnovnoj školi usustavljuju, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih struktura. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj se razini učenici izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.1.1. Komentira pojedine aspekte vlastite kulture i kultura povezanih s njemačkim jezikom te prepoznaje utjecaj osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. | Izvještava o situacijama iz života mladih u zemljama njemačkoga govornog područja i uspoređuje ih s onima u svojoj zemlji. Opisuje sličnosti i razlike između regionalnih i socijalnih skupina te kultura mladih u vlastitoj kulturi i kulturama povezanim s njemačkim jezikom. Razmatra različite kulturne pojave (npr. razlike u gestikulaciji, simbole (npr. tuge i sreće), uvjerenja o pojmovima poput ljubaznosti, prijateljstva, morala itd.) te uspoređuje navedene pojave u vlastitoj kulturi i u drugim kulturama. | Uz čestu pomoć komentira medijske materijale o aktualnim događajima te uspoređuje život mladih i običaje u vlastitoj zemlji i zemljama njemačkoga govornog područja. Uz čestu pomoć prepoznaje utjecaj osobnih stavova na poimanje drugih kultura. |
NJ SSŠ B.1.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama te iskušava nove obrasce u ponekim nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u komunikaciji u jednostavnim simuliranim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Poznaje neke strategije za rješavanje nesporazuma. Služi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama s obzirom na uloge i odnos u komunikaciji. Uočava da jednako ponašanje u različitim kulturama/kulturnim skupinama može imati različito značenje. | Uz čestu pomoć služi se primjerenim obrascima ponašanja u jednostavnim komunikacijskim situacijama. Uz čestu pomoć započinje i završava komunikaciju, postavlja pitanje ili traži dodatno objašnjenje ako nešto ne razumije. |
NJ SSŠ B.1.3. Poštuje drukčije svjetonazore te prepoznaje različite oblike diskriminacije. | U različitim izvorima izdvaja tolerantne svjetonazore od različitih oblika diskriminacije. Prepoznaje negativne učinke diskriminacije te predlaže rješenja u primjerima diskriminacije. Zauzima stav u slučaju isključivanja drugih i drukčijih zbog stereotipa i predrasuda. Promišlja o osobnim stereotipima i predrasudama i iznosi stav o tome. | Uz poticaj izražava stav o poštovanju različitih svjetonazora te prepoznaje različite oblike diskriminacije; često je svjestan stereotipa i predrasuda te uz povremenu pomoć kritizira njihovo postojanje. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o važnosti kulturne raznolikosti. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i socijalnih skupina te kultura mladih u vlastitoj kulturi i kulturama povezanim s njemačkim jezikom. Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim nesporazumima, osvještavanje osobnoga načina razmišljanja te osmišljavanje načina prevladavanja nesporazuma. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.1.1. Bira i primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika kako bi poboljšao rezultate učenja. | Iskušava različite strategije učenja i uporabe jezika te prepoznaje one koje najbolje odgovaraju njegovu stilu učenja. Prepoznaje svoje jake i slabe strane i organizira učenje jezičnih sadržaja u skladu s tim. Prepoznaje sličnosti i razlike među jezičnim elementima u njemačkome i hrvatskome jeziku te u drugim jezicima koje uči te uočava mogućnost pozitivnoga transfera. Postavlja ciljeve i planove za unaprjeđenje osobnoga rada. Vrednuje rezultate svoga rada na kraju. Sudjeluje u radu u skupini i vrednuje kvalitetu svoga doprinosa procesima rada u skupini. Procjenjuje i bilježi svoj napredak u učenju njemačkoga jezika. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika te povremeno prepoznaje strategije kojima postiže učinkovitost u učenju. |
NJ SSŠ C.1.2. Prikuplja informacije iz različitih izvora i prezentira ih. | Iz različitih tekstova bira i tumači informacije potrebne za rješavanje zadatka i prepoznaje namjere autora. Izrađuje prezentaciju s temom iz svoje svakodnevice i područja osobnoga interesa. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć služi se informacijama iz različitih izvora, a pri izradi prezentacije povremeno je samostalan. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na osnovnu školu. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 2. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove pri slušanju i čitanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Izvodi zaključke o složenijim informacijama iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Prepoznaje implicitno značenje. Iz konteksta ili na temelju prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. Razlikuje značenje iskaza prema razlikama u intonaciji. | U manjemu broju aktivnosti pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.2.2. Proizvodi srednje duge i srednje složene govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove povezane s općim temama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Opisuje, prepričava, izvještava i uspoređuje zadane sadržaje te organizirano iznosi mišljenje ili stav o njima. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi srednje duge i srednje složene govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima povezanim s općim temama. Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Započinje, prati, održava i završava razgovor. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.2.4. Piše srednje duge i srednje složene tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih i složenijih tekstnih vrsta (npr. sastavak, kratka priča, izvješće, sažetak teksta o poznatim temama, osobno pismo i elektronička pošta). Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Prenosi informacije iz poznatih tekstova i osobnoga iskustva te izriče osobno mišljenje. Opisuje stvarne i zamišljene događaje, osobna i tuđa iskustva, izražava osobno i prenosi tuđe mišljenje. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, formalni stil primjenjuje uz predložak. Organizira i oblikuje pojedinačne odlomke u složenijem tekstu općeg sadržaja. Planira, uređuje i organizira jednostavni tekst karakterističan za njegovu struku. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Primjenjuje pravila pisanja i interpunkcijske znakove u poznatim i nepoznatim sadržajima. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, moda, prehrana, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad/zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt, preterit, futur I., imperativ • pasiv (prezent i preterit) • konjunktiv preterita glagola haben i sein, modalni glagoli/kondicional za izricanje želja i pretpostavki • uporaba određenoga, neodređenoga i nultoga člana • osobne i posvojne zamjenice • upitne, pokazne zamjenice, neodređene i odnosne zamjenice der/die/das u nominativu i akuzativu • negacije nicht, nein, kein • pridjevi kao dio predikata i kao atributi nakon neodređenog i određenog člana u nominativu i akuzativu • stupnjevanje pridjeva • infinitivna grupa kao nadopuna glagolu • red riječi u zavisno i nezavisno složenoj rečenici • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice s veznicima wenn, als, weil, damit/um….zu + infinitiv, obwohl • odnosne rečenice (u nominativu i akuzativu). Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnost govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, izrada letka ili brošure, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa. U drugom razredu srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja i vještine stečene prethodnim učenjem se usustavljuju, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti, (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih zakonitosti. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj se razini učenici izlažu i širem rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.2.1. Izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između regionalnih i socijalnih skupina te kultura mladih u vlastitoj kulturi i kulturama povezanima s njemačkim jezikom. | Kritički promišlja aktualna zbivanja i probleme suvremenoga društva s naglaskom na probleme mladih. Uspoređuje život mladih, njihov svakodnevni život i običaje te školski sustav u zemljama njemačkoga govornog područja s onima u vlastitoj zemlji. Razmatra različite kulturne pojave (npr. razlike u gestikulaciji, simbole (npr. tuge i sreće), uvjerenja o pojmovima poput ljubaznosti, prijateljstva, morala itd.) u vlastitoj kulturi i drugim kulturama te zaključuje o njihovim sličnostima i razlikama. Opisuje osobni kulturni identitet, navodi kulturne skupine kojima pripada. | Uz čestu pomoć izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između regionalnih i socijalnih skupina u vlastitoj zemlji i u zemljama njemačkoga govornog područja. Uz čestu pomoć opisuje utjecaj osobnih vrijednosti i stavova na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. |
NJ SSŠ B.2.2 Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagođava obrasce osobnoga ponašanja u nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u komunikaciji u složenijim simuliranim komunikacijskim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Služi se odgovarajućim strategijama za rješavanje nesporazuma. Služi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama te svladane obrasce mijenja u novim situacijama. Poštuje komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. Objašnjava kako određeno ponašanje ili informacije u različitim kulturama/kulturnim skupinama mogu biti interpretirani na različite načine. | Uz čestu pomoć služi se primjerenim obrascima ponašanja u složenijim komunikacijskim situacijama te pritom ponekad uočava utjecaj kulture na komunikacijske i kulturne obrasce, često objektivno sagledava uzroke nesporazuma te ponekad prilagođava osobno ponašanje. |
NJ SSŠ B.2.3. Iznosi stav o jednakosti svih kultura i svjetonazora, o važnosti kulturne raznolikosti te iznosi argumente protiv različitih oblika diskriminacije. | Objašnjava važnost kulturne raznolikosti. Argumentira osobne stavove o jednakosti svih ljudi neovisno o kulturi, svjetonazoru, seksualnoj orijentaciji, vjeroispovijesti itd. Opisuje osobne vrijednosti i stavove te razmatra njihov utjecaj na poimanje vlastite kulture i drugih kultura. Objašnjava važnost humanističkih vrijednosti kao što su prijateljstvo, suradnja, altruizam i poštovanje drugoga. Kritički se odnosi i suprotstavlja predrasudama o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. | Uz poticaj se zalaže za jednakost svih ljudi te različitost procjenjuje kao prednost i mogućnost za učenje te doprinos osobnomu razvoju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o važnosti kulturne raznolikosti. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i socijalnih skupina te kultura mladih u vlastitoj kulturi i kulturama povezanim s njemačkim jezikom. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim nesporazumima, osvještavanje osobnoga načina razmišljanja te osmišljavanje načina prevladavanja nesporazuma. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.2.1 Kombinira i primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika koje odgovaraju njegovu stilu učenja. | Iskušava i kombinira veći broj strategija učenja i uporabe jezika te prepoznaje one koje najbolje odgovaraju njegovu stilu učenja i potiču učinkovitost učenja. Povezuje nova znanja s već postojećim znanjima, uklapa ih u poznate obrasce služeći se njima u novome kontekstu. Prepoznaje osobne i tuđe pogreške i tom se spoznajom služi u daljnjemu procesu učenja. Aktivno sudjeluje u radu u skupini i surađuje s drugim članovima skupine kako bi zajedno riješili zadatak. Daje potporu i konstruktivnu povratnu informaciju ostalim članovima skupine u procesu vrednovanja rada. Provjerava svoja dostignuća i predviđa daljnji napredak. Postavlja si ciljeve na početku svake nastavne cjeline i vrednuje rezultate svoga rada na kraju. Procjenjuje i bilježi svoj napredak u učenju njemačkoga jezika. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika kojima postiže učinkovitost u učenju. |
NJ SSŠ C.2.2. Pronalazi, uspoređuje te kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. | Služi se tradicionalnim i suvremenim medijima na njemačkome jeziku primjerenima dobi i jezičnoj razini. Prema svojim potrebama bira informacije iz različitih izvora. Uspoređuje, tumači i procjenjuje informacije iz različitih izvora. Razvrstava informacije prema logičnim vezama. Prepoznaje različite vrste tekstova, njihovu svrhu, ciljanu publiku i namjeru autora. Priprema izlaganja, prezentacije, istraživačke projekte primjerene ciljnoj skupini. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć služi se informacijama iz različitih izvora i složenijih tekstova, a pri izradi prezentacije povremeno je samostalan. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 3. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.3.1. Razumije duge i srednje složene tekstove pri slušanju i čitanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije duge i srednje složene autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene autentične i prilagođene tekstove povezane s njegovom strukom. Izvodi zaključke o složenijim informacijama iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Procjenjuje implicitno značenje. Iz konteksta ili na temelju prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. | U manjemu broju aktivnosti pokazuje razumijevanje dugih i srednje složenih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.3.2. Proizvodi srednje duge i srednje složene govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove povezane s općim temama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Opisuje, sažima, uopćava i iznosi zaključke na strukturiran i jasan način. Izražava osobno mišljenje i kritički razmatra sadržaj iz različitih izvora. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć proizvodi srednje duge i srednje složene govorne tekstove. Polovično izvršava zadatak. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima povezanima s općim temama i razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sudjeluje u spontanim razgovorima. Započinje razgovor, prati tijek i preuzima inicijativu u slučaju pasivnosti sugovornika. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.3.4. Piše srednje duge i srednje složene tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih i složenih tekstnih vrsta: sastavak, osvrt, sažetak, izvješće, osobno pismo, službeni dopis (upit, žalba, prijava na posao…) i elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja jednostavnih i složenijih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, formalni stil primjenjuje uz predložak. Organizira i oblikuje pojedinačne odlomke unutar srednje složenog teksta. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. Primjenjuje pravila pisanja i interpunkcijske znakove u poznatim i nepoznatim sadržajima. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, moda, prehrana, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad /zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • politika, društvo i aktivno građanstvo • teme povezane sa strukom. | ||
Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt, preterit, futur I., imperativ • pasiv prezenta i preterita • konjunktiv preterita, kondicional • deklinacija imenica i zamjenica • deklinacija i stupnjevanje pridjeva • negacije • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice: s veznicima dass, ob, weil, obwohl, wenn, als, seit, damit, um….zu • odnosne rečenice (u nominativu, akuzativu, dativu) • pogodbene rečenice (za sadašnjost i budućnost) • infinitivna grupa kao nadopuna glagolu. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), književni tekst primjeren za mlade, razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, kratkih literarnih tekstova, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnost govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, izrada letka ili brošure, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa. U trećemu razredu srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja i vještine stečene prethodnim učenjem usustavljuju se, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih zakonitosti. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.3.1. Objašnjava utjecaj osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura, kulturnu uvjetovanost komunikacijskih i kulturnih obrazaca. | Izvještava o situacijama iz života mladih u zemljama njemačkoga govornog područja i uspoređuje ih s onima u svojoj zemlji na temelju raznih multimodalnih izvora. | Uz čestu pomoć objašnjava utjecaj svoga poimanja vlastite kulture na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura te objašnjava kako na komunikacijske i kulturne obrasce utječe pojedina kultura. |
Opisuje kulturu kao kompleksan sustav unutar kojega postoje kulturne podskupine (socijalne, generacijske, regionalne i dr.) i koji je podložan promjenama. Opisuje osobni kulturni identitet, navodi kulturne skupine kojima pripada te objašnjava i daje primjere za višestruku složenost osobnih identiteta u užemu i širemu okružju. Opisuje pojave kulture vlastitoga jezika i kultura povezanih s njemačkim jezikom bez donošenja vrijednosnih prosudbi. | ||
NJ SSŠ B.3.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagodljivo reagira u nepoznatim situacijama u kojima treba riješiti kulturološki uvjetovan problem. | Sudjeluje u komunikaciji u složenim simuliranim komunikacijskim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Prepoznaje nesigurnosti kao sastavnicu međukulturne komunikacije i povezuje uzroke nesporazuma s različitim očekivanjima, prethodnim iskustvima i stavovima sugovornika te različitim vrijednostima i uvjerenjima. Služi se odgovarajućim strategijama za rješavanje nesporazuma. Prilagodljivo se služi jezičnim repertoarom i obrascima ponašanja. Poštuje komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. | Uz čestu pomoć služi se primjerenim obrascima ponašanja i jednostavnim strategijama za rješavanje nesporazuma u složenim komunikacijskim situacijama. Ponekad prilagodljivo reagira u nepoznatim i nerazumljivim situacijama. |
NJ SSŠ B.3.3. Argumentira stav o jednakosti svih ljudi usprkos njihovoj različitosti te različitost procjenjuje kao prednost i mogućnost za učenje. | Opisuje razlike između sebe i drugih te ih razmatra kao prednost i mogućnost za učenje te doprinos osobnomu razvoju. Uspoređuje kulturne raznolikosti u osobnome okružju te u zemljama njemačkoga govornog područja i iznosi svoje stavove u odnosu na uočene sličnosti i razlike. Argumentira utjecaj osobnoga međukulturnog iskustva na svoja razmišljanja i isprobava različite modele ponašanja. Prihvaća kulturno uvjetovane pojave i kad su znatno drukčije od njegova referentnog okvira. | Uz poticaj argumentira pravo na jednakost svih ljudi i kultura te se suprotstavlja predrasudama i kršenju prava na različitost svjetonazora, seksualne orijentacije i vjeroispovijesti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, a bavljenje sadržajima u okviru teme »Politika, društvo i aktivno građanstvo« može biti primjeren poticaj za objašnjavanje utjecaja osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. Iako sva tematska područja omogućuju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, teme »Način življenja« te »Slobodno vrijeme i zabava« mogu biti pogodne za promišljanje o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o važnosti kulturne raznolikosti. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim nesporazumima, osvještavanje osobnoga načina razmišljanja te osmišljavanje načina prevladavanja nesporazuma. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.3.1. Kombinira i primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika koje odgovaraju njegovu stilu učenja. | Analizira i povezuje nove sadržaje sa smisleno nadređenim i podređenim pojmovima i nizovima pojmova. Primjenjuje nova znanja u drugim tematskim područjima. Iskušava nove pristupe učenju. Prepoznaje pogreške i u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije ih uklanja. | Povremeno primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika kojima postiže učinkovitost u učenju. |
Aktivno surađuje s drugim učenicima pri radu u skupini i daje prijedloge o načinu rada i vrednovanja. Sudjeluje u postavljanju kriterija za procjenu usvojenog znanja. Postavlja svoje ciljeve na početku svake nastavne cjeline i vrednuje rezultate svoga rada na kraju. Procjenjuje i bilježi svoja postignuća i predviđa daljnji napredak. | ||
NJ SSŠ C.3.2. Služi se različitim izvorima znanja na njemačkome jeziku te ih kritički procjenjuje. | Uspoređuje i analizira informacije iz različitih izvora. Sažima i kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. Povezuje i grupira informacije i argumente iz različitih izvora. Sažima i parafrazira informacije prikupljene iz različitih izvora u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije. Razlikuje činjenice od mišljenja i stavova. Priprema izlaganja, prezentacije, istraživačke projekte primjerene ciljnoj skupini. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć služi se različitim izvorima znanja za pripremu izlaganja. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
Njemački jezik, 4. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ A.4.1. Razumije duge i složene tekstove pri slušanju i čitanju. | Globalno, selektivno i detaljno razumije duge i složene autentične i prilagođene tekstove povezane s općim temama. Globalno, selektivno i detaljno razumije duge i srednje složene tekstove povezane s njegovom strukom. Kritički procjenjuje sadržaj teksta. Izvodi zaključke na temelju konkretnoga i implicitnoga značenja. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. | U manjemu broju aktivnosti pokazuje razumijevanje dugih i složenih tekstova te uz čestu pomoć izvršava zadatke. |
NJ SSŠ A.4.2. Proizvodi duge i srednje složene govorne tekstove. | Planira, oblikuje i govori duge i srednje složene tekstove povezane s općim temama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove povezane s njegovom strukom. Opisuje, sažima, uopćava i iznosi zaključke na strukturiran i jasan način. Izražava osobno mišljenje te ga argumentira. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz stalnu pomoć proizvodi duge i složene govorne tekstove. Izvršava manji dio zadatka. Upotrebljava slab raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje vrlo često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.4.3. Sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u dugim i srednje složenim razgovorima i/ili raspravama povezanima s općim temama. Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima karakterističnim za njegovu struku. Sudjeluje u spontanim neformalnim i nekim formalnim razgovorima. Iznosi argumente za i protiv te ih dokazuje primjerima. Započinje razgovor, prati tijek, potiče sugovornike te aktivno preuzima svoju ulogu u razgovoru. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć i povremeno učinkovito sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Upotrebljava dovoljan raspon preporučenih jezičnih sredstava za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
NJ SSŠ A.4.4. Piše duge i srednje složene tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja različitih tekstnih vrsta: sastavak, osvrt, sažetak izvješće, osobno pismo, službeni dopis (upit, žalba, prijava na posao…) i elektronička pošta. Primjenjuje pravila pisanja srednje složenih tekstnih vrsta karakterističnih za njegovu struku. Vrednuje i objedinjuje informacije i argumente iz različitih izvora. Razlikuje i primjenjuje formalni i neformalni stil pisanja tekstova. Organizira i oblikuje pojedinačne odlomke unutar dugog teksta. Planira, uređuje i organizira srednje složeni tekst karakterističan za njegovu struku. Upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć piše predviđene tekstne vrste. Polovično izvršava zadatak. Povremeno pokušava upotrijebiti uvježbana preporučena jezična sredstva za produkciju novih, neuvježbanih iskaza pri čemu su prisutne pogreške koje često ometaju komunikaciju. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene teme: • način življenja (svakodnevne aktivnosti, međuljudski odnosi, stanovanje, moda, prehrana, zdravlje) • obrazovanje/škola i rad/zanimanje • slobodno vrijeme i zabava • okoliš i ekologija • tehnologija i mediji • politika, društvo i aktivno građanstvo • teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: • prezent, perfekt, preterit, futur I., imperativ • pasiv • konjunktiv preterita, kondicional • deklinacija imenica i zamjenica • deklinacija i stupnjevanje pridjeva • negacije • nezavisnosložene rečenice • zavisnosložene rečenice: s veznicima dass, ob, weil, obwohl, wenn, als, seit, bis, so dass, damit, um….zu • odnosne rečenice • pogodbene rečenice • dvodijelni veznici (entweder…oder, je…desto, zwar…aber, nicht nur…sondern auch) • infinitivna grupa kao nadopuna glagolu. Jezične strukture poučavaju se integrirano, u odgovarajućim komunikacijskim situacijama, ne kao izolirani jezični fenomen, prilagođeno dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Jezično-komunikacijske funkcije: postavljanje potpitanja radi boljega razumijevanja, izražavanje mišljenja, opisivanje nada i planova, opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa, objašnjavanje i obrazlaganje, izricanje pretpostavki, oblikovanje i iznošenje argumenata, sustavno izlaganje, izražavanje apstraktnih ideja, sudjelovanje u diskusiji. Navedeni su sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema, jezičnih sredstava i funkcija u nastavnoj godini. Budući da se u svakom razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik odlučuje koje sadržaje može prenijeti u sljedeći razred. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Preporučene vrste tekstova: pjesme (tradicionalne i suvremene), strip, obrazac s osobnim podatcima (npr. CV), dijaloški tekst, članak/tekst (npr. iz časopisa za mlade), književni tekst primjeren za mlade, razni oblici prilagođenih ili autentičnih monoloških i dijaloških tekstova primjerenih uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (npr. informativni tekstovi poput obavijesti, poruka, uputa, upozorenja, članaka, osobnih pisama, sažetaka, sastavaka, intervjua, razgovora i rasprava, izlaganja, predavanja, izvještaja, referata, kratkih literarnih tekstova, biografskih prikaza, reportaža, vijesti), vođeni/slobodni sastavak (na razini jezične produkcije pratiti ishode i razradu ishoda za djelatnost govorenja i pisanja). Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, pjevanje, recitiranje, pantomima, gluma, razne igre, ples, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima koji predočavaju stvarne komunikacijske situacije, snimanje kratkoga filma, izrada razrednoga bloga, e-korespondencija s partnerskim razredom, projektni zadatci (plakat, predstava/dramatizacija, skeč...), izrada umnih mapa, izrada prezentacija, izrada letka ili brošure, prepričavanje slijeda nekoga događaja, pisanje novoga kraja priče ili dijela priče koji nedostaje, rekonstruiranje redoslijeda teksta na temelju prepoznavanja vremenskih i uzročno-posljedičnih odnosa. U četvrtome razredu srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja jezična znanja i vještine stečene prethodnim učenjem usustavljuju se, produbljuju i proširuju. Leksički sadržaji izabiru se primjereno razvoju i dobi učenika vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Pri izboru tema nastavnik se može ravnati prema potrebama, interesima i mogućnostima učenika te zahtjevima struke. U skladu s profilom zanimanja i potrebama učenika na tržištu rada, nastavnik se odlučuje za opće i/ili stručne tekstove te pritom naglasak stavlja na razvoj odgovarajućih jezičnih djelatnosti (npr. kod zanimanja s naglašenom govornom komunikacijom potiče se rad na govorenju, kod zanimanja s naglaskom na pisanu korespondenciju potiče se rad na pisanju itd.). U slušanju s razumijevanjem moguće je u manjoj mjeri prilagoditi dužinu i složenost tekstova sukladno razini jezičnoga umijeća učenika. Poučavanje jezičnih struktura u srednjoj školi temelji se na kognitivnome pristupu radi osvještavanja i pronalaženja jezičnih zakonitosti. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između njemačkoga i hrvatskoga jezika te njemačkoga i drugih jezika koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj se razini učenici izlažu i širemu rasponu jezičnih struktura od navedenih. Napomena »uz pomoć« u opisu razine ostvarenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz služenje udžbenikom i sl. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ B.4.1. Preispituje utjecaj osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura, provjerava točnost pretpostavki o kulturnoj uvjetovanosti komunikacijskih i kulturnih obrazaca. | Kritički razmatra informacije o zemljama njemačkoga govornog područja na temelju raznih multimodalnih izvora. Komentira aktualna zbivanja i probleme u zemlji i inozemstvu. Zaključuje o utjecaju osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. Tumači pojave kultura povezanih s njemačkim jezikom, a da ne donosi vrijednosne prosudbe. Uočava razlike između standardnoga govora i jezičnih varijeteta. | Uz čestu pomoć preispituje utjecaj osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura te ponekad kritički razmatra običaje, aktualna zbivanja i aspekte kultura povezanih s njemačkim jezikom. |
NJ SSŠ B.4.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagodljivo reagira u nepoznatim situacijama i uspješno rješava kulturološki uvjetovan problem. | Sudjeluje u komunikaciji u složenim simuliranim komunikacijskim situacijama ili situacijama s govornicima njemačkoga jezika. Analizira situaciju te predviđa moguće nesporazume. Služi se različitim strategijama za rješavanje nesporazuma. Prilagodljivo se služi jezičnim repertoarom i obrascima ponašanja. Poštuje komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. Analizira razlike u komunikaciji te prilagođava osobno ponašanje. | Uz čestu pomoć predviđa nesporazume u složenim komunikacijskim situacijama te prilagođava osobno ponašanje. |
NJ SSŠ B.4.3. Zalaže se za ravnopravnost među ljudima temeljenu na poštovanju raznolikosti vrijednosnih sustava. | Uvažava različitosti između sebe i drugih te ih razmatra kao prednost i mogućnost za učenje i razvoj osobnosti. Objašnjava kulturne raznolikosti u vlastitoj zemlji i u zemljama njemačkoga govornog područja te se tom raznolikošću služi kao mogućnošću za učenje i razvoj osobnosti. Definira osobne, ali nepristrane kriterije za procjenjivanje različitih vrijednosnih sustava društva u kojemu živi i društava zemalja njemačkoga govornog područja. Poštuje kulturno uvjetovane pojave i kad su značajno drukčije od njegova referentnog okvira. | Uz poticaj argumentirano obrazlaže postojanje različitih vrijednosnih sustava kao ravnopravnih životnih alternativa, čak i kad se značajno razlikuju od osobnoga sustava vrijednosti. Svoja uvjerenja izražava na društveno prihvatljiv način te se zalaže za ravnopravnost svih ljudi. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, a bavljenje sadržajima u okviru teme »Politika, društvo i aktivno građanstvo« može biti primjeren poticaj za preispitivanje utjecaja osobnih stavova i vrijednosti na doživljavanje vlastite kulture i drugih kultura. Iako sva tematska područja omogućuju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, teme »Način življenja« te »Slobodno vrijeme i zabava« mogu biti pogodne za razvoj poštovanja raznolikosti vrijednosnih sustava kao temelj za ravnopravnost među ljudima. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu objasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na stvaranje pretpostavki o mogućim nesporazumima, osvještavanje osobnoga načina razmišljanja te osmišljavanje načina prevladavanja nesporazuma. Učenici trebaju stereotipe osvijestiti kao pretjerano generaliziranje stvarnosti, odnosno kao kategorizacije koje se odnose na određenu skupinu i često je negativno karakteriziraju. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
NJ SSŠ C.4.1. Svjesno primjenjuje strategiju učenja i uporabe jezika i procjenjuje njihovu učinkovitost. | Samostalno planira, regulira i nadzire svoje učenje. Uspoređuje strategije učenja i uporabe jezika te primjenjuje one korake koji mu omogućuju da dođe do cilja. Uočava svoje pogreške, prepoznaje njihov uzrok te ih u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije može ispraviti. Aktivno surađuje s drugim učenicima tijekom rada na zadatku u skupini. Planira suradničke aktivnosti i sudjeluje u procesu donošenja odluka. Procjenjuje osobni udio u radu u skupini i vrednuje osobni rad i rad drugih članova skupine. | Povremeno primjenjuje strategije učenja i uporabe jezika te procjenjuje njihovu učinkovitost. |
NJ SSŠ C.4.2. Služi se tradicionalnim i suvremenim medijima na njemačkome jeziku prikladnima za pisanu i usmenu komunikaciju i daljnje učenje njemačkoga jezika te kritički promišlja o njihovim sadržajima. | Prati različite medije na njemačkome jeziku radi jezičnoga napretka. Kritički vrednuje i objedinjuje informacije iz različitih izvora te se njima služi u različite svrhe. Sažima tekstove iznoseći ključne informacije. Priprema jasno strukturirano izlaganje iz širokoga raspona tema i s primjerenim rječnikom u skladu sa svrhom, ciljnom publikom. Prezentira sadržaje popraćene odgovarajućim vizualnim elementima. Ističe važne informacije i pojedinosti u različitim tekstovima. Argumentirano iznosi i zastupa svoje stavove. Služi se rječnikom za pronalaženje značenja nepoznatih riječi. | Uz čestu pomoć koristi se tradicionalnim i suvremenim medijima. |
Strategije učenja i uporabe jezika ne poučavaju se zasebno, već integrirano, istim jezičnim sadržajima pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Nastavnik upoznaje učenike s različitim strategijama, ovisno o tipu zadatka, ali uvažavajući dob učenika, njegov jezični i kognitivni razvoj te različite stilove učenja, pokazuje primjere uporabe strategija, potiče učenike da ih primjenjuju i na taj način daje model čijom primjenom učenici unaprjeđuju učinke učenja. Uporaba strategija ima izrazito individualne karakteristike: što odgovara jednomu učeniku, ne mora nužno biti učinkovito drugomu. Strategije su promjenjive: mogu se usvajati nove, odbacivati stare, može ih se kombinirati na različite načine, a konačnu procjenu njihove učinkovitosti donosi svaki učenik za sebe, sukladno svojim potrebama, stilu učenja i stupnju jezičnoga i kognitivnoga razvoja. Zbog toga ne postoji popis strategija koje bi trebao usvojiti svaki učenik, nego samo popis primjera učestalih strategija učenja i uporabe jezika. Strategije se ciklički ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede. Upoznavanjem učenika sa sve većim brojem različitih strategija, među kojima on bira i služi se onima koje su primjerene zadatku i osobnomu stilu učenja, stvaraju se temelji samoreguliranoga učenja. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Njemački jezik je sastavni dio jezično-komunikacijskoga područja u okviru kojega se razvijaju ključne kompetencije za stjecanje i prijenos znanja, vještina, sposobnosti, stavova i vrijednosti, stoga je usko povezan sa svim sastavnim dijelovima kurikula na svim razinama obrazovanja.
Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz svih triju domena predmetnoga kurikula Njemačkoga jezika omogućeno je razvijanje svih temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje, a činjenica da je jezik istodobno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja povezuje Njemački jezik sa svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama, gotovo svim predmetima i strukom.
Već se od samoga početka učenja stranoga jezika realiziraju poveznice sa svim odgojno-obrazovnim područjima. U skladu s dobi učenika i njihovim napretkom i znanjima iz svih ostalih predmetnih područja, nastava stranih jezika nastoji ta predznanja integrirati na primjeren način i učenike poticati na povezivanje sadržaja iz drugih predmeta i stranoga jezika. Zbog prirode sadržaja učenja i poučavanja koji, između ostaloga, uključuju jezične sadržaje, opći jezik i jezik struke, različite aspekte ljudske egzistencije, kulturno nasljeđe i kulturu življenja te povijest i umjetnost, ali i zbog primjene različitih metoda poučavanja i izvora znanja, povezanost se ostvaruje s jezično-komunikacijskim, društveno-humanističkim, umjetničkim, prirodoslovnim, tehničkim, informatičkim, matematičkim te tjelesnim i zdravstvenim područjem.
Odgojno-obrazovni ishodi nastavnoga predmeta Njemački jezik izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima pojedinih međupredmetnih tema (Učiti kako učiti, Osobni i društveni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije), a druge se međupredmetne teme realiziraju izborom sadržaja i tema u učenju i poučavanju nastavnoga predmeta.
Na razini nastavnih predmeta Njemački jezik je sadržajno i metodološki blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Učenika se potiče da se koristi svojim iskustvom povezanim s učenjem drugih stranih jezika i svoga materinskoga jezika te da razvija samostalnost u učenju jezika. Takav pristup pogoduje razvoju višejezičnosti i povezivanju cjelokupnoga jezičnog obrazovanja, razvoju svjesnosti o jeziku, povezanosti jezika i kulture te svjesnosti o učenju jezika. Integriranim učenjem jezika i sadržaja stvara se veza sa svim nastavnim predmetima, s posebnim naglaskom na strukovne predmete čime se učenju jezika dodaje element svrhovitosti (FüDaF – Fächerübergreifender DaF-Unterricht). U srednjoj školi takav se način rada usklađuje sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja i poučavanja
Usmjerenost na učenika osnovno je načelo suvremenoga učenja i poučavanja njemačkoga jezika, pri čemu se uvažavaju učenikov kognitivni, afektivni i jezični razvoj te njegove potrebe, interesi kao i neposredno životno okružje. Tijekom takva učenja i poučavanja prenose se nova znanja uvažavajući učenikova prethodna iskustva učenja, iskustva u susretima sa stranim jezicima i u učenju jezika. Učenje jezika jest dinamičan, aktivan proces koji učeniku pruža mogućnost za suradničko, istraživačko, kreativno i inovativno učenje te za raznoliku upotrebu jezika. Stoga učenje i poučavanje njemačkoga jezika trebaju stvarati prilike za konkretnu primjenu naučenoga povezivanjem s izvanškolskim okružjem. Takav pristup pridonosi razvoju i održavanju motivacije kao jednog od ključnih preduvjeta za uspjeh u učenju i poučavanju stranih jezika pa tako i njemačkoga jezika. Učenje stranih jezika nije samo kratkoročni cilj koji se postiže unutar formalnog obrazovanja. Ono postavlja temelje za cjeloživotno učenje, omogućavajući učenicima da kontinuirano usavršavaju svoje jezične i komunikacijske vještine što je ključno za njihov profesionalni i osobni razvoj u dinamičnom globaliziranom svijetu.
Cilj je učenja i poučavanja njemačkoga jezika razvijati u učenika komunikacijsku jezičnu kompetenciju proširenu elementima međukulturne kompetencije te ih pripremati za samostalno učenje kao temelj cjeloživotnoga učenja kako bi mogli odgovarati na izazove modernog društva i tržišta rada. Pritom su uspjeh u komunikaciji i funkcionalna upotreba jezika bitno značajnije sastavnice učenja i poučavanja njemačkoga jezika nego gramatička ispravnost u izražavanju. Osvještavanje jezika kao sustava spor je i dugotrajan proces koji je potrebno provoditi postupno i promišljeno strukturirajući usvajanje znanja i razvoj vještina u spiralnoj progresiji. Učenika treba ohrabrivati u stvaranju i korištenju strategija učenja koje se temelje na povezivanju s učenjem ostalih stranih jezika pa i materinskoga, a koje potiču njegovu samostalnost. Učenje i poučavanje njemačkoga jezika trebaju uvažavati različite stilove učenja, obuhvaćati raznolike oblike poučavanja i rada te biti prilagođeni dobi učenika. U srednjoj školi učenje i poučavanje se postupno sve više okreće osvještavanju jezičnih struktura i njihovih funkcija temeljeći se na kognitivnome pristupu te na većoj samostalnosti učenika. U tome je smislu važno učenike poticati na svjesno, samorefleksivno i odgovorno promišljanje o osobnome učenju.
Učenjem stranih jezika, među njima i njemačkoga, proširuje se učenikovo iskustvo, potiče kognitivni razvoj te razvija analitičko i kreativno mišljenje. Upoznajući se s elementima stranih društava i kultura, razvijajući poštovanje i interes za njih, učenik upoznaje multikulturalnost kao bitno obilježje suvremenih društava obogaćujući tako svoj identitet. Učenje stranih jezika igra ključnu ulogu u osposobljavanju učenika za aktivno sudjelovanje u globaliziranom svijetu. Sposobnost komuniciranja na više jezika znatno povećava konkurentnost učenika na tržištu rada, omogućavajući im da se prilagode raznolikim poslovnim okruženjima. Višejezičnost pridonosi razvoju kritičkog mišljenja, kreativnosti i fleksibilnosti. Učenici koji uče strane jezike bolje razumiju složenost komunikacije i postaju otvoreniji za međukulturni dijalog što ih osnažuje u postizanju uspjeha u raznolikim, dinamičnim i međunarodnim poslovnim okruženjima te im osigurava široki spektar mogućnosti za cjeloživotni napredak.
Za postizanje veće integracije njemačkog jezika u praktične strukovne aktivnosti, preporučuje se uska suradnja između nastavnika njemačkog jezika i nastavnika strukovnih predmeta. Iz toga razloga preporučuje se kurikul općeobrazovnog predmeta Njemački jezik nadopuniti skupovima ishoda učenja iz modula Njemački jezik struke, uvažavajući razine ostvarenosti ishoda općeobrazovnog kurikula. Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Uloga nastavnika
Tijekom učenja i poučavanja njemačkoga jezika usmjerenoga na učenika iznimno je važna uloga nastavnika. Poticanje učenikova interesa za njemački jezik i održavanje motivacije za nastavak učenja jedan je od ključnih preduvjeta za uspješno učenje i poučavanje, osobito u ranome učenju jezika, stoga je važna zadaća nastavnika osigurati ugodno i poticajno razredno ozračje izborom aktivnosti primjerenih učenikovu kognitivnom i afektivnom razvoju, vodeći računa o stilovima učenja i drugim individualnim razlikama među učenicima. Nastavnik jezične pogreške učenika prihvaća kao sastavni dio procesa učenja njemačkoga jezika u kojemu učenik bez stresa i straha pred nastavnikom i vršnjacima sudjeluje u razmjeni ideja i komunikaciji što mu omogućava doživljaj uspjeha te ga potiče na samopouzdano i odvažno služenje jezikom. Nastavnik je moderator, voditelj, pomagač i savjetnik u nastavnome procesu koji podržava i vodi učenika u procesu učenja i osnažuje ga na njegovu putu prema samostalnosti poučavajući ga ne samo jezičnim nego i izvanjezičnim sadržajima te različitim kognitivnim, metakognitivnim i socijalno-afektivnim strategijama učenja jezika. Nastavnik potiče i razvoj drugih kompetencija važnih za cjeloživotno učenje.
Radi osiguravanja kvalitete učenja i poučavanja te napretka učenika nastavnik treba dobro poznavati cijelu kurikularnu vertikalu predmeta Njemački jezik kako bi se izbjegli nagli skokovi u prijelazu s jedne razine obrazovanja u drugu. Nastavnik treba biti osposobljen za samostalno donošenje odluka o primjeni kurikula, izboru materijala te izboru metoda poučavanja. Također, nastavnik ima aktivnu ulogu u suradnji s roditeljima, svojim sustručnjacima, drugim nastavnicima u školi i izvan nje, strukovnim udrugama te mjerodavnim obrazovnim institucijama kako bi učeniku omogućio što bolje i učinkovitije napredovanje u usvajanju znanja, vještina i stavova u predmetu Njemački jezik. Od nastavnika se očekuje profesionalni pristup koji podrazumijeva etičnost, pravednost, dosljednost i sustavnost. Nastavnik treba pratiti suvremene pristupe u području metodike i glotodidaktike te se redovito usavršavati za što mu uvjete trebaju ostvariti mjerodavne institucije.
Materijali i izvori
Učenicima tijekom nastavnoga procesa u školskome i izvanškolskome okružju na raspolaganju trebaju biti raznoliki izvori znanja prilagođeni učenikovu jezičnomu, kognitivnomu i afektivnomu stupnju razvoja, njegovim interesima i potrebama.
Tijekom učenja i poučavanja rabe se odobrena nastavna sredstva i pomagala, a uz njih se nastavnik služi prilagođenim i autentičnim tiskanim, digitalnim, interaktivnim i multimedijskim sadržajima i materijalima iz različitih izvora primjerenoga sadržaja. Kad okolnosti to dopuštaju, preporuča se izbor nastavnih materijala koji omogućuju integrirani pristup poučavanju sadržaja drugih predmeta i njemačkoga jezika. Prilikom odabira i izrade nastavnih materijala koji se odnose na jezik struke nužna je suradnja s nastavnicima strukovnih predmeta. Učenik također ima aktivnu ulogu u izboru nastavnoga materijala čime se potiče njegova samostalnost i preuzimanje odgovornosti za učenje.
U učenje i poučavanje njemačkoga jezika uključeni su i autentični tekstovi jer učenik tako uranja u svijet, jezik i kulturu izvornih govornika na emotivnoj i estetskoj, a ne samo na kognitivnoj razini.
Potrebno je naglasiti važnost izlaganja jezičnim i kulturološkim sadržajima izvan učionice, primjerice, televizijskim programima na njemačkome jeziku ili programima predviđenim za učenje njemačkoga jezika, raznim digitalnim aplikacijama za učenje njemačkoga jezika i, općenito, svim vrstama multimedijskih sadržaja na njemačkome jeziku.
Okružje za učenje
Uspjeh u učenju i poučavanju njemačkoga jezika u velikoj mjeri ovisi i o okružju u kojemu učenik stječe nova znanja i vještine jer poticajno i raznoliko okružje pridonosi bržemu i lakšemu ovladavanju jezikom. U takvu je okružju učenje i poučavanje usmjereno na učenika, učenik se ne boji pogrešaka, spremno surađuje s drugim učenicima i uvažava ih, a znanja i vještine koje usvaja u bliskoj su vezi s njegovim svakodnevnim iskustvom i aktivnostima.
Učenje njemačkoga jezika jest proces koji se odvija u školskome i izvanškolskome okružju. Kako bi se omogućila raznovrsnost okružja u kojemu se uči i poučava te pogodovalo učinkovitomu učenju, poželjno je učenje i poučavanje nadograditi planiranim aktivnostima kao što su kontakt s govornicima njemačkoga jezika u stvarnome i digitalnome okružju, posjeti kulturnim centrima, projekcijama, izložbama, posjeti zemljama njemačkoga govornog područja, međunarodne razmjene učenika i dr.
Promišljena upotreba suvremenih tehnologija tijekom učenja i poučavanja također je jedan od čimbenika koji mogu pridonijeti stvaranju poticajnoga i produktivnoga okružja. Digitalno okružje, koje je današnjemu učeniku prirodno okružje, nudi brojne prilike za svjesno i nesvjesno usvajanje novih jezičnih znanja i vještina.
Određeno vrijeme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda
Autonomija nastavnika podrazumijeva samostalno donošenje odluka povezanih s implementacijom kurikula što, između ostaloga, znači da nastavnik samostalno određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda. Pritom treba voditi računa da put kojim će učenici proći kako bi se pojedini ishodi ostvarili ovisi o velikomu broju različitih čimbenika: predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, broju učenika u razrednome odjelu pa čak i o dobu dana kad učenici imaju određeni nastavni predmet. Navedeni čimbenici stvaraju specifične kontekste zbog kojih nije moguće propisati isti pristup za sve kontekste u kojima se poučava njemački jezik. Važno je osigurati optimalne pedagoške uvjete za učenje njemačkog jezika te voditi računa o mjestu i vremenu poučavanja kao i o načinu oblikovanja skupina.
Vrijeme učenja svakako treba sagledati u kontekstu izloženosti učenika njemačkomu jeziku. Naime, uspjeh u učenju tim je bolji što su učenici češće u doticaju s ciljanim jezikom te im to treba omogućiti u što većoj mjeri na što više načina (npr. razrednim govorom na njemačkome ili integriranim učenjem i poučavanjem njemačkoga jezika i nejezičnoga predmeta).
Grupiranje učenika
Učenje i poučavanje njemačkoga jezika treba poticati učenike na postupno osamostaljivanje u učenju i na suradnički rad. Uporaba jezika društvena je aktivnost koja učenicima pruža mogućnost razvijanja društvenih vještina poput rada u paru ili skupinama. Jedan od objektivnih preduvjeta za učinkovito učenje i poučavanje njemačkoga jezika jest rad s manjim brojem učenika u skupini gdje svaki pojedinac dobiva priliku aktivno sudjelovati.
S obzirom na posebnosti organizacije učenja i poučavanja stranih jezika, gdje se njemački jezik u osnovnoj školi uči kao prvi ili drugi, obvezni, izborni ili fakultativni predmet, važno je pri oblikovanju razrednih odjela u 1. razredu srednje škole voditi računa o učenikovu predznanju kako bi mu se omogućio nastavak učenja na primjerenoj razini. U slučaju potrebe formiranja manjih odgojno-obrazovnih skupina prema predznanju učenika unutar razrednoga odjela važno je i tada omogućiti nastavak učenja neovisno o broju učenika u skupinama. Učenici se mogu podijeliti na skupine ovisno o podatcima na svjedodžbi o učenju njemačkoga jezika u osnovnoj školi kao i rezultatima dijagnostičkoga mjerenja koje se preporučuje na početku 1. razreda srednje škole.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U sklopu kurikula nastavnoga predmeta Njemački jezik opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U predmetu Njemački jezik vrednuju se znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vrednuju se ishodi koji se odnose na znanja o vlastitoj kulturi i drugim kulturama te na vještine međukulturnoga ophođenja i njihova se ostvarenost ocjenjuje posredno vrednovanjem ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom na isti se način, posredno vrednovanjem ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija, ocjenjuje ostvarenost ishoda koji se odnosi na vještinu primjene medijske pismenosti. Ostvarenost ostalih ishoda iz druge i treće domene prati se i formativno vrednuje u rubriku bilježaka.
Elementi vrednovanja jesu sljedeće jezične djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Učenička izvedba procjenjuje se na temelju kriterija koji se izrađuju u skladu s unaprijed određenim znanjima o jeziku i vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu koja se ispituju i koja su jasno opisana za svaku razinu postignuća. U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar«. Jezični sadržaji sastavni su dio četiriju djelatnosti. Ovladanost jezičnim sadržajima ocjenjuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima ostvarenosti ishoda za djelatnosti unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija.
Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim aspektom te su zbog toga kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnome izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje nastavnikovo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja koji ne dovodi do ocjena. Usmjereno je na poticanje refleksije o učenju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite formalne i neformalne metode te raznolike formate poput postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista provjere, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja itd.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika, a odvija se sustavnom samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem kako bi se učenika poticalo na samostalnost i samoreguliranje učenja, tj. na razvoj svijesti o vlastitome učenju. U ovom procesu vrednovanja učenici se koriste portfolijem, autobiografijom međukulturnih susreta, dnevnikom učenja, rubrikama za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje i sl. Učenici su uključeni u izradu kriterija za vrednovanje i samovrednovanje što doprinosi njihovu razumijevanju razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina i stavova potrebnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Kao i vrednovanje za učenje, i ovaj proces ne dovodi do ocjena, već opisnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenoga prvenstveno je sumativno, a može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom predmeta Njemački jezik tijekom školske godine ili na njezinu kraju, ali i ukazivanje na vidove komunikacijske kompetencije koji zahtijevaju poboljšanje. Ostvarenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se s obzirom na definiranu razinu ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Nastavnik pri vrednovanju za svaki element ocjenjivanja prema tim razinama razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina potrebnih za određenu ocjenu. Koriste se usmenim i pisanim provjerama znanja, portfolijem, učeničkim projektima, raspravama, debatama, esejima, simulacijama itd. Ocjena se temelji na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba različitih znanja, vještina i sposobnosti. Pritom se vodi računa o definiranim kriterijima vrednovanja, o izboru valjanih i pouzdanih metoda te o sigurnosti i transparentnosti procesa – svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje ispita, način i kriteriji bodovanja i rezultati unaprijed su definirani i jasni nastavniku, učeniku i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim domenama daje se povratna informacija o razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Pri određivanju zaključne ocjene nastavnik uzima u obzir ostvarenost ishoda provjerenu različitim metodama vrednovanja u više vremenskih točaka. Zaključna ocjena proizlazi neposredno iz razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i posredno iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom.
Tijekom učenja i poučavanja njemačkoga jezika potrebno je poticati i pratiti i ostvarenost ishoda iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Ostvarenost tih ishoda formativno se prati i opisuje se njihov razvoj u opisnome praćenju. Kao numerički pokazatelj razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena izriče se brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA TALIJANSKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA
RAZINI 4.1 I NA RAZINI 4.2
Kurikul nastavnoga predmeta Talijanski jezik temelji se na suvremenim pristupima učenju i poučavanju stranih jezika, unoseći novine i uvažavajući postignuća nacionalnih obrazovnih dokumenata koji su mu prethodili. To je prvi predmetni dokument koji obuhvaća srednju strukovnu školu. Ključna promjena koju donosi kurikul nastavnoga predmeta Talijanski jezik jest odmak od dosadašnjih nastavnih planova i programa. Kurikul nije nastavni plan i program, temelji se na drukčijim postavkama i tako mu treba i pristupiti.
Promjena koju kurikul donosi ponajprije je konceptualna. Umjesto preciznoga navođenja sadržaja koji se u pojedinoj godini učenja i poučavanja jezika moraju obraditi, kurikul je organiziran po domenama, a temelji se na definiranju odgojno-obrazovnih ishoda usmjerenih na učenika. Kurikul tako odgovara na zahtjev suvremenih odgojnih i obrazovnih znanosti gdje učenik preuzima središnju ulogu u procesu učenja i poučavanja.
Tri domene na temelju kojih je organiziran kurikul nastavnoga predmeta Talijanski jezik – Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom – proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe samoga predmeta. Domene su polazišta odgojno-obrazovnih ishoda koji jasno iskazuju što učenici znaju, što mogu učiniti te koje stavove razvijaju u određenoj godini učenja, a formulirani su u skladu s učenikovim razvojnim obilježjima čime se učenicima osigurava kontinuitet u napredovanju i uravnotežen prelazak iz razreda u razred. Određene su razine usvojenosti (ostvarenosti) svakoga ishoda kako bi nastavnik znao što se od učenika očekuje te kako bi prilagodio poučavanje potrebama učenika.
Ishodi proizišli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija usmjereni su k stjecanju znanja o stranome jeziku i ovladavanju djelatnostima za uporabu toga znanja u komunikacijskome činu. Ishodi iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vode k osposobljenosti za uočavanje i interpretaciju sličnosti i razlika između kultura te učinkovitu i kontekstu primjerenu komunikaciju s govornicima talijanskoga jezika što rezultira izgrađivanjem skladnih međukulturnih odnosa. Ostvarivanjem ishoda iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom učenika se osposobljava za samostalno i kritičko korištenje različitim izvorima znanja i primjenu učinkovitih strategija učenja kao pretpostavke cjeloživotnoga učenja.
Kvalitetu realizacije novoga kurikula osigurava nastavnik. Njemu je kurikulom zajamčena autonomija i omogućena veća kreativnost u organizaciji cjelokupnoga procesa poučavanja koja se ogleda u slobodi izbora nastavnih sadržaja i načina poučavanja te u organizaciji vremena posvećenoga ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnoga ishoda.
Kurikul stavlja naglasak na sigurno i poticajno – fizičko i digitalno – okružje za učenje, autonomiju nastavnika i učenika, suradničko i istraživačko učenje, autentičnost u poučavanju, poticanje međukulturnih susreta, razvoj kreativnoga i kritičkoga mišljenja te multidisciplinarnost i integrirano učenje jezika i sadržaja.
U skladu s promjenama u sustavu vrednovanja, kurikulom se određuju elementi, pristupi i načini vrednovanja te sastavnice zaključne ocjene. Vrednovanje znanja kao integralnih dijelova djelatnosti i veća zastupljenost neformalnih načina vrednovanja učeniku pomaže da razumije važnost i smislenost vrednovanja i da preuzme odgovornost za vlastito učenje. Novi načini izvješćivanja koji su usmjereni na ono što učenik može, što se od njega očekuje te što i kako treba poboljšati, učeniku omogućuju daljnje planiranje i unaprjeđivanje procesa učenja.
Svrha učenja stranoga jezika jest razvijanje komunikacijske i socijalne kompetencije radi proširivanja kulturnih i društvenih horizonata. Kako bismo razvili komunikacijske kompetencije, potrebno je osvijestiti važnost razvoja jezičnih djelatnosti. Jezik je jedan od razlikovnih elemenata kulture te njegovo učenje pridonosi upoznavanju međukulturnih sadržaja, a time i razvoju pozitivnih stavova i tolerancije među građanima. Uspoređujući druge kulture i uočavajući različitosti i sličnosti, gradi se vlastiti kulturni identitet. Na taj način učenici putem dijaloga, rasprave i raznolikosti mišljenja razvijaju kritičko mišljenje, uče poštovati raznolikosti (druge i drukčije) i obogaćuju se učeći od drugih. Stječe se iskustvo o tome kako su jezik i kultura neodvojivi te oblikuju identitet neke zemlje.
Cilj je učenja talijanskoga jezika da zajedno s učenjem materinskoga jezika i drugih stranih jezika pridonese razvoju svih oblika pismenosti, odgovornosti za vlastito učenje te samoreguliranoga učenja. Učenje i poučavanje stranih jezika zahtijeva otvoren i prilagodljiv metodički pristup temeljen na suvremenim metodama i didaktičkim spoznajama uzimajući u obzir individualne čimbenike u učenju stranoga jezika.
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Svrha učenja i poučavanja predmeta
Talijanski jezik, koji pripada jezično-komunikacijskomu području kurikula, u srednjoj strukovnoj školi uči se kao strani jezik. Poučava se u svim razredima i vrstama odgoja i obrazovanja kao redovni, izborni ili fakultativni predmet. Broj nastavnih sati ovisi o razredima i vrsti programa. Ključna je svrha učenja stranih jezika pripremiti učenike za stvarne komunikacijske situacije, kako u poslovnom, tako i u društvenom kontekstu.
Talijanski jezik je i materinski jezik pripadnika talijanske nacionalne manjine i jezik društvene sredine koji omogućuje asimilaciju i interkulturaciju u dvojezičnim područjima Republike Hrvatske.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
1. Razvoj komunikacijske kompetencije
– razviti produktivne i receptivne jezične djelatnosti (govorenje, pisanje, slušanje i čitanje) razvijajući sposobnost učinkovite komunikacije u različitim situacijama svakodnevnoga života te u poslovnom okruženju struke za koju se obrazuju, ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za talijanski jezik.
– osposobiti učenike za stjecanje jezično-komunikacijske kompetencije u talijanskome jeziku pomoću koje će zadovoljiti svoje temeljne potrebe i interese u društvenim interakcijama i poslovnoj komunikaciji
2. Upoznavanje kultura
– omogućiti učenicima stjecanje svijesti o različitostima i sličnostima hrvatske i talijanske kulture i jezika te pridonijeti njihovu općem osobnom i društvenom razvoju
– razviti razumijevanje, zanimanje i poštovanje kultura i jezika drugih naroda u Hrvatskoj, Europi i svijetu
– poticati na međunarodnu suradnju i razmjenu te rad na međunarodnim projektima
3. Razvoj medijske pismenosti
– pronalaziti i razumjeti različite izvore informacija, posebno informacijsko-komunikacijsku tehnologiju te se njima učinkovito koristiti u učenju i komunikaciji
– osposobiti učenike za procjenjivanje pouzdanosti i korisnosti informacija za proučavanje određene teme
4. Poticanje cjeloživotnoga učenja
– pripremiti učenike za život u međunarodnome, višekulturnome i višejezičnom okruženju
– poticati učenike na nastavak učenja talijanskoga jezika te pridonijeti povećanju mogućnosti daljnjega rada, obrazovanja i provođenja slobodnoga vremena
5. Poticanje odgovornosti za vlastito učenje
– osposobiti učenike za preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje i napredak
– poticati učenike na samostalan rad i samoprocjenu tijekom procesa učenja, tj. na samoregulirano učenje.
Slika 1: Grafički prikaz organizacije kurikula nastavnoga predmeta Talijanski jezik u svim godinama učenja
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOGA KURIKULA
Tri su domene predmetnoga kurikula talijanskoga kao stranoga jezika: Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedene domene proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe nastavnoga predmeta Talijanski jezik. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti talijanskoga jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjeta za cjeloživotni razvoj komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sve tri domene čine uravnoteženu strukturu predmetnoga kurikula nastavnoga predmeta i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar nastavnoga predmeta Talijanski jezik.
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet za takvu komunikaciju jest sposobnost razumijevanja te sposobnost usmene i pisane razmjene informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima, kao i korištenje jezika struke primjerenog jezičnoj razini učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi proizišli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na stjecanju znanja o specifičnostima talijanskoga jezika (vokabular i gramatika; stilovi i registri govorenoga i pisanoga stranoga jezika; obilježja verbalne i neverbalne interakcije) i na ovladavanju vještinama upotrebe jezičnoga znanja u komunikacijskome činu (sposobnost slušanja i razumijevanja govorenih poruka; sposobnost govorenja; sposobnost započinjanja, održavanja i okončanja razgovora; sposobnost čitanja, razumijevanja i pisanja tekstova; sposobnost posredovanja). Budući da se učenici od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskom jeziku, važno je da na nastavi stranog jezika pored razvijanja postojećeg znanja općeg jezika učenici postupno ovladaju i jezikom struke. Ishodi koji će se ostvarivati tijekom poučavanja trebaju biti u funkciji struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika nakon završetka osnovne škole te se preporučuje da se ostvaruju nadopunom kurikula strukovnim modulima Talijanski jezik struke.
Razvojem komunikacijske jezične kompetencije, kao procesa izražavanja vlastitoga identiteta i razumijevanja identiteta sugovornika, potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj svestrane stvaralačke ličnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije kod učenika se potiče razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenje jezika.
Jezično posredovanje (jezična medijacija) složena je jezična djelatnost koja uključuje istovremeno ili naizmjenično jezično primanje (recepciju) i proizvodnju (produkciju). U usmenome jezičnome posredovanju jedna osoba omogućuje komunikaciju među drugim osobama koje ne govore isti jezik. Pismeno ili kombinirano jezično posredovanje podrazumijeva sažimanje ili prevođenje više pisanih ili govorenih tekstova u skladu s kulturološkim obilježjima zemlje ciljnog jezika za potrebe druge osobe.
Učenici se od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskome jeziku pa je i u nastavi stranoga jezika, pored poučavanja općeg jezika, nužno i poučavanje jezika struke. Ishodi koji će se ostvarivati tijekom poučavanja trebaju biti u funkciji struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnome i višekulturnome svijetu obvezuje obrazovne sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u program nastave talijanskoga jezika na svim razinama i u svim vrstama obrazovanja kako bi se naglasila važnost razvoja učenikove svijesti o sebi kao pojedincu i društvenome biću zainteresiranome za upoznavanje i učenje o različitosti.
Međukulturna komunikacijska kompetencija podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima talijanskoga jezika različitoga kulturnoga podrijetla. Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ove domene učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:
– sposoban razmotriti i usporediti sličnosti i razlike između kultura i jezika
– empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i poštivanje govornika talijanskoga jezika i njihove kulture
– sposoban učinkovito i kontekstu primjereno komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima talijanskoga jezika što dovodi do uzajamnog zadovoljstva sugovornika različitih kulturnih identiteta i izgrađivanja skladnih međukulturnih odnosa.
Razvoj međukulturne komunikacijske kompetencije učenika postupno usmjerava k uočavanju i odbacivanju predrasuda, osnažuje ga u sprječavanju diskriminacije i u primjenjivanju učinkovitih postupaka nenasilnoga rješavanja sukoba. Kroz razumijevanje, proširivanje i produbljivanje njihovog pogleda na svijet, učenicima se omogućuje uspješno sudjelovanje u životu i aktivnostima uže i šire zajednice i u digitalnom okruženju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljavanje kao i aktivno sudjelovanje na međunarodnom tržištu rada.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Učenikovo preuzimanje odgovornosti za učenje jezika ključ je uspješnoga ovladavanja komunikacijskom kompetencijom i preduvjet za cjeloživotni razvoj, kako za talijanski jezik, tako i za druge strane jezike, pa i za materinski jezik.
Stoga se odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava učenikov afektivni i kognitivni razvoj te njegova uloga u procesu učenja jezika koja obuhvaća:
– sposobnost svjesne, fleksibilne i učinkovite primjene strategija učenja i korištenja jezika koje učeniku pomažu unaprijediti proces ovladavanja talijanskim jezikom
– razvoj medijske pismenosti te komunikacijskih i prezentacijskih vještina.
Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju i ustrajan je i pozitivan u učenju i radu što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. Samostalan učenik informacije pronalazi, odabire, vrednuje te se njima učinkovito služi na temelju različitih izvora i medija te stalno unaprjeđuje svoje komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
Domene Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom sastavni su dijelovi kurikula nastavnoga predmeta Talijanski jezik i čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu čiji se odgojno-obrazovni ishodi međusobno prožimaju i nadopunjuju. U svakoj se domeni uz odgojno-obrazovne ishode navodi i razrada ishoda. Ishodi se kumulativno razvijaju po razredima: viši razredi uključuju i ishode prethodnih razreda. Kurikulom predložena razrada ishoda nije iscrpna te je nastavnik nadopunjuje sukladno sposobnostima, potrebama i interesima svojih učenika. U svim je domenama i razredima razrada ishoda primjerena dobi učenika. Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme, preporučene jezične strukture te jezično-komunikacijske funkcije, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje. Jezični sadržaji nisu propisani, nego su isključivo na razini preporuke; leksički se sadržaji biraju primjereno kognitivnomu i afektivnomu stupnju razvoja učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i nadograđuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj razine usvojenosti »dobar« koja služi za procjenu ostvarenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda. Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda, sadržaji, preporuke te razina usvojenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda nalaze se u predmetnom kurikulu.
Razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda ne predstavljaju školske ocjene, već se njima određuje opseg i dubina znanja, stupanj razvijenosti vještina i usvojenosti stavova.
Ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija podijeljeni su prema receptivnim i produktivnim jezičnim djelatnostima, a razvojnost od nižih k višim razredima ostvaruje se povećanjem složenosti i dužine tekstova koje učenik razumije i proizvodi. Tekst podrazumijeva sve proizvode jezične uporabe – govoreni, pisani, vizualni i multimodalni. Multimodalni tekstovi kombiniraju jezik s drugim sustavima komuniciranja kao što su tiskani ili digitalni tekst, vizualna pomagala te zvučna ili govorena riječ.
Ovisno o godini učenja i poučavanja jezika, tekstovi se razlikuju po dužini i složenosti. Broj riječi koji definira dužinu teksta razlikuje se u receptivnim i produktivnim djelatnostima.
U djelatnostima slušanja i čitanja vrlo kratki tekst broji do 100 riječi, kratki tekst između 100 i 200 riječi, srednje dugi tekst između 200 i 400 riječi, a dugi tekst više od 400 riječi. U djelatnostima govorenja i pisanja vrlo kratki tekst broji do 60 riječi, kratki tekst između 60 i 100 riječi, srednje dugi tekst između 100 i 250 riječi, a dugi tekst više od 250 riječi.
| | Vrlo kratak tekst | Kratak tekst | Srednje dugi tekst | Dugi tekst |
| Slušanje i čitanje | do 100 riječi | 100 – 200 riječi | 200 – 400 riječi | više od 400 riječi |
| Govorenje i pisanje | do 60 riječi | 60 – 100 riječi | 100 – 250 riječi | više od 250 riječi |
Složenost teksta ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima složenosti i učenikovu poznavanju teme teksta, posebno kad je riječ o stručnim tekstovima s obzirom na prethodno predznanje koje je potrebno da bi se mogao učiti jezik struke na stranom jeziku jer je minimalna razina općeg jezika potrebna za praćenje jezika struke A2, odnosno nastavak učenja stranog jezika koji su učenici učili u osnovnoj školi. Kvantitativni pokazatelji složenosti odnose se na obilježja riječi i rečenica poput duljine, učestalosti i složenosti, a kvalitativni pokazatelji na vrstu teksta, složenost izloženih ideja, stil autora i način na koji je tekst strukturiran i predstavljen. Budući da su učenikova prethodna znanja o temi treći čimbenik o kojem ovisi složenost teksta, procjena složenosti u konačnici ovisi o osobnoj procjeni nastavnika. Po složenosti tekstovi se dijele na: vrlo jednostavne, jednostavne, srednje složene, složene.
Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija podijeljeni su u tri međusobno povezane komponente: znanja (kulturno specifična i općenita znanja o kulturi), vještine (interpretacija kulturno uvjetovanih sadržaja te interakcija u međukulturnim kontaktima) i stavovi (znatiželja, otvorenost, spremnost na prevladavanje stereotipa i predrasuda). Ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija, povezani s trećom komponentom – stavovi i vrijednosti, ne mogu se vrednovati po razinama usvojenosti jer su dio osobnoga iskustva i osjećanja svakoga pojedinog učenika. Leksički sadržaji povezani s domenom Međukulturna komunikacijska kompetencija prisutni su u svim odgojno-obrazovnim ishodima, stoga u razradi ishoda i u sadržajima za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda nisu detaljno navedeni leksički sadržaji povezani s međukulturnom tematikom, nego se način ostvarivanja istih ishoda stavlja na izbor stručnoj procjeni nastavnika ovisno o interesima i razvojnoj dobi učenika. Aktivnosti povezane s razradom ishoda po potrebi se mogu provesti i na materinskome jeziku, ovisno o učenikovoj razini znanja stranoga jezika.
Ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom podijeljeni su u tri područja – razvijanje pozitivnoga stava, razvijanje samopouzdanja u uporabi jezika te kritičkoga mišljenja, medijska pismenost te strategije učenja jezika. Strategije učenja složena su kategorija postupaka, razmišljanja i oblika ponašanja i pripadaju skupini individualnih čimbenika u učenju stranoga jezika. Neki učenici vjerojatno će biti uspješni i zahvaljujući primjeni manjega broja strategija, ali odabranih u skladu s njihovim osobnim karakteristikama i procjenom njihove učinkovitosti. S obzirom na to da se radi o individualnome čimbeniku, strategije učenja mogu se poučavati, ali se ne može mjeriti razina njihove usvojenosti, već samo učinkovitost njihove primjene u skladu s karakteristikama pojedinoga učenika.
Slika 2: Prikaz zastupljenosti domena u kurikulu nastavnoga predmeta Talijanski jezik u svim godinama učenja
Sve tri domene kurikula nastavnoga predmeta Talijanski jezik imaju jednaku postotnu zastupljenost u svim godinama učenja i poučavanja.
Tumač oznaka odgojno-obrazovnih ishoda u kurikulu prikazan je u tablici 1.
Tablica 1. Tumač oznaka odgojno-obrazovnih ishoda
| TJ | Talijanski jezik |
| SSŠ | Srednja strukovna škola |
| A. | Domena Komunikacijska jezična kompetencija |
| B. | Domena Međukulturna komunikacijska kompetencija |
| C. | Domena Samostalnost u ovladavanju jezikom |
| 1.1. | Oznaka razreda. Oznaka rednog broja ishoda. |
Primjer označavanja ishoda
SSŠ TJ B.2.3.
Srednja strukovna škola, Talijanski jezik, domena Međukulturna komunikacijska kompetencija, drugi razred, treći ishod
Talijanski jezik, 1. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje dug i jednostavan tekst. | Razumije i analizira prilagođeni i autentični srednje dug i jednostavan slušani, pisani i audiovizualni tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepoznaje glavnu poruku, analizira ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Razlikuje slijed događaja u vremenu. Globalno razumije kratke i jednostavne tekstove karakteristične za njegovu struku. Razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza na temelju konteksta ili prethodnog znanja. Primjenjuje odgovarajuće strategije čitanja i slušanja. | Uz povremenu pomoć razumije i analizira tekst i glavnu poruku te neke ključne i specifične informacije. Uglavnom prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje te uglavnom predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. |
TJ SSŠ A.1.2. Govori srednje dug i jednostavan tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i jednostavan tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepričava srednje dug i jednostavan tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori kratke i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način te iznosi ideje i stavove o poznatim temama. Priprema i drži izlaganja poznate tematike uz predložak i smjernice. | Oblikuje i govori jednostavne tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći preporučene jezične strukture. Uz povremenu pomoć drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način. |
TJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u različitim oblicima srednje dugog i jednostavnog razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i jednostavne govorne interakcije povezane s temama iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Razmjenjuje informacije u kratkim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Sudjeluje u srednje dugim vođenim i kratkim improviziranim dijalozima. Sudjeluje u jednostavnim formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Postavlja pitanja i odgovara na pitanja koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. | Uz povremenu pomoć sudjeluje u različitim oblicima jednostavne govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći preporučene jezične strukture. |
TJ SSŠ A.1.4. Piše srednje dug i jednostavan tekst. | Piše srednje dug i jednostavan strukturiran tekst koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Piše kratke i jednostavne tekstove strukovnoga sadržaja uz predložak i smjernice. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći jednostavna kohezivna sredstva. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova. | Uz povremenu pomoć piše različite vrste jednostavnih tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći preporučene jezične strukture i jednostavna kohezivna sredstva. |
TJ SSŠ A.1.5. Posreduje temeljne koncepte i vrlo jednostavne tekstove. | Objašnjava značenje temeljnih neprevodivih općih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više vrlo jednostavnih jasno strukturiranih općih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. | Uz čestu pomoć posreduje temeljne opće koncepte te vrlo jednostavne opće tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; zdrav život; okoliš i ekologija; obrazovanje i svijet rada) – teme povezane sa strukom Preporučene jezične strukture: – uporaba i izostavljanje određenog člana u kontekstima učestale uporabe – posebnosti u rodu i tvorbi množine imenica učestale uporabe – nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu i dativu u kontekstima učestale uporabe – slaganje imenica i pridjeva u rodu i broju – ponavljanje glavnih i rednih brojeva – indicativo presente pravilnih, povratnih i učestalih nepravilnih glagola – indicativo futuro semplice pravilnih, povratnih i učestalih nepravilnih glagola – indicativo passato prossimo pravilnih, povratnih i učestalih nepravilnih glagola – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom u kontekstima učestale uporabe – uporaba vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...) i uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...) | ||
Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nada i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.1.1. Razlikuje i opisuje činjenice o talijanskoj kulturi te ih primjenjuje u novome kontekstu. | Uočava sličnosti i razlike između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima. Uočava kulturološku i društvenu uvjetovanost komunikacijskih obrazaca u hrvatskom i talijanskom jeziku. | Uglavnom samostalno uočava i obrazlaže sličnosti i razlike između vlastite i talijanske kulture te neke kulturološki i društveno uvjetovane komunikacijske obrasce. |
TJ SSŠ B.1.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te iskušava nove obrasce u nekim nepoznatim situacijama. | Uočava važnost prikladne i učinkovite jezične interakcije u različitim međukulturnim situacijama (razgovor uživo, Skype, chat, telefonski razgovor, sms, e-mail). Sudjeluje u jednostavnim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Koristi jednostavne strategije za rješavanje nesporazuma. | Uglavnom primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama. Uz povremene pogreške prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama i koristi neke strategije za rješavanje nesporazuma. |
TJ SSŠ B.1.3. Uočava i analizira kulturne raznolikosti i različitosti u svjetonazoru te objašnjava važnost promicanja uključivosti i tolerancije. | Uočava, analizira i opisuje različite oblike i aspekte kulturne raznolikosti i kulturološki uvjetovanih različitosti u svjetonazoru. Opisuje osobne stavove i vrijednosti te prepoznaje njihov utjecaj na poimanje drugih kultura i kulturnih skupina. Uočava i opisuje važnost promicanja kulture uključivosti i tolerancije s ciljem prevladavanja svih oblika različitosti. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.1.1. Razvija samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika. | Spontano iznosi vlastite stavove uz jednostavnu argumentaciju. Kritički pristupa različitim idejama, stavovima i vrijednostima. | Samostalno se uključuje i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.1.2. Prikuplja, odabire i kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. | Prikuplja i odabire ključne informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa. Kritički analizira i propituje informacije i sadržaje iz različitih tekstova i izvora. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. Priprema i drži izlaganja iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa. | Uglavnom samostalno odabire i kritički propituje informacije iz različitih vrsta tekstova. Priprema i drži izlaganje uz manje greške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.1.3. Primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire i primjenjuje odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika. Uglavnom uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Razvijanje samopouzdanja, odabir različitih vrsta izvora informacija te primjena složenijih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 2. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje dug i srednje složen tekst. | Razumije i analizira različite vrste prilagođenih i autentičnih slušanih, pisanih i audiovizualnih srednje dugih i srednje složenih tekstova na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepoznaje glavnu poruku, analizira ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Razlikuje slijed događaja u vremenu. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Prepoznaje implicitno značenje te na temelju konteksta ili prijašnjeg znanja predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. Primjenjuje odgovarajuće strategije čitanja i slušanja. | Uz povremenu pomoć razumije i analizira tekst i glavnu poruku te neke ključne i specifične informacije. Uglavnom prepoznaje i razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje te uglavnom predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. |
TJ SSŠ A.2.2. Govori srednje dug i srednje složen tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i srednje složen tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepričava srednje dug i srednje složen tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način te iznosi ideje i stavove o poznatim temama. Priprema i drži izlaganja poznate tematike uz predložak i smjernice. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći preporučene jezične strukture. Uz povremenu pomoć drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način. |
TJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u različitim oblicima srednje dugoga i srednje složenog razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i srednje složene govorne interakcije povezane s temama iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Sudjeluje u srednje dugim vođenim i kratkim improviziranim dijalozima. Sudjeluje u jednostavnim formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Postavlja pitanja i odgovara na pitanja koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. | Uz povremenu pomoć sudjeluje u različitim oblicima jednostavne govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći preporučene jezične strukture. |
TJ SSŠ A.2.4. Piše srednje dug i srednje složen tekst. | Piše srednje dug i srednje složen strukturiran tekst koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Piše srednje duge i jednostavne tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći jednostavna kohezivna sredstva. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova i formalni stil uz predložak i smjernice. | Uz povremenu pomoć piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći preporučene jezične strukture i jednostavna kohezivna sredstva. |
TJ SSŠ A.2.5. Posreduje jednostavne koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih općih i temeljnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih jednostavnih općih i/ili vrlo jednostavnih stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i temeljne stručne koncepte te jednostavne opće i vrlo jednostavne stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; obrazovanje i svijet rada; zdrav život; okoliš i ekologija) – teme povezane sa strukom Preporučene jezične strukture: – oblici i uporaba partitivnog člana – posebnosti u rodu i tvorbi množine imenica i pridjeva – združeni oblici nenaglašenih osobnih zamjenica u akuzativu i dativu u kontekstima učestale uporabe – odnosne zamjenice (che, di cui, il quale, la quale, del quale, della quale…) – stupnjevanje pridjeva (pravilni i učestali nepravilni oblici komparativa i superlativa) | ||
– indicativo imperfetto pravilnih, povratnih i učestalih nepravilnih glagola – kontekst uporabe glagolskih vremena indicativo imperfetto i passato prossimo – condizionale presente pravilnih i učestalih nepravilnih glagola – pravilni i učestali nepravilni oblici imperativa u neformalnom kontekstu (imperativo diretto) – učestali prilozi načina, vremena i mjesta i njihovo mjesto u rečenici – prijedlozi i prijedlozi spojeni s određenim članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...) i uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...) Jezične strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakom razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nada i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.2.1. Obrazlaže bitna obilježja talijanske kulture i uočava kulturološke uvjetovanosti. | Uočava i analizira sličnosti i razlike između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima (komunikacijski obrasci, vjerovanja, vrijednosti, mimika i gestikulacija, simboli itd.). Uočava kulturološku i društvenu uvjetovanost komunikacijskih obrazaca u hrvatskom i talijanskom jeziku. Uspoređuje život mladih, njihov svakodnevni život i običaje te školski sustav u Italiji s onima u vlastitoj zemlji. | Uglavnom uočava i analizira sličnosti i razlike između vlastite i talijanske kulture te neke kulturološki i društveno uvjetovane komunikacijske obrasce. |
TJ SSŠ B.2.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagođava obrasce vlastitoga ponašanja u nepoznatim situacijama. | Uočava važnost prikladne i učinkovite jezične interakcije u različitim međukulturnim situacijama (razgovor uživo, Skype, chat, telefonski razgovor, sms, e-mail). Sudjeluje u jednostavnim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Primjenjuje uobičajene komunikacijske konvencije u jednostavnim formalnim i neformalnim situacijama. Koristi jednostavne strategije za rješavanje nesporazuma. | Uz manja odstupanja primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama i prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama. Koristi neke strategije za rješavanje nesporazuma i uglavnom uspješno primjenjuje uobičajene komunikacijske konvencije. |
TJ SSŠ B.2.3. Uočava i analizira kulturne raznolikosti i različitosti u svjetonazoru te objašnjava važnost promicanja uključivosti i tolerancije. | Uočava, analizira i opisuje različite oblike i aspekte kulturne raznolikosti i kulturološki uvjetovanih različitosti u svjetonazor. Opisuje osobne stavove i vrijednosti te prepoznaje njihov utjecaj na poimanje drugih kultura i kulturnih obrazaca. Uočava i opisuje važnost promicanja kulture uključivosti i tolerancije s ciljem prevladavanja svih vrsta različitosti. Promiče vrijednosti prijateljstva, suradnje, solidarnosti, altruizma. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.2.1. Razvija samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika argumentirajući vlastite stavove. | Iznosi i argumentira vlastite stavove u izlaganjima, istraživačkim projektima i sl. Nastavlja razvijati kritičko mišljenje te otvorenost prema različitim idejama, stavovima i vrijednostima. | Uz povremenu pomoć argumentira vlastite stavove i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.2.2. Prikuplja, odabire i kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. | Razvija sposobnost tumačenja i razlikovanja informacija/poruka iz različitih vrsta tekstova kao i razlikovanja različitih vrsta izvora iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa. Prepoznaje i analizira različite vrste tekstova, uočava njihovu svrhu, ciljanu publiku i namjeru autora. Sažima i parafrazira informacije prikupljene iz različitih izvora u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije. Priprema i izlaže prezentacije, izlaganja i istraživačke projekte na odabranu temu. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. | Uglavnom samostalno odabire, sažima i parafrazira informacije iz različitih vrsta tekstova. Priprema i drži izlaganje uz manje greške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.2.3. Primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire i primjenjuje odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Povezuje nova znanja s prethodno usvojenima i poznate obrasce upotrebljava u novome kontekstu. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Uglavnom samostalno primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te često sudjeluje u svim oblicima učenja i (samo)vrednovanja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Razvijanje samopouzdanja, odabir različitih vrsta izvora informacija te primjena složenijih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 3. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.3.1. Razumije srednje dug i srednje složen tekst. | Razumije i analizira različite vrste prilagođenih i autentičnih slušanih, pisanih i audiovizualnih srednje dugih i srednje složenih tekstova na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Izvodi i vrednuje zaključke o složenijim odnosima među informacijama iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Analizira glavnu poruku, ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Razlikuje i analizira obilježja različitih funkcionalnih stilova. Prepoznaje implicitno značenje te na temelju konteksta ili prijašnjeg znanja predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. | Uz povremenu pomoć razumije i analizira tekst i glavnu poruku te neke ključne i specifične informacije. Uglavnom prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Uz povremena odstupanja analizira obilježja različitih funkcionalnih stilova. Primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje te uglavnom predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. |
TJ SSŠ A.3.2. Govori srednje dug i srednje složen tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i srednje složen tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju. Samostalno priprema i drži izlaganja poznate tematike na jasan i strukturiran način. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. Uglavnom samostalno drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje uz odgovarajuću argumentaciju uz manje pogreške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u različitim srednje dugim i srednje složenim oblicima razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i srednje složene govorne interakcije na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Sudjeluje u srednje dugim vođenim i improviziranim dijalozima. Sudjeluje u različitim formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Samostalno započinje, prati, održava i završava razgovor koristeći se prikladnim strategijama rješavanja nesporazuma. | Uglavnom samostalno sudjeluje u različitim oblicima govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i neke strategije za rješavanje nesporazuma. |
TJ SSŠ A.3.4. Piše srednje dug i srednje složen strukturiran tekst. | Piše srednje dug i srednje složen tekst uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Piše srednje duge i jednostavne tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći odgovarajuća kohezivna sredstva. Samostalno primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova i formalni stil uz predložak i smjernice. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama. | Uglavnom samostalno planira, organizira i piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i kohezivnih sredstava. |
TJ SSŠ A.3.5. Posreduje složenije koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje složenijih neprevodivih općih i jednostavnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih složenijih općih i/ili jednostavnih stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje složenije opće i jednostavne stručne koncepte te složenije opće i jednostavne tekstove povezane s poznatim temama. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; obrazovanje i svijet rada; zdrav život; okoliš i ekologija) – teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: – pokazne i upitne zamjenice – uporaba priložnih oznaka ci i ne, razlika u uporabi u odnosu na nenaglašene zamjenice ci i ne – združeni oblici nenaglašenih osobnih zamjenica u akuzativu i dativu, njihovo mjesto u rečenici i slaganje s participom prošlim – odnosne zamjenice (che, di cui, il quale, la quale, del quale, della quale…) – ponavljanje i proširivanje znanja o uporabi prethodno obrađenih glagolskih vremena i načina – indicativo futuro anteriore pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – congiuntivo presente i njegova uporaba za izricanje osobnog mišljenja, nada, dvojbi, sumnji i strahova uz glagole credere, pensare, sperare, dubitare, temere i dr. – bezlične konstrukcije – si passivante – stupnjevanje priloga, pravilni i nepravilni oblici komparativa i superlativa – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...), uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...) i suprotnih konektora (ma, invece, tuttavia, al contrario, tuttavia, eppure, anzi, però...). Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nadanja i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.3.1. Izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između vlastite i talijanske kulture. | Uočava, analizira i izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima (komunikacijski obrasci, vjerovanja, vrijednosti, mimika i gestikulacija, simboli itd.). Istražuje i kritički komentira činjenice i informacije o talijanskome društvu, aktualnim temama i događajima. | Uglavnom samostalno integrira elemente iz različitih područja u cjelovitu sliku vlastite kulture te uz povremena odstupanja objašnjava sličnosti i različitosti između vlastite kulture i drugih kultura. |
TJ SSŠ B.3.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagodljivo reagira u nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u srednje složenim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Primjenjuje odgovarajuće komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. Koristi odgovarajuće strategije za rješavanje nesporazuma u komunikaciji. | Primjenjuje neke obrasce ponašanja i strategije za rješavanje nesporazuma u složenijim komunikacijskim situacijama. Uglavnom prilagodljivo reagira u nepoznatim i nerazumljivim situacijama. |
TJ SSŠ B.3.3. Prihvaća različitosti te odgovorno sudjeluje u pitanjima bitnima za jezičnu i kulturnu zajednicu. | Iznosi stav o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o vrijednosti kulturne raznolikosti. Uvažava različita kulturna gledišta i primjenjuje ih pri izvođenju zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. Preispituje vlastite i tuđe pretpostavke i mišljenja s ciljem prihvaćanja svih oblika različitosti. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.3.1. Postiže samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika te uspoređuje i kritički razlikuje ideje, stavove i vrijednosti. | Sudjeluje u nizu suradničkih aktivnosti smještenih u stvarnome kontekstu talijanskoga jezika i pritom izražava svoja iskustva, osjećaje i vlastito mišljenje. | Samostalno se uključuje i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.3.2. Tumači i uspoređuje informacije iz različitih izvora. | Tumači, razlikuje i kritički interpretira informacije/poruke iz različitih vrsta tekstova i izvora. Sažima i kritički procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. Samostalno priprema i izlaže prezentacije i istraživačke projekte. | Uz manje pogreške interpretira i uspoređuje informacije iz različitih izvora. Samostalno izvodi i izlaže prezentacije i istraživačke projekte uz manje pogreške koje ne utječu na razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.3.3. Kombinira i vrednuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire, primjenjuje i kombinira odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Povezuje nova znanja s prethodno usvojenima i poznate obrasce upotrebljava u novome kontekstu. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Uglavnom samostalno stvara i kombinira različite strategije učenja talijanskoga jezika te često sudjeluje u svim oblicima učenja i (samo)vrednovanja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Razvijanje samopouzdanja, usporedba i kritičko razlikovanje ideja, stavova i vrijednosti, interpretiranje i uspoređivanje informacija iz različitih izvora te kombiniranje i vrednovanje različitih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 1. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje dug i srednje složen tekst. | Razumije i analizira prilagođeni i autentični srednje dug i srednje složen slušani, pisani i audiovizualni tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga i općega interesa. Razlikuje slijed događaja u vremenu. Prepoznaje glavnu poruku, analizira ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Globalno razumije kratke i jednostavne tekstove karakteristične za njegovu struku. Razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Primjenjuje odgovarajuće strategije čitanja i slušanja. Predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza na temelju konteksta ili prethodnog znanja. Prepoznaje osnovna i implicitna značenja i poruke u tekstu. Prepoznaje i razlikuje obilježja različitih funkcionalnih stilova. | Analizira tekst i glavnu poruku, pronalazi i analizira neke ključne i specifične informacije. Uglavnom prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke i implicitne poruke. Primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje te uglavnom predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. Prepoznaje i razlikuje neka temeljna obilježja različitih funkcionalnih stilova. |
TJ SSŠ A.1.2. Govori srednje dug i jednostavan tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i jednostavan tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepričava srednje dug i jednostavan tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori kratke i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način te iznosi ideje i stavove o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju. Priprema i drži izlaganja poznate tematike. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. Uglavnom samostalno drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje uz odgovarajuću argumentaciju. |
TJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u različitim oblicima srednje dugog i jednostavnog razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i jednostavne govorne interakcije povezane s temama iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Razmjenjuje informacije u kratkim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Sudjeluje u srednje dugim vođenim i kratkim improviziranim dijalozima. Sudjeluje u jednostavnim formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Postavlja pitanja i odgovara na pitanja koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uglavnom samostalno sudjeluje u različitim oblicima govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. |
TJ SSŠ A.1.4. Piše srednje dug i jednostavan strukturiran tekst. | Piše srednje dug i jednostavan strukturiran tekst koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Piše kratke i jednostavne tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći odgovarajuća kohezivna sredstva. Planira, organizira i uređuje tekst te prati i vrednuje ostvarenost traženih obilježja u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. | Uglavnom samostalno piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i kohezivnih sredstava. |
TJ SSŠ A.1.5. Posreduje jednostavne koncepte i vrlo jednostavne stručne tekstove. | Objašnjava značenje vrlo jednostavnih neprevodivih općih i stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i stručne koncepte te vrlo jednostavne opće i stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; zdrav život; okoliš i ekologija; obrazovanje i svijet rada) – teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: – uporaba i izostavljanje određenog člana – posebnosti u rodu i tvorbi množine imenica (imenice s jednim oblikom za oba roda, imenice s različitim oblikom za muški i ženski rod, imenice s nepravilnom množinom itd.) – nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu i dativu – združeni oblici nenaglašenih osobnih zamjenica u akuzativu i dativu, njihovo mjesto u rečenici i slaganje s participom prošlim – odnosne zamjenice (che, di cui, il quale, la quale, del quale, della quale…) – stupnjevanje pridjeva, pravilni i nepravilni oblici komparativa i superlativa – relativna i apsolutna uporaba glagolskog vremena indicativo presente – indicativo imperfetto pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – kontekst uporabe glagolskih vremena indicativo imperfetto i passato prossimo – indicativo futuro semplice pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – konstrukcija stare + infinito – pogodbene rečenice prvog tipa (periodo ipotetico della realtà) – učestali prilozi i njihov položaj u složenim glagolskim vremenima – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...) i uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...) Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nada i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.1.1. Razlikuje i opisuje činjenice o talijanskoj kulturi te ih primjenjuje u novome kontekstu. | Uočava sličnosti i razlike između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima. Uočava kulturološku i društvenu uvjetovanost komunikacijskih obrazaca u hrvatskom i talijanskom jeziku. | Uglavnom samostalno uočava i obrazlaže sličnosti i razlike između vlastite i talijanske kulture te neke kulturološki i društveno uvjetovane komunikacijske obrasce. |
TJ SSŠ B.1.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te iskušava nove obrasce u ponekim nepoznatim situacijama. | Uočava važnost prikladne i učinkovite jezične interakcije u različitim međukulturnim situacijama (razgovor uživo, Skype, chat, telefonski razgovor, sms, e-mail). Sudjeluje u jednostavnim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Koristi strategije za rješavanje svih nesporazuma. | Uglavnom primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama. Uz povremene pogreške prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama i koristi neke strategije za rješavanje nesporazuma. |
TJ SSŠ B.1.3. Uočava i analizira kulturne raznolikosti i različitosti u svjetonazoru te objašnjava važnost promicanja uključivosti i tolerancije. | Uočava, analizira i opisuje različite oblike i aspekte kulturne raznolikosti i kulturološki uvjetovanih različitosti u svjetonazoru. Opisuje osobne stavove i vrijednosti te prepoznaje njihov utjecaj na poimanje drugih kultura i kulturnih skupina. Uočava i opisuje važnost promicanja kulture uključivosti i tolerancije s ciljem prevladavanja oblika različitosti. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.1.1. Razvija samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika. | Spontano iznosi vlastite stavove uz argumentaciju. Kritički pristupa različitim idejama, stavovima i vrijednostima. | Samostalno se uključuje i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.1.2. Prikuplja, odabire i kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. | Prikuplja i odabire ključne informacije iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa iz različitih vrsta tekstova i izvora. Kritički analizira i propituje informacije i sadržaje iz različitih tekstova i izvora. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. Priprema i drži izlaganja iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa. | Priprema i drži izlaganje uz manje greške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.1.3. Primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire i primjenjuje odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Povremeno primjenjuje različite strategije učenja i uporabe jezika. Uglavnom uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Razvijanje samopouzdanja, odabir različitih vrsta izvora informacija te primjena složenijih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 2. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje dug i srednje složen tekst. | Razumije i analizira različite vrste prilagođenih i autentičnih slušanih, pisanih i audiovizualnih srednje dugih i srednje složenih tekstova na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Razlikuje slijed događaja u vremenu. Prepoznaje glavnu poruku, analizira ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Razumije jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Primjenjuje odgovarajuće strategije čitanja i slušanja. Prepoznaje implicitno značenje te na temelju konteksta ili prijašnjeg znanja predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. Prepoznaje i analizira obilježja različitih funkcionalnih stilova. | Analizira tekst i glavnu poruku te pronalazi i analizira neke ključne i specifične informacije. Uglavnom prepoznaje jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke i implicitne poruke. Primjenjuje neke strategije za slušanje i čitanje te uglavnom predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. Prepoznaje i analizira neka temeljna obilježja različitih funkcionalnih stilova. |
TJ SSŠ A.2.2. Govori srednje dug i srednje složen tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i srednje složen tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Prepričava srednje dug i srednje složen tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava jednostavne leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Izražava vlastito mišljenje na jednostavan i organiziran način te iznosi ideje i stavove o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju. Priprema i drži izlaganja poznate tematike. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. Uglavnom samostalno drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje uz odgovarajuću argumentaciju. |
TJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u različitim oblicima srednje dugog i srednje složenog razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i srednje složene govorne interakcije povezane s temama iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Postavlja pitanja i odgovara na pitanja koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Sudjeluje u srednje dugom vođenom i improviziranom razgovoru. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. | Uglavnom samostalno sudjeluje u različitim oblicima govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. |
TJ SSŠ A.2.4. Piše srednje dug i srednje složen strukturiran tekst. | Piše srednje dug i srednje složen strukturiran tekst koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Piše srednje duge i jednostavne tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom. Koristi se jednostavnim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći odgovarajuća kohezivna sredstva. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova i formalni stil uz predložak i smjernice. Planira, organizira i uređuje tekst te prati i vrednuje ostvarenost traženih obilježja u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. | Uglavnom samostalno piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i kohezivnih sredstava. |
TJ SSŠ A.2.5. Posreduje jednostavne koncepte i vrlo jednostavne stručne tekstove. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i stručne koncepte te jednostavne opće i vrlo jednostavne stručne tekstove povezane s poznatim temama. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; obrazovanje i svijet rada; zdrav život; okoliš i ekologija) – teme povezane sa strukom Preporučene jezične strukture: – uporaba partitivnog člana – pokazne i upitne zamjenice – uporaba priložnih oznaka ci i ne i razlika u uporabi u odnosu na nenaglašene zamjenice ci i ne – združeni oblici nenaglašenih osobnih zamjenica u akuzativu i dativu, njihovo mjesto u rečenici i slaganje s participom prošlim – odnosne zamjenice (che, di cui, il quale, la quale, del quale, della quale…) – stupnjevanje pridjeva, pravilni i nepravilni oblici komparativa i superlativa – ponavljanje i proširivanje znanja o uporabi prethodno obrađenih glagolskih vremena i načina – condizionale presente pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – indicativo futuro anteriore pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – congiuntivo presente i njegova uporaba za izricanje osobnog mišljenja, nada, dvojbi, sumnji i strahova uz glagole credere, pensare, sperare, dubitare, temere i dr. – bezlične konstrukcije – si passivante – stupnjevanje priloga, pravilni i nepravilni oblici komparativa i superlativa – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...), uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...) i suprotnih konektora (ma, invece, tuttavia, al contrario, tuttavia, eppure, anzi, però...). | ||
Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nada i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
| TJ SSŠ B.2.1. Obrazlaže bitna obilježja talijanske kulture i uočava kulturološke uvjetovanosti. | Uočava i analizira sličnosti i razlike između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima (komunikacijski obrasci, vjerovanja, vrijednosti, mimika i gestikulacija, simboli itd.). Uočava kulturološku i društvenu uvjetovanost komunikacijskih obrazaca u hrvatskom i talijanskom jeziku. Uspoređuje život mladih, njihov svakodnevni život i običaje te školski sustav u Italiji s onima u vlastitoj zemlji. | Uglavnom uočava i analizira sličnosti i razlike između vlastite i talijanske kulture te neke kulturološki i društveno uvjetovane komunikacijske obrasce. |
TJ SSŠ B.2.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagođava obrasce vlastitoga ponašanja u nepoznatim situacijama. | Uočava važnost prikladne i učinkovite jezične interakcije u različitim međukulturnim situacijama (razgovor uživo, Skype, chat, telefonski razgovor, sms, e-mail). Sudjeluje u složenijim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Koristi strategije za rješavanje nesporazuma. Primjenjuje uobičajene komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. | Uz manja odstupanja primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama i prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama. Koristi neke strategije za rješavanje nesporazuma i uglavnom uspješno primjenjuje uobičajene komunikacijske konvencije. |
TJ SSŠ B.2.3. Uočava i analizira kulturne raznolikosti i različitosti u svjetonazoru te objašnjava važnost promicanja uključivosti i tolerancije. | Uočava, analizira i opisuje različite oblike i aspekte kulturne raznolikosti i kulturološki uvjetovanih različitosti u svjetonazoru. Opisuje osobne stavove i vrijednosti te prepoznaje njihov utjecaj na poimanje drugih kultura i kulturnih skupina. Uočava i opisuje važnost promicanja kulture uključivosti i tolerancije s ciljem prevladavanja svih vrsta različitosti. Promiče vrijednosti prijateljstva, suradnje, solidarnosti, altruizma. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
| TJ SSŠ C.2.1. Razvija samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika argumentirajući vlastite stavove. | Iznosi i argumentira vlastite stavove u izlaganjima, istraživačkim projektima i sl. Nastavlja razvijati kritičko mišljenje te otvorenost prema različitim idejama, stavovima i vrijednostima. | Uz povremenu pomoć argumentira vlastite stavove i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.2.2. Prikuplja, odabire i kritički procjenjuje informacije iz različitih izvora. | Razvija sposobnost tumačenja i razlikovanja informacija/poruka iz različitih vrsta tekstova kao i razlikovanja različitih vrsta izvora iz područja osobnoga, općega ili stručnoga interesa. Prepoznaje i kritički analizira različite vrste tekstova, njihovu svrhu, ciljanu publiku i namjeru autora. Sažima i parafrazira informacije prikupljene iz različitih izvora u skladu s dostignutom razinom komunikacijske kompetencije. Priprema i izlaže prezentacije, izlaganja i istraživačke projekte na odabranu temu. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. | Uglavnom samostalno odabire, kritički propituje, sažima i parafrazira informacije iz različitih vrsta tekstova. Priprema i drži izlaganje uz manje greške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.2.3. Primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire i primjenjuje odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Povezuje nova znanja s prethodno usvojenima i poznate obrasce upotrebljava u novome kontekstu. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Uglavnom samostalno primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te često sudjeluje u svim oblicima učenja i (samo)vrednovanja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Razvijanje samopouzdanja, prikupljanje i kritičko procjenjivanje informacija iz različitih izvora te primjena složenih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 3. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.3.1. Razumije dug i srednje složen tekst. | Razumije i analizira različite vrste prilagođenih i autentičnih slušanih, pisanih i audiovizualnih dugih i srednje složenih tekstova na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa. Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene tekstove povezane s njegovom strukom. Razumije leksičke strukture srednje razine složenosti svojstvene jeziku struke. Izvodi i vrednuje zaključke o složenijim odnosima među informacijama iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. | Uglavnom samostalno razumije i analizira različite vrste tekstova i informacija općeg i strukovnog sadržaja te preporučene jezične strukture. Prepoznaje implicitna značenja i uglavnom samostalno analizira obilježja različitih funkcionalnih stilova. |
Analizira glavnu poruku, analizira ključne i specifične informacije te ih primjenjuje u novonastaloj situaciji primjerenoj razvojnoj dobi i vlastitim interesima. Razlikuje i analizira obilježja različitih funkcionalnih stilova. Prepoznaje implicitno značenje te na temelju konteksta ili prijašnjeg znanja predviđa značenje nepoznatih riječi i izraza. | ||
TJ SSŠ A.3.2. Govori srednje dug i srednje složen tekst. | Planira, oblikuje i govori srednje dug i srednje složen tekst na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava leksičke strukture srednje razine složenosti svojstvene jeziku struke. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju te se kritički osvrće na sadržaje iz različitih izvora. Priprema i drži izlaganja poznate tematike na jasan i strukturiran način uz odgovarajuću argumentaciju. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. Uglavnom samostalno drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje uz odgovarajuću argumentaciju uz manje pogreške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u različitim srednje dugim i srednje složenim oblicima razgovora. | Sudjeluje u oblicima srednje duge i srednje složene govorne interakcije na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Razmjenjuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se leksičkim strukturama srednje razine složenosti svojstvenima jeziku struke. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Samostalno započinje, prati, održava i završava razgovor koristeći se prikladnim strategijama rješavanja nesporazuma. | Uglavnom samostalno sudjeluje u različitim oblicima govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i neke strategije za rješavanje nesporazuma. |
TJ SSŠ A.3.4. Piše srednje dug i srednje složen strukturiran tekst. | Piše srednje dug i srednje složen tekst uz smjernice na teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Piše srednje duge i srednje složene tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom, oblikom i funkcionalnim stilom. Koristi se leksičkim strukturama srednje razine složenosti svojstvenima jeziku struke. Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći odgovarajuća kohezivna sredstva. Planira, organizira i uređuje tekst te prati i vrednuje ostvarenost traženih tekstnih obilježja u skladu s vrstom teksta i željenim učinkom na primatelja. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju. Razlikuje i samostalno primjenjuje neformalni i formalni stil pisanja tekstova na temelju predloška. | Uglavnom samostalno planira, organizira i piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i kohezivnih sredstava. |
TJ SSŠ A.3.5. Posreduje jednostavne koncepte i jednostavne stručne tekstove te posreduje u neformalnim komunikacijskim situacijama. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. Djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i stručne koncepte te jednostavne opće i stručne tekstove povezane s poznatim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički se sadržaji odabiru primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju se sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; obrazovanje i svijet rada; zdrav život; okoliš i ekologija) – teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: – proširivanje znanja o uporabi i izostavljanju određenog člana – proširivanje znanja o tvorbi jednine i množine imenica (imenice singularia i pluralia tantum, imenice s različitim značenjima u jednini i množini itd.) – združeni oblici nenaglašenih zamjenica u dativu i akuzativu s glagolima učestale uporabe (andarsene, farcela, prendersela...) te uz imperativ, gerundiv i infinitiv (prendimelo, portagliela, portandogliela, portarglieli...) – aggettivo indefinito (qualcuno/a, qualunque, qualsisasi...) i aggettivo interrogativo (che, quanto, quale...) – indicativo trapassato prossimo pravilnih, nepravilnih i povratnih glagola – ponavljanje i proširivanje znanja o prethodno obrađenim glagolskim vremenima i načinima – proširivanje znanja o tvorbi i uporabi imperativa (imperativo diretto e indiretto) – congiuntivo imperfetto i njegova uporaba za izricanje osobnog mišljenja, nada, dvojbi, sumnji i strahova uz glagole credere, pensare, sperare, dubitare, temere i dr. – pogodbene rečenice prvog i drugog tipa (periodo ipotetico della realtà e della possibilità) – pasiv uz glagole essere i venire – bezlične konstrukcije – si passivante – mjesni, načinski, količinski i vremenski prilozi i njihov položaj u složenim glagolskim vremenima – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...), uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...), suprotnih konektora (ma, invece, tuttavia, al contrario, tuttavia, eppure, anzi, però...), zaključnih konektora (allora, perciò, pertanto, quindi, insomma...), aditivnih konektora (e, anche, inoltre...). Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje želja, namjera, planova, nadanja i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.3.1. Izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između vlastite i talijanske kulture. | Uočava, analizira i izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima (komunikacijski obrasci, vjerovanja, vrijednosti, mimika i gestikulacija, simboli itd.). Istražuje i kritički komentira činjenice i informacije o talijanskome društvu, aktualnim temama i događajima. | Uglavnom samostalno integrira elemente iz različitih područja u cjelovitu sliku vlastite kulture te uz povremena odstupanja objašnjava sličnosti i različitosti između vlastite kulture i drugih kultura. |
TJ SSŠ B.3.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagodljivo reagira u nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u složenijim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Primjenjuje odgovarajuće komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. Koristi odgovarajuće strategije za rješavanje nesporazuma u komunikaciji. | Primjenjuje neke obrasce ponašanja i strategije za rješavanje nesporazuma u složenijim komunikacijskim situacijama. Uglavnom prilagodljivo reagira u nepoznatim i nerazumljivim situacijama. |
TJ SSŠ B.3.3. Prihvaća različitosti te odgovorno sudjeluje u pitanjima bitnima za jezičnu i kulturnu zajednicu. | Iznosi stav o jednakosti svih kultura i svjetonazora te o vrijednosti kulturne raznolikosti. Uvažava različita kulturna gledišta i primjenjuje ih pri izvođenju zaključaka o vlastitoj kulturi i drugim kulturama. Preispituje vlastite i tuđe pretpostavke i mišljenja s ciljem prihvaćanja svih oblika različitosti. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.3.1. Postiže samopouzdanje pri korištenju jezičnih djelatnosti talijanskoga jezika te uspoređuje i kritički razlikuje ideje, stavove i vrijednosti. | Sudjeluje u nizu suradničkih aktivnosti smještenih u stvarnome kontekstu talijanskoga jezika i pritom izražava svoja iskustva, osjećaje i vlastito mišljenje. | Samostalno se uključuje i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.3.2. Tumači i uspoređuje informacije iz različitih izvora. | Tumači, razlikuje i kritički interpretira informacije/poruke iz različitih vrsta tekstova i izvora. Sažima i kritički procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. Samostalno priprema i izlaže prezentacije i istraživačke projekte. | Uz manje pogreške interpretira i uspoređuje informacije iz različitih izvora. Samostalno izvodi i izlaže prezentacije i istraživačke projekte uz manje pogreške koje ne utječu na razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.3.3. Kombinira i vrednuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Odabire, primjenjuje i kombinira odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastiti proces učenja jezika. Povezuje nova znanja s prethodno usvojenima i poznate obrasce upotrebljava u novome kontekstu. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Sudjeluje u oblicima suradničkog učenja i vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. | Uglavnom samostalno primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te često sudjeluje u svim oblicima učenja i (samo)vrednovanja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Samopouzdanje te usporedba i kritičko razlikovanje ideja, stavova i vrijednosti, interpretiranje i uspoređivanje informacija iz različitih izvora te kombiniranje i vrednovanje različitih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Talijanski jezik, 4. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ A.4.1. Razumije dug i složen tekst. | Analizira i kritički procjenjuje različite vrste prilagođenih i autentičnih, slušanih, pisanih i audiovizualnih dugih i složenih tekstova na različite teme općeg i strukovnog interesa. Razumije složenije leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Analizira strukturna obilježja tekstnih vrsta različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora. Kritički vrednuje informacije i ideje. Predviđa sadržaj na temelju ustroja teksta i procjenjuje kako karakteristike teksta utječu na čitatelja i na koji se način ostvaruje namjena teksta. | Uglavnom samostalno analizira i kritički procjenjuje različite vrste tekstova te uz povremena odstupanja predviđa, analizira i vrednuje sadržaj tekstnih vrsta različitih funkcionalnih stilova. |
TJ SSŠ A.4.2. Govori dug i srednje složen tekst. | Planira, oblikuje i govori dug i srednje složen tekst na različite teme koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Planira, oblikuje i govori duge i srednje složene tekstove povezane s njegovom strukom. Upotrebljava složenije leksičke strukture svojstvene jeziku struke. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju te se kritički osvrće na sadržaje iz različitih izvora. Priprema i drži izlaganja na jasan i strukturiran način uz odgovarajuću argumentaciju. | Oblikuje i govori tekstove općeg i strukovnog sadržaja uz manje pogreške koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura. Uglavnom samostalno drži izlaganje i izražava vlastito mišljenje uz odgovarajuću argumentaciju uz manje pogreške koje ne ometaju razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ A.4.3. Sudjeluje u dugim i srednje složenim oblicima razgovora. | Sudjeluje u oblicima duge i srednje složene govorne interakcije o različitim temama koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Razmjenjuje informacije u dugim i srednje složenim razgovorima karakterističnima za njegovu struku. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. Govori u skladu s govornom ulogom poštujući strukturna obilježja različitih funkcionalnih stilova. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Samostalno započinje, prati, održava i završava razgovor koristeći se prikladnim strategijama za rješavanje nesporazuma. | Uglavnom samostalno sudjeluje u različitim oblicima govorne interakcije općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i neke strategije za rješavanje nesporazuma. |
TJ SSŠ A.4.4. Piše dug i srednje složen tekst. | Piše dug i srednje složen tekst uz smjernice na različite teme koristeći se prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Piše duge i srednje složene tekstove strukovnoga sadržaja u skladu s određenom strukturom i funkcionalnim stilom. Koristi se složenijim leksičkim strukturama svojstvenima jeziku struke. | Uglavnom samostalno planira, organizira i piše različite vrste tekstova općeg i strukovnog sadržaja koristeći dovoljan raspon preporučenih jezičnih struktura i kohezivnih sredstava. Uz pogreške koje ne utječu na razumijevanje obrazlaže i argumentira vlastita stajališta. |
Smisleno povezuje pojedine dijelove unutar teksta koristeći raznovrsna kohezivna sredstva. Planira, organizira i uređuje tekst te prati i vrednuje ostvarenost traženih obilježja u skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom na primatelja. Objašnjava i obrazlaže svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama uz odgovarajuću argumentaciju. Primjenjuje neformalni i formalni stil pisanja tekstova. | ||
TJ SSŠ A.4.5. Posreduje srednje složene koncepte i srednje složene stručne tekstove te posreduje u formalnim komunikacijskim situacijama. | Objašnjava značenje srednje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova o različitim temama. Djeluje kao posrednik u formalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. | Uz čestu pomoć posreduje srednje složene opće i stručne koncepte te srednje složene opće i stručne tekstove o različitim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodne razrede, a usklađuju sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. Preporučene teme: – teme iz svakodnevnoga života, osobnoga ili općega interesa (osobni identitet; svakodnevica; društveni život; zemlje, nacionalnosti i jezici; znanost, umjetnost, tehnologija i mediji; obrazovanje i svijet rada; zdrav život; okoliš i ekologija) – teme povezane sa strukom. Preporučene jezične strukture: – ponavljanje i proširivanje znanja o uporabi upitnih, pokaznih i odnosnih zamjenica – ponavljanje i proširivanje znanja o uporabi združenih oblika osobnih zamjenica u dativu i akuzativu – ponavljanje i proširivanje znanja o prethodno obrađenim glagolskim vremenima i načinima – indicativo passato remoto – congiuntivo trapassato i njegova uporaba za izricanje osobnog mišljenja, nada, dvojbi, sumnji i strahova uz glagole credere, pensare, sperare, dubitare, temere i dr. – condizionale passato – pogodbene rečenice trećeg tipa (periodo ipotetico dell’irrealtà) – upravni i neupravni govor – pasiv – gerundiv u uzročnim, pogodbenim, vremenskim, načinskim i dopusnim rečenicama – prijedlozi i prijedlozi spojeni s članom – uporaba objasnidbenih konektora (cioè, infatti, per esempio, in altre parole, in sintesi...), vremenskih konektora (mentre, prima, ora/adesso, dopo, successivamente...), uzročnih konektora (perciò, siccome, poiché, perché, quindi, dunque...), suprotnih konektora (ma, invece, tuttavia, al contrario, tuttavia, eppure, anzi, però...), zaključnih konektora (allora, perciò, pertanto, quindi, insomma...), aditivnih konektora (e, anche, inoltre...) i modifikatora (fortunatamente, purtroppo, in altre parole, ovviamente...). Jezične strukture se ponavljaju i proširuju u odnosu na prethodne razrede i/ili cikluse osnovne škole. Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred ili koje će proširiti iz prethodnog razreda. Usvajanje preporučenih jezičnih struktura u službi je ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i čini jednu od sastavnica vrednovanja ostvarenosti ishoda jezičnih djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Jezično-komunikacijske funkcije: – izražavanje nadanja, želja, namjera, planova i dvojbi – izražavanje mišljenja – opisivanje vremenskih (prošlost, sadašnjost i budućnost), prostornih i logičkih odnosa – izražavanje slaganja i neslaganja – izricanje pretpostavki – oblikovanje i iznošenje argumenata – sustavno izlaganje – izražavanje apstraktnih ideja – sudjelovanje u diskusiji. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz uporabu metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Poučavanje jezičnih sadržaja temelji se na uravnoteženome odnosu svih četiriju jezičnih djelatnosti u komunikacijskome kontekstu. Preporuča se uključivanje učenika u kreativne i smislene komunikacijske zadatke koji reflektiraju situacije iz stvarnoga života. Kroz primjenu različitih metoda i medija nastavnici trebaju osigurati uvjete u kojima će učenici biti izloženi bogatom jezičnom unosu kako bi se potaknuo proces implicitnoga učenja, a po potrebi će se primjenom eksplicitnih tehnika poučavanja usredotočiti na ciljne jezične strukture kako bi kod učenika potaknuli procese svjesnog i organiziranog učenja. Nastava se u načelu odvija na talijanskome jeziku, a materinskim i drugim jezicima i jezičnim varijetetima koristi se za usporedbu i za olakšavanje prijenosa znanja i jezičnih prijenosa. Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost. Preporučene vrste tekstova: prilagođeni monološki i dijaloški usmeni i pisani tekstovi primjereni uzrastu, iskustvu, jezičnom razvoju i struci učenika te primjerene duljine (obavijesti, poruke, upute, upozorenja, osobna pisma, dnevnički zapisi, članci, sažetci, intervjui, razgovori i rasprave, izlaganja, obrasci, izvještaji, referati, kratki literarni tekstovi, reportaže, vijesti, biografije, reklamne poruke, pjesme, stripovi, književni tekstovi itd.). Pri odabiru općih i/ili stručnih tekstova valja voditi računa o potrebama i specifičnostima pojedinog zanimanja i u skladu s tim posebnu pozornost posvetiti razvoju odgovarajućih jezičnih djelatnosti. Primjerice, kod zanimanja koja se uglavnom služe govornom komunikacijom potiče se učenička djelatnost govorenja dok će se kod zanimanja koja su usredotočena na pisanu korespondenciju naglasak staviti na razvoj jezične djelatnosti pisanja. U području receptivnih jezičnih vještina učenici su izloženi širem rasponu jezičnih struktura od preporučenih. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ B.4.1. Procjenjuje utjecaj vlastite kulture na doživljavanje stranih kultura. | Uočava, analizira i izvodi zaključke o sličnostima i razlikama između hrvatske i talijanske kulture na različitim planovima (komunikacijski obrasci, vjerovanja, vrijednosti, mimika i gestikulacija, simboli itd.). Istražuje i kritički komentira činjenice i informacije o talijanskome društvu, aktualnim temama i događajima. | Uglavnom samostalno integrira elemente iz različitih područja u cjelovitu sliku vlastite kulture te uz povremena odstupanja objašnjava sličnosti i različitosti između vlastite kulture i drugih kultura. |
TJ SSŠ B.4.2. Primjenjuje prikladne obrasce ponašanja u poznatim situacijama te prilagodljivo reagira u nepoznatim situacijama. | Sudjeluje u složenijim simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima talijanskoga jezika. Primjenjuje znanja, vještine, stavove i vrijednosti u ostvarivanju kvalitetne međukulturne komunikacije te pokušava riješiti kulturološki uvjetovane nesporazume. Prilagođava obrasce ponašanja vlastitim potrebama u komunikacijskoj situaciji. Primjenjuje odgovarajuće komunikacijske konvencije u formalnim i neformalnim situacijama. | Primjenjuje neke obrasce ponašanja, strategije i komunikacijske konvencije za ostvarivanje kvalitetne međukulturne komunikacije. Uglavnom prilagodljivo reagira u nepoznatim i nerazumljivim situacijama. |
TJ SSŠ B.4.3. Argumentira stav o postojanju jednakih prava usprkos različitosti te različitost procjenjuje kao vrijednost i mogućnost za učenje. | Zalaže se za ravnopravnost i uvažavanje raznolikosti vrijednosnih sustava različitih kultura. Tumači obilježja talijanske kulture bez donošenja vrijednosnih prosudbi u odnosu na vlastitu ili druge kulture. Uočava važnost humanističkih vrijednosti kao što su prijateljstvo, suradnja i altruizam. Iskazuje potrebu da ostvari izravan kontakt s talijanskom kulturom i jezikom. | |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TJ SSŠ C.4.1. Izražava se sa samopouzdanjem na talijanskome jeziku te kritički prosuđuje različite ideje, stavove i vrijednosti. | Poduzima inicijativu za ostvarivanje kontakta i korištenje talijanskoga jezika izvan nastave. Sudjeluje u nizu suradničkih aktivnosti smještenih u stvarnome kontekstu talijanskoga jezika i pritom izražava svoja iskustva, osjećaje i vlastito mišljenje. | Samostalno se uključuje i redovito sudjeluje u aktivnostima. |
TJ SSŠ C.4.2. Odabire i vrednuje informacije iz različitih izvora. | Razlikuje, kritički tumači i vrednuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Sažima i kritički procjenjuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Koristi se dvojezičnim rječnikom te različitim izvorima znanja na talijanskome jeziku, uključujući i elektroničke medije. Priprema i izlaže prezentacije i istraživačke projekte u kojima ističe važne informacije te zastupa i obrazlaže svoje stavove. | Uglavnom samostalno uspoređuje, kritički tumači i vrednuje informacije iz različitih vrsta tekstova i izvora. Samostalno izvodi i izlaže prezentacije i istraživačke projekte uz manje pogreške koje ne utječu na razumijevanje prezentiranog sadržaja. |
TJ SSŠ C.4.3. Stvara i primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te primjenjuje oblike samoprocjene i međusobne procjene. | Stvara i primjenjuje odgovarajuće strategije učenja jezika u skladu s vlastitim stilom učenja i potrebama. Samostalno planira, organizira, prati, procjenjuje i vrednuje vlastit proces učenja jezika. Povezuje nova znanja s prethodno usvojenima i poznate obrasce upotrebljava u novome kontekstu. Uočava i uspoređuje sličnosti i razlike između hrvatskoga i talijanskoga jezika i drugih jezika koje uči te uočava mogućnost pozitivnog transfera. Planira i sudjeluje u oblicima suradničkog učenja te vrednuje vlastiti doprinos u aktivnostima i procesima rada skupine. Pronalazi priliku za upotrebu talijanskoga jezika i izvan nastave. | Uglavnom samostalno stvara i primjenjuje različite strategije učenja talijanskoga jezika te često planira i sudjeluje u svim oblicima učenja i (samo)vrednovanja. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Samopouzdanje te usporedba i kritičko razlikovanje ideja, stavova i vrijednosti, interpretiranje i uspoređivanje informacija iz različitih izvora te kombiniranje i vrednovanje različitih strategija učenja, oblika samoprocjene i međusobne procjene ostvaruju se na temelju istih jezičnih sadržaja pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se usporedno s ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Kurikul nastavnoga predmeta Talijanski jezik sastavni je dio jezično-komunikacijskoga područja u sklopu kojega razvija jezično-komunikacijsku kao jednu od ključnih kompetencija za prijenos i stjecanje znanja, vještina, sposobnosti, stavova i vrijednosti i usko je povezan sa svim sastavnim dijelovima kurikula na svim razinama obrazovanja.
Zbog činjenice da je u poučavanju i učenju stranih jezika jezik ujedno i sadržaj i sredstvo poučavanja i učenja, kurikul nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezan je sa svim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama te gotovo svim nastavnim predmetima i strukom.
Zajedno s odgojno-obrazovnim ciljevima, priroda sadržaja učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Talijanski jezik uključuje jezične sadržaje, opći jezik i jezik struke, različite aspekte ljudskog postojanja, kulturno nasljeđe te povijest i umjetnost. Stoga se povezanost kurikula nastavnoga predmeta ponajprije ostvaruje s drugim nastavnim predmetima koji čine jezično-komunikacijsko područje te s nastavnim predmetima unutar društveno-humanističkoga i umjetničkoga područja. U ciklusima koji slijede, usložnjavanjem ishoda, a time i znanja i vještina, stavova i vrijednosti, ostvaruje povezanost s nastavnim predmetima drugih područja: prirodoslovnim, tehničkim i informatičkim, matematičkim te tjelesnim i zdravstvenim.
Odgojno-obrazovni ishodi kurikula nastavnoga predmeta Talijanski jezik izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima međupredmetnih tema Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije dok se međupredmetne teme Održivi razvoj, Zdravlje i Poduzetništvo realiziraju putem sadržaja na talijanskome jeziku.
Nastavni predmet Talijanski jezik sadržajno je i metodološki blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Integriranim poučavanjem jezika i sadržaja (engl. CLIL – Content and Language Integrated Learning) stvara se veza sa svim nastavnim predmetima, s posebnim naglaskom na strukovne predmete čime se učenju jezika dodaje element svrhovitosti. U ciklusima koji slijede takav način rada usklađuje se sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili karijernim putevima.
S obzirom na geografski položaj i povijesnu povezanost Republike Hrvatske i Republike Italije, talijanski jezik je sredstvo kojim omogućujemo ekonomsku i obrazovnu mobilnost mladih, kao i ostalih građana Republike Hrvatske u cjeloživotnome učenju. Važnost učenja talijanskoga jezika konceptualizira se politikom i smjernicama Vijeća Europe kojima se potiče učenje stranih jezika bliskih zemalja radi povezivanja na zajedničkim projektima.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja i poučavanja
Suvremeno poučavanje i učenje talijanskoga jezika usmjereno je na učenika i njegov proces učenja. Takvim pristupom poučavanju i učenju uzima se u obzir učenikov identitet, kognitivni, afektivni, moralni i tjelesni razvoj, kao i njegove potrebe i interesi, što učeniku osigurava cjelovit razvoj i osposobljava ga za samostalno cjeloživotno učenje.
Suradničko, istraživačko, kreativno i inovativno učenje poput projektne nastave, učenja usmjerenoga na rješavanje problema, interdisciplinarnoga učenja, učenja u izvanškolskome okruženju, učenja na daljinu, istraživačkoga učenja ili učenja u nastavi na radu za opće dobro u lokalnoj i široj društvenoj zajednici zauzima važno mjesto u svim odgojno-obrazovnim ciklusima. Sve nastavne aktivnosti organizirane su tako da uzimaju u obzir individualne razlike i razvojne mogućnosti učenika, a usmjerene su k ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda svih triju domena koje čine zaokruženu smislenu cjelinu za svaku godinu učenja. Učeniku se na taj način omogućuje povezivanje novih i prethodno usvojenih znanja i vještina, potiče se njihova samostalnost i razvoj odgovornosti za vlastito učenje.
Uz motivaciju, osobne interese i pozitivne emocije, razvijanje pozitivnih stavova o talijanskome jeziku i kulturi od iznimne je važnosti u učenju i razvoju uvjerenja o vlastitoj uspješnosti u procesu ovladavanja talijanskim jezikom. Učenika se usmjerava na razumijevanje uloge talijanskoga jezika u svijetu i na spoznavanje opće potrebe razvoja osobne višejezičnosti i višekulturnosti. Primjenom pristupa učenju koji omogućuju povezivanje učenja s prethodnim znanjima i vještinama te s osobnim životom, učenika se, uzimajući u obzir njegove interese i potrebe u vezi s nastavkom obrazovanja i odabranim profesionalnim putem, priprema za cjeloživotno učenje kako bi mogao odgovarati na izazove modernog društva i tržišta rada.
Učenje stranih jezika igra ključnu ulogu u osposobljavanju učenika za aktivno sudjelovanje u globaliziranom svijetu. Sposobnost komuniciranja na više jezika znatno povećava konkurentnost učenika na tržištu rada, omogućavajući im da se prilagode raznolikim poslovnim okruženjima. Višejezičnost pridonosi razvoju kritičkog mišljenja, kreativnosti i fleksibilnosti. Učenici koji uče strane jezike bolje razumiju složenost komunikacije i postaju otvoreniji za međukulturni dijalog što ih osnažuje u postizanju uspjeha u raznolikim, dinamičnim i međunarodnim poslovnim okruženjima te im osigurava široki spektar mogućnosti za cjeloživotni napredak.
Za postizanje veće integracije talijanskoga jezika u praktične strukovne aktivnosti, preporučuje se uska suradnja između nastavnika talijanskoga jezika i nastavnika strukovnih predmeta. Iz toga se razloga preporučuje kurikul općeobrazovnog predmeta Talijanski jezik nadopuniti skupovima ishoda učenja iz modula Talijanski jezik struke, uvažavajući razine ostvarenosti ishoda općeobrazovnog kurikula.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika koji se temelji na njegovim individualnim specifičnim potrebama i sposobnostima. Sukladno tome primjenjuju se odgovarajući individualizirani i diferencirani postupci, ciljevi učenja, razine usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubina sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Uloga nastavnika
Uloga nastavnika u poučavanju i učenju talijanskoga jezika iznimno je važna, ali i vrlo složena i izazovna. Nastavnik je:
– voditelj i animator koji organizira iskustva učenja i usmjerava učenje i učenike te osigurava ugodno i poticajno razredno ozračje odabirom primjerenih aktivnosti, vodeći računa o stilovima učenja i drugim individualnim razlikama učenika te prati i daje povratnu informaciju o napretku učenja i postignuću učenika
– mentor koji nadgleda samostalni rad učenika te osobnim primjerom pokazuje učenicima kako pristupiti informacijama i tumačiti ih, učenike potiče na traženje podataka, odgovora i rješenja
– medijator koji učenicima olakšava ovladavanje talijanskim jezikom i razumijevanje talijanske kulture posredujući između jezika i kultura.
Autonomija suvremenoga nastavnika temelji se na samostalnome donošenju odluka u vezi s primjenom kurikula, izborom metoda poučavanja, odabirom materijala i izvora za poučavanje, promišljanjem vlastitoga rada i izborom načina kontinuiranoga profesionalnog razvoja. Nastavnik promišlja o vlastitim postupcima, metodama i rezultatima te ih kontinuirano prilagođava. Uz jezičnu i metodičku stručnost, kompetencije i osobnost, profesionalnost nastavnika uključuje i kvalitetnu komunikaciju s dionicima odgojno-obrazovnoga procesa, odgovornost prema učeniku, školi i cjelokupnoj zajednici radi određivanja i postizanja ciljeva u procesu učenja i poučavanja talijanskoga jezika.
Strategije poučavanja i pristupi poučavanju tehnike su koje nastavnik odabire kako bi što učinkovitije ostvario odgojno-obrazovne ishode određene kurikulom. Nastavnik primjenjuje i prilagođava znanstveno utemeljene strategije i pristupe poučavanja primjerene učenikovim razvojnim mogućnostima i potrebama radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda. Nastavnik se koristi strategijama i pristupima poučavanju koji se razlikuju od tradicionalnih u kojima je nastavnik bio prenositelj znanja. U suvremenoj nastavi nastavnik usmjerava učenje stavljajući naglasak na zajedničko sudjelovanje učenika i nastavnika u procesu učenja.
Nastavnik se koristi strategijama poučavanja koje potiču učenike na razmišljanje o vlastitome učenju, o tome što trebaju znati i moći, na povezivanje s usvojenim znanjima i vještinama (vertikalno usklađivanje) i na primjenjivanje novostečenih znanja i vještina u drugim predmetima i područjima (horizontalno usklađivanje).
Kako bi svakome učeniku pružio mogućnost dosezanja visokih razina postignuća, nastavnik stvara uvjete koji potiču proces učenja, prepoznaje osobne predispozicije svakoga učenika, njegove prednosti i slabosti te diferencira svoje poučavanje birajući metode i aktivnosti koje učeniku najbolje odgovaraju i koje dovode do učinkovitoga usvajanja vještina slušanja, govorenja, čitanja i pisanja u nastavi talijanskoga jezika.
Jedan od preduvjeta za uspješno ovladavanje jezikom jest izloženost jeziku i njegova uporaba, a s obzirom na nedovoljnu zastupljenost talijanskoga jezika u neposrednome okruženju učenika, nastavnik jezika uključuje različite sadržaje u nastavu talijanskoga jezika, organizira izvanučioničku nastavu, ugošćuje izvorne govornike te učenicima omogućuje digitalno povezivanje s drugim učenicima govornicima talijanskoga jezika u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu, a sve kako bi učenicima osigurao mogućnost za međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima talijanskoga jezika različitoga kulturnoga podrijetla.
Materijali i izvori
Nastavnik odabire i izrađuje nastavne materijale i koristi se nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, vodeći računa o razvojnoj dobi, razini ovladanosti jezikom te interesima i potrebama učenika. To uključuje i materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji nastavnoga predmeta Talijanski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta i na taj se način potiče multidisciplinarnost.
Osim odobrenih udžbenika i pomoćnih nastavnih sredstava, nastavnik se koristi prilagođenim i autentičnim materijalima, uključujući digitalne, interaktivne i multimedijske sadržaje. Prilikom odabira i izrade nastavnih materijala koji se odnose na jezik struke nužna je suradnja s nastavnicima strukovnih predmeta. U skladu sa svojom aktivnom ulogom u procesu učenja i poučavanja učenici sudjeluju u pronalasku, odabiru i izradi vlastitih materijala i izvora učenja koje dijele s drugim dionicima odgojno-obrazovnoga procesa u školskome i izvanškolskome okruženju, uz pretpostavku osiguranja zaštite identiteta učenika. Nastavni materijali učenicima su smisleni i razumljivi, potiču na istraživanje i propitivanje znanja, pretpostavki, ideja i ponašanja čime pozitivno utječu na razvoj kritičkoga i kreativnoga mišljenja.
Okružje za učenje
Poučavanje i učenje odvijaju se u sigurnome i poticajnome okružju u kojem se omogućuje razvoj učenikova osobnoga identiteta te njeguje kultura zajedništva i međusobnoga poštovanja. Učenik usvaja znanja i razvija vještine, stavove i vrijednosti, komunicira i surađuje, prati svoje učenje te daje i prima povratne informacije koristeći se njima za učinkovitije ovladavanje jezikom. U takvu se okružju razvija humanost, prihvaćaju različitosti, prepoznaje važnost pozitivnih emocija i motivacije za učenje te potiče kritičko mišljenje, istraživanje i kreativnost.
Nastavnik osigurava razredne uvjete u kojima se potiče slobodna i smislena komunikacija, pri čemu se pogreške smatraju prilikama za učenje i sastavnim dijelom ovladavanja talijanskim jezikom. Na taj se način njeguje i razvija učenikovo samopouzdanje i pozitivna slika o sebi kao pojedincu i kao međukulturno kompetentnome govorniku talijanskoga jezika.
Njegovanje suradničke atmosfere vidljivo je u odnosu između učenika, ali i u odnosu između učenika i nastavnika: zajednički se dogovaraju pravila ponašanja u školskome i izvanškolskome okružju, kao i izbor nastavnih sadržaja, materijala i aktivnosti.
Određeno vrijeme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda
Budući da odgojno-obrazovni ishodi svih triju domena čine jednu integriranu cjelinu, nastavnik im posvećuje jednaku pozornost, ali na drukčiji način: ishodi iz domena Komunikacijska jezična kompetencija i Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se sadržajno, a ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom integrirano tijekom čitavoga procesa učenja i poučavanja.
Samostalnost nastavnika podrazumijeva samostalno donošenje odluka vezanih uz implementaciju kurikula što, između ostalog, znači da nastavnik samostalno određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda. Pritom je potrebno voditi računa da put, kojim će učenici proći kako bi se pojedini ishodi ostvarili, ovisi o velikom broju različitih čimbenika: predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, broju učenika u razrednom odjelu i dr. Navedeni čimbenici stvaraju specifične kontekste zbog kojih nije moguće propisati isti pristup za sve kontekste u kojima se poučava Talijanski jezik.
Osim važnosti formalnoga obrazovanja, nastavnik upozorava i na važnost i potrebu neformalnoga i informalnoga učenja kao sastavnoga dijela cjeloživotnoga učenja.
Grupiranje učenika
Jedan od objektivnih preduvjeta za kvalitetnu nastavu talijanskoga jezika jest rad u skupinama s manjim brojem učenika približno sličnih razvojnih obilježja i iste razine ovladanosti komunikacijskom kompetencijom. Kako bi svaki pojedinac imao mogućnost aktivnoga sudjelovanja i izražavanja, što je temeljni preduvjet za razvoj komunikacijske kompetencije, ne preporučuje se da u skupini bude više od 15 učenika. Stoga je s obzirom na specifičnosti organizacije nastave stranih jezika u srednjim školama, gdje se talijanski jezik uči kao redovni, izborni ili fakultativni predmet, pri oblikovanju razrednih odjeljenja potrebno voditi računa o razini poznavanja jezika, kao i o razvojnim obilježjima učenika koji čine jedno odjeljenje.
U nastavi talijanskoga jezika učenicima se omogućuje razvijanje suradničkih vještina organiziranjem rada u paru ili u skupinama, a darovitim pojedincima osigurava se i mogućnost mentoriranja drugih učenika.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U sklopu kurikula nastavnoga predmeta Talijanski jezik opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U Talijanskom jeziku vrednuju se znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vrednuju se ishodi koji se odnose na znanja o vlastitoj i drugim kulturama te na vještine međukulturnog ophođenja, a njihova se ostvarenost ocjenjuje posredno, vrednovanjem ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom na isti se način, posredno, vrednovanjem ishoda domene Komunikacijska jezična kompetencija, ocjenjuje ishod koji se odnosi na vještinu primjene medijske pismenosti. Ostvarenost ostalih ishoda iz druge i treće domene prati se i formativno vrednuje u rubrici bilježaka.
Elementi vrednovanja jezične djelatnosti su: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Učenička izvedba procjenjuje se temeljem kriterija koji se izrađuju u skladu s unaprijed određenim znanjima o jeziku i vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu, koje se ispituju i koje su jasno opisane.
Jezični sadržaji sastavni su dio četiriju djelatnosti. Ovladanost jezičnim sadržajima ocjenjuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima ostvarenosti ishoda za djelatnosti unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija.
Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim aspektom te su zbog toga kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnome izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje nastavnikovo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja koji ne dovodi do ocjena. Usmjereno je na poticanje refleksije o učenju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite formalne i neformalne metode te raznolike formate poput postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista provjere, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja itd.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika, a ostvaruje se sustavnom samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem kako bi se učenika poticalo na samostalnost i samoreguliranje učenja, tj. na razvoj svijesti o vlastitome učenju. U ovom procesu vrednovanja koriste se portfolio, autobiografija međukulturnih susreta, dnevnik učenja, rubrike za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje i slično. Učenici su uključeni u izradu kriterija za vrednovanje i samovrednovanje što doprinosi njihovu razumijevanju razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina i stavova potrebnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Kao ni vrednovanje za učenje, ni ovaj proces ne dovodi do ocjena, već opisnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenoga ponajprije je sumativno, a može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom Talijanskoga jezika tijekom ili na kraju školske godine kao i upućivanje na oblike komunikacijske kompetencije koji zahtijevaju poboljšanje. Ostvarenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se s obzirom na definirane razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Nastavnik pri vrednovanju za svaki element ocjenjivanja prema tim razinama razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina potreban za određenu ocjenu. Koristi se usmenim i pisanim provjerama znanja, portfolijima, učeničkim projektima, raspravama, debatama, esejima, simulacijama i dr. Ocjena se temelji na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba različitih znanja, vještina i sposobnosti. Pritom se vodi računa o definiranim kriterijima vrednovanja, o izboru valjanih i pouzdanih metoda te sigurnosti i transparentnosti procesa – svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje ispita, način i kriteriji bodovanja i rezultati unaprijed su definirani i jasni nastavniku, učeniku i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim domenama daje se povratna informacija o razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Pri određivanju zaključne ocjene nastavnik uzima u obzir ostvarenost ishoda provjerenu različitim metodama vrednovanja u više vremenskih točaka. Zaključna ocjena proizlazi neposredno iz razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i posredno iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom.
Ostvarenost tih ishoda formativno se prati i opisuje se njihov razvoj u opisnom praćenju. Kao numerički pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena se izriče brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA ŠPANJOLSKI JEZIK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I NA RAZINI 4.2
A. SVRHA UČENJA I POUČAVANJA PREDMETA
U suvremenom društvu sposobnost komunikacije na stranim jezicima iznimno je važna za aktivno sudjelovanje pojedinca u društvenom životu. U vrijeme globalizacije povećava se mobilnost ljudi i raste važnost poznavanja stranih jezika, smanjuju se jezične granice i potiče međunarodna razmjena. Ključna svrha učenja stranih jezika je pripremiti učenike za stvarne komunikacijske situacije, kako u poslovnom, tako i u društvenom kontekstu.
Osnovni je cilj nastavnog predmeta Španjolski jezik učenike pripremiti za samostalno razvijanje vještina potrebnih za njihovu primjerenu komunikaciju na španjolskom jeziku u različitim životnim situacijama.
U današnje je vrijeme španjolski jezik jedan od najvažnijih jezika u svijetu. Prema podatcima Instituta Cervantes iz 2021. godine, španjolski kao materinski ili nasljedni jezik govori više od 591 milijun govornika te je drugi materinski jezik po broju govornika, a i dalje je demografski u porastu. Poznavanje španjolskog jezika omogućuje povezivanje govornika sa zemljama Europe, Sjeverne, Srednje i Južne Amerike te Afrike.
Hrvatska je zemlja mnogobrojne dijaspore, posebno na američkom kontinentu i učenje španjolskog jezika od velikog je značaja za utvrđivanje odnosa između Hrvatske i dijaspore. Osim toga, s obzirom na razvijenost turističke djelatnosti, poznavanje španjolskog jezika važno je za promociju Hrvatske i poslovanje u turizmu.
Kurikul nastavnoga predmeta Španjolski jezik temelji se na suvremenim pristupima učenju i poučavanju stranih jezika i donosi promjene, uvažavajući kvalitetne ideje nacionalnih obrazovnih dokumenata koji su mu prethodili.
Promjena koju kurikul donosi ponajprije je konceptualna; umjesto preciznoga navođenja sadržaja koji se u pojedinoj godini učenja i poučavanja jezika moraju obraditi, kurikul je organiziran po domenama, a temelji se na definiranju odgojno-obrazovnih ishoda usmjerenih na učenika. Kurikul tako odgovara na zahtjev suvremenih odgojnih i obrazovnih znanosti gdje učenik preuzima središnju ulogu u procesu učenja i poučavanja.
Vrijednosti i načela učenja i poučavanja španjolskoga jezika
Temeljne vrijednosti su jednakost u pravu na izbor španjolskoga kao stranoga jezika te pravo na dostupnost kvalitetnoga poučavanja na svim razinama školovanja. Nadalje, važno je poticajno okruženje za učenje jezika u kojem su pogreške prihvaćene kao sastavni dio jezičnoga razvoja.
Osnovna načela poučavanja su izbor sadržaja te primjena metoda učenja i poučavanja primjerenih razvojnoj dobi učenika uz uvažavanje individualnih razlika u predznanju, sposobnostima, motivaciji, stilu i strategijama učenja, zatim načelo poticanja odgovornosti za vlastito učenje te načelo promicanja višejezičnosti i osposobljavanja za suživot u europskome kontekstu i šire. Pristup je komunikacijski, s učenikom u središtu nastavnoga procesa i s naglaskom na njegovoj uključenosti. Učenje se prvenstveno odvija interakcijom s drugima te se promiču metode suradničkoga učenja u fizičkome i digitalnome okružju. Potiče se ovladavanje španjolskim jezikom izvan škole i primjena naučenoga u stvarnim životnim situacijama, čime se u učenju i poučavanju otvaraju mogućnosti za autentičnu komunikaciju na španjolskome jeziku. Odgojno-obrazovni proces odvija se u sigurnome okružju u kojemu svaki učenik ima priliku ostvariti uspjeh, a posebno je važno promicanje suradnje, poticanje kreativnosti i izgradnja učenikove sposobnosti da, svjestan kulturne raznolikosti, jasno artikulira svoje ideje i stavove afirmirajući tako vlastiti identitet.
Mjesto predmeta u cjelokupnome kurikulu
Španjolski jezik, koji pripada jezično-komunikacijskomu području kurikula, uči se kao strani jezik. Poučava se u svim razredima i vrstama odgoja i obrazovanja kao redovni, izborni ili fakultativni predmet. Broj nastavnih sati ovisi o razredima i vrsti programa.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Temeljni ciljevi učenja i poučavanja španjolskoga jezika jesu:
1. Razvoj komunikacijske kompetencije
– razviti produktivne i receptivne jezične djelatnosti (govorenje, pisanje, slušanje i čitanje) razvijajući sposobnost učinkovite komunikacije u okviru struke u različitim situacijama svakodnevnoga života ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za španjolski jezik
– osposobiti učenike za stjecanje jezično-komunikacijske kompetencije u španjolskome jeziku u okviru struke pomoću koje će zadovoljiti svoje temeljne potrebe i interese u društvenim interakcijama ukoliko se predmetni kurikul nadopuni skupovima ishoda učenja iz strukovnih modula za španjolski jezik
2. Upoznavanje kultura
– omogućiti učenicima stjecanje svijesti o različitostima i sličnostima hrvatske i španjolske kulture i jezika te pridonijeti njihovu općem osobnom i društvenom razvoju
– razviti zanimanje za upoznavanje kultura i jezika drugih naroda u Hrvatskoj, Europi i svijetu
– poticati na međunarodnu suradnju i razmjenu te rad na međunarodnim projektima
3. Razvoj medijske pismenosti
– pronalaziti i razumjeti različite izvore informacija, posebno informacijsko-komunikacijsku tehnologiju te se njima učinkovito koristiti u učenju i komunikaciji
– osposobiti učenike za procjenjivanje pouzdanosti i korisnosti informacija za proučavanje određene teme
4. Poticanje cjeloživotnoga učenja
– pripremiti učenike za život u međunarodnome, višekulturnome i višejezičnom okružju
– poticati učenike na nastavak učenja španjolskoga jezika te pridonijeti povećanju mogućnosti daljnjega rada, obrazovanja i provođenja slobodnoga vremena
5. Poticanje odgovornosti za vlastito učenje
– osposobiti učenike za preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje i napredak
– poticati učenike na samostalan rad i samoprocjenu tijekom procesa učenja, tj. na samoregulirano učenje.
Slika 1: Grafički prikaz organizacije kurikula nastavnog predmeta Španjolski jezik u svim godinama učenja
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOGA KURIKULA
Tri su domene predmetnoga kurikula španjolskoga kao stranoga jezika: Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Navedene domene proizlaze iz temeljnih kompetencija, konceptualizacije jezično-komunikacijskoga područja i svrhe predmeta Španjolski jezik. Njihova neodvojivost proizlazi iz međuovisnosti španjolskoga jezika i kulture te samostalnosti u učenju kao preduvjeta za cjeloživotni razvoj komunikacijske i međukulturne kompetencije. Sve tri domene čine uravnoteženu strukturu predmetnoga kurikula nastavnoga predmeta i polazište su odgojno-obrazovnih ishoda za sve razrede unutar predmeta Španjolski jezik.
Komunikacijska jezična kompetencija
Komunikacijska jezična kompetencija podrazumijeva učinkovito služenje vlastitim jezičnim repertoarom u skladu s kontekstom i svrhom komunikacijske situacije. Preduvjet za takvu komunikaciju jest sposobnost razumijevanja te sposobnost usmene i pisane razmjene informacija, ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti u skladu s različitim kulturnim i društvenim kontekstima, kao i korištenje jezika struke primjerenog jezičnoj razini učenika.
Odgojno-obrazovni ishodi proizišli iz domene Komunikacijska jezična kompetencija temelje se na stjecanju znanja o specifičnostima španjolskoga jezika (vokabular i gramatika; stilovi i registri govorenoga i pisanoga stranoga jezika; obilježja verbalne i neverbalne interakcije) i na ovladavanju vještinama upotrebe jezičnoga znanja u komunikacijskome činu (sposobnost slušanja i razumijevanja govorenih poruka s naglaskom na govorne prezentacijske vještine; sposobnost započinjanja, održavanja i okončanja razgovora; sposobnost čitanja, razumijevanja i pisanja tekstova; sposobnost posredovanja).
Kako se učenici od samog početka školovanja u strukovnoj školi susreću s jezikom struke na hrvatskome jeziku, a veza općeg jezika i jezika struke je neizbježna, u strukovnim školama je nužno adekvatno poznavanje jezika struke, kako na materinskome, tako i na stranom jeziku. Stoga je nužno da dio nastave stranoga jezika bude posvećen jeziku struke. Time će učenici ne samo razvijati postojeće znanje općeg jezika, već učiti i jezik struke. Ishodi koji će se ostvarivati tijekom poučavanja trebaju biti u funkciji struke svakoga sektora i/ili zanimanja i prilagođavaju se jezičnoj razini učenika stranoga jezika nakon završetka osnovne škole te se preporučuje da se ostvaruju nadopunom kurikula strukovnim modulima Španjolski jezik struke.
Jezično posredovanje (jezična medijacija) složena je jezična djelatnost koja uključuje istovremenu ili naizmjeničnu jezičnu recepciju i produkciju. Dok u usmenome jezičnome posredovanju treća osoba omogućuje sporazumijevanje drugih dviju ili više osoba koje ne govore isti jezik, u pisanome ili kombiniranome jezičnom posredovanju treća osoba za ine osobe koje ne razumiju polazni jezik sažima pisane ili govorene tekstove ili ih prevodi.
Razvojem komunikacijske jezične kompetencije, kao procesa izražavanja vlastitoga identiteta i razumijevanja identiteta sugovornika, potiče se socijalizacija i cjelokupan razvoj svestrane stvaralačke ličnosti učenika. Stjecanjem navedene kompetencije, kod učenika se potiče razvoj metajezičnih i metakognitivnih sposobnosti, intelektualna znatiželja, kreativnost i interes za učenje jezika.
Međukulturna komunikacijska kompetencija
Život u višejezičnome i višekulturnome svijetu obvezuje obrazovne sustave na uključivanje razvoja međukulturnosti u nastavi španjolskoga jezika kako bi se naglasila važnost razvoja učenikove svijesti o sebi kao pojedincu i društvenome biću zainteresiranome za upoznavanje i učenje o različitosti.
Međukulturna komunikacijska kompetencija podrazumijeva razumijevanje i komuniciranje među govornicima španjolskoga jezika različitoga kulturnoga podrijetla. Ostvarivanjem odgojno-obrazovnih ishoda unutar ove domene učenik postaje međukulturno kompetentan što znači da je:
– sposoban razmotriti i usporediti sličnosti i razlike između kultura i jezika
– empatičan, prilagodljiv i otvoren za razumijevanje, prihvaćanje i poštivanje govornika španjolskoga jezika i njihove kulture
– sposoban učinkovito i kontekstu primjereno komunicirati s izvornim i neizvornim govornicima španjolskoga jezika što rezultira uzajamnim zadovoljstvom sugovornika različitih kulturnih identiteta i izgrađivanjem skladnih međukulturnih odnosa.
Razvoj međukulturne komunikacijske kompetencije pomaže učeniku da odbaci predrasude i osnažuje ga u sprječavanju diskriminacije i u nenasilnome rješavanju sukoba te pridonosi razumijevanju, proširivanju i produbljivanju učenikova pogleda na svijet što mu omogućuje uspješno sudjelovanje u užoj i široj zajednici, u stvarnome i digitalnome okružju te povećava mogućnosti za mobilnost i zapošljivost, kao i aktivno sudjelovanje na međunarodnom tržištu rada.
Samostalnost u ovladavanju jezikom
Učenikovo preuzimanje odgovornosti za učenje jezika ključ je uspješnoga ovladavanja komunikacijskom kompetencijom i preduvjet je za cjeloživotni razvoj.
Stoga se odgojno-obrazovnim ishodima proizašlima iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom naglašava učenikov afektivni i kognitivni razvoj te njegova uloga u procesu učenja jezika koja obuhvaća:
– sposobnost svjesne, fleksibilne i učinkovite primjene strategija učenja i korištenja jezika koje učeniku pomažu unaprijediti ovladavanje španjolskim jezikom
– razvoj medijske pismenosti te komunikacijskih i prezentacijskih vještina.
Samostalan učenik planira, organizira, prati i vrednuje svoje učenje, razvija motivaciju i ustrajan je i pozitivan u učenju i radu što mu omogućuje uspješno ostvarivanje ciljeva i zadovoljavanje potreba. Samostalan učenik informacije pronalazi, odabire, vrednuje te se njima učinkovito služi na temelju različitih izvora i medija te stalno unaprjeđuje svoje komunikacijske i prezentacijske vještine. Preuzimanjem aktivne uloge u procesu učenja učenik razvija samopouzdanje i samopoštovanje te stvara temelje za cjeloživotno učenje.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE
USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
Domene Komunikacijska jezična kompetencija, Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom sastavni su dijelovi kurikula nastavnoga predmeta Španjolski jezik i čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu čiji se odgojno-obrazovni ishodi međusobno prožimaju i nadopunjuju. U svakoj se domeni uz odgojno-obrazovne ishode navodi i razrada ishoda. Ishodi se kumulativno razvijaju po razredima: viši razredi uključuju i ishode prethodnih razreda. Kurikulom predložena razrada ishoda nije iscrpna te je nastavnik nadopunjuje sukladno sposobnostima, potrebama i interesima svojih učenika. U svim je domenama i razredima razrada ishoda primjerena dobi učenika. Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme, preporučene jezične strukture te jezično-komunikacijske funkcije, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje. Jezični sadržaji nisu propisani, nego su isključivo na razini preporuke; leksički sadržaji biraju se primjereno kognitivnomu i afektivnomu stupnju razvoja učenika te vodeći računa o povezanosti s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, a gramatičke strukture proizlaze iz preporučenih funkcija te se biraju primjereno razvojnoj dobi učenika. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i nadograđuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj razine usvojenosti »dobar« koja služi za procjenu ostvarenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda.
Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda i ključni sadržaji te razina usvojenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda nalaze se u predmetnom kurikulu.
Razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda ne predstavljaju školske ocjene, već se njima određuje opseg i dubina znanja, stupanj razvijenosti vještina i usvojenosti stavova.
Ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija podijeljeni su prema receptivnim i produktivnim jezičnim djelatnostima, a razvojnost od nižih k višim razredima ostvaruje se povećavanjem složenosti i dužine tekstova koje učenik razumije i proizvodi. Tekst podrazumijeva sve proizvode jezične uporabe – govoreni, pisani, vizualni i multimodalni. Multimodalni tekstovi kombiniraju jezik s drugim sustavima komuniciranja kao što su tiskani ili digitalni tekst, vizualna pomagala te zvučna ili govorena riječ.
Ovisno o godini učenja i poučavanja jezika, tekstovi se razlikuju po dužini i složenosti. Broj riječi koji definira dužinu teksta razlikuje se u receptivnim i produktivnim djelatnostima.
U djelatnostima slušanja vrlo kratki tekst broji 80 – 100 riječi, kratki tekst između 100 i 120 riječi, srednje dugi tekst između 120 i 240 riječi, a dugi tekst više od 240 – 350 riječi.
U djelatnostima čitanja vrlo kratki tekst broji 100 – 200 riječi, kratki tekst između 200 – 300 riječi, srednje dugi tekst između 300 – 400 riječi, a dugi tekst 400 – 600 riječi. U djelatnostima govorenja i pisanja vrlo kratki tekst broji od 40 do 60 riječi, kratki tekst između 60 i 100 riječi, srednje dugi tekst između 100 i 200 riječi, a dugi tekst više od 200 riječi.
Tablica 1. Vrste tekstova prema dužini
| Vrlo kratak tekst | Kratak tekst | Srednje dugi tekst | Dugi tekst | |
| Slušanje | 80 – 100 riječi | 100 – 120 riječi | 120 – 240 riječi | 240 – 350 riječi |
| Čitanje | 100 – 200 riječi | 200 – 300 riječi | 300 – 400 riječi | 400 – 600 riječi |
| Govorenje i pisanje | 40 – 60 riječi | 60 – 100 riječi | 100 – 200 riječi | više od 200 riječi |
Složenost teksta ovisi o kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima složenosti i učenikovu poznavanju teme teksta, posebno kad je riječ o stručnim tekstovima (s obzirom na prethodno predznanje koje je potrebno da bi se mogao učiti jezik struke na stranom jeziku jer je minimalna razina općeg jezika potrebna za praćenje jezika struke A2, odnosno nastavak učenja stranog jezika koji su učenici učili svih osam godina u osnovnoj školi). Kvantitativni pokazatelji složenosti odnose se na obilježja riječi i rečenica poput duljine, učestalosti i složenosti, a kvalitativni pokazatelji na vrstu teksta, složenost izloženih ideja, stil autora i način na koji je tekst strukturiran i predstavljen. Budući da su učenikova prethodna znanja o temi treći čimbenik o kojem ovisi složenost teksta, procjena složenosti u konačnici ovisi o osobnoj procjeni nastavnika. Po složenosti tekstovi se dijele na: vrlo jednostavne, jednostavne, srednje složene, složene. Uz odgojno-obrazovne ishode navedeni su sadržaji i preporuke za ostvarivanje ishoda izraženi na razini razreda. Sadržaji uključuju preporučene teme i preporučene gramatičke strukture, a metodičke preporuke donose smjernice za poučavanje španjolskoga jezika. U preporučenim gramatičkim strukturama naveden je samo dio struktura te nije riječ o iscrpnom popisu. Gramatičke se strukture biraju primjereno razvojnoj dobi učenika te su navedene u onome razredu u kojem se očekuje ovladanost na razini uporabe. To ne znači da se one neće pojaviti i prije na razini prepoznavanja ili da se poslije neće proširivati njihova funkcija; dapače, gramatičke bi se strukture trebale reciklirati kroz godine učenja. Leksički sadržaji odabiru se primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Jezični se sadržaji (leksičke i gramatičke strukture) ciklički ponavljaju i proširuju po razredima, a viši razredi uključuju strukture iz prethodnih razreda.
Odgojno-obrazovni ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija podijeljeni su u tri međusobno povezane komponente: znanja (kulturno specifična i općenita znanja o kulturi), vještine (interpretacija kulturno uvjetovanih sadržaja te interakcija u međukulturnim kontaktima) i stavovi (znatiželja, otvorenost, spremnost na prevladavanje stereotipa i predrasuda). Ishodi domene Međukulturna komunikacijska kompetencija, povezani s trećom komponentom – stavovi i vrijednosti, ne mogu se vrednovati po razinama usvojenosti jer su dio osobnoga iskustva i osjećanja svakoga pojedinog učenika. Leksički sadržaji povezani s domenom Međukulturna komunikacijska kompetencija prisutni su u svim odgojno-obrazovnim ishodima. Stoga u razradi ishoda i u sadržajima za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda nisu detaljno navedeni leksički sadržaji povezani s međukulturnom tematikom, nego se sam izbor načina ostvarivanja istih ishoda stavlja na izbor stručnoj procjeni nastavnika ovisno o interesima i razvojnoj dobi učenika. Aktivnosti povezane s razradom ishoda po potrebi se mogu provesti i na materinskome jeziku, ovisno o učenikovoj razini znanja stranog jezika.
Ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom podijeljeni su u tri područja – razvijanje pozitivnoga stava, razvijanje samopouzdanja u uporabi jezika te kritičkoga mišljenja, medijska i informacijska pismenost te strategije učenja jezika. Strategije učenja složena su kategorija postupaka, razmišljanja i oblika ponašanja i pripadaju skupini individualnih čimbenika u učenju stranoga jezika. Neki učenici vjerojatno će biti uspješni i zahvaljujući primjeni manjega broja strategija, ali odabranih u skladu s njihovim osobnim karakteristikama i procjenom njihove učinkovitosti. S obzirom na to da se radi o individualnome čimbeniku, strategije učenja mogu se poučavati, ali se ne može mjeriti razina njihove usvojenosti, već samo učinkovitost njihove primjene u skladu s karakteristikama pojedinoga učenika.
Sve tri domene kurikula nastavnog predmeta Španjolski jezik imaju jednaku postotnu zastupljenost u svim godinama učenja i poučavanja.
Slika 2: Prikaz zastupljenosti domena u kurikulu nastavnog predmeta Španjolski jezik u svim godinama učenja
Španjolski jezik, 1. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene prilagođene tekstove. Preispituje jednostavne odnose među informacijama u tekstu. Izvodi zaključke iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Iz poznatoga konteksta ili temeljem prijašnjega znanja – predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. Razumije sadržaje izgovorene umjerenim tempom, jasno i razgovijetno. Čita prilagođene kratke tekstove vezane uz njegovu struku. | Pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.1.2. Stvara srednje duge i jednostavne govorne tekstove. | Oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove. Ukratko objašnjava svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama. Predstavlja poznatu temu poštujući osnovna pravila strukturiranja. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. | Uz pomoć stvara srednje duge i jednostavne govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima. Sporazumijeva se u strukturiranim svakodnevnim govornim situacijama. U razgovoru sudjeluje djelomično aktivno, odgovara na pitanja i povremeno potiče interakciju postavljanjem jednostavnih pitanja. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz pomoć sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.4. Piše srednje duge i jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja srednje dugih i jednostavnih tekstnih vrsta. Prenosi informacije iz poznatih tekstova i osobnoga iskustva. Izriče osobno mišljenje. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova. Planira sadržaj teksta, uređuje i organizira tekst. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. Pravilno piše poznate riječi i točno upotrebljava rečenične znakove. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.5. Posreduje temeljne koncepte i vrlo jednostavne tekstove. | Objašnjava značenje temeljnih neprevodivih općih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više vrlo jednostavnih jasno strukturiranih općih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. | Uz čestu pomoć posreduje temeljne opće koncepte te vrlo jednostavne opće tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji iz osnovne škole se produbljuju i proširuju. Dolje navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; zemlje, nacionalnosti i jezici; svakodnevne aktivnosti; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: sadržaje birati i nadopunjavati prema odgovarajućoj struci Preporučene jezične strukture: Sadržaji iz osnovne škole se ponavljaju, produbljuju i proširuju. tiempos y modos verbales: presente de indicativo de los verbos regulares e irregulares más frecuentes; uso del presente como imperativo (tú) y el imperativo para vosotros; pretérito indefinido; pretérito imperfecto; pretérito perfecto acento y ritmo: división silábica y pronunciación el género de sustantivos y adjetivos: por la terminación y casos especiales más frecuentes número: formación de plurales concordancia artículos determinados e indeterminados: usos artículos: presencia y ausencia (reglas generales y casos especiales más frecuentes: en los tratamientos; con marcadores temporales; con hay y está) conjunciones: y (sustitución de »y« por »e«), o (sustitución de »o« por »u«) cuantificadores: números (cardinales, ordinales hasta 10o) mucho/poco, mucho/muy pronombres personales: sujeto, pronombres átonos (complemento indirecto, complemento directo) adjetivos y pronombres posesivos interrogativos: quién, qué, dónde, de dónde, cuándo, cómo, cuánto, cuál locuciones adverbiales (por qué + contraste con porque) finales (para +infinitivo) también/tampoco adjetivos (formación y posición); gentilicios; adverbios; preposiciones; locuciones prepositivas diferencia entre ser y estar verbos gustar y parecer (y verbos parecidos) demostrativos: formas y uso indefinidos (nada, alguno, ninguno, etc.) perífrasis verbales de infinitivo: tener que, ir a, querer, poder, necesitar, deber estar+gerundio fórmulas de tratamiento (tú y usted) Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – snalaziti se u prostoru i vremenu – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – izraziti obveze, preporuke i savjete – izraziti slaganje i neslaganje – opisivati radnje koje se upravo odvijaju – opisivati buduće planove – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti slaganje ili neslaganje – čestitati i zahvaliti na nečemu – govoriti o svakodnevnim radnjama i slobodnom vremenu – govoriti o radnjama u nedavnoj i daljnjoj prošlosti u skladu s vremenskim prilozima – opisivati u prošlosti – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture, npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana | ||
NAPOMENA: jezične komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci Metodičke preporuke: Termin tekst vrlo je općenit i pruža profesorima slobodu u izboru sadržaja za postizanje ishoda. Tekstovi mogu biti prilagođeni ili autentični te duljinom i složenošću sadržaja (po strukturi i vokabularu) moraju biti primjereni iskustvu, uzrastu i jezičnom razvoju učenika. Za informaciju o dužini teksta pogledati tablicu o broju riječi. Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Napomena »-» u opisu razine usvojenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz korištenje udžbenika i sl. Leksički sadržaji se odabiru primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama i usklađuju se s potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između španjolskoga i hrvatskoga jezika te s drugim jezicima koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širem rasponu jezičnih struktura od navedenih. Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, gluma, igre, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima, prezentacija, prepričavanje, rekonstruiranje redoslijeda teksta. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.1.1. Prepoznaje postojanje kulturnih razlika; uočava i opisuje osnovne elemente kultura španjolskoga govornog područja u aspektima svakodnevnog života i uspoređuje ih s vlastitom kulturom na jednostavnim i konkretnim primjerima. | Uočava i opisuje pojedine elemente kultura španjolskog govornog područja te ih uspoređuje s hrvatskim. Opisuje neke aktivnosti i interese mladih u zemljama španjolskog govornog područja i pronalazi sličnosti i razlike sa svakodnevicom mladih u svojoj zemlji. Postavlja pitanja o autentičnim sadržajima koje ne razumije te povremeno samostalno istražuje u raznim multimedijalnim izvorima o zemljama španjolskog govornog područja. Uočava regionalne inačice pojedinih izraza. | Uz čestu pomoć opisuje osnovne elemente kultura španjolskog govornog područja te opisuje sličnosti i razlike između vlastite kulture i drugih kultura. |
ŠJ SSŠ B.1.2. Uočava vrijednost skladnih odnosa i važnost učinkovite jezične komunikacije među pripadnicima različitih kultura te koristi konkretne obrasce ponašanja i ophođenja tipičnih za hispanofonsku kulturu. | Na temelju različitih jednostavnih konkretnih primjera međukulturnih susreta opisuje situaciju te objašnjava moguće uzroke nesporazuma. Uočava i razlikuje obrasce uljudnog ponašanja specifične za hispanofonsku i hrvatsku kulturu. Koristi se različitim obrascima ponašanja i ophođenja specifičnim za hispanofonsku kulturu. Koristi načine formalnog i neformalnog pozdravljanja, čestitanja, pozivanja i zahvaljivanja pismeno ili usmeno primjereno situaciji. | Uz čestu pomoć uočava i ponekad koristi dio obrazaca prikladnog ponašanja i ophođenja tipičnih za hispanofonsku kulturu u svrhu učinkovite jezične komunikacije. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.1.1. Prepoznaje i primjenjuje osnovne strategije usvajanja i uporabe jezika u skladu sa zadatkom. | Opisuje i definira pojmove. Odabire i povezuje pojmove sukladno vlastitim potrebama. Prisjeća se i navodi temeljne pojmove vezane uz temu kojom se bavi. Prepoznaje, primjenjuje, odabire i raspravlja optimalne strategije usvajanja vještina pisanja (npr. izrada kostura sastavka, ispis ključnih fraza…), čitanja (npr. ispis prijevoda leksika, anotiranje čitanoga teksta itd.), slušanja (npr. fokusiranje na tražene informacije, bilježenje ključnih riječi itd.) i govorenja (npr. kompenzacijske strategije, evazivne strategije itd.) na španjolskom jeziku u suodnosu sa zadatkom ili problemom koji rješava. Primjenjuje i procjenjuje optimalne strategije ponavljanja gradiva i organizacije vlastitog rada. Prepoznaje važnost selektivne pozornosti i primjenjuje strategije održavanja selektivne pozornosti tijekom rada. | Uz čestu pomoć prepoznaje i povremeno primjenjuje osnovne strategije usvajanja i uporabe jezika u skladu sa zadatkom. Usvaja pozitivan stav i osjećaje prema učenju španjolskoga jezika. Pri govorenju i pisanju osjeća se samopouzdano, a pogreške prihvaća kao sastavni dio procesa učenja. |
ŠJ SSŠ C.1.2. Prepoznaje, primjenjuje i raspravlja o osnovnim društveno-afektivnim strategijama usvajanja jezika. | Reagira na verbalne podražaje sugovornika te prepoznaje važnost uvažavanja tuđih stavova i mišljenja. Prepoznaje važnost aktivnog slušanja i sudjelovanja u komunikacijskom činu kao važnog čimbenika usvajanja jezika te gradnje pozitivnog stava prema učenju španjolskog jezika. Raspravlja s nastavnikom i vršnjacima o važnosti suradnje te jezične interakcije kao čimbenika usvajanja stranog jezika. Raspravlja o važnosti emocija kao čimbenika usvajanja stranog jezika. Gradi vještine samostalnog rada te rada u grupi tijekom kojeg prepoznaje važnost uvažavanja tuđih mišljenja i stavova. | Uz čestu pomoć prepoznaje, primjenjuje, procjenjuje i raspravlja o osnovnim društveno-afektivnim strategijama usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.1.3. Odabire i pretražuje različite vrste izvora informacija na španjolskom jeziku sukladno vlastitim potrebama i interesima te koristi jednostavne informacije pronađene u izvorima. | Razlikuje i upotrebljava različite izvore informacija. Prepoznaje načine služenja ponuđenim izvorima informacija. Upotrebljava udžbenik, rječnike te ostale tiskane i digitalne nastavne materijale kako bi pristupio željenim informacijama. Konzultira razne pisane, digitalne i govorene izvore i traži potrebne informacije. | Uz čestu pomoć odabire i pretražuje različite vrste izvora informacija na španjolskom jeziku sukladno vlastitim potrebama i interesima te uspoređuje jednostavne informacije pronađene u navedenim izvorima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 2. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene prilagođene tekstove. Izvodi zaključke o jednostavnim odnosima među informacijama iz slušanoga i pročitanoga teksta. Iz konteksta ili temeljem prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije jednostavne sadržaje u tradicionalnim i suvremenim medijima. Uz pomoć čita prilagođene kratke tekstove iz vlastite struke. | Pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.2.2. Stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. | Oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove osobnoga ili općega interesa. Ukratko objašnjava svoje slaganje ili neslaganje o različitim temama. Prepričava tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Priprema i drži izlaganja poznate tematike. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Započinje, prati, održava i završava razgovor. | Uz pomoć sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | ||
ŠJ SSŠ A.2.4. Piše srednje duge i srednje složene tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja srednje dugih i srednje složenih tekstnih vrsta. Odgovarajuće strukturira srednje dug tekst. Razvija temu, opisuje stvarne i zamišljene događaje, osobna i tuđa iskustva, izražava osobna i tuđa mišljenja. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, a formalni stil primjenjuje uz predložak i pomoć. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.2.5. Posreduje jednostavne koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih općih i temeljnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih jednostavnih općih i/ili vrlo jednostavnih stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i temeljne stručne koncepte te jednostavne opće i vrlo jednostavne stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: teme prilagoditi i nadopuniti da bi što više odgovarale odgovarajućoj struci Preporučene jezične strukture: Gramatičke strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodni razred. el contraste entre pretérito indefinido, pretérito imperfecto y pretérito perfecto pretérito pluscuamperfecto futuro imperfecto pronombres en función de complemento directo e indirecto imperativo afirmativo y negativo con pronombres frases condicionales con el presente, el futuro y el imperativo perífrasis verbales (p.e. soler + infinitivo, seguir + gerundio) introducción al presente de subjuntivo el contraste entre el artículo determinado y el indeterminado grados del adjetivo: positivo, comparativo de superioridad e inferioridad superlativo relativo adverbios pesos y medidas más frecuentes relativos de uso más frecuente: que abreviaturas más utilizadas Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – snalaziti se u prostoru i vremenu – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti slaganje ili neslaganje – čestitati i zahvaliti na nečemu – govoriti o svakodnevnim radnjama – ispričati prošli događaj i opisivati u prošlosti | ||
– razlikovati radnju i opis u prošlosti – izraziti prošlu radnju koja se dogodila prije neke druge radnje u prošlosti – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – vrednovati – izraziti isprike, obećanja – nagađati o budućnosti – izražavati vjerojatnost u sadašnjosti – ponuditi, narediti, dati upute, savjetovati; zamoliti, prihvatiti, odbiti – opisivati buduće planove – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci koliko je moguće. Za metodičke preporuke i aktivnosti vidi 1. razred SŠ. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.2.1. Na konkretnim primjerima prikazuje sličnosti i razlike između vlastite kulture i kultura španjolskog govornog područja u aspektima svakodnevnoga života. | Navodi i opisuje prirodne znamenitosti i tipična jela i pića svoje zemlje i zemalja španjolskog govornog područja. Opisuje i uspoređuje svoju svakodnevnicu s onom svojih vršnjaka u zemljama španjolskog govornog područja. U raznim multimedijalnim izvorima pronalazi ciljane informacije o svakodnevnom životu u zemljama španjolskog govornog područja. Uočava razlike između varijeteta španjolskoga jezika. Uočava različitost španjolskoga jezika u odnosu na ostale službene jezike u Španjolskoj. | Uz čestu pomoć opisuje elemente kultura španjolskog govornog područja te objašnjava sličnosti i razlike između vlastite kulture i kultura španjolskog govornog područja u aspektima svakodnevnog života. |
ŠJ SSŠ B.2.2. Analizira međukulturne susrete i primjenjuje primjerene obrasce ponašanja i ophođenja u poznatim situacijama. | Koristi se tipičnim izrazima pristojnosti tipičnima za hispanofonsku kulturu u međukulturnom susretu. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja i ophođenja u poznatim situacijama. Prikladno se ponaša i oslovljava vršnjake i odrasle u simuliranim i stvarnim međukulturnim susretima. | Uz čestu pomoć primjenjuje primjerene obrasce ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. |
ŠJ SSŠ B.2.3. Razvija svijest o kulturnoj raznolikosti i općeljudskim vrijednostima koje omogućuju skladnu međuljudsku komunikaciju. | Opisuje na koji se način vlastito mišljenje može razlikovati od gledišta drugoga te zašto oba mogu biti legitimna. Uvažava činjenicu da postoje različite kulture koje podrazumijevaju različite norme i načine ponašanja. Uočava vrijednosti u svojoj i drugim kulturama kao i općeljudske vrijednosti na kojima je moguće graditi skladne međuljudske odnose. | Uz čest poticaj argumentira zašto je potrebno uvažavati svaku ljudsku osobu bez obzira na kulturne razlike. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.2.1. Odabire, prilagođava i primjenjuje osnovne kognitivne i metakognitivne strategije učenja i uporabe jezika koje prilagođava zadatku. | Procjenjuje informacije i pojmove, kako one očigledne tako i apstraktne. Raspravlja o pojmovima s vršnjacima, nastavnicima i okolinom. Odabire i upotrebljava analizirane pojmove kako bi ih primijenio u novim situacijama i kontekstima. Procjenjuje pojmove i odabire optimalna rješenja problema. Odabire, promišlja i primjenjuje optimalne strategije usvajanja vještina pisanja, čitanja, slušanja i govorenja na španjolskom jeziku u suodnosu sa zadatkom ili problemom koji rješava. Aktivno planira i procjenjuje organizaciju vlastitog učenja. Primjenjuje metode suradničkog učenja. | Uz čestu pomoć odabire, prilagođava i povremeno primjenjuje osnovne kognitivne i metakognitivne strategije usvajanja i uporabe jezika. |
ŠJ SSŠ C.2.2. Odabire, procjenjuje, prilagođava i koristi osnovne društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. | Proaktivno sudjeluje i doprinosi komunikacijskom činu te predstavlja svoje stavove. Prepoznaje važnost rješavanja problema u čemu aktivno sudjeluje. Raščlanjuje i procjenjuje tuđe stavove i mišljenja te raspravlja o njima, a u slučaju neslaganja argumentirano se suprotstavlja oprečnim stavovima i poziva sugovornika na razmjenu mišljenja. Prepoznaje važnost sustavnoga planiranja rada. Aktivno sudjeluje u raspravama o raznovrsnim temama te pritom osvješćuje važnost pozitivnog stava prema učenju stranog jezika. Surađuje s kolegama, bez obzira na međusobne individualne i kulturne razlike, na svim razinama te održavanja motivacije kao bitnog čimbenika usvajanja jezika. | Uz čestu pomoć odabire, prilagođava i koristi osnovne društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.2.3. Objašnjava i interpretira informacije prikupljene iz raznovrsnih izvora te procjenjuje informacije pronađene u navedenim izvorima izvora pritom se služeći osnovnim vještinama kritičkog mišljenja. | Konzultira raznovrsne izvore informacija, raspravlja o njima te ih predstavlja drugima. Upotrebljava prikupljene informacije da bi sastavio kratku prezentaciju sa zadanom temom. Prepoznaje i raspravlja o načinima korištenja raznovrsnih izvora informacija. Upotrebljava udžbenik, rječnike te ostale tiskane i digitalne nastavne materijale kako bi pristupio informacijama, raščlanjivao ih, procjenjivao ih te komunicirao o njima. Priprema izlaganje (referat, projekt, PowerPoint prezentaciju i sl.) prema predlošku, samostalno ili u suradnji s drugim učenicima. | Uz čestu pomoć objašnjava i interpretira te ponekad procjenjuje informacije iz kratkih multimedijalnih tekstova iz raznovrsnih izvora. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 3. razred, razina 4.1., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.3.1. Razumije duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije duge i srednje složene prilagođene tekstove. Uočava složenije poruke u tekstu i prepoznaje namjere sugovornika. Analizira određene informacije u tekstu te ih povezuje s osobnim iskustvom. | Pokazuje razumijevanje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
Iz konteksta ili prethodnoga znanja naslućuje značenje nepoznatih riječi ili izraza. Prepoznaje kronološki slijed događaja. Razumije sadržaje izgovorene jasno i razgovijetno. Razumije složenije sadržaje u medijima. | ||
ŠJ SSŠ A.3.2. Stvara duge i srednje složene govorne tekstove. | Govori dug i srednje složen tekst u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu o poznatim temama. Opisuje situacije i odnose, prepričava prošle događaje iz osobnoga iskustva većinom jasno i strukturirano. Iznosi planove za budućnost. Daje upute. Prepoznaje i izriče uzrok i posljedicu na strukturiran i jasan način. Točno izgovara. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. Upotrebljava uvježbana jezična sredstava u novim iskazima. | Uz pomoć stvara duge i srednje složene govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Postavlja pitanja i odgovara na njih jasno i strukturirano. Sudjeluje u dugim i srednje složenim strukturiranim dijalozima. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. | Uz pomoć sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.4. Piše duge i srednje složene tekstove. | Piše dug i srednje složen tekst prilagođen temi i tekstnoj vrsti. Opisuje događaje u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu u skladu s jezičnom normom. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanom iskazu. Upotrebljava uvježbana jezična sredstva u novim iskazima. Povezuje rečenice u smisleni niz jednostavnim i zavisnim veznicima. Pravilno piše riječi i točno upotrebljava rečenične znakove. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.5. Posreduje složenije koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje složenijih neprevodivih općih i jednostavnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih složenijih općih i/ili jednostavnih stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje složenije opće i jednostavne stručne koncepte te složenije opće i jednostavne tekstove povezane s poznatim temama. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; zemlje, nacionalnosti i jezici; svakodnevne aktivnosti; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: teme prilagoditi i nadopuniti da što više odgovaraju određenoj struci Preporučene jezične strukture: Gramatičke strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodni razred. Repaso de los tiempos: presente de indicativo; pretérito indefinido; pretérito imperfecto; pretérito perfecto i pretérito pluscuamperfecto contraste de ser / estar (ampliación) verbos de cambio (volverse, llegar a ser, hacerse, ponerse, convertirse) condicional simple contraste de presente subjuntivo/indicativo grados del adjetivo: comparativo de igualdad y superlativo relativo y absoluto | ||
sustantivos acotadores (p.e. pincho de tortilla, pizca de sal, trozo de queso) posesivos: posibilidad de combinación con determinantes, tónicos preposiciones y locuciones prepositivas complemento preposicional pronombres: relativos; interrogativos; exclamativos, indefinidos morfología y uso del infinitivo en función sustantiva y perífrasis morfología y uso del participio en función adjetiva y en los tiempos compuestos oraciones exclamativas y exhortativas, uso más frecuente uso impersonal de se: se puede, se come, se sirve… Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – snalaziti se u prostoru i vremenu – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti i pitati za stupanj (ne)sigurnosti – izraziti dužnost, dopuštenje i mogućnost – pitati, odobriti i odbiti zamolbu – reagirati na iskaz zanimanjem, iznenađenjem, veseljem, žalošću itd. – govoriti o svakodnevnim radnjama – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – izraziti obveze, preporuke i savjete – govoriti o radnjama u nedavnoj i daljnjoj prošlosti u skladu s vremenskim prilozima – opisivati u prošlosti – izraziti razlog nekog događaja – izraziti slaganje i neslaganje – opisati raspoloženje i dojmove – preporučiti; pitati za odobrenje; prihvatiti, zabraniti – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci koliko je moguće. Za metodičke preporuke i aktivnosti vidi 1. razred SŠ. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.3.1. Uočava i komentira vrijednosti vlastite kulture i hispanskih kultura. | Izvještava o situacijama iz života mladih i uspoređuje ih s onima u svojoj zemlji. Razmatra različite kulturne pojave te ih uspoređuje s onima u vlastitoj kulturi (razlike u gestikulaciji, simbole itd.). | Uz čestu pomoć komentira medijske materijale o životu mladih i vrijednosti vlastite kulture i hispanskih kultura. |
ŠJ SSŠ B.3.2. Oponaša primjerene obrasce ponašanja u međukulturnim susretima u poznatim situacijama. | Sudjeluje u kratkoj jednostavnoj komunikaciji u simuliranim ili stvarnim međukulturnim situacijama. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama međukulturnog susreta. Uočava da se komunikacija s govornicima španjolskog jezika može razlikovati od komunikacije u vlastitoj kulturi te da te razlike mogu biti uzrokom nesporazuma. | U kratkim jednostavnim poznatim komunikacijskim situacijama ponekad odabire prikladne obrasce ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. |
ŠJ SSŠ B.3.3. Prepoznaje dostojanstvo ljudske osobe bez obzira na svjetonazorske razlike i primjenjuje temeljne strategije za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma između pripadnika hrvatske i hispanskih kultura. | Uočava osnovne hrvatske i hispanofonske kulturne stereotipe. Navodi primjere stereotipa u svojoj i hispanofonskoj kulturi. Uočava i procjenjuje situacije u kojima stereotipi i predrasude ugrožavaju kvalitetne međukulturne odnose. | Uz poticaj djelomično primjenjuje temeljne strategije za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma te uz poticaj argumentirano raščlanjuje svjetonazorske razlike sa sviješću o dostojanstvu svakog čovjeka. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama, kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.3.1. Prepoznaje i razlikuje osnovne od složenijih kognitivnih i metakognitivnih strategija usvajanja i uporabe jezika te ih prilagođava različitim zadatcima u skladu sa svojim stilom učenja. | Nakon analize pojma sintetizira vlastite zaključke i komunicira o njima na inovativan i strukturiran način. Razlikuje činjenice od nagađanja i pretpostavki. Prepoznaje uzročno-posljedične veze različitih temeljnih i apstraktnih pojmova. Razvija inovativna rješenja raznovrsnih problema te debatira o njima s vršnjacima i nastavnikom. Modificira postojeće strategije usvajanja vještina čitanja, pisanja, govorenja i slušanja na španjolskom jeziku te iskušava nova, individualizirana rješenja. | Uz čestu pomoć prepoznaje i razlikuje osnovne od složenijih kognitivnih i metakognitivnih strategija usvajanja jezika, postiže učinkovitost u učenju. Uz čestu pomoć prilagođava ih zadatku. |
ŠJ SSŠ C.3.2. Uspoređuje i analizira osnovne i složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. | Aktivno se uključuje u sve vidove komunikacije s okolinom, zauzima stav prema opisanim, priopćenim stavovima. Raspravlja o relativno širokom rasponu tema uz spremnost na uspoređivanje vlastitih stavova i mišljenja s okolinom. Putem rasprava s vršnjacima iz vlastite te hispanskih kultura gradi pozitivan stav prema usvajanju španjolskog jezika. | Uz čestu pomoć uspoređuje i analizira osnovne i složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C. 3.3. Istražuje i kritički procjenjuje informacijski sadržaj izvora te istražuje i kontrastira prepoznate i inovativne informacije uz gradnju osnova medijske pismenosti. | Konzultira izvore informacija, raspravlja o njima s kolegama, prepoznaje organizacijske obrasce te skrivene informacije. Prepoznavanjem skrivenih poruka u izvorima informacijama gradi kritički stav o informacijama. Uspoređuje prepoznate i analizirane informacije s vlastitim stavovima i mišljenjima te sintetizira zaključke o informacijama i izvorima informacija. Prepoznaje pojam medijske pismenosti te usvaja temeljne strategije analize medijskih poruka. Prezentira vlastite zaključke oblikovane temeljem analize raznovrsnih izvora informacija. | Uz čestu pomoć istražuje izvore i kritički procjenjuje informacijski sadržaj izvora te istražuje i kontrastira prepoznate i inovativne informacije uz gradnju osnova medijske pismenosti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 1. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.1.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene prilagođene tekstove. Preispituje jednostavne odnose među informacijama u tekstu. Izvodi zaključke iz slušanoga, pročitanoga i vizualnoga sadržaja. Iz poznatoga konteksta ili temeljem prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje od osobnoga interesa u tradicionalnim i suvremenim medijima. Razumije sadržaje izgovorene umjerenim tempom, jasno i razgovjetno. Čita prilagođene kratke tekstove vezane uz njegovu struku. | Pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.1.2. Stvara srednje duge i jednostavne govorne tekstove. | Oblikuje i govori srednje duge i jednostavne tekstove. Ukratko objašnjava svoje mišljenje, slaganje ili neslaganje o različitim temama. Predstavlja poznatu temu poštujući osnovna pravila strukturiranja. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. | Uz pomoć stvara srednje duge i jednostavne govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.3. Sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje informacije u srednje dugim i jednostavnim razgovorima. Sporazumijeva se u strukturiranim svakodnevnim govornim situacijama. U razgovoru sudjeluje djelomično aktivno, odgovara na pitanja i povremeno potiče interakciju postavljanjem jednostavnih pitanja. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz pomoć sudjeluje u srednje dugoj i jednostavnoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.4. Piše srednje duge i jednostavne tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja srednje dugih i jednostavnih tekstnih vrsta. Prenosi informacije iz poznatih tekstova i osobnoga iskustva. Izriče osobno mišljenje. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova. Planira sadržaj teksta, uređuje i organizira tekst. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. Pravilno piše poznate riječi i točno upotrebljava rečenične znakove. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.1.5. Posreduje jednostavne koncepte i jednostavne stručne tekstove. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih općih i stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više jasno strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i stručne koncepte te jednostavne opće i stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i temama od neposrednog interesa. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji iz osnovne škole se produbljuju i proširuju. Dolje navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; zemlje, nacionalnosti i jezici; svakodnevne aktivnosti; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: sadržaje birati i nadopunjavati prema odgovarajućoj struci Preporučene jezične strukture: Sadržaji iz osnovne škole se ponavljaju, produbljuju i proširuju. tiempos y modos verbales: presente de indicativo de los verbos regulares e irregulares más frecuentes; uso del presente como imperativo (tú) y el imperativo para vosotros; pretérito indefinido; pretérito imperfecto; pretérito perfecto acento y ritmo: división silábica y pronunciación el género de sustantivos y adjetivos: por la terminación y casos especiales más frecuentes número: formación de plurales concordancia artículos determinados e indeterminados: usos artículos: presencia y ausencia (reglas generales y casos especiales más frecuentes: en los tratamientos; con marcadores temporales; con hay y está) conjunciones: y (sustitución de »y« por »e «), o (sustitución de »o« por »u «) cuantificadores: números (cardinales, ordinales hasta 10o) mucho/poco, mucho/muy | ||
pronombres personales: sujeto, pronombres átonos (complemento indirecto, complemento directo) adjetivos y pronombres posesivos interrogativos: quién, qué, dónde, de dónde, cuándo, cómo, cuánto, cuál locuciones adverbiales (por qué + contraste con porque) finales (para +infinitivo) también/tampoco adjetivos (formación y posición); gentilicios; adverbios; preposiciones; locuciones prepositivas diferencia entre ser y estar verbos gustar y parecer (y verbos parecidos) demostrativos: formas y uso indefinidos (nada, alguno, ninguno, etc.) perífrasis verbales de infinitivo: tener que, ir a, querer, poder, necesitar, deber estar+gerundio fórmulas de tratamiento (tú y usted) Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – snalaziti se u prostoru i vremenu – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – izraziti obveze, preporuke i savjete – izraziti slaganje i neslaganje – opisivati radnje koje se upravo odvijaju – opisivati buduće planove – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti slaganje ili neslaganje – čestitati i zahvaliti na nečemu – govoriti o svakodnevnim radnjama i slobodnom vremenu – govoriti o radnjama u nedavnoj i daljnjoj prošlosti u skladu s vremenskim prilozima – opisivati u prošlosti – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: jezične komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci Metodičke preporuke: Termin tekst vrlo je općenit i pruža profesorima slobodu u izboru sadržaja za postizanje ishoda. Tekstovi mogu biti prilagođeni ili autentični te duljinom i složenošću sadržaja (po strukturi i vokabularu) moraju biti primjereni iskustvu, uzrastu i jezičnom razvoju učenika. Za informaciju o dužini teksta pogledati tablicu o broju riječi. Učenje i poučavanje temelje se na komunikacijskim aktivnostima, a pristup učenju i poučavanju je kognitivan. Svi novi sadržaji usvajaju se integrirano u kontekstu, induktivno i deduktivno, uz korištenje metajezika koji je primjeren dobi, razini jezičnoga razvoja i iskustvu učenika. Izgovor se uvježbava ciljanim slušanjem i izgovaranjem. Napomena »-« u opisu razine usvojenosti pojedinih ishoda može označavati pomoć nastavnika (npr. postavljanjem potpitanja), ali i pomoć drugih učenika, rad prema predlošku, uz korištenje udžbenika i sl. Leksički sadržaji se odabiru primjereno razvojnoj dobi učenika, vodeći računa o korelaciji s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama i usklađuju se s potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima. U skladu s prethodno stečenim znanjem moguće je u poučavanje uključiti usporedbe između španjolskoga i hrvatskoga jezika te s drugim jezicima koje učenici uče, a jezične se zakonitosti mogu poučavati i na materinskome jeziku. Na receptivnoj razini učenici se izlažu i širem rasponu jezičnih struktura od navedenih. Neke preporučene aktivnosti: dopunjavanje tekstova, opisivanje predmeta i slika, povezivanje verbalnih i neverbalnih sadržaja, gluma, igre, jednostavni dijalozi s uvježbanim jezičnim sredstvima, prezentacija, prepričavanje, rekonstruiranje redoslijeda teksta. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.1.1. Prepoznaje postojanje kulturnih razlika; uočava i opisuje osnovne elemente kultura španjolskog govornog područja u aspektima svakodnevnog života i uspoređuje ih s vlastitom kulturom na jednostavnim i konkretnim primjerima. | Uočava i opisuje pojedine elemente kultura španjolskog govornog područja te ih uspoređuje s hrvatskim. Opisuje neke aktivnosti i interese mladih u zemljama španjolskog govornog područja i pronalazi sličnosti i razlike sa svakodnevicom mladih u svojoj zemlji. Postavlja pitanja o autentičnim sadržajima koje ne razumije te povremeno samostalno istražuje u raznim multimedijalnim izvorima o zemljama španjolskog govornog područja. Uočava regionalne inačice pojedinih izraza. | Uz čestu pomoć opisuje osnovne elemente kultura španjolskog govornog područja te opisuje sličnosti i razlike između vlastite kulture i drugih kultura. |
ŠJ SSŠ B.1.2. Uočava vrijednost skladnih odnosa i važnost učinkovite jezične komunikacije među pripadnicima različitih kultura i koristi konkretne obrasce ponašanja i ophođenja tipičnih za hispanofonsku kulturu. | Na temelju različitih jednostavnih konkretnih primjera međukulturnih susreta opisuje situaciju te objašnjava moguće uzroke nesporazuma. Uočava, razlikuje obrasce uljudnog ponašanja specifične za hispanofonsku i hrvatsku kulturu. Koristi se različitim obrascima ponašanja i ophođenja specifičnim za hispanofonsku kulturu. Koristi načine formalnog i neformalnog pozdravljanja, čestitanja, pozivanja i zahvaljivanja pismeno ili usmeno primjereno situaciji. | Uz čestu pomoć uočava i ponekad koristi dio obrazaca prikladnog ponašanja i ophođenja tipičnih za hispanofonsku kulturu u svrhu učinkovite jezične komunikacije. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima, pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama, kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.1.1. Prepoznaje i primjenjuje osnovne strategije usvajanja i uporabe jezika u skladu sa zadatkom. | Opisuje i definira pojmove. Odabire i povezuje pojmove sukladno vlastitim potrebama. Prisjeća se i navodi temeljne pojmove vezane uz temu kojom se bavi. Prepoznaje, primjenjuje, odabire i raspravlja optimalne strategije usvajanja vještina pisanja (npr. izrada kostura sastavka, ispis ključnih fraza…), čitanja (npr. ispis prijevoda leksika, anotiranje čitanoga teksta itd.), slušanja (npr. fokusiranje na tražene informacije, bilježenje ključnih riječi itd.) i govorenja (npr. kompenzacijske strategije, evazivne strategije itd.) na španjolskom jeziku u suodnosu sa zadatkom ili problemom koji rješava. Primjenjuje i procjenjuje optimalne strategije ponavljanja gradiva i organizacije vlastitog rada. Prepoznaje važnost selektivne pozornosti i primjenjuje strategije održavanja selektivne pozornosti tijekom rada. | Uz čestu pomoć prepoznaje i povremeno primjenjuje osnovne strategije usvajanja i uporabe jezika u skladu sa zadatkom. Usvaja pozitivan stav i osjećaje prema učenju španjolskoga jezika. Pri govorenju i pisanju osjeća se samopouzdano, a pogreške prihvaća kao sastavni dio procesa učenja. |
ŠJ SSŠ C.1.2. Prepoznaje, primjenjuje i raspravlja o osnovnim društveno-afektivnim strategijama usvajanja jezika. | Reagira na verbalne podražaje sugovornika te prepoznaje važnost uvažavanja tuđih stavova i mišljenja. Prepoznaje važnost aktivnog slušanja i sudjelovanja u komunikacijskom činu kao važan čimbenik usvajanja jezika te gradnje pozitivnog stava prema učenju španjolskog jezika. Raspravlja s nastavnikom i vršnjacima o važnosti suradnje te jezične interakcije kao čimbenika usvajanja stranog jezika. Raspravlja o važnosti emocija kao čimbenika usvajanja stranog jezika. Gradi vještine samostalnog rada te rada u grupi tijekom kojeg prepoznaje važnost uvažavanja tuđih mišljenja i stavova. | Uz čestu pomoć prepoznaje, primjenjuje, procjenjuje i raspravlja o osnovnim društveno-afektivnim strategijama usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.1.3. Odabire i pretražuje različite vrste izvora informacija na španjolskom jeziku sukladno vlastitim potrebama i interesima te koristi jednostavne informacije pronađene u izvorima. | Razlikuje i upotrebljava različite izvore informacija. Prepoznaje načine služenja ponuđenim izvorima informacija. Upotrebljava udžbenik, rječnike te ostale tiskane i digitalne nastavne materijale kako bi pristupio željenim informacijama. Konzultira razne pisane, digitalne i govorene izvore i traži potrebne informacije. | Uz čestu pomoć odabire i pretražuje različite vrste izvora informacija na španjolskom jeziku sukladno vlastitim potrebama i interesima te uspoređuje jednostavne informacije pronađene u dotičnim izvorima. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 2. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.2.1. Razumije srednje duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije srednje duge i srednje složene prilagođene tekstove. Izvodi zaključke o jednostavnim odnosima među informacijama iz slušanoga i pročitanoga teksta. Iz konteksta ili temeljem prijašnjega znanja predviđa značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije jednostavne sadržaje u tradicionalnim i suvremenim medijima. Uz pomoć čita prilagođene kratke tekstove iz vlastite struke. | Pokazuje razumijevanje srednje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.2.2. Stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. | Oblikuje i govori srednje duge i srednje složene tekstove osobnoga ili općega interesa. Ukratko objašnjava svoje slaganje ili neslaganje o različitim temama. Prepričava tekst koristeći se poznatim rječnikom i prikladnim morfosintaktičkim strukturama. Priprema i drži izlaganja poznate tematike. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz čestu pomoć stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.2.3. Sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Razmjenjuje, provjerava i potvrđuje informacije u srednje dugim i srednje složenim razgovorima. Sporazumijeva se u spontanim svakodnevnim govornim situacijama. Započinje, prati, održava i završava razgovor. Prosuđuje stupanj formalnosti i prilagođava ga kontekstu. Razumljivo izgovara riječi i ispravno intonira rečenice. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz pomoć sudjeluje u srednje dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.2.4. Piše srednje duge i srednje složene tekstove. | Primjenjuje pravila pisanja srednje dugih i srednje složenih tekstnih vrsta. Odgovarajuće strukturira srednje dug tekst. Razvija temu, opisuje stvarne i zamišljene događaje, osobna i tuđa iskustva, izražava osobna i tuđa mišljenja. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, a formalni stil primjenjuje uz predložak i pomoć. Produktivno upotrebljava uvježbana preporučena jezična sredstva za stvaranje novih, neuvježbanih iskaza. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.2.5. Posreduje jednostavne koncepte i jednostavne stručne tekstove. | Objašnjava značenje jednostavnih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje jednostavne opće i temeljne stručne koncepte te jednostavne opće i vrlo jednostavne stručne tekstove povezane s osobnim iskustvima i poznatim temama. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: teme prilagoditi i nadopuniti da bi što više odgovarale odgovarajućoj struci Preporučene jezične strukture: Gramatičke strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodni razred. el contraste entre pretérito indefinido, pretérito imperfecto y pretérito perfecto pretérito pluscuamperfecto futuro imperfecto pronombres en función de complemento directo e indirecto imperativo afirmativo y negativo con pronombres frases condicionales con el presente, el futuro y el imperativo perífrasis verbales (p.e. soler + infinitivo, seguir + gerundio) introducción al presente de subjuntivo el contraste entre el artículo determinado y el indeterminado grados del adjetivo: positivo, comparativo de superioridad e inferioridad superlativo relativo adverbios pesos y medidas más frecuentes relativos de uso más frecuente: que abreviaturas más utilizadas Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – snalaziti se u prostoru i vremenu – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti slaganje ili neslaganje – čestitati i zahvaliti na nečemu – govoriti o svakodnevnim radnjama – ispričati prošli događaj i opisivati u prošlosti – razlikovati radnju i opis u prošlosti – izraziti prošlu radnju koja se dogodila prije neke druge radnje u prošlosti – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – vrednovati – izraziti isprike, obećanja – nagađati o budućnosti – izražavati vjerojatnost u sadašnjosti – ponuditi, narediti, dati upute, savjetovati, zamoliti, prihvatiti, odbiti – opisivati buduće planove – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci koliko je moguće Za metodičke preporuke i aktivnosti vidi 1. razred SŠ. | ||
| A. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.2.1. Na konkretnim primjerima prikazuje sličnosti i razlike između vlastite kulture i kultura španjolskog govornog područja u aspektima svakodnevnoga života. | Navodi i opisuje prirodne znamenitosti i tipična jela i pića svoje zemlje i zemalja španjolskog govornog područja. Opisuje i uspoređuje svoju svakodnevicu s onom svojih vršnjaka u zemljama španjolskog govornog područja. U raznim multimedijalnim izvorima pronalazi ciljane informacije o svakodnevnom životu u zemljama španjolskog govornog područja. Uočava razlike između varijeteta španjolskoga jezika. Uočava različitost španjolskoga jezika u odnosu na ostale službene jezike u Španjolskoj. | Uz čestu pomoć opisuje elemente kultura španjolskog govornog područja te objašnjava sličnosti i razlike između vlastite kulture i kultura španjolskog govornog područja u aspektima svakodnevnog života. |
ŠJ SSŠ B.2.2. Analizira međukulturne susrete i primjenjuje primjerene obrasce ponašanja i ophođenja u poznatim situacijama. | Koristi se učestalim izrazima pristojnosti tipičnima za hispanofonsku kulturu u međukulturnom susretu. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja i ophođenja u poznatim situacijama. Prikladno se ponaša i oslovljava vršnjake i odrasle u simuliranim i stvarnim međukulturnim susretima. | Uz čestu pomoć primjenjuje primjerene obrasce ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. |
ŠJ SSŠ B.2.3. Razvija svijest o kulturnoj raznolikosti i općeljudskim vrijednostima koje omogućuju skladnu međuljudsku komunikaciju. | Opisuje na koji se način vlastito mišljenje može razlikovati od gledišta drugoga te zašto oba mogu biti legitimna. Uvažava činjenicu da postoje različite kulture koje podrazumijevaju različite norme i načine ponašanja. Uočava vrijednosti u svojoj i drugim kulturama kao i općeljudske vrijednosti na kojima je moguće graditi skladne međuljudske odnose. | Uz česti poticaj argumentira zašto je potrebno uvažavati svaku ljudsku osobu bez obzira na kulturne razlike. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima. Pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama, kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| B. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.2.1. Odabire, prilagođava i primjenjuje osnovne kognitivne i metakognitivne strategije učenja i uporabe jezika koje prilagođava zadatku. | Procjenjuje informacije i pojmove, kako one očigledne tako i apstraktne. Raspravlja o pojmovima s vršnjacima, nastavnicima i okolinom. Odabire i upotrebljava analizirane pojmove kako bi ih primijenio u novim situacijama i kontekstima. Procjenjuje pojmove i odabire optimalna rješenja problema. Odabire, promišlja i primjenjuje optimalne strategije usvajanja vještina pisanja, čitanja, slušanja i govorenja na španjolskom jeziku u suodnosu sa zadatkom ili problemom koji rješava. Aktivno planira i procjenjuje organizaciju vlastitog učenja. Primjenjuje metode suradničkog učenja. | Uz čestu pomoć odabire, prilagođava i povremeno primjenjuje osnovne kognitivne i metakognitivne strategije usvajanja i uporabe jezika. |
ŠJ SSŠ C.2.2. Odabire, procjenjuje prilagođava i koristi osnovne društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. | Proaktivno sudjeluje i doprinosi komunikacijskom činu, predstavlja svoje stavove. Prepoznaje važnost rješavanja problema u čemu aktivno sudjeluje. Raščlanjuje i procjenjuje tuđe stavove i mišljenja te raspravlja o njima, a u slučaju neslaganja argumentirano se suprotstavlja oprečnim stavovima i poziva sugovornika na razmjenu mišljenja. Prepoznaje važnost sustavnoga planiranja rada. Aktivno sudjeluje u raspravama o raznovrsnim temama te pritom osvješćuje važnost pozitivnog stava prema učenju stranog jezika. Surađuje s kolegama, bez obzira na međusobne individualne i kulturne razlike, na svim razinama te održavanja motivacije kao bitnog čimbenika usvajanja jezika. | Uz čestu pomoć odabire, prilagođava i koristi osnovne društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.2.3. Objašnjava i interpretira informacije prikupljene iz raznovrsnih izvora te procjenjuje informacije pronađene u dotičnim izvorima izvora pritom se služeći osnovnim vještinama kritičkog mišljenja. | Konzultira raznovrsne izvore informacija, raspravlja o njima te ih predstavlja drugima. Upotrebljava prikupljene informacije da bi sastavio kratku prezentaciju sa zadanom temom. Prepoznaje i raspravlja o načinima korištenja raznovrsnih izvora informacija. Upotrebljava udžbenik, rječnike te ostale tiskane i digitalne nastavne materijale kako bi pristupio informacijama, raščlanjivao ih, procjenjivao ih te komunicirao o njima. Priprema izlaganje (referat, projekt, PowerPoint prezentaciju i sl.) prema predlošku, samostalno ili u suradnji s drugim učenicima. | Uz čestu pomoć objašnjava i interpretira te ponekad procjenjuje informacije iz kratkih multimedijalnih tekstova iz raznovrsnih izvora. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 3. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.3.1. Razumije duge i srednje složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije duge i srednje složene prilagođene tekstove. Uočava složenije poruke u tekstu i prepoznaje namjere sugovornika. Analizira određene informacije u tekstu te ih povezuje s osobnim iskustvom. Iz konteksta ili prethodnoga znanja naslućuje značenje nepoznatih riječi ili izraza. Prepoznaje kronološki slijed događaja. Razumije sadržaje izgovorene jasno i razgovijetno. Razumije složenije sadržaje u medijima. | Pokazuje razumijevanje dugih i srednje složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.3.2. Stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. | Govori srednje dug i srednje složen tekst u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu o poznatim temama. Opisuje situacije i odnose, prepričava prošle događaje iz osobnoga iskustva većinom jasno i strukturirano. Iznosi planove za budućnost. Daje upute. Prepoznaje i izriče uzrok i posljedicu na strukturiran i jasan način. Točno izgovara. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. Upotrebljava uvježbana jezična sredstava u novim iskazima. | Uz pomoć stvara srednje duge i srednje složene govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.3. Sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. | Postavlja pitanja i odgovara na njih jasno i strukturirano. Sudjeluje u dugim i srednje složenim strukturiranim dijalozima. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. | Uz pomoć sudjeluje u dugoj i srednje složenoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.4. Piše srednje duge i srednje složene tekstove. | Piše srednje dug i srednje složen tekst prilagođen temi i tekstnoj vrsti. Opisuje događaje u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu u skladu s jezičnom normom. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanom iskazu. Upotrebljava uvježbana jezična sredstva u novim iskazima. Povezuje rečenice u smisleni niz jednostavnim i zavisnim veznicima. Pravilno piše riječi i točno upotrebljava rečenične znakove. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.3.5. Posreduje složenije koncepte i tekstove. | Objašnjava značenje složenijih neprevodivih općih i jednostavnih stručnih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Odabire i prenosi relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih složenijih općih i/ili jednostavnih stručnih tekstova povezanih s poznatim temama. | Uz čestu pomoć posreduje složenije opće i jednostavne stručne koncepte te složenije opće i jednostavne tekstove povezane s poznatim temama. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; zemlje, nacionalnosti i jezici; svakodnevne aktivnosti; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: teme prilagoditi i nadopuniti da što više odgovaraju određenoj struci Preporučene jezične strukture: Gramatičke strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu na prethodni razred. Repaso de los tiempos: presente de indicativo; pretérito indefinido; pretérito imperfecto; pretérito perfecto i pretérito pluscuamperfecto contraste de ser/estar (ampliación) verbos de cambio (volverse, llegar a ser, hacerse, ponerse, convertirse) condicional simple contraste de presente subjuntivo/indicativo grados del adjetivo: comparativo de igualdad y superlativo relativo y absoluto sustantivos acotadores (p.e. pincho de tortilla, pizca de sal, trozo de queso) posesivos: posibilidad de combinación con determinantes, tónicos preposiciones y locuciones prepositivas complemento preposicional pronombres: relativos; interrogativos; exclamativos, indefinidos morfología y uso del infinitivo en función sustantiva y perífrasis morfología y uso del participio en función adjetiva y en los tiempos compuestos oraciones exclamativas y exhortativas, uso más frecuente uso impersonal de se: se puede, se come, se sirve… Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – tražiti uslugu u javnoj ustanovi – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – snalaziti se u prostoru i vremenu – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti i pitati za stupanj (ne)sigurnosti – izraziti dužnost, dopuštenje i mogućnost – pitati, odobriti i odbiti zamolbu | ||
– reagirati na iskaz zanimanjem, iznenađenjem, veseljem, žalošću itd. – govoriti o svakodnevnim radnjama – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – izraziti obveze, preporuke i savjete – govoriti o radnjama u nedavnoj i daljnjoj prošlosti u skladu s vremenskim prilozima – opisivati u prošlosti – izraziti razlog nekog događaja – izraziti slaganje i neslaganje – opisati raspoloženje i dojmove – preporučiti; pitati za odobrenje; prihvatiti, zabraniti – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: komunikacijske funkcije prilagoditi odgovarajućoj struci koliko je moguće Za metodičke preporuke i aktivnosti vidi 1. razred SŠ. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.3.1. Uočava i komentira vrijednosti vlastite kulture i hispanskih kultura. | Izvještava o situacijama iz života mladih i uspoređuje ih s onima u svojoj zemlji. Razmatra različite kulturne pojave te ih uspoređuje s onima u vlastitoj kulturi (razlike u gestikulaciji, simbole itd.). | Uz čestu pomoć komentira medijske materijale o životu mladih i vrijednosti vlastite kulture i hispanskih kultura. |
ŠJ SSŠ B.3.2. Oponaša primjerene obrasce ponašanja u međukulturnim susretima u poznatim situacijama. | Sudjeluje u kratkoj jednostavnoj komunikaciji u simuliranim ili stvarnim međukulturnim situacijama. Koristi se primjerenim obrascima ponašanja u poznatim situacijama međukulturnog susreta. Uočava da se komunikacija s govornicima španjolskog jezika može razlikovati od komunikacije u vlastitoj kulturi te da te razlike mogu biti uzrokom nesporazuma. | U kratkim jednostavnim poznatim komunikacijskim situacijama ponekad odabire prikladne obrasce ponašanja i ophođenja u međukulturnim susretima. |
ŠJ SSŠ B.3.3. Prepoznaje dostojanstvo ljudske osobe bez obzira na svjetonazorske razlike i primjenjuje temeljne strategije za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma između pripadnika hrvatske i hispanskih kultura. | Uočava osnovne hrvatske i hispanofonske kulturne stereotipe. Navodi primjere stereotipa u svojoj i hispanofonskoj kulturi. Uočava i procjenjuje situacije u kojima stereotipi i predrasude ugrožavaju kvalitetne međukulturne odnose. | Uz poticaj djelomično primjenjuje temeljne strategije za izbjegavanje i prevladavanje nesporazuma te uz poticaj argumentirano raščlanjuje svjetonazorske razlike sa sviješću o dostojanstvu svakog čovjeka. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima. Pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.3.1. Prepoznaje i razlikuje osnovne od složenijih kognitivnih i metakognitivnih strategija usvajanja i uporabe jezika te ih prilagođava različitim zadatcima u skladu sa svojim stilom učenja. | Nakon analize pojma sintetizira vlastite zaključke i komunicira o njima na inovativan i strukturiran način. Razlikuje činjenice od nagađanja i pretpostavki. Prepoznaje uzročno-posljedične veze različitih temeljnih i apstraktnih pojmova. Razvija inovativna rješenja raznovrsnih problema te debatira o njima s vršnjacima i nastavnikom. Modificira postojeće strategije usvajanja vještina čitanja, pisanja, govorenja i slušanja na španjolskom jeziku te iskušava nova, individualizirana rješenja. | Uz čestu pomoć prepoznaje i razlikuje osnovne od složenijih kognitivnih i metakognitivnih strategija usvajanja jezika. Učenik uz povremenu pomoć postiže učinkovitost u učenju. Uz čestu pomoć prilagođava ih zadatku. |
ŠJ SSŠ C.3.2. Uspoređuje i analizira osnovne i složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. | Aktivno se uključuje u sve vidove komunikacije s okolinom, zauzima stav prema opisanim, priopćenim stavovima. Raspravlja o relativno širokom rasponu tema uz spremnost na uspoređivanje vlastitih stavova i mišljenja s okolinom. Putem rasprava s vršnjacima iz vlastite te hispanskih kultura gradi pozitivan stav prema usvajanju španjolskog jezika. | Uz čestu pomoć uspoređuje i analizira osnovne i složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.3.3. Istražuje i kritički procjenjuje informacijski sadržaj izvora te istražuje i kontrastira prepoznate i inovativne informacije uz gradnju osnova medijske pismenosti. | Konzultira izvore informacija, raspravlja o njima s kolegama, prepoznaje organizacijske obrasce te skrivene informacije. Prepoznavanjem skrivenih poruka u izvorima informacijama gradi kritički stav o informacijama. Uspoređuje prepoznate i analizirane informacije s vlastitim stavovima i mišljenjima te sintetizira zaključke o informacijama i izvorima informacija. Prepoznaje pojam medijske pismenosti te usvaja temeljne strategije analize medijskih poruka. Prezentira vlastite zaključke oblikovane temeljem analize raznovrsnih izvora informacija. | Uz čestu pomoć istražuje izvore i kritički procjenjuje informacijski sadržaj izvora te istražuje i kontrastira prepoznate i inovativne informacije uz gradnju osnova medijske pismenosti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
Španjolski jezik, 4. razred, razina 4.2., 4 CSVET-a
| A. KOMUNIKACIJSKA JEZIČNA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ A.4.1. Razumije duge i složene tekstove. | Globalno, selektivno i detaljno razumije dug i složen čitani, slušani i audiovizualni tekst, autentičan i prilagođen. Uočava složenije poruke u dugom i srednje složenom tekstu. Analizira i kritički prosuđuje informacije u tekstu. Iz konteksta ili prethodnoga znanja naslućuje značenje nepoznatih riječi ili izraza. Razumije sadržaje izgovorene jasno i razgovijetno. Razumije složenije sadržaje u medijima. Čita prilagođene i neprilagođene stručne tekstove. | Pokazuje razumijevanje dugih i složenih tekstova izvršavajući zadatke uz pomoć. |
ŠJ SSŠ A.4.2. Stvara duge i složene govorne tekstove. | Govori dug i složen tekst o poznatim temama. Opisuje situacije i odnose, prepričava prošle događaje većinom jasno i strukturirano. Iznosi planove za budućnost. Daje upute većinom jasno i strukturirano. Prepoznaje i izriče uzrok i posljedicu na većinom strukturiran i jasan način. Točno izgovara. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. Upotrebljava uvježbana jezična sredstava u novim iskazima. | Uz pomoć stvara duge i složene govorne tekstove. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.4.3. Sudjeluje u dugoj i složenoj govornoj interakciji. | Postavlja pitanja i odgovara na njih većinom jasno i strukturirano. Sudjeluje u dugim i složenim dijalozima. Sudjeluje u formalnim i neformalnim oblicima govorne interakcije te interakciju prilagođava kontekstu. Potiče sugovornike na razgovor. Izriče stav i argumentira svoje mišljenje. Upotrebljava preporučena jezična sredstva u uvježbanim iskazima. | Uz pomoć sudjeluje u dugoj i složenoj govornoj interakciji. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.4.4. Piše duge i složene tekstove. | Piše dug i složen tekst prilagođen temi i tekstnoj vrsti. Razvija temu, opisuje stvarne i zamišljene događaje, osobna i tuđa iskustva, izriče pretpostavke, osobna i tuđa mišljenja, obrazlaže svoje stavove, navodi različite argumente i stajališta. Primjenjuje neformalni stil pisanja tekstova, a formalni stil uz predložak. Organizira i oblikuje pojedinačne odlomke unutar teksta. Povezuje više odlomaka u tekst, planira sadržaj teksta te ga uređuje i organizira. Upotrebljava uvježbana jezična sredstava u novim iskazima. Povezuje rečenice u smisleni niz jednostavnim i zavisnim veznicima. | Uz pomoć piše predviđene tekstne vrste. Povremeno upotrebljava poznate riječi i iskaze kako bi stvorio novi tekst i razvidne su poneke jezične pogreške. |
ŠJ SSŠ A.4.5. Posreduje složene koncepte i složene stručne tekstove te posreduje u formalnim komunikacijskim situacijama. | Objašnjava značenje složenih neprevodivih koncepata vodeći računa o kulturnim posebnostima jezika. Sažima i preoblikuje relevantne informacije iz jednog ili više strukturiranih općih i/ili stručnih tekstova o različitim temama. Djeluje kao posrednik u formalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. | Uz čestu pomoć posreduje složene opće i stručne koncepte te složene opće i stručne tekstove o različitim temama te uz čestu pomoć djeluje kao posrednik u neformalnim komunikacijskim situacijama među govornicima različitih kulturnih identiteta. |
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Navedeni sadržaji za ostvarivanje odgojno obrazovnih ishoda su preporuka, a nastavnik odlučuje o broju, odabiru i rasporedu tema i jezičnih sredstava u nastavnoj godini. Budući da se u svakome razredu svi sadržaji proširuju i produbljuju, nastavnik može sam odrediti koje će sadržaje prenijeti u sljedeći razred. Preporučene teme: osobni identitet; društveni život i međuljudski odnosi; zemlje, nacionalnosti i jezici; svakodnevne aktivnosti; stanovanje; zdravlje; obrazovanje i zanimanje; slobodno vrijeme i zabava; tehnologija i mediji; hrana; putovanja; ekologija; umjetnost i kultura, aktualne društvene teme; blagdani i običaji NAPOMENA: teme prilagoditi i nadopuniti da bi što više odgovarale određenoj struci Preporučene jezične strukture: Gramatičke strukture ponavljaju se i proširuju u odnosu prethodni razred. consolidación de los tiempos pasados infinitivo, imperativo y gerundio con pronombres futuro imperfecto, futuro perfecto y condicional simple para expresar hipótesis estilo directo e indirecto pretérito perfecto de subjuntivo pretérito imperfecto de subjuntivo Preporučene jezične komunikacijske funkcije: – postaviti pitanja i odgovoriti na njih – snalaziti se u prostoru i vremenu – izraziti i pitati za mišljenje, prednost izbora, planove, zadovoljstvo, potrebe i želje – objasniti, obrazložiti i izložiti – izraziti i pitati za mogućnost – izraziti poznavanje i stupanj sigurnosti – izraziti osjećaje, želje, prednosti – govoriti o svakodnevnim radnjama – opisivati i uspoređivati predmete i situacije – govoriti o svakodnevnim radnjama – ispričati prošli događaj i opisivati u prošlosti – razlikovati radnju i opis u prošlosti – pitati i obavijestiti o raznim svakodnevnim i kulturnim temama – prenositi nečije riječi – vrednovati, nagađati o sadašnjosti, bliskoj i daljnjoj prošlosti – izražavati vjerojatnost u sadašnjosti i prošlosti – reagirati na tuđe uobičajene ili pojedinačne radnje – govoriti o nekim posebnostima hispanofonske kulture (npr. opisivati aktivnosti za vrijeme blagdana) NAPOMENA: komunikacijske funkcije prilagoditi da bi odgovarale određenoj struci koliko je moguće Za metodičke preporuke i aktivnosti vidi 1. razred SŠ. | ||
| B. MEĐUKULTURNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ B.4.1. Istražuje sličnosti i razlike između hrvatske i hispanskih kultura i njihov utjecaj na pojedinca i društva. | Istražuje običaje i način života te sociokulturna obilježja hrvatskoga i hispanofonskog društva. Uspoređuje život mladih, njihovu svakodnevnicu i običaje te školski sustav u zemljama španjolskog govornog područja s onima u vlastitoj zemlji. Uočava razlike između standardnog govora i jezičnih varijeteta. | Uz čestu pomoć izvodi zaključke o utjecaju hrvatske i hispanskih kultura na pojedinca i društva. |
ŠJ SSŠ B.4.2. Primjenjuje primjerene obrasce ponašanja u međukulturnim interakcijama. | Sudjeluje u kratkoj jednostavnoj komunikaciji u simuliranim komunikacijskim situacijama ili stvarnim situacijama s govornicima španjolskog jezika. Uočava da je sporazumijevanje s ljudima iz drugih kultura kulturološki uvjetovano. | Uz čestu pomoć koristi primjerene obrasce ponašanja u međukulturnim interakcijama. |
ŠJ SSŠ B.4.3. Iskazuje stav o jednakom dostojanstvu svih ljudi bez obzira na njihovu kulturnu i svjetonazorsku raznolikost. | Uočava i istražuje kulturne različitosti te međuljudske odnose i interakcije u međukulturnom susretu. Analizira stavove i uvjerenja hispanofonske i drugih kultura. Uočava važnost humanističkih vrijednosti kao što su prijateljstvo, suradnja i altruizam. Argumentirano raščlanjuje prepoznate vrijednosti vlastite i hispanskih kultura kao i predrasude o njima. | Uz poticaj komentira jednako dostojanstvo svake ljudske osobe i njenih prava i sloboda te uočava univerzalne vrijednosti. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se kroz iste jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. Tako je, naprimjer, tema »Način življenja« vrlo pogodna za ostvarivanje ishoda poput primjenjivanja primjerenih obrazaca ponašanja, ali i za promišljanje stava o jednakom dostojanstvu svake ljudske osobe bez obzira na kulturne i svjetonazorske razlike. Iako sva tematska područja omogućavaju kontrastivni pristup kulturološkim sadržajima, bavljenje temama »Obrazovanje/škola i rad/zanimanje«, »Slobodno vrijeme i zabava« te »Tehnologija i mediji« primjeren je poticaj za izvođenje zaključaka o sličnostima i razlikama između regionalnih i društvenih skupina te kultura mladih. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Ishodi u domeni Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se u svim tematskim područjima. Pritom aktivnosti i zadatci trebaju učenicima omogućavati usvajanje spoznaja o drugim kulturama, uočavanje različitih kulturnih fenomena i promišljanje o vlastitome referentnom okviru. Kulturni sadržaji trebaju biti bliski iskustvu učenika te omogućiti usporedbu s odgovarajućim sadržajima u vlastitoj kulturi, a prema potrebi se mogu pojasniti na materinskome jeziku. Međukulturni susreti koji se tematiziraju u učenju i poučavanju trebaju biti bliski mogućim stvarnim situacijama te poticati učenika na osvještavanje univerzalnih vrijednosti te na stvaranje pretpostavki za prevladavanje mogućih nesporazuma uvjetovanih kulturnom raznolikošću. Učenici trebaju osvijestiti dostojanstvo svake ljudske osobe s pripadajućim pravima i slobodama, kao i postojanje stereotipa uslijed pretjeranog generaliziranja stvarnosti. | ||
| C. SAMOSTALNOST U OVLADAVANJU JEZIKOM | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
ŠJ SSŠ C.4.1. Raščlanjuje i istražuje složenije kognitivne i metakognitivne strategije usvajanja jezika. | Raščlanjuje i argumentira složene pojmove i teme. Raščlanjuje složenije informacije na temeljne sastavnice, prepoznaje i raspravlja o njihovoj organizacijskoj strukturi. Nakon analize složenih pojmova komunicira o njima, kategorizira ih i prepoznaje u različitim kontekstima. Kreativno istražuje i primjenjuje pojedine strategije usvajanja vještina čitanja, pisanja, slušanja i govorenja na španjolskom jeziku. Procjenjuje i modificira vlastiti plan učenja. | Uz čestu pomoć raščlanjuje i istražuje složenije kognitivne i metakognitivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.4.2. Istražuje, primjenjuje i procjenjuje složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. | Raščlanjuje postojeće vrijednosne sustave i analizira objektivne univerzalne vrijednosti. Sposoban je za rad uz primjenu relativno širokog raspona strategija učenja. U aktivnostima prepoznaje vrijednost etičnosti. Uspoređuje vlastite stavove i sustav vrijednosti s tuđima. Sudjelovanjem u raznovrsnim aktivnostima (npr. debate, prezentacije, igranje uloga) gradi pozitivan stav prema usvajanju stranog jezika. | Uz čestu pomoć istražuje i primjenjuje složene društveno-afektivne strategije usvajanja jezika. |
ŠJ SSŠ C.4.3. Prosuđuje, analizira i sintetizira izvore informacija te funkcionalno gradi medijsku pismenost. | Analizirajući izvore informacija stvara vlastiti sud o eksplicitnim i implicitnim informacijama u izvorima. Sintetizira eksplicitne i implicitne informacije prepoznate u raznim izvorima informacija. Prepoznaje medijske poruke, raspravlja o njima, kreativno dizajnira vlastite medijske proizvode, prosuđuje raznovrsne medijske poruke. Raspravlja i prezentira analizirane medijske proizvode uz zauzimanje kritičkog stava prema medijskim porukama i ostalim izvorima informacija. | Uz čestu pomoć prosuđuje, analizira i sintetizira izvore informacija te funkcionalno gradi medijsku pismenost. |
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Sadržaji za izgradnju samostalnosti u ovladavanju španjolskim jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na jezične sadržaje pomoću kojih se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
PREPORUKE ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA: Odgojno-obrazovni ishodi domene Samostalnost u ovladavanju jezikom ostvaruju se integriranim pristupom oslanjajući se na odgojno-obrazovne ishode iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. | ||
E. POVEZANOST KURIKULA ŠPANJOLSKOG JEZIKA S ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA, MEĐUPREDMETNIM TEMAMA I OSTALIM NASTAVNIM PREDMETIMA
Cilj učenja španjolskog jezika jest poticanje i razvijanje upotrebe jezika kao temelja za stjecanje i prijenos znanja, vještina i vrijednosti te razvoj kritičkog i apstraktnoga mišljenja koji tvore osnovu uspješnoga obrazovanja. Na taj se način ostvarivanjem obrazovno-odgojnih ishoda iz svih triju domena predmetnoga kurikula španjolskoga jezika uz jezično-komunikacijsku razvijaju i druge temeljne cjeloživotne kompetencije.
Budući da je španjolski istodobno i sadržaj i sredstvo učenja i poučavanja, njegov je kurikul prilagodljiv i povezan sa svim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama te gotovo svim nastavnim predmetima i strukom.
Zbog prirode sadržaja učenja i poučavanja koji uključuju jezične sadržaje, opći jezik i jezik struke, različite aspekte ljudskog postojanja, kulturno nasljeđe te povijest i umjetnost, u odnosu na odgojno-obrazovne ciljeve predmeta povezanost kurikula predmeta španjolskoga jezika se prvenstveno ostvaruje s predmetima jezično-komunikacijskog te društveno-humanističkoga i umjetničkoga područja. Sukladno progresiji ishoda u odnosu na pojedine razrede realizira se korelacija i s drugim predmetnim područjima (prirodoslovno, tehničko, informatičko, matematičko te tjelesno i zdravstveno).
Odgojno-obrazovni ishodi predmeta španjolski jezik izravno odražavaju očekivanja definirana kurikulima pojedinih međupredmetnih tema (Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj, Građanski odgoj i obrazovanje i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije). Ostale međupredmetne teme (Održivi razvoj, Zdravlje i Poduzetništvo) ostvaruju se putem sadržaja i tema na španjolskom jeziku.
Na razini nastavnih predmeta, španjolski je jezik blisko povezan s materinskim te s drugim stranim jezicima. Takav pristup pogoduje razvoju višejezičnosti te razvoju svjesnosti o jeziku. Nadalje, integriranim učenjem jezika i sadržaja stvara se veza sa svim nastavnim predmetima, s posebnim naglaskom na stručne/strukovne predmete čime se učenju jezika dodaje element svrhovitosti (engl. CLILiS). U kasnijim se razredima ovakav način rada usklađuje sa željama i potrebama učenika ovisno o njihovim obrazovnim aspiracijama i/ili profesionalnim putovima.
Učenjem španjolskog jezika (kao globalnog jezika) otvaraju se vrata ostvarenju međunarodnih kontakata, raznovrsnim projektima na globalnoj razini te mogućnosti studiranja i rada u velikom broju zemalja u svijetu. Također, promiče se cjeloživotno učenje te višejezičnost i interkulturalnost.
F. UČENJE I POUČAVANJE
Iskustva učenja i poučavanja
Kao temeljno načelo inherentno suvremenim pristupima poučavanju i učenju ističe se usmjerenost na učenika. Stoga se u obzir uzimaju individualne osobnosti učenika, njihove potrebe i interesi, a istodobno se potiče učenikov kognitivni, afektivni i moralni razvoj, čime se učenik osposobljava za samostalno cjeloživotno učenje. Budući da usvajanje jezika čini dinamičan i aktivan proces, on pruža mogućnost za istraživačko, kreativno, suradničko i inovativno učenje. Učenje i poučavanje španjolskog jezika omogućava konkretnu primjenu naučenih jezičnih elemenata u izvanškolskom okružju. Komunikacijska i funkcionalna uporaba jezika središnje su sastavnice učenja i poučavanja španjolskog jezika. Učenje stranih jezika nije samo kratkoročni cilj koji se postiže unutar formalnog obrazovanja. Ono postavlja temelje za cjeloživotno učenje, omogućavajući učenicima da kontinuirano usavršavaju svoje jezične i komunikacijske vještine što je ključno za njihov profesionalni i osobni razvoj u dinamičnom globaliziranom svijetu.
Učenje i poučavanje španjolskog jezika uvažava različite stilove učenja, sadržava raznolike oblike poučavanja te je usklađeno s uzrastom učenika. Na taj način u nižim razredima naglasak je na slušanju i govorenju te se učenje i poučavanje temelje na aktivaciji svih osjetila uz igrifikaciju nastavnog procesa. U kasnijim razredima učenje i poučavanje temelje se na kognitivnom pristupu te se gradi viši stupanj samostalnosti učenika. Svim je razredima inherentan naglasak na suradničkom, istraživačkom, kreativnom, inovativnom i iskustvenom učenju te učenju na daljinu. Navedeni oblici učenja usmjereni su prema smislenome povezivanju znanja, vještina i stavova te prema njihovoj primjeni u različitim komunikacijskim situacijama, na koji se način učenici osposobljavaju za uspješnu komunikaciju na španjolskom, a istodobno se razvija svijest o odgovornosti za vlastito učenje. Potiče se učenička samostalnost i odgovornost za vlastito učenje čime se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi svih triju domena koje čine zaokruženu i smislenu cjelinu u svakoj godini učenja.
Učenje stranih jezika igra ključnu ulogu u osposobljavanju učenika za aktivno sudjelovanje u globaliziranom svijetu. Sposobnost komuniciranja na više jezika znatno povećava konkurentnost učenika na tržištu rada, omogućavajući im da se prilagode raznolikim poslovnim okruženjima. Višejezičnost pridonosi razvoju kritičkog mišljenja, kreativnosti i fleksibilnosti. Učenici koji uče strane jezike bolje razumiju složenost komunikacije i postaju otvoreniji za međukulturni dijalog što ih osnažuje u postizanju uspjeha u raznolikim, dinamičnim i međunarodnim poslovnim okruženjima te im osigurava široki spektar mogućnosti za cjeloživotni napredak.
Za postizanje veće integracije španjolskoga jezika u praktične strukovne aktivnosti, preporučuje se uska suradnja između nastavnika španjolskog jezika i nastavnika strukovnih predmeta. Iz toga se razloga preporučuje kurikul općeobrazovnog predmeta Španjolski jezik nadopuniti skupovima ishoda učenja iz modula Španjolski jezik struke, uvažavajući razine ostvarenosti ishoda općeobrazovnog kurikula.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu ostvarenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
U procesu učenja izuzetno se važnim smatraju motivacija za učenje, osobni interesi učenika te pozitivne emocije i stavovi o španjolskom jeziku i hispanskim kulturama. Razumijevanje istaknute uloge španjolskog jezika na globalnoj razini pridonosi razvoju višejezičnosti i višekulturnosti. Povezivanjem učenja s prethodnim znanjima i vještinama te s osobnim životom i potrebama učenike se priprema za cjeloživotno učenje kako bi mogli odgovarati na izazove modernog društva i tržišta rada.
Uloga nastavnika
Uloga nastavnika u poučavanju i učenju španjolskog jezika iznimno je važna, no istodobno vrlo složena i izazovna.
Nastavnik je:
voditelj koji organizira iskustva učenja i usmjerava učenje i učenike te osigurava ugodno i poticajno razredno ozračje odabirom primjerenih aktivnosti i vodeći računa o stilovima učenja i drugim individualnim razlikama učenika; nastavnik prati i daje povratnu informaciju o napretku učenja i postignuću učenika.
mentor koji nadgleda samostalni rad učenika te osobnim primjerom pokazuje učenicima kako pristupiti informacijama i tumačiti ih, a učenike potiče na traženje podataka, odgovora i rješenja
medijator koji učenicima olakšava ovladavanje španjolskim jezikom i razumijevanje hispanskih kultura posredujući između hrvatskog i španjolskog jezika te kultura.
Sukladno suvremenim smjernicama o poučavanju, nastavnik španjolskog jezika planira, kombinira i prilagođava suvremene, znanstveno utemeljene pristupe poučavanja učenikovim razvojnim mogućnostima i potrebama. Takvim pristupom nastavnik potiče učenike na promišljanje ciljeva učenja, svojih mogućnosti i vlastitog učenja te ih usmjerava na primjenu i povezivanje znanja i vještina s drugim nastavnim predmetima i područjima. Strategije poučavanja i pristupi poučavanju tehnike su koje nastavnik odabire kako bi što učinkovitije ostvario odgojno-obrazovne ishode određene kurikulom.
Jedan od preduvjeta za uspješno ovladavanje jezikom jest izloženost jeziku i njegova uporaba. Zbog toga nastavnik španjolskog jezika uključuje različite hispanofonske sadržaje u nastavu španjolskog jezika, organizira izvanučioničku nastavu, organizira domaće ili međunarodne projekte koji uključuju komunikaciju s govornicima španjolskog jezika ili na španjolskom jeziku, ugošćuje izvorne govornike španjolskog jezika te učenicima omogućuje digitalno povezivanje s drugim učenicima španjolskoga diljem Europe i svijeta. Sve to učenicima omogućuje međukulturne susrete i autentičnu komunikaciju s govornicima španjolskog jezika različitoga kulturnog porijekla.
Nastavnik španjolskog jezika stručnjak je koji raspolaže visokom jezičnom i komunikacijskom kompetencijom u španjolskom jeziku, metodički je stručan, a uz to vlada općim te pedagoškim, psihološkim i didaktičkim kompetencijama.
Profesionalnost nastavnika uključuje i odgovornost prema učenicima, školi i cjelokupnoj zajednici te empatiju i fleksibilnost kao temeljne preduvjete za učinkovitu komunikaciju s dionicima odgojno-obrazovnoga procesa. Nastavnik promišlja o vlastitim postupcima, metodama i rezultatima te ih kontinuirano prilagođava, a detaljno je upućen u cjelokupnu vertikalu učenja španjolskog jezika kako bi ostvario postupnu tranziciju na prijelazu razreda i razreda.
Autonomija nastavnika podrazumijeva samostalno donošenje odluka vezanih uz implementaciju kurikula što, između ostalog, znači da nastavnik samostalno odabire način poučavanja i materijale za poučavanje te određuje koliko je vremena posvećeno ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda. Pritom treba voditi računa da put kojim će učenici proći kako bi se pojedini ishodi ostvarili ovisi o velikom broju različitih čimbenika: predznanju, motivaciji za učenje jezika, ovladanosti strategijama, broju učenika u razrednom odjelu pa čak i o dobu dana kad učenici imaju određeni nastavni predmet. Svi ti čimbenici i kombinacije stvaraju specifične kontekste; niti dva paralelna razreda u jednoj školi nisu jednaka, stoga nije moguće propisati uniformni pristup za sve različite kontekste u kojima se poučava španjolski jezik.
Okružje za učenje
Uloga okružja u kojem se odvija nastavni proces od iznimno je velike važnosti. Poučavanje i učenje španjolskog jezika odvija se u sigurnome i poticajnome okružju u kojem se omogućuje razvoj učenikova osobnoga identiteta te njeguje zajedništvo i međusobno poštovanje, a štiti se fizičko i psihičko zdravlje svih dionika nastavnoga procesa. Učenik usvaja znanja, razvija vještine, stavove i vrijednosti, komunicira i surađuje s kolegama, prati svoje učenje te daje i prima povratne informacije koristeći se njima za učinkovitije ovladavanje jezikom. U takvu se okružju razvija humanost, prihvaćaju se različitosti, prepoznaje se važnost pozitivnih emocija i motivacije za učenje te se potiče kritičko mišljenje, istraživanje i kreativnost. Navedene se odrednice kvalitetnog nastavnog okružja odnose kako na stvarno okružje, tako i na ono digitalno.
Nastavnik osigurava uvjete rada u kojima se potiče slobodna i smislena komunikacija, pri čemu se pogreške smatraju prilikama za učenje i sastavnim dijelom ovladavanja španjolskim jezikom. Nadalje, nastavnik nastoji potaknuti učenike na ostvarivanje jezičnog i međukulturnog kontakta s drugim govornicima španjolskog jezika. Na taj se način njeguje i razvija učenikovo samopouzdanje i pozitivna slika o sebi kao pojedincu i kao međukulturno kompetentnome govorniku španjolskog jezika.
Njegovanje suradničke atmosfere vidljivo je u međusobnom odnosu između učenika te u odnosu između učenika i nastavnika gdje se zajednički dogovaraju pravila ponašanja u školskome i izvanškolskome okružju.
Materijali i izvori
Zadaća je nastavnika da odabire, prilagođava i izrađuje nastavne materijale te se koristi nastavnim materijalima iz odgovarajućih izvora u skladu s planiranim aktivnostima koje su usmjerene ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Pritom nastavnik vodi računa o jezičnom, afektivnom i kognitivnom stupnju razvoja te interesima i potrebama učenika.
To uključuje odobrene materijale za učenje španjolskog jezika te materijale za integrirano učenje jezika i sadržaja čime se sadržaji predmeta španjolski jezik povezuju sa sadržajima drugih područja i predmeta te se na taj način potiče multidisciplinarnost.
Osim odobrenih udžbenika i drugih obrazovnih materijala nastavnik se koristi prilagođenim i autentičnim materijalima, uključujući digitalne, interaktivne i multimedijske sadržaje. Prilikom odabira i izrade nastavnih materijala koji se odnose na jezik struke nužna je suradnja s nastavnicima strukovnih/stručnih predmeta. U skladu sa svojom aktivnom ulogom u procesu učenja i poučavanja učenici sudjeluju u pronalasku, odabiru i izradi vlastitih materijala i izvora učenja uz pretpostavku osiguranja zaštite identiteta učenika.
Nastavni materijali biraju se na način da zastupaju raznovrsne tematske cjeline, a učenicima su smisleni i razumljivi, potiču na istraživanje i propitivanje znanja, pretpostavki, ideja i ponašanja čime pozitivno utječu na razvoj kritičkoga i kreativnoga mišljenja.
Određeno vrijeme za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda
Španjolski se jezik u hrvatskom obrazovnom sustavu uči od prvog razreda osnovne ili od četvtog razreda osnovne škole te u bilo kojem trajanju tijekom srednje škole (od jedne do četiriju godina) i to kao početnici ili nastavljači, ovisno o vrsti programa. Ističe se važnost što ranijeg početka učenja španjolskog jezika kako bi se optimizirao kritički period učenja te kako bi učenici što ranije postavili čvrste temelje za daljnje usvajanje jezika.
Odgojno-obrazovni ishodi svih triju domena čine integriranu cjelinu te im nastavnik posvećuje jednaku pozornost dok se razlika ostvaruje u odnosu na samu realizaciju: ishodi iz domena Komunikacijska jezična kompetencija i Međukulturna komunikacijska kompetencija ostvaruju se sadržajno, a ishodi iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom integrirano tijekom čitavoga procesa učenja i poučavanja. Ostvarivanju pojedinoga odgojno-obrazovnog ishoda nastavnik posvećuje onoliko vremena koliko procijeni da je potrebno kako bi svi učenici postigli optimalnu razinu ostvarenosti u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima.
Osim važnosti formalnoga obrazovanja, nastavnik upozorava i na važnost i potrebu neformalnoga, izvanučioničkog učenja kao sastavnoga dijela cjeloživotnoga učenja.
Grupiranje učenika
Jedan od preduvjeta za kvalitetnu nastavu španjolskog jezika jest nastava u skupinama učenika približno sličnih razvojnih osobina i podjednake razine vladanja španjolskim jezikom. Kako bi se učenicima omogućio kontinuitet u učenju, prilikom njihova grupiranja na početku 1. razreda srednje škole vodi se računa o predznanju i o rezultatima dijagnostičkoga testiranja te se formiraju grupe u skladu s Državnim pedagoškim standardom. Prilikom oblikovanja razrednih odjela, s obzirom na specifičnosti organizacije nastave stranih jezika u srednjim školama (a što je definirano školskim kurikulima), vodi se računa o prethodnom pohađanju nastave španjolskog jezika, razini poznavanja jezika i razvojnim obilježjima učenika. Kako bi se učenicima omogućio kontinuitet u učenju, prilikom njihova grupiranja na početku 1. razreda srednje škole vodi se računa o predznanju i o rezultatima dijagnostičkoga testiranja.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U sklopu kurikula nastavnoga predmeta Španjolski jezik opisuju se elementi i pristupi vrednovanju te načini davanja povratnih informacija i izvješćivanja o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
U predmetu Španjolski jezik vrednuju se znanja i vještine definirane odgojno-obrazovnim ishodima unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Međukulturna komunikacijska kompetencija vrednuju se ishodi koji se odnose na znanja o vlastitoj kulturi i drugim kulturama te na vještine međukulturnoga ophođenja i njihova se ostvarenost ocjenjuje posredno vrednovanjem ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Iz domene Samostalnost u ovladavanju jezikom na isti se način, posredno vrednovanjem ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija, ocjenjuje ostvarenost ishoda koji se odnose na vještinu primjene medijske pismenosti. Ostvarenost ostalih ishoda iz druge i treće domene prati se i formativno vrednuje u rubriku bilježaka.
Elementi vrednovanja jesu sljedeće jezične djelatnosti: slušanje s razumijevanjem, čitanje s razumijevanjem, govorenje i pisanje. Učenička izvedba procjenjuje se na temelju kriterija koji se izrađuju u skladu s unaprijed određenim znanjima o jeziku i vještinama za upotrebu jezičnoga znanja u komunikacijskome činu koje se ispituju i koje su jasno opisane za svaku razinu postignuća. Jezični sadržaji sastavni su dio četiriju djelatnosti. Ovladanost jezičnim sadržajima ocjenjuje se integrirano, tj. leksičke i gramatičke strukture smatraju se kriterijima ostvarenosti ishoda za djelatnosti unutar domene Komunikacijska jezična kompetencija.
Funkcionalni aspekt jezika ima prednost pred formalnim aspektom te su zbog toga kriteriji razumljivosti poruke i ostvarenja jezične interakcije nadređeni kriteriju točnosti. Pri vrednovanju vodi se računa o činjenici da ovladavanje jezičnim zakonitostima nije samo sebi svrha, već je sredstvo za ostvarivanje uspješne komunikacije te da su pogreške u jezičnome izričaju prihvatljiva i očekivana sastavnica ovladavanja jezikom.
Učinkovito vrednovanje za učenje uključuje nastavnikovo kontinuirano i sustavno prikupljanje i bilježenje informacija o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda tijekom odgojno-obrazovnoga procesa. Ono je sastavni dio procesa učenja i poučavanja koji ne dovodi do ocjena. Usmjereno je na poticanje refleksije o učenju, razumijevanje procesa i rezultata učenja te na povećanje učinkovitosti učenja i poučavanja. Vrednovanje za učenje uključuje različite formalne i neformalne metode te raznolike formate poput postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista provjere, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja itd.
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika, a odvija se sustavnom samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem kako bi se učenika poticalo na samostalnost i samoreguliranje učenja, tj. na razvoj svijesti o vlastitome učenju. U ovom procesu vrednovanja učenici se koriste portfolijem, autobiografijom međukulturnih susreta, dnevnikom učenja, rubrikama za samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje i sl. Učenici su uključeni u izradu kriterija za vrednovanje i samovrednovanje što doprinosi njihovu razumijevanju razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina i stavova potrebnih za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Kao i vrednovanje za učenje, i ovaj proces ne dovodi do ocjena, već opisnih povratnih informacija.
Vrednovanje naučenoga prvenstveno je sumativno, a može služiti i u formativne i dijagnostičke svrhe, za planiranje daljnjega učenja i poučavanja. Svrha mu je utvrđivanje razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom predmeta Španjolski jezik tijekom školske godine ili na njezinu kraju, ali i ukazivanje na vidove komunikacijske kompetencije koji zahtijevaju poboljšanje. Ostvarenost odgojno-obrazovnih ishoda vrednuje se s obzirom na definirane razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Nastavnik pri vrednovanju za svaki element ocjenjivanja prema tim razinama razrađuje opisivače koji određuju opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina potrebne za određenu ocjenu. Koriste se usmenim i pisanim provjerama znanja, portfolijem, učeničkim projektima, raspravama, debatama, esejima, simulacijama itd. Ocjena se temelji na jednoj ili više metoda vrednovanja. Metode i sadržaji provjere odgovaraju zahtjevima jezične upotrebe u stvarnim jezičnim, situacijskim i kulturnim uvjetima u kojima se traži upotreba različitih znanja, vještina i sposobnosti. Pritom se vodi računa o definiranim kriterijima vrednovanja, o izboru valjanih i pouzdanih metoda te o sigurnosti i transparentnosti procesa – svrha vrednovanja, sadržaji, postupci, oblik, sastavnice i trajanje ispita, način i kriteriji bodovanja i rezultati unaprijed su definirani i jasni nastavniku, učeniku i roditelju.
Sustavnim i redovitim izvješćivanjem o učenikovu napredovanju u svim domenama daje se povratna informacija o razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda te predlažu načini i postupci potrebni za njihovo poboljšanje.
Pri određivanju zaključne ocjene nastavnik uzima u obzir ostvarenost ishoda provjerenu različitim metodama vrednovanja u više vremenskih točaka. Zaključna ocjena proizlazi neposredno iz razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija i posredno iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom. Kao i u višim razredima osnovne škole, veća se težina daje ostvarenosti ishoda iz domene Komunikacijska jezična kompetencija. Ostvarenost ishoda iz dviju domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji se odnose na znanja i vještine (znanja o vlastitoj i drugim kulturama, vještina međukulturnog ophođenja te medijska pismenost) ulazi u završnu ocjenu.
Tijekom učenja i poučavanja španjolskoga jezika potrebno je poticati i pratiti i ostvarenost ishoda iz domena Međukulturna komunikacijska kompetencija i Samostalnost u ovladavanju jezikom koji ne ulaze u završnu ocjenu. Ostvarenost tih ishoda formativno se prati i opisuje se njihov razvoj u opisnome praćenju. Kao numerički pokazatelj razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna se ocjena izriče brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
2. MATEMATIČKO PODRUČJE
Poučavanje i učenje matematike uključuje stjecanje znanja, vještina i sposobnosti računanja, procjenjivanja te logičkog i prostornog mišljenja. Matematički pristup problemima obuhvaća odabir i pravilnu primjenu osnovnih matematičkih vještina, otkrivanje pravilnosti u oblicima i brojevima, izradu modela, interpretaciju podataka te prepoznavanje i komunikaciju s njima povezanih ideja.
Matematičko obrazovanje omogućava postavljanje i rješavanje matematičkih problema, potiče na istraživanje, sustavnost, kreativnost, korištenje informacija iz različitih izvora, samostalnost i ustrajnost. Učenjem matematike učenici će biti osposobljeni primijeniti matematička znanja i vještine u različitim kontekstima, uključujući i svijet rada, prepoznati i razumjeti povijesnu i društvenu ulogu matematike u znanosti, kulturi, umjetnosti i tehnologiji, kao i njezin potencijal za budućnost društva.
Struktura područja: Matematika
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA MATEMATIKA ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Brzi razvoj suvremenoga društva, kojemu je uvelike pridonijela i primjena matematike u svim njegovim područjima, ukazuje na važnost učenja matematike. Matematika je jedan od čimbenika tehnološkoga napretka društva, a time i važan element poboljšanja kvalitete življenja.
Matematika ima vrijednost i intelektualnu ljepotu, bogata je i poticajna. Zaokuplja i privlači ljude svih dobnih skupina, raznolikih interesa i sposobnosti. Igrala je i igra važnu ulogu u napretku društva u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Važna je za svakodnevni život te je nužna za razumijevanje svijeta koji nas okružuje, za upravljanje vlastitim životom te za razumijevanje i rješavanje različitih problema iz struke. Poučavanje i učenje matematike omogućuje razvoj matematičkih znanja i vještina kojima će se učenici koristiti u osobnome, društvenome i profesionalnome životu.
Matematička pismenost prepoznata je kao jedan od važnih preduvjeta za razvoj životnih vještina pojedinca, primjenu matematičkih strategija, cjeloživotno učenje, otvorenost za uporabu novih tehnologija te ostvarivanje vlastitih potencijala. Poučavanje i učenje predmeta Matematike potiče kreativnost, preciznost, sustavnost, apstraktno mišljenje i kritičko promišljanje koje pomaže pri uočavanju i rješavanju problema iz svakodnevice te društvenoga i profesionalnoga okružja.
Poučavanje i učenje nastavnoga predmeta Matematike ostvaruje se povezivanjem matematičkih procesa i domena. Ta dvodimenzionalnost očituje se u ishodima i doprinosi stjecanju matematičkih kompetencija. Matematički su procesi: prikazivanje i komunikacija, povezivanje, logičko mišljenje, argumentiranje i zaključivanje, rješavanje problema i matematičko modeliranje te primjena tehnologije. Domene predmeta Matematike jesu: Brojevi, Algebra i funkcije, Oblik i prostor, Mjerenje te Podatci, statistika i vjerojatnost.
Svijest pojedinca o posjedovanju kompetencija za rješavanje, i osobnih i problemskih situacija u zajednici, kao i za rješavanje različitih problema iz struke, daje mu mogućnost za djelovanje, potiče ga da bude koristan i odgovoran za napredak osobnoga, radnoga i socijalnoga okružja. Kako bi se u učenika postiglo razumijevanje matematičkih pojmova, procesa i koncepata, razvila kreativnost i sposobnost apstrahiranja, potrebno je poučavati od konkretnih, njima bliskih situacija k apstraktnomu modeliranju i opisivanju. Uostalom, i začetci matematike i matematičkoga načina razmišljanja proizišli su iz proučavanja pojava u prirodi, ljudskoga djelovanja u arhitekturi, umjetnosti, tehnologiji te potrebe da se to objasni. Poučavanje matematike tijekom školovanja je strukturirano pa se velika pozornost posvećuje postupnosti u prihvaćanju i usvajanju matematičkih znanja te uspostavljanju veza među njima. Takav pristup učenju i poučavanju matematike omogućuje svakomu učeniku pronalaženje osobnoga puta prema razvoju i primjeni matematičkoga razmišljanja. Učeći matematiku, učenici postaju svjesni vrijednosti vlastitih matematičkih kompetencija te su motivirani da ih i dalje aktivno razvijaju, izgrađuju i primjenjuju, kako u matematici, tako i u svojoj struci i ostalim područjima učenja i života.
Matematičke se kompetencije neprestano razvijaju putem uravnoteženog preplitanja matematičkih procesa i domena predmeta Matematika, primjene matematičkih znanja na probleme iz struke, ali i putem drugih područja odgoja i obrazovanja te tijekom svih faza školovanja. Time je matematici osigurana stalna prisutnost i važna uloga u odgoju i obrazovanju učenika, stjecanju znanja i razvoju vještina i stavova. Na nastavnicima je, ali i na učenicima, velika odgovornost za ostvarivanje načela kurikula, koji teži razvoju vrijednosti i temeljnih kompetencija učenika.
Dobro i pravodobno usvojeni matematički koncepti potiču razumijevanje i snalaženje u različitim područjima kurikula. Isto tako, mnogi koncepti usvojeni u drugim područjima i drukčijim pristupom obogaćuju poučavanje i učenje u predmetu Matematika. Takvim načinom, stalnim korelacijama i integracijom unutar kurikula tijekom cijeloga školovanja učenici matematiku prihvaćaju kao dio okružja, a matematičke kompetencije primjenjuju u različitim aspektima učenja, rada i života.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I
POUČAVANJA PREDMETA
Učenici će temeljem usvojenih matematičkih znanja, vještina i procesa:
– primijeniti matematički jezik u usmenome i pisanome izražavanju, strukturiranju, analizi, razumijevanju i procjeni informacija upotrebljavajući različite načine prikazivanja matematičkih ideja, procesa i rezultata u matematičkome kontekstu, struci i stvarnome životu
– samostalno i u suradničkome okružju matematički rasuđivati logičkim, kreativnim i kritičkim promišljanjem i povezivanjem, argumentiranim raspravama, zaključivanjem, provjeravanjem pretpostavki i postupaka te dokazivanjem tvrdnji
– rješavati problemske situacije odabirom relevantnih podataka, analizom mogućih strategija i provođenjem optimalne strategije te preispitivanjem procesa i rezultata, po potrebi uz učinkovitu uporabu odgovarajućih alata i tehnologije
– razviti samopouzdanje i svijest o vlastitim matematičkim sposobnostima, upornost, poduzetnost, odgovornost, uvažavanje i pozitivan odnos prema matematici i radu općenito
– prepoznati povijesnu, kulturnu i estetsku vrijednost matematike njezinom primjenom u različitim disciplinama i djelatnostima, kao i neizostavnu ulogu matematike u razvoju i dobrobiti društva.
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA
PREDMETNOGA KURIKULA
Matematički procesi kurikula nastavnoga predmeta Matematika
Matematički su procesi važni na svim razinama obrazovanja te prožimaju sve domene kurikula nastavnoga predmeta Matematika.
Organizirani su u pet skupina:
– prikazivanje i komunikacija
– povezivanje
– logičko mišljenje, argumentiranje i zaključivanje
– rješavanje problema i matematičko modeliranje
– primjena tehnologije.
Prikazivanje i komunikacija
Učenici smisleno prikazuju matematičke objekte, obrazlažu rezultate, objašnjavaju svoje ideje i bilježe postupke koje provode. Pritom se koriste različitim prikazima: riječima, crtežima, maketama, dijagramima, grafovima, listama, tablicama, brojevima, simbolima i slično. U danoj situaciji odabiru prikladan prikaz, povezuju različite prikaze i prelaze iz jednoga na drugi. Prikupljaju i tumače informacije iz raznovrsnih izvora.
Razvijanjem sposobnosti komuniciranja u matematici i o matematici učenici se koriste jasnim matematičkim jezikom, razumiju njegov odnos prema govornome jeziku, slušaju i razumiju matematičke opise i objašnjenja drugih te razmjenjuju i sučeljavaju svoje ideje, mišljenja i stavove. Uspješna komunikacija doprinosi lakšemu i bržemu usvajanju novih sadržaja i kurikula nastavnoga predmeta Matematika, ali i kurikula ostalih nastavnih predmeta.
Povezivanje
Učenici uspostavljaju i razumiju veze i odnose među matematičkim objektima, idejama, pojmovima, prikazima i postupcima te oblikuju cjeline njihovim nadovezivanjem. Uspoređuju, grupiraju i klasificiraju objekte i pojave prema zadanome ili izabranome kriteriju. Povezuju matematiku s vlastitim iskustvom, prepoznaju je u primjerima iz okoline i primjenjuju u drugim područjima kurikula. Time ostvaruju jasnoću, pozitivan stav i otvorenost prema matematici te povezuju matematiku sa sadržajima ostalih predmeta, strukom i životom tijekom procesa cjeloživotnoga učenja.
Logičko mišljenje, argumentiranje i zaključivanje
Učenje matematike karakterizira razvoj i njegovanje logičkoga i apstraktnoga mišljenja. Poučavanjem i učenjem nastavnoga predmeta Matematika učenici se suočavaju s izazovnim problemima koji ih potiču na promišljanje, argumentiranje i dokazivanje te donošenje samostalnih zaključaka. Učenici postavljaju matematici svojstvena pitanja te stvaraju i istražuju na njima zasnovane matematičke pretpostavke, uočene pravilnosti i odnose. Stvaraju i vrednuju lance matematičkih argumenata, zaključuju indukcijom i dedukcijom, analiziraju te primjenjuju analogiju, generalizaciju i specijalizaciju. Primjenjuju poznato u nepoznatim situacijama i prenose učenje iz jednoga konteksta u drugi. Razvijaju kritičko mišljenje te prepoznaju utjecaj ljudskih čimbenika i vlastitih uvjerenja na zaključivanje. Proces mišljenja razvijen nastavom matematike učinkovito primjenjuju u svojoj struci i svakodnevnom životu.
Rješavanje problema i matematičko modeliranje
Učenici analiziraju problemsku situaciju, prepoznaju elemente koji se mogu matematički prikazati i planiraju pristup za njezino rješavanje odabirom odgovarajućih matematičkih pojmova i postupaka. Odabiru, osmišljavaju i primjenjuju razne strategije, rješavaju problem, promišljaju i vrednuju rješenje te ga prikazuju na prikladan način. Razvojem ovoga procesa, osim primjene matematičkih znanja, učenici razvijaju upornost, hrabrost i otvorenost u suočavanju s novim i nepoznatim situacijama.
Primjena tehnologije
Korištenje alatima i tehnologijom pomaže učenicima u matematičkim aktivnostima u kojima su u središtu zanimanja matematičke ideje, pri provjeravanju pretpostavki, pri obradi i razmjeni podataka i informacija te za rješavanje problema i modeliranje. Učenici uočavaju i razumiju prednosti i nedostatke tehnologije. Na taj se način prirodno otvaraju mogućnosti za nove ideje, za dublja i drukčija matematička promišljanja, kao i za nove oblike učenja i poučavanja.
Domene kurikula nastavnoga predmeta Matematika
Početak i razvoj matematike temelji se na velikim matematičkim idejama kao što su broj, oblik, struktura i promjena. Oko tih ideja grade se matematički koncepti i razvijaju grane matematike. Usvajanje tih koncepata važno je za razumijevanje informacija, procesa i pojava u svijetu koji nas okružuje. Srodni koncepti grupirani su u domene Brojevi, Algebra i funkcije, Oblik i prostor, Mjerenje i Podatci, statistika i vjerojatnost koje proizlaze iz domena matematičkoga područja kurikula.
Domene se postupno razvijaju i nadograđuju cijelom vertikalom učenja i poučavanja matematike, a udio pojedine domene u godinama učenja prilagođen je razvojnim mogućnostima učenika i potrebi sustavne izgradnje cjelovitoga matematičkog obrazovanja. Domene koje obuhvaćaju pojmove poput broja i oblika istaknutije su u ranijim godinama učenja dok su u kasnijim godinama učenja zastupljenije domene složenijih matematičkih koncepata, poput funkcija ili vjerojatnosti. Na razini pojedine godine učenja i poučavanja za svaku su domenu iskazani odgojno-obrazovni ishodi, jasni i nedvosmisleni iskazi očekivanja od učenika.
Premda domene povezuju srodne koncepte, njihova se nedjeljivost stalno primjećuje jer je usvojenost koncepata jedne domene često pretpostavka usvajanju koncepata u drugim domenama. Tom povezanošću matematika se spoznaje kao logična i zaokružena cjelina. Cjelovitim pristupom usvajanju koncepata svih domena stječu se matematička znanja i vještine i razvijaju matematičke kompetencije koje podrazumijevaju prikazivanje i komuniciranje matematičkim jezikom, logičko mišljenje, argumentiranje i zaključivanje, matematičko modeliranje i rješavanje problema te uporabu tehnologije.
Važno je naglasiti da se odabirom primjerenih strategija poučavanja te kreativnim načinima izvedbe nastavnoga procesa može uvelike utjecati na razinu usvojenosti znanja i stjecanje vještina i stavova. U svim domenama matematika se povezuje sa stvarnim situacijama i problemima iz struke, a njezina svakodnevna primjena čini je važnom i nezamjenjivom za razvoj društva u cjelini.
Brojevi
U domeni Brojevi učenici postupno usvajaju apstraktne pojmove kao što su broj, brojevni sustav i skup te razvijaju vještinu izvođenja aritmetičkih postupaka.
Brojiti i računati započinje se u skupu prirodnih brojeva s nulom. Postupno se upoznaju skupovi cijelih, racionalnih, iracionalnih, realnih i kompleksnih brojeva. Razvija se predodžba o brojevima, povezuju njihove različite interpretacije te se uporabom osnovnih svojstava i međusobnih veza računskih operacija usvaja vještina učinkovitoga i sigurnoga računanja.
Tijekom cijelog obrazovanja, odabirom prikladnoga načina računanja, procjenjujući i preispitujući smislenost rezultata, rješavaju se matematički problemi i problemi iz svakodnevnoga života, uz mogućnost uporabe različitih metoda i tehnologije u svrhu efikasnosti i točnosti.
Koncepti iz domene Brojevi osnova su svim ostalim matematičkim konceptima i na njima se gradi daljnje učenje matematike, a učenici će te koncepte u budućnosti svakodnevno upotrebljavati u osobnome, radnome i društvenome okružju.
Algebra i funkcije
Algebra je jezik za opisivanje pravilnosti u kojemu slova i simboli predstavljaju brojeve, količine i operacije, a varijable se upotrebljavaju pri rješavanju matematičkih problema.
U domeni Algebra i funkcije učenici se služe različitim vrstama prikaza; grade algebarske izraze, tablice i grafove radi generaliziranja, tumačenja i rješavanja problemskih situacija. Uočavaju nepoznanice i rješavaju jednadžbe i nejednadžbe računski provođenjem odgovarajućih algebarskih procedura, grafički i služeći se tehnologijom kako bi otkrili njihove vrijednosti i protumačili ih u danome kontekstu. Određenim algebarskim procedurama koriste se i za primjenu formula i provjeravanje pretpostavki.
Prepoznavanjem pravilnosti i opisivanjem ovisnosti dviju veličina jezikom algebre učenici definiraju funkcije koje proučavaju, tumače, uspoređuju, grafički prikazuju i upoznaju njihova svojstva. Modeliraju situacije opisujući ih algebarski, analiziraju i rješavaju matematičke probleme te probleme iz stvarnoga života i struke koji uključuju pravilnosti ili funkcijske ovisnosti.
Oblik i prostor
Prostorni zor intuitivni je osjećaj za oblike i odnose među njima, a zajedno s geometrijskim rasuđivanjem razvija sposobnost misaone predodžbe objekta i prostornih odnosa. Domena Oblik i prostor dio je geometrije koji se bavi proučavanjem oblika, njihovih položaja i odnosa.
Rastavljanjem i sastavljanjem oblika uspoređuju se njihova svojstva i uspostavljaju veze među njima. Iz uočenih svojstava i odnosa izvode se pretpostavke i tvrdnje koje se dokazuju crtežima i algebarskim izrazima.
Koristeći se geometrijskim priborom i tehnologijom, učenici će izvoditi geometrijske transformacije, istraživati i primjenjivati njihova svojstva te razviti koncepte sukladnosti i sličnosti.
Interakcijom s ostalim domenama i matematičkim argumentiranjem prostornih veza, rabeći prostorni zor i modeliranje, učenici pronalaze primjenu matematičkih rješenja u različitim situacijama. Prepoznaju ravninske i prostorne oblike i njihova svojstva u svakodnevnome okružju te ih upotrebljavaju za opis i analizu svijeta oko sebe.
Mjerenje
Mjerenje je uspoređivanje neke veličine s istovrsnom veličinom koja je dogovorena jedinica mjere.
U domeni Mjerenje usvajaju se standardne mjerne jedinice za novac, duljinu, površinu, volumen, masu, vrijeme, temperaturu, kut i brzinu te ih se mjeri odgovarajućim mjernim uređajima i kalendarom. Procjenjivanjem, mjerenjem, preračunavanjem i izračunavanjem veličina određuju se mjeriva obilježja oblika i pojava uz razložnu i učinkovitu upotrebu alata i tehnologije. Rezultati se interpretiraju i izražavaju u jedinici mjere koja odgovara situaciji.
Učenici će mjerenjem povezati matematiku s drugim odgojno-obrazovnim područjima, s vlastitim iskustvom, svakodnevnim životom u kući i zajednici te na radnome mjestu, prepoznati mjeriva obilježja ravninskih i prostornih oblika u umjetnosti te ih upotrebljavati za opis i analizu svijeta oko sebe.
Podatci, statistika i vjerojatnost
Domena Podatci, statistika i vjerojatnost bavi se prikupljanjem, razvrstavanjem, obradom, analizom i prikazivanjem podataka u odgovarajućemu obliku. Podatke dane grafičkim ili nekim drugim prikazom treba znati očitati te ih ispravno protumačiti i upotrijebiti. Sve se to postiže koristeći se jezikom statistike. Ona podrazumijeva uporabu matematičkoga aparata kojim se računaju mjere srednje vrijednosti, mjere raspršenja, mjere položaja i korelacije podataka.
Nakon prepoznavanja veza među podatcima i promatrajući frekvencije pojavljivanja, dolazi se do pojma vjerojatnosti. Određuje se broj povoljnih i svih mogućih ishoda, procjenjuje se i izračunava vjerojatnost što nam omogućuje predviđanje događaja.
Slika 1. Matematički procesi i domene kurikula nastavnoga predmeta Matematika
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
Odgojno-obrazovni ishodi kurikula nastavnoga predmeta Matematika opisani su sljedećim elementima:
– odgojno-obrazovni ishod
– razrada ishoda
– odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda
– sadržaji
– preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda.
Razina usvojenosti »dobar« odgojno-obrazovnog ishoda služi:
– unaprjeđenju procesa učenja, poučavanja i vrednovanja ponajprije nastavnicima u planiranju metoda učenja kojima će se potaknuti viši kognitivni procesi u učenika i dublje učenje
– pomaže pri planiranju i provedbi vrednovanja jer omogućuju jasnoću i dosljednost u interpretaciji dokaza o razvoju znanja, vještina, sposobnosti i stavova/vrijednosti učenika te su osnova za određivanje kriterija vrednovanja
– učenicima i roditeljima daju jasan iskaz očekivanja, ali i mogućnost samoprocjene napretka u predmetu Matematici u različitim trenucima učenikova odgojno-obrazovnog puta.
Svakome odgojno-obrazovnom ishodu dodjeljuje se kratka oznaka, npr. MAT SSŠ D.1.2.
– MAT označava predmet Matematiku.
– SSŠ označava da se ishod ostvaruje u četverogodišnjoj srednjoj strukovnoj školi.
– Slovčana oznaka (npr. D) označava odgovarajuću domenu predmeta Matematike:
A – Brojevi
B – Algebra i funkcije
C – Oblik i prostor
D – Mjerenje
E – Podatci, statistika i vjerojatnost.
– Prva brojka (npr. 1) označava u kojem se razredu srednje škole ishod ostvaruje.
– Druga brojka (npr. 2) označava redni broj ishoda u navedenoj domeni.
Sve odgojno-obrazovne ishode navedene u određenoj godini učenja matematike potrebno je realizirati unutar te godine učenja imajući u vidu da sadržaji matematike budu u funkciji struke određenog sektora i podsektora koliko god je to moguće. Primjeri matematičkih zadataka iz struke i problemi iz svakodnevnoga života za neke ishode navedeni su u Preporukama za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda. Ti primjeri nisu obvezujući nego predstavljaju dodatne smjernice i ideje kako ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda predmeta Matematike povezati sa strukom i svakodnevnim životom s ciljem da potaknu nastavnike na kreativno osmišljavanje primjera zadataka koji će odgovarati potrebama struke njihovih učenika.
Neki su odgojno-obrazovni ishodi označeni kao izborni. Svaki nastavnik samostalno odabire hoće li ih realizirati imajući u vidu zahtjeve struke, odnosno sektora i podsektora unutar kojega se provodi nastava Matematike te se preporuča odluku donijeti u konzultaciji s nastavnicima strukovnih predmeta. Ako nastavnik odluči da će realizirati izborni ishod, tada se ostvarivanje toga ishoda može vrednovati i formativno i sumativno.
U razradi ishoda navedeni su specifični ishodi učenja, a neki od njih označeni su kao prošireni sadržaji. Kao i kod izbornih ishoda, nastavnik samostalno odabire hoće li ih realizirati što ovisi o potrebama struke, ali i o karakteristikama njegovih učenika. Realizirani prošireni sadržaji također se mogu vrednovati i formativno i sumativno.
Matematika, 1. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| Matematika – na kraju 1. razreda četverogodišnje srednje strukovne škole učenik: | ||
| Domene: A – Brojevi, B – Algebra i funkcije, C – Oblik i prostor, D – Mjerenje, E – Podatci, statistika i vjerojatnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
MAT SSŠ A.1.1. MAT SSŠ B.1.1. Provodi operacije sa skupovima | Prikazuje skupove uz pomoć Vennovih dijagrama. Određuje kardinalni broj skupa. Objašnjava podskup, uniju, presjek i razliku podskupova skupa realnih brojeva zapisujući ih matematičkim simbolima. Rješava jednostavnije problemske zadatke koristeći računske operacije sa skupovima. | Opisuje podskup, uniju, presjek i razliku podskupova skupa realnih brojeva uz pomoć Vennovih dijagrama ili jednostavnih primjera. Pronalazi kardinalni broj skupa. Provodi osnovne računske operacije sa skupovima. |
Sadržaj: Skupovi. Operacije sa skupovima. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Skupove i skupovne operacije prikazati uz pomoć Vennovih dijagrama. Primjer jednostavnog problemskog zadatka: U nekom razredu 15 učenika uči engleski jezik, 18 uči njemački jezik te 9 učenika uči i engleski i njemački jezik. Ako svaki učenik tog razreda uči barem jedan od stranih jezika, koliko učenika ima u tom razredu? | ||
MAT SSŠ A.1.2. Računa s realnim brojevima. | Primjenjuje svojstva skupova prirodnih, cijelih, racionalnih, iracionalnih i realnih brojeva pri računanju vrijednosti brojevnih izraza. Procjenjuje, zaokružuje i računa u problemskim situacijama različitih razina složenosti. Uspoređuje realne brojeve. Zapisuje nejednakosti uz pomoć intervala i obratno. Prikazuje intervale na brojevnom pravcu. Povezuje apsolutnu vrijednost s udaljenosti točaka na brojevnom pravcu. | Procjenjuje te zaokružuje rezultat računanja brojevnog izraza s dvije različite računske operacije. Uspoređuje realne brojeve uz pomoć prikaza na brojevnom pravcu te različitih zapisa. Učinkovito koristi džepno računalo za računanje vrijednosti brojevnih izraza. |
Sadržaj: Skupovi brojeva. Računske operacije u skupovima brojeva. Brojevni pravac. Intervali. Apsolutna vrijednost. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Računske operacije ilustrirati primjerima iz struke, npr. odrediti ukupni otpor | ||
MAT SSŠ A.1.3. MAT SSŠ B.1.2. Primjenjuje potencije s cjelobrojnim eksponentima. | Primjenjuje pravila za zbrajanje, množenje, dijeljenje i potenciranje potencija. Računa vrijednosti brojevnih izraza s potencijama poštujući redoslijed računskih operacija. Prikazuje broj u znanstvenom zapisu. Upotrebljava potencije s cjelobrojnim eksponentima u rješavanju zadatka iz drugih područja (npr. fizike, kemije..). | Koristi pravila za računanje s potencijama za učinkovito računanje jednostavnih brojevnih izraza. Računa s potencijama uz pomoć džepnog računala. Primjenjuje potencije za prikaz broja u znanstvenome zapisu. |
Sadržaj: Potencije s cjelobrojnim eksponentima. Računske operacije s potencijama. Znanstveni zapis broja. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pri računanju s potencijama ne treba inzistirati na složenim zadacima, već na razumijevanju i primjeni pravila. Koristiti stvarne podatke za prikaz broja u znanstvenom zapisu, npr. ako Sunce ima masu 1.99 . 1030 kg, a Zemlja 5.97 . 1024 kg, koliko je puta masa Sunca veća od mase Zemlje? Prefikse za male i velike brojeve povezati s mjernim jedinicama, npr. ako zrno peludi ima masu 5 ng, koliko ima zrna u 1 kg peludi? | ||
MAT SSŠ B.1.3. Računa s algebarskim izrazima i algebarskim razlomcima. | Provodi jednostavne operacije zbrajanja i množenja s algebarskim izrazima. Navodi formule za kvadrat i kub binoma te razliku kvadrata. Binome, trinome i polinome prikazuje u obliku umnoška. Krati, množi, dijeli i zbraja jednostavne algebarske razlomke. |
Rastavlja algebarski izraz na faktore koristeći svojstvo distributivnosti, formule za kvadrat i kub binoma te razliku kvadrata. Kvadrira i kubira binom uz pomoć formula. Krati jednostavne algebarske razlomke. |
Sadržaj: Algebarski izrazi. Formule za kvadrat i kub binoma, razliku kvadrata. Rastav na faktore. Algebarski razlomci. Prošireni sadržaji: Zbroj i razlika kubova. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pri računanju s algebarskim izrazima ne treba inzistirati na složenim zadacima, već na razumijevanju i primjeni pravila. Izlučivanje zajedničkog faktora, formule za kvadrat binoma i razliku kvadrata te skraćivanje jednostavnih algebarskih razlomaka dovesti do razine automatizacije. | ||
MAT SSŠ A.1.4. MAT SSŠ B.1.4. Primjenjuje proporcionalnost, postotke, linearne jednadžbe i sustave linearnih jednadžbi. | Primjenjuje postotni račun, omjere i proporcionalnost za obračun poreza, carine, promjene cijena, opise udjela i druge probleme iz života. Rješava linearne jednadžbe i sustave linearnih jednadžbi koristeći prikladnu metodu i/ili džepno računalo. Primjenjuje linearne jednadžbe na rješavanje problema iz struke i života. Odabire prikladnu metodu za rješavanje jednostavnih jednadžbi s apsolutnim vrijednostima. Prošireni sadržaji: Diskutira postojanje rješenja jednadžbi ovisno o parametru. |
Pokazuje primjere primjene postotka, omjera i proporcionalnosti. Rješava jednostavne linearne jednadžbe i sustave linearnih jednadžbi. Rješava linearne jednadžbe i linearne sustave uz pomoć džepnog računala. Izražava jednu veličinu pomoću drugih primjenjujući svojstva jednakosti. |
Sadržaj: Linearne jednadžbe. Proporcionalne veličine. Postotci. Problemi 1. stupnja. Sustav dviju linearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama. Jednadžbe s apsolutnom vrijednošću. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za izražavanje veličina koristiti formule iz struke, npr. Jednostavne jednadžbe s apsolutnom vrijednošću su jednadžbe oblika Ilustrirati primjerima iz struke, npr. ako u receptu za kolač piše da treba miješati 6 jaja s 150 g šećera, koliko je šećera potrebno ako se radi kolač od 9 jaja? Povezati s primjerima iz stvarnog života, npr. ako je nakon poskupljenja od 5 % cijena litre benzina iznosila 1.89 €, kolika je bila cijena prije poskupljenja? | ||
MAT SŠ B.1.5. Primjenjuje linearne nejednadžbe. | Rješava linearne nejednadžbe. Rješava sustave linearnih nejednadžbi. Zapisuje rješenja linearnih jednadžbi i sustava linearnih nejednadžbi pomoću intervala. Primjenjuje linearne nejednadžbe u jednostavnim problemskim situacijama. Prošireni sadržaji: Rješava jednostavnu nejednadžbu s apsolutnom vrijednosti. |
Koristi džepno računalo u rješavanju linearnih nejednadžbi. Rješenja linearnih nejednadžbi zapisuje na različite načine – simbolima i grafički. |
Sadržaj: Linearne nejednadžbe i sustavi linearnih nejednadžbi s jednom nepoznanicom. Prošireni sadržaji: Nejednadžbe s apsolutnim vrijednostima. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Nejednakosti povezati sa svakodnevnim govorom, npr. sutra će temperatura biti između 6 °C i 18 °C, smiješ potrošiti najviše 50 €... | ||
MAT SSŠ B.1.6. MAT SSŠ D.1.1. Primjenjuje linearnu funkciju. | Definira pojam funkcije. Opisuje linearnu funkciju zadanu na različite načine. Određuje koeficijente i funkciju iz zadanog grafičkog prikaza linearne funkcije. Iz zadanih elemenata (argumenta i vrijednosti, točke grafa, koeficijenta) određuje funkciju. Definira funkciju apsolutne vrijednosti. Crta graf funkcije apsolutne vrijednosti. U problemskim situacijama prepoznaje linearnu ovisnost. |
Računa vrijednost linearne funkcije za zadani argument te računa argument za zadanu vrijednost funkcije. Za zadanu linearnu funkciju crta graf, određuje nul-točku i interpretira koeficijente. Iz zadanih podataka linearnu ovisnost zapisuje kao linearnu funkciju. |
Sadržaj: Linearna funkcija. Graf linearne funkcije. Funkcija apsolutna vrijednost. Graf funkcije apsolutno. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pojam funkcije ilustrirati Vennovim dijagramom, tablicom, grafom i formulom. Za zadani argument određivati vrijednost funkcije, i obratno iz zadane vrijednosti funkcije određivati argument za bilo koji način zadavanja funkcije. Linearnu ovisnost povezati sa strukom, npr. ako autolimar svoj rad naplaćuje 50 € i još 70 € za svaki započeti sat rada, zapišite funkciju koja opisuje koliko će naplatiti ako radi sati. | ||
MAT SSŠ C.1.1. MAT SSŠ D.1.2. Primjenjuje Talesov poučak o proporcionalnosti dužina i sličnost trokuta. | Opisuje karakteristične točke trokuta. Primjenjuje poučke o sukladnosti i sličnosti trokuta te Talesov poučak u rješavanju problema. Primjenjuje Heronovu formulu pri računanju površine trokuta. Rješava probleme rabeći Euklidov poučak o pravokutnom trokutu. Povezuje omjere duljina stranica i mjere kutova u pravokutnom trokutu. Računa vrijednosti trigonometrijskih omjera, duljine stranica te mjere šiljastih kutova u pravokutnom trokutu. | Ilustrira poučke o sukladnosti i sličnosti trokuta na primjerima. Navodi karakteristične točke trokuta na primjerima. Računa duljine dužina primjenjujući Talesov poučak. Bira prikladnu formulu za računanje površine trokuta. Zapisuje trigonometrijske omjere u pravokutnom trokutu. |
Sadržaj: Sukladnost trokuta. Talesov poučak o proporcionalnosti dužina. Sličnost trokuta. Primjene sukladnosti i sličnosti. Euklidov poučak o pravokutnom trokutu. Trigonometrijski omjeri. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Talesov poučak i trigonometrijske omjere povezati s primjerima iz stvarnog života, npr. mjerenje visine stabla pomoću sjene. Trigonometrijske omjere u pravokutnom trokutu samo definirati te određivati jedan nepoznati element pravokutnog trokuta, npr.
| ||
MAT SSŠ E.1.1. Barata podatcima prikazanima na različite načine. | Prikazuje podatke tablično, stupčastim dijagramom, histogramom, linijskim dijagramom itd. Određuje srednje vrijednosti: mod, medijan, donji i gornji kvartil te standardnu devijaciju. Računa aritmetičku sredinu statističkih podataka prikazanih na različite načine. | Prikuplja, organizira i grafički prikazuje podatke. Određuje srednje vrijednosti. Interpretira aritmetičku sredinu statističkih podataka. |
Sadržaj: Prikaz podataka. Mjere srednje vrijednosti. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Koristiti stvarne podatke, npr. sa stranica Državnog zavoda za statistiku https://dzs.gov.hr/ ili Eurostata https://ec.europa.eu/eurostat. Naglasak staviti na interpretaciju mjera srednje vrijednosti. | ||
MAT SSŠ C.1. MAT SSŠ D.1. Računa s vektorima. IZBORNI ISHOD | Prepoznaje, opisuje i koristi elemente vektora. Računa s vektorima (zbraja, oduzima i množi ljestvicarom). Prikazuje vektore u ravnini i u koordinatnome sustavu te određuje duljinu vektora. | Opisuje i crta vektor. Određuje koordinate vektora zadanog točkama u koordinatnom sustavu. Računa duljinu vektora. |
Sadržaj: Vektori. Operacije s vektorima. Vektori u koordinatnom sustavu. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuča se u 1. razredu ovaj ishod ostvariti u onim sektorima kojima su pojam i računanje s vektorima potrebni te ih povezati s primjerima iz struke. | ||
Slika 2. Struktura predmeta Matematika tijekom devete godine učenja i poučavanja
Matematika, 2. razred, razina 4.2., 8 CSVET-a
| Matematika – na kraju 2. razreda četverogodišnje srednje strukovne škole učenik: | ||
| Domene: A – Brojevi, B – Algebra i funkcije, C – Oblik i prostor, D – Mjerenje, E – Podatci, statistika i vjerojatnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
MAT SSŠ B.2.1. Rješava i primjenjuje kvadratnu jednadžbu. | Bira metodu i rješava kvadratne jednadžbe. Rješava jednadžbe koje se svode na kvadratnu jednadžbu. Faktorizira trinom. Primjenjuje kvadratnu jednadžbu u rješavanju problema. | Učinkovito rješava kvadratnu jednadžbu i provjerava točnost rješenja. |
Sadržaj: Kvadratna jednadžba. Jednadžbe koje se svode na kvadratnu. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za kvadratne jednadžbe s negativnom diskriminantom obrazložiti da rješenja nisu realni brojevi. Uvodi se pojam imaginarne jedinice i rješenja zapisuju kao kompleksni brojevi. Kvadratnu jednadžbu povezati s primjerima iz stvarnog života npr. ako oko kuće dimenzija 10 m × 12 m treba izgraditi trijem površine 75 m2 koji je svuda jednake širine, kolika je njegova širina? | ||
MAT SSŠ A.2.1. MAT SSŠ B.2.2. Primjenjuje diskriminantu kvadratne jednadžbe i Vièteove formule. | Određuje diskriminantu kvadratne jednadžbe i argumentira prirodu rješenja. Primjenjuje diskriminantu. Primjenjuje Vièteove formule. Iz zadanih rješenja određuje kvadratnu jednadžbu. | Određuje diskriminantu kvadratne jednadžbe i argumentira prirodu rješenja. Iz zadanih rješenja određuje kvadratnu jednadžbu. |
Sadržaj: Diskriminanta kvadratne jednadžbe. Vièteove formule. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ne treba inzistirati na složenim zadacima, već na razumijevanju pojma diskriminante i utjecaja na vrstu rješenja kvadratne jednadžbe. Vièteove formule primjenjivati u jednostavnim algebarskim zadacima te inzistirati na razumijevanju njihove primjene. | ||
MAT SSŠ B.2.3. MAT SSŠ C.2.1. Analizira funkciju i grafički prikaz funkcije. | Određuje funkcijsku vrijednost zadane funkcije.
Domenu, kodomenu i sliku funkcije određuje na grafu ili računski. Objašnjava bijekciju. Skicira inverznu funkciju. |
Na grafu funkcije određuje domenu i sliku funkcije. |
Sadržaj: Pojam funkcije. Grafički prikaz funkcije. Bijekcija. Inverzna funkcija. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za opis funkcije koristiti se Vennovim dijagramima, tabličnim prikazom, opisom, grafom, formulom. Ovisno o načinu zadavanja funkcije funkcijsku vrijednost određivati uvrštavanjem broja, čitanjem podataka iz tablice, dijagrama ili grafa. Koristiti Vennove dijagrame i grafički prikaz za prikaz primjera i kontraprimjera funkcije, injekcije, surjekcije i bijekcije. Grafički prikazati navedene funkcije Inverznu funkciju objasniti preko Vennovih dijagrama. Koristiti grafove funkcija | ||
MAT SSŠ B.2.4. MAT SSŠ C.2.2. Primjenjuje kvadratnu funkciju. | Određuje nul-točke, tjeme i tijek kvadratne funkcije. Određuje sjecište grafa s ordinatom i os simetrije grafa kvadratne funkcije. Crta graf kvadratne funkcije i obrnuto, određuje funkciju iz grafa. Objašnjava oblik kvadratne funkcije u ovisnosti o diskriminanti i vodećem koeficijentu. Rješava kvadratne nejednadžbe. Primjenjuje kvadratnu funkciju u rješavanju problema. | Crta graf kvadratne funkcije. Objašnjava oblik kvadratne funkcije u ovisnosti o diskriminanti i vodećem koeficijentu. Rješava jednostavne kvadratne nejednadžbe. |
Sadržaj: Kvadratna funkcija. Graf kvadratne funkcije. Nul-točke i tjeme kvadratne funkcije. Kvadratne nejednadžbe. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Inzistirati na obliku grafa kvadratne funkcije u zavisnosti od predznaka vodećeg koeficijenta i predznaka diskriminante. Povezati tjeme i predznak vodećeg koeficijenta kvadratne funkcije sa slikom funkcije. Kvadratnu ovisnost povezati sa strukom, npr. ako treba iz kvadratnog oblika napraviti ambalažu u obliku kutije bez poklopca, kolika mora biti visina te kutije da bi ona imala maksimalno oplošje? | ||
MAT SSŠ C.2.3. MAT SSŠ D.2.1. Primjenjuje krug i kružnicu. | Primjenjuje formule za opseg kružnice i površinu kruga u složenijim likovima. Primjenjuje poučak o obodnom i središnjem kutu. Primjenjuje poučak o svojstvu tangente na kružnicu. Primjenjuje formule za duljinu kružnog luka, površinu kružnog isječka i računa površinu kružnog odsječka. Povezuje duljinu kružnog luka s radijanskom mjerom kuta. | Primjenjuje poučak o svojstvu tangente na kružnicu. Računa duljinu kružnog luka i površinu kružnog isječka. |
Sadržaj: Kružnica i krug. Kružni luk i kružni isječak. Poučak o obodnom i središnjem kutu. Radijanska mjera kuta. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kod formula za duljinu kružnog luka i površinu kružnog isječka inzistirati na razumijevanju izvoda pomoću proporcionalnosti i primjeni bez pamćenja formule napamet, npr. za središnji kut od 90° duljina kružnog luka jednaka je četvrtini opsega kružnice istoga polumjera. | ||
MAT SSŠ C.2.4. MAT SSŠ D.2.2. Primjenjuje trigonometrijske omjere. | Primjenjuje trigonometrijske omjere u rješavanju pravokutnog trokuta. Primjenjuje trigonometrijske omjere za rješavanje problema u planimetriji (jednakokračni trokut, pravokutnik, paralelogram, romb, trapez, pravilni mnogokut, deltoid). Primjenjuje trigonometrijske omjere u problemima iz struke i života. | Primjenjuje trigonometrijske omjere za određivanje nepoznatih veličina u pravokutnome trokutu, jednakokračnom trokutu i pravokutniku. |
Sadržaj: Trigonometrijski omjeri. Primjena trigonometrijskih omjera u planimetriji. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Povezati s primjerima iz struke i stvarnog života, npr. ako ljestve duljine 2.7 m postavljene uza zid dosežu visinu 2.1 m, koliku će visinu doseći ako se kut nagiba ljestvi prema zemlji poveća za 10°? | ||
MAT SSŠ C.2.5. MAT SSŠ D.2.3. Primjenjuje poučak o sinusima i poučak o kosinusu. | Primjenjuje poučak o sinusima, uočava mogućnost postojanja dvaju rješenja i nalazi ih. Primjenjuje poučak o kosinusu. Računa površinu proizvoljnog trokuta rabeći poučke. Primjenjuje poučke u planimetriji (paralelogram, trapez) i u problemima iz struke i života. | Bira i primjenjuje odgovarajući poučak za računanje elemenata trokuta i argumentira svoj izbor. Računa površinu trokuta. |
Sadržaj: Poučak o sinusima. Poučak o kosinusu. Primjena u planimetriji. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Formule za poučak o sinusima i poučak o kosinusu izvesti i za šiljastokutni i za tupokutni trokut te na temelju tih izvoda definirati sinus i kosinus tupog kuta, tj. da je sin (180° – α) = sin α i cos (180° – α) = – cos α. Povezati s primjerima iz struke, npr. ako na tijelo djeluju dvije sile iznosa 5 N i 8 N, a kut između njih je 36°, koliki je iznos rezultantne sile? Povezati s primjerima iz stvarnog života, npr. kolika je površina zemljišta na slici?
Pomoću poučaka određivati nepoznate elemente trokuta (duljine polumjera opisane i upisane kružnice, duljine visina, težišnica...). | ||
MAT SSŠ C.2.6. MAT SSŠ D.2.4. Analizira položaj pravaca i ravnina u prostoru i računa udaljenost. | Razlikuje točku, pravac i ravninu te analizira i objašnjava njihove međusobne položaje. Određuje ortogonalnu projekciju geometrijskoga objekta na pravac ili na ravninu. Računa udaljenost točaka do pravaca ili ravnina te udaljenost pravaca i ravnina. | Objašnjava međusobne položaje točaka, pravaca i ravnina. Određuje ortogonalnu projekciju geometrijskoga objekta na pravac ili na ravninu. |
Sadržaj: Geometrija prostora. Ortogonalna projekcija i udaljenost. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Koristiti modele, skice i 3D prikaz geometrijskih tijela (npr. kocke, kvadra, piramide) za ilustraciju odnosa pravaca i/ili ravnina te ortogonalne projekcije i udaljenosti. Udaljenost računati koristeći elemente geometrijskih tijela i primjenjujući ranije stečena znanja (Pitagorin poučak, trigonometrijski omjeri…). Ovaj ishod moguće je ostvariti u kombinaciji s idućim ishodom. | ||
MAT SSŠ C.2.7. MAT SSŠ D.2.5. Računa volumen i oplošje geometrijskih tijela. | Prepoznaje i opisuje uspravnu prizmu, piramidu, valjak, stožac i kuglu. Računa elemente (duljine bridova, visine, polumjer baze…), volumen i oplošje prizme, piramide, valjka, stošca, kugle te rotacijskih tijela. Prošireni sadržaj: Prepoznaje i opisuje Arhimedova tijela i Platonova tijela. Računa elemente krnje piramide i krnjeg stošca. | Opisuje prizmu, piramidu, valjak, stožac i kuglu te računa volumen i oplošje prizme, valjka i kugle rabeći zadane elemente i obratno. |
Sadržaj: Prizma. Piramida. Valjak. Stožac. Kugla. Rotacijska tijela. Prošireni sadržaj: Platonova tijela. Krnja piramida i krnji stožac. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Otkrivati formule za volumen prelijevajući vodu (ili presipavajući rižu, pijesak…) iz šuplje piramide/stošca u šuplju prizmu/valjak sukladnih baza i jednake visine. Ne treba inzistirati na složenim zadacima, već na razumijevanju pojmova i formula uz primjenu na zadatcima iz svakodnevnog života i struke. Poticati osjećaj za prostorni zor kod učenika. | ||
MAT SSŠ E.2.1. Računa vjerojatnost. | Opisuje siguran i nemoguć događaj. Određuje prostor elementarnih događaja. Određuje vjerojatnost događaja primjenom klasične definicije vjerojatnosti. Određuje geometrijsku vjerojatnost. | Određuje skup svih povoljnih i skup svih mogućih događaja te primjenjuje klasičnu definiciju vjerojatnosti. |
Sadržaj: Događaji i vjerojatnost događaja. Klasična definicija vjerojatnosti. Geometrijska vjerojatnost. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Naglasak staviti na određivanje skupa svih mogućih, odnosno povoljnih događaja te njihovo prebrojavanje. Koristiti samo one slučajne pokuse kod kojih je moguće izravno prebrojiti koliko elemenata ima prostor elementarnih događaja. Vjerojatnost »barem jednom« povezati s vjerojatnošću »niti jednom«, npr. ako igraću kocku bacamo tri puta, vjerojatnost da broj 5 padne barem jednom jednaka je 1 – vjerojatnost da broj 5 uopće ne padne. Primjer zadatka: Lokot za bicikl ima troznamenkastu šifru. Jurica je zaboravio šifru, ali zna da su prve dvije znamenke međusobno jednake i različite od 0, a zadnja znamenka jednaka je 0. Kolika je vjerojatnost da će Jurica otvoriti lokot ako nasumce odabere jednu šifru? | ||
MAT SSŠ A.2. Izvodi računske operacije s kompleksnim brojevima i prikazuje ih u Gaussovoj ravnini. IZBORNI ISHOD | Prikazuje kompleksni broj u algebarskome obliku i u Gaussovoj ravnini. Zbraja, oduzima, množi i dijeli kompleksne brojeve. Određuje konjugirano kompleksni broj i modul kompleksnoga broja. Prošireni sadržaj: Prikazuje kompleksni broj u trigonometrijskom obliku i u Gaussovoj ravnini. | Prikazuje kompleksni broj u algebarskom obliku i u Gaussovoj ravnini. Zbraja, oduzima i množi kompleksne brojeve. |
Sadržaj: Skup kompleksnih brojeva. Računske operacije s kompleksnim brojevima. Gaussova ravnina. Prošireni sadržaj: Trigonometrijski oblik kompleksnoga broja. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prošireni sadržaj preporuča se ako je za razumijevanje struke potreban i trigonometrijski oblik kompleksnoga broja (npr. u sektoru elektrotehnike i računalstva). U tome slučaju sadržaje i primjere zadataka povezati sa strukom, npr. u analizi strujnih krugova izmjenične struje. | ||
Slika 3. Struktura predmeta Matematike tijekom desete godine učenja i poučavanja
Matematika, 3. razred, razina 4.2., 6 CSVET-a
| Matematika – na kraju 3. razreda četverogodišnje srednje strukovne škole učenik: | ||
| Domene: A – Brojevi, B – Algebra i funkcije, C – Oblik i prostor, D – Mjerenje, E – Podatci, statistika i vjerojatnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
MAT SSŠ A.3.1. MAT SSŠ B.3.1. Primjenjuje pravila za računanje s korijenima i potencijama racionalnoga eksponenta. | Računa s izrazima s drugim i trećim korijenom poštujući redoslijed računskih operacija. Djelomično korjenuje izraz. Racionalizira nazivnik razlomka. Prelazi iz prikaza potencije racionalnoga eksponenta u prikaz korijenom i obratno. Računa vrijednost korijena i potencija racionalnoga eksponenta. Računa s potencijama racionalnoga eksponenta i primjenjuje ih u zadatcima iz struke i života. | Izvodi računske operacije s drugim i trećim korijenom. Prelazi iz prikaza potencije racionalnog eksponenta u prikaz korijenom i obratno. Računa vrijednost korijena i potencija racionalnog eksponenta. |
Sadržaj: Korijeni. Potencije racionalnog eksponenta. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Računanje s izrazima s drugim i trećim korijenom obuhvaća zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, potenciranje te kvadriranje binoma s korijenima. Pri računanju vrijednosti korijena i potencija racionalnoga eksponenta voditi računa o svrhovitoj uporabi džepnoga računala (tj. voditi brigu kad je džepno računalo doista potrebno, a kada se treba bez njega). | ||
MAT SSŠ B.3.2. MAT SSŠ C.3.1. Analizira svojstva i crta graf eksponencijalne i logaritamske funkcije. | Prelazi iz eksponencijalnog u logaritamski oblik i obratno. Crta graf funkcija ƒ(x) = ax, ƒ(x) =b . ax, ƒ(x) = logax. Određuje svojstva eksponencijalne i svojstva logaritamske funkcije. Računa vrijednost logaritma. Navodi i primjenjuje pravila za računanje logaritma umnoška, količnika i potencije. Prošireni sadržaj: Računa prirodni logaritam. | Prelazi iz eksponencijalnog u logaritamski oblik i obratno. Grafički prikazuje eksponencijalnu i logaritamsku funkciju. |
Sadržaj: Eksponencijalna funkcija. Graf i svojstva eksponencijalne funkcije. Logaritamska funkcija. Graf i svojstva logaritamske funkcije. Prošireni sadržaj: Prirodni logaritam. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Određivanje svojstava eksponencijalne i logaritamske funkcije odnosi se na domenu, kodomenu, sliku, rast i pad te inverznu funkciju. Navedeno otkrivati pomoću grafova funkcija. Kod pravila za računanje logaritma umnoška, količnika i potencije ne inzistirati na složenim zadacima, već na razumijevanju formula i njihovoj svrhovitoj upotrebi. | ||
MAT SSŠ B.3.3. Primjenjuje eksponencijalne i logaritamske jednadžbe te eksponencijalnu i logaritamsku funkciju. | Rješava jednostavne eksponencijalne i logaritamske jednadžbe. Primjenjuje eksponencijalnu i logaritamsku funkciju za rješavanje problema iz života i struke. Modelira problemsku situaciju, određuje i provjerava rješenja te im utvrđuje smislenost. Prošireni sadržaj: Rješava jednostavne eksponencijalne i logaritamske nejednadžbe. | Rješava eksponencijalne i logaritamske jednadžbe izravnom primjenom definicije. U problemu opisanome eksponencijalnom ili logaritamskom funkcijom računa vrijednost funkcije i obratno, vrijednost argumenta. |
Sadržaj: Eksponencijalne jednadžbe. Logaritamske jednadžbe. Primjena eksponencijalne i logaritamske funkcije. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ovdje se jednostavnim eksponencijalnim jednadžbama smatraju one koje se rješavaju izravnom primjenom definicije, one koje se primjenom osnovnih svojstava potencija svode na istu bazu i one koje se svode na linearnu ili kvadratnu jednadžbu. Jednostavnim logaritamskim jednadžbama smatraju se one koje se rješavaju izravnom primjenom definicije logaritma i one koje se primjenom pravila za računanje umnoška, kvocijenta i potencije svode na prethodne. Povezati s primjerima iz stvarnog života ili struke. Slijede dva primjera koja ilustriraju razliku između primjene funkcije i modeliranja funkcijom. Primjer zadatka primjene eksponencijalne funkcije: Rast šume procjenjuje se po formuli ƒ(x) = 15000 . 20.035x gdje je x vrijeme u godinama proteklih od 2020. godine, a ƒ(x) procijenjena količina drva u šumi izražena u metrima kubnim. a) Koliko će, prema toj procjeni uz uvjet da nema sječe, biti drva u šumi 2030. godine? b) Koje će godine količina drva u šumi narasti na više od 20 000 metara kubičnih? Primjer zadatka modeliranja eksponencijalnom funkcijom: Odredite formulu eksponencijalne funkcije kojom ćete izračunati vrijednost kojom raspolažete nakon godina uz kamatnu stopu od 3 % i početni ulog od 8 000 €. Ukamaćivanje je složeno i godišnje. Uz pomoć dobivene formule odredite: a) iznos kojim ćete raspolagati nakon 5 godina b) nakon koliko godina ćete raspolagati iznosom od 10 000 €? | ||
MAT SSŠ B.3.4. MAT SSŠ C.3.2. Primjenjuje svojstva i analizira grafove trigonometrijskih funkcija. | Iskazuje definicije trigonometrijskih funkcija realnog broja na brojevnoj kružnici. Primjenjuje svojstva za računanje vrijednosti trigonometrijskih funkcija. Koristi se džepnim računalom. Primjenjuje osnovne trigonometrijske identitete. Grafički prikazuje trigonometrijske funkcije. Prošireni sadržaji: Primjenjuje adicijske formule. | Primjenom definicija i svojstava određuje vrijednost trigonometrijske funkcije realnoga broja. Određuje svojstva trigonometrijskih funkcija ƒ(x) = Asin(bx) i ƒ(x) = Acos(bx). |
Sadržaj: Definicija trigonometrijskih funkcija. Svojstva trigonometrijskih funkcija. Trigonometrijski identiteti. Grafovi trigonometrijskih funkcija. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poticati korištenje brojevne kružnice za prikazivanje i određivanje vrijednosti trigonometrijskih funkcija realnih brojeva Razlikovati korištenje stupnjeva i radijana na džepnom računalu. Svojstva parnosti/neparnosti i periodičnosti koristiti pri računanju vrijednosti trig funkcija, npr.
Osnovni trigonometrijski identiteti koji su obuhvaćeni ovim ishodom su sin2x + cos2x = 1,
Grafički prikaz trigonometrijskih funkcija odnosi se na funkcije oblika ƒ(x) = Asin(bx + c) + d, ƒ(x) = Acos(bx + c) + d, ƒ(x) = tgx i ƒ(x) = ctgx. | ||
MAT SSŠ B.3.5. MAT SSŠ C.3.3. Primjenjuje trigonometrijske jednadžbe i trigonometrijske funkcije. | Osnovne trigonometrijske jednadžbe rješava na brojevnoj kružnici ili pomoću grafa funkcije. Analizira probleme opisane trigonometrijskom funkcijom. Primjenjuje trigonometrijske funkcije i trigonometrijske jednadžbe za rješavanje problema iz života i struke. | Rješava trigonometrijske jednadžbe oblika Asin(bx + c) + d= 0, Acos(bx + c) + d = 0 U problemu opisanom trigonometrijskom funkcijom računa vrijednost funkcije i obratno, vrijednost argumenta. |
Sadržaj: Trigonometrijske jednadžbe. Primjena trigonometrijskih funkcija. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ovdje se jednostavnim trigonometrijskim jednadžbama smatraju one koje se rješavaju izravnom primjenom definicije, npr. Primjer problemskog zadatka: Elongacija (udaljenost od položaja ravnoteže) utega koji titra na elastičnom peru opisana je funkcijom s(t) = 0.2 sin | ||
MAT SSŠ C.3.4. MAT SSŠ D.3.1. Računa s vektorima. | Prepoznaje, opisuje i koristi elemente vektora, prikazuje ih u ravnini i u koordinatnome sustavu. Računa s vektorima (zbraja, oduzima i množi vektor ljestvicarom). Primjenjuje koordinatni zapis vektora i određuje duljinu vektora. Računa ljestvicarni umnožak vektora i primjenjuje ga za određivanje uvjeta okomitosti vektora te kut između vektora. Primjenjuje svojstva vektora u problemskim zadatcima. Prošireni sadržaj: Rastavlja vektore koristeći se linearnom kombinacijom vektora (računski ili grafički). | Prikazuje vektor u ravnini i u koordinatnome sustavu. Računa s vektorima (zbraja, oduzima i množi ljestvicarom) prikazanima na razne načine. Primjenjuje koordinatni zapis vektora i određuje duljinu vektora. |
Sadržaj: Pojam vektora. Računske operacije s vektorima. Duljina vektora. Ljestvicarni umnožak vektora. Prošireni sadržaj: Linearna kombinacija vektora | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Dio ovoga ishoda učenici su mogli ostvariti u 1. razredu. U tome slučaju dovoljno je ukratko ponoviti usvojene sadržaje te nastaviti s ljestvicarnim umnoškom vektora i ishodima koji slijede. | ||
MAT SSŠ B.3.6. MAT SSŠ C.3.5. MAT SSŠ D.3.2. Primjenjuje jednadžbu pravca. | Prepoznaje, opisuje i crta pravac u koordinatnome sustavu iz njegove jednadžbe. Određuje jednadžbu pravca iz grafičkog prikaza ili zadanih parametara. Računa mjeru kuta pravca s pozitivnim dijelom apscise i povezuje ga s koeficijentom smjera. Crta pravce i određuje jednadžbe pravaca paralelnih s koordinatnim osima. Računa mjeru kuta između dvaju pravaca te primjenjuje paralelnost i okomitost pravaca. Računa udaljenost točke od pravca. Prošireni sadržaj: Primjenjuje pravac regresije. | Grafički prikazuje pravac zadan različitim oblicima jednadžbe pravca. Interpretira značenje koeficijenata u jednadžbi pravca. Određuje jednadžbu pravca iz grafičkog prikaza ili zadanih parametara. |
Sadržaj: Jednadžba pravca. Kut između pravaca. Paralelnost i okomitost pravaca. Udaljenost točke od pravca. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Oblici jednadžbi pravaca koje obuhvaća ovaj ishod su implicitni, eksplicitni i segmentni. Poticati učenike da razlikuju i odabiru oblik koji najbolje odgovara opisanom problemu, npr. za određivanje duljine odsječka pravca između koordinatnih osi rabiti segmentni oblik. | ||
MAT SSŠ B.3.7. MAT SSŠ C.3.6. MAT SSŠ D.3.3. Primjenjuje jednadžbu kružnice. | Prepoznaje jednadžbu kružnice, iz nje pronalazi duljinu polumjera i koordinate središta kružnice te je skicira. Iz grafičkog prikaza pronalazi jednadžbu kružnice. Određuje grafički ili računski jednadžbu kružnice u posebnom položaju. Iz općeg oblika jednadžbe kružnice određuje središte i polumjer kružnice. Ispituje međusobni položaj pravca i kružnice. Prošireni sadržaj: Određuje tangentu na kružnicu. | Iz jednadžbe kružnice i grafičkog prikaza određuje elemente kružnice. Iz zadanih uvjeta (središte, polumjer, točka na kružnici) određuje jednadžbu kružnice. |
Sadržaj: Jednadžba kružnice. Međusobni položaj pravca i kružnice. Prošireni sadržaj: Tangenta na kružnicu. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Jednadžba kružnice u posebnom položaju odnosi se na kružnicu koja dodiruje jednu ili obje koordinatne osi i na jednadžbu kružnice koja je koncentrična zadanoj. | ||
MAT SSŠ E.3.1. Bira strategiju i rješava problem rabeći kombinatoriku. | Prepoznaje i opisuje osnovne principe prebrojavanja, permutacije, kombinacije i varijacije. Objašnjava i računa permutacije, kombinacije i varijacije. Ilustrira i rješava problem rabeći kombinatoriku. Prošireni sadržaj: Primjenjuje binomnu formulu. | Rješava probleme rabeći permutacije te kombinacije i varijacije bez ponavljanja. |
Sadržaj: Osnovni princip prebrojavanja. Permutacije. Kombinacije. Varijacije. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kombinatorno uvesti oznake za faktorijele i binomne koeficijente. Permutacije, kombinacije i varijacije s ponavljanjem ilustrirati primjerima. Ne treba inzistirati na formulama za iste, nego na razumijevanju principa rješavanja. | ||
MAT SSŠ B.3. MAT SSŠ C.3. Primjenjuje jednadžbe elipse, hiperbole i parabole. IZBORNI ISHOD | Prepoznaje jednadžbu elipse, hiperbole i parabole i iz nje pronalazi nepoznate elemente krivulje i obratno. Iz grafičkoga prikaza ili zadanih uvjeta pronalazi jednadžbu elipse, hiperbole i parabole. Prošireni sadržaji: Konstruira elipsu, hiperbolu i parabolu. | Opisuje i skicira elipsu, hiperbolu i parabolu. Iz zadanih elemenata određuje jednadžbu elipse, hiperbole i parabole. |
Sadržaj: Elipsa. Hiperbola. Parabola. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Iako je ovo izborni ishod, preporuča se ostvariti ga barem na informativnoj razini. | ||
Slika 4. Struktura predmeta Matematika tijekom jedanaeste godine učenja i poučavanja
Matematika, 4. razred, razina 4.2., 6 CSVET-a
| Matematika – na kraju 4. razreda četverogodišnje srednje strukovne škole učenik: | ||
| Domene: A – Brojevi, B – Algebra i funkcije, C – Oblik i prostor, D – Mjerenje, E – Podatci, statistika i vjerojatnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
MAT SSŠ A.4.1. MAT SSŠ C.4.1. Računa s kompleksnim brojevima i prikazuje ih u kompleksnoj ravnini. | Objašnjava potrebu proširenja skupova brojeva. Zapisuje kompleksni broj u algebarskom i trigonometrijskom obliku. Zbraja, oduzima, množi i potencira kompleksne brojeve u odgovarajućem obliku. Prikazuje kompleksni broj u Gaussovoj ravnini. Rješenja jednostavnih jednadžbi i nejednadžbi grafički prikazuje u Gaussovoj ravnini. Prošireni sadržaj: Korjenuje kompleksne brojeve. | Zbraja, oduzima i množi kompleksne brojeve u algebarskom obliku ili u trigonometrijskome obliku. Povezuje trigonometrijski oblik kompleksnog broja s prikazom u Gaussovoj ravnini. Uočava vezu modula kompleksnog broja i konjugirano kompleksnog broja s njegovim prikazom u Gaussovoj ravnini. |
Sadržaj: Skupovi brojeva. Skup kompleksnih brojeva. Gaussova ravnina. Računske operacije s kompleksnim brojevima. Trigonometrijski oblik kompleksnoga broja. De Moivreova formula. Prošireni sadržaj: Korijen kompleksnog broja. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Povezati algebarski i trigonometrijski oblik s grafičkim prikazom u Gaussovoj ravnini. Koristiti džepno računalo za izvođenje računskih operacija gdje je to moguće. Jednadžbe trebaju biti jednostavne kao na primjer: |z| = 3, Re(z) = 2. | ||
MAT SSŠ B.4.1. Primjenjuje aritmetički i geometrijski niz. | Opisuje aritmetički i geometrijski niz. Povezuje opći član niza s aritmetičkom i geometrijskom sredinom. Računa zbroj prvih n članova niza. Rješava probleme iz svakodnevnoga života primjenom aritmetičkoga i geometrijskog niza, npr. složeni kamatni račun. Prošireni sadržaj: Primjenjuje geometrijski red. | Određuje član niza zadan opisno, rekurzivno ili formulom za opći član. Razlikuje aritmetički i geometrijski niz. |
Sadržaj: Aritmetički i geometrijski niz. Opći član i zbroj prvih n članova niza. Složeni kamatni račun. Prošireni sadržaj: Geometrijski red. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Uvesti pojam niza uz pomoć grafičkih primjera:
Problemi iz svakodnevnoga života trebaju biti realni i otvorenog tipa. Preporuča se da učenici preko istraživačkog zadatka primijene aritmetički ili geometrijski niz npr. postupno uvođenje većeg broja prijeđenih kilometara u rekreativnoj vožnji biciklom u cilju poboljšanja kondicije. Složeni kamatni račun povezati s pojmovima štednje i kredita uz korištenje dostupnih kreditnih i štednih kalkulatora banaka. | ||
MAT SSŠ B.4.2. Računa limes niza. | Opisuje pojam limesa. Uočava rast ili pad članova niza i postojanje granice, tj. konvergentnost ili divergentnost. Određuje limes niza. Prošireni sadržaj: Primjenjuje neprekidno ukamaćivanje. | Opisuje pojam monotonosti i omeđenosti niza. Određuje limes jednostavnih nizova. |
Sadržaj: Monotonost i omeđenost niza. Limes niza. Prošireni sadržaji: Neprekidno ukamaćivanje. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pojam limesa uvesti na primjerima, prikazati niz i njegov limes na brojevnom pravcu/koordinatnom sustavu. Grafički interpretirati konvergentne i divergentne nizove. Pod jednostavnim nizovima smatraju se oni kojima je formula za opći član racionalnog tipa, npr. | ||
MAT SSŠ B.4.3. MAT SSŠ C.4.2. Analizira svojstva funkcija. | Računa funkcijsku vrijednost polinomne, racionalne i iracionalne funkcije te objašnjava pojam funkcije. Navodi svojstva elementarnih funkcija. Na grafu elementarnih funkcija određuje domenu, kodomenu, sliku funkcije i objašnjava bijekciju. Računski određuje domenu elementarnih funkcija. Prošireni sadržaji: Računa kompoziciju funkcija. Određuje inverznu funkciju računski. | Grafički prikazuje funkcije te na grafičkom prikazu određuje domenu, kodomenu i sliku funkcije. Prepoznaje bijekciju između skupova prikazanih Vennovim dijagramima. Određuje svojstva funkcije zadane pravilom pridruživanja ili grafom. |
Sadržaj: Elementarne funkcije. Svojstva funkcija. Graf funkcije. Bijekcija. Prošireni sadržaji: Kompozicija funkcija. Inverzna funkcija. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Iz grafova elementarnih funkcija odrediti funkciju (formulu, zapis funkcije) i svojstva funkcija – domenu, kodomenu, sliku, parnost/neparnost, periodičnost, monotonost i ograničenost. Preporuča se napraviti sistematizaciju elementarnih funkcija, njihovih grafova i svojstava uz pomoć konceptualne mape. | ||
MAT SSŠ B.4.4. Tumači značenje limesa funkcije u točki. | Grafom prikazuje funkciju koja je neprekidna odnosno koja nije. Objašnjava pojam limes funkcije. Određuje limes funkcije. | Određuje limes jednostavne funkcije Navodi primjere neprekidnih funkcija i onih koje nisu neprekidne. |
Sadržaj: Limes funkcije. Neprekidne funkcije. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Uvesti pojam limes funkcije na primjerima npr. raste li drvo u visinu, hoće li rasti u beskonačnost? Koristiti grafički prikaz za razumijevanje pojma limesa. Povezati postojanje limesa funkcije s pojmom neprekidne funkcije. Izračunati limes funkcije u beskonačnosti i u točki za jednostavnije funkcije primjerice: | ||
MAT SSŠ B.4.5. MAT SSŠ C.4.3. Primjenjuje derivaciju funkcije. | Povezuje problem tangente i brzine s pojmom derivacije. Izvodi derivaciju po definiciji za jednostavne funkcije (linearnu, kvadratnu). Navodi pravila deriviranja zbroja, umnoška i količnika. Rješava problemske zadatke rabeći derivaciju. Određuje stacionarne točke, intervale pada i rasta funkcije, ispituje postojanje ekstrema za polinome i racionalne funkcije. Crta graf polinoma i racionalnih funkcija. |
Računa derivacije jednostavnih funkcija primjenjujući pravila. Određuje tangentu na graf jednostavne funkcije. Skicira graf jednostavnih polinomnih ili racionalnih funkcija temeljem svojstava određenih pomoću derivacije funkcije. |
Sadržaj: Problem tangente i brzine. Definicija derivacije funkcije. Pravila deriviranja. Tangenta na graf funkcije. Primjena derivacije na ekstreme. Primjena derivacije na crtanje grafa funkcije. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Derivaciju funkcije uvesti na problemu tangente i brzine uz pomoć programa dinamičke geometrije. Izvesti derivacije jednostavnijih funkcija po definiciji. Kad god je moguće, povezati pojmove prirast varijable i funkcije te limesa s primjerima: Ako funkcijom f procjenjujemo broj oboljelih od npr. vodenih kozica u vrtiću x dana nakon pojave prvog slučaja, što nam govori podatak f' ? Na različitim primjerima vježbati upotrebu pravila deriviranja za zbroj, umnožak i količnik. Primijeniti derivaciju funkcije za određivanje intervala rasta i pada, stacionarne točke i ekstreme te tijeka funkcije uz crtanje grafa funkcije u zadacima s polinomima najviše 4. stupnja i racionalne funkcije (polinomi najviše 2. stupnja u brojniku i nazivniku). Primijeniti derivaciju u rješavanju problema npr. minimuma ili maksimuma, optimizacije, dimenzije i obujma... | ||
MAT SSŠ E.4.1. Primjenjuje vjerojatnost. | Povezuje i prikazuje presjek, uniju i suprotni događaj pomoću skupova i operacija te Vennovim dijagramom. Računa vjerojatnost primjenjujući klasičnu definiciju vjerojatnosti. Crta vjerojatnosno stablo. Opisuje i računa vjerojatnost složenih događaja. Razlikuje zavisne i nezavisne događaje. Prošireni sadržaji: Računa uvjetnu vjerojatnost. | Računa vjerojatnost jednostavnih događaja primjenjujući klasičnu definiciju vjerojatnosti. Primjenjuje vjerojatnosno stablo za računanje vjerojatnosti. |
Sadržaj: Događaji. Vjerojatnost. Vjerojatnosno stablo. Vjerojatnost složenih događaja. Zavisni i nezavisni događaji. Prošireni sadržaji: Uvjetna vjerojatnost. | ||
Preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Provoditi jednostavne pokuse, primjerice bacanje kocke ili novčića. Uniju, presjek, razliku i komplement događaja ilustrirati Vennovim dijagramom. Koristiti vjerojatnosno stablo za određivanje vjerojatnosti. Složene te zavisne i nezavisne događaje ilustrirati primjerima: U posudi A nalaze se 4 bijele i 5 plavih kuglica, u posudi B nalaze se 2 bijele i 4 plave kuglice. Hoćemo li izvući kuglicu iz posude A ili posude B odlučujemo bacajući kocku. Ako je broj paran izvlačimo iz posude A, a ako je neparan iz posude B. Kolika je vjerojatnost da ćemo izvući bijelu kuglicu? Jesu li događaji bacanja kocke i izvlačenja kuglice zavisni ili ne? | ||
Slika 5. Struktura predmeta Matematike tijekom dvanaeste godine učenja i poučavanja
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Planiranjem i povezivanjem matematike s drugim područjima kurikula, međupredmetnim temama i sadržajima ostalih predmeta, a posebice strukovnim modulima te njihovom cjelovitom primjenom u profesionalnoj i privatnoj sferi života poučavanje i učenje matematike u potpunosti zaokružuje svoju svrhu.
Matematika se poučava i uči na primjerima i problemima koji se javljaju u svijetu koji nas okružuje te u drugim znanostima, baš kao što se i većina matematičkih koncepata izgradila s potrebom rješavanja životnih problema. Koristeći se dostignućima tehnologije, matematika osigurava alate za opisivanje i analizu ideja u svim područjima ljudskih djelatnosti. Upravo je ta njezina sveobuhvatnost pokretačka snaga mnogih učenikovih aktivnosti pri učenju i primjeni matematike.
U srednjim strukovnim školama matematička znanja i vještine te znanja i vještine iz područja struke međusobno se prožimaju i nadopunjuju. Matematika je osnova za razumijevanje pojava i procesa iz područja struke, ona potiče razvoj analitičkog razmišljanja te kritičkog i kreativnog mišljenja potrebnih za razumijevanje i rješavanje složenih problema iz struke ili života. Isto tako, pri poučavanju i učenju matematike u strukovnim se školama koriste primjeri iz struke kad god je to moguće čime se stvaraju još jače veze matematičkih i strukovnih kompetencija.
Primjenom matematičkih i jezično-komunikacijskih vještina učenici jasno i kreativno izražavaju svoje ideje, razvijaju komunikacijske vještine prilagođene različitim situacijama, ali i medijsku pismenost.
U prirodoslovnome području, istražujući različite pojave i procese te provodeći eksperimente, učenici izvode formule i mjerenja pri čemu rabe matematičko rasuđivanje, komuniciraju matematičkim jezikom te primjenjuju matematičko argumentiranje i dokazivanje. Sve to povezuju i prikazuju u tehničko-informatičkome području provodeći različite izračune i obrade podataka.
Pri proučavanju raznih društvenih, geografskih i povijesnih pojava, procesa i struktura, učenici komuniciraju koristeći se različitim prikazima, provode istraživanja i analize, tumače statističke i druge podatke iz raznih izvora što pridonosi njihovu kritičkomu razmišljanju te mišljenju, razumijevanju i predviđanju društvenih promjena.
Razvijanjem prostornoga mišljenja i vizualizacije učenici razumijevaju svijet i prostor u kojemu žive što pridonosi njihovoj koordinaciji te umjetničkomu izražavanju.
Provedbom različitih projekata o zdravlju, sportu, okolišu, poduzetništvu i drugim temama, učenici primjenjuju matematička znanja, vještine i sposobnosti. To pridonosi razvoju njihovih socijalnih vještina, kulture i osobnosti te otkrivanju njihove uloge u razredu, skupini, društvu. Na taj se način matematika prožima sa stvarnim životom, potiču se znatiželja i pozitivan stav prema učenju i dubljemu povezivanju obrazovnih spoznaja i prirode svijeta.
Snažna i neraskidiva veza matematike s drugim područjima, međupredmetnim temama, predmetima kurikula i strukovnim modulima pridonosi izgradnji temeljnih kompetencija samosvjesne osobe koja će primjenjivati matematička znanja i vještine u različitim domenama svojega života. Na taj će način svaka osoba posjedovati čitalačku, matematičku, medijsku, prirodoslovnu, digitalnu i financijsku pismenost kao važne segmente za snalaženje u suvremenome svijetu.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Učenje matematike učenicima pruža znanja i kompetencije potrebne za život, uključivanje u svijet rada, nastavak obrazovanja te cjeloživotno učenje. Uz matematičke koncepte koje učenik upoznaje i razvija, on razvija i matematičke procese kao što su rješavanje problema, samostalno zaključivanje, logičko mišljenje, argumentiranje, komuniciranje matematičkim jezikom, uporabu različitih prikaza, povezivanje matematike s osobnim iskustvima te učinkovitu primjenu tehnologije.
Zahtjevi suvremenoga života ističu rješavanje problema kao važnu vještinu koju poučavanjem i učenjem matematike treba razvijati. Ne znamo što nas u budućnosti očekuje, ali oni koji imaju razvijenu kompetenciju rješavanja problema, imat će puno više prilika za uspjeh. Težište suvremene nastave pomiče se s rješavanja zadataka u kojima se traži primjena već utvrđenoga postupka na razvoj vještina i sposobnost njihove primjene u nepoznatim situacijama. Poželjno je odabirati i zadatke otvorenoga tipa u kojima je naglasak na procesu rješavanja problema i raspravi, koji od učenika traže predviđanje, promišljanje, zaključivanje, kreativnost i samostalnost, a jedno ili više rješenja moguće je dobiti koristeći se različitim ispravnim strategijama. Tako razvijenu vještinu pristupanju i rješavanju problema učenici mogu u budućnosti primijeniti i izvan školskih okvira, u svojemu privatnom i profesionalnom okružju.
U srednjim strukovnim školama većina matematičkih koncepata visoke je razine apstrakcije i nije ih moguće savladati bez dubljeg razumijevanja i bez uključivanja procesa logičkoga mišljenja, a njihova primjena na različite situacije iz okružja struke uvelike će olakšati proces poučavanja i učenja.
Matematička komunikacija razvija se u situacijama u kojima se učenici verbalno izražavaju, posebno tijekom razrednih rasprava. Učenici slušaju jedni druge, izražavaju se matematičkim jezikom, postavljaju pitanja, usmjeravaju se na bitne stvari i nude argumente te time razvijaju vještinu komuniciranja koja omogućuje razumijevanje, razmjenjivanje ideja, strategija i rješenja. Važno je od učenika zahtijevati obrazloženje odgovora na pitanja kao što su: Zašto?, Je li to uvijek tako?, Može li drukčije? ili Što se događa kada...? Razumijevanje matematičkoga jezika usko je povezano s ispravnim tumačenjem matematičkih simbola i točnim čitanjem algoritama.
Različitost i raznovrsnost prikaza važne su komponente izgradnje matematičkih koncepata, ali i put od konkretnih i neformalnih situacija prema formalnoj i apstraktnoj matematici. Prikazivanjem matematičkih problema na različite načine nastavnici dobivaju uvid u način razmišljanja svojih učenika. Matematički prikazi primjenjuju se i u drugim predmetima, strukovnim modulima, drugim znanostima, u medijima i različitim situacijama u svakodnevnom osobnom i profesionalnom životu. Upravo je zato važno poučavanjem matematike upoznati učenike s različitim prikazima, s načinima njihova čitanja i zapisivanja te s mogućnošću prelaska s jednoga oblika prikazivanja na drugi.
Kako bismo izgradili čvrstu i stabilnu mrežu matematičkih koncepata, sve problemske situacije i njihove raznovrsne prikaze valja međusobno povezati. Povezivanje podrazumijeva uspostavljanje veza među različitim matematičkim konceptima, između matematike i drugih područja učenja, kao i povezivanje matematike i svakodnevnoga života te matematike i svijeta rada.
Uporaba informacijsko-komunikacijske tehnologije daje jednu novu dimenziju matematičkom obrazovanju učenika. Prоcеs stjecаnjа mаtеmаtičkih znаnjа primjеnоm rаčunаlа оsim pеrcеpciјe i procesa stеčеnih prоmаtrаnjеm, uklјučuје i vrlo intеnzivnе intеlеktuаlnе аktivnоsti (аpstrаktnо mišlјеnjе), istraživanje, podršku radu na projektnim zadatcima i slično. Svakako valja voditi računa da primjena računala u nastavi bude svrhovita. Primjerice, za otkrivanje svojstava funkcija ili odnosa među geometrijskim objektima preporuča se rabiti programe dinamične geometrije te ostale primjerene i dostupne interaktivne računalne programe i alate.
Posebnu pažnju valja posvetiti i korištenju džepnog računala, od toga kako koristiti neke složenije opcije i prebacivati se u različite načine rada džepnog računala, kako ga ispravno koristiti za dobivanje rezultata veće preciznosti sve do promišljanja u kojim situacijama je potrebno džepno računalo, odnosno koje je zadatke primjerenije rješavati bez uporabe džepnog računala.
Kako bi se razvili svi koncepti i procesi, nužno je mijenjati i osuvremeniti načine učenja i poučavanja matematike te učenicima pružiti raznolika i bogata iskustva učenja. Odabirom temeljnih i reprezentativnih matematičkih sadržaja, uz mogućnost izbornosti određenih koncepata, učenici mogu usvojiti znanja i kompetencije prilagođene njihovim potrebama, iskustvima, interesima i mogućnostima, ali i potrebama struke. Posebice se važnim smatra sposobnost primjene naučenoga u različitim problemskim situacijama te znanje o reguliranju vlastitoga učenja. Uz razvoj matematičkih koncepata i procesa, važno je poučavanjem i učenjem matematike razviti vještinu računanja koja je nužna za svakodnevni život. Redovito uvježbavanje mentalnoga računanja, određivanje jednostavnoga postotka ili približnoga rezultata osigurava učenicima spretnost računanja napamet te primjene vještine računanja i procjenjivanja u životnim situacijama.
Učenik mora biti u samome središtu odgojno-obrazovnoga procesa, a ujedno i aktivno sudjelovati u procesu učenja matematike. Uvažavanjem individualnih razlika učenika omogućuje se poučavanje matematike u kojemu će svatko imati priliku napredovati i postići svoj osobni maksimum. Kako bi se takav napredak osigurao, važno je osvijestiti utjecaj emocija i stavova na rezultate učenja matematike. Pozitivne emocije i stavovi podupiru razvoj samopoštovanja i pozitivne slike o sebi, a oni su opet ključni za motivaciju i trud koje će učenici uložiti u učenje. Upravo je zato važno da poučavanje i učenje matematike učenicima bude izazovno, zabavno, poticajno, prilagođeno i ugodno. Proces učenja prati kvalitetan način vrednovanja s jasnim kriterijima vrednovanja prilagođenim učeniku, a redovita i razumljiva povratna informacija o radu i rezultatima usmjerena je napredovanju učenika.
Uspješno učenje događa se u socijalnoj interakciji pa je u učenju i poučavanju nužno primijeniti one nastavne strategije i oblike rada koji takvu interakciju promiču. To su, prije svega, suradničko učenje, timski rad, rasprava, projektna i terenska nastava i igra kao nastavne strategije te rad u skupinama i rad u paru kao oblici rada.
Iako je učenik u središtu poučavanja i učenja, nastavnik matematike ima u tom procesu ključnu ulogu. Ta se uloga očituje u stvaranju okružja koje najbolje odgovara učeničkim potrebama i razvija njihove kompetencije. Uspješan nastavnik razumije utjecaj koji njegovo poučavanje ima na učenička postignuća, očekuje napredak od svih svojih učenika te raspolaže stručnim znanjima i kompetencijama kojima će individualizirati poučavanje i poduprijeti učenje svakoga učenika. Učenicima iznosi jasne ciljeve i svrhu svih aktivnosti u predmetu Matematici, daje jasne povratne informacije o njihovu napredovanju te kriterijima vrednovanja. Slobodno odabire i primjenjuje raznovrsne pristupe i strategije poučavanja kojima sve učenike aktivno uključuje u učenje i rad, potiče njihovu motivaciju i interes za matematiku te podržava i ohrabruje uloženi trud. Posebno se ističu istraživačko učenje, učenje usmjereno na rješavanje problema, suradničko učenje i projektna nastava. Nastavnik stvara okružje u kojemu se učenici osjećaju slobodno i obvezno slušati jedni druge, u kojemu je njihov doprinos neizostavan i važan, u kojemu slobodno postavljaju pitanja, traže podršku u učenju, primjenjuju naučeno u različitim situacijama, kritički preispituju proces učenja te razvijaju samostalnost i odgovornost.
U organizaciji procesa poučavanja i učenja nastavnik odabire i prilagođava širinu i dubinu sadržaja ishoda, osmišljava probleme, metode i strategije kako bi ih na najbolji način prilagodio potrebama, mogućnostima i interesima svojih učenika. Nastavnik i učenici imaju autonomiju u odabiru onih materijala i tehnologija koje će učenje matematike učiniti izazovnim, raznolikim i poticajnim te omogućiti ostvarenje predviđenih ishoda učenja. Bitno je naglasiti da u suvremenoj nastavi matematike udžbenik nudi sadržaje kojima se ostvaruju propisani ishodi za sve razine znanja, ali ne ograničava planiranje procesa učenja i poučavanja i način njegove izvedbe. Nastavnik je slobodan samostalno odrediti način i redoslijed ostvarivanja ishoda te dodatnu literaturu i izvore informacija kojima se koriste i učenici. Nastavnik je odgovoran inovativnim pristupom, istraživanjem novih izvora znanja i primjerenom primjenom novih tehnologija poučavanje i učenje učiniti cjelovitim.
Nastavnik postavlja visoka i primjerena očekivanja pred svoje učenike, a ta primjerena očekivanja potiču učenike da u učenje ulažu trud, razvijaju osjećaj kompetentnosti, odgovornosti i sustavnosti te u punoj mjeri ostvaruju vlastite potencijale.
U planiranju poučavanja i učenja matematike nastavnik će vrijeme potrebno za poučavanje određenoga koncepta ili za razvijanje određenih vještina prilagoditi učenicima. Tijekom nastavne godine ostvarit će se svi ishodi učenja planirani za određeni razred, a razina ostvarenosti ovisit će o mogućnostima učenika, ali i o potrebama struke. Suvremeni pristup nastavi u kojemu dominira istraživački pristup, u kojemu se matematika otkriva u rješavanju problemskih situacija, traži dodatno vrijeme, ali i drukčiji pristup poučavanju i učenju. Težište treba biti na odabiru manjega broja problemskih zadataka u kojima učenici mogu samostalno istraživati, zaključivati i stvarati strategije njihova rješavanja, a ne na količini riješenih zadataka. Upravo stoga suvremena nastava traži više vremena kako bi učenicima omogućila kreativnost i samostalnost u pristupu i zaključivanju.
Cjelokupna zajednica, nastavnik, učenik i roditelji moraju biti svjesni važnosti pristupa matematici koji i od nastavnika i od učenika zahtijevaju veliku odgovornost, angažman i trud. Svrhovito i promišljeno poučavanje potiče učenika na otkrivanje i razumijevanje matematike čime se razvija njegovo samopouzdanje i samosvjesnost o vlastitim potencijalima. Logičko, kritičko i proceduralno mišljenje, razvijeno poučavanjem i učenjem matematike, postat će alat kojim će se služiti u svim aspektima života i rada za svoju korist i zadovoljstvo, svoje obitelji, ali i cijele zajednice.
G. VREDNOVANJE OSTVARENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
U nastavnome predmetu Matematici vrednovanje je sastavni dio procesa poučavanja i učenja koje daje obavijest o razini usvojenosti matematičkih znanja, razvijenosti matematičkih vještina i potiče izgradnju pozitivnoga stava učenika prema učenju matematike. Prije poučavanja učenike na njima razumljiv način valja upoznati s očekivanim ishodima i kriterijima vrednovanja koji ukazuju na njihovu ostvarenost. Što i kako se vrednuje, potrebno je unaprijed planirati i najaviti učenicima.
Suvremenim pristupom vrednovanje treba biti instrument unaprjeđenja napretka učenika, ali i poučavanja nastavnika i cijeloga odgojno-obrazovnoga sustava. Na taj način ono zahtijeva odgovornost svih sudionika nastavnog procesa.
Tri su pristupa vrednovanju, vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje, oba pristupi u formativnom vrednovanju te vrednovanje naučenoga, odnosno sumativno vrednovanje.
Formativno vrednovanje
Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje provodi se prikupljanjem podataka o učenikovu radu i postignućima (ciljana pitanja, rad u skupini, domaće zadaće, kratke pisane provjere, prezentacije...) i kritičkim osvrtom učenika i nastavnika na proces učenja i poučavanja. Učenika se skupnim raspravama na satu i individualnim konzultacijama potiče na samovrednovanje postignuća i planiranje učenja. Ti oblici vrednovanja iskazuju se opisno i služe kao jasna povratna informacija učeniku i roditelju o razini ostvarenosti ishoda u odnosu na očekivanja. Nastavnici imaju autonomiju, ali i odgovornost izabrati najprikladnije metode i tehnike vrednovanja unutar pojedinih pristupa vrednovanju.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje odvija se tijekom učenja i poučavanja. Odnosi se na proces prikupljanja informacija i dokaza o procesu učenja te na interpretacije tih informacija i dokaza kako bi učenici unaprijedili proces učenja, a nastavnici poučavanje. Vrednovanjem za učenje primjenom različitih metoda učenicima se pruža mogućnost da tijekom procesa učenja steknu uvid u to kako mogu unaprijediti svoje učenje s ciljem ostvarivanja ciljeva učenja čime se naglasak stavlja na sam proces učenja. Vrednovanje za učenje u pravilu ne rezultira ocjenom, nego kvalitativnom povratnom informacijom i razmjenom iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja. Povratna je informacija središnji dio vrednovanja za učenje jer učeniku omogućuje preuzimanje kontrole nad vlastitim učenjem. Vrednovanje za učenje uvijek je usmjereno na napredak učenika pa se trenutačna postignuća svakoga učenika uspoređuju s njegovim prethodnim postignućima fokusirajući se na napredovanje koje je učenik ostvario u odnosu na postavljene odgojno-obrazovne ishode (kriterijsko vrednovanje).
Nastavnicima vrednovanje za učenje pomaže u:
– prikupljanju informacija o početnim znanjima i iskustvima učenika, eventualnim miskoncepcijama, stilovima učenja učenika, o razinama usvojenosti znanja, motivaciji za učenje i drugo
– postavljanju ciljeva i planiranju poučavanja u skladu s potrebama učenika
– dobivanju uvida u učinkovitost vlastita rada, učinkovitijem planiranju i kontinuiranome unaprjeđenju procesa poučavanja.
Učenicima vrednovanje za učenje pomaže da:
– postanu svjesni koliko učinkovito uče te uvide kako trebaju učiti
– unaprjeđuju kompetenciju učiti kako učiti postavljanjem svojih ciljeva učenja i razvijanjem vještina
– imaju bolja postignuća jer primaju česte povratne informacije koliko napreduju i koliko učinkovito uče
– razvijaju motivaciju za učenje, samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje temelji se na ideji da učenici vrednovanjem uče. Ono podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz podršku nastavnika kako bi se maksimalno poticao razvoj učenikova samostalnog i samoreguliranog pristupa učenju. Kad se učenici i sami uključe u proces vrednovanja, on će im vjerojatno biti manje stresan i rizičan. Vrednovanje kao učenje jest oblik partnerstva učenika i nastavnika u kojemu je učenik aktivan i odgovaran nositelj vlastitoga učenja i vrednovanja, a nastavnik stvara uvjete za učenje i prema potrebi ga usmjerava. Nastavnik pomaže učeniku razumjeti kriterije za samovrednovanje, vodi proces samorefleksije i pomaže pri donošenju odluke kako unaprijediti učenje. S obzirom na svrhu ove vrste vrednovanja, povratnu informaciju kod vrednovanja kao učenja daju učenik, drugi učenici, a u manjoj mjeri i nastavnik.
Nastavnicima vrednovanje kao učenje pomaže u:
– podjeli odgovornosti za učenje između nastavnika i učenika
– dobivanju uvida u učenikovo razmišljanje pri analizi i vrednovanju procesa učenja
– kreiranju učinkovitijega poučavanja jer učenici postaju samostalniji i motiviraniji.
Učenicima vrednovanje kao učenje pomaže da:
– shvate da je vrednovanje alat za vlastito praćenje učenja i za stjecanje razumijevanje na kojoj se razini učenja nalaze
– usklađuju vlastite procjene s procjenama drugih
– razvijaju vještinu upravljanja svojim učenjem, postavljanja vlastitih ciljeva i razvijanja vještine samovrednovanja i vršnjačkoga vrednovanja potrebnih za postizanje tih ciljeva
– razvijaju osjećaj odgovornosti i samopouzdanja istodobno razvijajući kritičko razmišljanje, analizu i na kraju vrednovanje.
Sumativno vrednovanje i elementi vrednovanja
Vrednovanje naučenoga sumativno je vrednovanje i rezultira brojčanom ocjenom, a ostvarenost ishoda učenja provjerava se usmenim ispitivanjem, pisanim provjerama i matematičkim ili interdisciplinarnim projektima. Sumativno se mogu vrednovati svi odgojno-obrazovni ishodi koji se ostvaruju u određenoj godini učenja matematike. Ako u skladu s potrebama struke i karakteristikama učenika, nastavnik odluči realizirati izborni ishod ili ishod označen kao prošireni sadržaj, tada ga može vrednovati i sumativno.
U jednoj provjeri učenika se može ocijeniti s više elemenata vrednovanja. Kod pisanih provjera i matematičkih projekata učenike treba unaprijed upoznati koji su to elementi i na koji način će se dio njihova rada vrednovati jednom, odnosno drugom ili trećom ocjenom iz pojedinog elementa.
Elementi vrednovanja odraz su odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja predmeta Matematike. U nastavnome predmetu Matematici tri su elementa vrednovanja naučenoga:
1. Usvojenost znanja i vještina:
– opisuje matematičke pojmove
– odabire odgovarajuće i matematički ispravne procedure te ih provodi
– provjerava ispravnost matematičkih postupaka i utvrđuje smislenost rezultata
– upotrebljava i povezuje matematičke koncepte.
2. Matematička komunikacija:
– koristi se odgovarajućim matematičkim jezikom (standardni matematički simboli, zapisi i terminologija) pri usmenome i pisanome izražavanju
– koristi se odgovarajućim matematičkim prikazima za predstavljanje podataka
– prelazi između različitih matematičkih prikaza
– svoje razmišljanje iznosi cjelovitim, suvislim i sažetim matematičkim rečenicama
– postavlja pitanja i odgovara na pitanja koja nadilaze opseg izvorno postavljenoga pitanja
– organizira informacije u logičku strukturu
– primjereno se koristi tehnologijom.
3. Rješavanje problema:
– prepoznaje relevantne elemente problema i naslućuje metode rješavanja
– uspješno primjenjuje odabranu matematičku metodu pri rješavanju problema
– modelira matematičkim zakonitostima problemske situacije uz raspravu
– ispravno rješava probleme u različitim kontekstima
– provjerava ispravnost matematičkih postupaka i utvrđuje smislenost rješenja problema
– generalizira rješenje.
U predmetu Matematici postignuća učenika vrednuju se brojčanom ocjenom (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
Zaključna ocjena iz Matematike mora se temeljiti na ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U tu svrhu nužno je ostvarenost ishoda provjeravati na što više različitih načina i u što više vremenskih točaka. Zaključna ocjena mora biti utemeljena na vjerodostojnim, valjanim i dokazivim informacijama o učenikovu učenju i napretku, o onome što je naučio i kako se razvio. Dobro ju je temeljiti na što više različitih informacija (o postignuću na većemu broju provjera, o rezultatima sudjelovanja u projektima, o kvaliteti učenikovih prezentacija, o njegovu sudjelovanju u radu u skupini s drugim učenicima i sl.). Na taj će način ocjena biti utemeljena na mnogim relevantnim podatcima (dobivenima različitim metodama vrednovanja u okviru pristupa vrednovanja naučenoga, ali i vrednovanja za učenje i kao učenje).
Izvješćivanje koje se odvija tijekom svakoga odgojno-obrazovnog razdoblja temelji se na informacijama dobivenima putem svih pristupa vrednovanja učeničkih postignuća: vrednovanjem za učenje, vrednovanjem kao učenje i vrednovanjem naučenoga. Pritom se upotrebljavaju različiti načini izvješćivanja, od kojih su neki formalniji (npr. svjedodžba na kraju nastavne godine, slanje pisanoga izvješća i ocijenjenoga uratka na uvid roditeljima i dr.), a neki manje formalni (npr. razgovor s učenikom i roditeljima o postignućima te sljedećim ciljevima učenja i strategijama učenja). Izvješćivanje tijekom odgojno-obrazovnih razdoblja ima ponajprije dijagnostičku i formativnu ulogu. Na temelju informacija koje je prikupljao o učeniku tijekom odgojno-obrazovnoga rada, nastavnik pri izvješćivanju odgovara na sljedeća pitanja:
– koje je odgojno-obrazovne ishode učenik već savladao i na kojoj razini te u kojim se odgojno-obrazovnim postignućima ističe
– u kojim je specifičnim područjima potrebno poboljšanje.
Izvješćivanje o postignućima i napredovanju učenika može se provoditi na različite načine, u skladu s potrebama učenika i obitelji te specifičnostima škole.
3. PRIRODOSLOVNO PODRUČJE
Prema NOK-u prirodoslovlje se osniva na spoznajama temeljnih prirodnih znanosti: fizike, kemije, biologije, geografije. One se razvijaju zahvaljujući čovjekovoj radoznalosti i njegovoj potrebi za odgovorima na pitanja o svojemu postanku, razvoju, ulozi i mjestu u prirodi i svemiru. Na taj je način prirodoslovlje dio kulture svake ljudske zajednice. Ono istražuje i opisuje prirodu, svijet žive i nežive tvari, u rasponu od atomske jezgre, preko sustava sumjerljivih čovjeku, do najudaljenijega djelića svemira.
Da bi se prilagodili brzom razvoju znanosti, tehnike i tehnologije i odnosili se odgovorno prema prirodi, okolišu i zdravlju te pridonosili održivu razvoju, učenici trebaju steći temeljnu prirodoslovnu kompetenciju. Učenjem prirodoslovlja učenici razvijaju logičko, stvaralačko i kritičko mišljenje što pridonosi aktivnom ovladavanju okolnostima koje zahtijevaju znanje i stručnost.
Struktura područja: Geografija, Biologija, Kemija, Fizika.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA GEOGRAFIJA ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Geografija je znanost koja se bavi proučavanjem odnosa i odraza prirodnih i društvenih elemenata u geografskom prostoru (njihovim distribucijama, obrascima, međudjelovanjima i promjenama, odnosno zakonitostima) radi planiranja funkcionalne i, prema mogućnosti, optimalne prostorne organizacije (na skali od lokalne do globalne) te upravljanja prostorom u skladu s održivim, pametnim i uključivim razvojem. Geografija ima u svojoj biti integrativni karakter te stoga i poseban položaj u sustavu znanosti kao mosna znanost, odnosno kao poveznica između prirodnoga i društvenog područja. Također u svojim istraživanjima koristi i spoznaje humanističkoga i tehničkoga područja znanosti. Geografija, stoga, jedina u sustavu odgoja i obrazovanja holistički poučava o prostornom kompleksu i njegovoj identitetnoj osnovi. Temelji se na filozofiji i logici prostora, usmjerenima ka kvalitetnom življenju i učinkovitom, ali sunaravnom, dugoročno održivom djelovanju.
Svrha učenja i poučavanja Geografije usvajanje je geografskih znanja i vještina te pozitivnih etičkih stavova kod učenika kroz poticanje znatiželje za proučavanje i razumijevanje svijeta u kojem žive i aktivno uključivanje u oblikovanje promjena koje će dovesti do društveno pravednije i održivije budućnosti Hrvatske. Geografija pomaže u osposobljavanju učenika za život u 21. stoljeću, pružajući im mogućnost stjecanja znanja, vještina i stavova koji će im omogućiti aktivno suočavanje sa zahtjevima suvremenoga informacijskog doba i prilagodbu promjenama te zahtjevima svijeta rada.
Razumijevanje složenosti i promjenjivosti suvremenog svijeta, ključnih prostornih problema te povezivanje temeljnih geografskih koncepata i vještina sa strukovnim znanjima i vještinama temeljna je vrijednost učenja i poučavanja Geografije u strukovnim školama. Učeći Geografiju učenik stječe vrijednosti koje predstavljaju temelj za odgovoran odnos prema samome sebi, zajednici i prostoru koji ga okružuje. Učenje i poučavanje Geografije posebno pridonosi razumijevanju održivosti. Pitanje održivoga razvoja i sudjelovanje u odgovornom vrednovanju prirodnih resursa koji neće nepovratno uništiti okoliš, ne mogu se razumjeti bez geografije. U nastavnom predmetu Geografija učenici razvijaju prostorno mišljenje, uče o prostoru, ali i u prostoru. Osposobljavaju se za prepoznavanje prostorno relevantnih problema od lokalne k sve višim prostornim razinama. Potiče ih se na predlaganje rješenja tih problema i na aktivno sudjelovanje u oblikovanju bolje budućnosti. Učenjem i poučavanjem Geografije kod učenika se razvija osjećaj odgovornosti kako bi svaki naraštaj iza sebe ostavio skladniji i uređeniji prostor nego što ga je dobio u nasljeđe.
Geografija pomaže u stvaranju odgovornih građana koji će na održiv način vrednovati i čuvati prirodnu i kulturnu baštinu te prirodne resurse, na održiv način brinuti o stanovništvu Republike Hrvatske i njezinom prostornom identitetu. Geografija pomaže u razumijevanju i upravljanju izazovima s kojima je suočena Republika Hrvatska, kao što su nepovoljni demografski trendovi, klimatske promjene i održivo upravljanje prirodnim resursima. Prepoznavanjem, ali i poticanjem na rješavanje prostorno relevantnih problema od lokalne i nacionalne sve do globalne razine učenici uče kako postati društveno odgovorni i aktivni građani koji će dati svoj doprinos u stvaranju bolje budućnosti.
Geografska znanja i vještine u prvom se i dijelom u drugom odgojno-obrazovnom ciklusu stječu integrirano u predmetu Priroda i društvo. Od kraja drugoga ciklusa, odnosno od petoga razreda, do kraja petoga ciklusa koji se odnosi na gimnazijsko obrazovanje Geografija se uči i poučava kao zaseban i obvezan nastavni predmet u svakom razredu. U strukovnim školama za kvalifikaciju razine 4.2. Geografija je obvezni predmet u općeobrazovnom dijelu koji se poučava u trećem razredu.
Geografski sadržaji u strukovnome obrazovanju poučavaju se i u okviru stručnih predmeta. Mogu se poučavati i kao izborni moduli koje nudi ustanova za strukovno obrazovanje svojim učenicima. Ishodi izbornih modula doprinose boljem razumijevanju ishoda sektorskih kurikula i omogućuju usmjeravanje učenika prema budućem zanimanju.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I
POUČAVANJA GEOGRAFIJE
Učeći nastavni predmet Geografiju, učenik će:
• postati osposobljen član zajednice koji, svjestan svoje odgovornosti prema drugim ljudima i prirodi te poštujući načela održivoga razvoja, može sudjelovati u oblikovanju funkcionalne prostorne organizacije na različitim prostornim razinama suočavajući se s izazovima poput nepovoljnih demografskih trendova, klimatskih promjena i prostorne održivosti
• spoznati važnost identiteta u globaliziranom društvu te djelovati na očuvanju i promicanju lokalnoga, regionalnog i nacionalnog identiteta, kao i kulturne i prirodne baštine zavičaja i Hrvatske uz poštovanje različitosti
• koristiti se geografskom pismenošću, logičkim mišljenjem, jezično-komunikacijskim i socijalnim vještinama za kritičko promišljanje o prostornim problemima radi pronalaženja kreativnih i inovativnih rješenja u svakodnevnome životu, u struci za koju se obrazuje i za cjeloživotno učenje.
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA PREDMETNOGA KURIKULA GEOGRAFIJE
Predmetni kurikul Geografije strukturiran je prema ključnim geografskim konceptima i skupovima ishoda učenja. U skupove su objedinjeni ishodi učenja čiji sadržaj obuhvaća tri važne teme suvremenog razvoja Hrvatske, njezinih regija i svijeta u cjelini. To su demografske posebnosti, prirodni resursi i antropogeno uvjetovane klimatske promjene.
Geografija je znanstvena disciplina u interdisciplinarnim područjima znanosti pa se njezini koncepti formiraju u odnosu na makrokoncepte prirodoslovnoga područja i društveno-humanističkoga područja. Učenje i poučavanje Geografije u strukovnim školama, kao i u osnovnim školama i gimnazijama, temelji se na četirima ključnim konceptima: Prostorni identitet, Prostorne organizacije i procesi, Održivost te Prostorni obuhvat koji ima integrativni karakter i sastavni je dio prethodnih triju koncepata.
Prostorni identitet temeljni je geografski koncept koji obuhvaća prostor kao okvir svih geografskih istraživanja, regiju kao područje koje karakteriziraju određena obilježja te mjesto kao dio prostora kojemu su ljudi svojim aktivnostima ugradili značenja. Prostorni identitet uključuje i stanovništvo i njegove strukture te kulturne fenomene i način života koji iz njega proizlaze te, u konačnici, nacionalni identitet i svijest o važnosti izrastanja u odgovornoga i savjesnoga građanina.
Prostorne organizacije i procesi složen su koncept koji obuhvaća razumijevanje prostornih rasporeda (distribucija) različitih elemenata prirodne osnove i društvene nadgradnje, prepoznavanje i razumijevanje mogućih obrazaca u tim distribucijama, njihovih međusobnih veza i, naposljetku, promjena tih distribucija, obrazaca i međuodnosa tijekom vremena.
Održivost, treći aktualni koncept, podrazumijeva razvoj u skladu s ograničenim izvorima energije i sirovina te općenito s prirodom u kojoj je čovjek važan čimbenik različitih ekosustava. Koncept održivosti možemo promatrati s triju aspekata: društvenoga, ekološkog i ekonomskog.
Prostorni obuhvat povezuje sve ostale koncepte jer se sve geografski relevantne pojave i procesi nalaze i odvijaju na određenim prostorno-vremenskim razinama.
Opisi koncepata
Prostorni identitet
U kurikulu Geografije za strukovne škole koncept prostornoga identiteta polazi od razumijevanja geografskoga prostora Hrvatske kao i identitetnoga razlikovanja pojedinih manjih prostornih cjelina. Za konceptualno razumijevanje prostornog identiteta Hrvatske nužna je i važna usporedba prostora Hrvatske s odabranim primjerima iz svijeta.
Geografski prostor sfera je od neposrednoga geografskog istraživačkog interesa, prostor u kojemu ljudi žive i djeluju u kauzalnome odnosu s prirodnom osnovom. Pojednostavljeno možemo reći da identitet pojedinim prostornim cjelinama daju zajednice koje žive u tim prostornim cjelinama, a obilježja prostora pružaju tim zajednicama identitetnu osnovu. Obilježja pojedinih zajednica, njihov jezik, kultura, religija, tradicija, način življenja i djelatnosti te suvremeni i povijesni događaji utkani su u identitet prostornih cjelina, stoga baština ima posebnu važnost za identitet pojedinog naroda i kulture, kao i za čovječanstvo u cjelini.
S druge strane, obilježja prostora pružaju identitetnu osnovu zajednicama jer različiti krajolici, podneblja, prirodni resursi i geografski položaj omogućuju ili ograničavaju razvoj pojedinih djelatnosti, utječu na način življenja, na pristupe vrednovanju prostora i njegovih prirodnih resursa te na odnos prema okolišu. Pojedinci i različite skupine ljudi isti prostor mogu doživljavati i vrednovati na različite načine, stoga su nužna dogovorna rješenja i zajedničko djelovanje, utemeljeni na razumijevanju geografskih procesa, u cilju društvene, ekološke i gospodarske održivosti i otpornosti na izazove i prijetnje. Osobni doprinos u kreiranju odgovarajućih prostornih rješenja te spremnost za zajedničko i odgovorno djelovanje na lokalnoj, državnoj i globalnoj razini temelje se na razumijevanju ograničenosti resursa kao što su šume, vode na kopnu, tlo, mineralne sirovine i, za Hrvatsku od posebne važnosti, more i morska obala. Uz to, iznimno je važna i identifikacija važnosti i vrijednosti prirodne baštine te geografskog položaja zavičaja i Hrvatske kao i razumijevanje povezanosti životnog stila i životnog standarda pojedinaca i zajednica s pozitivnim i negativnim antropogenim učincima u prostoru.
Prostorne organizacije i procesi
Koncept prostorne organizacije i procesi doprinose razvoju prostornoga mišljenja, a time i stjecanju temeljnih i generičkih kompetencija. Razumijevanje prostornih organizacija i procesa pretpostavka je za funkcionalno oblikovanje i upravljanje prostorom na različitim prostornim razinama, posebice na lokalnoj i državnoj.
U sklopu koncepta prostorne organizacije i procesa mogu se izdvojiti uvjetno statične i dinamične sastavnice. Uvjetno statične sastavnice su prostorne distribucije i obrasci, a dinamičke sastavnice su međuovisnosti i promjene. U kurikulu Geografije za strukovne škole zastupljene su izabrane prostorne distribucije, prostorni obrasci, međuovisnosti u prostoru i prostorne promjene.
Prostorne distribucije obuhvaćaju poznavanje i razumijevanje geografskoga razmještaja prirodnih resursa i gospodarskih djelatnosti. Pod prostornim obrascima podrazumijevamo prepoznavanje pravilnosti u tim distribucijama, razumijevanje uzročnosti tih pravilnosti te povezanost prostornog rasporeda prirodnih resursa i stanovništva. Poznavanje međuovisnosti u prostoru, odnosno uzročno-posljedičnih veza i odnosa unutar i između elemenata prirodne osnove i društvene nadgradnje iznimno je važno u geografiji. Uz povezanost prostornog rasporeda prirodnih resursa i stanovništva, primjeri međuovisnosti su sklop odnosa između prirodnog i prostornog kretanja te struktura stanovništva i regionalnog razvoja zavičaja i Hrvatske, zatim između dostupnosti i načina vrednovanja prirodnih resursa te između razine tehnološkog razvoja, gospodarske razvijenosti i ovisnost o energiji te međuovisnost između gospodarskih djelatnosti i emisije stakleničkih plinova i klimatskih promjena. Tek uz praćenje i razumijevanje prostornih promjena, odnosno uz vremensku komponentu mogu se spoznati procesi, razumjeti prostorni sustavi i prepoznavati svojevrsne geografske zakonitosti te predviđati određene posljedice u njima. Primjeri promjena kao dinamičke sastavnice prostornih organizacija i procesa su starenje stanovništva, depopulacija, urbanizacija, prostorno kretanje stanovništva, različiti načini vrednovanja prirodnih resursa u prošlosti i sadašnjosti u zavičaju, Hrvatskoj i Europi, emisija stakleničkih plinova, klimatske promjene.
Održivost
Geografija problematici održivosti pristupa holistički, pristupom koji uključuje međudjelovanje prirodne osnove, stanovništva i gospodarskih djelatnosti u geografskome prostoru. Održivi demografski i prostorni razvoj pojedinih regija i državnog teritorija imperativ je današnjeg hrvatskog društva, kao i brojnih država Europe. Ostvarenje tog cilja usko je povezano s gospodarskom održivošću i otpornošću na izazove i krize, posebice s klimatskom otpornošću. Svaka ljudska aktivnost rezultira fizionomskim i kulturno-geografskim promjenama u prostoru, u konačnici i promjenama prostornih identiteta. Te promjene trebale bi povećati kvalitetu života pojedinaca i zajednica, a maksimalno umanjiti štetne utjecaje na okoliš. Bez učinkovitih mjera i strategija za ublažavanje negativnih posljedica ljudskog djelovanja na okoliš postoji opasnost od gubitka identiteta prostora i zajednica. Donošenje i primjena učinkovitih strategija na lokalnoj, nacionalnoj i kontinentalnoj razini sve više ovise o političkim odlukama i ekonomskim pritiscima. Poučavanje održivosti počinje u obitelji i traje tijekom godina obveznog geografskog obrazovanja, uz stalnu aktualizaciju i stjecanje novih znanja, vještina te propitivanje vrijednosti i usvajanje pozitivnih etičkih stavova, važnih za pojedinca i za struku za koju se učenici obrazuju. Koncept održivosti priprema učenike za održivo razmišljanje i djelovanje s ciljem očuvanja okoliša i ekosustava za buduće generacije kao i za racionalno korištenje prirodnih resursa.
Prostorni obuhvat
U prostoru se odvija geografska stvarnost. Koncept prostorni obuhvat povezan je s opažanjem prirodnih pojava i ljudskih tvorevina koje imaju svoju veličinu, oblik, različite omjere i razmještaj. Taj je koncept povezan i s doživljajem kretanja u prostoru, preoblikovanjem i premještanjem objekata u prostoru. Geografija se bavi prostorom određenoga obuhvata koji se može nazvati geografskim prostorom. Učenje i poučavanje Geografije u strukovnim školama prati načelo od bližega prema daljnjem, odnosno od regije (neposredne životne sredine, zavičaja) i teritorija Hrvatske do odabranih država svijeta.
Slika 1. Organizacija predmetnog kurikula Geografije i odnos organizacijskih područja s generičkim kompetencijama i međupredmetnim temama
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
Odgojno-obrazovni ishodi iskazi su očekivanja od učenika u određenom konceptu. Obuhvaćaju znanja, vještine i stavove/vrijednosti. Tijekom učenja i poučavanja Geografije ishodi u konceptima postaju složeniji.
Odgojno-obrazovni ishodi razvrstani su prema konceptu u kojem se ostvaruju (A – Prostorni identitet, B – Prostorne organizacije i procesi, C – Održivost). Ishodi nisu razvrstani prema redoslijedu poučavanja jer je redoslijed poučavanja u autonomiji nastavnika.
U tablici ispod pojedinih ishoda navedeni su sadržaji, aktivnosti, okružje i iskustva učenja te poveznice s nastavnim predmetima i međupredmetnim temama. Povezanost s međupredmetnim temama Učiti kako učiti, Osobni i socijalni razvoj te Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije nije posebno navedena zato što njihova očekivanja treba ostvarivati u sklopu svih odgojno-obrazovnih ishoda.
Preporuke ispod pojedinih ishoda predstavljaju dodatnu podršku za lakše orijentiranje u zahtjevima koji se postavljaju učenicima te za planiranje učenja i poučavanja u konkretnoj situaciji. Najveći dio primjera odnosi se na učenički istraživački i terenski rad te na povezivanje sa strukom za koju se učenici obrazuju. Cilj istraživačkoga učenja je poticanje učeničke samostalnosti u pretraživanju relevantnih baza podataka, literature i interneta te u kritičkom vrednovanju podataka, njihovoj obradi i predstavljanju argumentiranih zaključaka. Ovakav oblik učenja povezan je s određenim ishodom i odvija se tijekom nastavnoga procesa ili iznimno kod kuće. Neke preporuke sadrže prijedlog za realizaciju slobodnog ili vođenog istraživačkog rada, prilagođenog struci za koju se učenik obrazuje.
U ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda, i kad to izrijekom nije navedeno u pojedinome ishodu, učenik se koristi informacijskom i komunikacijskom tehnologijom (IKT), geografskim grafičkim metodama te se služi geografskom kartom za sadržaje koji se mogu pokazati na njoj. IKT podrazumijeva uporabu informatičke opreme u integraciji s telekomunikacijskom infrastrukturom te programa i aplikacija koje zajednički omogućuju pohranu, dohvat, manipulaciju i prijenos informacija.
Za sve odgojno-obrazovne ishode određena je razina usvojenosti »dobar«. Odgojno-obrazovni ishodi na razini »dobar« služe kao okvir za procjenu usvojenosti i razumijevanja dubine i širine ishoda na kraju razreda. Razina usvojenosti »dobar« služi nastavniku kao osnova za daljnje planiranje poučavanja i učenja, ali i kao osnova za planiranje i provedbu vrednovanja jer omogućuje jasnoću i dosljednost u interpretaciji razvoja znanja, vještina, sposobnosti i stavova/vrijednosti učenika. Učenicima i roditeljima razina usvojenosti »dobar« služi kao jasan iskaz očekivanja i sredstvo samoprocjene napredovanja u nastavnome predmetu. Ostale razine ostvarenosti, zadovoljavajuća, vrlo dobra i iznimna, navedene su i opisane u drugim dokumentima kreatora obrazovne politike.
U tablicama su ishodi označeni kratkom oznakom nastavnog predmeta – GEO. Uz oznaku predmeta dodana je oznaka SSŠ kako bi se odgojno-obrazovni ishodi razlikovali od onih u osnovnoj školi i u gimnazijama. Nakon toga slijedi oznaka koncepta (A, B ili C) te na kraju redni broj ishoda unutar koncepta.
Geografija, 3. razred, razina 4.2., 3 CSVET-a
| A. Prostorni identitet | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ GEO A.1. Analizira elemente demografskog identiteta zavičaja i Hrvatske, identificira vrijednost kulturne baštine zavičaja* i Hrvatske te značaj koji baština ima za identitet pojedinog naroda i kulture i za čovječanstvo u cjelini pomoću geografskih karata, fotografija i IKT-a. | – analizira nacionalnu, vjersku i jezičnu strukturu stanovništva zavičaja i Hrvatske pomoću dijagrama, tablica, tematskih karata, fotografija i IKT-a – istražuje potencijal kulturne baštine zavičaja kao gospodarskog resursa** – objašnjava primjere kulturne baštine u zavičaju i Hrvatske pomoću geografskih karata i fotografija – prepoznaje na fotografijama primjere kulturne baštine zavičaja i Hrvatske i obrazlaže vrijednost kulturne baštine za zavičaj i Hrvatsku. | Objašnjava elemente demografskog identiteta i vrijednost kulturne baštine zavičaja i Hrvatske pomoću geografskih karata, fotografija i IKT-a. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Elementi demografskog identiteta. Kulturna baština zavičaja i Hrvatske. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: *Važnost materijalne (kulturne i prirodne) i nematerijalne baštine, tradicijska baština važna za lokalnu i zavičajnu razinu, primjer materijalne baštine – tradicijska arhitektura, primjer nematerijalne baštine – običaji. **Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Mjere zaštite kulturne baštine zavičaja Gospodarska valorizacija kulturne baštine zavičaja Kulturna baština kao turistički resurs Tradicijska baština zavičaja Zaštićena kulturna baština zavičaja Obnova kulturne baštine zavičaja | ||
SSŠ GEO A.2. Analizira strukturu i prostorni raspored prirodnih resursa, identificira važnost i vrijednost prirodne baštine i geografskog položaja zavičaja i Hrvatske pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a.* | – analizira strukturu šuma, voda, tla i mineralnih sirovina u zavičaju i Hrvatskoj – analizira more i morsku obalu kao prirodni resurs – objašnjava prostorni raspored prirodnih resursa u zavičaju i Hrvatskoj analizirajući tablice, dijagrame, geografske karte i fotografije – analizira primjere prirodne baštine u zavičaju i Hrvatskoj i oblikuje zaključke o njenoj važnosti i vrijednosti za zavičaj i Hrvatsku – analizira pomoću geografskih karata geografski položaj zavičaja i Hrvatske u kontekstu Europe i kritički procjenjuje njegovu važnost i vrijednost kao elementa prostornog identiteta. | Objašnjava strukturu i prostorni raspored šuma, voda, tla i mineralnih sirovina, more, morsku obalu i geografski položaj kao prirodne resurse te važnost i vrijednost prirodne baštine i geografskog položaja zavičaja i Hrvatske pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Struktura i prostorni raspored prirodnih resursa u zavičaju i Hrvatskoj. Važnost i vrijednost prirodne baštine zavičaja i Hrvatske. Važnost i vrijednost geografskog položaja zavičaja i Hrvatske. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: *Posebnu pozornost posvetiti strukturi i prostornom rasporedu prirodnih resursa te prirodnoj baštini i geografskom položaju s aspekta struke za koju se učenici obrazuju. | ||
SSŠ GEO A.3. Analizira međuodnos/povezanost životnog stila, životnog standarda i ugljičnog otiska pojedinaca i zajednica u prošlosti i sadašnjosti u zavičaju, Hrvatskoj i na odabranim primjerima iz svijeta pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. | – analizira uzroke i posljedice antropogeno uvjetovane emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova u atmosferu u zavičaju, Hrvatskoj i na odabranim primjerima iz svijeta – objašnjava pojam, način izračuna i antropogene aktivnosti koje utječu na ugljični otisak – razlikuje održive i neodržive životne stilove i njihov utjecaj na klimatske promjene – istražuje*** utjecaj različitih životnih stilova u prošlosti i sadašnjosti na ugljični otisak na primjerima iz zavičaja* – analizira utjecaj različitih životnih stilova u prošlosti i sadašnjosti na ugljični otisak na odabranim primjerima iz Hrvatske i svijeta* – identificira aktivnosti koje može poduzeti kako bi njegov životni stil bio održiviji** – istražuje*** utjecaj životnog standarda pojedinca i zajednice na ugljični otisak u prošlosti i danas na primjerima iz zavičaja – analizira utjecaj životnog standarda pojedinca i zajednice na ugljični otisak u prošlosti i danas na odabranim primjerima iz Hrvatske i svijeta pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. | Objašnjava utjecaj životnog stila i životnog standarda na ugljični otisak i klimatske promjene i navodi aktivnosti kojima može utjecati na smanjenje vlastitog ugljičnog otiska. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Antropogeni utjecaj na emisiju stakleničkih plinova i ugljični otisak te na klimatske promjene. Utjecaji različitih životnih stilova na okoliš. Utjecaj klimatskih promjena na životne stilove. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * životni stilovi povezani s osobnom potrošnjom, prehrambenim navikama, načinom potrošnje energije, količinom potrošene energije, količinom stvorenog smeća, odnosom prema otpadu, načinom putovanja ** izborom energije iz obnovljivih izvora, ekološki prihvatljivijom vrstom transporta, ekološkom i povratnom ambalažom, recikliranjem, izborom prehrambenih namirnica te općenito manjom potrošnjom utječe se na smanjenje vlastitog ugljičnog otiska *** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Mjere zaštite od onečišćenja Vrste onečišćenja nekad i danas u struci za koju se učenik obrazuje Načini gospodarenja otpadom nekad i danas u mjestu stanovanja učenika Sustavi upravljanja okolišem u tvrtki u kojoj učenik obavlja praksu Utjecaj konzumerizma i potrošačkih navika na ugljični otisak u prošlosti i sadašnjosti Utjecaj mjera štednje energije na ugljični otisak u prošlosti i sadašnjosti | ||
| B. Prostorne organizacije i procesi | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ GEO B.1. Analizira sastavnice prirodnoga kretanja stanovništva te dobno-spolnu, obrazovnu i gospodarsku strukturu stanovništva i njihov utjecaj na regionalni razvoj zavičaja, Hrvatske i odabranih primjera iz svijeta pomoću tablica, dijagrama, tematskih karata, fotografija i IKT-a. | – analizira sastavnice prirodnog kretanja stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj pomoću tablica, dijagrama i tematskih karata – uspoređuje sastavnice* prirodnog kretanja stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj s odabranim primjerima iz svijeta | Objašnjava sastavnice prirodnoga kretanja stanovništva te biološku, obrazovnu i gospodarsku strukturu stanovništva i njihov utjecaj na regionalni razvoj zavičaja i Hrvatske pomoću tablica, dijagrama, tematskih karata, fotografija i IKT-a. |
– objašnjava faktore** koji su utjecali i utječu na prirodno kretanje stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj – analizira biološku, obrazovnu i gospodarsku strukturu stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj te prirodno-geografske i društveno-geografske faktore** koji su na njih utjecali/utječu pomoću dijagrama, tablica, tematskih karata, fotografija i IKT-a – uspoređuje biološku, obrazovnu i gospodarsku strukturu stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj s odabranim primjerima*** iz svijeta – analizira utjecaj prirodnog kretanja te biološke, obrazovne i gospodarske strukture stanovništva na regionalni razvoj zavičaja, Hrvatske i odabranih primjera iz svijeta. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prirodno kretanje stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj Biološka, obrazovna i gospodarska struktura stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj Stanovništvo i regionalni razvoj zavičaja i Hrvatske | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * sastavnice prirodnog kretanja stanovništva: natalitet i mortalitet (prirodna promjena kao njihova rezultanta (pozitivna ili prirodni prirast/porast te negativna ili prirodni pad)). U analizu uključiti fertilitet i infantilni mortalitet. ** prirodno-geografski faktori: reljef, klima, tlo, voda; društveno-geografski faktori: rat, stupanj gospodarske razvijenosti, glad, politička situacija, migracije, nezaposlenost... *** primjer država s visokom stopom nataliteta iz Europe (npr. Kosovo, Albanija) i svijeta (npr. Niger i Angola) i visokom stopom mortaliteta iz Europe (npr. Srbija, Rumunjska) i svijeta (npr. Afganistan, Srednjoafrička Republika). | ||
SSŠ GEO B.2. Istražuje uzroke i posljedice starenja stanovništva, depopulacije, urbanizacije i prostornoga kretanja stanovništva zavičaja i Hrvatske u uvjetima članstva u Europskoj uniji i globalizacije pomoću tablica, dijagrama, tematskih karata, fotografija i IKT-a.*** | – istražuje uzroke i posljedice starenja stanovništva, depopulacije i urbanizacije u zavičaju i Hrvatskoj – istražuje sastavnice* prostornog kretanja stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj pomoću dijagrama, tablica, tematskih karata i IKT-a – uspoređuje sastavnice prostornog kretanja stanovništva u zavičaju i RH s odabranim primjerima iz svijeta** – analizira uzroke i posljedice prostornog kretanja stanovništva u zavičaju i Hrvatskoj u uvjetima članstva u Europskoj uniji i globalizacije – analizira posljedice depopulacije, starenja stanovništva i prostornog kretanja stanovništva za razvoj struke za koju se obrazuje pomoću samostalno prikupljenih podataka. | Objašnjava uzroke i posljedice starenja stanovništva, depopulacije, urbanizacije i prostornog kretanja stanovništva zavičaja i Hrvatske u uvjetima članstva u EU i globalizacije pomoću tablica, dijagrama, tematskih karata, fotografija i IKT-a. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Starenje stanovništva, depopulacija i urbanizacija – uzroci i posljedice. Prostorno kretanje stanovništva zavičaja i Hrvatske. Uzroci i posljedice suvremenih migracija radne snage u zavičaju i Hrvatskoj. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * sastavnice prostornog kretanja stanovništva: emigracija i imigracija (migracijska bilanca kao njihova rezultanta) ** primjer država iz Europe s velikim brojem emigranata (npr. Ukrajina) i svijeta (npr. Sirija, Venezuela, Afganistan, Južni Sudan) i velikim brojem imigranata iz Europe (npr. Poljska, Njemačka) i svijeta (npr. Turska, Kolumbija, Pakistan, Uganda). *** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * sastavnice prostornog kretanja stanovništva: emigracija i imigracija (migracijska bilanca kao njihova rezultanta) ** primjer država iz Europe s velikim brojem emigranata (npr. Ukrajina) i svijeta (npr. Sirija, Venezuela, Afganistan, Južni Sudan) i velikim brojem imigranata iz Europe (npr. Poljska, Njemačka) i svijeta (npr. Turska, Kolumbija, Pakistan, Uganda). *** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Starenje stanovništva u zavičaju1 Depopulacija stanovništva u zavičaju1 Proces urbanizacije u zavičaju1 Migracije stanovništva u zavičaju1 Posljedice demografskih trendova u Hrvatskoj na razvoj struke za koju se učenik obrazuje. 1zavičaj – županija ili upravni grad/općina U istraživačkom radu poželjno je da učenik: – ponudi prijedlog rješenja problema – poveže utjecaj starenja stanovništva/depopulacije/urbanizacije/migracija s mogućnostima zaposlenja u struci za koju se obrazuje | ||
SSŠ GEO B.3. Istražuje gospodarsko značenje i mogućnosti valorizacije prirodnih resursa u zavičaju i Hrvatskoj pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a.* | – istražuje gospodarske potencijale mora, morske obale, voda na kopnu, tla, šuma i mineralnih sirovina u zavičaju i Hrvatskoj* – procjenjuje značenje mora, morske obale, voda na kopnu, tla, šuma i mineralnih sirovina za lokalno stanovništvo – procjenjuje značenje mora, morske obale, voda na kopnu, tla, šuma i mineralnih sirovina za gospodarstvo zavičaja i Hrvatske** – uspoređuje valorizaciju prirodnih resursa u zavičaju s odabranim primjerima iz Hrvatske. | Opisuje gospodarske potencijale i značenje mora, morske obale, voda na kopnu, tla, šuma i mineralnih sirovina u zavičaju i Hrvatskoj pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Mogućnosti valorizacije prirodnih resursa zavičaja i Hrvatske. Značenje prirodnih resursa za gospodarstvo zavičaja i Hrvatske. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: *Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: More kao gospodarski potencijal i resurs Morska obala kao gospodarski potencijal i resurs Važnost rijeka/jezera/drugih voda na kopnu u zavičaju Tlo kao gospodarski potencijal i resurs Uloga šuma u gospodarstvu zavičaja Mogućnosti valorizacije mineralnih sirovina u zavičaju **Posebnu pozornost posvetiti značenju prirodnih resursa za gospodarstvo zavičaja i Hrvatske s aspekta struke za koju se učenici obrazuju. | ||
SSŠ GEO B.4. Analizira povezanost prostornog razmještaja prirodnih resursa i stanovništva te različite načine vrednovanja prirodnih resursa u prošlosti i sadašnjosti u zavičaju, Hrvatskoj i Europi pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. | – analizira povezanost prostornog razmještaja prirodnih resursa i razmještaja stanovništva – istražuje načine vrednovanja prirodnih resursa u zavičaju u prošlosti i uspoređuje sa suvremenim stanjem* – analizira načine vrednovanja prirodnih resursa u Hrvatskoj u prošlosti i uspoređuje sa suvremenim stanjem – uspoređuje načine vrednovanja prirodnih resursa u zavičaju s odabranim primjerima u Hrvatskoj i Europi u prošlosti i sadašnjosti – analizira posljedice neravnomjernog prostornog rasporeda prirodnih resursa za društveno-gospodarski razvoj Hrvatske. | Objašnjava načine vrednovanja prirodnih resursa te povezanost prostornog rasporeda prirodnih resursa i stanovništva u prošlosti i sadašnjosti u zavičaju i Hrvatskoj pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Povezanost razmještaja stanovništva i prirodnih resursa u zavičaju i Hrvatskoj. Vrednovanje prirodnih resursa u zavičaju u prošlosti i sadašnjosti. Vrednovanje prirodnih resursa u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: *Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Vrednovanje mora nekada i danas Promjene u vrednovanju morske obale Kako su se iskorištavale vode na kopnu nekad, a kako se iskorištavaju danas Iskorištavanje tla u zavičaju nekad i danas Vrednovanje šuma u zavičaju u prošlosti i u suvremeno doba Vrednovanje mineralnih sirovina u zavičaju u prošlosti i u suvremeno doba | ||
SSŠ GEO B.5. Analizira povezanost razine tehnološkog razvoja, gospodarske razvijenosti i ovisnosti o energiji na primjerima iz zavičaja uspoređujući ih s regijama Hrvatske i odabranim primjerima iz svijeta pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a. | – objašnjava regionalne razlike u dostupnosti i primjeni tehnologije analizirajući tablice, dijagrame i geografske karte* – analizira utjecaj razine tehnološkog razvoja na vrste i strukturu potrošnje energenata na primjerima iz Hrvatske, Europske unije i svijeta** – analizira mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti uvođenjem tehnoloških inovacija u struci za koju se obrazuje na odabranim primjerima iz Hrvatske i svijeta – objašnjava čimbenike koji utječu na gospodarski razvoj na primjerima iz zavičaja i odabranih hrvatskih i svjetskih regija – uspoređuje gospodarske i socioekonomske pokazatelje razvijenosti pomoću tablica, dijagrama, geografskih karata, fotografija i IKT-a na primjerima iz zavičaja i odabranih hrvatskih i svjetskih regija*** – istražuje**** stupanj gospodarske razvijenosti zavičaja – objašnjava razlike u načinu korištenja i strukturi potrošnje energenata između prostora različite razine gospodarskog i tehnološkog razvoja na primjerima regija iz Hrvatske i svijeta pomoću tablica, dijagrama i geografskih karata – objašnjava važnost energetske neovisnosti razvijenih gospodarstava u kontekstu političkih kriza. | Opisuje utjecaj različitih razina tehnološkog razvoja i gospodarske razvijenosti na strukturu i potrošnju energenata te objašnjava mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti u struci za koju se obrazuje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Regionalne razlike u dostupnosti i primjeni tehnologije Utjecaj tehnološkog razvoja na strukturu i potrošnju energenata Čimbenici i pokazatelji razvijenosti Regionalne razlike u strukturi i potrošnji energije | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * Posebnu pozornost posvetiti tehnologijama relevantnim s aspekta struke za koju se učenik obrazuje. ** obnovljivi i neobnovljivi izvori primarne energije ***BNP (bruto nacionalni proizvod), BDP (bruto domaći proizvod), HDI (human development index ili indeks ljudskog razvoja), indeks regionalne razvijenosti, pokazatelji koji upućuju na prehranu, zdravlje, trajanje životnog vijeka, obrazovanje, potrošnju energije **** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. | ||
Primjeri tema: Indeks razvijenosti jedinica lokalne samouprave u mojoj županiji Pokazatelji razvijenosti zavičaja (naselja u kojemu je sjedište škole, naselja u kojemu učenik živi..., upravnoga grada, općine, županije) Povezanost demografskih trendova i stupnja gospodarske razvijenosti zavičaja Mogućnosti gospodarskog razvoja zavičaja | ||
SSŠ GEO B.6. Istražuje prostorni raspored gospodarskih djelatnosti i njihov utjecaj na emisiju stakleničkih plinova i klimatske promjene na primjerima iz zavičaja, Hrvatske i svijeta pomoću tablica, dijagrama, tematskih karata, fotografija i IKT-a.*** | – istražuje strukturu gospodarstva zavičaja (prema ostvarenom dohotku) analizirajući tablice, dijagrame, tematske karte i fotografije* – objašnjava strukturu gospodarstva Hrvatske i odabranih svjetskih regija (prema ostvarenom dohotku) analizirajući tablice, dijagrame, tematske karate, i fotografije – istražuje prostorni raspored vodećih gospodarskih djelatnosti zavičaja analizirajući tablice, dijagrame, tematske karte i fotografije – istražuje prostorni raspored vodećih gospodarskih djelatnosti Hrvatske i svijeta analizirajući tablice, dijagrame, tematske karate i fotografije – istražuje prostorni raspored i važnost struke za koju se obrazuje unutar strukture gospodarstva zavičaja i Hrvatske – objašnjava uzroke i raspravlja o posljedicama utjecaja gospodarskih djelatnosti na emisiju stakleničkih plinova i klimatske promjene – objašnjava uzroke i posljedice promjena u okolišu izazvanih djelatnostima struke za koju se obrazuje i načine kako se promjenama u okolišu može upravljati.** | Objašnjava strukturu gospodarstva i prostorni raspored vodećih gospodarskih djelatnosti zavičaja i Hrvatske i njihov utjecaj na emisiju stakleničkih plinova i klimatske promjene. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Struktura gospodarstva Prostorni raspored gospodarskih djelatnosti Povezanost gospodarskih djelatnosti i emisije stakleničkih plinova i klimatskih promjena | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * struktura gospodarstva obuhvaća tri sektora djelatnosti: primarni (poljoprivreda i gospodarenje sirovinama), sekundarni (proizvodni) i tercijarni (uslužni), pri čemu se u tercijarni pribraja i kvartarni sektor (istraživanje i ekonomije temeljene na znanju) ** sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, mjere i programi za ublažavanje utjecaja na okoliš, ISO 14001 *** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Pozitivni učinci klimatskih promjena na razvoj struke za koju se učenik obrazuje Utjecaj struke za koju se učenik obrazuje na emisiju stakleničkih plinova i klimatske promjene Utjecaj suvremene industrije na okoliš Klimatske promjene i proizvodnja hrane Gospodarske štete izazvane klimatskim promjenama Upravljanje promjenama u okolišu uzrokovanima djelatnošću u kojoj će učenik raditi Održivi razvoj odabrane djelatnosti (prometa, turizma...), emisija stakleničkih plinova i klimatske promjene | ||
| C. Održivost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ GEO C.1. Kritički vrednuje mjere i strategije za demografsku održivost, prostorni razvoj i održivost zavičaja i Hrvatske analizirajući relevantne županijske, državne i dokumente Europske unije. | – objašnjava utjecaj demografskog razvoja na demografsku i prostornu održivost zavičaja i Hrvatske – analizira mjere i strategije za demografsku i prostornu održivost zavičaja i Hrvatske* – analizira i kritički vrednuje dokumente** Europske unije i njihov utjecaj na demografsku i prostornu održivost Hrvatske. | Izdvaja mjere i strategije za demografsku održivost i prostorni razvoj i održivost zavičaja i Hrvatske pomoću relevantnih dokumenata.** |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Demografska održivost zavičaja i Hrvatske Prostorna održivost zavičaja i Hrvatske | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * populacijske politike: pronatalitetna/ekspanzivna, antinatalitetna/restriktivna, redistributivna, eugenička, imigracijska ** dokumenti: Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine; (zastarjeli dokumenti: Nacionalni program demografskog razvitka – 1996.; Nacionalna obiteljska politika, 2002.; Nacionalna populacijska politika, 2006.) | ||
SSŠ GEO C.2. Analizira i kritički vrednuje upravljanje prirodnim resursima prema načelima održivosti i kružnog gospodarstva za gospodarsku otpornost na primjerima iz zavičaja i Hrvatske. | – analizira proizvodnju hrane i energije te opskrbu stanovništva sigurnom hranom, pitkom vodom i sigurnom energijom u zavičaju – analizira proizvodnju hrane i energije te dostupnost sigurne hrane, pitke vode i sigurne energije u Hrvatskoj – kritički vrednuje upravljanje vodonosnicima, izvorima hrane i izvorima energije prema načelima održivosti i kružnog gospodarstva u zavičaju* – kritički vrednuje upravljanje vodonosnicima, izvorima hrane i izvorima energije prema načelima održivosti i kružnog gospodarstva u Hrvatskoj* – analizira upravljanje obalom kao javnim dobrom u Hrvatskoj – analizira mogućnosti razvoja gospodarskih djelatnosti u sinergiji s lokalnim stanovništvom i kapacitetom prostora u zavičaju i Hrvatskoj** – kritički vrednuje upravljanje resursima za konkurentnost i gospodarsku otpornost zavičaja Hrvatske i Europske unije. | Objašnjava upravljanje prirodnim resursima u zavičaju prema načelu održivosti i navodi primjere za tranziciju s linearnog na kružno gospodarstvo u zavičaju i Hrvatskoj. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sigurnost hrane i energije te dostupnost pitke vode za stanovništvo zavičaja i Hrvatske Održivo korištenje vodonosnika, resursa za proizvodnju hrane i energije u zavičaju i Hrvatskoj Upravljanje morskom obalom, izvorima vode, hrane, energije i drugim prirodnim resursima po načelima kružne ekonomije Konkurentnost i otpornost gospodarstva u zavičaju i Hrvatskoj | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: *Posebnu pozornost posvetiti odabranim djelatnostima s aspekta struke za koju se učenik obrazuje. ** održivi turizam, održiva poljoprivreda, održiva energetika … | ||
SSŠ GEO C.3. Analizira učinke primjene novih tehnologija i strategije smanjenja potrošnje fosilnih goriva za jačanje klimatske otpornosti pojedinih gospodarskih djelatnosti i ekosustava na primjerima iz zavičaja, Hrvatske i svijeta. | – analizira strategije kojima Hrvatska i Europska unija nastoje povećavati energetsku učinkovitost i smanjivati ovisnost o fosilnim gorivima* – analizira gospodarske, društvene i ekološke čimbenike donošenja energetskih i klimatskih strategija – istražuje** mogućnosti jačanja klimatske otpornosti primjenom novih tehnologija u energetici, poljoprivredi i industriji – istražuje prilike i mogućnosti razvoja struke za koju se obrazuje u uvjetima tranzicije energetike – analizira utjecaj primjene novih tehnologija i energetskih i klimatskih strategija na ekosustave i na gospodarsku otpornost. | Objašnjava mogućnosti gospodarskog razvoja i zaštite ekosustava u zavičaju i Hrvatskoj u uvjetima primjene novih tehnologija i strategija smanjenja potrošnje fosilnih goriva za jačanje klimatske otpornosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Energetske i klimatske strategije Hrvatske i Europske unije Povezanost primjene novih tehnologija i klimatske otpornosti gospodarskih djelatnosti Mogućnosti gospodarskog razvoja u uvjetima tranzicije energetike Ekološki aspekt primjene novih tehnologija i energetskih i klimatskih strategija | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: * Nacionalna razvojna strategija Hrvatske do 2030., Europski zeleni plan ** Ishod se može ostvariti i istraživačkim radom. Učenik nakon analize materijala za čitanje (koji je nastavnik unaprijed pripremio) samostalno piše istraživačko pitanje i hipotezu. Istraživačko pitanje treba biti sažeto i jasno oblikovano u obliku upitne rečenice. Hipoteza koja treba biti jasno i sažeto napisana u obliku izjavnih rečenica u istraživanju se treba potvrditi, odbaciti ili preoblikovati. Nakon oblikovanja istraživačkog pitanja i hipoteze učenik obrađuje podatke iz materijala za čitanje, prikazuje ih tablično i/ili grafički (linijski i/ili stupčasti i/ili kružni dijagram, analogne i/ili digitalne tematske karte). Temeljem provedenog istraživanja i rezultata prethodnih zadataka učenik piše zaključak istraživačkog rada koji treba sadržavati odgovor na istraživačko pitanje i valjanost tvrdnji iznesenih u hipotezi. Učenik na kraju istraživačkog rada navodi popis literature i izvora korištenih u izradi istraživačkog rada. Za vrednovanje istraživačkog rada nastavnik koristi rubrike. Primjeri tema: Lokalni planovi energetske učinkovitosti Alternativna goriva i klimatska otpornost Energetske uštede u struci za koju se učenik obrazuje Utjecaj novih tehnologija na dostupnost i troškove proizvodnje hrane Ekološka poljoprivreda i klimatska otpornost Nove tehnologije u poljoprivredi Razvoj zelene infrastrukture Zelena industrija | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM NASTAVNIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Kao znanost u interdisciplinarnim područjima znanosti, geografija je mosna znanost koja povezuje prirodno i društveno područje znanosti, pridonoseći razvoju generičkih vještina koje omogućavaju praktičnu primjenu naučenoga za rad u različitim područjima. Ona pridonosi razvoju generičkih kompetencija u odgojno-obrazovnim područjima kurikula, međupredmetnim temama i nastavnim predmetima što je vidljivo u odgojno-obrazovnim ciljevima, ishodima i sadržajima učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Geografija.
Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije i suvremenih kartografskih alata pridonosi razvoju informacijske i digitalne pismenosti. Svojim sadržajima iz fizičke i društvene geografije te njihovom povezanošću Geografija pridonosi razvoju kritičkoga mišljenja te osobnom i socijalnom razvoju. Geografija ostvaruje povezanost sa svim područjima kurikula što je čini jedinstvenim nastavnim predmetom. Fizička geografija, zajedno s fizikom, kemijom i biologijom, pridonosi razvoju korištenja prirodoslovnih znanja, prepoznavanju prirodoslovnih pitanja i donošenju zaključaka temeljenih na dokazima. Društvena geografija velikim dijelom sudjeluje u ostvarivanju očekivanja društveno-humanističkoga područja te pridonosi proučavanju povijesnoga razvoja određenoga područja i objašnjavanju uzročno-posljedičnih veza i procesa. Geografija pridonosi Povijesti dajući prostorni kontekst u objašnjavanju uzročno-posljedičnih veza i procesa. Geografija doprinosi razvoju svih oblika mišljenja, a posebno prostornog što učenicima olakšava razumijevanje sadržaja Matematike, a matematička znanja i vještine primjenjuju se u rješavanju prostornih problema u geografiji. Koristeći geografska imena i znanstveno utemeljenu terminologiju, Geografija pridonosi razvoju jezično-komunikacijskoga područja. Geografija je povezana s tehničkim i informatičkim područjem koristeći suvremenu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju pri provedbi istraživanja, analizi i prezentaciji rezultata te korištenju suvremenih alata poput GIS-a. Izrada grafičkih prikaza i tematskih karata te različiti vizualni oblici prezentiranja istraživačkoga rada povezuju Geografiju s umjetničkim područjem. Geografija pridonosi tjelesnom i zdravstvenom području razvojem vještine orijentacije i kretanja u prostoru.
Također, Geografija pridonosi ostvarenju odabranih odgojno-obrazovnih očekivanja svih međupredmetnih tema. Razvijanjem svijesti o ograničenosti izvora energije i sirovina te potrebe za održivim upravljanjem prostorom Geografija u sklopu koncepta Održivosti pridonosi ostvarivanju očekivane međupredmetne teme Održivi razvoj. Ostvarivanjem ishoda poput analize utjecaja globalizacije na nacionalni identitet i suverenitet drugih, Geografija pridonosi realizaciji očekivanja međupredmetnih tema Građanski odgoj i obrazovanje te Osobni i socijalni razvoj. Objašnjavanjem čimbenika razvoja i lokacije pojedinih aktivnosti Geografija pridonosi realizaciji očekivanja međupredmetne teme Poduzetništvo. Ostvarivanju očekivanja međupredmetne teme Zdravlje Geografija pridonosi analizom utjecaja prirodno-geografskih i društveno-geografskih čimbenika na širenje bolesti i kvalitetu zdravlja te analizom neravnomjerne dostupnosti hrane u svijetu. Spoznajama o tome kako prikupljati, odabirati, organizirati, prezentirati te efikasno koristiti informacije s ciljem rješavanja prostornih problema Geografija pridonosi ostvarivanju očekivanja međupredmetne teme Učiti kako učiti. Geografija pridonosi strukovnim predmetima u ostvarivanju specifičnih vrijednosti strukovnog obrazovanja, osobito razvoju osobnog identiteta, prihvaćanju različitosti, razumijevanju i usvajanju zdravih životnih navika, zdravih stilova života i odgovornog ponašanja te poticanju na održivi razvoj i očuvanje i razvoj materijalne i kulturne baštine Republike Hrvatske.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Učenje i poučavanje Geografije usmjereno je prema stjecanju kompetencija za osobni i profesionalni razvoj te nastavak obrazovanja i cjeloživotno učenje, pri čemu su učenici aktivni dionici u procesu učenja. Učenicima se postavljaju visoka očekivanja prilagođena njihovoj dobi i kognitivnim mogućnostima koja ih trebaju osposobiti za određene kvalifikacije temeljene na potrebama svijeta rada, cjeloživotno učenje te aktivno sudjelovanje u životu lokalne, nacionalne i globalne zajednice.
Iskustva učenja
Ciljevi učenja i poučavanja Geografije ostvaruju se pomoću geografskih koncepata i u sklopu njih definiranih odgojno-obrazovnih ishoda. Poučavanjem temeljenim na konceptima učenici razvijaju sposobnost razumijevanja Zemljinih sustava, njihovih sadržaja, odnosa, ovisnosti i odraza nastalih prožimanjem prirodnih i/ili društvenih elemenata s ciljem predviđanja, planiranja i donošenja dalekosežnih odluka. Učenici uče pristupati svijetu poglavito pomoću prostornog mišljenja, utvrđivanjem zakonitosti u prostoru i definiranjem određenih prostorno-vremenskih modela s ciljem funkcionalne organizacije prostora za potrebe ljudskih zajednica, poštujući potrebe očuvanja okoliša za buduće generacije i druge vrste živoga svijeta. U procesu učenja i poučavanja Geografije u učenika se razvija istraživački pristup proučavanju prostora, omogućava se sustavno provođenje istraživanja, primjena geografskih metoda, ključnih koncepata i prostorno-vremenskih modela.
U učenju i poučavanju Geografije primjenjuje se kompetencijski pristup. Geografske kompetencije razvijaju se postupno. Temeljne se stječu tijekom osnovnoškolskoga odgoja i obrazovanja, a tijekom srednjeg strukovnog obrazovanja postaju složenije sukladno potrebama struke za koju se učenici obrazuju. Načelo postupnosti prepoznaje se i u konceptu Prostorni obuhvat koji se kao specifičan geografski koncept poučava primjenom načela od bližega prema daljnjem.
Ostvarivanje ciljeva učenja predmeta i usvajanje planiranih ishoda učenja omogućuje aktivna uloga učenika u učenju i poučavanju Geografije. Principi aktivnoga učenja omogućavaju razvijanje ne samo geografskih nego i komunikacijskih i socijalnih kompetencija učenika te kompetencija učiti kako učiti. Učenicima trebaju biti na raspolaganju različiti izvori znanja (izvorna stvarnost, tekstualni, grafički, kvantitativni izvori…) te tehnika i tehnologija kako bi ih učili svrhovito odabirati i prikladno se njima koristiti. Aktivnom učenju doprinosi primjena načela slobodnoga izbora organizacijskih oblika rada, strategija učenja i izbora sadržaja učenja povezanih sa strukom za koju se učenici obrazuju što bi moglo dovesti do veće motivacije i više razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Stare postulate slušaj, pamti, ponovi valja zamijeniti postulatima istraži, promisli, stvori nešto novo.
Uloga nastavnika
U suvremenoj nastavi Geografije nastavnici imaju ulogu medijatora i voditelja procesa učenja te suradnika i mentora. Ovakva uloga nastavnika Geografije implicira veću kreativnost u planiranju poučavanja te primjenu odgovarajućih strategija učenja i poučavanja u vođenju učenika tijekom procesa aktivnoga učenja, a s ciljem ostvarivanja visoke razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
Nastavnik treba učenicima pružiti emocionalnu, socijalnu i intelektualnu podršku, a odnos između njega i učenika mora biti suradnički i fleksibilan s jasno određenim pravilima rada, ponašanja i međusobnoga uvažavanja. Važna uloga nastavnika je i praćenje, vrednovanje i ocjenjivanje. Nastavnik treba pružiti potpunu i pravodobnu informaciju o uspješnosti učenja i napretku učenika s ciljem njegova usmjeravanja u tom procesu, ali i kao poticaj i ohrabrenje kako bi se povećalo samopoštovanje i uspješnost kao važni preduvjet individualnoga napretka. Radi ostvarivanja potencijala svakoga učenika individualizacija poučavanja iznimno je važna jer učenici odgojno-obrazovne ishode ostvaruju različitim tempom, imaju različite mogućnosti, interese i sposobnosti te razine predznanja. Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načine vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
Materijali i izvori
U učenju Geografije koriste se udžbenik, geografski atlas i brojni drugi različiti analogni i digitalni materijali i izvori za učenje koji doprinose uspješnijem usvajanju ishoda i potiču znatiželju. Zornost geografskih sadržaja ostvaruje se korištenjem različitih vrsta topografskih i tematskih karata, atlasa, modela, uređaja, grafičkih i slikovnih materijala, udžbeničke i ostale literature te brojnih sadržaja i alata u elektroničkom obliku. Tijekom procesa učenja i poučavanja učenici dio materijala i izvora izrađuju i pronalaze samostalno, posebice s ciljem ostvarivanja načela aktualizacije. E-učenje osposobljava učenike za korištenje računalne tehnologije i internetskih izvora kao preduvjeta uspješnoga cjeloživotnog učenja. Za interpretaciju i vizualizaciju prostornih organizacija i procesa te lakše uočavanje obrazaca, trendova i problema u prostoru koriste se GIS i daljinska istraživanja.
Okružje
Okružje u kojemu se Geografija poučava i uči treba biti sigurno, ugodno i poticajno. Učionica za Geografiju, u kojoj se odvija najveći dio učenja i poučavanja, treba biti estetski dopadljiva i opremljena različitim nastavnim sredstvima i pomagalima čije korištenje doprinosi ostvarivanju ciljeva učenja predmeta i usvajanju odgojno-obrazovnih ishoda.
Objekt istraživanja geografije je prostor. On je idealno okružje za njezino učenje i poučavanje i zbog toga se dio učenja i poučavanja treba odvijati na terenu, izvan učionice. Poželjno bi bilo organizirati geografsku promatračnicu u školi ili njezinu okružju, u kojoj mogu biti smješteni instrumenti potrebni za geografska praćenja i istraživanja te postaviti meteorološku kućicu. Geografski terenski rad oblik je iskustvenoga učenja u kojem se učenici susreću s izvornom stvarnošću. Učeći na terenu, učenici povezuju teorijska znanja s vlastitim iskustvom čime se povećava njihov interes, ali i razvija vještina promatranja neposrednoga okoliša te uočavanje uzročno-posljedičnih veza i odnosa koji se u njemu događaju. Vrijednost terenskoga rada povećava se ako se provodi interdisciplinarno jer potiče međupredmetno povezivanje i omogućava sveobuhvatniji doživljaj i razumijevanje prostorne stvarnosti.
Učenje i poučavanje Geografije odvija se i u školskoj knjižnici koja je informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole. To je prostor koji omogućava samostalno učenje i istraživanje jer učenici imaju pristup različitim izvorima znanja: stručnoj literaturi, referentnoj zbirci, časopisima i raznim digitalnim izvorima. Služenje literaturom i izvorima, pravilno citiranje navoda jedan je od važnih preduvjeta stjecanja vještina za cjeloživotno učenje koja se prakticira naročito kod pisanja samostalnih, istraživačkih i završnih radova. Knjižnica je servis koji omogućava kreativnu suradnju između učenika, školskoga knjižničara i nastavnika te korelacijski pristup radu.
Poticajno okružje za učenje i poučavanje Geografije mogu biti i baštinske ustanove koje svojim područjem djelovanja koreliraju s ciljevima i ishodima, kao što su: zavičajni/gradski, prirodoslovni, etnografski, tehnički, povijesni i arheološki muzeji te ostali lokaliteti kulturne i prirodne baštine, posebice zaštićena područja Hrvatske.
Mnogi geografski sadržaji odnose se na prostore koji su znatno udaljeni od prostora života učenika te upotreba IKT-a omogućava vizualan doživljaj svih dijelova Hrvatske i svijeta. Jedan od ciljeva učenja i poučavanja Geografije jest osposobiti učenike za djelotvorno korištenje alata digitalne tehnologije s ciljem prikupljanja relevantnih informacija, njihove obrade, analize i pohrane te korištenja za potrebe istraživanja zadanih odgojno-obrazovnim ishodima. Suvremena učionica za nastavni predmet Geografiju trebala bi biti opremljena dovoljnim brojem računala povezanih na internet i sa softverskim programima koji omogućuju implementaciju GIS-a i daljinskih istraživanja.
Određeno vrijeme
Geografski sadržaji u strukovnom obrazovanju uče se i poučavaju u obveznome i samostalnome nastavnom predmetu Geografija u općeobrazovnom dijelu kurikula tijekom 70 sati u trećem razredu, ali i u okviru stručnih predmeta, izbornih modula i skupova ishoda učenja. Određivanje vremena potrebnog za realizaciju pojedinih ishoda dio je autonomije nastavnika i ovisi o potencijalu razrednoga odjela kao cjeline te o interesima, sposobnostima i vještinama učenika za usvajanje propisanih znanja i razvijanje vještina, a treba biti vidljivo u godišnjem izvedbenom kurikulu koji samostalno izrađuje svaki nastavnik.
Grupiranje učenika
Svaki razredni odjel sadrži određene potencijale koje nastavnik treba prepoznati i koristiti se njima za uspješnije učenje. Pri planiranju učenja i poučavanja treba voditi računa o razrednome odjelu kao cjelini, ali i o učenicima kao pojedincima koji znanja, vještine i stavove stječu na sebi svojstven način. Nastavnik treba osvijestiti da su učenici različiti i svoje poučavanje prilagoditi različitim stilovima učenja. Poučavanje Geografije treba omogućiti suradničko učenje koje pretpostavlja mnoga znanja i vještine potrebne za uspješno buduće uključivanje u svijet rada, a odvija se radom u paru ili skupinama. U suradnji s drugim učenicima pojedinci razvijanju sposobnosti rješavanja problema, logičkoga zaključivanja, kreativno i kritičko razmišljanje te im se pruža mogućnost promatranja situacije iz tuđega gledišta. Radeći u paru ili skupini, učenici razvijaju svoje socijalne i komunikacijske kompetencije te emocionalnu inteligenciju koje su važne za uspjeh u životu.
Broj učenika u skupini ovisi o složenosti zadatka. Učenike s teškoćama treba uključivati u skupine pazeći da unutar skupine imaju podršku i razumijevanje te im dodijeliti one zadatke kojima će doprinijeti radu skupine.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje procesa učenja i usvojenosti ishoda označava postupke prikupljanja i analiziranja informacija te donošenja profesionalnih procjena o učeničkome učenju i rezultatima učenja. Tri su osnovna pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje omogućuje unaprjeđenje učenja i poučavanja, a provodi ga nastavnik tijekom učenja i poučavanja. Nastavnici se mogu koristiti ciljanim pitanjima tijekom nastave radi provjere razumijevanja, promatranjem ponašanja, izlaznim karticama, provjerom domaćih zadaća i drugim metodama formativnog vrednovanja. Navedene metode ne dovode do brojčane ocjene nego do povratnih informacija učenicima, roditeljima i samim nastavnicima o rezultatima i napredovanju u radu te unaprjeđenju procesa učenja.
Vrednovanje kao učenje namijenjeno je učenicima, omogućuje razvoj samoregularnog pristupa, a provode ga sami učenici tijekom učenja i poučavanja različitim metodama formativnog vrednovanja i samovrednovanja poput listova za samovrednovanje i učeničke mape pomoću koje učenici prate vlastito napredovanje i ostvarivanje ciljeva učenja.
Vrednovanje naučenog daje informaciju odnosno procjenu o usvojenosti ishoda definiranih kurikulom. Provode ga nastavnici nakon kraćeg razdoblja poučavanja poput nastavnih tema ili nakon dužeg razdoblja poučavanja kao što je nastavna godina. Namijenjeno je učenicima, roditeljima, nastavnicima i ostalim akterima odgojno-obrazovnog procesa, a provodi se različitim sumativnim metodama (najčešće pisanim i usmenim provjerama znanja i vještina). Dovodi do ocjene, a elementi koji se vrednuju u nastavnom predmetu Geografiji su geografska znanja, geografsko istraživanje i vještine te kartografska pismenost. Kod geografskih znanja težište se stavlja na konceptualno i proceduralno znanje koje će omogućiti primjenu znanja u novim situacijama i kreativno rješavanje prostornih problema. Usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda provjerava se usmenim provjerama znanja, pisanim provjerama znanja, vrednovanjem učeničke mape i drugim oblicima vrednovanja. Usmeno ispitivanje provodi se kontinuirano tijekom nastavne godine, a pisane provjere znanja sastavlja nastavnik i uključuje zadatke otvorenoga i zatvorenog tipa. Učenička mapa (portfolio) je zbirka sustavno prikupljenih učeničkih radova koji dokumentiraju učenikova ostvarenja i postignuća (vrednovanje produkata rada). Kronološki je organizirana kako bi omogućila evidenciju učeničkoga napretka unutar predviđenoga vremena. Geografsko istraživanje i vještine, osim samog istraživanja, obuhvaćaju vještine opažanja, postavljanja pitanja, planiranja istraživanja; prikupljanja podataka; bilježenja, vrednovanja i predstavljanja podataka; interpretiranja i analiziranja podataka te zaključivanja; komuniciranja rezultata i postupka istraživanja te vještine reflektiranja o provedenom istraživanju. Vrednuju se grafičke, statističke, matematičke i orijentacijske vještine koje se razvijaju postupno i ne moraju biti isključivo vezane uz geografsko istraživanje. U elementu kartografska pismenost vrednuje se interpretacija prostorne organizacije i procesa čitanjem sadržaja geografskih karata. Razvijenost kartografske pismenosti provjerava se usmenim i pisanim provjerama znanja i vještina koje uključuju i slijepe karte.
Zaključna je ocjena izraz postignute razine učenikovih kompetencija i rezultat ukupnoga procesa vrednovanja tijekom nastavne godine, a izvodi se temeljem tri jednako vrijedna elementa vrednovanja. Zaključna ocjena na kraju nastavne godine ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak u drugom polugodištu. Izriče se brojčanom ocjenom kao pokazateljem usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom. Vrednovanje procesa i ishoda učenja temelji se na načelima i pristupima vrednovanju definiranima u Smjernicama za vrednovanje procesa učenja i usvojenosti ishoda u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju.
Kao što je ranije već rečeno, načine i postupke vrednovanja treba prilagoditi svakome učeniku uključujući učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) u suglasju s važećim dokumentima nadležnih institucija. Učenici s teškoćama u razvoju imaju pravo na prilagodbe u vrednovanju koje su opisane u Smjernicama za rad s učenicima s teškoćama.
5. DRUŠTVENO-HUMANISTIČKO PODRUČJE
Prema NOK-u društveno-humanističko područje pridonosi razvoju učenika kao samostalnih i odgovornih osoba, pojedinaca i građana koji će biti sposobni razumjeti i kritički promišljati položaj i ulogu čovjeka u suvremenomu svijetu, aktivno sudjelovati u društvenomu, kulturnomu, gospodarskomu i političkomu razvoju vlastitoga društva, s posebnom odgovornošću za njegov demokratski razvoj. Upoznaju se etičko-moralne vrijednosti, vjerske i kulturne tradicije i vrijednosni sustavi – sve što tvori civilizacijski i etički temelj Europe.
Ta znanja, sposobnosti i vrijednosti pomažu vrednovanju i čuvanju povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta u vremenu velikih promjena i pluralizma, razumijevanju i poštivanju drugih i drukčijih te sudjelovanju u društvenomu životu.
Struktura područja: Povijest, Etika, Katolički vjeronauk, Pravoslavni vjeronauk, Islamski vjeronauk, Politika i gospodarstvo, Psihologija, Sociologija
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA POVIJEST ZA STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 i 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Nastava Povijesti u strukovnom obrazovanju upire se na vještine povijesnog mišljenja koje je učenik stekao tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Iako je strukovno obrazovanje po naravi heterogeno, nastava Povijesti jedinstvena je za sve učenike ovisno o razini srednjoškolskog strukovnog programa. Povijest je humanistička znanost. Nastava Povijesti proizlazi iz povijesti kao znanosti čiji je temeljni izričaj uspostava narativa kroz pisanje smislenog teksta. Tijekom rada na didaktičko-metodički primjereno oblikovanim i pripremljenim tekstovima, što podrazumijeva kritičko čitanje, prepoznavanje ključne problematike i interpretaciju pročitanog, učenik na nastavi Povijesti razvija i unaprjeđuje temeljne jezične vještine i vještinu apstrakcije. Usavršavanjem govornih vještina i vještina prepoznavanja problematike učenik stječe osnovne intelektualne alate koji su nužni za smisleno i učinkovito funkcioniranje u društvu.
Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja učenik sukladno svojoj dobi prolazi intenzivan put fizičkog, emocionalnog i intelektualnog razvoja. Tijekom tog procesa postaje svjesniji svoje bliže i dalje okoline, a zahvaljujući različitim utjecajima upoznaje se s procesima funkcioniranja svoga naselja, regije, države pa sve do globalnih političkih, gospodarskih te društvenih, kulturoloških i drugih kretanja. Postaje svjestan da su suvremeni društveni, gospodarski, politički i drugi odnosi nastali kao rezultat dugotrajnog razvoja. Pritom nastava Povijesti kao najsustavniji oblik prenošenja povijesnih znanja i vještina ima odlučujuću ulogu osposobiti srednjoškolca za kritički pristup povijesnim procesima, stoga u okviru suvremenog okruženja nastava Povijesti omogućava učeniku prepoznavati i razumijevati slojevitost povijesnih procesa koji su uvjetovali suvremena zbivanja. Također mu omogućuje upoznavanje i vrednovanje povijesnih fenomena u kojima učenik prepoznaje ishodišta svog kulturološkog i nacionalnog identiteta. Prateći kroz nastavu Povijesti problematiku razvoja društva, demokracije (i drugih političkih sustava), gospodarstva, energetike, ratova, migracija i mnogih drugih fenomena u prošlosti učenik osvještava njihovu povezanost i utjecaje na suvremeno stanje.
Svrha nastave Povijesti u strukovnom obrazovanju je daljnji razvoj sposobnosti razumijevanja povijesnih procesa u sklopu pet područja ljudske aktivnosti: društveno, gospodarsko, znanstveno-tehnološko, političko i ideološko-religijsko-kulturno. Učeći Povijest učenik razvija temeljne vještine razmatranja konteksta i sagledavanje događaja iz različitih perspektiva. Na temelju takvog pristupa stvara mišljenja i pažljivo donosi zaključke na utemeljenim pretpostavkama. Stjecanje temeljnih povijesnih znanja prijeko je potreban preduvjet za takav rad. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja učenici su razvili vještine potrebne za uporabu tehničkih koncepata predmeta Povijesti: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva te usporedba i sučeljavanja. Isti su koncepti u prikladnom okviru nužni i primjenjivi u nastavi Povijesti u strukovnom obrazovanju.
Postajući svjesniji osobne uloge u društvu učenik razvija potrebu zauzimanja stavova o fenomenima s kojima se susreće. Na temelju znanja i vještina stečenih kroz nastavu Povijesti učenik se kao odgovoran politički subjekt lakše, smislenije i angažiranije uključuje u društveni život lokalne zajednice. Kao aktivni građanin prepoznaje vrijednost solidarnosti, kritički promišlja o društvu, spreman je sudjelovati u gospodarstvu i doprinositi dobrobiti zajednice. Pritom nastava Povijesti razvija svijest o potrebi cjeloživotnog učenja i daljnjeg razvoja vještina i konstruiranja znanja. To su preduvjeti na putu sazrijevanja učenika kao građanina koji je sposoban prepoznati problematiku održivog razvoja i razviti potrebu osobnog doprinosa razvoju demokratske kulture, socijalne kohezije i uključivosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Cilj nastave povijesti je razviti kod učenika vještinu povijesnog mišljenja. Vještina povijesnog mišljenja ogleda se u vještini prepoznavanja problematike, odnosno postavljanja problemskog pitanja što dalje podrazumijeva razvijanje i ovladavanje nizom drugih vještina na temelju kojih učenik razvija svijest o povijesti i razumijevanje povijesnih procesa. Temeljna vještina na koju se nadograđuju sve druge vještine je poznavanje povijesnih sadržaja u prostoru i vremenu. To ne podrazumijeva da učenik izolirano poznaje činjenice i plošno ih povezuje na kronološkoj crti. Radi se o strukturiranom povezivanju povijesnih sadržaja preko kojih učenik ovladava dubinom prošlosti. To je dugotrajan proces stjecanja vještina poznavanja povijesnih sadržaja koji se razvija i stječe tijekom cijelog procesa nastave Povijesti. Taj proces ostvaruje se korištenjem prikladne stručne terminologije i koncepata pomoću kojih učenik povezuje povijesne sadržaje.
Na nastavi Povijesti učenik vještinu povijesnog mišljenja razvija pod vodstvom nastavnika na didaktički prikladno napisanim tekstovima, odabranim povijesnim izvorima, kartama i drugim pomoćnim audio-vizualnim materijalima. Pritom učenik primjenjuje specifične metodološke postupke analize nastavnih materijala i digitalnim alatima. Na taj način razvija metodološke vještine koje mu omogućuju prepoznavanje konstruiranja povijesnog narativa, sagledavanje njegove multiperspektivnosti (vremenska, prostorna, nacionalna, kulturološka i druge uvjetovanosti nastanka povijesnog narativa) i multikauzalnosti (složena uzročno-posljedična povezanost povijesnog sadržaja).
Što se tiče vještine poznavanja povijesnih sadržaja na nastavi Povijesti u strukovnim školama, naglasak je na nacionalnoj povijesti u europskom i globalnom kontekstu. Stjecanje navedenih vještina omogućit će učeniku suvremeno oživotvorenje vještine povijesnog mišljenja na način da će mu pomagati u razvijanju vještine orijentacije, odnosno snalaženja u suvremenim procesima čije će ishode sagledavati kao povijesno uvjetovane. Na toj će osnovi temeljiti osobni, duhovni i stručni integritet, pripadnost kulturološkom i nacionalnom nasljeđu i razvijati svijest o brizi za oblikovanje mogućih budućih procesa.
Učenik tijekom nastave Povijesti u strukovnim školama razvija vještine:
1. U povijesnim razdobljima koje proučava razumije korijene i razvoj hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu kroz društveni, gospodarski, znanstveno-tehnološki, politički i filozofsko-religijsko-kulturni razvoj. Stječe vještinu poznavanja najvažnijih povijesnih sadržaja predviđenih temama kurikula. Pritom se koristi prikladnom terminologijom te shvaća sadašnjost kao posljedicu povijesnoga razvoja društva.
2. Razumije važnost očuvanja zavičajne, nacionalne i šire kulturne, povijesne, industrijske i duhovne baštine te važnost izgrađivanja osobnog integriteta i nacionalnog identiteta koji se ostvaruje u brizi za osobnim doprinosom općem dobru Republike Hrvatske.
3. Sagledava povijesne procese kroz koncepte u nastavi Povijesti: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva te usporedbe i sučeljavanja. U radu s različitim vrstama povijesnog gradiva razvija sposobnost pristupa tradicionalnim i novim oblicima medija, razumijevanja medija i interakcije s njima te razumijevanja uloge i funkcija medija u društvu.
4. Prepoznaje problemska pitanja na temelju jasno zadanih kriterija, dostupnih didaktičko prikladno pripremljenih materijala pri čemu uspostavlja razliku između povijesnog narativa određenog medija i ostalih vrsta.
5. Poznaje ciljeve, vrijednosti i politike društvenih i političkih pokreta, poznaje europske integracije i razumije različitost kulturoloških i političkih identiteta u Europi i svijetu.
6. Primjenjuje vještine kritičkog mišljenja, rješavanja problema, vještine argumentiranja i konstruktivnog sudjelovanja u aktivnostima zajednice, razvija radne navike, samostalnost, odgovornost, stvaralaštvo i samopouzdanje te otvorenost za cjeloživotno učenje.
7. Koristi se znanjem i vještinama stečenim učenjem Povijesti kako bi ostvario osobni razvoj te gospodarski i opći razvoj društva te odgovorno bio uključen u život zajednice.
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA PREDMETNOGA KURIKULA/DOMENE
Proučavanje slojevitosti ljudskog djelovanja zbog didaktičko-metodičkih razloga u nastavi povijesti usmjereno je prema sljedećim domenama: društvo, ekonomija, znanost i tehnologija, politika te filozofsko-religijsko-kulturno područje. Učenik je tijekom osnovnoškolskog obrazovanja kroz nastavu Povijesti osvijestio navedena područja ljudskog djelovanja u prošlosti. Postajući tijekom adolescentskog doba svjesniji suvremenog okruženja učenik ih prepoznaje kao aspekte koji su u stalnom prožimanju te čine cjelinu funkcioniranja ljudskog društva u prošlosti i sadašnjosti. Predmetni kurikul nastave Povijesti za srednje strukovno obrazovanje pretpostavlja nastavak proučavanja povijesnih sadržaja prema navedenim područjima. No, pritom predložene teme povijesnih sadržaja nisu izravno podijeljene prema područjima. Tematske cjeline zadane su kronološki, ali s prepoznatljivom uputom na proučavanje povijesnih sadržaja prema područjima.
A. Društvo
Svi aspekti ljudskog djelovanja ostvaruju se i proizlaze iz društvenosti. Tako se proučavanje raznih grana povijesti uvijek svodi pod zajednički nazivnik društvene povijesti. Iz psiholoških pretpostavki društvene afirmacije i formiranja identiteta učenik adolescent prepoznaje svoj osobni položaj u suvremenom društvu. Proučavanje povijesti društva omogućuje mu uvid u procese razvoja slojevitih društvenih odnosa kroz prošlost koji su se odvijali pod utjecajem gospodarskih, političkih, religijskih, kulturoloških, ekohistorijskih i ideoloških prilika. Prepoznajući kontinuitete i promjene društvenih odnosa u prošlosti učenik kritički promatra suvremene društvene fenomene.
B. Ekonomija
Strukovno obrazovanje usmjereno je prema specifičnim gospodarskim granama bilo da se radi o proizvodnji, uslugama ili raznim oblicima logističke potpore gospodarstvu. Proučavanje povijesti gospodarskih odnosa omogućuje učeniku praćenje razvoja pojedinih grana gospodarstva u prošlosti. Upoznajući odnose u gospodarstvu razvija kritički odnos prema društvenim i političkim promjenama koje su se razvijale kao posljedica gospodarskih tijekova. Uvidom u globalne i one regionalne trgovačko-gospodarske odnose učenik postaje svjestan ishodišta suvremenog gospodarstva i njegova razvoja kroz povijest i uloge u svijetu.
C. Znanost i tehnologija
Suvremeni pristup znanosti i tehnologiji proizlazi iz svijesti o njihovom permanentnom napretku i usavršavanju. Takav koncept temelji se na intenzivnom razvoju znanosti i tehnologije tijekom posljednja dva i pol stoljeća. Poznavanjem gospodarskih, društvenih i političkih odnosa učenik stječe uvid u preduvjete razvoja znanosti u modernom i suvremenom društvu. Prateći znanstvena otkrića, koja su omogućila usavršavanje tehnologije i tehnoloških procesa, učenik razvija svijest o njihovom utjecaju na političke, gospodarske, ali i na kulturološke, religijske i druge odnose u društvu.
D. Politika
Svako je društvo kroz povijest stvaralo razne oblike udruživanja prema određenim pravilima. Instituti, institucije i uprava ono su što povijest prepoznaje i proučava kao političke fenomene u društvu. Proučavanje političkih tvorevina i njihov međuodnos omogućuje učeniku uvid u političke kontinuitete i diskontinuitete koji nastaju pod utjecajem gospodarskih, kulturoloških, religijskih, ideoloških i drugih odnosa, a manifestiraju se u sukobima (bilo unutarnjim ili vanjskim) i traženjima uvjeta za postizanje mira i pravednijih odnosa između različitih društvenih skupina unutar iste političke zajednice ili između zasebnih političkih subjekata.
E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje
Suvremeni identiteti temelje se na raznim ideološkim, kulturološkim i religijskim pripadnostima. Stvaralaštvo ljudskoga duha u umjetnosti, znanosti, religiji te političkim, filozofskim i ideološkim sustavima uvijek je u povijesti bilo dio i proizlazilo je iz ukupnih društvenih odnosa. Iz tih su područja proizlazili vrijednosni sustavi koji su predstavljali temelje identiteta pojedinca i zajednice te utjecali na sva ostala područja ljudskog djelovanja. Upoznajući se sa svojom duhovnom tradicijom te kulturološkim, religijskim i idejnim sustavom vrijednosti drugih učenik postaje svjestan različitosti njihovih povijesnih uvjetovanosti. To mu omogućuje prepoznavanje i štovanje različitih kulturološki tradicija i njihovih kreativnih ostvarenja na svim područjima stvaralaštva.
Slika 1. Domene u kurikulu predmeta Povijest
Koncepti u nastavi povijesti
Za uopćavanje, grupiranje i kategorizaciju informacija, događaja i procesa u nastavi Povijesti srednjoškolskog strukovnog obrazovanje koriste se dvije vrste koncepata koje je učenik razvijao prema kurikulu nastave Povijesti za osnovnoškolsko obrazovanje. Prvi se definiraju kao temeljni povijesni pojmovi, suštinski koncepti ili koncepti prvog reda (npr. građanski rat, imperijalizam, kolonijalizam, nacionalizam, reforma, modernizacija).
U nastavi Povijesti koriste se i tehnički koncepti ili koncepti drugog reda. Pomoću njih se razumijeva kako se konstruira povijesni narativ i sagledavaju procesi u prošlosti. Ovi se koncepti shvaćaju kao apstrakcije koje se koriste za uopćavanje informacija, stvaranje veza i obrazaca te razlikovanje kategorija i potkategorija te se mogu primijeniti na bilo koju povijesnu temu ili sadržaj. Tehnički koncepti doprinose razvoju kritičkog povijesnog mišljenja. Tijekom poučavanja u redovnoj nastavi, u koju su uključeni učenici različitih sposobnosti, naglasak se stavlja na razvoj vještina kroz uporabu sljedećih tehničkih koncepata: vrijeme i prostor; uzroci i posljedice; kontinuiteti i promjene; rad s povijesnim izvorima; povijesna perspektiva; usporedba i sučeljavanje. Tehničke koncepte valja tijekom procesa poučavanja i učenja učestalo kombinirati i osvještavati ih jer se na taj način razvija konvergentno i divergentno mišljenje.
Vrijeme i prostor
Ovo je osnovni koncept unutar kojeg se razvija vještina povijesnog mišljenja: izgrađuje se predodžba tijeka, slijeda i trajanje događaja i procesa u prošlosti. Bez vremenskog okvira ne mogu se razumjeti prošlost i sadašnjost niti istražiti odnosi među događajima. Učenici će stoga tijekom učenja Povijesti usvojiti opći vremenski okvir (povijesna razdoblja) te osnove računanja vremena. Koristit će se rječnikom kojim se opisuje tijek vremena, smještati događaje, osobe i pojave u odgovarajuća razdoblja; razumjet će konstruktivnu prirodu različitih periodizacija te propitivati značenja pripisana događajima koji su označeni kao razdjelnice. Fizički prostor uvjetuje ukupnost odnosa i razvoja određene društvene zajednice na svim područjima djelovanja. Širenje prometnih mreža, ideja, proizvoda, bolesti, migracije ljudi i sl. također su duboko povezani s geografskom prostorom i njegovim osobinama, stoga koncept prostora podrazumijeva složene odnose čovjeka i prirodne sredine koja ga okružuje.
Uzroci i posljedice
Konceptom uzroka i posljedica objašnjavaju se čimbenici koji su doveli do pojedinih povijesnih događaja, pojava i procesa. Ovim se konceptom objašnjava zašto su se događaji zbili tako kako jesu, kako jedna pojavnost vodi drugoj te zašto jedan događaj može imati višestruke uzroke i posljedice. Učenici razlikuju uzroke, povod i posljedice te objašnjavaju kategorije uzroka. Uočavaju izravno navedene uzroke i posljedice ili zaključuju o njima kada nisu izravno izrečeni. Razumiju da su neki uzroci i posljedice važniji od drugih oko čega postoje različita gledišta.
Kontinuitet i promjena
Prepoznajući kontinuitete povijesnog razvoja učenik razumijeva dugi proces prenošenja nasljeđa u određenom društvu. Nasuprot kontinuitetu promjene, koje se prepoznaju, znakovi su prekida s tradicijom. Učenici proučavaju promjene u vremenu, ali i ono što ostaje isto ili se razvija postupno u društvu (institucije, instituti, politički sustavi, vrijednosti, načini života određenih društvenih skupina). Objašnjavanje ritma promjena također je važno: neke su promjene spore i postupne dok su druge (ratovi, revolucije, gospodarske krize) brze i burne te uzrokuju iznenadne poremećaje i promjene u društvu. Učenje o ovom konceptu obuhvaća razumijevanje obilježja nekog razdoblja te procjenjivanje u kojoj su mjeri određene pojave značile promjenu za tadašnje ljude. Nadalje, učenici moraju razumjeti da promjene ne znače uvijek i napredak. Pojam napretka nosi sa sobom određeno vrednovanje, vezano uz vrijednosti koje se od jednog do drugog društva ili kulture mogu razlikovati.
Rad s povijesnim izvorima
Koraci u učenju ovog koncepta za učenike podrazumijevaju korištenje različitih vrsta povijesnih izvora, razumijevanje značenja izvora u proučavanju prošlosti te oblikovanje odgovora koji uključuju tumačenje izvora. Učenici uče analizirati i vrednovati izvore, postavljaju pitanja o vremenu, mjestu i okolnostima njihova nastanka te o autoru, njegovim gledištima i namjerama. Pretpostavka svrsishodnog rada s povijesnim izvorima u srednjoškolskom strukovnom obrazovanju jest da moraju biti didaktičko-metodički odabrani i prezentirani sukladno stečenim vještinama učenika. Učeći o izvorima, učenik upoznaje važnost i ulogu kulturno-povijesne baštine te ustanova (primjerice, arhivi, muzeji, knjižnice) koje čuvaju takvu baštinu.
Povijesna perspektiva
Koncept povijesne perspektive omogućuje učeniku sagledavanje prošlosti uvažavajući vremenski i društveni kontekst razdoblja koje proučava. Razvijajući uvid u povijesnu perspektivu učenik će identificirati načine djelovanja pojedinaca i zajednica u različitim razdobljima u kontekstu vremena i prostora njihova odvijanja te ih neće vrednovati iz perspektive suvremenosti. Također će odrediti u kojoj je mjeri pojava ili proces iz prošlosti reprezentativan za brojne pojedince i/ili skupine u prošlosti. Učenik će moći objasniti suvremena zbivanja prema tumačenju događaja u prošlosti te kakvu su važnost određena pojava ili proces imali za društvo u prošlosti, a kakvu imaju u suvremenosti.
Usporedba i sučeljavanje
Koncept usporedbe i sučeljavanja omogućuje da se povijesni događaji, pojave i procesi te djela ljudskog stvaralaštva bolje razumiju i objasne stavljajući ih u kontekst u kojem se mogu ocijeniti i interpretirati. Usporedbom se uočavaju njihove sličnosti, zajednička obilježja ili međusobne različitosti i utjecaji. Usporedbom svrstavamo događaje, pojave i procese te djela ljudskog stvaralaštva u skupine (klasifikacija) što nam omogućuje formuliranje općih zaključaka i povijesnih generalizacija.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I
RAZINE USVOJENOSTI
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi označeni kratkom oznakom nastavnoga predmeta – POV. Uz oznaku predmeta dodaje se oznaka SSŠ za odgojno-obrazovne ishode u srednjim strukovnim školama. Primjerice, kratica POV SSŠ A.1.1. označava redom: Povijest, srednja strukovna škola, domena kojoj ishod pripada (A – Društvo, B – Ekonomija, C – Znanost i tehnologija, D – Politika, E – Filozofsko-religijsko-kulturno područje), razred srednje strukovne škole te redni broj odgojno-obrazovnog ishoda koji se poučava u sklopu navedene domene. Predmetni odgojno-obrazovni ishodi u svakoj su domeni konkretizirani i razrađeni, naznačujući opseg i dubinu nastavnih sadržaja koje bi trebao obuhvatiti nastavni proces. Pri izradi Godišnjeg izvedbenog kurikula i obradi nastavnih sadržaja preporuča se držati kronološkog slijeda kao jedne od temeljnih postavki povijesne znanosti i nastave Povijesti. U tu svrhu nakon tablice s odgojno-obrazovnim ishodima donosi se preporuka nastavnih sadržaja složenih po temama kronološkim slijedom koje su, zajedno s oznakama domena kojima pripadaju, prikazane i u grafičkom obliku. Svaki nastavnik, neovisno o predloženim sadržajima, može na temelju obveznih ishoda formirati vlastite sadržaje i način ostvarenja ishoda.
U sklopu svake domene predlažu se i izborne teme, kao nadopuna propisanim ishodima.
Za svaki odgojno-obrazovni ishod određen je pokazatelj usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda na razini »dobar« koji služi kao okvir za procjenu usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda na kraju razreda.
Nastava Povijesti u strukovnim školama prati strukturu učenja prema domenama, s težištem na novijoj i suvremenoj povijesti hrvatskog naroda u europskom i svjetskom kontekstu koja se uči na razini 4.1. i poučava dva sata tjedno u 1. razredu srednje strukovne škole. Na razini 4.2. težište je na povijesti hrvatskog naroda u europskom i svjetskom kontekstu od srednjeg vijeka do suvremene povijesti, a poučava se po jedan sat tjedno u 1., 2. i 3. razredu srednje strukovne škole.
Nastavni sadržaji poučavaju se kao nadogradnja na temeljna znanja iz osnovne škole.
Povijest, 1. razred, razina 4.1., 3 CSVET-a
| A. Društvo | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ A.1.1. Objašnjava promjene u hrvatskom društvu i svakodnevici od prosvjetiteljstva do modernog doba u europskom i svjetskom kontekstu. | – klasificira reforme prosvijećenog apsolutizma u Hrvatskoj; – identificira promjene u demografiji, školstvu, zdravstvu i javnoj upravi u Hrvatskoj od sredine 18. do kraja 19. stoljeća; – navodi primjere utjecaja Prvog svjetskog rata na hrvatsko društvo i svakodnevicu; – objašnjava utjecaj totalitarnih režima na razvoj društava i život ljudi u Europi i Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća; – objašnjava društvena kretanja u Hrvatskoj u dvije jugoslavenske državne zajednice; – istražuje posljedice ratnih zbivanja u Domovinskom ratu za civilno stanovništvo i društvo te ulogu medija u Domovinskom ratu. | – navodi reforme prosvijećenih apsolutista, primjere društvenog razvoja u 19. stoljeću, primjere ratnih utjecaja na svakodnevni život ljudi u Prvom svjetskom ratu i Domovinskom ratu te opisuje društvene promjene na hrvatskim prostorima u doba jugoslavenskih državnih zajednica i utjecaje totalitarnih režima na razvoj društva i svakodnevicu. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Migracije od starog vijeka do danas – uzroci, posljedice, primjeri Temeljni procesi hrvatskog srednjovjekovlja Žene i djeca od kraja 18. stoljeća do modernog doba Građanske slobode i ljudska prava u 20. i 21. stoljeću Svakodnevica, zabava, moda, kultura i sport tijekom 20. stoljeća Globalizacijski trendovi i hrvatsko društvo | |||
| B. Ekonomija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ B.1.1. Uspoređuje gospodarske aktivnosti i tehnološke dosege u hrvatskim zemljama s obzirom na europski i svjetski kontekst od 18. do 20. stoljeća te njihov utjecaj na svakodnevni život ljudi. | – kategorizira probleme i dosege u industrijalizaciji hrvatskih zemalja tijekom 18. i 19. stoljeća te ih uspoređuje s odabranim primjerom/primjerima iz europskog gospodarstva; – opisuje gospodarske modele i strategije u razdoblju između dvaju svjetskih ratova i nakon Drugog svjetskog rata u svijetu i Hrvatskoj te njihov utjecaj na svakodnevni život; – objašnjava ekonomske uzroke iseljavanja iz hrvatskih zemalja tijekom 19. i 20. stoljeća; – izdvaja gospodarske uzroke jugoslavenske krize 1980-ih. | – opisuje industrijalizaciju hrvatskih zemalja tijekom 19. stoljeća, utjecaj gospodarskih aktivnosti na svakodnevicu u 20. stoljeću te utjecaj gospodarskih problema na krizu i raspad socijalističke Jugoslavije. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Trgovci i promet u srednjem vijeku Gospodarstva srednjovjekovnih dalmatinskih komuna Utjecaj gospodarstva na kulturni, umjetnički i znanstveni razvoj Kolonije – preduvjet gospodarske moći? Pojava i razvoj potrošačkog društva Gospodarski modeli i strategije u 20. stoljeću | |||
| C. Znanost i tehnologija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ C.1.1. Ocjenjuje utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka od 19. do 21. stoljeća na sveukupni razvoj hrvatskih zemalja, Europe i svijeta. | – vrednuje ulogu cestovnog, željezničkog i vodenog povezivanja hrvatskih zemalja u njihovoj sveukupnoj integraciji tijekom 18. i 19. stoljeća; – uspoređuje tehnološki napredak hrvatskih zemalja od sredine 18. do početka 21. stoljeća s tehnološkim napretkom Europe i svijeta u istom razdoblju; – izdvaja primjere hrvatskih znanstvenih dostignuća od sredine 18. stoljeća do početka 21. stoljeća; – objašnjava utjecaj tehnološkog napretka u 20. i početkom 21. stoljeća na svakodnevni život ljudi. | – objašnjava primjere tehnološkog i znanstvenog napretka u Hrvatskoj, Europi i svijetu te utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka na svakodnevni život ljudi. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Poznati hrvatski izumitelji kroz povijest Tehnologija i izumi od prapovijesti do početka industrijalizacije Vojna tehnologija tijekom prošlosti Putovanja i otkrića novih svjetova Tehnološke revolucije u 20. i na početku 21. stoljeća Hrvatska na pragu industrije 4.0 | |||
| D. Politika | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ D.1.1. Objašnjava politički razvoj hrvatskih zemalja od 19. do početka 21. stoljeća. | – izdvaja temeljne političke procese u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća; – opisuje položaj hrvatskih zemalja u jugoslavenskim državnim zajednicama između dvaju svjetskih ratova i nakon Drugog svjetskog rata imajući u vidu kontekst europskih i svjetskih zbivanja; – razlikuje dva smjera političkog razvoja u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata; – klasificira uzroke krize u Jugoslaviji 1980-ih te uzroke Domovinskog rata; – uz pomoć povijesnog zemljovida objašnjava srpsku i crnogorsku agresiju na Republiku Hrvatsku te oslobodilačke operacije Hrvatske vojske; – opisuje političku i gospodarsku integraciju u Europi nakon Drugog svjetskog rata te put Hrvatske prema međunarodnim integracijama. | – prepoznaje temeljne političke procese u Hrvatskoj, Europi i svijetu od 19. do početka 21. stoljeća, opisuje razvoj Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata te navodi uzroke jugoslavenske krize i Domovinskog rata kao i glavne oslobodilačke operacije Hrvatske vojske. | |
POV SSŠ D.1.2. Objašnjava modalitete vladanja i posljedice zločinačkog djelovanja totalitarnih režima u Europi i Hrvatskoj. | – uspoređuje metode vladanja i postupke triju totalitarnih režima u 20. stoljeću u Europi i Hrvatskoj; – zaključuje o posljedicama holokausta u Drugom svjetskom ratu u Europi i Hrvatskoj; – obrazlaže ulogu i postupke totalitarnog režima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj vezano uz holokaust, rasne zakone te progone na nacionalnoj, vjerskoj i političkoj osnovi; – izdvaja zločinačke postupke komunističkog režima u Hrvatskoj krajem Drugog svjetskog rata i u poraću. | – navodi tri totalitarna društvena sustava u 20. stoljeću, prepoznaje modalitete njihove vladavine te opisuje posljedice zločinačkog djelovanja totalitarnih režima u Drugom svjetskom ratu i u poraću u Europi i Hrvatskoj. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Hrvatska između europskog Istoka i Zapada u srednjem vijeku Hrvati i Venecija od ranog srednjeg vijeka do kraja 18. stoljeća Posljedice osmanskog širenja na hrvatske prostore Hrvati i Habsburgovci do oslobođenja od Osmanlija Hrvatska u kontekstu suvremenih kriza Aktualna pitanja i izazovi u suvremenim globalnim odnosima | |||
| E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ E.1.1. Tumači jezična i kulturna pitanja u kontekstu integrativnih procesa u hrvatskim zemljama, znanstvene dosege u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću te probleme vjerskih zajednica u socijalističkoj Jugoslaviji. | – opisuje ciljeve i tijek hrvatskog narodnog preporoda te njegovo značenje za jezičnu i kulturnu integraciju hrvatskih zemalja u 19. stoljeću; – primjerima ilustrira znanstvene i umjetničke dosege u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću; – povezuje književna i umjetnička djela s povijesnim procesima u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću; – opisuje jezične, kulturne i religijske probleme Hrvata u socijalističkoj Jugoslaviji; – istražuje kulturu sjećanja u modernoj Hrvatskoj i povezuje je s konkretnim povijesnim događajima. | – opisuje zalaganja Hrvata za jezičnu i kulturnu integraciju tijekom 19. i 20. stoljeća, znanstvene i umjetničke dosege na hrvatskim prostorima u istom razdoblju te položaj Katoličke Crkve u socijalističkoj Jugoslaviji. – pronalazi primjere kulture sjećanja u modernoj Hrvatskoj. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Antička i ranokršćanska baština na hrvatskom prostoru Hrvatska kulturna baština od predromanike do baroka Kršćanstvo u krizi – reformacija, katolička obnova i vjerski ratovi u Europi Umjetnost u službi vladara kroz povijest Odraz povijesnih događaja u djelima umjetnika i književnika (primjeri) Postmodernizam u Hrvatskoj – umjetnost u službi države ili pojedinca | |||
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA RASPOREĐENI PREMA
TEMATSKIM CJELINAMA I DOMENAMA
(kratice domena: D – Društvo, E – Ekonomija, ZiT – Znanost i tehnologija, P – Politika, FRK – Filozofsko-religijsko-kulturno područje)
I. HRVATSKA U DOBA OBLIKOVANJA NACIJA I NACIONALNIH DRŽAVA
1. Prosvjetiteljstvo i reforme prosvijećenog apsolutizma u hrvatskim zemljama
2. Industrijalizacija hrvatskih zemalja u 18. i 19. stoljeću – problemi i dosezi
3. Prometno povezivanje hrvatskih zemalja u 18. i 19. stoljeću kao temelj kulturnog i političkog ujedinjenja
4. Školstvo, zdravstvo, demografija i javna uprava u Hrvatskoj u 18. i 19. stoljeću
5. Jezična, kulturna i nacionalna integracija hrvatskih zemalja u 19. stoljeću
6. Buđenje parlamentarizma i temeljni politički procesi u Hrvatskoj 19. stoljeća (pregled)
7. Hrvatska kultura i znanost u kontekstu europskog 19. stoljeća
8. Hrvatsko društvo u vihoru Prvog svjetskog rata
II. HRVATI I HRVATSKA U MEĐURATNOM RAZDOBLJU
9. Hrvatske zemlje u Kraljevstvu/Kraljevini SHS
10. »Hrvatsko pitanje« u Kraljevini Jugoslaviji
11. Hrvatsko gospodarstvo međuratnog razdoblja u europskom i globalnom kontekstu
12. Utjecaj industrijskog društva na svakodnevicu između dvaju svjetskih ratova u svijetu i Hrvatskoj
13. Odjeci modernizma u hrvatskoj umjetnosti i kulturi
III. STOLJEĆE TOTALITARNIH REŽIMA I HLADNOG RATA
14. Totalitarni režimi – komunizam, fašizam, nacizam
15. Hladni rat – blokovska podjela svijeta
16. Slom komunizma u istočnoj Europi
IV. HOLOKAUST I OSTALI ZLOČINI U DRUGOM SVJETSKOM RATU I U PORAĆU
17. Nirnberški zakoni – uvod u holokaust. »Konačno rješenje« – genocid na djelu
18. Holokaust u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
19. Blajburška tragedija i »križni put«
V. HRVATSKA, EUROPA I SVIJET TIJEKOM I NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
20. Hrvatska u borbi protiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu. Nezavisna Država Hrvatska.
21. Hrvatska u kontekstu geopolitičke podjele svijeta nakon Drugog svjetskog rata
22. Hrvatska u socijalističkoj Jugoslaviji – temeljni politički i društveni koncepti
23. Vjerske zajednice u socijalističkoj Jugoslaviji. Jezični i kulturni problemi Hrvata u socijalističkoj Jugoslaviji
24. Socijalističko gospodarstvo i svakodnevni život u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata
25. Hrvati u političkoj i gospodarskoj emigraciji
26. Hrvatsko proljeće – uzroci, problemi, slom
27. Hrvatska kultura, umjetnost i znanost u okviru poslijeratne Europe i svijeta
VI. HRVATSKA KAO SAMOSTALNA I SUVERENA DRŽAVA
28. Jugoslavija nakon Titove smrti – kriza i raspad
29. Višestranački izbori, referendum i osamostaljenje Hrvatske
30. Srpska i crnogorska agresija na Republiku Hrvatsku 1991./92.
31. Oslobodilačke operacije Hrvatske vojske
32. Posljedice rata za civilno stanovništvo i društvo
33. Moj zavičaj u Domovinskom ratu
34. Uloga medija u Domovinskom ratu
VII. HRVATSKA I MEĐUNARODNE INTEGRACIJE
35. Gospodarska i politička integracija u Europi nakon Drugog svjetskog rata
36. Republika Hrvatska i međunarodne integracije
37. Kultura sjećanja u modernoj Hrvatskoj
Povijest, 1. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a,
| A. Društvo | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ A.1.1. Učenik analizira društvene promjene i odnose između društvenih skupina u Europi i hrvatskim zemljama tijekom srednjeg i ranog novog vijeka. | – objašnjava nastanak i razvoj staleškog društva i utjecaj velikaških rodova na društveni razvoj u hrvatskim zemljama; – uspoređuje društvene strukture i svakodnevni život u gradovima i selima u srednjem vijeku – istražuje demografske probleme hrvatskih područja 16. i 17. st. | – objašnjava društvene odnose i strukture u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj Europi i u hrvatskim zemljama te utvrđuje ulogu religije u društvima srednjega i ranoga novoga vijeka. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Djetinjstvo u hrvatskom srednjovjekovnom i ranonovjekovnom društvu Život u gradu u srednjem i ranom novom vijeku Život na selu u srednjem i ranom novom vijeku Život na društvenim marginama i oblici društvene solidarnosti i brige | |||
| B. Ekonomija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ C.1.1. Učenik analizira gospodarsku dinamiku u hrvatskim zemljama tijekom srednjega i ranoga novog vijeka. | – istražuje temeljne značajke gospodarskog razvoja Europe i njegovog utjecaja na hrvatske zemlje u srednjem vijeku; – izdvaja gospodarske posljedice približavanja Hrvatske izvaneuropskim civilizacijama; – istražuje sličnosti i razlike društvenih promjena uzrokovanih gospodarskim razvojem grada i sela; – objašnjava gospodarske promjene u hrvatskim zemljama pod osmanskom vlašću. | – razlikuje gospodarsku organizaciju vlastelinstva i opisuje povezanost trgovine s razvojem gradova i država u srednjem i ranom novom vijeku u svijetu, Europi i hrvatskim zemljama. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Biti obrtnik u srednjem i ranom novom vijeku na prostoru Hrvatske Poljoprivredne kulture i hrana u hrvatskom srednjovjekovlju i ranonovovjekovlju Srednjovjekovni i ranonovovjekovni sajmovi Trgovci i promet u srednjem vijeku Gospodarstva srednjovjekovnih dalmatinskih komuna | |||
| C. Znanost i tehnologija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ D.1.1. Učenik analizira utjecaje razvoja znanosti i tehnologije na društveni i gospodarski razvoj Hrvatske tijekom srednjega i ranoga novog vijeka. | – objašnjava veze tehnološkog napretka i razvoja znanosti u ranome novom vijeku s gospodarskom, kulturnom i društvenom dinamikom u Hrvatskoj, Europi i svijetu; – istražuje posljedice znanstvenih, tehničkih i kulturnih otkrića na svakodnevni život 16. i 17. st. | – raspravlja o važnosti znanstvene misli i tehnološkog napretka u srednjem i ranom novom vijeku na hrvatskom primjeru. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Veliki srednjovjekovni majstori i njihova ostavština na hrvatskom srednjovjekovnom prostoru Učenje i obrazovanje u srednjem i ranom novom vijeku u europskom i hrvatskom kontekstu Zdravlje i bolest u srednjovjekovnim i ranonovovjekovnim društvima Hrvatske i Europe Putovanja i otkrića novih svjetova Poznati hrvatski izumitelji do 19. stoljeća Tehnologija i izumi od prapovijesti do početka industrijalizacije Vojna tehnologija do početka industrijalizacije | |||
| D. Politika | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ B.1.1. Učenik analizira državno-politički razvoj u srednjem i ranom novom vijeku u hrvatskim zemljama. | – zaključuje o franačkom i bizantskom utjecaju na politički razvoj ranosrednjovjekovne Hrvatske; – određuje položaj hrvatskih zemalja u regionalnom i europskom srednjovjekovnom kontekstu; – istražuje dinastije i vladare koji su vladali hrvatskim zemljama; – objašnjava razvoj hrvatske srednjovjekovne države i njezin položaj u različitim državnim zajednicama; – objašnjava osmanska širenja u Europi i donosi zaključke o osmanlijskom utjecaju na razvoj hrvatskih zemalja. | – razlikuje oblike vlasti i načine upravljanja u hrvatskim zemljama u srednjem i ranom novom vijeku te identificira vanjske utjecaje na državni razvoj hrvatskih zemalja. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Križarski ratovi i srednjovjekovna Hrvatska Srednjovjekovna bosanska država i veze sa srednjovjekovnom Hrvatskom Dubrovačka Republika Hrvatska između europskog Istoka i Zapada u srednjem vijeku Hrvati i Venecija od ranog srednjeg vijeka do kraja 18. stoljeća Posljedice osmanskog širenja na hrvatske prostore Hrvati i Habsburgovci do oslobođenja od Osmanlija Institucije i simboli hrvatske državnosti od srednjega vijeka do 18. stoljeća | |||
| E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ E.1.1. Učenik obrazlaže važnost povijesti, uspoređuje različite ideje, umjetničke stilove i dostignuća srednjega i ranoga novog vijeka na prostoru Hrvatske. | – opisuje važnost učenja povijesti, povijesnih izvora, arheoloških iskapanja, računanja vremena i povijesnih razdoblja; – ilustrira primjerima doprinose i utjecaje franačke i bizantske kulture na razvoj hrvatske kulture; – ilustrira primjerima obilježja predromanike, romanike i gotike u Hrvatskoj; – analizira na primjerima razvoj renesanse i baroka u Hrvatskoj. | – navodi važnosti povijesti te objašnjava obilježja umjetničkih stilova i kulturnih dostignuća srednjega i ranoga novog vijeka na primjerima iz Europe i s hrvatskih prostora. | |
POV SSŠ E.1.2. Učenik analizira sukobe i prožimanja religija srednjega i ranoga novog vijeka u hrvatskim zemljama. | – određuje ulogu vjere u svakidašnjici srednjovjekovnih ljudi i donosi zaključke kako religije određuju razvoj hrvatskog društva; – istražuje uzroke i posljedice protestantske reforme i katoličke obnove na hrvatskom području. | – opisuje širenje i sukobe religija te podjele kršćanstva tijekom srednjega i ranoga novog vijeka. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Antička i ranokršćanska baština na hrvatskom prostoru Glagoljica i glagoljaštvo Veliki crkveni raskol i njegov odjek na hrvatsko srednjovjekovno kraljevstvo Nastanak i značaj crkvenih redova u srednjovjekovnom društvu Inkvizicija Hrvatska kulturna baština od predromanike do baroka Kršćanstvo u krizi – reformacija, katolička obnova i vjerski ratovi u Europi Antička, srednjovjekovna i(ili) ranonovjekovna baština u mom kraju Mitovi o mračnom srednjem vijeku | |||
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA RASPOREĐENI PREMA
TEMATSKIM CJELINAMA I DOMENAMA
(kratice domena: D – Društvo, E – Ekonomija, ZiT – Znanost i tehnologija, P – Politika, FRK – Filozofsko-religijsko-kulturno područje)
UVOD U NASTAVU POVIJESTI U SREDNJIM STRUKOVNIM ŠKOLAMA
1. Sadašnjost izravno ili neizravno proizlazi iz događanja u prošlosti.
2. Povijest kao znanost i povijest kao nastavni predmet. Oblici prenošenja znanja o prošlosti.
3. Što smo naučili u osnovnoj školi: prostor i vrijeme (računanje vremena ili kronologija) kao osnovne dimenzije povijesti.
HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU
4. Pojava hrvatskog imena i formiranje prvih političkih zajednica.
5. Oblikovanje hrvatskog društva u 10. i 11. stoljeću: razvoj političkog, kulturološkog i religijskog identiteta pod utjecajem franačkih vladara i crkve sa zapada i bizantskog utjecaja s istoka.
6. Hrvatska predromanička kultura kao trajni vid hrvatskog identiteta kroz vjekove: glagoljica; Bašćanska ploča; predromanička arhitektura; Branimirov natpis iz Šopota; nadgrobni natpis kraljice Jelene.
HRVATSKA U SKLOPU SREDNJOVJEKOVNOG UGARSKO-HRVATSKOG KRALJEVSTVA
7. Hrvatska u okviru ugarske krune sv. Stjepana u 12. i 13. stoljeću za dinastije Arpadovića. Kontinuitet razvoja Hrvatske i dalmatinskih komuna. Osnutak Zagrebačke biskupije; srednjovjekovna Slavonija.
8. Vrhunac hrvatskog srednjovjekovlja u 14. stoljeću. Razvoj političke i gospodarske moći kneževa Bribirskih: od Šubića do Zrinskih – kontinuitet najveće hrvatske velikaške obitelji.
9. Osmanska osvajanja hrvatskih srednjovjekovnih krajeva u 15. i 16. stoljeću: lom društvenog, gospodarskog i političkog kontinuiteta; migracije domicilnog stanovništva prema sjeveru i zapadu Hrvatske i Europe.
HRVATSKE ZEMLJE U KONTEKSTU EUROPSKE POVIJESTI RANOG NOVOG VIJEKA (1500. – 1800. G.)
10. Humanizam i renesansa – od potrage za antičkim rimskim i grčkim djelima do naziva za epohu 15. i 16. stoljeća. Utjecaj antičkih ideja na kulturne, političke i društvene promjene u Europi.
11. Politički, gospodarski i vojni značaj novovjekovnih monarhija u Europi – primjer Habsburške Monarhije.
12. Kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija u okviru Habsburške Monarhije. Hrvatske zemlje između Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Venecije. Fenomen samostalne Dubrovačke Republike: politički ustroj; gospodarski i kulturološki značaj.
13. Seljačka buna 1573. godine: društveni, gospodarski i politički položaj seljaka u ranom novom vijeku.
14. Velikaške obitelji Zrinski i Frankopani u otporu centralizmu vladara Habsburške Monarhije. Oslobađanje hrvatskih zemalja od osmanske vlasti.
15. Upravne reforme habsburških vladara u kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja u 18. stoljeću; njihov utjecaj na društvo i gospodarstvo; stvaranje protomodernih upravnih okvira.
Povijest, 2. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| A. Društvo | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
POV SSŠ A.2.1 Objašnjava promjene u hrvatskom društvu i svakodnevici od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata, odnosno u tzv. dugom 19. stoljeću i periodu između dvaju svjetskih ratova u europskom i svjetskom kontekstu. | – objašnjava modernizacijske procese i reforme u hrvatskom društvu tijekom 19. stoljeća; – identificira promjene u demografiji, školstvu, zdravstvu i javnoj upravi u Hrvatskoj od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata; – navodi primjere utjecaja Prvog svjetskog rata na hrvatsko društvo i svakodnevicu; – objašnjava društvena kretanja u Hrvatskoj u jugoslavenskoj državnoj zajednici između dvaju svjetskih ratova (Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevina SHS/Kraljevina Jugoslavija); – istražuje kontinuitete i diskontinuitete modernizacijskih procesa u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova. | – objašnjava modernizacijske procese i navodi reforme u hrvatskom društvu u 19. stoljeću, imenuje primjere društvenog razvoja u 19. stoljeću, primjere ratnih utjecaja na svakodnevni život ljudi u Prvom svjetskom ratu te opisuje društvene promjene na hrvatskim prostorima u doba jugoslavenske državne zajednice između dvaju svjetskih ratova. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | ||
Preporuke za izborne teme: Položaj žena i djece tijekom 19. stoljeća u Hrvatskoj Svakodnevica, zabava, moda, kultura i sport tijekom 19. stoljeća i u razdoblju između dvaju svjetskih ratova u Hrvatskoj Razvoj gradova i urbanizacija u 19. stoljeću u kontekstu industrijske revolucije i oblikovanja građanskog društva u Hrvatskoj u europskom kontekstu Udruge u Hrvatskoj u 19. stoljeću kao preteča suvremenog civilnog društva Polagani raspad kućnih zadruga i transformacija obiteljskog života Život u gradu i život na selu između dvaju svjetskih ratova u Hrvatskoj Reforma školstva u vrijeme bana Ivana Mažuranića Biti učitelj/učiteljica u 19. stoljeću i biti učenik/učenica u 19. stoljeću | ||
| B. Ekonomija | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
POV SSŠ C.2.1 Uspoređuje gospodarske aktivnosti i tehnološke dosege u hrvatskim zemljama s obzirom na europski i svjetski kontekst od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata te njihov utjecaj na svakodnevni život ljudi. | – kategorizira probleme i dosege u industrijalizaciji hrvatskih zemalja tijekom 19. stoljeća te ih uspoređuje s odabranim primjerom/primjerima iz europskog gospodarstva; – opisuje gospodarske modele i strategije u razdoblju između dvaju svjetskih ratova i nakon Drugog svjetskog rata u svijetu i Hrvatskoj te njihov utjecaj na svakodnevni život; – objašnjava ekonomske uzroke iseljavanja iz hrvatskih zemalja tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća. | – opisuje industrijalizaciju hrvatskih zemalja tijekom 19. stoljeća i utjecaj gospodarskih aktivnosti na svakodnevicu u prvoj polovici 20. stoljeća (do početka Drugog svjetskog rata) te ih potkrjepljuje primjerima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | ||
Preporuke za izborne teme: Položaj radništva u europskom i hrvatskom kontekstu u 19. stoljeću i između dvaju svjetskih ratova Obrtništvo i obrtnici u 19. stoljeću u Hrvatskoj Iseljavanje Hrvata u prekomorske zemlje u 19. stoljeću i do početka Drugog svjetskog rata Kultura putovanja i turizam kao fenomen 19. stoljeća | ||
| C. Znanost i tehnologija | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
POV SSŠ D.2.1 Ocjenjuje utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata na sveukupni razvoj hrvatskih zemalja, Europe i svijeta. | – vrednuje ulogu cestovnog, željezničkog i vodenog povezivanja hrvatskih zemalja u njihovoj sveukupnoj integraciji tijekom 19. stoljeća i razdoblja između dvaju svjetskih ratova; – uspoređuje tehnološki napredak hrvatskih zemalja od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata s tehnološkim napretkom Europe i svijeta u istom razdoblju; – izdvaja primjere hrvatskih znanstvenih dostignuća od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata; – objašnjava utjecaj tehnološkog napretka od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata na svakodnevni život ljudi. | – objašnjava primjere tehnološkog i znanstvenog napretka u Hrvatskoj, Europi i svijetu te utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka na svakodnevni život ljudi i potkrjepljuje ih primjerima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | ||
Preporuke za izborne teme: Poznati hrvatski izumitelji kroz povijest s naglaskom na 19. stoljeće i razdoblje između dvaju svjetskih ratova Utjecaj Prvog svjetskog rata na razvoj vojne tehnologije Epidemije u Hrvatskoj i Europi tijekom 19. stoljeća i u razdoblju između dvaju svjetskih ratova i javnozdravstvene politike Razvoj sestrinstva u Hrvatskoj od 19. stoljeća i u periodu između dvaju svjetskih ratova u europskom kontekstu | ||
| D. Politika | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
POV SSŠ B.2.1 Objašnjava politički razvoj hrvatskih zemalja od 19. do početka Drugog svjetskog rata. | – izdvaja temeljne političke procese u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća; – objašnjava i zaključuje posljedice Prvog svjetskog rata za hrvatske zemlje, ali i europski i globalni poredak uz pomoć povijesnog zemljovida; – opisuje položaj Hrvatske u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji imajući u vidu kontekst europskih i svjetskih zbivanja. | – prepoznaje i izdvaja temeljne političke procese u Hrvatskoj, Europi i svijetu od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata, prosuđuje poseban položaj hrvatskih zemalja tijekom 19. stoljeća i Hrvatske u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | ||
Preporuke za izborne teme: Revolucije s kraja 18. stoljeća i u prvoj polovini 19. stoljeća i njihov odraz na hrvatske zemlje Predstavnici hrvatskog narodnog preporoda Stvaranje nacija u Europi kao poticaj hrvatskom narodnom preporodu Misao o hrvatskoj državnosti od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata Pregled pripadnosti i položaja hrvatskih zemalja od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata. | ||
| E. Religija – kultura – ideologija | ||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
POV SSŠ E.2.1 Tumači jezična i kulturna pitanja u kontekstu integrativnih procesa u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću, objašnjava značaj i ulogu vjerskih zajednica u hrvatskim zemljama u 19. stoljeću i razdoblju između dvaju svjetskih ratova. | – opisuje ciljeve i tijek hrvatskog narodnog preporoda te njegovo značenje za jezičnu i kulturnu integraciju hrvatskih zemalja u 19. stoljeću; – primjerima ilustrira umjetničke dosege u Hrvatskoj u 19. stoljeću i periodu između dvaju svjetskih ratova; – povezuje književna i umjetnička djela s povijesnim procesima u Hrvatskoj u stoljeću i periodu između dvaju svjetskih ratova; – navodi vjerske zajednice u Hrvatskoj u 19. stoljeću i razdoblju između dvaju svjetskih ratova. | – opisuje zalaganja Hrvata za jezičnu i kulturnu integraciju tijekom 19. stoljeća, izdvaja primjere umjetničkih dosega u Hrvatskoj u 19. stoljeću i razdoblju između dvaju svjetskih ratova i analizira položaj vjerskih zajednica u Hrvatskoj u 19. stoljeću i razdoblju između dvaju svjetskih ratova. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | ||
Preporuke za izborne teme: Hrvatske umjetnice u 19. i 20. stoljeću Novine: medij 19. stoljeća Razvoj kulturnih i znanstvenih institucija u Hrvatskoj u 19. st. Fotografija kao povijesni izvor za hrvatsko društvo od druge polovice 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata | ||
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA RASPOREĐENI PREMA TEMATSKIM CJELINAMA I DOMENAMA
(kratice domena: D – Društvo, E – Ekonomija, ZiT – Znanost i tehnologija, P – Politika, FRK – Filozofsko-religijsko-kulturno područje)
I. HRVATSKA U DOBA OBLIKOVANJA NACIJA I NACIONALNIH DRŽAVA
1. Industrijalizacija i razvoj prometnih mreža hrvatskih zemalja u 18. i 19. stoljeću u kontekstu europskih industrijskih revolucija – problemi i dosezi
2. Struktura stanovništva i demografska slika hrvatskog društva od početka 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata
3. Modernizacija i modernizacijski procesi u hrvatskim zemljama tijekom »dugog 19. stoljeća« u europskom kontekstu: školstvo, zdravstvo, javna uprava, kulturne i znanstvene ustanove i institucije, jezične politike, razvoj gradova i tehnologije
4. Vrijeme revolucija u Europi od kraja 18. stoljeća i u 19. stoljeću i njihov politički i društveni utjecaj na hrvatske zemlje
5. »Stoljeće nacija«. Hrvatski narodni preporod (Ilirski pokret). 19. stoljeće kao stoljeće modernih ideja i ideologija – liberalizam, konzervativizam, socijalizam, marksizam – u kontekstu hrvatskih zemalja
6. Politički razvoj hrvatskih zemalja od kraja 18. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata. Pitanje teritorijalne rascjepkanosti, Vojna krajina
7. Hrvatska kultura i znanost u kontekstu globalnog 19. stoljeća. Katolička Crkva i druge vjerske zajednice
8. Hrvatska i njezino društvo u vihoru Prvog svjetskog rata. Svijet nakon Prvog svjetskog rata: raspad Austro-Ugarske Monarhije, Pariška mirovna konferencija, Država Slovenaca, Hrvata i Srba.
II. HRVATSKA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA
9. Hrvatsko društvo između dvaju svjetskih ratova: nastavak modernizacijskih procesa, demografska slika društva i društvene strukture, socijalna politika, svakodnevica.
10. Kraljevstvo/Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Jugoslavija: nastanak jugoslavenske države, Hrvatska u novoj državnoj zajednici i njezin politički položaj – problemi i pokušaji rješenja
11. Gospodarske prilike u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova u europskom i globalnom kontekstu: agrarna kriza, industrija, velika gospodarska kriza.
12. Odjeci modernizma u hrvatskoj umjetnosti i kulturi u europskom kontekstu
13. Znanstvena i tehnološka dostignuća u Hrvatskoj u međuratnom periodu i globalni doprinos. Javno zdravstvo
Povijest, 3. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| A. Društvo | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ A.3.1. Objašnjava promjene u hrvatskom društvu i svakodnevici tijekom suvremenog doba u europskom i svjetskom kontekstu. | – prosuđuje uzroke, obilježja i posljedice antisemitizma u svijetu i Hrvatskoj te progone ljudi u totalitarnim režimima na rasnoj, ideološkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi od početka Drugog svjetskog rata do raspada Jugoslavije; – objašnjava društvena kretanja u Hrvatskoj u sastavu socijalističke Jugoslavije; – prosuđuje međusobne odnose različitih društvenih skupina te dinamiku društvenih promjena u svijetu u periodu od kraja Drugog svjetskog rata do danas; – istražuje posljedice ratnih zbivanja u Domovinskom ratu za civilno stanovništvo i društvo te ulogu medija u Domovinskom ratu. | – navodi primjere društvenog razvoja u 20. stoljeću, primjere ratnih utjecaja na svakodnevni život ljudi tijekom Domovinskog rata; – opisuje društvene promjene na hrvatskim prostorima od 1939. godine do danas i utjecaje totalitarnih režima na razvoj društva i svakodnevicu; – prosuđuje uzroke, obilježja i posljedice antisemitizma u Hrvatskoj te holokaust, progone i stradanja ljudi u komunističkome režimu na rasnoj, ideološkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi u Europi i Hrvatskoj; – objašnjava posljedice Drugog svjetskog i Domovinskog rata na višestruke promjene u društvu. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Građanske slobode i ljudska prava u 20. i 21. stoljeću Svakodnevica, zabava, moda, kultura i sport tijekom 20. i 21. stoljeća Globalizacijski trendovi i hrvatsko društvo Razvoj svijesti o ekološkim problemima tijekom 20. i 21. stoljeća Hrvatsko iseljeništvo u 20. stoljeću: društveni i ekonomski razlozi Transformacije života u gradu tijekom 20. stoljeća Transformacije života na selu tijekom 20. stoljeća Domovinski rat u mome zavičaju | |||
| B. Ekonomija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ C.3.1. Uspoređuje gospodarske aktivnosti i tehnološke dosege u hrvatskim zemljama s obzirom na europski i svjetski kontekst tijekom suvremenog doba te njihov utjecaj na svakodnevni život ljudi. | – opisuje gospodarske modele i strategije nakon Drugog svjetskog rata u svijetu i Hrvatskoj te njihov utjecaj na svakodnevni život; – objašnjava ekonomske uzroke iseljavanja iz hrvatskih zemalja od kraja Drugog svjetskog rata do danas; – izdvaja gospodarske uzroke jugoslavenske krize 1980-ih; – analizira utjecaj Domovinskog rata na ekonomske aktivnosti i razvoj gospodarstva. | – opisuje utjecaj gospodarskih aktivnosti na svakodnevicu u drugoj polovici 20. i početkom 21. stoljeća te utjecaj gospodarskih problema na krizu i raspad socijalističke Jugoslavije; – analizira utjecaje Domovinskog rata na ekonomske aktivnosti i razvoj gospodarstva; – preispituje model privatizacije u Republici Hrvatskoj i njen utjecaj na kvalitetu života stanovništva Republike Hrvatske. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Utjecaj gospodarstva na kulturni, umjetnički i znanstveni razvoj Pojava i razvoj potrošačkog društva Gospodarski modeli i strategije u 20. stoljeću Turizam u 20. i 21. st. kao društveni i ekonomski faktor | |||
| C. Znanost i tehnologija | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ D.3.1. Ocjenjuje utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka tijekom suvremenog doba na sveukupni razvoj hrvatskih zemalja, Europe i svijeta. | – uspoređuje tehnološki napredak hrvatskih zemalja od kraja Drugog svjetskog rata do danas s tehnološkim napretkom Europe i svijeta u istom razdoblju; – izdvaja primjere hrvatskih znanstvenih dostignuća tijekom 20. i 21. stoljeća; – analizira promjene u svakidašnjem životu ljudi koje su nastale uporabom novih tehnologija i izuma u periodu od 1945. godine do danas. | – objašnjava primjere tehnološkog i znanstvenog napretka u Hrvatskoj, Europi i svijetu te utjecaj tehnološkog i znanstvenog napretka na svakodnevni život ljudi; – navodi osnovne znanstvene i tehnološke dosege hrvatskoga gospodarstva u kontekstu svjetskoga znanstvenog i tehnološkog razvoja. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Hrvati koji su obilježili svijet gospodarstva, znanosti, kulture i sporta tijekom 20. i 21. stoljeća Tehnologija i izumi suvremenoga doba Tehnološke revolucije u 20. i na početku 21. stoljeća Hrvatska na pragu industrije 4.0 | |||
| D. Politika | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ B.2.1 Objašnjava politički razvoj hrvatskih zemalja od 19. do početka Drugog svjetskog rata. | – izdvaja temeljne političke procese u Hrvatskoj tijekom 19. stoljeća; – objašnjava i zaključuje posljedice Prvog svjetskog rata za hrvatske zemlje, ali i europski i globalni poredak uz pomoć povijesnog zemljovida; – opisuje položaj Hrvatske u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji imajući u vidu kontekst europskih i svjetskih zbivanja. | – prepoznaje i izdvaja temeljne političke procese u Hrvatskoj, Europi i svijetu od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata; – prosuđuje poseban položaj hrvatskih zemalja tijekom 19. stoljeća i Hrvatske u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Revolucije s kraja 18. stoljeća i u prvoj polovini 19. stoljeća i njihov odraz na hrvatske zemlje Predstavnici hrvatskog narodnog preporoda Stvaranje nacija u Europi kao poticaj hrvatskom narodnom preporodu Misao o hrvatskoj državnosti od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata Pregled pripadnosti i položaja hrvatskih zemalja od 19. stoljeća do početka Drugog svjetskog rata | |||
| E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje | |||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
POV SSŠ E.3.1. Tumači jezična i kulturna pitanja u kontekstu integrativnih procesa u hrvatskim zemljama, znanstvene dosege u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća te probleme vjerskih zajednica u socijalističkoj Jugoslaviji. | – ilustrira umjetničke dosege u Hrvatskoj na temelju primjera u drugoj polovici 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća; – povezuje književna i umjetnička djela s povijesnim procesima u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća; – opisuje jezične, kulturne i religijske probleme Hrvata u socijalističkoj Jugoslaviji; – istražuje kulturu sjećanja u modernoj Hrvatskoj i povezuje je s konkretnim povijesnim događajima; – prosuđuje ulogu i važnost povijesti u očuvanju baštine, kulture sjećanja te oblikovanju kolektivnog i individualnog sjećanja o prošlosti. | – opisuje zalaganja Hrvata za jezičnu i kulturnu integraciju tijekom 20. stoljeća, znanstvene i umjetničke dosege na hrvatskim prostorima u istom razdoblju te položaj Katoličke Crkve u socijalističkoj Jugoslaviji; – pronalazi primjere kulture sjećanja u modernoj Hrvatskoj. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Navedeni prema temama i domenama nakon tabličnog prikaza. | |||
Preporuke za izborne teme: Odraz povijesnih događaja u djelima umjetnika i književnika Postmodernizam u Hrvatskoj – umjetnost u službi države ili pojedinca Značaj Rimokatoličke Crkve u procesu stvaranja samostalne Republike Hrvatske Razvoj novih medija u 20. stoljeću u Hrvatskoj Film i filmska industrija u Hrvatskoj u 20. stoljeću | |||
SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA RASPOREĐENI PREMA
TEMATSKIM CJELINAMA I DOMENAMA
(kratice domena: D – Društvo, E – Ekonomija, ZiT – Znanost i tehnologija, P – Politika, FRK – Filozofsko-religijsko-kulturno područje)
I. HRVATSKA, EUROPA I SVIJET TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA
1. Političke, ideološke i gospodarske pretpostavke Drugog svjetskog rata. Tijek ratnih operacija
2. Fašizam, nacionalsocijalizam i komunizam: uništavanje demokracije i zločini protiv čovječanstva. Holokaust
3. Hrvatska u vrijeme Drugog svjetskog rata: Nezavisna Država Hrvatska; zločini nad Židovima i ostalim protivnicima ustaškoga režima. Partizanski pokret
II. EUROPA I SVIJET NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
4. Podijeljeni svijet 1945. – 1990. godine: totalitarni sustavi protiv demokracije i njihova represija; sukobi i savezništva u međunarodnim odnosima; razvoj znanosti i tehnologije: utjecaj na gospodarstvo i društvo u intenzivnim promjenama; sukobi multinacionalnih kompanija u borbi za energente i tržišta
5. Digitalna revolucija: utjecaj masovnih medija na društvene promjene
6. Značaj svjetskih velesila u globalnome gospodarstvu, politici i kulturi
7. Značaj europskih integracija i organizacija u europskoj i svjetskoj politici, gospodarstvu i kulturi
8. Svijet u pokretu: demografske promjene i migracije
III. HRVATSKA U SASTAVU DRUGE JUGOSLAVIJE
9. Hrvatska u komunizmu i socijalizmu (DFJ/FNRJ/SFRJ): vlast, karakter totalitarne države, hrvatsko društvo u kontekstu gospodarskih, kulturnih, političkih i nacionalnih kretanja 1945. – 1990.
10. Promjene i preobrazbe tradicionalnih društvenih struktura u hrvatskom društvu
11. Položaj vjerskih zajednica u drugoj Jugoslaviji i uloga Katoličke crkve
IV. STVARANJE SUVERENE REPUBLIKE HRVATSKE I DOMOVINSKI RAT
12. Međunarodni i unutarnji kontekst raspada SFRJ-a: nestanak blokovske politike u Europi; hrvatska ideja nacionalne države u sukobu s velikosrpskom ideologijom
13. Hrvatske oružane postrojbe u otporu velikosrpskoj agresiji: primjer Vukovara. Republika Hrvatska u borbi za međunarodno priznanje i teritorijalnu cjelovitost
14. Uspostava demokratskog sustava: kontinuitet ili diskontinuitet nasljeđa neučinkovite državne uprave iz doba druge Jugoslavije; problematika tranzicije
15. Hrvatsko društvo u kontekstu europskih integracija: stanje gospodarstva; ekonomske migracije; demografska slika hrvatskog društva
16. Kulturni, znanstveni i sportski dosezi hrvatskog društva
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Nastavni predmet Povijest povezan je s drugim predmetima i međupredmetnim temama u cilju zajedničkog razvoja temeljnih vještina kritičkog mišljenja tijekom povezivanja bliskih sadržaja.
Povijest je u srednjim strukovnim školama usko povezana s humanističkim i društvenim predmetima. S Hrvatskim jezikom nastava Povijesti dijeli proučavanje sadržaja kroz koje se razvijaju identitetske odrednice pripadnosti hrvatskoj kulturnoj baštini. Stoga je iznimno važno da svi nastavni materijali, kako s didaktičko-metodičkog aspekta tako i gramatičkog, budu napisani skladnim stilom što učeniku omogućava razvoj jezičnih vještina i vještina kritičkog čitanja teksta. Korelacija s Politikom i gospodarstvom ostvaruje se u sadržajima političke i gospodarske domene. Oba predmeta uzajamno se nadopunjuju i potiču vještine kritičkog mišljenja i argumentiranja, analiziranja društvene problematike, političkog mišljenja i razumijevanja gospodarskih tijekova te uzajamno upotpunjuju proučavanje ljudskih prava i demokratskog sustava. Korelacija Povijesti s Vjeronaukom i Etikom ogleda se u zauzimanju vrijednosnih stavova učenika na temelju etičke prosudbe vezano uz određene povijesne događaje i procese. Povezanost se ostvaruje i proučavanjem religijskih i filozofskih sustava u prošlosti.
Korelacija s Geografijom očituje se proučavanjem svakog povijesnog sadržaja jer je uvijek povezan s konkretnim prostorom. Pritom je bliska povezanost ekohistorije s geomorfološkim obilježjima i klimom što je tijekom prošlosti utjecalo na sve domene ljudskog djelovanja na određenom prostoru.
Povijest je povezana s Matematikom na primjerima računanja vremena, analize demografskih podataka, tablica i dijagrama. S Računalstvom je povezana u razvoju afirmativnog i odgovornog korištenja digitalne pismenosti. Istodobno, nastava Povijesti uspostavlja korelaciju i s nizom sadržaja strukovnih predmeta, posebno u domenama Ekonomije te Znanosti i tehnologije.
U nastavi Povijesti realizira se sadržaj niza međupredmetnih tema. Učiti kako učiti realizira se primjenom različitih strategija učenja, korištenjem informacija iz različitih izvora te stvaranjem poticajnog okruženja za učenje. Poduzetništvo se realizira stjecanjem znanja iz ekonomije i prepoznavanjem gospodarskih tijekova koji su utjecali na suvremeni svijet. Osobni i socijalni razvoj ostvaruje se primjenom različitih oblika rada. Surađujući u paru ili skupini učenici preuzimaju odgovornost za učenje, vrednuju vlastiti rad i rad drugih te razvijaju sliku o sebi i drugima. Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije ostvaruje se korištenjem digitalnih alata te razvojem osjećaja odgovornosti i kritičkog promišljanja o korištenju tehnologije i izvora informacija. Zdravlje se realizira na sadržajima o zdravlju, bolestima, medicini, higijeni, prehrani i stanovanju u prošlosti. Održivi razvoj realizira se na sadržajima o utjecaju čovjeka na okoliš u prošlosti i sadašnjosti. Građanski odgoj i obrazovanje realizira se proučavanjem sadržaja o ljudskim i manjinskim pravima, nacionalnim i međunarodnim instrumentima njihove zaštite, funkcioniranju demokracije i demokratskog društva, borbi za društvenu i političku jednakost, vrijednosti aktivnog građanstva i kulturnog pluralizma. Učenici objašnjavaju nastanak Republike Hrvatske, ustrojstvo vlasti i ulogu državnih institucija u Republici Hrvatskoj te ulogu institucija Europske unije.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja
Svrha i ciljevi učenja i poučavanja nastavnog predmeta Povijesti ostvaruju se pomoću pet domena, šest tehničkih koncepata te odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Tehnički koncepti pomažu razvoju vještine povijesnog mišljenja. Protežu se kroz pet domena ljudske djelatnosti te omogućuju učenicima razvijanje osjećaja za kronologiju, razumijevanje utjecaja prostora na događaje, pojave i procese u prošlosti, razumijevanje uzroka i posljedica, kontinuiteta i promjena, perspektiva, kritičko promišljanje na temelju povijesnih izvora te stvaranje i predstavljanje vlastitih zaključaka. Ishodi učenja i pripadajuće razine usvojenosti predstavljaju očekivana znanja i vještine koje učenik ostvaruje u okviru nastave Povijesti u strukovnom obrazovanju. Povijesni sadržaji služe stjecanju potrebnih znanja i razvoju vještina na putu prema ostvarivanju ciljeva i ishoda učenja. Učenje i poučavanje Povijesti temelji se na aktivnom učenju koje je usmjereno na stjecanje temeljnih znanja (činjeničnih, konceptualnih, proceduralnih, metakognitivnih).
Uloga nastavnika
Učenje i poučavanje Povijesti usmjereno je na aktivno učenje uz osmišljene aktivnosti za učenika te uzajamnu komunikaciju svih sudionika procesa učenja i poučavanja. U središtu procesa je učenik, a nastavnik osmišljava i organizira načine rada koji omogućuju najprimjerenije uvjete za učenje i poučavanje. Nastavnik potiče kreativno i učinkovito stjecanje znanja, kritičko i argumentirano mišljenje te razvoj metakognitivnih sposobnosti učenika. Planira suradničko učenje i razvijanje komunikacijskih vještina, vlastitu potporu učenicima, osmišljava prikladne metode te osigurava preduvjete za učenje. Učeniku pruža potporu u dosezanju visokih razina postignuća i razvijanju vještina.
Materijali i izvori za učenje
Materijali i izvori za učenje su alati koji omogućuju proces učenja i poučavanja. Oni su nositelji i posrednici informacija, sredstvo komunikacije, predmeti proučavanja i poticaji za učenje. Nastavnik određuje kako ih pravilno odabrati, prilagoditi i u kojem ih dijelu procesa učenja i poučavanja primijeniti. Najbolje je koristiti se kombinacijom izvora i materijala za učenje te različitih medija jer se time učenici potiču na interakciju u nastavnome procesu.
U procesu učenja i poučavanja Povijesti korištenje materijala za učenje potrebno je uskladiti s ciljevima i ishodima učenja. Izvori i materijali nisu sami po sebi cilj, već sredstvo za ostvarivanje ciljeva i ishoda učenja. Trebaju biti primjereni dobi učenika, usklađeni s prethodnim iskustvom i stilovima učenja te prilagođeni njegovim kognitivnim sposobnostima. U izvore i materijale ubrajaju se sva sredstva koja omogućuju učinkovitije i poticajnije učenje i poučavanje Povijesti. Nastava povijesti ne može se ostvarivati bez uspostavljenog povijesnog narativa. Najvažniji alat koji učeniku omogućuje rad na povijesnom tekstu je udžbenik. U suvremenom digitalnom svijetu obilježenom dostupnosti informacija udžbenik ne smije imati ulogu posrednika sadržaja. No, on i dalje treba ostati najvažniji alat pri čemu mora biti uređen didaktičko-metodički primjereno oblikovanim narativom, povijesnim izvorima, povijesnim kartama i pitanjima tako da učenik tijekom nastavnog procesa i samostalnim proučavanjem udžbenika može sustavno razvijati vještine povijesnog mišljenja. Uspostavljeni narativ svakog pojedinačnog odlomka u udžbenicima za strukovno obrazovanje treba biti koncipiran tako da u sebi sadrži problematiku koju će učenik prepoznati postavljanjem ključnog pitanja. To podrazumijeva primjereno opširne tekstove koji će učenika zainteresirati za problematiku i kritičko čitanje. Zadaća udžbenika nije u tome da donosi pojednostavljeni narativ koji je potrebno usvojiti. Tijekom nastavnog procesa učitelj koristi i druge alate: radne bilježnice, zbirke izvora, povijesne atlase, slijepe karte, reprodukcije, povijesne replike, časopise, fotografije, filmove, digitalne i mrežne izvore. Sve navedeno mora biti u službi stvaranja povijesnog narativa na temelju kritičkog vrednovanja.
Okruženje
Proces učenja i poučavanja treba se održavati u sigurnom, ugodnom i poticajnom okruženju u kojemu učenici i nastavnik mogu ostvariti svoje mogućnosti te uspješno i motivirano učiti i poučavati. Preporuka je da se nastava Povijesti održava u specijaliziranoj učionici. Izvan škole nastava Povijesti može se održati u baštinskim muzejima, arhivima, galerijama, knjižnicama i drugim primjerenim ustanovama. U okviru terenske nastave, školskih izleta i ekskurzija nastava Povijesti može se održati na arheološkim i drugim primjerenim lokalitetima. Proces učenja i poučavanja može se provoditi i u digitalnom okružju.
Poželjno je da učionice budu opremljene prikladnom informatičkom tehnologijom i didaktičkim sredstvima poput povijesnih i geografskih karata, atlasa, modela, ilustracija i dr. Pritom treba voditi računa o estetskom uređenju prostora te omogućiti učenicima sudjelovanje u osmišljavanju vlastitog okruženja za učenje.
Ugodno i poticajno školsko okruženje omogućuje uspješan rad i učenje, međusobno poštovanje i potporu učenika i nastavnika. Kako bi postignuća učenika i proces učenja i poučavanja bili kvalitetniji i uspješniji, preporučuje se planirati suradnju škole i učenika s roditeljima, lokalnom i širom zajednicom te s različitim institucijama i stručnjacima.
Određeno vrijeme
Povijest se uči i poučava dva sata tjedno, na razini 4.1. u 1. razredu. Ukupno 70 sati godišnje. Povijest se uči i poučava na razini 4.2. u 1., 2. i 3. razredu jedan sat tjedno. Ukupno 35 sati godišnje.
Ishodi su postavljeni tako da vode dubljem razumijevanju novije i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu. Nastavnik samostalno planira dovoljan broj sati za ostvarivanje pojedinih odgojno-obrazovnih ishoda i rad na tehničkim konceptima.
Grupiranje učenika
Učenici se u školi i prema potrebi izvan nje (suradnja među školama, projekti i sl.) mogu grupirati prema interesu za predmet i individualnim potrebama. Ukoliko je ponuđena, učenici mogu pohađati dodatnu nastavu što im omogućuje usavršavanje postojećih i stjecanje novih vještina. Prema interesima i sposobnostima učenici mogu pohađati izvannastavnu aktivnost što se najčešće odnosi na povijesnu grupu. Povijesna grupa sastavljena je od učenika koji pokazuju veće zanimanje za Povijest i dodatno usvajanje znanja i razvijanje vještina što im, pak, omogućuje takav rad.
Učenici s teškoćama i daroviti učenici
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća. Rad s učenicima s teškoćama nastavnici planiraju u suradnji sa stručno-pedagoškom službom u školi, u skladu s važećim propisima vezanim uz tu skupinu učenika.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Elementi vrednovanja u učenju i poučavanju Povijesti povezani su s ishodima učenja, sadržajima i aktivnostima iz ishoda učenja te tehničkim konceptima.
Elementi vrednovanja su:
Činjenično znanje: poznavanje i razumijevanje događaja, procesa i pojava, temeljnih kronoloških odrednica, osnova korištenja povijesnih i geografskih karata te korištenje odgovarajuće povijesne terminologije.
Konceptualno znanje: poznavanje, korištenje i razumijevanje tehničkih koncepata kao okvira za tumačenje i razumijevanje prošlih događaja, procesa i pojava. Riječ je o konceptima vremena i prostora, uzroka i posljedica, kontinuiteta i promjena, rada na povijesnim izvorima, povijesne perspektive te usporedbe i sučeljavanja.
Proceduralno znanje: poznavanje i primjena odgovarajućih metoda, postupaka i procedura u radu s povijesnim izvorima.
U procesu učenja i poučavanja Povijesti provode se tri pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog.
Svrha vrednovanja za učenje jest poticanje i usmjeravanje učenja pravodobnim povratnim informacijama. Provodi se sustavnim i kontinuiranim praćenjem individualnih i skupnih aktivnosti učenika, ciljanim pitanjima i razgovorom s učenicima te pisanim kontrolnim i praktičnim vježbama poput korištenja slijepih karata, izrade jednostavnih povijesnih karata na zadanoj podlozi, lenti vremena, različitih grafičkih prikaza i mapa, popunjavanja slijepih karata, izrade osobne mape i slično. Važnu ulogu u vrednovanju za učenje imaju pravodobne i jasne povratne informacije.
Vrednovanje kao učenje promatra se kao sastavni dio učenja, a provodi se postupcima koji obuhvaćaju samovrednovanje i samoprocjenu učenika, kao i učeničko vrednovanje i procjenu radova drugih učenika. U procesu vrednovanja kao učenja učenik procjenjuje vlastito razumijevanje i poznavanje različitih postupaka i metoda, vlastite radove i uspješnost njihova prezentiranja i drugo. Učenici mogu vrednovati učenje i rezultate ostalih učenika, posebno nakon prezentiranja različitih individualnih i skupnih radova.
Vrednovanje naučenog provodi se najčešće nakon obrađene nastavne teme i rezultira ocjenom. Potrebno je kombinirati pisano i usmeno vrednovanje te primjenjivati raznovrsne tehnike i metode vrednovanja naučenog. Kognitivna složenost zadataka i aktivnosti koje se vrednuju trebaju se podudarati s kognitivnom složenosti očekivanih ishoda učenja.
Na kraju nastavne godine zaključna ocjena treba iskazati ukupnu usvojenost ishoda učenja, odnosno kako učenik iskazuje opseg i dubinu znanja i razumijevanja povijesnih događaja, pojava i procesa, konceptualno i proceduralno znanje.
Izvještavanje
Izvještavanje je kontinuirana aktivnost koju provodi nastavnik, a usmjerena je prema svim dionicima odgojno-obrazovnoga procesa: učenicima, roditeljima, članovima razrednih vijeća te stručnoj službi škole. U kvalitativnim osvrtima nastavnika nastoji se kvalitetnije i iscrpnije opisati ukupnost i kvaliteta postignuća učenika u određenome obrazovnom razdoblju. Ti kvalitativni osvrti trebaju točno, konkretno i specifično opisati učenikove dosadašnje rezultate i napredovanja u predmetu u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulom. Izravno izvještavanje provodi se dijalogom s dionicima dok se neizravno izvještavanje odnosi na pisane forme (izvještaje) upućene zainteresiranim dionicima.
Zaključna ocjena
Zaključna ocjena proizlazi iz sva tri jednakovrijedna elementa vrednovanja. Određuje se na temelju ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda uz kontinuirano praćenje pokazatelja o učenikovu učenju i napredovanju koje treba obrazlagati baš kao i brojčane ocjene.
Pri određivanju zaključne ocjene svi elementi vrednovanja su jednakovrijedni.
Kao brojčani pokazatelj ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Zaključna ocjena izriče se brojkom i riječju: nedovoljan – 1; dovoljan – 2; dobar – 3; vrlo dobar – 4; odličan – 5.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA POLITIKA I GOSPODARSTVO ZA STRUKOVNE ŠKOLE NA
RAZINI 4.2 HKO-a
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo omogućuje učeniku stjecanje ekonomske i političke pismenosti. Učenik stječe znanja o politici kao sadržaju (policy), političkim institucijama (polity) i političkim procesima (politics) čime se razvija politička kultura za aktivno sudjelovanje u oblikovanju političke zajednice te potiče uključivanje u procese donošenja odluka koje se tiču svakog člana političke zajednice. Svrha učenja i poučavanja predmeta jest stvaranje poticajnoga okružja za razvoj učenika u informirane, aktivne i odgovorne građane u zajednici kojoj pripadaju, punoj različitosti, na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Političko obrazovanje, uključujući državljansko i građansko obrazovanje, važan je aspekt cjelokupnog obrazovanja učenika te činitelj stvaranja i stabilnosti suvremenih demokracija. Nastavni predmet potiče učenika na promišljanje o razlikama između državljanina kao subjekta javne sfere koji odlučuje o ustrojstvu i funkcioniranju zajednice polazeći od racionalnog izbora između varijanti njezina dobra i građanina kao subjekta u odnosima civilnoga društva koji se opredjeljuje na osnovi svojih pojedinačnih interesa ili interesa skupine kojoj pripada. Upoznavanjem i razumijevanjem civilnoga društva građanin osvještava svoj potencijalni utjecaj na političke procese i to upravo udruživanjem i zajedničkim djelovanjem s drugim građanima što povećava njihovu društvenu moć i aktivnu participativnost u društvenom životu. Učenika se tijekom poučavanja i učenja sadržaja nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo potiče na uključivanje u rad različitih organizacija. Sudjelovanjem u aktivnostima organizacija civilnoga društva učenik razvija sposobnosti i stavove kao što su tolerancija i povjerenje koji doprinose razvoju demokratske političke kulture. Razumije da je sloboda udruživanja vrijednost sama po sebi i da predstavlja temelj demokracije.
Unutar ovog nastavnog predmeta potiče se razvijanje političkog mišljenja, kritičkog promišljanja, stvaranje demokratske i građanske svijesti kod mladih ljudi. Učenicima se omogućuje istraživanje i razumijevanje upravljanja političkom zajednicom, razvijanja javnih politika, interesnih odnosa i moći unutar političke zajednice. Kritičkim se promišljanjem analiziraju prava i odgovornosti povezane s državljanstvom, ulogom vlasti te kako građani mogu sudjelovati u političkim procesima i djelovati na zaštiti interesa građana i općeg dobra. Razumijevanje vlastitih vrijednosti, vrijednosti drugih ljudi i briga o zaštiti ljudskih prava omogućuju učenicima razvijanje preuzimanja odgovornosti i tolerancije te suživota u različitosti.
Proučavanjem ljudskih prava omogućuje se unaprjeđivanje temeljnih načela i vrijednosti definiranih UN-ovom Općom deklaracijom o pravima čovjeka, brojnim međunarodnim dokumentima, kao i Ustavom Republike Hrvatske; promiče se osviještenost o aktualnim pitanjima i sporovima vezanima uz ljudska prava u Republici Hrvatskoj i svijetu te se poboljšava razumijevanje ljudskih prava, sukoba i ostalih pitanja koja se u tom području javljaju. Poznavanjem ljudskih prava, osnovnih demokratskih načela i procedura zasnovanih na ostvarenju funkcioniranja pravne države, Politika i gospodarstvo omogućuje učeniku sudjelovanje u izgradnji kvalitetnijih društvenih odnosa, integraciju i uspješnu komunikaciju ne samo u europskim, već i svjetskim procesima.
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo omogućuje učenicima stjecanje znanja o ekonomiji/gospodarstvu kao znanosti (economics) i praksi gospodarenja dobrima (economy). Njegovo učenje i poučavanje omogućuje razvoj ekonomske, ali i financijske pismenosti. Učenici će razumjeti i kritički promišljati o načinima raspolaganja ograničenim resursima i zadovoljenju ljudskih potreba i želja. Analizirat će i vrednovati ulogu inovativnosti, rada i proizvodnje u stvaranju osobnog i društvenog blagostanja te razvijati poduzetničku inicijativu i financijsku pismenost. Razumjet će sustav tržišnog gospodarstva te razvijati odgovoran odnos prema osobnim i javnim financijama, što je u skladu s razvojem financijske pismenosti i poduzetništva. Spoznat će važnost društveno odgovornog poslovanja prema lokalnoj zajednici i širem okruženju te važnost održivog razvoja u okviru poduzetničkog procesa. Poučavanje uključuje etičko promišljanje o krajnjim ljudskim ciljevima, vrijednostima i svrhama ekonomskog djelovanja, ali i posljedicama koje utječu na društveni i prirodni svijet.
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo neizostavan je dio društveno-humanističkog područja kurikula. Razvija političku i ekonomsku pismenost koje olakšavaju razumijevanje kontinuiranih i složenih društvenih promjena i procesa te je otvoren za nove sadržaje, metode i oblike rada. Stjecanjem znanja, razvijanjem vještina i usvajanjem stavova, učenik se priprema za aktivno i odgovorno sudjelovanje u rješavanju sadašnjih i budućih društveno-ekonomskih problema u zajednici.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Zahtjev za stjecanjem temeljnoga znanja, vještina i stavova svakoga učenika radi njegova političkog i ekonomskog obrazovanja te aktivnog i odgovornog uključivanja u proces donošenja odluka koje se tiču svakoga od njih ostvaruje se učenjem i poučavanjem Politike i gospodarstva.
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo svakom učeniku treba omogućiti da usvoji znanja o obilježjima političke i ekonomske zajednice; razvije kompetencije za informirano, aktivno i odgovorno djelovanje u javnom životu lokalne, nacionalne, europske i globalne zajednice promičući ljudska prava i njegujući suživot u različitosti; upozna ustrojstvo vlasti Republike Hrvatske; njeguje domoljublje te usvaja demokratska načela i vrijednosti; spozna i razumije uloge i odgovornosti različitih razina i oblika vlasti u suvremenim društvima te načine na koje građani odgovorno i učinkovito sudjeluju u političkom i ekonomskom djelovanju u uvjetima slobode izbora i tržišne slobode te da u promicanju poduzetnosti razvije sposobnost postavljanja pitanja, kritičkog mišljenja i suočavanja s političkim i ekonomskim problemima, događajima i potencijalima u lokalnoj, državnoj, europskoj i globalnoj zajednici, kao i sposobnost donošenja odluka za ostvarivanje vlastitog i općeg dobra te razvije sposobnost poduzetničkih inicijativa i financijsku pismenost.
C. KONCEPTI U ORGANIZACIJI PREDMETNOG KURIKULUMA
Složenost društvenih, političkih i ekonomskih odnosa, stalan proces promjena kojima je svijet danas izložen, globalizacija, umnožavanje kontakata među različitim kulturama i brza razmjena informacija stavljaju pred učenika izazovne zadatke razumijevanja obilježja političke i ekonomske zajednice, položaja čovjeka u njoj te aktivnog i odgovornoga djelovanja. Organiziranje informacija, povezivanje ideja, pronalaženje uzroka i modela strukturirano je u mehanizme za kategoriziranje, odnosno u učenje vođeno domenama/konceptima, a ne tematskim područjima. Učenje i poučavanje temeljeno na konceptima omogućuje učeniku razumijevanje događaja u društvu, procjenu odgovornosti različitih subjekata u tim događajima i pronalaženje odgovora na pitanja o politici i ekonomiji u svakodnevnom iskustvu.
Sadržaji učenja i poučavanja te ishodi nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo strukturirani su u tri temeljne domene/koncepta:
– Politička pismenost
– Ekonomska pismenost
– Civilno društvo.
Koncepti se međusobno prožimaju u sadržajnom i funkcionalnom smislu. Pridonose razvoju konceptualnog znanja i mišljenja usmjerenog na bolje razumijevanje političke i ekonomske zajednice, jačanje osjećaja pripadnosti zajednici, mogućnosti utjecanja i participiranja u političkim procesima, skladnije integriranje te zadovoljenje potreba uz promicanje osobnog i općeg dobra zajednice. Kontekst učenja proizlazi iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te iz prostora unutar i izvan Republike Hrvatske.
Koncepti doprinose iskustvenom učenju o društvenim, političkim, ekonomskim pojavama i procesima. Učenje se kontinuirano nadograđuje participativnim i suradničkim metodama poučavanja. Učenik aktivno sudjeluje u svim procesima učenja i poučavanja, uči iz različitih izvora znanja, vježba kritičko mišljenje, uči služiti se informacijama, rješavati probleme i surađivati.
Usvajanjem znanja o političkim i ekonomskim pojmovima razvija se poštovanje vrijednosti i načela demokracije: slobode, ravnopravnosti, pravednosti, odgovornosti, solidarnosti i dr. Učenik se odgovorno ponaša u demokratskom društvu u skladu s principima održivog razvoja. Kritičkim promišljanjem o ekonomiji, učenik analizira kako pomiriti ekonomski rast i održivi razvoj, uči cijeniti vrijednosti rada i poduzetništva te shvaća njegovu važnost kao izvor blagostanja u društvu.
Očekivani odgojno-obrazovni ishodi poučavanja definirani domenama nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo omogućuju postupan razvoj kompetencija komunikacije, suradnje, rješavanja problema, donošenja odluka, kreativnosti i inovativnosti, osobne i društvene odgovornosti te građanske kompetencije. Metode, oblici i načini rada omogućuju učenicima ostvarivanje afirmativnoga načina života u zajednici temeljenog na zajedničkim vrijednostima, posebno onima povezanima s demokracijom i zaštitom ljudskih prava.
Koncept A: Politička pismenost
Učenik razumije bitne koncepte koji objašnjavaju političku zajednicu i položaj čovjeka u njoj. Istražuje i analizira djelovanje političkih sustava i organizacija te se upoznaje s vrijednostima na kojima se temelje. Kritički promišlja postojanje različitih interesa i odnosa moći unutar političke zajednice kako bi se unaprijedili politički odnosi u zajednici. Spoznaje ulogu i odgovornost vlasti i izvore njezine legitimnosti. Razlikuje privatni i javni prostor djelovanja, kritički promišlja o ulozi javnosti te o utjecaju medija na oblikovanje javnoga mnijenja. Istražuje položaj i ulogu građana u hrvatskom društvu, Europskoj uniji i svijetu. Promišlja i prosuđuje položaj Republike Hrvatske u europskim integracijama i organizacijama te u globalizacijskim procesima. Poznaje koncept vladavine prava i razumije važnost poštovanja zakona Republike Hrvatske u rješavanju društvenih, političkih i gospodarskih pitanja. Razumije nužnost poštovanja demokratskih procedura i institucija te važnost djelovanja organizacija civilnoga društva i uključivanja građana u njihov rad.
Koncept B: Ekonomska pismenost
Učenik razumije ideje koje objašnjavaju ekonomsku zajednicu i položaj čovjeka u njoj. Upoznaje djelovanje ekonomskih sustava i organizacija. Analizira izvore ekonomske aktivnosti, spoznaje kako ljudi pristupaju, koriste i upravljaju resursima na temelju političkih odluka. Razumije značaj inovativnosti, ekonomskih procesa (proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje) i ulogu rada u stvaranju što više razine osobnog i društvenog blagostanja. Upoznaje osnove financijskog sustava države i njegovu važnost za cjelokupni gospodarski i društveni razvoj zajednice. Razumije važnost odgovornoga upravljanja financijama. Uči se poduzetnosti u prepoznavanju, zaštiti i razvoju vlastitog i zajedničkog dobra u neposrednoj okolini, nacionalnom gospodarstvu i globalnoj zajednici. Kritički promišlja o složenosti promjena kojima je svijet danas izložen uspostavljanjem globalne ekonomije. Promišlja i spoznaje da se razvojem globalno konkurentnih znanja i tehnologija uspostavlja globalno tržište, dolazi do preraspodjele moći i položaja nacionalnih ekonomija te novih izazova ekonomije u sklopu održivoga gospodarskog razvoja. Upoznaje osnove hrvatskoga mirovinskog sustava, uključujući strukturu i funkcioniranje I. mirovinskog stupa temeljenog na međugeneracijskoj solidarnosti te važnost individualne kapitalizirane mirovinske štednje, što omogućuje razumijevanje kako različiti scenariji mogu utjecati na mirovinu i financijsku sigurnost u starosti. Ekonomska pismenost preduvjet je za donošenje racionalnih gospodarskih i političkih odluka i pojedinca i društva.
Tržište rada i zapošljavanje obuhvaćaju dinamiku ponude i potražnje za radnom snagom, utječući na ekonomski rast i stabilnost. Učenici se upoznaju s mogućnostima zapošljavanja, načinima traženja posla, potrebom kontinuiranog usavršavanja u struci te predstavljanjem vlastitih obrazovnih postignuća na tržištu rada. Cilj je osvijestiti mlade o važnosti pravovremenog planiranja karijere i povećati njihovu sposobnost donošenja informiranih odluka koje će imati dugoročne posljedice na njihov profesionalni razvoj.
Koncept C: Civilno društvo
Učenik se upoznaje s političkim i ekonomskim perspektivama za aktivan i odgovoran izbor političke i ekonomske opcije. Osvještavanjem svojih potencijala i potencijala lokalne zajednice, učenik kritički promišlja, analizira političke i ekonomske pojave i procese te oblikuje vlastite stavove. Razvija participacijske vještine koje omogućavaju utjecaj na donošenje političkih odluka, sposobnost za suradnju s drugima kako bi ostvarili zajedničke ciljeve, sposobnost za djelovanje u grupi i njezino održavanje te sposobnost zagovaranja i pregovaranja. Razumije da građani udruživanjem s drugim građanima i zajedničkim djelovanjem povećavaju svoju socijalnu moć i mogući utjecaj na političke procese. Zauzima se i participira u djelovanju organizacija civilnoga društva. Angažira se na ostvarivanju suradnje s institucijama vlasti u lokalnoj i nacionalnoj zajednici te na europskoj razini radi postizanja dobrobiti zajednice i općeg dobra. Upoznaje se s ekonomskim mogućnostima lokalne zajednice i države, kritički promišlja o ulaganjima, financijskim planovima, poduzetničkim inicijativama i ljudskim potencijalima u ostvarivanju blagostanja zajednice. Usvaja znanja i razvija sposobnosti zaštite ljudskih prava te aktivnim sudjelovanjem u razvoju demokratskih odnosa, pravde i mirotvorstva, ravnopravnosti i vladavine prava jača demokratsku političku kulturu. Povećava informacijsku pismenost i suradnju te se upoznaje s mogućnostima virtualnog prostora za političko i ekonomsko djelovanje i odgovorno se njime koristi.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI
Slika 1. Prikaz zastupljenosti domena u kurikulu nastavnoga predmeta Politika i gospodarstvo
Odgojno-obrazovni ishodi jednako su definirani za sve srednjoškolske programe obrazovanja sukladno kurikulom planiranom broju sati. U srednjoškolskim kurikulima u kojima je planirano više od jednog sata nastave tjedno nastavnik može ovisno o potencijalima i/ili interesima učenika produbiti/ili proširiti učenje i poučavanje preporukama za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda.
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja Politike i gospodarstva označeni dvoslovnom kraticom PG, zatim oznakom domene, primjerice A, te brojčanom oznakom ishoda unutar određene domene.
U tablicama se nalazi opis razine »dobar« usvojenosti (ostvarenosti) odgojno-obrazovnih ishoda, a detaljan opis svih četiriju razina – zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra i iznimna – naći će se u metodičkom priručniku.
Politika i gospodarstvo, 4. razred, razina 4.2, 2 CSVET-a
| Koncept A. Politička pismenost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PG A.1 Učenik argumentirano objašnjava obilježja političke zajednice i položaj građana u njoj. | Prepoznaje i opisuje politiku kao racionalnu djelatnost uređenja zajednice i javnih odnosa. Navodi i objašnjava političke subjekte i procese. Analizira politički sustav; uspoređuje različite vrste političkih sustava i oblike državnog uređenja. Propituje zaštitu ljudskih prava u političkoj zajednici. Uspoređuje različite izvore informacija i propituje utjecaj medija na oblikovanje javnog mnijenja i javnih politika. | Uspoređuje političke subjekte i procese te razlikuje oblike državnog uređenja i vrste političkih sustava. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, primjerice video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičko promišljanje i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine, kao i posjeti Hrvatskom saboru, Vladi Republike Hrvatske, Uredu Predsjednika Republike Hrvatske, Kući Europe, gradskim skupštinama te sjedištima županija i općina. | ||
PG A.2 Učenik analizira različite strukture vlasti i koncept vladavine prava. | Imenuje institucije vlasti i objašnjava njihove nadležnosti. Istražuje načelo diobe i načelo legitimnosti vlasti. Analizira političke izborne procese. Navodeći primjere, objašnjava koncept vladavine prava. Analizira pravnu, društvenu i moralnu odgovornost vlasti i građana u jačanju pravne države. | Objašnjava načelo diobe vlasti i načelo legitimnosti, uspoređuje nadležnosti institucija vlasti i navodi sastavnice izbornog procesa. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer, video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine, kao i posjeti Hrvatskom saboru, Vladi Republike Hrvatske, Uredu Predsjednika Republike Hrvatske, Kući Europe, gradskim skupštinama te sjedištima županija i općina. | ||
| Koncept B. Ekonomska pismenost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PG B.1 Učenik argumentirano objašnjava obilježja ekonomske zajednice i položaj građana u njoj. | Prepoznaje ograničenost resursa i objašnjava posljedice njihove ograničenost. Navodi ekonomske procese. Uspoređuje i objašnjava ekonomske sustave i organizacije te objašnjava ulogu države u gospodarstvu. Analizira djelovanje ekonomskih zakona. Istražuje procese inovativnosti, poduzetnosti i konkurentnosti. Procjenjuje društveno odgovorno poslovanje i odlučivanje. | Uspoređuje i objašnjava ekonomske sustave i organizacije te ulogu države u gospodarstvu. |
Sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su: stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer: video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom i ekonomskom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine, kao i posjeti Hrvatskoj narodnoj banci, Muzeju novca Hrvatske narodne banke, poduzetničkim inkubatorima, Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtničkoj komori. | ||
PG B.2 Učenik Procjenjuje izazove ekonomije u sklopu održivoga gospodarskog razvoja te društveno odgovornog poslovanja. | Navodi i uspoređuje gospodarske aktivnosti u različitim područjima s obzirom na iskoristivost resursa. Prepoznaje pojam globalnog tržišta. Uspoređuje aktualne ekonomske procese na domaćem i globalnom tržištu. Objašnjava načine zaštite socijalnih i ekonomskih prava. Opisuje ulogu financijskih institucija i njihov utjecaj na nacionalne i/ili regionalne ekonomije. Analizira povezanost ljudskog djelovanja i ekonomskog razvoja s očuvanjem okoliša i gospodarskim rastom. Objašnjava i navodi zakonitosti društveno odgovornog poslovanja. | Uspoređuje aktualne ekonomske procese na globalnom tržištu i objašnjava načine zaštite socijalnih i ekonomskih prava te objašnjava društveno odgovorno poslovanje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su: stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer: video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom i ekonomskom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine, kao i posjeti Hrvatskoj narodnoj banci, Muzeju novca Hrvatske narodne banke, poduzetničkim inkubatorima, Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatskoj obrtničkoj komori. | ||
PG B.3 Učenik analizira ekonomske potencijale gospodarstva lokalne zajednice i procjenjuje društvenu odgovornost poduzetništva, mogućnost poduzetničke inicijative te primjenjuje financijsku pismenost | Navodi resurse i poslovne organizacije koje djeluju u lokalnoj zajednici. Upoznaje se s proračunom lokalne zajednice te ispituje potencijale i potrebe. Proučava planirana ulaganja i investicije lokalne zajednice, mogućnosti korištenja poticajnih sredstava iz različitih izvora. Informira se o stanju na tržištu i potrebama građana. Razumije štetnost korupcije za društvo i zauzima se za učinkovito suprotstavljanje korupciji. Opisuje i osmišljava poduzetničku inicijativu. Primjenjuje zakonitosti financijske pismenosti na osobnoj razini. | Opisuje potencijale i potrebe lokalne zajednice, navodi mogućnosti poduzetničkih inicijativa te razvija financijsku pismenost. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su: stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer: video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom i ekonomskom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine. | ||
PG B.4 Učenik opisuje strukturu hrvatskoga mirovinskog sustava | Opisuje ulogu I. mirovinskog stupa u hrvatskom mirovinskom sustavu. Objašnjava ulogu mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava. Opisuje važnost individualne kapitalizirane mirovinske štednje. | Opisuje osnove hrvatskoga mirovinskog sustava. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pregled strukture hrvatskoga mirovinskog sustava: – opis osnovnih elemenata mirovinskog sustava – uloga i značaj I. mirovinskog stupa temeljenog na međugeneracijskoj solidarnosti. Funkcioniranje I. mirovinskog stupa: – način funkcioniranja I. mirovinskog stupa – utjecaj visine plaća i duljine mirovinskog staža na mirovinska primanja – različiti scenariji (npr. rad na crno) i njihov utjecaj na mirovinu. Individualna kapitalizirana mirovinska štednja: – uloga mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava – važnost odabira kategorije obveznog mirovinskog fonda prilikom prvog zaposlenja – razlike između kategorija obveznih mirovinskih fondova (A, B, C). Promicanje dobrovoljne mirovinske štednje: – aktivna uloga osiguranika u osiguravanju vlastite financijske budućnosti – upoznavanje s alatom Moja mirovina za praktično razumijevanje i primjenu stečenih znanja. | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada te suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina te kritičnost s ciljem osvještavanja učenika o važnosti pravovremenog planiranja mirovine te unaprjeđenja financijske pismenosti za donošenje odluka koje će imati dugoročne posljedice o njihovoj štednji za starost. | ||
PG B.5 Učenik analizira mogućnosti zapošljavanja i načine traženja posla te razumije važnost kontinuiranog usavršavanja u struci i sposobnost predstavljanja vlastitih obrazovnih postignuća na tržištu rada. | Istražuje različite karijerne opcije povezane sa svojim obrazovnim programom. Razumije važnost kontinuiranog usavršavanja u struci. Razvija sposobnost predstavljanja vlastitih obrazovnih postignuća na tržištu rada kroz istraživanje karijernih opcija. | Opisuje mogućnosti zapošljavanja i načine traženja posla te razumije važnost kontinuiranog usavršavanja u struci i sposobnost predstavljanja vlastitih obrazovnih postignuća na tržištu rada. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Mogućnosti zapošljavanja: – istraživanje različitih karijernih opcija povezanih s obrazovnim programom – upoznavanje s aktualnim trendovima na tržištu rada i potrebama poslodavaca. Načini traženja posla: – izrada profesionalnog životopisa (CV) i motivacijskog pisma – razvijanje vještina za uspješno sudjelovanje u razgovorima za posao – korištenje različitih platformi i alata za traženje posla (npr. online portali i društvene mreže). Kontinuirano usavršavanje: – razumijevanje važnosti cjeloživotnog učenja i profesionalnog razvoja – upoznavanje s mogućnostima dodatnog obrazovanja i usavršavanja (npr. tečajevi, seminari, radionice). Predstavljanje obrazovnih postignuća: – učenje kako učinkovito prezentirati svoja znanja i vještine potencijalnim poslodavcima – razvijanje vještina javnog nastupa i prezentacije. | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada te suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina te kritičnost s ciljem omogućavanja stjecanja konkretnih informacija o zanimanjima za koja se školuju, razviju vještine potrebne za uspješno traženje posla i kontinuirano usavršavanje te povećaju svoju sposobnost predstavljanja obrazovnih postignuća na tržištu rada. Praktične aktivnosti: – organiziranje simulacija razgovora za posao i radionica za izradu životopisa – sudjelovanje u projektima koji uključuju istraživanje tržišta rada i prezentaciju nalaza. Suradnja s relevantnim dionicima: – uključivanje stručnih službi u školi, kao i suradnja s lokalnim poslodavcima i institucijama – korištenje ESF+ projekta za razvoj cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja na svim razinama. | ||
PG B.6 Učenik analizira temeljna prava i obveze ugovornih strana radnog odnosa te razumije važnost prijavljivanja rada nadležnim tijelima. | Opisuje temeljne obveze poslodavca prema radniku, uključujući davanje posla, isplatu plaće, osiguranje sigurnih uvjeta rada i prijavu na obvezna osiguranja. Objašnjava temeljne obveze radnika prema poslodavcu, uključujući osobno obavljanje preuzetog posla prema uputama poslodavca u skladu s naravi i vrstom rada. Razumije prava radnika i poslodavaca na osnivanje udruga radi promicanja svojih prava i interesa, uključujući pravo radnika na osnivanje sindikata i pravo poslodavaca na osnivanje udruga poslodavaca. | Opisuje temeljna prava i obveze ugovornih strana radnog odnosa te razumije važnost prijavljivanja rada nadležnim tijelima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Temeljne obveze poslodavca: Poslodavac je dužan radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Poslodavac mora osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Poslodavac je obvezan za radnika uspostaviti odgovarajuću prijavu na obvezna osiguranja (mirovinsko, zdravstveno) te vezano uz plaću radnika, uplaćivati propisana javna davanja (doprinosi, porezi). U području rada i uvjeta rada zabranjena je diskriminacija te je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika. Temeljne obveze radnika: Radnik je obvezan prema uputama koje daje poslodavac, u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Prava radnika i poslodavaca: Radnici i poslodavci imaju pravo osnivati udruge radi promicanja svojih prava i interesa. Radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti. Poslodavci imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti. | ||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada te suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina te kritičnost s ciljem stjecanja potrebnih znanja i vještina za razumijevanje i primjenu temeljnih prava i obveza ugovornih strana radnog odnosa. | ||
| Koncept C. Civilno društvo | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
PG C.1 Učenik procjenjuje i promiče zaštitu i razvoj ljudskih prava te sudjelovanje građana u razvoju demokratskih odnosa | Istražuje ljudska prava, definira pojam prava na ljudsko dostojanstvo i objašnjava da ono pripada svima bez obzira na različitosti. Uočava primjere kršenja ljudskih prava u svojoj okolini. Razumije pojam civilnog društva i njegovu važnost u razvoju demokracije. Opisuje važnost institucionalne zaštite individualnih i kolektivnih prava na razini Republike Hrvatske, Europe i svijeta. Razlikuje pravnu, političku i moralnu razinu odgovornosti u zaštiti ljudskih prava. Objašnjava važnost sudjelovanja u demokratskom odlučivanju radi zaštite i promicanja osobnih i društvenih interesa. Iskazuje privrženost načelima uzajamnog razumijevanja, suradnje, povjerenja i solidarnosti među ljudima. Zauzima se za uklanjanje stereotipa, predrasuda, diskriminacije i drugih oblika nepravednog i nehumanog postupanja prema ljudima po različitoj osnovi. | Opisuje važnost civilnog društva i institucionalne zaštite individualnih i kolektivnih prava na razini Republike Hrvatske, Europe i svijeta. Razlikuje pravnu, političku i moralnu razinu odgovornosti u zaštiti ljudskih prava. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su: stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer: video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | |||
Preporuke za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine, kao i posjet Kući ljudskih prava i raznim organizacijama civilnog društva. | |||
PG C.2 Učenik argumentirano objašnjava povezanost političkog i ekonomskog sustava Republike Hrvatske i položaj građana u njoj. | Primjenjuje Ustav Republike Hrvatske i imenuje institucije vlasti, opisuje i uspoređuje njihove nadležnosti, navodi primjere iz svakodnevnog života. Analizira načelo trodiobe vlasti u Republici Hrvatskoj. Tumači parlamentarni politički sustav Republike Hrvatske i procjenjuje učinke institucija vlasti i osiguranje vladavine prava. Tumači temeljne odrednice gospodarskog sustava Republike Hrvatske. Objašnjava upravljanje hrvatskim resursima na temelju političkih odluka. Opisuje proces uspostave samostalnosti i suvereniteta Republike Hrvatske te proces političke i gospodarske tranzicije. | Objašnjava politički i gospodarski sustav Republike Hrvatske. Opisuje povezanost politike i ekonomije. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishodi će se ostvarivati kroz sadržaje iz dostupnih i relevantnih izvora znanja kao što su: stručna politološka i ekonomska literatura, izvorni tekstovi (npr. Ustav Republike Hrvatske i drugi zakoni, pravilnici i dokumenti važeći za Republiku Hrvatsku, Europsku uniju i ostale zemlje svijeta), stručni radovi, propisani udžbenici, metodološki priručnici, digitalni obrazovni sadržaji, na primjer: video konferencije (TED talks i sl.), znanstveni portali (Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske i dr.). | |||
Preporuka za ostvarivanje ishoda: Preporuča se upotreba različitih aktivnosti, tehnika i oblika rada i suvremenih nastavnih metoda koje potiču istraživački duh, kreativnost, samostalnost, razvoj komunikacijskih i prezentacijskih vještina, kritičnost i motiviraju na aktivno sudjelovanje u političkom i ekonomskom životu, na primjer: samostalno istraživanje zadane ili izabrane teme, pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, mini istraživanja, diskusije, debate, predavanja, intervjui, simulacije, projektni rad (individualni i grupni), učeničke mape, film, terenska nastava i dr. Pored navedenog preporuča se koristiti pristupe koji u središte stavljaju učenika, njegovo iskustvo, sposobnosti i vještine. | |||
PG C.3 Učenik primjenjuje participacijske vještine u aktivnostima civilnog društva. | Prepoznaje vlastite interese i povezuje se s drugima radi ostvarivanja zajedničkih interesa poštujući demokratska načela. Služi se komunikacijskim i participacijskim vještinama u zagovaranju zajedničkih interesa radi potencijalnog utjecaja na političke i ekonomske procese. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ishod se ostvaruje na sadržajima predloženim za ostvarenje ishoda A.1, A.2, B.1, B.2, B.3, C.1 i C.2 | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporuča se poticati participaciju učenika u svim aktivnostima koje se provode u učionici, školi, nastavnim i izvannastavnim aktivnostima, školskim i izvanškolskim projektima te stečena saznanja, vještine i stavove primijeniti u aktivnostima civilnog društva na razini lokalne zajednice i šire, a iskustva ostvarena u području civilnoga društva integrirati u život i razvoj škole. | |||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo dio je društveno-humanističkog područja. Povezanost sa svim nastavnim predmetima iz tog područja vidljiva je u ostvarivanju zajedničkih očekivanih postignuća i razvoju kompetencija. Kurikul nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo za kvalifikacije u strukovnom obrazovanju na razini 4.2 HKO-a usmjeren je na njegovanje demokratskih vrijednosti, poznavanje političkog i gospodarskog sustava Republike Hrvatske i Europske unije, razvijanje ljudskih prava i sloboda, tolerancije, nenasilnog rješavanja problema, prihvaćanje različitosti kao i suradnju s drugim pojedincima i uz poticanje osobne i društvene odgovornosti.
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo povezan je s drugim odgojno-obrazovnim područjima.
Povezanost s matematičkim područjem ostvaruje se na primjerima utvrđivanja rezultata izbora, izračuna mandata za Hrvatski sabor, ekonomske pismenosti i drugih gospodarskih pokazatelja. Zajedno s jezično-komunikacijskim područjem učenik se učenjem i poučavanjem Politike i gospodarstva osposobljava za kritičko čitanje i pisanje, oblikovanje i izražavanje vlastitoga mišljenja te se potiče razvoj medijske kulture. Predmet je povezan s tehničkim i informatičkim područjem kroz upoznavanje utjecaja tehnologije na gospodarski razvoj, procjenu društvenih posljedica razvoja tehnologije te afirmaciju odgovornosti u njezinu korištenju.
Uspješnom ostvarivanju ishoda učenja i poučavanja nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo doprinose sve međupredmetne teme, posebice teme građanskoga odgoja i obrazovanja te Poduzetništvo, stvaranjem okruženja za razvoj poduzetnog i odgovornog građanina, promicanjem demokratske kulture i zaštite ljudskih prava i sloboda.
Stalna potreba društva za napretkom uz korištenje ograničenih izvora i brigu o održivom razvoju, sadržaj je poučavanja i primjene niza aktivnosti u međupredmetnim temama Održivi razvoj i Zdravlje, kao i u nastavnom predmetu Politika i gospodarstvo.
Kontinuiranim učenjem učenici postaju aktivni sudionici u svojoj političkoj i ekonomskoj zajednici. Učenje i znanje ugrađuju, kao potrebu, u svoj sustav vrijednosti te ih povezuju s vlastitom ulogom kompetentnih građana. Time je vidljiva povezanost s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj i Učiti kako učiti.
Načinima učenja i poučavanja te odabirom oblika i metoda rada, učenik razvija sposobnost korištenja različitih izvora, što doprinosi njegovoj informacijskoj i digitalnoj pismenosti koja postaje jedan od glavnih alata za funkcioniranje u društvu ubrzanoga tehnološkoga napretka i globalizacije.
F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOG PREDMETA
Iskustva učenja
Učenik se usmjerava prema aktualnim društvenim, političkim i gospodarskim temama u neposrednom okruženju i u široj zajednici. Potiče se na samostalno pronalaženje informacija iz različitih izvora, kritičko promišljanje, raspravljanje i izgrađivanje osobnih stavova.
Poučavanje se ostvaruje suradničkim učenjem u kojemu je svaki učenik uključen u proces učenja i poučavanja. Radi ostvarivanja ishoda učenja, učenici surađuju s različitim dionicima lokalne i šire zajednice, primjerice jedinicama lokalne uprave i samouprave, drugim institucijama vlasti, gospodarskim subjektima, nevladinim organizacijama kao i drugim školama u zemlji i inozemstvu.
Iniciranjem različitih projekata (primjerice, simulacija sjednice predstavničkog tijela građana, simulirano suđenje, osnivanje poduzeća) omogućuje se iskustveno učenje i individualizirani pristup poučavanja. Poučavanje i učenje nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo usmjereno je na stvaranje okruženja za razvoj kompetencija učenika za odgovorno participiranje u civilnom društvu, političkoj i ekonomskoj zajednici. Ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda polazi od postojećih znanja, vještina i interesa učenika.
Pristup učenju i poučavanju temelji se na demokratskim načelima. Učeniku se omogućuje aktivno učenje kojim prepoznaje i imenuje probleme, istražuje, kritički promišlja i provjerava rješenja u zajedničkim aktivnostima.
Ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda pridonose interaktivne metode poučavanja. U učenju i poučavanju za ljudska prava primarna je odgojna komponenta, stoga je nužno diskutirati o vrijednostima, stavovima i osjećajima te omogućiti učeniku okruženje za razvoj demokratskog svjetonazora. Učenika se potiče na izražavanje svojega mišljenja i argumentirano raspravljanje, kreativno razmišljanje i poštovanje različitih stavova. Pritom se razvijaju osjećaji odgovornosti i solidarnosti koji karakteriziraju aktivnoga i savjesnoga građanina.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu ostvarenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja te strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ishodi, kao i načini vrednovanja ostvarenih postignuća.
Primjenom različitih metoda suradničkoga, participativnoga i iskustvenoga učenja i poučavanja unapređuju se osnovne vještine kritičkoga mišljenja, uključujući uočavanje, komunikaciju, inicijativu, rješavanje problema i zaključivanje.
Uloga nastavnika
Nastavnikova je uloga organizirati i usmjeravati proces poučavanja i učenja u kojemu je učenik kreator svojega znanja. Nastavnik predlaže aktivnosti, prilagođava iskustva učenja, upućuje na resurse i prikladne materijale za učenje o političkim i ekonomskim sadržajima, pojavama i procesima i, gdje je to moguće, uključuje učenika u proces odabira. Motivira, potiče i ohrabruje učenika u procesu razvoja političke i ekonomske pismenosti. Stvara kontekst za učenje, odabire pristupe kojima osigurava poštovanje različitosti učenika i njihovih stilova učenja. Potiče osjećaj zajedništva u učionici u kojoj se svaki učenik osjeća uključen i prihvaćen.
Nastavnik posreduje između učenika i znanja, pomaže učeniku da razvije kognitivne i metakognitivne strategije učenja. Promicanjem rasprava, usporedbom stajališta i poticanjem konstruktivnog izražavanja osjećaja pomaže učeniku oblikovati i izraziti mišljenje i svoje ideje o društvenoj, političkoj i/ili ekonomskoj pojavi koju proučava. Učitelj potiče intelektualnu aktivnost i sposobnost apstraktnog mišljenja.
Nastavnik i učenik imaju komplementarne odgovornosti: nastavnik razviti diferencirane strategije učenja i poučavanja kako bi učenik postigao odgojno-obrazovna očekivanja, primjerice kritičko mišljenje, rješavanje problema, komunikacijske vještine, poduzetničke vještine, a učenik povezati znanja i vještine te sudjelovati u zajednici kao odgovoran građanin.
Materijali i izvori
Kurikulski pristup usmjeren na razvoj kompetencija traži u organizaciji učenja i poučavanja otvoreni didaktičko-metodički sustav koji omogućuje učeniku uspješno učenje, stjecanje znanja te razvoj vještina i stavova. Uz propisane udžbenike, Ustav Republike Hrvatske i ostalu stručnu literaturu kao osnovne materijale te druge obrazovne materijale poučavanje se temelji i na iskustvenom učenju.
Nastavnici mogu rabiti pisane i multimedijske materijale (novinske članke, televizijske emisije, reportaže, filmove i dr.) kao izvor za proučavanje aktualnih političkih i ekonomskih situacija. Izbor materijala treba prilagoditi ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda te potrebama i interesima učenika ovisno o struci obrazovanja. Ovakav pristup pridonosi većoj zainteresiranosti i motiviranosti učenika. Aktivnost učenika usmjerava se na kritičku analizu informacija iz medija, na korištenje digitalnih nastavnih sadržaja i aplikacija, video-konferencija i na praćenje društvenih mreža, što pridonosi boljem razumijevanju kompleksnih društveno-političkih i ekonomskih situacija. Za ostvarivanje određenih ishoda moguće je pozvati goste predavače i/ili provoditi izvanučioničku nastavu. Poželjno je upućivati učenika na korištenje i drugih izvora informacija.
Okružje
Učenje i poučavanje izvodi se u poticajnom i sigurnom okružju koje učeniku omogućuje usredotočenost na usvajanje znanja, razvoj vještina, razvijanje samostalnosti i odgovornosti te oblikovanje stavova, prateći pritom njegove interese, potrebe i sposobnosti. Otvorenom komunikacijom svih sudionika procesa učenja i poučavanja, međusobnim povjerenjem i poštovanjem osobnosti učenika razvija se osjećaj sigurnosti i zajedništva. Proces učenja i poučavanja provodi se u školskom, izvanškolskom i virtualnom okružju.
U školama se izvodi u učionicama i/ili u drugim didaktički opremljenim prostorima (školske knjižnice, kabineti) koji zadovoljavaju tehničke uvjete za izvođenje različitih aktivnosti i posjeduju odgovarajuću informatičku tehnologiju.
Izvanučioničke aktivnosti provode se u suradnji s političkim i gospodarskim subjektima na svim razinama društva, što omogućuje učeniku iskustveno učenje.
U virtualnom okružju učenik se usmjerava na kritičko promišljanje o digitalnim sadržajima i na njihovo odgovorno korištenje.
Vrijeme učenja i poučavanja
Nastavni predmet Politika i gospodarstvo poučava se u 4. ciklusu obrazovanja. Domene Politička pismenost, Ekonomska pismenost te Civilno društvo međusobno se prožimaju tijekom ukupnoga procesa učenja i poučavanja. Nastavnik ima autonomiju u planiranju potrebnog vremena za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda pojedine domene poštujući pritom strukovna zanimanja, tj. interese, potrebe i mogućnosti učenika. Planiranjem procesa učenja i poučavanja potrebno je predvidjeti vrijeme za realizaciju izvanučioničke nastave.
Grupiranje učenika
Planiranjem procesa učenja radi ostvarivanja određenih odgojno-obrazovnih ishoda i uspješnijeg razvoja kompetencija i vještina, učenici se mogu podijeliti u različite skupine pri čemu nastavnik ima autonomiju. Grupiranje se izvodi na temelju različitih interesa učenika, sposobnosti i posebnih odgojno-obrazovnih potreba neovisno o broju učenika u skupini. Kriteriji grupiranja ponajprije su motivirani ostvarivanjem ciljeva učenja i razvoja potencijala učenika.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje je sastavni dio procesa poučavanja i učenja kojem pridonose učenik i nastavnik radi unaprjeđenja učenja i napredovanja učenika.
Temeljno polazište za ostvarivanje ove svrhe jest usklađeno povezivanje odgojno-obrazovnih ishoda učenja, planiranih aktivnosti učenika, načina poučavanja i načina vrednovanja i ocjenjivanja. Postupci vrednovanja trebaju pratiti mogućnosti, interese i potrebe učenika. U procesu vrednovanja učenik aktivno sudjeluje stalnim promišljanjem o vlastitom doprinosu, aktivnostima i mogućnostima poboljšanja kvalitete učenja. Nedvosmislena pravila i jasni kriteriji vrednovanja učenicima pomažu u razumijevanju aspekata učenja koji se vrednuju, u shvaćanju toga što čini uspješnu izvedbu te u usmjeravanju učenja na ono što je važno znati i moći učiniti.
Procjena postignuća pokazuje razinu usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Nastavnik sustavno i redovito prati i procjenjuje postignuća učenika.
Elementi vrednovanja jesu:
– usvojenost temeljnih koncepata (političke pismenosti, ekonomske pismenosti i civilnoga društva)
– primjena usvojenih koncepata.
Navedeni elementi vrednovanja jednakovrijedni su pri određivanju zaključne ocjene koja predstavlja sumarnu procjenu usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda nakon jedne godine učenja i poučavanja nastavnog predmeta. Definirane razine usvojenosti ishoda služe kao opći orijentir pri određivanju zaključne ocjene.
Načini vrednovanja jesu sumativno vrednovanje (vrednovanje naučenoga) i formativno vrednovanje (vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje). Sumativno vrednovanje provodi se usmenim i pisanim provjerama učenikovih postignuća. Tijekom provjere nastavnik postavlja zadatke zatvorenog i otvorenog tipa imajući u vidu da su otvoreni tipovi zadataka usmjereni na odgovore na pitanja kako (mogućnosti), zašto (interesi, uvjerenja, vrijednosti i stavovi), za koga/za što te da potiču asocijacije i razmišljanje, promišljanje, povezivanje, usporedbu i analizu, dok su zatvoreni tipovi zadataka disocijativni i usmjereni su na odgovore na pitanja što, gdje i kada te se njima provjerava znanje temeljnih koncepata.
Uz uobičajene usmene i pisane provjere učeničkih postignuća koje su prilagođene njihovim individualnim mogućnostima i potrebama, integrirano se prate razumijevanje, primjena znanja, analiza te istraživačke, komunikacijske vještine i izražavanje stavova. Za vrednovanje takvih složenih načina rada učenik istražuje zadanu ili izabranu temu, obrađuje ju u kontekstu predviđenih znanja i oblikovanih stavova te iznosi zaključke u nekom obliku. Preporučljivi načini rada kojima se vrednuje učenikovo postignuće jesu: pisanje eseja, izrada plakata, računalnih prezentacija i multimedijskih/digitalnih sadržaja, diskusija, debata, intervju, simulacije, projektni rad, učeničke mape i dr.
Za vrednovanje navedenih načina rada preporučuje se korištenje kriterija vrednovanja: poznavanje i razumijevanje zadanih pojmova, primjena zadanih pojmova i povezanost s obrađenom temom, opseg i dubina istraženosti teme na zadanim izvorima, jasnoća, inovativnost i kreativnost prikazanih grafičkih rješenja, elokventnost i komunikacijske sposobnosti pri izlaganju, samostalnost u radu i sl. Nastavnik autonomno i odgovorno procjenjuje učinkovitost navedenih oblika rada i postignutih rezultata. Kriterij procjene postignuća predočuje se bodovnom listom i listom procjene s jasno razrađenim kriterijima očekivanja pri izradi zadataka. Ukupna (pr)ocjena ostvarenosti zadatka proizlazi iz zbroja bodova određenih po svakom zadanom kriteriju, što uključuje kvantitativno i kvalitativno vrednovanje prema odgovarajućem obrascu procjene.
Ostvarivanje postignuća odgojno-obrazovnih ishoda koji uključuju vrijednosne stavove prepoznavanja, razvijanja i iskazivanja pozitivnih osobnih i društvenih vrijednosti, zbog svoje formativne prirode, iskazuju se kontinuiranim praćenjem, opisnim i kvalitativnim procjenjivanjem te kao rezultat imaju povratne informacije o učenju i rezultatima učenja. Osobita pozornost pridaje se osposobljavanju učenika za samovrednovanje vlastitog učenja.
Na kraju godine nastavnik daje zaključnu ocjenu. Zaključna ocjena predstavlja sumarnu procjenu usvojenosti ishoda učenja i poučavanja. Uz zaključnu ocjenu, učitelj daje procjenu razvijenosti sljedećih elemenata generičkih kompetencija: odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost, komunikacija i suradnja. U tu svrhu koristi se lista procjene i ljestvica od tri stupnja: potrebna podrška, dobro, izvrsno.
Zaključna brojčana ocjena i procjena razvijenosti kompetencija propisano se dokumentiraju svjedodžbom.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA ETIKA ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE U REPUBLICI HRVATSKOJ NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA ETIKA
Svrha učenja i poučavanja Etike
Etika je nastavni predmet koji uvodi učenika u etiku kao filozofijsku disciplinu koja sustavno istražuje i objašnjava filozofsko-etičke spoznaje primjenjujući ih u oblikovanju moralnih pogleda, razumijevanju odlučivanja i sagledavanju moralnoga ponašanja i djelovanja.
Svrha je njezina učenja i poučavanja u stjecanju odgojnih i obrazovnih iskustava koja učeniku omogućuju razvijanje moralnih i etičkih kompetencija, odnosno usvajanje znanja, razvijanje vještina i formiranje stajališta potrebnih za moralno odlučivanje i djelovanje te razlikovanje ispravnoga od neispravnoga sagledavanjem širine etičkih znanstveno-teorijskih i praktičkih pristupa u rješavanju situacija s kojima se učenik suočava osobno i kao član zajednice i društva.
Doprinos Etike ostvarenju ciljeva odgoja i obrazovanja
Etika je kao filozofijska disciplina, područje promišljanja i djelovanja te nastavni predmet usmjerena na ostvarivanje vrijednosti i razvoj unutarnje motivacije za život u skladu s tim vrijednostima. Sustavnim poučavanjem etike potiče se i unaprjeđuje intelektualni i moralni razvoj učenika u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima. Tijekom učenja i poučavanja ovoga predmeta stvaraju se uvjeti za međudjelovanje i oživotvorenje znanja, slobode, dostojanstva, solidarnosti, odgovornosti i jednakopravnosti kao temeljnih civilizacijskih vrijednosti koje učeniku omogućuju razumijevanje i kritičko promišljanje u donošenju odluka. Izgradnjom kritičkog mišljenja učenici stječu podlogu za aktivno i odgovorno sudjelovanje u suvremenom demokratskom društvu. Propitivanjem etičkih problema učenici se osposobljavaju za život i rad u promjenjivom društvenom kontekstu koji prati zahtjeve stalnih promjena tržišnog gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i znanstvenih spoznaja i postignuća. Znanje koje se stječe tijekom učenja i poučavanja Etike pomaže učeniku razumjeti da je za njegovu procjenu o tome što je moralno ispravno ili neispravno u ponašanju potrebna prosudba o tome što je ispravno ili neispravno, a ne da se odluka o tome donosi prema subjektivnim mjerilima, kao što je trenutačno raspoloženje ili pod pritiskom vanjskih čimbenika, za koje pojedinci često i nisu svjesni koliko su na njih utjecali. Solidarnost se prepoznaje kao vrijednost koja promiče stvaranje i razvoj osjećaja za život, patnju, bol, nesreću, siromaštvo, nepravdu, obespravljenost i svaki drugi oblik nemoći koji iziskuje moralnu skrb. Izgradnja i očuvanje identiteta vrijednost su kojom se učenika potiče na razvoj osobnoga i kolektivnoga identiteta. Poštivanje ljudskih prava i prava djece te odgoj za multikulturalnost promiču poštivanje različitosti te toleranciju prema drukčijim idejama, kulturama i stilovima života. Osjećaj odgovornosti razvija se istraživanjem i propitivanjem uloge svake osobe u slobodi odlučivanja te osobnoj i kolektivnoj odgovornosti za donesenu odluku. Istina i iskrenost, zadobivanje povjerenja, priznavanje da postoje neslaganja i suprotstavljena stajališta te argumentirana obrana vlastitoga stajališta sastavnice su vrijednosti integriteta u etici. Etičko obrazovanje osposobljava učenika za uspostavljanje odnosa s drugim osobama kao sebi jednakima, ali i za propitivanje svih autoriteta.
Vrijednosti i načela učenja i poučavanja Etike
U učenju i poučavanju Etike prepoznaju se i ostvaruju temeljne civilizacijske vrijednosti: znanje, sloboda, dostojanstvo, solidarnost, odgovornost, ravnopravnost i druge. Ti se procesi zasnivaju na sljedećim načelima:
• ostvarivanje cjelovitoga kognitivnoga, emocionalnoga, moralnoga, socijalnoga i estetskoga razvoja učenika primjerenoga njegovoj razvojnoj dobi
• poštovanje jedinstvenosti svakoga djeteta i mlade osobe te spoznaje da se pojedinci razvijaju i napreduju na različite načine i različitom brzinom
• osiguravanje individualiziranih i prilagodljivih pristupa i strategija koje učeniku postavljaju jasna očekivanja, omogućuju zadovoljavanje njegovih različitih potreba te ga potiču na aktivnu ulogu i sudjelovanje u učenju
• primjena pristupa i strategija koje potiču učenika na iskazivanje vlastitoga mišljenja, na kritičko promišljanje i povezivanje ishoda učenja s njegovim životnim iskustvima, interesima, očekivanjima i znanjem, uz poticanje složenih oblika mišljenja i primjene naučenoga te cjelovitost i povezanost iskustva učenja i razvoja
• stvaranje poticajne i sigurne okoline pružanjem različitih oblika potpore (intelektualna, socijalna, emocionalna) u ostvarivanju ciljeva učenja i suočavanju učenika s aktualnom osobnom situacijom
• promicanje međusobnoga poštovanja, zajedništva i kulture suradnje
• poticanje zajedničkoga moralnoga i etičkoga promišljanja te moralnoga i etičkoga djelovanja i stvaranja pozitivnih promjena u svakidašnjici, u lokalnoj zajednici, u društvu, na planetu skrbeći se za dobrobit svih ljudi, živih bića i prirode
• usmjerenost na razvoj temeljnih kompetencija važnih za nastavak obrazovanja, rad, cjeloživotno učenje i život u suvremenome društvu.
Mjesto nastavnoga predmeta u cjelokupnome kurikulu
Etika je predmet koji, s obzirom na to da je riječ o filozofijskoj disciplini, pripada društveno-humanističkomu području kurikula. Poučava se u svim srednjim školama i namijenjena je učenicima koji u izboru između Vjeronauka i Etike izabiru Etiku. Ovisno o mogućnostima pojedine škole i interesu među učenicima, preporučuje se nastavu Etike ponuditi kao izborni ili fakultativni predmet i učenicima koji pohađaju nastavu Vjeronauka, a žele učiti i Etiku.
U kurikularnim i s njima povezanim dokumentima nastavni predmet Etika označava se korištenjem troslovne kratice »ETK«.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA ETIKE
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja Etike navedeni su u nastavku.
• Upoznavanje s etikom kao filozofijskom i znanstvenom disciplinom: predmetno polje, pojmovlje, ključni i specifični pristupi problemima iz različitih područja ljudskih djelatnosti.
• Razvoj vještina moralne i etičke prosudbe i rješavanja problema: svakodnevnoga života, univerzalnih problema ljudske i neljudske egzistencije, prosuđivanje o posljedicama gospodarske aktivnosti i poslovnih odluka koristeći etičke koncepte i metode.
• Razvoj sposobnosti povezivanja interdisciplinarnih znanstvenih sadržaja (društveno-humanističkih i prirodnih) s vlastitim iskustvima, neznanstvenim pristupima i filozofsko-etičkim pristupom kao pretpostavkom cjelovitoga sagledavanja, artikuliranja i razrješavanja etičkih problema suvremenoga i budućega društva te svijeta suočenoga s nepredvidivim posljedicama nagloga znanstveno-tehnološkoga razvoja.
• Razvoj i njegovanje etičkoga i bioetičkoga senzibiliteta, odnosno skrbi za dobrobit samih sebe, drugih ljudi, budućih generacija, drugih živih bića i prirode osvještavanjem vlastite uloge u svijetu, društvu i lokalnoj zajednici te poticanjem učenika na moralno djelovanje.
• Potpora učeniku u suočavanju s vlastitim, zajedničkim i globalnim problemima istraživanjem, razumijevanjem, razvijanjem, preispitivanjem i obranom vlastitoga stajališta, pristupa i izbora.
• Razvoj vještina argumentacije i formulacije logički utemeljenih moralnih i etičkih sudova (što je dobar argument, protuargument, pobijanje argumenata/protuargumenta, razlika između argumenta i objašnjenja, logičke pogreške).
• Razvoj komunikacijsko-informacijskih i prezentacijskih vještina (pretraživanje i izbor relevantnih informacija, organizacija, iznošenje i obrana stajališta, aktivno slušanje, razumijevanje, kritičko prihvaćanje i opovrgavanje suprotstavljenih stajališta) kao ključnih pretpostavki kritičkoga mišljenja, naglašavajući pritom prihvaćanje i poštovanje drugih osoba.
• Osposobljavanje učenika za ulogu aktivnog građanina koja će im omogućiti uspješno sudjelovanje u životu demokratske zajednice te kao aktivnog i odgovornog sudionika u gospodarskom sustavu To podrazumijeva odgoj za odgovorne članove razredne, školske, lokalne, nacionalne, europske i globalne zajednice, pouzdanje u vlastite snage i pronalaženje vlastitih odgovora i rješenja za aktualne društvene probleme i izazove.
• Poticanje cjelovitog razvoja mladih osoba čija je svrha izgradnja zdrave, samopouzdane, kreativne, produktivne, proaktivne, zadovoljne, profesionalne i odgovorne osobe sposobne za suradnju i doprinos zajednici.
C. STRUKTURA – DOMENE KURIKULA ETIKE
Slika 1: Organizacijska područja kurikula Etike
Moralno i etičko promišljanje i Moralno i etičko djelovanje dva su organizacijska područja predmetnoga kurikula koja, s obzirom na postavljene ciljeve predmeta Etike, osiguravaju zaokruženu etičku edukaciju. Oba se područja isprepleću i jednako obrađuju u svim godištima.
Učenje i poučavanje Etike provodi se osiguravanjem obrazovnih iskustava organiziranih u dvije domene. Unutar prve domene – Moralno i etičko promišljanje učenik se osposobljava za temeljito i sustavno moralno i etičko prosuđivanje, a u sklopu druge – Moralno i etičko djelovanje u suradnji s drugim učenicima i učiteljima te drugim dionicima razvija i njeguje etički i bioetički senzibilitet provedbom aktivnosti koje nose obilježje moralno ispravnoga djelovanja. Upravo te dvije domene osiguravaju obrazovna iskustva kojima se zaokružuje etička edukacija s obzirom na postavljene ciljeve predmeta Etike. Osnovna je ideja tako oblikovanih domena postupni osobni moralni razvoj učenika. Svaka od domena treba se obrađivati u svim godištima, pri čemu se međusobno isprepleću. Naziv domena široko je određen iz triju razloga:
• zamišljene su tako da se unutar njih stječe sposobnost moralnoga prosuđivanja i etičkoga argumentiranja, a razvojem vještina i iskazivanjem sposobnosti učenik se osposobljava za djelovanje u svakodnevnome životu
• omogućuje da se ishodi učenja i poučavanja Etike povežu i integriraju s ishodima učenja i poučavanja drugih nastavnih predmeta i međupredmetnih tema te stečenim i budućim iskustvima učenika
• prema ovomu konceptu istražuje se najviše suvremenih problema koji etička promišljanja i argumentiranje usmjeravaju na situacije i probleme suvremena doba.
Prednosti opisane strukture očituju se u tome što:
• metodičko uporište ima u istraživanju i primjeni tradicionalnih i suvremenih filozofsko-etičkih pristupa i načina u rješavanju etičkih pitanja i moralnih dvojbi čime filozofski pristupi u tumačenju i rješavanju etičkih pitanja u povijesti i aktualnim društvenim zbivanjima postaju prepoznatljivi i razumljivi
• upućuje na spoznaju da je Etika predmet koji uz teorijsku stranu, stjecanje znanja, ima i praktičku, djelatnu jer omogućuje učeniku da naučeno i praktički ostvari u vođenim aktivnostima tijekom procesa učenja i poučavanja te prije i nakon njega
• omogućuje da se ishodi obiju domena, prilagođeni dobi učenika, ostvare u svim godištima učenja i poučavanja Etike pa učenik od početka učenja postaje aktivan sudionik etičkoga djelovanja, a ne samo pasivni primatelj moralnih i etičkih sadržaja
• dopušta uvođenje prikaza, analize i načina rješavanja pitanja profesionalnih etika u obrazovni proces
• temeljno je polazište za osposobljavanje učenika za kulturu dijaloga, poštovanje i uvažavanje drugih, odnosno za preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj i sazrijevanje
• izlaskom Etike iz školskoga prostora u lokalnu zajednicu ostvaruje se međudjelovanje škole i zajednice te prijeko potrebno vanjsko vrednovanje, pri čemu lokalna zajednica i šira javnost sudjeluju u vrednovanju onoga što se u školi čini i uči.
Slika 2: Organizacijska područja kurikula Etike kao odraz etičke kompetencije
Tijekom prvoga organizacijskog područja učenik se osposobljava za temeljito i sustavno moralno i etičko prosuđivanje, a tijekom drugoga, u suradnji s drugim učenicima i učiteljima te drugim dionicima, učenik razvija i njeguje etički senzibilitet provedbom aktivnosti koje nose obilježje moralno ispravnoga djelovanja. Organizacijska područja predmetnoga kurikula tako su odraz etičke kompetencije – osiguravaju postupni osobni moralni razvoj učenika, omogućuju izgradnju njegova moralnoga identiteta i potiču ga na stvaranje pozitivnih promjena u zajednici.
Domena A – Moralno i etičko promišljanje
Moralno i etičko promišljanje prva je velika cjelina učenja i poučavanja Etike, jedan od glavnih ciljeva procesa učenja i poučavanja, ali i bavljenja etikom kao filozofijskom disciplinom. Učenik će se unutar ove domene baviti subjektivnom moralnom prosudbom različitih pitanja kako bi zatim, uz vodstvo učitelja, svaki problem analizirao na razini sustavne i promišljene etičke prosudbe koristeći se pritom instrumentarijem etike kao filozofijske discipline. Tako se osiguravaju obrazovna iskustva koja učeniku omogućuju uvid u složenost otvorenih pitanja, a promatranjem tih pitanja iz različitih perspektiva učenik će stjecati prijeko potrebno orijentacijsko znanje kao pretpostavku moralnoga djelovanja. Učenje i poučavanje u ovoj domeni usredotočeno je na približavanje etičkih problema i pristupa iskustvima učenika, naglašavanje važnosti i uloge filozofskih stajališta u rješavanju etičkih problema što učeniku stvara osnove za samostalno misaono istraživanje.
Domena B – Moralno i etičko djelovanje
U ovoj domeni učeniku i učitelju postavlja se izazov da razvijeni etički senzibilitet pretoče u konkretne aktivnosti kojima iskazuju skrb za dobrobit samih sebe, drugih ljudi, drugih živih bića, prirode i budućih generacija. Pretpostavka je toga otvaranje učenja i poučavanja Etike, ali i škole, prema svim dionicima školskoga života i društva čime se najbolje ostvaruje koncept iskustvenoga učenja. Središte učenja i poučavanja u ovoj su domeni aktivnosti koje nose obilježje moralno ispravnoga djelovanja, pri čemu se naglašava provedba projektnih i sličnih aktivnosti usmjerenih na skrb za dobrobit lokalne zajednice i šire okoline. U djelovanju i u skladu s planiranim aktivnostima (domena B) učenik se suočava s izazovima i problemima o kojima promišlja tijekom učenja i poučavanja Etike (domena A).
Slika 3: Odnos organizacijskih područja kurikula Etike i generičkih kompetencija
Moralno i etičko promišljanje i moralno i etičko djelovanje omogućuju učeniku razvijanje vještina i formiranje stajališta potrebnih za razlikovanje ispravnoga od neispravnoga te moralno odlučivanje i djelovanje u rješavanju situacija s kojima se suočava osobno i kao član zajednice. Stoga Etika kao predmet osigurava razvoj različitih oblika mišljenja i djelovanja (rada) učenika i omogućuje njegov osobni i socijalni razvoj.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE OSTVARENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja Etike za razinu 4.1 (trogodišnje strukovne škole) i 4.2. (četverogodišnje strukovne škole). Ishodi su označeni pokratom SSŠ ETK, zatim oznakom domene, primjerice A te brojčanom oznakom ishoda unutar domene. U tablicama se nalazi opis razine »dobar« ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
Etika, 1. razred, razina 4.1., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.1. Određuje moralna i etička pitanja. | U analizi moralnih i etičkih problema i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: etika, moral, etičko pitanje, moralno pitanje, moralna dilema, vrijednosti, vrlina, savjest, dobro, zlo, mit, religija, nereligioznost, ateizam, agnosticizam, zlatno pravilo, sekularizam, religijski fundamentalizam. | Razlikuje moralna i etička pitanja. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom dviju obveznih tema: »Moralna i etička pitanja u mitovima« i »Moralna i etička pitanja o religijama«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje jednu izbornu temu. Neovisno o izabranim temama glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim pitanja primjerima iz mitova i religija tako da se nakon odabranih tema učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste svim etičkim pojmovima navedenima u razradi ishoda. Ključan dio uvodnih satova je poučavanje o strukturi argumentacije, odnosno pokazati učenicima kako pravilno formulirati argument, uvježbavati s učenicima što je dobar argument, a što protuargument. Ishode obavezne teme »Moralna i etička pitanja« preporučuje se ostvariti terenskom nastavom koja uključuje (ukoliko je to moguće) posjet različitim institucijama vjerskog karaktera u lokalnoj zajednici. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Moralna i etička pitanja u mitovima« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Sudbina i sloboda (npr. mit o Sizifu, mit o Edipu i sl.) 1.2. Vrline i mane (npr. mit o Herkulu, mit o Odiseju i sl.) 1.3. Pojedinac i zajednica (npr. mit o Antigoni, mit o Prometeju i sl.) 1.4. Dobro i zlo (npr. mit o Pandorinoj kutiji, mitovi o sumraku bogova (»Ragnarök«) u nordijskoj mitologiji i sl.) 1.5. Znanje i odgovornost (npr. mit o Ikaru i Dedalu, mit o Prometeju, Platonov mit o pećini i sl.) Napomena: U analizu moralnih i etičkih pitanja iz mitova preporučuje se uključiti učenicima bliske sadržaje iz filmova, stripova, kulture i dr. u kojima se problematiziraju ista pitanja kao i u mitovima. U tom smislu, s obzirom na ponuđene izborne teme, preporučuju se sljedeći sadržaji: legenda o kralju Arthuru, romani i filmovi o Harryju Potteru, stripovi i filmovi o Batmanu, Spidermanu i sl., filmski serijali kao što su »Matrix«, »Gospodari prstenova«, »Ratovi zvijezda«, »Igre gladi« i sl. S obzirom na školu/usmjerenje koju učenici pohađaju nastavnik će izabrati sadržaje koji su povezani s etičkim problemima koji su tipični za struku za koju se učenici obrazuju. 2. obvezna tema: »Moralna i etička pitanja o religijama« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Moralnost i religija 2.2. Etička učenja svjetskih religija 2.3. Moral i nereligioznost 2.4. Humanizam i sekularna etika 2.5. Projekt »Svjetski ethos« i mogućnosti svjetske etike | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.2. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima društva, bioetike i tehnologije. | U analizi moralnih i etičkih problema društva i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: dostojanstvo, sloboda samoodređenja čovjeka, poštovanje, prihvaćanje različitosti, nejednakost i ravnopravnost, zajedništvo, suživot, društvenost, ljubav, suosjećanje i empatija, egoizam i altruizam, solidarnost, nenasilje, mir, pacifizam, odgovornost, bioetički senzibilitet, bioraznolikost, održivi razvoj, vegetarijanstvo, veganstvo, antropocentrizam i biocentrizam, patocentrizam, speciesizam i ekološki aktivizam, biotehnologija i umjetna inteligencija | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima društva, bioetike i tehnologije. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Identitet«, »Međuljudski odnosi« i »Etički problemi suvremenog društva«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje tri izborne teme. Iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima povezanima s identitetom, međuljudskim odnosima i problemima suvremenog društva trebaju omogućiti učeniku da nakon obrade izbornih tema analizira probleme te oblikuje svoja stajališta i primjereno se koristi svim etičkim pojmovima zadanima ishodom. Preporuka nastavnicima je da pokušaju povezati probleme suvremenog društva sa strukovnim obrazovanjem/usmjerenjem, odnosno strukom za koju se učenici školuju (npr. problemi povećane uporabe umjetne inteligencije). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Identitet« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Osobni i kolektivni identitet 1.2. Spol i rod 1.3. Svjetonazori i identitet 1.4. Supkulture i identitet 1.5. Utjecaj društvenih mreža i drugih medija na izgradnju identiteta 1.6. Utjecaj alternativnih stilova prehrane i života na identitet 2. obvezna tema: »Međuljudski odnosi« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Prijateljstvo 2.2. Ljubav 2.3. Obitelj i zajednice obiteljskoga života (brak, životno partnerstvo i dr.) 2.4. Spolnost 2.5. Sukobi u odnosima 3. obvezna tema: »Etički problemi suvremenoga društva« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Nasilje 3.2. Rat 3.3. Globalni terorizam 3.4. Siromaštvo i glad u svijetu 3.5. Položaj društveno ugroženih skupina 3.6. Mediji i konzumerizam 3.7. Ekološki problemi suvremenog svijeta 3.8. Koristi i prijetnje (bio)tehnologije 3.9. Umjetna inteligencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.3. Prosuđuje moralne probleme iz svakodnevnog života. | Analizira problem, oblikuje, argumentira i brani svoja stajališta o problemu i rješava problem na razini etičke prosudbe i primjereno se koristi etičkim pojmovima: moralni/etički problem, moralno/nemoralno/amoralno, argument, protuargument, posljedice djelovanja. | Navodi argumente za rješenje problema iz perspektive vlastitog sustava vrijednosti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik provoditi u učionici tijekom cijeloga procesa učenja i poučavanja kako bi u učenika poticao razvijanje vještina moralne i etičke prosudbe, odnosno kako bi učenike prvo poučio kako da, a kasnije poticao da: – analiziraju probleme – oblikuju svoja stajališta o problemu – obrazlože svoje stajalište valjanim argumentima – vrednuju svoja i stajališta drugih osoba s obzirom na argumente kojima su potkrijepljena – predlože rješenja problema u kojima promiču etičke vrijednosti – kad je potrebno, osmisle protuargument kojim će osporiti rješenje s kojim se ne slažu odnosno dokazati drugo rješenje. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Za ostvarenje ovoga ishoda nisu određene zasebne obvezne i izborne teme, nego se ishod ostvaruje primjerima deset izbornih tema iz ishoda A.1.1. i A.1.2. (dvije teme iz područja moralnih i etičkih pitanja primjerima iz mitova, dvije iz područja moralnih i etičkih pitanja o religijama, dvije povezane s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.1.1. Prepoznaje važnost moralnoga i etičkoga promišljanja i djelovanja za svoju i dobrobit drugih ljudi te zajednice. | Razumije sebe kao dio zajednice i prepoznaje potrebu za suradnjom u rješavanju problema pojedinaca i društva. | Prihvaća vlastita i obilježja identiteta drugih ljudi te izražava samopoštovanje i poštovanje prema drugima neovisno o različitostima. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika, prije svega, u afektivnome, potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima društva (ishod A.1.2.) i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema, učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima deset tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.1.1. (četiri izborne teme) i A.1.2. (šest izbornih tema). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.1.2. Doprinosi rješavanju problema iz područja društva. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema iz područja društva, bioetike i tehnologije u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (dostojanstvo, prihvaćanje različitosti, sloboda samoodređenja, altruizam, solidarnost, mir i sl.). | Osmišljava kako može potaknuti bližnje (prijatelji, članovi obitelji, kolege s izvanškolskih aktivnosti, susjedi i sl.) na razgovor i razmjenu mišljenja o problemima društva i o etičkim vrijednostima. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će učenici predlagati, provoditi i izvještavati o provedenim aktivnostima uz podršku učitelja. U tome je smislu zadatak učitelja potaknuti na moralno i etičko djelovanje prema bližnjima prilikom obrade nekih izabranih izbornih tema iz područja društva. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje odabranim sadržajima izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi društva (dvije povezene s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SŠ ETK B.1.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Uključuje se u rješavanje problema iz svoje okoline (škola, susjedstvo, lokalna zajednica i sl.) i potiče druge da se pridruže aktivnostima koje doprinose stvarnim pozitivnim promjenama u zajednici. | Osmišljava aktivnost koju može provesti ili izabire aktivnost kojoj se može pridružiti kako bi doprinio rješavanju problema u lokalnoj zajednici. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima i projektima kojima će učitelj potaknuti učenike na moralno i etičko djelovanje, ne samo prema bližnjima, kao što se očekuje u ishodu B.1.2., već bilo gdje u lokalnoj zajednici u kojoj učenici prepoznaju da svojim djelovanjem mogu doprinijeti stvarnim društvenim promjenama i djelovati u skladu s etičkim vrijednostima o kojima su prethodno promišljali (ishod A.1.2). Organizirati volontersku aktivnost za opće dobro koja će proizlaziti iz učeničkih kompetencija stečenih strukovnim obrazovanjem. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi društva (dvije povezane s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
Etika, 2. razred, razina 4.1., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.1. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u antropologiji. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja antropologije i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima/konceptima: čovjek i priroda, život i smrt, tijelo i um, ograničenja i poboljšanja čovjeka, slobodna volja, znanje kao vrijednost i sloboda mišljenja, vjerovanje i kritičko mišljenje, ljudski život kao vrijednost, samoodređenje, samopoštovanje, sloboda i odgovornost, moralni razvoj, dobrobit, sreća, empatija, ljubav, altruizam, solidarnost, poštovanje. | Prepoznaje na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u antropologiji. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Ljudska priroda«, »Život i izazovi na životnome putu« i »Raznolikost kultura«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje jednu izbornu temu. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima iz područja antropologije tako da se nakon susreta s izabranim temama učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Ljudska priroda« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Teorije o podrijetlu čovjeka 1.2. Čovjek kao prirodno i kulturno biće 1.3. Ljudska priroda i tehnološki napredak 1.4. Tradicija i suvremenost 2. obvezna tema: »Život i izazovi na životnome putu« | ||
Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Periodi ljudskoga života 2.2. Suživot i suradnja 2.3. Smisao ljudskoga života 2.4. Planiranje budućnosti – vrijednosti, ciljevi, dvojbe 2.5. Granične situacije: smrt, patnja, borba i krivnja 3. obvezna tema: »Raznolikost kultura« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Kulture zapadnih društava 3.2. Nezapadnjačke kulture 3.3. Multikulturalizam 3.4. Problemi kulturnoga relativizma i kulturnoga imperijalizma | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.2. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u politici i pravu. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja politike i prava te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: sloboda, sigurnost, legitimnost i legalnost, pravednost, pojedinac i zajednica, moć i odgovornost, građanstvo, opće dobro, dostojanstvo, ljudska prava, društvena jednakost, prihvaćanje različitosti i tolerancija, diskriminacija i ravnopravnost, kozmopolitizam, mirotvorstvo, društvena odgovornost, solidarnost, društveni aktivizam, pravo glasa, izbori, demokracija, civilno društvo, prava životinja. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u politici i pravu. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Društvo i država«, »Ljudska prava i pokreti za zaštitu ljudskih prava« i »Suvremene prijetnje ljudskim pravima«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje tri izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u politici i pravu tako da se nakon susreta s izabranim temama učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste svim etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Društvo i država« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Nastanak i svrha društva i države 1.2. Političke doktrine i etički problemi 1.3. Demokracija i druga društvena uređenja 1.4. Aktivno i pasivno pravo glasa i vrste izbora u RH 1.5. Vladavina prava i civilno društvo 1.6. Aktivno građanstvo 1.7. Privatni interesi u javnom području 1.8. Odgovornost vlade za stanje društva i dobrobit građana 1.9. Ideologija i istina 1.10. Utopija i distopija 2. obvezna tema: »Ljudska prava i društveni pokreti« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Antirasistički pokreti 2.2. Radnički i sindikalni pokreti 2.3. Feministički pokreti 2.4. LGBT pokreti 2.5. Ekologistički pokreti 2.6. Antiglobalizacijski i alterglobalizacijski pokreti 2.7. Pokreti za zaštitu prava životinja 3. obvezna tema: »Suvremene prijetnje ljudskim pravima« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Globalizacija i njezine posljedice 3.2. Kapitalizam i neokolonijalizam 3.3. Trgovina ljudima 3.4. Svjetske migracije i pitanje azila 3.5. Suvremene prijetnje multikulturalizmu 3.6. Posljedice ograničavanja i oduzimanja stečenih ljudskih prava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.3. Prosuđuje djelovanje društva, institucija i vlasti. | Analizira problem reagiranja pojedinaca, društva, institucija i vlasti na nedemokratske pojave u društvu i rješava problem na razini etičke prosudbe i primjereno se koristi etičkim pojmovima/konceptima: pluralizam moralnih/etičkih različitosti, cilj i sredstvo, motiv i posljedice, individualni i društveni moral, ljudska i moralna prava, zakonske i moralne obveze, jednakost pred zakonom i jednakost u mogućnostima, sloboda mišljenja i djelovanja te tolerancija. | Prepoznaje primjere reagiranja pojedinaca, društva, institucija i vlasti na nedemokratske pojave u društvu i vrednuje posljedice toga reagiranja. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik pripremiti, a u kojima će učenici sudjelovati tijekom obrade izbornih tema posvećenih moralnim i etičkim problemima u području politike i prava. Izabrane aktivnosti trebaju omogućiti učenicima da napreduju u vještinama moralne i etičke prosudbe pri čemu se učenici trebaju primjereno koristiti pojmovima/konceptima navedenima u razradi ishoda. U aktivnosti treba uključiti pouzdane izvore i izvještaje o problemima s ljudskim pravima u društvu i djelovanjem institucija i vlasti. Aktivnosti, koje se mogu organizirati i u obliku terenskoga rada, treba provesti tako da motiviraju učenike na redovito praćenje pouzdanih medijskih izvora te vrednovanje načina na koje pojedinci, društvo, institucije i vlast reagiraju na nedemokratske pojave i štite prava i slobode građana. Budući da je Etika u mnogim usmjerenjima jedan od rijetkih općeobrazovnih predmeta na kojem se razvija politička kultura/pismenost te mogu provoditi međupredmetne teme GOO-a, nastavnik može posvetiti i više vremena ovim temama. Pogotovo se preporuča radionički tip nastave te aktualiziranje tema. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima šest tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.2.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području politike i prava. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.1. Poštuje ljudska prava i zauzima se za etičke vrijednosti. | Prihvaća, organizira i primjenjuje etičke vrijednosti kao kriterij u promišljanju o pravima i slobodama drugih ljudi te u djelovanju prema drugima. | U djelovanju izabire postupke kojima ne ugrožava ljudska prava. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika prije svega u afektivnome, potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima u području antropologije, politike i prava (ishodi A.2.1. i A.2.2.) i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema, učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, a prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.2.2. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.2. Doprinosi širenju svijesti o ljudskim pravima. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema iz područja ljudskih prava, širi svijest o odabranome problemu i poziva druge na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (društvena jednakost, tolerancija, ravnopravnost, solidarnost, društveni aktivizam i sl.). | Predlaže kako će širiti svijest o odabranome problemu s ljudskim pravima i razrađuje aktivnost koju želi provesti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima kojima će učitelj potaknuti učenike na odgovorno djelovanje u javnome prostoru. Po uzoru na aktivnosti u kojima su sudjelovali u učionici (i/ili izvan učionice), kao i na etičke vrijednosti o kojima su promišljali analizirajući probleme ljudskih prava, učenici izabiru, planiraju i provode aktivnosti kojima žele doprinijeti rješavanju problema pojedinaca i/ili skupina čija su ljudska prava ugrožena. Primjer aktivnosti može biti: posjet (ovisno o mogućnostima) i suradnja s nevladinim udrugama/institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, organiziranje volonterske aktivnosti, javno djelovanje, organizacija okruglog stola, provođenje kampanje. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području antropologije, politike i prava. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Surađuje s drugim učenicima u provedbi projekta (školski, međuškolski, europski, eTwinning i sl.) čiji rezultati doprinose poboljšanju položaja neke društveno ugrožene skupine. | Izrađuje plan aktivnosti, usuglašava se s drugim članovima projektnoga tima o načinu provedbe projekta i objašnjava svoje odgovornosti za uspjeh projekta i postizanje rezultata kojim će se unaprijediti položaj izabrane društveno ugrožene skupine. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima kojima se priprema školski projekt. U provedbu projekta preporučuje se uključiti aktivnosti u kojima učenici sudjeluju u drugim predmetima što omogućuje međupredmetno povezivanje ishoda kao i ostvarenje očekivanja međupredmetnih tema. Aktivnosti mogu biti povezane s obilježavanjem prigodnih datuma (Dan ljudskih prava, Dan žena, Dan sjećanja na holokaust). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području antropologije, politike i prava. | ||
Etika, 3. razred, razina 4.1., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.1. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u području medicine. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja biomedicine te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima: život kao vrijednost, zdravlje kao vrijednost, smrt, dostojanstvo, pravo na život, sloboda odlučivanja, poštovanje odluke, dobrovoljni pristanak, informirani pristanak, pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, prigovor savjesti i dužnost pomaganja, pravo na potomstvo/roditeljstvo, dobrobit, sreća, prihvaćanje gubitka i utjeha, odgovornost, ljubav, plemenitost, skrb, suosjećanje, empatija, altruizam, solidarnost. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u području medicine. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Etička pitanja u vezi s nastankom života«, »Etička pitanja u vezi s pravima pacijenata« i »Etička pitanja u vezi s umiranjem i smrću«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u području biomedicine tako da se učenici, nakon susreta s izabranim temama, u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s nastankom života« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Medicinski potpomognuta oplodnja 1.2. Surogatno majčinstvo 1.3 Eugenika 1.4. Prekid trudnoće 1.5. Posvojenje i udomljavanje 2. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s pravima pacijenata« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Odnos prema zdravlju i problem ovisnosti 2.2. Zdravstveni sustavi i prava pacijenata 2.3. Doniranje organa 2.4. Farmaceutska industrija i prava pacijenata 3. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s umiranjem i smrću« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Palijativna skrb 3.2. Distanazija 3.3. Eutanazija 3.4. Mentalno zdravlje i samoubojstvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.2. Određuje temeljne pojmove profesionalnih etika. | U određivanju moralnih i etičkih problema povezanih sa zanimanjem, poslovanjem i tržištem te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima profesionalnih etika: profesionalna odgovornost, profesionalna dužnost, profesionalni integritet, poslovna odanost, suradnja i skrb za dobrobit kolektiva, zajedništvo, organizacijska kultura, ravnopravnost, prava radnika, zaštita dostojanstva radnika, javni interes, javno dobro, socijalna pravednost, međugeneracijska solidarnost, etički kodeks, etički odbor, zelena ekonomija | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih pojmova profesionalnih etika. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom četiriju obveznih tema: »Etički kodeksi odabranih profesija«, »Poslovanje i odgovornost za zajednicu«, »Odnos poslodavca i zaposlenika« i »Društvene posljedice neoliberalnoga kapitalizma«. Od svake obvezne teme učitelj, u suradnji s učenicima, izabire najmanje dvije izborne teme. Zadane teme potrebno je obraditi na primjerima specifičnih etičkih problema te profesionalnih i etičkih načela konkretne struke za koju se učenici školuju. Učitelji etike izabiru primjere iz struka u kojima se učenici obrazuju npr. Globalni etički kodeks za turizam, Etički kodeks medicinskih sestara, Etički kodeks državnih službenika. S obzirom na specifičnost struke nastavnik može uključiti i razradu pojmova: odgovornost poduzetnika, društvena odgovornost poduzeća, poštenje, pravedna trgovina i pravedna kupovina, prava potrošača, poštena konkurencija, profitabilnost i etičnost. Po završetku obrade tema učenici se u analizi moralnih i etičkih problema i oblikovanju svojih stajališta trebaju primjereno koristiti pojmovima (koncepti, problemi) profesionalnih etika navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Etički kodeksi odabranih profesija« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Specifični etički problemi izabranih struka 1.2. Profesionalna i etička načela izabranih struka 1.3. Etički kodeksi 2. obvezna tema: »Poslovanje i odgovornost za zajednicu« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Etično i legalno poslovanje 2.2. Društveno odgovorno poslovanje 2.3. Okoliš – zajednički dom ili čovjekovo skladište 2.4. Posljedice ekonomije fosilnih goriva i zelena ekonomija 2.5. Socijalno poduzetništvo 3. obvezna tema: »Odnos poslodavca i zaposlenika« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Diskriminacija pri zapošljavanju i na radome mjestu 3.2. Načela profesionalne i etične suradnje 3.3. Prava zaposlenika i prava poslodavca 4. obvezna tema: »Društvene posljedice neoliberalnoga kapitalizma« Popis ponuđenih izbornih tema: 4.1. Utjecaj multinacionalnih korporacija 4.2. Sukob interesa, korupcija i nepotizam 4.3. Etika uspjeha i ljudsko dostojanstvo 4.4. Gubitak radnoga mjesta, siromaštvo i beskućništvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.3. Prosuđuje moralne i etičke probleme u zanimanjima i poslovanju. | Analizira probleme povezane sa zanimanjima/strukom, poslovanjem, radom i tržištem; oblikuje, argumentira i brani svoja stajališta o problemu te utvrđuje moguća rješenja problema i primjereno se koristi etičkim pojmovima: profesionalni/moralni/etički/pravni problem, kriterij prosudbe, profesionalno/moralno/etičko načelo, zakonski (pravni) propis, profesionalno/moralno/etično legalno pravo, dužnost, posljedice djelovanja, profesionalna/moralna/zakonska odgovornost, istina, krivnja, kazna, priznanje. | Objašnjava problem određenoga zanimanja i/ili područja poslovanja te određuje profesionalnu, društvenu, moralnu i zakonsku odgovornost za problem. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik pripremiti, a u kojima će učenici sudjelovati tijekom obrade izbornih tema posvećenih moralnim i etičkim problemima profesionalnih etika. Izabrane aktivnosti trebaju učenicima omogućiti napredak u vještinama moralne i etičke prosudbe pri čemu se učenici trebaju primjereno koristiti pojmovima/konceptima navedenima u razradi ishoda. U aktivnosti treba uključiti pouzdane izvore i izvještaje o problemima u pojedinim zanimanjima i djelatnostima, a aktivnosti se mogu provesti u suradnji s odgovarajućim strukovnim udruženjem ili poduzetnikom. S obzirom na struku za koju se učenik školuje, nastavnik može pokrenuti interdisciplinarni projekt te uključiti stručne predmete koji su relevantni za problematiku (npr. Etika u tržišnom poslovanju ili Etika marketinga). Preporuča se obraditi i primjere netičkih ponašanja u poslovanju (npr. oblici zastrašivanja, porezne prijevare, nepravedno prisvajanje javnih sredstava, ugrožavanje zdravlja i života djelatnika, rasipanje nenadoknadivih prirodnih bogatstava i sl.) | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.3.2. Sadržaji se biraju iz struka za koje se učenici određene škole obrazuju. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.1. Širi etički i bioetički senzibilitet. | Zalaže se za etičku prosudbu o problemima ljudi, drugih živih bića, prirode i budućih generacija te potiče na moralno djelovanje. | Procjenjuje moralnu ravnodušnost i apatiju kao etičke i društvene probleme te se zalaže za vrijednosti poput odgovornosti, empatije, altruizma i solidarnosti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika prije svega u afektivnome, potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.3.1. i A.3.2. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.2. Doprinosi rješavanju problema izabranoga zanimanja/područja poslovanja. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema pojedinoga zanimanja/područja poslovanja u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (odgovornost, poštenje, istina, zajedništvo, ravnopravnost, dostojanstvo, solidarnost i sl.). | Istražuje stručnjake, poduzetnike i organizacije te pronalazi primjere najbolje prakse u društveno odgovornom poslovanju, zaštiti prava radnika i u organizacijskoj kulturi. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima kojima će učitelj potaknuti učenike na odgovorno djelovanje u (budućim) poslovnim odnosima i okruženjima. Po uzoru na aktivnosti u kojima su sudjelovali u učionici (i/ili izvan učionice), kao i na etičke vrijednosti o kojima su promišljali analizirajući moralne i etičke probleme budućeg zanimanja i područja poslovanja, učenici izabiru, planiraju i provode aktivnosti kojima žele doprinijeti rješavanju problema struke ili poslovne organizacije. Preporučuje se ostvariti ovaj ishod suradnjom s odgovarajućim strukovnim udruženjem, poduzetnikom ili poslovnom organizacijom. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.3.2., kao i sadržajima povezanima s etičkim pojmovima navedenima u ishodima A.3.2. i A.3.3. Kako je pojašnjeno u preporukama navedenih ishoda, sadržaje i primjere problema potrebno je prilagoditi struci odnosno strukama za koje se učenici obrazuju. Za ostvarenje ovoga ishoda potrebno je uključiti u sadržaje i stvarne primjere iz poslovnoga okruženja (npr. studije slučaja o različitim tvrtkama i poduzetnicima). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Volontira u zajednici i pomaže drugima. | Planira suradnju i dogovara način i vrijeme provedbe volonterskih aktivnosti (npr. s nevladinim udrugama, društvima, institucijama, organizacijama, poslovnim subjektima). |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Za ostvarenje ovoga ishoda ključno je povezivanje škole i lokalne zajednice (nevladinih udruga/organizacija/društava/poslovnih subjekata/institucija). U školama koje imaju vlastite volonterske klubove ishod se može ostvariti i aktivnostima kojima se priprema školski humanitarni projekt. U tom se slučaju u provedbu projekta preporučuje uključiti i druge učenike škole, kao i aktivnosti u kojima učenici sudjeluju u drugim predmetima što omogućuje međupredmetno povezivanje ishoda kao i ostvarenje očekivanja međupredmetnih tema. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima povezanima s utvrđenim problemima u lokalnoj zajednici čijem rješavanju učenici i škola mogu doprinijeti. Za ostvarenje ishoda koriste se svi sadržaji povezani s moralnim i etičkim problemima društva te s etičkim vrijednostima o kojima su učenici učili tijekom triju godina učenja i poučavanja Etike. | ||
Etika, 1. razred, razina 4.2., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.1. Određuje moralna i etička pitanja. | U analizi moralnih i etičkih problema i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: etika, moral, etičko pitanje, moralno pitanje, moralna dilema, vrijednosti, vrlina, savjest, dobro, zlo, mit, religija, nereligioznost, ateizam, agnosticizam, zlatno pravilo, sekularizam, religijski fundamentalizam. | Razlikuje moralna i etička pitanja. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom dviju obveznih tema: »Moralna i etička pitanja u mitovima« i »Moralna i etička pitanja o religijama«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Neovisno o četirima izabranim temama glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim pitanja primjerima iz mitova i religija tako da se nakon odabranih tema učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste svim etičkim pojmovima navedenima u razradi ishoda. Ključan dio uvodnih satova je poučavanje o argumentaciji, odnosno pokazati učenicima kako pravilno formulirati argument, uvježbavati s učenicima što je dobar argument, a što protuargument. Ishode obvezne teme »Moralna i etička pitanja« preporučuje se ostvariti terenskom nastavom koja uključuje (ukoliko je to moguće) posjet različitim institucijama vjerskog karaktera u lokalnoj zajednici. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Moralna i etička pitanja u mitovima« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Sudbina i sloboda (npr. mit o Sizifu, mit o Edipu i sl.) 1.2. Vrline i mane (npr. mit o Herkulu, mit o Odiseju i sl.) 1.3. Pojedinac i zajednica (npr. mit o Antigoni, mit o Prometeju i sl.) 1.4. Dobro i zlo (npr. mit o Pandorinoj kutiji, mitovi o sumraku bogova (»Ragnarök«) u nordijskoj mitologiji i sl.) 1.5. Znanje i odgovornost (npr. mit o Ikaru i Dedalu, mit o Prometeju, Platonov mit o pećini i sl.) | ||
Napomena: U analizu moralnih i etičkih pitanja iz mitova preporučuje se uključiti učenicima bliske sadržaje iz filmova, stripova, kulture i dr. u kojima se problematiziraju ista pitanja kao i u mitovima. U tom smislu, s obzirom na ponuđene izborne teme, preporučuju se sljedeći sadržaji: legenda o kralju Arthuru, romani i filmovi o Harryju Potteru, stripovi i filmovi o Batmanu, Spidermanu i sl., filmski serijali kao što su »Matrix«, »Gospodari prstenova«, »Ratovi zvijezda«, »Igre gladi« i sl. S obzirom na školu/usmjerenje koju učenici pohađaju nastavnik će izabrati sadržaje koji su povezani s etičkim problemima koji su tipični za struku za koju se učenici obrazuju. 2. obvezna tema: »Moralna i etička pitanja o religijama« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Moralnost i religija 2.2. Etička učenja svjetskih religija 2.3. Moral i nereligioznost 2.4. Humanizam i sekularna etika 2.5. Projekt »Svjetski ethos« i mogućnosti svjetske etike | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.2. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima društva. | U analizi moralnih i etičkih problema društva i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: dostojanstvo, sloboda samoodređenja čovjeka, poštovanje, prihvaćanje različitosti, nejednakost i ravnopravnost, zajedništvo, suživot, društvenost, ljubav, suosjećanje i empatija, egoizam i altruizam, solidarnost, nenasilje, mir, pacifizam. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima društva. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Identitet«, »Međuljudski odnosi« i »Etički problemi suvremenog društva«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima povezanima s identitetom, međuljudskim odnosima i problemima suvremenog društva trebaju omogućiti učeniku da nakon obrade šest izbornih tema analizira probleme te oblikuje svoja stajališta i primjereno se koristi svim etičkim pojmovima zadanima ishodom. Preporuka nastavnicima je da pokušaju povezati probleme suvremenog društva sa strukovnim obrazovanjem /usmjerenjem, odnosno strukom za koju se učenici školuju (npr. Nejednakost u pristupu zdravstvenoj skrbi, Problemi novih profesionalnih međuljudskih odnosa i sukoba, Problemi povećane uporabe umjetne inteligencije). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Identitet« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Osobni i kolektivni identitet 1.2. Spol i rod 1.3. Svjetonazori i identitet 1.4. Supkulture i identitet 1.5. Utjecaj društvenih mreža i drugih medija na izgradnju identiteta 2. obvezna tema: »Međuljudski odnosi« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Prijateljstvo 2.2. Ljubav 2.3. Obitelj i zajednice obiteljskoga života (brak, životno partnerstvo i dr.) 2.4. Spolnost 2.5. Sukobi u odnosima 3. obvezna tema: »Etički problemi suvremenoga društva« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Nasilje 3.2. Rat 3.3. Globalni terorizam 3.4. Siromaštvo i glad u svijetu 3.5. Mediji i konzumerizam | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.1.3. Prosuđuje moralne probleme iz svakodnevnog života. | Analizira problem, oblikuje, argumentira i brani svoja stajališta o problemu i rješava problem na razini etičke prosudbe i primjereno se koristi etičkim pojmovima: moralni/etički problem, moralni/etički sud, moralno/ nemoralno/amoralno, stajalište, argument, protuargument, dužnost, posljedice djelovanja, etičnost. | Navodi argumente za rješenje problema iz perspektive vlastitog sustava vrijednosti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik provoditi u učionici tijekom cijeloga procesa učenja i poučavanja kako bi u učenika poticao razvijanje vještina moralne i etičke prosudbe, odnosno kako bi učenike prvo poučio kako da, a kasnije poticao da: – analiziraju probleme – oblikuju svoja stajališta o problemu – obrazlože svoje stajalište valjanim argumentima – vrednuju svoja i stajališta drugih osoba s obzirom na argumente kojima su potkrijepljeni – predlože rješenja problema u kojima promiču etičke vrijednosti – kad je potrebno, osmisle protuargument kojim će osporiti rješenje s kojim se ne slažu odnosno dokazati drugo rješenje. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Za ostvarenje ovoga ishoda nisu određene zasebne obvezne i izborne teme nego se ishod ostvaruje primjerima deset izbornih tema iz ishoda A.1.1. i A.1.2. (dvije teme iz područja moralnih i etičkih pitanja primjerima iz mitova, dvije iz područja moralnih i etičkih pitanja o religijama, dvije povezane s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.1.1. Prepoznaje važnost moralnoga i etičkoga promišljanja i djelovanja za svoju i dobrobit drugih ljudi te zajednice. | Razumije sebe kao dio zajednice i prepoznaje potrebu za suradnjom u rješavanju problema pojedinaca i društva. | Prihvaća vlastita i obilježja identiteta drugih ljudi te izražava samopoštovanje i poštovanje prema drugima neovisno o različitostima. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika prije svega u afektivnome, potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima društva (ishod A.1.2.) i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema, učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima deset tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.1.1. (četiri izborne teme) i A.1.2. (šest izbornih tema). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.1.2. Doprinosi rješavanju problema iz područja društva. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema iz područja društva u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (dostojanstvo, prihvaćanje različitosti, sloboda samoodređenja, altruizam, solidarnost, mir i sl.). | Osmišljava kako može potaknuti bližnje (prijatelji, članovi obitelji, kolege s izvanškolskih aktivnosti, susjedi i sl.) na razgovor i razmjenu mišljenja o problemima društva i o etičkim vrijednostima. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će učenici predlagati, provoditi i izvještavati o provedenim aktivnostima uz podršku učitelja. U tom je smislu zadatak učitelja potaknuti na moralno i etičko djelovanje prema bližnjima prilikom obrade nekih izabranih izbornih tema iz područja društva. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje odabranim sadržajima izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi društva (dvije povezene s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SŠ ETK B.1.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Uključuje se u rješavanje problema iz svoje okoline (škola, susjedstvo, lokalna zajednica i sl.) i potiče druge da se pridruže aktivnostima koje doprinose stvarnim pozitivnim promjenama u zajednici. | Osmišljava aktivnost koju može provesti ili izabire aktivnost (inicijativu) kojoj se može pridružiti kako bi doprinio rješavanju problema u lokalnoj zajednici. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima i projektima kojima će učitelj potaknuti učenike na moralno i etičko djelovanje, ne samo prema bližnjima, kao što se očekuje u ishodu B.1.2., već bilo gdje u lokalnoj zajednici u kojoj učenici prepoznaju da svojim djelovanjem mogu doprinijeti stvarnim društvenim promjenama i djelovati u skladu s etičkim vrijednostima o kojima su prethodno promišljali (ishod A.1.2). Organizirati volontersku aktivnost za opće dobro koja će proizlaziti iz učeničkih kompetencija stečenih strukovnim obrazovanjem. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi društva (dvije povezane s problemom identiteta, dvije iz područja međuljudskih odnosa i dvije o problemima suvremenoga društva). | ||
Etika, 2. razred, razina 4.2., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.1. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u antropologiji. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja antropologije i oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima/konceptima: čovjek i priroda, život i smrt, tijelo i um, ograničenja i poboljšanja čovjeka, determinizam i slobodna volja, znanje kao vrijednost i sloboda mišljenja, vjerovanje i kritičko mišljenje, ljudski život kao vrijednost, samoodređenje, samopoštovanje, sloboda i odgovornost, moralni razvoj, dobrobit, sreća, empatija, ljubav, altruizam, solidarnost, priznanje identiteta, poštovanje, egalitarizam, pluralizam. | Prepoznaje na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u antropologiji. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Ljudska priroda«, »Život i izazovi na životnome putu« i »Raznolikost kultura«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima iz područja antropologije tako da se nakon susreta s izabranim temama učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Ljudska priroda« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Teorije o podrijetlu čovjeka 1.2. Čovjek kao prirodno i kulturno biće 1.3. Ljudska priroda i tehnološki napredak 1.4. Tradicija i suvremenost 2. obvezna tema: »Život i izazovi na životnome putu« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Periodi ljudskoga života 2.2. Suživot i suradnja 2.3. Smisao ljudskoga života 2.4. Granične situacije: smrt, patnja, borba i krivnja 3. obvezna tema: »Raznolikost kultura« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Kulture zapadnih društava 3.2. Nezapadnjačke kulture 3.3. Multikulturalizam 3.4. Problemi kulturnoga relativizma i kulturnoga imperijalizma | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.2. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u politici i pravu. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja politike i prava te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: sloboda, sigurnost, legitimnost i legalnost, pravednost, pojedinac i zajednica, moć i odgovornost, građanstvo, opće dobro, meritokracija, dostojanstvo, ljudska prava, društvena jednakost, prihvaćanje različitosti i tolerancija, diskriminacija i jednakopravnost, kozmopolitizam, mirotvorstvo, društvena odgovornost, solidarnost, društveni aktivizam, pravo glasa, izbori, demokracija. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u politici i pravu. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Društvo i država«, »Ljudska prava i pokreti za zaštitu ljudskih prava« i »Suvremene prijetnje ljudskim pravima«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u politici i pravu tako da se nakon susreta s izabranim temama učenici u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste svim etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Društvo i država« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Nastanak i svrha društva i države 1.2. Političke doktrine i etički problemi 1.3. Demokracija i druga društvena uređenja 1.4. Aktivno i pasivno pravo glasa i vrste izbora u RH 1.5. Vladavina prava i civilno društvo 1.6. Aktivno građanstvo 1.7. Utopija i distopija 2. obvezna tema: »Ljudska prava i pokreti za zaštitu ljudskih prava« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Antirasistički pokreti 2.2. Radnički i sindikalni pokreti 2.3. Feministički pokreti 2.4. LGBT pokreti 2.5. Ekologistički pokreti 2.6. Antiglobalizacijski i alterglobalizacijski pokreti 3. obvezna tema: »Suvremene prijetnje ljudskim pravima« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Globalizacija i njezine posljedice 3.2. Kapitalizam i neokolonijalizam 3.3. Trgovina ljudima 3.4. Svjetske migracije i pitanje azila 3.5. Suvremene prijetnje multikulturalizmu 3.6. Posljedice ograničavanja i oduzimanja stečenih ljudskih prava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.2.3. Prosuđuje djelovanje društva, institucija i vlasti. | Analizira problem reagiranja pojedinaca, društva, institucija i vlasti na nedemokratske pojave u društvu i rješava problem na razini etičke prosudbe i primjereno se koristi etičkim pojmovima/konceptima: moralna konfuzija i diskusija, moralna budnost i odluka, pluralizam moralnih uvjerenja, etičke različitosti, cilj i sredstvo, motiv i posljedice, individualni i društveni moral, ljudska i moralna prava, zakonske i moralne obveze, otvoreno i zatvoreno društvo, represija i sloboda, samovolja i racionalni autoritet, jednakost pred zakonima i jednakost u mogućnostima, sloboda mišljenja i djelovanja te tolerancija. | Prepoznaje primjere reagiranja pojedinaca, društva, institucija i vlasti na nedemokratske pojave u društvu i vrednuje posljedice toga reagiranja. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik pripremiti, a u kojima će učenici sudjelovati tijekom obrade izbornih tema posvećenih moralnim i etičkim problemima u području politike i prava. Izabrane aktivnosti trebaju omogućiti učenicima da napreduju u vještinama moralne i etičke prosudbe pri čemu se učenici trebaju primjereno koristiti pojmovima/konceptima navedenima u razradi ishoda. U aktivnosti treba uključiti pouzdane izvore i izvještaje o problemima s ljudskim pravima u društvu i djelovanjem institucija i vlasti. Aktivnosti, koje se mogu organizirati i u obliku terenskoga rada, treba provesti tako da motiviraju učenike na redovito praćenje pouzdanih medijskih izvora te vrednovanje načina na koje pojedinci, društvo, institucije i vlast reagiraju na nedemokratske pojave i štite prava i slobode građana. Budući da je Etika u mnogim usmjerenjima jedan od rijetkih općeobrazovnih predmeta na kojem se razvija politička kultura/pismenost te mogu provoditi međupredmetne teme GOO-a, nastavnik može posvetiti i više vremena ovim temama. Pogotovo se preporuča radionički tip nastave te aktualiziranje tema. Preporuka: suradnja s nevladinim udrugama i organiziranje najmanje jedne volonterske aktivnosti s ciljem stvaranja pozitivnih promjena u zajednici, posjet i suradnja s različitim (ovisno o mogućnostima) institucijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, istraživački rad na temu kršenja raznih vrsta prava u RH, provođenje projekta s ciljem zaštite ljudskih prava. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima šest tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.2.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području politike i prava. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.1. Poštuje ljudska prava i zauzima se za etičke vrijednosti. | Prihvaća, organizira i primjenjuje etičke vrijednosti kao kriterij u promišljanju o pravima i slobodama drugih ljudi te u djelovanju prema drugima. | U djelovanju izabire postupke kojima ne ugrožava ljudska prava. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika, prije svega, u afektivnome potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima u području antropologije, politike i prava (ishodi A.2.1. i A.2.2.) i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema, učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, a prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.2.2. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.2. Doprinosi širenju svijesti o ljudskim pravima. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema iz područja ljudskih prava, širi svijest o odabranome problemu i poziva druge na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (društvena jednakost, tolerancija, ravnopravnost, solidarnost, društveni aktivizam i sl.). | Predlaže kako će širiti svijest o odabranome problemu s ljudskim pravima i razrađuje aktivnost koju želi provesti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima kojima će učitelj potaknuti učenike na odgovorno djelovanje u javnome prostoru. Po uzoru na aktivnosti u kojima su sudjelovali u učionici (i/ili izvan učionice), kao i na etičke vrijednosti o kojima su promišljali analizirajući probleme ljudskih prava, učenici izabiru, planiraju i provode aktivnosti kojima žele doprinijeti rješavanju problema pojedinaca i/ili skupina čija su ljudska prava ugrožena. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području antropologije, politike i prava. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.2.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Surađuje s drugim učenicima u provedbi projekta (školski, međuškolski, europski, eTwinning i sl.) čiji rezultati doprinose poboljšanju položaja neke društveno ugrožene skupine. | Izrađuje plan aktivnosti, usuglašava se s drugim članovima projektnoga tima o načinu provedbe projekta i objašnjava svoje odgovornosti za uspjeh projekta i postizanje rezultata kojim će se unaprijediti položaj izabrane društveno ugrožene skupine. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima kojima se priprema školski projekt. U provedbu projekta preporučuje se uključiti aktivnosti u kojima učenici sudjeluju u drugim predmetima što omogućuje međupredmetno povezivanje ishoda kao i ostvarenje očekivanja međupredmetnih tema. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.2.1. i A.1.2. u okviru kojih se problematiziraju moralni i etički problemi u području antropologije, politike i prava. | ||
Etika, 3. razred, razina 4.2., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.1. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u području medicine. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja biomedicine te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima: život kao vrijednost, zdravlje kao vrijednost, smrt, dostojanstvo, pravo na život, sloboda odlučivanja, paternalizam i autonomija, poštovanje odluke, dobrovoljni pristanak, informirani pristanak, pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, prigovor savjesti i dužnost pomaganja, pravo na potomstvo/roditeljstvo, dobrobit, sreća, prihvaćanje gubitka i utjeha, odgovornost, ljubav, plemenitost, skrb, suosjećanje, empatija, altruizam, solidarnost. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u području medicine. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom triju obveznih tema: »Etička pitanja u vezi s nastankom života«, »Etička pitanja u vezi s pravima pacijenata« i »Etička pitanja u vezi s umiranjem i smrću«. Od svake obvezne teme učitelj u suradnji s učenicima izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u području biomedicine tako da se učenici, nakon susreta s izabranim temama, u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s nastankom života« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Medicinski potpomognuta oplodnja 1.2. Surogatno majčinstvo 1.3. Prekid trudnoće 1.4. Posvojenje i udomljavanje 2. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s pravima pacijenata« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Odnos prema zdravlju i problem ovisnosti 2.2. Zdravstveni sustavi i prava pacijenata 2.3. Doniranje organa 2.4. Farmaceutska industrija i prava pacijenata 3. obvezna tema: »Etička pitanja u vezi s umiranjem i smrću« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Palijativna skrb 3.2. Distanazija 3.3. Eutanazija 3.4. Mentalno zdravlje i samoubojstvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.2. Određuje temeljne pojmove profesionalnih etika. | U analizi moralnih i etičkih problema povezanih sa zanimanjem, poslovanjem i tržištem te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima profesionalnih etika: profesionalna odgovornost, profesionalna dužnost, profesionalni integritet, poslovna odanost, suradnja i skrb za dobrobit kolektiva, zajedništvo, organizacijska kultura, ravnopravnost, prava radnika, zaštita dostojanstva radnika, javni interes, javno dobro, socijalna pravednost, međugeneracijska solidarnost, etički kodeks, etički odbor. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih pojmova profesionalnih etika. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom četiriju obveznih tema: »Etički kodeksi odabranih profesija«, »Poslovanje i odgovornost za zajednicu«, »Odnos poslodavca i zaposlenika« i »Društvene posljedice neoliberalnoga kapitalizma«. Od svake obvezne teme učitelj, u suradnji s učenicima, izabire najmanje dvije izborne teme. Obvezne teme učitelj obrađuje na primjeru najmanje dviju izbornih tema koje izabire u suradnji s učenicima. Zadane teme potrebno je obraditi na primjerima specifičnih etičkih problema te profesionalnih i etičkih načela konkretne struke za koju se učenici školuju. Učitelji etike izabiru primjere iz struka u kojima se učenici obrazuju (npr. Globalni etički kodeks za turizam, Etički kodeks medicinskih sestara, Etički kodeks državnih službenika). S obzirom na specifičnost struke nastavnik može uključiti i razradu pojmova: odgovornost poduzetnika, društvena odgovornost poduzeća, poštenje, pravedna trgovina i pravedna kupovina, prava potrošača, poštena konkurencija, profitabilnost i etičnost. Po završetku obrade tema učenici se u analizi moralnih i etičkih problema i oblikovanju svojih stajališta trebaju primjereno koristiti pojmovima (koncepti, problemi) profesionalnih etika navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Etički kodeksi odabranih profesija« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Specifični etički problemi izabranih struka 1.2. Profesionalna i etička načela izabranih struka 1.3. Etički kodeksi 2. obvezna tema: »Poslovanje i odgovornost za zajednicu« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Etično i legalno poslovanje 2.2. Društveno odgovorno poslovanje 2.3. Socijalno poduzetništvo 3. obvezna tema: »Odnos poslodavca i zaposlenika« Popis ponuđenih izbornih tema: 3.1. Diskriminacija pri zapošljavanju i na radome mjestu 3.2. Načela profesionalne i etične suradnje 3.3. Prava zaposlenika i prava poslodavca 4. obvezna tema: »Društvene posljedice neoliberalnoga kapitalizma« Popis ponuđenih izbornih tema: 4.1. Utjecaj multinacionalnih korporacija 4.2. Sukob interesa, korupcija i nepotizam 4.3. Etika uspjeha i ljudsko dostojanstvo 4.4. Gubitak radnoga mjesta, siromaštvo i beskućništvo | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.3.3. Prosuđuje moralne i etičke probleme u zanimanjima i poslovanju. | Analizira probleme povezane sa zanimanjima/strukom, poslovanjem, radom i tržištem; oblikuje, argumentira i brani svoja stajališta o problemu te utvrđuje moguća rješenja problema i primjereno se koristi etičkim pojmovima: profesionalni/moralni/etički/pravni problem, kriterij prosudbe, profesionalno/moralno/etičko načelo, zakonski (pravni) propis, profesionalno/moralno/etično legalno pravo, dužnost, posljedice djelovanja, profesionalna/moralna/zakonska odgovornost, istina, krivnja, kazna, priznanje. | Objašnjava problem određenoga zanimanja i/ili područja poslovanja te analizira profesionalnu, društvenu, moralnu i zakonsku odgovornost za problem. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje aktivnostima koje će nastavnik pripremiti, a u kojima će učenici sudjelovati tijekom obrade izbornih tema posvećenih moralnim i etičkim problemima profesionalnih etika. Izabrane aktivnosti trebaju učenicima omogućiti napredak u vještinama moralne i etičke prosudbe pri čemu se učenici trebaju primjereno koristiti pojmovima/konceptima navedenima u razradi ishoda. U aktivnosti treba uključiti pouzdane izvore i izvještaje o problemima u pojedinim zanimanjima i djelatnostima, a aktivnosti se mogu provesti u suradnji s odgovarajućim strukovnim udruženjem ili poduzetnikom. S obzirom na struku za koju se učenik školuje, nastavnik može pokrenuti interdisciplinarni projekt te uključiti stručne predmete koji su relevantni za problematiku (npr. Etika u tržišnom poslovanju ili Etika marketinga). Preporuča se obraditi i primjere neetičkih ponašanja u poslovanju (npr. oblici zastrašivanja, porezne prijevare, nepravedno prisvajanje javnih sredstava, ugrožavanje zdravlja i života djelatnika, rasipanje nenadoknadivih prirodnih bogatstava i sl.). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima tema izabranih s popisa izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.3.2. Sadržaji se biraju iz struka za koje se učenici određene škole obrazuju. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.1. Širi etički i bioetički senzibilitet. | Zalaže se za etičku prosudbu o problemima ljudi, drugih živih bića, prirode i budućih generacija te potiče na moralno djelovanje. | Procjenjuje moralnu ravnodušnost i apatiju kao etičke i društvene probleme te se zalaže za vrijednosti poput odgovornosti, empatije, altruizma i solidarnosti. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika, prije svega, u afektivnome potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, prije svega aktivnostima u kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishode A.3.1. i A.3.2. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.2. Doprinosi rješavanju problema izabranoga zanimanja/područja poslovanja. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema pojedinoga zanimanja/područja poslovanja u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (odgovornost, poštenje, istina, zajedništvo, ravnopravnost, dostojanstvo, solidarnost i sl.). | Istražuje stručnjake, poduzetnike i organizacije te pronalazi primjere najbolje prakse u društveno odgovornom poslovanju, zaštiti prava radnika i u organizacijskoj kulturi. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima kojima će učitelj potaknuti učenike na odgovorno djelovanje u (budućim) poslovnim odnosima i okruženjima. Po uzoru na aktivnosti u kojima su sudjelovali u učionici (i/ili izvan učionice), kao i na etičke vrijednosti o kojima su promišljali analizirajući moralne i etičke probleme budućeg zanimanja i područja poslovanja, učenici izabiru, planiraju i provode aktivnosti kojima žele doprinijeti rješavanju problema struke ili poslovne organizacije. Preporučuje se ostvariti ovaj ishod suradnjom s odgovarajućim strukovnim udruženjem, poduzetnikom ili poslovnom organizacijom. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.3.2., kao i sadržajima povezanima s etičkim pojmovima navedenima u ishodima A.3.2. i A.3.3. Kako je pojašnjeno u preporukama navedenih ishoda, sadržaje i primjere problema potrebno je prilagoditi struci odnosno strukama za koje se učenici obrazuju. Za ostvarenje ovoga ishoda potrebno je uključiti u sadržaje i stvarne primjere iz poslovnoga okruženja (npr. studije slučaja o različitim tvrtkama i poduzetnicima). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.3.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Volontira u zajednici i pomaže drugima. | Planira suradnju i dogovara način i vrijeme provedbe volonterskih aktivnosti (npr. s nevladinim udrugama, društvima, institucijama, organizacijama, poslovnim subjektima). |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Za ostvarenje ovoga ishoda ključno je povezivanje škole i lokalne zajednice (nevladinih udruga/organizacija/društava/poslovnih subjekata/institucija). U školama koje imaju vlastite volonterske klubove ishod se može ostvariti i aktivnostima kojima se priprema školski humanitarni projekt. U tom se slučaju u provedbu projekta preporučuje uključiti i druge učenike škole, kao i aktivnosti u kojima učenici sudjeluju u drugim predmetima što omogućuje međupredmetno povezivanje ishoda kao i ostvarenje očekivanja međupredmetnih tema. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima povezanima s utvrđenim problemima u lokalnoj zajednici čijem rješavanju učenici i škola mogu doprinijeti. Za ostvarenje ishoda koriste se svi sadržaji povezani s moralnim i etičkim problemima društva te s etičkim vrijednostima o kojima su učenici učili tijekom triju godina učenja i poučavanja Etike. | ||
Etika, 4. razred, razina 4.2., 1 CSVET
| A. MORALNO I ETIČKO PROMIŠLJANJE | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.4.1. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u području (bio)tehnologije. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja (bio)tehnologije te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima: život kao vrijednost, jedinstvenost života, priznanje identiteta, biotički suverenitet, dehumanizacija, zdravlje kao vrijednost, ograničenja i poboljšanja čovjeka, budućnost ljudske prirode, tehnološka izvedivost i moralna dopustivost, moralna odgovornost znanstvenika, moć samouništenja i prava budućih generacija, moć i odgovornost, sloboda i odgovornost, sigurnost i sloboda, boljitak. | Prepoznaje na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u području (bio)tehnologije. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom dviju obveznih tema: »Tehnološko poboljšanje čovjeka« i »Tehnološki napredak i moralna odgovornost«. Od svake obvezne teme učitelj, u suradnji s učenicima, izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u području (bio)tehnologije tako da se učenici, nakon susreta s četirima odabranim temama, u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Tehnološko poboljšanje čovjeka« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Koristi i prijetnje (bio)tehnologije 1.2. Kiborgizacija čovjeka 1.3. Transhumanizam 1.4. Eugenika 2. obvezna tema: »Tehnološki napredak i moralna odgovornost« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Genetički modificirani organizmi i zdravlje 2.2. Kloniranje 2.3. Koristi i opasnosti od nuklearne tehnologije 2.4. Umjetna inteligencija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.4.2. Određuje temeljne etičke pojmove povezane s moralnim i etičkim problemima u području ekologije. | U analizi moralnih i etičkih problema iz područja ekologije te u oblikovanju svojih stajališta primjereno se koristi pojmovima: neljudski život kao vrijednost, bioraznolikost kao vrijednost, održivi razvoj, kraj čovjeka i prava budućih generacija, prava životinja, vegetarijanstvo, veganstvo, antropocentrizam i biocentrizam, patocentrizam, ekološki holizam, speciesizam i biotički egalitarizam, ekološki aktivizam. | Objašnjava na primjerima značenje temeljnih etičkih pojmova povezanih s moralnim i etičkim problemima u ekologiji. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom dviju obveznih tema: »Čovjek i priroda« i »Čovjek i druga živa bića«. Od svake obvezne teme učitelj, u suradnji s učenicima, izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak učitelja organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima u području ekologije tako da se učenici, nakon susreta s četirima odabranim temama, u analizi i oblikovanju svojih stajališta primjereno koriste etičkim pojmovima (koncepti, problemi) navedenima u razradi ishoda. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Čovjek i priroda« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Okoliš – zajednički dom ili čovjekovo skladište 1.2. Ekološki problemi suvremenog svijeta 1.3. Posljedice ekonomije fosilnih goriva i zelena ekonomija 1.4. Etička analiza znanstvenih i stručnih predviđanja budućnosti 2. obvezna tema: »Čovjek i druga živa bića« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Pokusi na životinjama 2.2. Alternativni stilovi prehrane i života 2.3. Prava životinja 2.4. Biljke i temeljni procesi planeta | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.4.3. Prosuđuje probleme čovječanstva. | Razvija etičku refleksiju u području bioetike te primjenjuje interdisciplinarni, pluriperspektivni i integrativni pristup u analizi i osmišljavanju rješenja bioetičkih problema i primjereno se koristi bioetičkim pojmovima: interdisciplinarnost, holizam, odgovornost, bioetički senzibilitet. | Izdvaja i analizira bioetički problem, zaključuje koje znanosti trebaju biti uključene u rješavanje problema i argumentira svoj zaključak. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje različitim aktivnostima u kojima će učenici sudjelovati tijekom obrade izbornih tema posvećenih bioetičkim problemima (ishod A.4.1. i ishod A.4.2. iz četvrtoga razreda te ishod A.3.1. iz trećega razreda). Izabranim aktivnostima učenici trebaju napredovati u razvijanju etičkoga diskursa te vještinama moralne i etičke prosudbe u području bioetike pri čemu se učenici trebaju primjereno koristiti pojmovima/konceptima navedenima u razradi ishoda. U aktivnosti treba uključiti važne globalne probleme čovječanstva i planeta, a preporučuje se barem dio aktivnosti provesti u suradnji s učiteljima drugih predmeta i tako omogućiti međupredmetno povezivanje ishoda i očekivanja međupredmetnih tema. S obzirom na vrstu škole za koju se učenik obrazuje, nastavnik će više vremena te vrstu aktivnosti prilagoditi području struke (npr. učenici tehničkih škola mogu se više orijentirati na tehnološki napredak i posljedice za čovječanstvo, učenici ekonomske škole na zelenu ekonomiju, turističke na nautički turizam i okoliš, prometne škole na utjecaj prometa na okoliš i slično). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.4.1. (moralni i etički problemi u biotehnologiji) i A.4.2. (moralni i etički problemi u ekologiji), kao i bioetičkih tema iz prethodne godine učenja i poučavanja Etike ponuđenih za ishod A.3.1. (moralni i etički problemi u biomedicini). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK A.4.4. Prosuđuje moralne i etičke probleme čovjeka suvremenog doba. | Prosuđuje moralne i etičke probleme prema načelima temeljnih etičkih teorija, a u analizi problema i oblikovanju stajališta primjereno se koristi etičkim pojmovima: deontološka etika, konzekvencijalistička etika, etika vrlina. | Navodi probleme čovjeka suvremenoga doba i prepoznaje načela etičkih teorija u njihovom rješavanju. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje obradom dviju obveznih tema: »Osobne odluke pred izazovima« i »Sloboda mišljenja u javnome prostoru i pitanje odgovornosti«. Od svake obvezne teme učitelj, u suradnji s učenicima, izabire najmanje dvije izborne teme. Glavni je zadatak nastavnika organizirati iskustva učenja i poučavanja o moralnim i etičkim problemima koji proizlaze iz zadanih obveznih tema tako da učenici napreduju u vještini etičke prosudbe do razine u kojoj moralne i etičke probleme prosuđuju prema načelima temeljnih etičkih teorija (deontologija, konzekvencijalizam, etika vrlina). | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda 1. obvezna tema: »Osobne odluke pred izazovima« Popis ponuđenih izbornih tema: 1.1. Oblici suvremene moralnosti i stilovi života 1.2. Partnerstvo i obitelj u suvremenome dobu 1.3. Planiranje budućnosti – vrijednosti, ciljevi i dvojbe 1.4. Duhovnost i moralna pitanja 1.5. Gubitak bližnjih 2. obvezna tema: »Sloboda mišljenja u javnome prostoru i pitanje odgovornosti« Popis ponuđenih izbornih tema: 2.1. Položaj društveno ugroženih skupina 2.2. Privatni interes u javnome prostoru 2.3. Ideologija i istina 2.4. Kritičko prihvaćanje i opovrgavanje 2.5. Odgovornost vlade za stanje društva i dobrobit građana | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.4.1. Zagovara etičke različitosti i promiče toleranciju. | Prepoznaje manipulacije i nepravdu u javnome prostoru, institucijama i zakonima te potiče na kritičko preispitivanje i društveni aktivizam. | Navodi primjere opasnosti nekritičkoga vjerovanja u jednu »moralnu istinu« na primjerima zločina iz prošlosti i problema suvremenog društva. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod je pokazatelj postignuća učenika, prije svega, u afektivnome potom u kognitivnome području. Izgradnju znanja kod učenika o moralnim i etičkim problemima i razvijanje njegovih vještina moralne i etičke prosudbe tih problema, učitelj treba poticati osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen, a prije svega aktivnostima kojima učenik djeluje izvan škole i stvara pozitivne promjene u zajednici. Takva iskustva učenja i poučavanja omogućuju ostvarenje ovoga ishoda te pokazuju napredak učenika u afektivnome području koji se, prije svega, pokazuje u razumijevanju i preispitivanju vlastitih stajališta te prepoznavanju i prihvaćanju etičkih vrijednosti kao vlastitih kriterija u promišljanju i djelovanju. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se, prije svega, ostvaruje sadržajima obveznih tema zadanih ishodom A.4.4. u kojima se problematiziraju moralni i etički problemi čovjeka suvremenoga doba. Međutim, za ostvarenje ishoda učitelj može iskoristiti sve sadržaje koji su povezani s moralnim i etičkim problemima društva te s etičkim vrijednostima o kojima su učenici učili tijekom četiriju godina učenja i poučavanja Etike. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.4.2. Doprinosi rješavanju bioetičkoga problema svakidašnjice. | Koristi se zaključcima moralne i etičke analize problema iz područja bioetike (biomedicine, biotehnologije ili ekologije) u širenju svijesti o tim problemima i o mogućim rješenjima te potiče na djelovanje koje je u skladu s etičkim vrijednostima (život, zdravlje, odgovornost, autonomija, dostojanstvo, plemenitost, zabrana nanošenja boli, empatija, skrb i sl.). |
Argumentira važnost izabranoga problema na primjerima stvarnih životnih situacija i istražuje postojeća rješenja problema. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje raznovrsnim aktivnostima kojima će učitelj potaknuti učenike na odgovorno djelovanje prema vlastitome i zdravlju drugih ljudi, prirodi i drugim živim bićima, budućnosti čovječanstva i planeta. Po uzoru na aktivnosti u kojima su sudjelovali u učionici (i/ili izvan učionice), kao i na etičke vrijednosti o kojima su promišljali analizirajući bioetičke probleme, učenici izabiru, planiraju i provode aktivnosti kojima žele doprinijeti rješavanju izabranoga bioetičkog problema iz svakidašnjice. Ishod se ostvaruje s ishodom A.4.3. što omogućuje interdisciplinarnost kao i ostvarenje očekivanja međupredmetnih tema. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima odabranih izbornih tema koje su ponuđene za ishod A.4.1. (moralni i etički problemi u biotehnologiji) i A.4.2. (moralni i etički problemi u ekologiji), kao i bioetičkih tema iz prethodne godine učenja i poučavanja Etike ponuđenih za ishod A.3.1. (moralni i etički problemi u biomedicini). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ ETK B.4.3. Stvara pozitivne promjene u zajednici. | Razvija prijedlog koji upućuje predstavnicima vlasti (lokalna, regionalna, državna i sl.) kako bi doprinio rješavanju problema u društvu. | Zaključuje o tijelu/instituciji (lokalna, regionalna, nacionalna, nevladina i sl.) kojoj treba uputiti svoj prijedlog za rješavanje problema i izrađuje plan kojim će osigurati da tijelo/institucija razmotri prijedlog. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Za ostvarenje ovoga ishoda ključno je otvaranje škole i njezino povezivanje s institucijama i predstavnicima vlasti (lokalna, regionalna, državna i sl.). Ishod se ostvaruje aktivnostima u kojima učenik aktivno sudjeluje i koristi se znanjem, vještinama i stavovima razvijenima tijekom četiriju godina učenja i poučavanja Etike kako bi oblikovao prijedlog kojim može doprinijeti unaprjeđenju neke politike koja izravno utječe na kvalitetu života i dobrobit građana. U ostvarenju ovoga ishoda važnu ulogu ima učitelj koji potiče autonomiju i odgovornost učenika te izgradnju slike o sebi kao mladom aktivnom građaninu koji je nositelj stvarnih pozitivnih promjena u društvu, spreman na izlazak iz srednje škole i početak novoga životnog razdoblja. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje sadržajima povezanima s utvrđenim problemima u društvu čijem rješavanju učenici i škola mogu doprinijeti. Za ostvarenje ishoda koriste se svi sadržaji povezani s moralnim i etičkim problemima društva te s etičkim vrijednostima o kojima su učenici učili tijekom četiriju godina učenja i poučavanja Etike. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Etika je predmet kojim se kod učenika razvijaju moralno i etičko promišljanje te moralno i etičko djelovanje. Kao predmet kojim se razvija etičko promišljanje, uz pretpostavku umnoga izvorišta etičkoga promišljanja i moralnoga djelovanja, ima i naglašenu odgojnu ulogu te je jedna od okosnica kurikula jer neposredno utječe na stvaranje vrijednosti koje su u samim temeljima odgoja i obrazovanja. Ishodi učenja i poučavanja ovoga predmeta i etički sadržaji tako posredno utječu na sve predmete i međupredmetne teme.
F. UČENJE I POUČAVANJE ETIKE
Iskustva učenja
Kako bi se ostvarili odgojno-obrazovni ciljevi i ishodi predviđeni ovim kurikulom, odnosno stjecanje i njegovanje znanja, vještina i vrijednosti važnih za moralno i etičko promišljanje i djelovanje, potrebno je osigurati raznolika iskustva učenja i poučavanja koja će omogućiti cjeloviti (kognitivni, emocionalni, socijalni, profesionalni, moralni i estetski) razvoj učenika.
Stoga je u skladu s dvjema domenama u sklopu kojih se Etika uči i poučava (Moralno i etičko promišljanje te Moralno i etičko djelovanje) metodičko-didaktičko polazište neprestano povezivanje teorije i prakse na različitim razinama i na različite načine (refleksija i akcija, opća moralna i etička načela te konkretne situacije djelovanja, znanje i informacije, proučavanje tekstova i rasprave o pojedinim problemima itd.). S jedne strane to znači da teorija treba poticati praksu, a s druge strane da djelovanje može biti nadahnuće za prepoznavanje i obrazlaganje problema te argumentirano donošenje vlastitoga etičkog suda o njemu.
S teorijskoga gledišta riječ je o sljedećemu:
• distingviranju informacija, koje se uglavnom dobivaju iz medija, i znanja potrebnoga za analizu velikoga broja neselektiranih podataka
• analizi etički relevantnih tekstova i približavanju problema o kojima se u njima govori, iskustvima učenika
• kontekstualizaciji i aktualizaciji etičkih koncepata, načela i normi
• razlikovanju, ali i posredovanju partikularnoga i univerzalnoga, individualnoga i kolektivnoga, lokalnoga i globalnoga
• tome da uviđanje problema i zauzimanje etičkih stajališta, uz pretpostavku dosljednosti, zahtijeva razborito djelovanje.
S praktičkoga gledišta riječ je o uvođenju metoda (koje doprinose ne samo obrazovnim, nego i odgojnim ciljevima učenja i poučavanja predmeta Etika) kao što su projektna nastava, terenska nastava, volontiranje u lokalnoj zajednici, debatiranje, simulacije suđenja, medijacija, etička radionica, tematiziranje etičkih problema pomoću različitih umjetničkih formi i sl.
U planiranju i organizaciji iskustava učenja i poučavanja učitelj treba posebnu pozornost posvetiti ključnoj metodološkoj uputi koja se odnosi na razradu ishoda, preporuke za ostvarivanje ishoda i sadržaje za ostvarivanje ishoda. Naime, da bi učenici ostvarili zadane ishode, učitelj ih priprema obrađujući sve obvezne teme navedene u djelu »Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda« i to tako što svaku obveznu temu obrađuje na primjeru najmanjeg propisanog broja od predloženih izbornih tema. Primjerice, obveznu temu »Etički problemi suvremenoga društva« jedan će učitelj obraditi govoreći o moralnim i etičkim pitanjima koja otvaraju problemi suvremenoga društva, kao što su globalni terorizam te siromaštvo i glad u svijetu, a drugi učitelj istu obveznu temu može obraditi govoreći o moralnim i etičkim pitanjima povezanim s nasiljem, medijima i konzumerizmom. U odabiru izbornih tema od učitelja se očekuje da najprije predstavi učenicima sve izborne teme, potom da zajedno odaberu one kojima će posvetiti posebnu pozornost. Tako se odabir izbornih tema može razlikovati od razreda do razreda, od nastavne godine do nastavne godine, od učitelja do učitelja, a posebice s obzirom na struku za koju se učenici obrazuju. Međutim, odabir izborne teme ne bi trebao previše utjecati na ostvarenost ishoda te bi se, neovisno o temi, a po završetku provedbe svih predviđenih nastavnih aktivnosti u učionici i izvan nje, učenici u analizi moralnih i etičkih problema te oblikovanju i argumentaciji svojih stajališta trebali primjereno koristiti svim etičkim pojmovima zadanima ishodom.
Uloga učitelja
Učiteljeva je osnovna uloga u učenju i poučavanju Etike planiranje, organiziranje i provedba aktivnosti kojima će učenik steći znanje i vještine potrebne za ono što je u dvjema domenama istaknuto kao težište učenja i poučavanja toga predmeta, a to je moralno i etičko promišljanje te moralno i etičko djelovanje.
U domeni Moralno i etičko promišljanje učitelj bi trebao podjednako poticati razvoj vještina moralne i etičke prosudbe, a u domeni Moralno i etičko djelovanje trebao bi djelovati kao inicijator i motivator raznovrsnih aktivnosti i akcija, imajući na umu interese i mogućnosti učenika, učioničke i izvanučioničke uvjete te probleme u lokalnoj zajednici i društvu čijem rješavanju učenici mogu doprinijeti. Bez obzira na autoritet, koji među učenicima stječe svojim znanjem i držanjem, učitelj treba, prije svega, biti moderator aktivnosti koje se tijekom učenja i poučavanja provode teorijski i praktički, a suradnički i konstruktivan odnos treba ostvariti čak i na razini planiranja i organiziranja nastave.
Učitelja se poziva da u najvećoj mogućoj mjeri tradicionalne instruktivne ili izravne nastavne strategije zamijeni aktivnim nastavnim strategijama. Zato se klasično predavanje popraćeno prikazivanjem i postavljanjem konvergentnih pitanja treba zamijeniti suradničkom nastavom primjenjujući sljedeće metode i strategije:
• postavljanje otvorenih pitanja
• organizacija moderirane rasprave među učenicima
• provedba debate u formatima prilagođenima trajanju nastavnoga sata
• simulacija stvarnih životnih situacija igranjem uloga
• različite vrste individualnih i timskih igara
• oluja ideja
• izrada konceptualnih i kognitivnih mapa
• vođenje heurističkoga razgovora
• istraživanje različitih problema i osmišljavanje rješenja
• vođenje intervjua
• provedba projekata: učeničkih (individualnih, u paru, u skupini), školskih (npr. u suradnji s lokalnom zajednicom) i europskih (s partnerskim školama)
• organizacija događaja poput sajmova, volonterskih akcija, smotri, natjecanja i sl.
• izrada pisanih radova (referat, studija slučaja, projektni nacrt, esej i sl.) i/ili njihovih prezentacija koje nisu ograničene medijem.
Učenje i poučavanje predmeta Etika prema ovome kurikulu može biti povjereno isključivo učitelju sa završenim sveučilišnim studijem filozofije.
Materijali i izvori
Zbog same biti etike kao predmeta i filozofijske discipline materijali i izvori za učenje i poučavanje etike pronalaze se u brojnim materijalnim i nematerijalnim sadržajima. Osim klasičnoga udžbenika i različitih virtualnih platformi te digitalnih udžbenika, koji će se u budućnosti razvijati, od učitelja se očekuje da u učenje i poučavanje uvede različite znanstvene i stručne članke (primjerice, članke s Portala znanstvenih časopisa Republike Hrvatske – Hrčak), poglavlja iz znanstvenih i stručnih knjiga, znanstveno analizirane i didaktički obrađene primjere iz prakse, rječnike, leksikone, enciklopedije, novinske članke iz različitih medija, kratke videozapise iz internetskih baza (videolekcije, e-nastava, YouTube, TedTalks i druge), primjere iz književnosti i likovne umjetnosti, filmove i drugo. Nepresušan izvor za rad u učenju i poučavanju Etike uvijek su i različiti nematerijalni sadržaji, ponajprije iskustva učenika, učitelja i drugih osoba čije životne priče ne treba promatrati kao završene anegdote, nego kao izvor moralne i etičke refleksije te motivaciju za moralno i etičko djelovanje. Stoga, primjerice, dolazak gosta predavača, posjet stručnoj tribini, organizaciju okrugloga stola ili promatranje javnoga prosvjeda treba vrednovati kao vrelo spoznaje, kako za moralno i etičko promišljanje tako i za moralno i etičko djelovanje. U izboru materijala i izvora učenja i poučavanja, osim na vlastitu stručnost i profesionalni odabir, učitelj se treba osloniti na mogućnosti, potrebe i želje učenika kao svojih ključnih suradnika.
Okružje
Etika se može učiti i poučavati u učionici i u raznim oblicima izvanučioničke nastave. U učioničkoj se nastavi preporučuje izbjegavanje klasičnoga uređenja razreda (učiteljeva katedra okrenuta prema učenicima, a učeničke klupe složene jedna iza druge) te organizacija radnoga prostora u obliku dijaloškoga kruga i, kada to zahtijevaju radni zadatci, u obliku skupina. Dobra opremljenost učionica (priručna knjižnica, računalo, projektor, televizor itd.) važan je preduvjet za provedbu učenja i poučavanja na najvišoj razini. U izvanučioničkoj nastavi radni zadatci i odgovarajući ciljevi mogu se planirati unutar škole, a ostvarivati u lokalnoj zajednici (primjerice, suradnjom s raznim institucijama i nevladinim organizacijama, kao i provedbom društveno odgovornih aktivnosti na mjestima u kojima borave socijalno isključene ili ugrožene skupine, poput prihvatilišta za beskućnike, pučkih kuhinja, staračkih domova i sl.), posjetom različitim ustanovama i zajednicama ili muzejima i spomen-obilježjima itd.
Nedvojbeno, i učionički i izvanučionički oblik učenja i poučavanja treba stvarati poticajno okružje za stjecanje znanja i razvijanje vještina predviđenih predmetnim kurikulom za što je najodgovorniji predmetni učitelj.
Od učitelja se očekuje da pojam okružja ne shvaća samo kao prostorne uvjete, već u duhu misli Hilberta Meyera kao »humanu kvalitetu odnosa između učitelja i učenika te učenika međusobno« čije su sastavnice: »1. uzajamno poštovanje; 2. pouzdano držanje pravila; 3. zajednička podjela odgovornosti; 4. učiteljeva pravednost prema svakome pojedincu i cijeloj skupini za učenje; 5. učiteljeva skrb za učenike i skrb učenika međusobno«. Osiguranje takvog okružja/ozračja doprinosi isprepletanju i dopunjavanju obrazovnih i odgojnih ciljeva, odnosno teorijske i praktičke dimenzije učenja i poučavanja Etike.
Određeno vrijeme
Etika se poučava od prvoga do trećeg razreda trogodišnjih strukovnih škola i od prvoga do četvrtog razreda četverogodišnjih strukovnih škola. U skladu s trenutačnom organizacijom sustava poučava se kao alternativni predmet za učenike koji ne pohađaju nastavni predmet Vjeronauk. Broj nastavnih sati predviđen za učenje i poučavanje Etike treba biti jednak broju nastavnih sati za učenje i poučavanje Vjeronauka. Nastava Etike predviđena je kao obvezni izborni predmet, no svim učenicima može biti ponuđena i kao fakultativni predmet.
Učitelj je odgovoran za to da raspoloživi broj sati rasporedi tako da budu primjereno ostvareni obvezni ishodi iz obiju domena rabeći pritom raznolike metode i materijale.
Grupiranje učenika
Pri grupiranju učenika treba uzeti u obzir da je Etika izborni predmet i da se ne može predvidjeti koliko će se učenika u pojedinome razrednom odjelu i pojedinome naraštaju odlučiti za Etiku. Moguće je stvaranje skupina učenika iz više razrednih odjela istoga naraštaja. Unutar skupine, ovisno o učioničkim i izvanučioničkim zadatcima te učeničkim potrebama i interesima, poželjno je formirati manje skupine koje će međusobno koordinirati osmišljavanje i provedbu aktivnosti uz poticaj učitelja, praćenje i pomoć. Takvim se aktivnostima i zadatcima, pogotovo onima koji proizlaze iz ostvarenja ishoda zadanih u domeni Moralno i etičko djelovanje, a koji se provode kao projektne ili terenske aktivnosti, preporučuje međugeneracijsko povezivanje učenika i uključivanje učenika koji ne pohađaju Etiku.
Učenici s teškoćama i daroviti učenici
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) učitelji planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima prilagođene individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu ostvarenosti odgojno-obrazovnoga ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE OSTVARENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda označuje sve postupke kojima će učitelj Etike prikupljati i analizirati informacije o postignućima učenika i njihovu napretku te donositi profesionalne procjene o učenju i rezultatima učenja, ali i o uspješnosti poučavanja.
Pri planiranju, provedbi i u tumačenju rezultata vrednovanja učitelj Etike svoj profesionalni integritet iskazuje time što razmatra osobitosti učenika i specifičnosti svake skupine koju poučava, a ponajviše primjenom objektivnih i učenicima prethodno poznatih kriterija vrednovanja. Osim kako bi utvrdio trenutačno stanje učenika u odnosu na zadane ishode, učitelj Etike se koristi rezultatima vrednovanja kako bi zaključio o potrebnim koracima u daljnjem planiranju poučavanja i učenja.
Učitelji imaju autonomiju i odgovornost izabrati najprikladnije metode i tehnike vrednovanja unutar pojedinih pristupa vrednovanju (ovisno o obilježjima učenika i škole).
Zaokruženost i dosljednost predmetnoga kurikula Etike očituju se u elementima vrednovanja učeničkih postignuća koji odgovaraju dvama makrokonceptima (domenama) ovoga kurikula te odražavaju složenost zadanih odgojno-obrazovnih ishoda:
• Moralno i etičko promišljanje
• Moralno i etičko djelovanje
Učitelj Etike odgovoran je za izbor različitih pristupa i metoda vrednovanja te osmišljavanje i primjenu raznovrsnih tehnika vrednovanja (postupaka). Pri svakom zasebnom postupku vrednovanja učitelj Etike određuje specifične elemente vrednovanja povezane s konkretnim sadržajima i aktivnostima (znanje, vještine i stavovi) koji su bili predmet učenja i poučavanja. Pri vrednovanju razine ostvarenosti ishoda za element »Moralno i etičko promišljanje« učitelj Etike procjenjuje (formativno) i ocjenjuje (sumativno):
• uporabu i učenikov napredak u uporabi etičkih pojmova/koncepata/pristupa zadanih u razradi ishoda
• analizu i učenikov napredak u analizi moralnih i etičkih problema u skladu s preporučenim sadržajima za ostvarivanje ishoda (obvezne i izborne teme)
• osmišljavanje rješenja i učenikov napredak u osmišljavanju rješenja moralnih i etičkih problema u skladu s etičkim vrijednostima zadanima ishodima
• argumentaciju i učenikov napredak u argumentaciji i u oblikovanju (dokazivanju i opovrgavanju) i predstavljanju stajališta
• analizu i učenikov napredak u analizi etičkih i drugih stručnih izvora.
Pri vrednovanju razine ostvarenosti ishoda za element »Moralno i etičko djelovanje« učitelj Etike procjenjuje (formativno) i ocjenjuje (sumativno):
• učenikov napredak u području afektivne razine postignuća utvrđen promjenama u stajalištima učenika i drugim postupcima
• provedbu i učenikov napredak u provedbi osmišljenih aktivnosti kojima učenik doprinosi promjenama u društvu
• uporaba zaključaka o rezultatima provedene aktivnosti u daljnjem djelovanju.
Cjelovito vrednovanje postignuća učenika u nastavi Etike ostvaruje se primjenom triju pristupa vrednovanju: vrednovanja za učenje i vrednovanja kao učenje čija je svrha formativna te vrednovanje naučenoga koje ima sumativnu svrhu, ali čiji se rezultati koriste i u formativne svrhe.
Primjenom vrednovanja za učenje učitelj Etike daje učeniku povratnu informaciju o napretku u ostvarivanju pojedinoga ishoda, kao i o tome što je potrebno promijeniti, unaprijediti i poboljšati kako bi učenik napredovao. Vrednovanje za učenje učitelj Etike može provesti različitim postupcima (npr. analizom zadanoga moralnog/etičkog problema, prezentacijom prijedloga za rješenje analiziranoga problema, izvještaj o aktivnosti provedenoj u lokalnoj zajednici, analizom učeničke mape, opažanjem učenika tijekom individualnoga ili grupnog rada, izlaznim karticama, grafičkim organizatorima, kvizovi i slično).
Primjenom pristupa vrednovanja kao učenja učitelj uključuje učenike u proces samovrednovanja, pri čemu kod učenika potiče autonomiju i preuzimanje odgovornosti za postignuća i napredak. Učitelj Etike stvara uvjete, pomaže učeniku u razumijevanju kriterija samovrednovanja te podržava učenika koji uči tako da vrednuje vlastita i/ili postignuća svojih vršnjaka.
Dvije glavne metode vrednovanja kao učenja su samovrednovanje učenika i vršnjačko vrednovanje. Metoda samovrednovanja učenika odnosi se na postupke kojima učenik procjenjuje vlastita postignuća, napredak i pristup učenju i poučavanju. Samovrednovanjem učenik procjenjuje razinu ostvarenosti ishoda zadanoga kurikulom, a uz podršku učitelja provodi se pomoću odgovarajućih alata (npr. rubrika). Na temelju zaključaka o vlastitim postignućima dobivenih samovrednovanjem učenik planira svoje daljnje učenje.
S obzirom na Etiku kao predmet i ishode zadane ovim kurikulom metoda vršnjačkoga vrednovanja u Etici je vrlo važna. Primjenjujući ovu metodu učenik je aktivno uključen u vrednovanje učenja i postignuća svojih vršnjaka te im daje povratnu informaciju o ostvarenom. Kako je jedna od ključnih nastavnih strategija u učenju i poučavanju Etike vođena rasprava u skupinama o moralnim i etičkim pitanjima i problemima, situacije u kojima učenici međusobno vrednuju stajališta, obrazloženja i argumente nužne su za uspjeh etičke rasprave. Kako bi ovakav postupak primjene vršnjačkoga vrednovanja bio uspješan i smislen, učitelj učenike treba poučiti kulturi rasprave i pravilima sudjelovanja u raspravi i vršnjačkome vrednovanju na samome početku učenja i poučavanja Etike. Vršnjačko vrednovanje može se primijeniti i raznovrsnim drugim postupcima i aktivnostima.
Vrednovanje naučenoga primjenjuje se nakon dovršetka određenoga zaokruženog dijela učenja i poučavanja, nakon provedbe svih aktivnosti kojima je učitelj obradio obvezne teme zadane određenim ishodom. Ovim se pristupom ostvaruje sumativna svrha vrednovanja, ali uz to služi i kao povratna informacija na temelju koje učenik i učitelj planiraju daljnje učenje i poučavanje, čime vrednovanje naučenoga ostvaruje i svoju formativnu svrhu.
Vrednovanje naučenoga u Etici preporučuje se procjenjivati i ocjenjivati tehnikama kao što su:
• razgovor i razmjena mišljenja s učenikom
• samostalno usmeno izlaganje analize moralnoga i etičkoga problema
• samostalno ili skupinsko usmeno/pisano izlaganje istraženih slučajeva (referati, prezentacije, studije slučajeva)
• primjena samostalne ili skupinske oluje ideja (npr. o mogućim rješenjima nekoga moralnog problema)
• provedba skupinske rasprave ili debate među učenicima
• provedba skupinskih simulacija stvarnih ili imaginarnih događaja i sl.
• izrada raspravljačkoga i u višim godinama etičkog eseja
• osmišljavanje i provedba učeničkih individualnih aktivnosti djelovanja u zajednici
• osmišljavanje i provedba učeničkih skupinskih projekata
• učenička izvješća o provedenim aktivnostima predstavljena medijem koji učenik samostalno izabere (pisano izvješće, usmeno izlaganje, izvješće u digitalnome alatu, videoizvještaj, plakat, motivacijski govor po uzoru na TED Talks govore, događaj koji je organizirao učenik i sl.)
• individualna ili skupinska izrada kreativnih sadržaja o etičkim temama (plakati, kratki videozapisi i sl.)
• vođenje učeničke mape radova odnosno portfelja radova i sl.
Pri svakome vrednovanju učitelj primjenjuje rubriku za vrednovanje koju izrađuje zajedno s učenicima, prije početka učenja i poučavanja određene teme. U rubrici za vrednovanje određuju se specifični elementi vrednovanja povezani s konkretnim sadržajima i aktivnostima (znanje, vještine i stavovi) koji su bili tema učenja i poučavanja. Za svaki element razrađuju se opisivači razina ostvarenosti kojima opisuje opseg i dubinu znanja te stupanj razvijenosti vještina koji je potreban za određeni broj bodova i/ili pojedinu ocjenu.
Zaključnu ocjenu iz predmeta Etika određuje autonomno učitelj i izriče ju brojkom i riječju: nedovoljno – 1, dovoljno – 2, dobro – 3, vrlo dobro – 4, odlično – 5. Zaključna ocjena je sumarna procjena postignuća učenika te proizlazi iz ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda nastavnog predmeta Etika, pri čemu oba elementa vrednovanja »Moralno i etičko promišljanje« i »Moralno i etičko djelovanje« imaju jednaku težinu. Pri oblikovanju zaključne ocjene učitelj uzima u obzir bilješke i izvještaje o napretku učenika tijekom nastavne godine.
KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE U REPUBLICI HRVATSKOJ NA RAZINI 4.2, I 4.1.
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Svrha je Katoličkoga vjeronauka u srednjim strukovnim školama omogućiti učenicima sustavno, postupno i što cjelovitije upoznavanje, produbljivanje i usvajanje kršćanskoga nauka i katoličke vjere radi ostvarivanja evanđeoskog poziva na svetost i postignuća vlastite općeljudske, moralne i kršćanske zrelosti. Učenicima se omogućuje da sukladno razvojnoj dobi na kompetentan način, u skladu s konfesionalnim profilom vjeronauka, upoznaju Kristovu osobu i cjelovitost njegova spasenjskoga navještaja da svjesno, slobodno i odgovorno, na osobnoj i zajedničkoj razini, dublje upoznaju katoličku vjeru u njezinu učenju, slavljenju i življenju, da steknu znanje i razumijevanje njezinih evanđeoskih temelja i katoličkoga nauka, odnosa i nauka Katoličke Crkve prema drugim konfesijama, religijama i svjetonazorima. Katolički vjeronauk jednako tako učenicima omogućuje poznavanje povijesnoga hoda, djelovanja i utjecaja Katoličke Crkve na izgradnju ljudskoga društva i kulture i njezina doprinosa razvoju i napretku hrvatskoga i europskih naroda u kulturi, znanosti i školstvu, umjetnosti i graditeljstvu. On time pridonosi cjelovitom odgoju i obrazovanju učenika u školi i ima svoje crkveno-teološko, antropološko-pedagoško, povijesno-kulturno i didaktičko-metodičko obilježje, mjesto i zadaću u hrvatskome školskom odgojno-obrazovnom sustavu i kurikulu.
Katolički vjeronauk u školi ima konfesionalno obilježje i usmjerenje. Kao školski predmet on sustavno posreduje, promišlja i tumači kršćansku objavu i nauk Katoličke Crkve. Zasniva se na autonomiji znanstveno-teološkoga istraživanja i autentičnoga crkvenog priopćavanja kršćanske vjere i govora o Bogu na temelju razuma i objave. On na teološkom i odgojnom planu ostvaruje vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Vjernost Bogu događa se u istinitom i sigurnom upoznavanju i tumačenju cjelovitosti kršćanske objave, evanđeoskoga navještaja i nauka Katoličke Crkve, njezine sakramentalne i povijesne stvarnosti i poslanja. Katolički vjeronauk stoga se po svom temeljnom sadržaju, odgojnoj i obrazovnoj zadaći, usredotočuje na osobu Isusa Krista u otajstvu Trojstvenoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga, na središnje događaje povijesti spasenja i osobito na Kristovo spasenjsko i otkupiteljsko djelo u okviru cjelovitog nauka Katoličke Crkve. U njegovu su središtu također sakramenti, povijest i bogata tradicija Crkve, njezini sveci i duhovni uzori, njezina povijesna, kulturalna i umjetnička baština te sve vrijednosti koje potiču i promiču izgradnju pune ljudske i kršćanske zrelosti učenika u vjeri, nadi i ljubavi. Vjernost čovjeku sadržajno se i odgojno usredotočuje na čovjeka kao Božje stvorenje i Božju sliku, na njegova temeljna pitanja i iskustva o smislu života i vlastitoga postojanja. Te činjenice obvezuju poznavanje i vrjednovanje povijesno-kulturne i egzistencijalne stvarnosti, napose općih etičkih i moralnih izazova i problema suvremenoga čovjeka i društva pa Katolički vjeronauk učenicima želi omogućiti potpunije poznavanje i vrjednovanje čovjeka i svijeta, različitih povijesnih izvora i područja života te bogatstvo kršćanskih iskustava, izražavanja i djelovanja koji pridonose općem dobru čovjeka i ljudske zajednice.
Katolički vjeronauk ekumenski je i dijaloški vrlo otvoren po svom odgojno-obrazovnom pristupu, sadržajima i ciljevima. Zadaća mu je učenike odgajati za istinski ekumenizam i poštovanje prema pripadnicima drugih kršćanskih Crkva i zajednica te za iskreni dijalog i suživot s pripadnicima različitih religija i svjetonazora, poštujući njihova uvjerenja, stavove i tradicije.
Suvremena škola zahtijeva cjelovit odgoj učenika i ostvarenje svih njegovih intelektualnih, moralnih i duhovnih potencijala. Katolički vjeronauk pridonosi općim ciljevima demokratske i humane škole, pogotovo što cjelovit odgoj ljudske osobe promatra u svjetlu kršćanske antropologije i čovjeka koji je Božja slika, savršeno ostvarena u Isusu Kristu. Na tim se izvorima nadahnjuju sadržaji i ciljevi Katoličkoga vjeronauka koji pridonose izgradnji i poštovanju čovjekova dostojanstva, njegove duhovno-religiozne, etičke i moralne svijesti, objektivnoga kritičkog pristupa prema životu pred pojavama i izazovima suvremenoga svijeta i društva. Katolički vjeronauk na taj način, u svjetlu katoličke vjere, omogućava učenicima argumentirano i kritičko promišljanje i stjecanje spoznaja o čovjeku i svijetu te razvijanje i izgradnju vjerskih stavova i vrednota, etičko-moralne svijesti i savjesti, moralnih načela i vrijednosti kao što su sloboda, odgovornost, pravednost, solidarnost, poduzetnost, snošljivost, dijalog i drugo. Vjeronauk time daje vrijedan prilog humaniziranju škole i odgoju učenika za solidarni humanizam i izgradnju »civilizacije ljubavi«. On učenicima na društvenom i socijalnom planu pomaže prepoznati vlastita prava i potrebu poštivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda drugih ljudi, razvijati načela pravednosti i solidarnosti prema čovjeku i društvu, sudjelovati u izgradnji mira i općeg dobra, njegovati osjećaje i stavove za očuvanje okoliša te drugih vrednota koje im pomažu da postignu punu ljudsku i kršćansku zrelost i ostvarenje »čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove« (Ef 4,13), riječima katoličke vjere – da postanu sveti.
Katolički vjeronauk u školi također ulazi u područje ljudske kulture i u aktivan susret i dijalog s kulturom, odnosno s kulturama današnjega svijeta. Zadaća mu je uprisutniti Evanđelje u sustavnome osobnom i kritičkom procesu usvajanja kulture te pokazati utjecaj i doprinos kršćanstva razvoju i izgradnji opće i nacionalne kulture. Učenicima se omogućuje upoznavanje, stjecanje, čuvanje i razvijanje vlastitoga vjerskoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta te poznavanje i poštivanje identiteta drugih pojedinaca i skupina, promičući istodobno međukulturni dijalog i suradnju u suvremenome pluralističkom društvu i globaliziranome svijetu. On promiče i druga znanja i kompetencije učenika na različitim područjima koje pridonose ostvarenju temeljnih vrijednosti školskoga kurikula, osobito osobnoj, društvenoj i građanskoj odgovornosti i kompetencijama.
Katolički vjeronauk u školi nudi suvremeno komunikološko i didaktičko-metodičko djelovanje, strategije, pristupe i metodički instrumentarij u procesima stvaralačkoga i suradničkoga učenja i poučavanja. Pored toga, on ima i svoju odgojno-obrazovnu i metodičku posebnost jer vjeronaučnu nastavu i školski sat promatra kao dinamičan suradnički susret osoba, susret učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti. Vjeronauk u isto vrijeme njeguje interdisciplinarni dijalog i međupredmetnu suradnju s drugim nastavnim predmetima. Kako su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima znanja, ti sadržaji učenicima postaju važan interpretacijski ključ za razumijevanje ne samo religijskih sadržaja, nego i razumijevanje cjelokupne stvarnosti.
U formalno-pravnome i organizacijskome smislu Katolički vjeronauk u školi redovni je i obvezni nastavni predmet za učenike čiji ga roditelji ili skrbnici slobodno izaberu, izvodi se jedan sat tjedno u okviru redovne nastave, pod jednakim uvjetima, kao i ostali obvezni nastavni predmeti u školi. Katolički vjeronauk se poučava tijekom svih odgojno-obrazovnih ciklusa.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Katolički vjeronauk treba omogućiti da svaki učenik:
– razvije sposobnost postavljanja pitanja o Bogu, čovjeku, svijetu, smislu i vrijednostima života, etičkim i moralnim normama ljudskoga djelovanja te sposobnosti smislenoga predstavljanja i objašnjavanja odgovora koji na ta pitanja dolaze iz razuma, objave i vjere Katoličke Crkve
– upozna i razumije kršćansku religiju i katoličku vjeru te temeljne istine vjere u svjetlu nauka Katoličke Crkve
– poznaje sadržaj i osnovnu strukturu Biblije i temeljna obilježja kršćanske objave i povijesti spasenja, da razumije značenje Božje riječi u Bibliji i crkvenom naviještanju te argumentirano raspravlja i vrjednuje njezin utjecaj na povijest čovječanstva, ljudsku kulturu i konkretan život
– pronalazi vlastiti put izgradnje života, religioznih uvjerenja i odgovornoga moralnog djelovanja u svjetlu kršćanske poruke i katoličke vjere te postane sposoban artikulirati, graditi i vrjednovati život iz te vjerske i katoličke perspektive
– upozna i vrjednuje sakramente, liturgijska i crkvena slavlja te molitvu kao duhovnu snagu i duhovno-vjernički način pripadništva i života, zajedništva i slavlja u Katoličkoj Crkvi
– poznaje temeljne događaje povijesti i tradicije Katoličke Crkve i shvaća njezinu sakramentalnu stvarnost, razumije da je ona zajednica Kristovih vjernika, nositeljica objave Božje i navjestiteljica radosne vijesti spasenja koja je upućena svim ljudima
– shvati da je pripadnost Katoličkoj Crkvi, u okviru konkretne crkvene zajednice, poziv na svjesno i odgovorno kršćansko djelovanje i vladanje u Crkvi i u društvu
– poznaje temeljna obilježja različitih religija, konfesija i svjetonazora te promiče razumijevanje i poštovanje drukčijih razmišljanja, stavova, tradicija i životnih odluka
– poznaje i vrednuje ulogu i doprinos kršćanstva, osobito Katoličke Crkve u kulturnome, obrazovnome, znanstvenome i gospodarskome razvoju i napretku hrvatskoga društva i zapadne civilizacije u prošlosti i sadašnjosti, izgrađujući pritom vlastiti stav odgovornosti, poduzetnosti, sudioništva i solidarne humanosti u nastojanju oko izgradnje »civilizacije ljubavi«
– razvije religijsku i vjersku pismenost i komunikacijsku kompetenciju da bi se osnažio u suočavanju s različitim životnim situacijama kako bi kritički i kreativno mogao promišljati te argumentirano obrazlagati važnost osobnoga odgovornog djelovanja u Crkvi i društvu.
C. DOMENE U ORGANIZACIJI KURIKULA NASTAVNOGA
PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK
Sadržaji, iskustva i ishodi nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk daju učenicima mogućnost za kritičko promišljanje i produbljivanje te donošenje osobnih, smislenih odluka i izbora u pitanjima vjere i života. Temeljni sadržaji i ishodi nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk strukturirani su u četiri domene koje omogućavaju vjeroučiteljima kvalitetno planiranje procesa poučavanja i učenja:
– Čovjek i svijet u Božjemu naumu
– Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana
– Kršćanska ljubav i moral na djelu
– Crkva u svijetu.
Domene obuhvaćaju sva područja učenja i poučavanja Katoličkoga vjeronauka, međusobno se prožimaju u sadržajnome i funkcionalnome smislu te pridonose razvoju konceptualnoga i proceduralnoga znanja i mišljenja primjenjivoga na bilo koju temu ili sadržaj u ovome nastavnom predmetu. Domene omogućavaju da se znanje o različitim temama iskustveno stječe, neprestano nadograđuje te bude primjenjivo u životu. Ključna sastavnica poučavanja i učenja povezana je s idejom vlastitoga istraživanja: učenici uče o vjeri, kroz vjeru i iz vjere. Kontekst poučavanja i učenja promiče spoznaju i znanje, ali isto tako i vladanje i stavove. Budući da vjeronauk ne posreduje samo informacije o vjeri i religiji, nego potiče jačanje učenikova identiteta i ohrabruje ga u donošenju odluka i izbora u području vjere i morala, učenik je, zajedno s njegovom stvarnošću i iskustvom, nezaobilazan kriterij za izbor odgojno-obrazovnih ishoda i sadržaja. Što se, naime, odgojno-obrazovni ishodi konkretnije određuju, to se više može uzimati u obzir konkretna životna situacija učenika, njegov vjerski i kulturni kontekst iz kojega dolazi, njegova dob i njegova motivacija. Proces poučavanja i učenja mora prihvatiti konkretnu učeničku situaciju kao polazišnu te započeti ondje gdje se učenik nalazi. Vjeroučitelji će prepoznati da će u tom procesu osobnoga promišljanja neki učenici tek djelomično prihvaćati vjerski pogled na život. Bit će to vjeroučiteljima nadahnuće i izazov za preuzimanje inicijative u daljnjem procesu odgoja u vjeri učenika.
Iako se u nekim godinama učenja veći naglasak stavlja na pojedine domene, one ipak omogućavaju kontinuitet učenja u svim ciklusima i razredima. Pojmovi: otkrivanje, prepoznavanje, tumačenje, razlaganje, proučavanje, kritičko promišljanje i slično rabljeni u opisu odgojno-obrazovnih ishoda od prvoga do petoga ciklusa, potvrđuju kako su učenici u svim ciklusima, odnosno godištima, sposobni razvijati kompetencije primjerene vlastitoj dobi. Neki se odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju unutar jednoga razreda. Drugi, međutim, zbog svoje složenosti i širine, protežu se u više razreda, čak i ciklusa. Razvoj odgojno-obrazovnih ishoda stoga valja promatrati u kontinuitetu, a ne nužno kao zatvorene u jednu cjelinu. Na kraju, budući da je Katolički vjeronauk predmet čiji sadržaji i ishodi imaju svoj izvor najprije u biblijskoj riječi, domena Riječ Božja i Vjera Crkve u životu kršćana smatra se izvorom, ali i ishodištem svih domena.
Domene također pridonose unutrašnjoj koherentnosti nastavnoga predmeta te omogućavaju međupredmetnu korelaciju s nastavnim predmetima unutar društveno-humanističkoga područja, kao i korelaciju s nastavnim predmetima drugih odgojno-obrazovnih područja te međupredmetnih tema. Katolički vjeronauk promiče izvanučioničku nastavu, primjerice posjet crkvi, različitim vjerskim zajednicama, hodočasničkim mjestima važnim za njihov identitet, suradnju s drugim institucijama putem različitih humanitarnih, ekumenskih i kulturnih projekata.
Vjeronaučna nastava osobito promiče pristupe i strategije koje potiču komunikaciju, aktivnu suradnju i kritičko mišljenje, kreativnost i inovativnost.
1. Čovjek i svijet u Božjemu naumu
Katolički je vjeronauk mjesto koje omogućava učeniku pronaći odgovore na pitanja o izvoru i smislu vlastitoga života. Uz to, on stvara prostor u kojem učenik može upoznati Boga koji je početak i stvoritelj svega stvorenoga. Po Isusu Kristu, utjelovljenome Sinu Božjemu, učeniku se nudi mogućnost učenja, ali i prihvaćanja spasenjskih Kristovih djela kao trajnoga znaka ljubavi Božje prema čovjeku. Razmišljajući nad biblijskim tekstovima i tumačeći svjedočanstva tradicije Katoličke Crkve, učenik može iskusiti Božji interes za čovjeka, posebno vidljiv i u današnjoj zadaći naviještanja kraljevstva Božjega. To je naviještanje najprije zadaća cijele Crkve, zajednice vjernika koja učenika potiče na otvorenost prema drugome, zajedništvo s Njim i zajedničko djelovanje prema svijetu i prirodi iz perspektive kršćanske vjere. Uz to, bit će važno tumačiti poruku Isusa Krista o kraljevstvu Božjemu kao poruku o razumijevanju i življenju uspješnoga života iz perspektive kršćanske vjere što će od učenika zahtijevati i sučeljavanje s različitim ponudama smisla i vrijednosti društva i kulture u kojoj žive. Na pitanja, dakle, o smislu života, smrti, patnje, ljubavi, nade, budućnosti, vječnosti učenici dobivaju odgovore utemeljene na katoličkome nauku o stvaranju čovjeka te njegovu otkupljenju. Svijet se, u tome smislu, shvaća kao konkretno mjesto susreta Boga i čovjeka te je u učenikovim očima znak ljubavi Božje prema čovjeku koja će od njega zahtijevati odgovor i brigu za stvoreno. Osim što učenik upoznaje odgovore koje daje katolička vjera, omogućeno mu je razumijevanje svijeta i čovjeka na temelju drugih religija i uvjerenja. Sve to služi stalnome razvoju vlastite vjere, ali i prihvaćanju onih koji temelje života čovjeka i svijeta vide iz neke druge religijske ili filozofijske perspektive. Promišljajući, dakle, i istražujući osobna egzistencijalna pitanja, učenik razvija duhovnu dimenziju, svoj unutarnji život te uči razumjeti značenja spasenjskih i otkupiteljskih čina Božjih prema čovjeku.
2. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana
Katolički vjeronauk pomaže učeniku shvatiti da je Riječ Božja najprije Isus Krist, objavljeni i utjelovljeni Sin Božji, koji je s Ocem, u zajedništvu s Duhom Svetim, od početka stvaranja svijeta i čovjeka bio jedno. Učenik je u mogućnosti, shvaćajući otajstvo Božje objave čovjeku po Sinu, učiti da postoji i biblijska objava. Novost te biblijske objave sadržana je u činjenici da Bog govori ljudima po ljudima koji su nadahnuti Duhom Svetim. Upravo zbog tog nadahnuća, premda se služi jezikom čovjeka različitih vremena i povijesnih epoha, Bog sam govori u pismima. Tako smijemo reći: kao što je Riječ Božja postala tijelo po Duhu Svetomu u krilu Djevice Marije, Sveto pismo rađa se u krilu Crkve po djelovanju istoga Duha. Djeca i učenici upoznaju Bibliju kao knjigu kršćana te shvaćaju i tumače njezino značenje za kršćanstvo i Katoličku Crkvu. U Starome zavjetu pred učenike se stavlja »ljubavna pripovijest« između Boga i židovskoga naroda dok će im Novi zavjet donijeti navještaj o kraljevstvu Božjemu, spasenjskim Kristovim riječima i djelima te njegovoj muci, smrti i uskrsnuću po kojima se svima koji vjeruju otvara pristup u vječni život. Sučeljavanje s tim biblijskim tekstovima pomaže učenicima vlastiti život povezati s Riječju Božjom. Učenik po pismima, dakle, upoznaje temelje kršćanske objave, vjere i života Crkve. Upoznaje Isusa Krista kao Sina Božjega, navjestitelja Radosne vijesti. Promišlja i otvara se njegovom životu i poruci. Upoznaje temeljne istine katoličke vjere. U životima velikih biblijskih osoba, muškaraca i žena, ali i onih koji se u biblijskim spisima pojavljuju kao oni koji su se odrekli prijateljstva s Bogom, učenik može pronaći vlastita nadahnuća za život, ali i utjehu u teškim trenucima. U svjetlu temeljnih kršćanskih sadržaja promišlja i izgrađuje svoj vjerski i kulturni identitet, bira vrijednosti koje mu mogu donijeti spas, uči se odnositi prema sebi, drugima i svemu što ga okružuje. Odgovorno prosuđuje vlastiti život i različite probleme, nade i tjeskobe društva i svijeta u duhu Evanđelja i vjere Crkve. Upoznaje i istražuje Bibliju kao nadahnutu knjigu koja progovara o problemima, ali i radostima čovjeka. Rad s biblijskim tekstovima učeniku pruža mogućnost da najvažnija suvremena ljudska iskustva osvijetli biblijskim značenjem te da prepozna temeljna životna pitanja na koja Biblija daje odgovore protkane vjerom. Uz to, učenik upoznaje različita mjesta na kojima i u kojima živi Riječ Božja: liturgija Crkve, sakramenti, molitva, zajedništvo, obiteljski život i drugo.
3. Kršćanska ljubav i moral na djelu
Učenicima se na početku njihova obrazovanja omogućuje upoznavanje značenja pravila i zapovijedi za sebe te za dobar suživot s drugima. Iskusit će u njima znakove koji će im pomoći u usmjeravanju vlastitoga života te postupnom preuzimanju odgovornosti za svoje čine i za život u zajednici. Sve će to moći iskusiti na izabranim biblijskim tekstovima, a posebno u radosnoj vijesti Evanđelja koje čini učenika slobodnim te ga upućuje na stalnu spremnost Božju opraštati čovjeku. Učenici, uz biblijske tekstove, nadahnuće za prihvaćanje »evanđeoskih savjeta« pronalaze i u osobama koje su živjele prema tim pravilima te upoznaju konkretan model odgoja za dobro, pravedno i istinito. Takav je pristup važan kako bi od početka školovanja, pa i nadalje, učenik mogao razabrati da su kršćanska pravila, vrednote vrijednosti, konkretno moral, nešto što je duboko ukorijenjeno u život čovjeka, to jest da je moral konstitutivna dimenzija čovjekova života kao Božjega stvorenja. Kršćanski moral tako naznačuje stalni odnos Boga Stvoritelja i stvorenja te konačnoga pomirenja u odnosu Otkupitelja i čovjeka kao novoga stvorenja. Sukladno razvoju učenika i njegovu interesu, u ovoj se domeni razrađuju i nude tumačenja o mnogim suvremenim »slobodama« čovjeka koje mogu biti i ozakonjene, a nisu u skladu s moralom Katoličke Crkve. Tako će učenici učiti, tumačiti te prihvatiti, iz perspektive stvorenoga, oslobođenoga i otkupljenoga čovjeka, vrijednosti života od začeća do prirodne smrti kao i druge teme o kojima su pozvani razmišljati. Pred učenike će se transparentno staviti misli onih koji o određenim moralnim ili etičkim pitanjima imaju drukčije mišljenje od Katoličke Crkve, neovisno radilo se o etičkim pitanjima ili kada je riječ o gospodarstvu i javnoj politici, ali će se paziti da se učeniku jasno predoče istine kršćanske vjere na temelju kršćanskoga, odnosno katoličkoga morala. Promišljajući o različitim religijskim i moralnim pitanjima, učenik izgrađuje kritički odnos prema životu i svijetu, zauzima argumentirane stavove s obzirom na različita moralna pitanja i dvojbe, istražuje načine kako stvoriti pravednije, solidarnije i tolerantnije društvo u skladu s kršćanskim odgovorima na moralna i socijalna pitanja. Konačno, učenik će biti svjestan izazova različitih sloboda i prisila današnjega svijeta i kulture života te će biti osposobljen za etično utemeljene prosudbe i solidarno djelovanje na temelju proročke i oslobađajuće moći kršćanske poruke koja je objavljena u Isusu Kristu.
4. Crkva u svijetu
Već su crkveni oci u povijesti govorili da je čitav svijet čovjeku teologija. Zbog toga Katolički vjeronauk, kao crkvena stvarnost u školskom sustavu, želi proučavati i tumačiti svijet iz kršćanske perspektive. No, ne samo to. On je mjesto u kojemu se pred učenika stavlja mogućnost shvaćanja, tumačenja te djelovanja Crkve u svijetu. Pod pojmom svijet podrazumijevamo ovdje stvarnost u kojoj Crkva živi i djeluje. Misli se na stvarnost s vjerskoga, odnosno religijskoga, kulturnoga i umjetničkoga te društvenoga stajališta. Na početku školovanja učenik će tako upoznavati svoje vlastito mjesto u svijetu, u obitelji te vjerskoj zajednici kojoj pripada i koja izgrađuje njegov vlastiti identitet. Slijedom njegova razvoja, on će biti pozvan razumijevati, analizirati te se odgovorno ophoditi prema povijesnim i sadašnjim ulogama Crkve na svjetskoj, europskoj, ali i na nacionalnoj razini. Učenik će u tom smislu primijetiti i razumjeti kako je kršćanstvo kao religija utjecalo na hrvatsko društvo, njegovu povijest i sadašnjost, njegov jezik, kulturu i umjetnost te na tradiciju koja je do danas sačuvala kršćanske vrijednosti kao bitan element života na ovim prostorima. Učenik će također istraživati utjecaj različitih religija, ali i drugih društvenih i kulturnih ideja koje su utjecale na hrvatsko društvo. Te će ideje uvijek dovoditi u vezu ili će ih kritički tumačiti iz perspektive kršćanskoga djelovanja Crkve. Istraživati mjesto i ulogu kršćanstva, ali i religije općenito kao prafenomena ljudske civilizacije u suvremenome društvu, bit će isto tako zadaća učenika. Takvo istraživanje vodit će učenika prema razumijevanju međusobne ovisnosti društva i religije s jedne strane te će, s druge strane, učenik biti u mogućnosti stvoriti preduvjete potrebne za argumentiranu interpretaciju kulturnih izričaja povezanih s različitim religijskim predajama, osobito, pak, s kršćanskom tradicijom. Tako će učenik steći iskustvo proučavanja i istraživanja konkretnih ostvarenja u povijesti Crkve, ali i ostvarenja u području umjetnosti, književnosti, znanosti, filozofije, etike, tehnike, običaja, prava, narodnih običaja itd. Na taj će način učenik otkrivati povezanost evanđelja i kulture, tj. utjecaj evanđelja ne samo na našu povijest i sadašnjost, nego i utjecaj kršćanstva općenito na suvremenu Europu. Velika imena hrvatske kulturne i umjetničke baštine, kao i ona iz povijesti i sadašnjosti Katoličke Crkve, pružat će učeniku mogućnost konkretnoga uvida neodvojivosti Crkve i društva na našem, ali i na širem europskom i svjetskom području. Posebno će mjesto u tom smislu zauzimati povijesna i tradicionalna vezanost našega naroda na duboko poštovanje i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji koja je samo jedan od mnogih znakova vjernosti i odanosti hrvatskoga naroda Bogu i Katoličkoj Crkvi.
Produbljujući spoznaje drugih religija, kultura i svjetonazora, učenik se osposobljava za ekumenski i dijaloški pristup drugima i drukčijima. Takvo poznavanje sadržaja učeniku omogućava čuvanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštovanje tuđega kulturnoga, nacionalnoga i vjerskoga, odnosno religioznoga identiteta. Sve to vodit će učenika prema djelovanju u svijetu u kojemu se nalazi, a kojemu će pristupiti dijakonijski, služeći mu u kršćanskoj perspektivi te izgrađujući solidarni humanizam prema drugima i, konačno, na taj način, biti svjedokom Crkve koja živi u svijetu i sa svijetom. Katolički vjeronauk tako omogućuje učeniku da tumači život i svijet kao mjesto iskustva Boga te ga time senzibilizira za sakramentalnost sveukupne stvarnosti u kojoj učenik uči simbolički razmišljati i tumačiti stvarnost oko sebe. Na taj se način učenika potiče i otvara za ono shvaćanje svijeta i života kojemu čin i milost sakramenata, stalne Božje aktualne suradnje s čovjekom, daje novi i jedinstveni smisao.
Slika 1: Grafički prikaz domena kroz sva godišta učenja u četverogodišnjim strukovnim školama
A domena – Čovjek i svijet u božjem naumu
B domena – Riječ Božja i vjera crkve u životu kršćana
C domena – Kršćanska ljubav i moral na djelu
D domena – Crkva u svijetu
Slika 2: Grafički prikaz domena kroz sva godišta učenja u trogodišnjim strukovnim školama
A domena – Čovjek i svijet u božjem naumu
B domena – Riječ božja i vjera crkve u životu kršćana
C domena – Kršćanska ljubav i moral na djelu
D domena – Crkva u svijetu
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE OSTVARENOSTI PO RAZREDIMA I DOMENAMA
U tekstu kurikula nalazi se opis razine »dobar« ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U tablicama su ishodi označeni kratkom oznakom nastavnoga predmeta – KV. Uz oznaku predmeta dodaje se oznaka SSŠ kako je riječ o odgojno-obrazovnim ishodima za razrede u srednjim strukovnim školama. Nakon toga slijedi oznaka domene, primjerice A, brojčana oznaka razreda te na kraju redni broj ishoda unutar domene.
Katolički vjeronauk, 1. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.1.1. Učenik opisuje čovjeka kao religiozno biće i na temelju velikih svjetskih religija objašnjava njegov odnos prema Bogu. | Učenik prepoznaje čovjeka kao religiozno biće. Učenik izražava vlastiti stav o važnim religioznim pitanjima i traženju životnoga smisla. Učenik objašnjava pojmove religioznost, religija i zajedničke odrednice svih religija. Učenik navodi različite oblike izražavanja i življenja religioznosti. Učenik razlikuje velike svjetske religije prema utemeljitelju, božanstvu, simbolu, nauku, moralu i kultu. Učenik objašnjava sličnosti i razlike između kršćanstva i drugih religija. Učenik izražava stav poštovanja prema osobama koje ne vjeruju i čija se religioznost razlikuje od njegove. | Učenik prepoznaje čovjeka kao religiozno biće i na temelju velikih svjetskih religija objašnjava njegov odnos prema Bogu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenici prepoznaju čovjeka kao religiozno biće koje, različitim oblicima izražavanja i življenja religioznosti, traži odgovore i smisao vlastita postojanja. Učenik razlikuje velike svjetske religije i uspoređuje ih s kršćanstvom, poštujući i uvažavajući razlike među njima. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Izabrati različite primjere (tekstovi, kratki filmovi) koji govore o temeljnim životnim pitanjima, pitanjima smisla i/ili različitim oblicima življenja religioznosti danas te o njima razgovarati razvijajući kritičko mišljenje i potičući na argumentirano iznošenje vlastitog mišljenja. Istraživačko ili projektno učenje o pojedinim religijama kojim učenik samostalno ili u skupini istražuje jednu religiju te u prezentaciji, videouratku, letku ili plakatu opisuje njene glavne odrednice (nauk, moral, kult, spise). U svom istraživačkom radu pronalazi i navodi sličnosti i razlike s kršćanstvom, a svoje rezultate dijeli s ostalim učenicima u razredu. Ukoliko je prikladno, ostvariti susret s predstavnicima drugih religija koje postoje u učenikovu okruženju. U ostvarivanju ovoga ishoda, a posebno u aktualizaciji, moguće je primijeniti i problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatke temeljene na problemskim situacijama ili tvrdnjama, kao što je aktivnost ponekad/uvijek/nikada istinito). | ||
SSŠ KV A.1.2. Učenik analizira Bibliju kao pisanu i nadahnutu Božju riječ i interpretacijski ključ ljudske egzistencije. | Učenik objašnjava pojam nadahnuća Svetoga pisma. Učenik opisuje postupnost nastanka, strukturu, povijesni i zemljopisni okvir Biblije. Učenik razvrstava biblijske knjige prema glavnim književnim vrstama. Učenik primjenjuje način citiranja biblijskih knjiga, poglavlja i redaka. Učenik navodi autore i jezike na kojima su izvorno pisani biblijski tekstovi. Učenik prepoznaje najvažnije prijevode Biblije. Učenik prepoznaje važnost i ulogu Biblije za život kršćana. Učenik analizira aktualnost izabranih biblijskih poruka u osobnom i društvenom životu. | Učenik opisuje Bibliju kao pisanu i nadahnutu Božju riječ i interpretacijski ključ ljudske egzistencije. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblija kao nadahnuta i pisana Božja riječ čovjeku te temeljni dokument židovsko-kršćanske tradicije i civilizacije. Osim bitnih podataka o nastanku i obilježjima Biblije, naglasak je posebno na aktualnosti biblijske poruke te ulozi Biblije u životu kršćana. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Kroz različite aktivnosti učenicima približiti povijesni i zemljopisni okvir Biblije koristeći biblijske atlase i virtualne šetnje kroz Svetu Zemlju. Moguće je izraditi lapbook kojim će učenici izraziti svoje stvaralaštvo, ali i prikazati razumijevanje sadržaja te usvojenost ishoda. U radu s biblijskim tekstovima moguće je koristiti različite metode rada s tekstom i praktičnog rada s Biblijom kako bismo učenicima lakše približili poruku i aktualnost samog teksta (insert metoda, dovrši priču, metoda brisanja teksta…). Upoznati umjetnička djela nadahnuta Biblijom (u književnosti, likovnoj, glazbenoj i filmskoj umjetnosti, arhitekturi). | ||
SSŠ KV A.1.3. Učenik analizira biblijski i znanstveni govor o stvaranju svijeta i čovjeka. | Učenik analizira biblijski govor o postanku svijeta i čovjeka prema Post 1,1-2,4a. Učenik u biblijskim tekstovima prepoznaje kršćanski nauk o Bogu Stvoritelju. Učenik prepoznaje Božju nakanu da svijet povjeri čovjeku i ulogu čovjeka kao sustvaratelja. Učenik navodi različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka. Učenik razlikuje biblijski govor od znanstvenoga govora. | Učenik opisuje biblijski i znanstveni govor o stvaranju svijeta i čovjeka. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu učenik analizira govor o postanku svijeta i čovjeka, prepoznaje kršćanski nauk o Bogu Stvoritelju te čovjeku kako sustvaratelju. Razlikuje biblijski od znanstvenog govora te prepoznaje njihove dodirne i razlikovne točke. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Igra asocijacije, oblak riječi, oluja ideja na pojam stvaranje. Kreativno pisanje na temu stvaranja (npr. činkvina o stvaranju, umna mapa, obrnuta umna mapa). Prema mogućnostima koristiti metodu obrnute učionice. Problemsko učenje (različiti problemski zadatci) i vođena diskusija o odnosu biblijskih izvještaja o stvaranju i znanstvenih teorija o nastanku svijeta i čovjeka. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.1.1. Učenik analizira i objašnjava objavu kao Božje djelo i događaj spasenja te analizira odabrane događaje biblijske objave. | Učenik objašnjava pojam objava. Učenik objašnjava objavu kao Božji odgovor na temeljna čovjekova pitanja i kao zahtjev koji traži čovjekov slobodan odgovor. Učenik prepoznaje povezanost objave, razuma i vjere. Učenik objašnjava vrste, načine prenošenja i izvore biblijske objave. Učenik prepoznaje ulogu i važnost Crkvenoga učiteljstva u tumačenju objave. Učenik opisuje najvažnije događaje biblijske objave Staroga i Novoga zavjeta. | Učenik opisuje objavu kao Božje djelo i događaj spasenja te prepoznaje odabrane događaje biblijske objave. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Bitni sadržaj u ovom ishodu odnos je Boga i čovjeka u kojem se Bog javlja i govori čovjeku, a čovjek odgovara svojom vjerom. Učenici istražuju i analiziraju Božju objavu, vrste objave, najvažnije događaje biblijske objave Starog i Novog zavjeta te ulogu Crkve u prenošenju, tumačenju i čuvanju Božje objave. Kroz razradu ishoda potrebno je naglasiti aktualnost i svevremenost Božje objave. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Moguće je izraditi lentu vremena, podijeljenu na Stari i Novi zavjet, u koju će učenici unositi najvažnije događaje biblijske objave. U skupinama analizirati vrste objave i kritički se osvrnuti na razlike između javne i privatne objave u kontekstu današnjih fenomena ukazanja i mističnih iskustava (npr. metoda World cafe, Slagalica...). U ostvarenju ovoga ishoda moguće je koristiti i različite strategije čitanja i sažetog pisanja gdje će učenici, na temelju zadanih tekstova, samostalno napisati natuknice i izdvojiti najbitnije sadržaje. Na taj se način ostvaruje povezanost s očekivanjima međupredmetne teme Učiti kako učiti. | ||
SSŠ KV B.1.2. Učenik objašnjava događaj i otajstvo Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista. | Učenik objašnjava važnost Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista za svakoga čovjeka. Učenik objašnjava važnost i ulogu Marije i Josipa u događaju Božjega utjelovljenja i povijesti spasenja. Učenik navodi odlike Marijine vjere po kojima je uzor svim vjernicima. Učenik navodi katoličke istine o Blaženoj Djevici Mariji. Učenik prepoznaje u osobi Isusa Krista vrhunac i puninu objave. Učenik navodi povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu. Učenik navodi povijesne činjenice o Isusu iz Nazareta. Učenik na temelju biblijskih tekstova opisuje ljudske i božanske crte Isusove osobe. Učenik objašnjava značenje imena i naziva: Mesija, Isus Krist, Gospodin, Sin Čovječji, Spasitelj. Učenik na temelju primjera iz evanđelja, opisuje program Isusova djelovanja. | Učenik opisuje događaj i otajstvo Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu učenik će pobliže upoznati osobu Isusa Krista kao puninu Božje objave (od povijesnoga do otajstvenoga Isusa Krista). Moći će objasniti značenje Isusova imena, opisati njegov stil i program djelovanja te njegova ljudska i božanska obilježja. Naglasak se stavlja i na važnost Marijine i Josipove uloge u događaju Božjeg utjelovljenja te se u tom kontekstu navode crkvene istine o Mariji. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Izabrati biblijske tekstove koji pomažu razumijevanju naziva: Mesija, Krist, Sin Čovječji, Gospodin. Izraditi Isusov, Marijin i Josipov profil (kao osobnu iskaznicu ili profil kako bi izgledao na jednoj od poznatih društvenih mreža). Na temelju biblijskih tekstova koristiti metode predodžbe i imaginacije (npr. Staviti se u poziciju...? Da sam ja pisac evanđelja o Isusu bih napisao i …?). | ||
SSŠ KV B.1.3. Učenik razlikuje i objašnjava oblike i načine kršćaninova susreta s Bogom, osobito značenje i važnost sakramenata inicijacije. | Učenik objašnjava oblike i načine kršćaninova susreta s Bogom. Učenik opisuje oblike i vrste molitava u kršćanstvu navodeći primjere. Učenik na primjerima iz evanđelja analizira ulogu i važnost molitve u Isusovu životu. Učenik objašnjava narav, obilježja, strukturu i djelotvornost sakramenata kao znakova i simbola susreta s Bogom i ljudima. Učenik objašnjava biblijsko utemeljenje i značenje sakramenata inicijacije. Učenik analizira povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u izgradnji kršćanskoga života. Učenik u liturgijskim slavljima i pobožnostima prepoznaje mogućnost susreta s Bogom | Učenik razlikuje i opisuje oblike i načine kršćaninova susreta s Bogom, osobito u sakramentima inicijacije. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Važni su sadržaji u ovom ishodu oblici i načini susreta čovjeka s Bogom, kao čovjekov odgovor Bogu (liturgijska slavlja, sakramenti, pobožnosti, molitva). Učenici posebno prepoznaju sakramente kao najvažnije osobne događaje susreta s Bogom te objašnjavaju značenje sakramenata inicijacije. Druge načine i oblike susreta s Bogom učenici pronalaze u vjerničkim pobožnostima, liturgijskim slavljima, osobnim i zajedničkim molitvama. Važno je naglasiti kako govor o molitvi treba temeljiti na primjeru Isusa koji moli i uči nas moliti. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Pronalaženje, čitanje i analiza molitava i molitvenih obrazaca. Pojasniti simbolički jezik sakramenata koje učenici najčešće susreću. Metode likovnog stvaralaštva (crtanje grafičkih znakova i simbola sakramenata). Izrada lapbooka ili letka na temu sakramenata inicijacije u kojoj će učenik usvojene ishode moći povezati s primjerima iz vlastita života. Metode kreativnog pisanja (pisanje vlastite molitve). Molitveno izražavanje (različite molitve, molitva časoslova, a ukoliko je moguće i prikladno zajednički odlazak na euharistijsko slavlje). | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.1.1. Učenik objašnjava Kristovu poruku o kraljevstvu Božjem. | Učenik na temelju biblijskih prispodoba opisuje pojam i značenje kraljevstvo Božje. Učenik objašnjava pojam i vrednote kraljevstva Božjega: milost, milosrđe, ljubav, bratstvo i sestrinstvo, istina, pravda, mir i sloboda. Učenik objašnjava Isusov govor o kraljevstvu Božjemu i djelovanje kraljevstva Božjega u korist čovjeka. Učenik objašnjava kršćanske temelje za prihvaćanje, poštovanje i uvažavanje svih ljudi u zajednici. Učenik kritički prosuđuje osobne vrednote prema evanđeoskim vrednotama. | Učenik opisuje Kristovu poruku o kraljevstvu Božjem. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Isusov govor o kraljevstvu Božjem u središtu je ovoga ishoda. Biblijski tekstovi koji govore o kraljevstvu Božjemu i njegovim vrednotama trebaju biti ishodište učenicima za shvaćanje poruke o kraljevstvu Božjemu. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita i analizira prispodobe koje govore o kraljevstvu Božjemu. Ljubav, temeljni zakon Isusova novoga Kraljevstva (Mt 22,34-44 i 5,43-48; Lk 6,37-38.41-42). Učenik analizira izabrane poruke Govora na gori i njihovu aktualnost. Debata o suvremenim shvaćanjima smisla života i smisla života objavljenog kroz navještaj kraljevstva Božjega. Ishod se ostvaruje u kognitivnom i afektivnom području osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti i uz primjenu glazbenih ostvarenja na temu. | ||
SSŠ KV C.1.2. Učenik vrednuje različite ponude smisla i vrednote istine, služenja i odgovornosti te njihovu prisutnost u različitim svjetonazorima i religijama. | Učenik opisuje temeljna obilježja kršćanskoga shvaćanja istine. Učenik uspoređuje kršćansko shvaćanje istine i shvaćanje istine u velikim religijama i svjetonazorima. Učenik uspoređuje različite ponude smisla i vrednote u društvu s vrednotama kraljevstva Božjega. Učenik opisuje vrednote istine, služenja i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima. Učenik kritički prosuđuje suvremene sustave vrijednosti i uspoređuje ih s kršćanskim vrijednostima. | Učenik opisuje različite ponude smisla i vrednote istine, služenjai odgovornosti te njihovu prisutnost u različitim svjetonazorima i religijama. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu učenik opisuje kršćansko shvaćanje vrednota istine, služenja, slobode i odgovornosti te ih uspoređuje s njihovim shvaćanjem u velikim svjetskim religijama te suvremenim sustavima vrijednosti. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Igra asocijacija, oblak riječi ili oluja ideja na riječi istina i/ili laž. Problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatci temeljeni na problemskim situacijama ili tvrdnjama). Vođena rasprava o posljedicama istine i laži u osobnom i društvenom životu. Provesti anketu u razredu ili među poznanicima o važnosti istine i posljedicama laži, ogovaranja, klevete. Kritički se osvrnuti na istinitost informacija u dnevnom tisku ili portalima. Metodom vruća stolica učenicima se može omogućiti dublje razumijevanje pojedine situacije (događaja ili lika) te razvijanje sposobnosti uživljavanja i aktualizacije teme. | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.1.1. Učenik objašnjava Duhovski događaj rađanja Kristove Crkve te analizira središnje događaje širenja i života Crkve u prvim stoljećima kršćanstva. | Učenik navodi Pedesetnicu kao događaj nastanka Crkve. Učenik objašnjava pojam Crkva. Učenik opisuje život prve kršćanske zajednice. Učenik objašnjava ulogu i značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva. Učenik navodi uzroke i posljedice progona prve Crkve u Rimskome Carstvu. Učenik prepoznaje mučeništvo kao oblik svjedočenja vjere. Učenik navodi doprinos rimskih careva Konstantina i Teodozija u povijesti Crkve. | Učenik opisuje Duhovski događaj rađanja Kristove Crkve te navodi središnje događaje širenja i života Crkve u prvim stoljećima kršćanstva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Povijest Crkve u prvim stoljećima od događaja Pedesetnice glavni je sadržaj ovog ishoda. Govor o nastanku prve Crkve, životu prvih kršćana, širenju kršćanstva te teškoćama s kojima se prva Crkva susretala. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Pogledati dokumentarne filmove, serije ili igrane filmove koji govore o životu prve Crkve, progonu kršćana, djelovanju apostola u misijskom poslanju Crkve. Učenik upoznaje život ranokršćanskih mučenika na našim prostorima (sv. Dujam, sv. Stošija, sv. Dimitrije, sv. Kvirin, sv. Euzebije i Polion, sv. Mavro...). Problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatci temeljeni na problemskim situacijama ili tvrdnjama) na temu spremnosti svjedočenja vlastite vjere i progonima Crkve u suvremenom svijetu. | ||
SSŠ KV D.1.2 Učenik objašnjava stav Katoličke Crkve prema drugim religijama te opisuje njihov zajednički doprinos u društvenom i kulturnom životu kroz povijest. | Učenik objašnjava stav Katoličke Crkve prema drugim religijama. Učenik argumentira važnost i potrebu međureligijskoga dijaloga, poštovanja i suživota. Učenik navodi primjere međureligijskoga dijaloga. Učenik prepoznaje važnost poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija. Učenik prepoznaje doprinose kršćanstva i drugih religija u društvenom i kulturnom životu u Hrvatskoj i svijetu kroz povijest. | Učenik navodi stav Katoličke Crkve prema drugim religijama te prepoznaje njihov zajednički doprinos u društvenom i kulturnom životu kroz povijest. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Važan je sadržaj ovog ishoda međureligijski dijalog. Za ostvarenje ovog ishoda je važno istražiti sličnosti i razlike kršćanstva i drugih religija te naglasiti specifičnost kršćanstva u odnosu na druge religije. Ovaj ishod posebno povezujemo sa sadržajima ishoda SSŠ KV A.1.1. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Obrnuta učionica u kojoj će učenik moći istražiti primjere međureligijskoga dijaloga. Čitanje i analiza pojedinih ulomaka deklaracije Nostra aetate. Izrada usporedne tablice sličnosti i razlike između kršćanstva i drugih religija (Vennov dijagram, T-tablice...). | ||
Katolički vjeronauk, 2. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.2.1. Učenik objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti | Učenik analizira biblijski tekst Govora na gori. Učenik navodi primjere iz suvremenoga svijeta koje povezuje s Isusovom porukom Govora na gori. Učenik objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti. Učenik analizira Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima. Učenik prosuđuje posljedice koje donose mržnja i neopraštanje na čovjekov život. Učenik uspoređuje osobni stav o opraštanju u odnosu na Isusovu poruku. | Učenik opisuje novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti (ljubav prema neprijateljima, Bog je Dobri Otac, odnos prema grijehu i grešniku, odnos prema ženama, djeci, bolesnima...). Analiza i aktualizacija Govora na gori. Ljubav prema neprijateljima. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik navodi načine svjedočenja Radosne vijesti u vlastitom životu. Učenik objašnjava aktualnost Radosne vijesti u suvremenome svijetu navodeći primjere. Snimiti kratak video ili osmisliti naslovnicu jednog časopisa kojima bi učenik, u ulozi današnjeg novinara, prenio Isusovu radikalnu novost kakvu je donio u svom Govoru na gori. | ||
SSŠ KV A.2.2. Učenik objašnjava kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. | Učenik objašnjava kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. Učenik objašnjava kršćansko poimanje čovjeka kao muškarca i žene. Učenik opisuje predodžbe muškarca i žene u suvremenom društvu (mediji, znanost, gospodarstvo…). Učenik uspoređuje različite slike čovjeka danas s kršćanskim poimanjem čovjeka kao slike Božje. Učenik prepoznaje različite pristupe u shvaćanju čovjeka. | Učenik analizira kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanska slika o čovjeku i njezin doprinos razvoju čovjeka i humanizma. Kršćanska tradicija o uravnoteženom razvijanju svih čovjekovih dimenzija i odnosa. Poseban je naglasak na vrednovanju čovjeka kao muškarca i žene te njihovom dostojanstvu. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti književno-umjetničke tekstove, televizijske emisije i reklame, glazbene spotove koji ukazuju na ustaljene predrasude o muškarcima i ženama te druge oblike ugroze ljudskog dostojanstva i razvoja. Kreativno pisanje (izraditi umnu mapu, preoblikovati biblijski tekst, napisati sastav...) na temu jednakog i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka. | ||
SSŠ KV A.2.3. Učenik analizira pojam slobode, prijateljstva i ljubavi na temelju biblijskih tekstova i vlastitog iskustva | Učenik objašnjava pojam slobode. Učenik opisuje različite vrste slobode (sloboda »od« i slobodu »za«, vanjska i unutarnja sloboda). Učenik analizira Isusov odnos prema slobodi i uspoređuje ga s vlastitim shvaćanjima slobode. Učenik opisuje pogrešna shvaćanja slobode kroz različite primjere ovisnosti. Učenik opisuje vrijednost susreta i prijateljstva u osobnom životu. Učenik analizira biblijske tekstove koji govore o prijateljstvu. Učenik opisuje obilježja i razlike između zaljubljenosti i zrele ljubavi. Učenik prepoznaje važnost zrele ljubavi za ostvarenje svrhe ljudske spolnosti. | Učenik opisuje pojam slobode, prijateljstva i ljubavi na temelju biblijskih tekstova i vlastitog iskustva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćansko shvaćanje slobode s naglascima na razlikovanje slobode »od« u odnosu na slobodu »za«, odnos slobode i odgovornosti, unutarnja i vanjska sloboda, snaga slobodnoga izbora u odnosu na problem ovisnosti. Isus kao uzor slobode. Vrijednosti prijateljstva i ljubavi. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Vođena rasprava o mogućnostima, granicama i uvjetovanosti slobode. Analiza biblijskih tekstova koji govore o prijateljstvu (Izr 18, 24; Izr 27, 17; Iv 15, 13-15...). Problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatci temeljeni na problemskim situacijama ili tvrdnjama) na temu utjecaja društvenih mreža na odabir prijatelja i/ili životnog partnera (Virtualno i prvo prijateljstvo, upoznavanje i »hodanje« na daljinu). Istražiti kako se ljubav i spolnost prikazuju u medijima i usporediti poruku koju nam pružaju s kršćanskim shvaćanjem ljubavi (mogućnost izrade usporednih tablica – T-tablice, Vennov dijagram...). Metodom vruće olovke ili oluje ideja navesti posljedice neodgovornoga ponašanja na području ljudske spolnosti i ljubavi. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.2.1. Učenik objašnjava utemeljenje, strukturu obilježja i poslanje Crkve te opisuje Marijinu ulogu u Kristovu životu i u životu Crkve. | Učenik opisuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve. Učenik objašnjava bitna posredništva Crkve: zajedništvo, slavljenje, naviještanje i svjedočenje vjere. Učenik objašnjava bitna obilježja Crkve: jedna, sveta, katolička i apostolska. Učenik prepoznaje novozavjetne slike Crkve. Učenik objašnjava univerzalnost Crkve. Učenik prepoznaje Marijinu ulogu i mjesto u povijesti spasenja. Učenik navodi odlike Marijine vjere po kojima je uzor svim vjernicima. Učenik uspoređuje vlastitu vjeru s Marijinom vjerom. Učenik navodi oblike štovanja Marije u liturgiji i u Crkvi, osobito u hrvatskome narodu. Učenik opisuje službe i karizme u Crkvi. Učenik analizira ulogu vjernika laika u životu Crkve. Učenik objašnjava biblijsko utemeljenje, značenje i važnost sakramenta svetoga reda. Učenik objašnjava pojam, nastanak, važnost i ciljeve ekumenizma. Učenik prepoznaje veze jedinstva Crkve. | Učenik opisuje strukturu obilježja i poslanje Crkve te prepoznaje Marijinu ulogu u Kristovu životu i u životu Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Govor o Crkvi: obilježja Crkve, poslanje i zadaća Crkve te uloga i mjesto Marije u Crkvi glavni su sadržaji ovog ishoda. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Različitim metodama rada s tekstom i praktičnog rada s Biblijom upoznati i opisati Marijinu ulogu u Kristovu životu i djelu Kristova otkupljenja (insert metoda, dovrši priču, metoda brisanja teksta…). Upoznati oblike štovanja Marije, najpoznatija marijanska svetišta u svijetu i u hrvatskome narodu (istražiti molitve Mariji u starijim i suvremenim molitvenicima, objasniti povijest krunice i način molitve krunice, terenska nastava – posjet najbližem marijanskom svetištu). Izraditi lapbook ili letak o bitnim posredništvima Crkve (zajedništvo, slavljenje, naviještanje i svjedočenje vjere) i obilježjima Crkve (jedna, sveta, katolička i apostolska). | ||
SSŠ KV B.2.2. Učenik objašnjava Kristovu pomirbenu žrtvu kao čin Božje ljubavi, pomirenja, otkupljenja i spasenja čovjeka, očitovanu sakramentima pomirenja i bolesničkoga pomazanja. | Učenik u svjetlu Isusova navještaja spasenja, otkupljenja i uskrsnuća analizira promišljanja o tragičnim životnim iskustvima. Učenik objašnjava razloge i smisao Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Učenik objašnjava vrijednost spasenja čovjeka, stvorenja i svijeta ostvarenoga u Isusu Kristu. Učenik prepoznaje Kristovo uskrsnuće kao početak i zalog sveukupnoga uskrsnuća. Učenik prepoznaje važnost izgrađivanja vlastitoga života u vjeri i nadi u uskrsnuće. Učenik navodi biblijsko utemeljenje sakramenta pomirenja. Učenik objašnjava važnost, elemente i učinke sakramenta pomirenja u životu vjernika. Učenik objašnjava važnost, biblijsko utemeljenje i učinke sakramenta bolesničkog pomazanja. | Učenik opisuje Kristovu pomirbenu žrtvu kao čin Božje ljubavi, pomirenja, otkupljenja i spasenja čovjeka, očitovanu sakramentima pomirenja i bolesničkoga pomazanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Isusovo otkupiteljsko djelo spasenja: Isusova muka, smrt i uskrsnuće odgovor su na ljudsku patnju, zlo, grijeh i smrt. Poseban je naglasak na sakramentu bolesničkoga pomazanja kao Isusova odgovora na ljudsku patnju i bolest. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti umjetnička djela inspirirana Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem. Istraživanje i anketa među vršnjacima o vjeri u uskrsnuće i vjeri u život nakon smrti. Analiza prispodobe o kralju i oproštenju duga (Mt 18, 23-37). Tablica KWL (Znam/Želim znati/Naučio sam) na temu bolesničkog pomazanja. | ||
SSŠ KV B.2.3. Učenik analizira osnovne pojmove kršćanske eshatologije u svjetlu Kristova obećanja i uskrsnuća. | Učenik razlikuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija. Učenik objašnjava pojam eshatologija. Učenik prepoznaje biblijske temelje kršćanske eshatologije. Učenik prepoznaje značenje pojmova apokalipsa i apokaliptika. Učenik objašnjava temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov ponovni dolazak. | Učenik prepoznaje osnovne pojmove kršćanske eshatologije u svjetlu Kristova obećanja i uskrsnuća. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Temeljni pojmovi kršćanske eshatologije. Kršćanska nada. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblijski tekstovi: 1 Kor 15, 52; Otk 15, 1; 21, 9; Iv 6, 39-40.44.54; 11, 24; 12, 48. Učenik analizira različite umjetničke prikaze i scenarije svršetka svijeta (likovne, glazbene, literarne, filmske, scenske...). | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.2.1. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje morala i uspoređuje ga s moralnim i etičkim načelima drugih religija i svjetonazora. | Učenik razlikuje pojmove: etika, moral i kršćanski moral. Učenik opisuje čovjeka kao moralno biće. Učenik opisuje temeljna kršćanska moralna načela. Učenik objašnjava tvrdnju da je Isus Krist mjera kršćanske moralnosti. Učenik opisuje Dekalog kao temelj ljudskoga moralnog postupanja. Učenik navodi primjere ponašanja prema Zlatnome pravilu. Učenik opisuje bogoslovne i stožerne kreposti. Učenik opisuje sličnosti i razlike temeljnih moralnih načela u različitim religijama. | Učenik opisuje kršćansko shvaćanje morala i uspoređuje ga s moralnim i etičkim načelima drugih religija i svjetonazora. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Etika, moral i kršćanski moral. Zlatno pravilo (Mt 7, 12). Dekalog kao objavljeni Božji zakon i naravni temelj ljudskoj moralnosti. Kršćanska moralna načela i moralna načela drugih religija. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: U ostvarivanju aktualizacije ili stvaranja problemske situacije moguće se koristiti metodom improvizirane predstave (ponuditi učenicima nekoliko informacija o konkretnoj situaciji koju zatim moraju oblikovati u dramski prikaz (npr. konkretnim primjerom prikazati jednu od stožernih kreposti)). Projektnom nastavom ili obrnutom učionicom istražiti i usporediti moralna načela kršćanstva i drugih religija. U ostvarivanju ovoga ishoda, a posebno u aktualizaciji, moguće je primijeniti i problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatke temeljene na problemskim situacijama ili tvrdnjama, kao što je aktivnost Ponekad/uvijek/nikada istinito). | ||
SSŠ KV C.2.2. Učenik u svjetlu kršćanskoga morala analizira i objašnjava pojmove: savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje, milosrđe i pomirenje. | Učenik objašnjava pojam kršćansko shvaćanje savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje dobra i zla. Učenik objašnjava pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, grijeh struktura, obraćenje, Božje milosrđe, opraštanje, pomirenje. Učenik na temelju biblijskih tekstova analizira Božje milosrđe i praštanje. | Učenik u svjetlu kršćanskoga morala opisuje pojmove: savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje, milosrđe i pomirenje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, kajanje, obraćenje i pomirenje. Božje milosrđe i praštanje. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Metodom Razmisli i podijeli u paru aktualizirati tematiku savjesti, priziva savjesti, odgoja savjesti i posljedica krivo formirane savjesti. Različitim metodama rada s biblijskim tekstom analizirati novozavjetne tekstove koji govore o Božjem milosrđu (npr. insert metoda, dramatizacija biblijskog teksta, perspektivno biblijsko pripovijedanje...). | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.2.1. Učenik objašnjava središnje događaje povijesti Crkve od srednjeg vijeka do 19. st. | Učenik opisuje proces pokrštavanja Hrvata i razvoj kršćanstva na našem prostoru. Učenik opisuje uzroke i posljedice križarskih ratova i inkvizicije. Učenik opisuje uzroke i posljedice Istočnoga raskola 1054. godine. Učenik opisuje uzroke i posljedice Zapadnoga raskola. Učenik imenuje važnije reformatore (Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli). Učenik opisuje obilježja Anglikanske Crkve. Učenik prepoznaje važnost Tridentskoga koncila. Učenik prepoznaje doprinos redovničkih zajednica u naviještanju i svjedočenju evanđelja. | Učenik opisuje središnje događaje povijesti Crkve od srednjeg vijeka do 19. st. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Opisati uzroke i posljedice središnjih događaja u crkvenoj povijesti od srednjeg vijeka do 19. st. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: U obradi središnjih događaja iz povijesti Crkve naglasak je na razumijevanju uzročno-posljedičnih veza tih događaja i suvremenih aktualnih zbivanja. Izrada kratkoga stripa, plakata ili prezentacije o poznatim benediktincima, dominikancima i franjevcima i njihovom doprinosu razvoju društva i Crkve u Hrvatskoj. Ukoliko je moguće, organizirati posjet benediktinskom, dominikanskom ili franjevačkom samostanu ili crkvi. Grafikon koji objašnjava temeljna obilježja pravoslavlja te sličnosti i razlike u odnosu na Katoličku Crkvu. Različitim igrama u nastavi vjeronauka približiti učenicima povijesne teme, osobe ili događaje (npr. Igra detekcije, Pogodi tko sam?, kviz, igra asocijacija...). Plakat ili prezentacija o temeljnim obilježjima Grkokatoličke Crkve te sličnostima i razlikama u odnosu na Katoličku Crkvu. Istražiti sličnosti i razlike Anglikanske i Katoličke Crkve. Istražiti postoji li u učenikovu okruženju pripadnika neke od reformiranih crkava te napraviti intervju ili snimiti kratku reportažu. | ||
SSŠ KV D.2.2. Učenik analizira doprinos Crkve u izgradnji hrvatske i europske baštine. | Učenik opisuje doprinos Crkve u životu i kulturi srednjovjekovne Europe. Učenik opisuje doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva u Hrvatskoj i u Europi. Učenik prepoznaje doprinos Crkve u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda. Učenik prepoznaje doprinos Crkve u stvaranju i očuvanju hrvatskoga i europskoga identiteta. | Učenik opisuje doprinos Crkve u izgradnji hrvatske i europske baštine. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržajno je važno analizirati doprinos i vezu između povijesno i crkveno važnih događaja i osoba koje su utemeljile i vodile razvoj hrvatske znanosti, obrazovanja, graditeljstva, književnosti i umjetnosti čineći je neizostavnim dijelom europskoga i svjetskoga identiteta. Hrvatski sveci i blaženici. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživačka ili problemska nastava o doprinosu Crkve u arhitekturi i gospodarstvu. Izraditi Fakebook profil (pomoću digitalnog alata Classtools) ili osobnu iskaznicu istaknutih pojedinaca iz Crkve koji su dali velik doprinos razvoju znanosti, kulture i napretka u Hrvatskoj (Bartol Kašić, Andrija Kačić Miošić, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, J. J. Strossmayer...). Stvaralačko izražavanje i praktičan rad (integrirana nastava): učenici, prema tome za koje se zanimanje školuju, izrađuju konkretna praktična djela inspirirana glagoljicom (npr. pekari mogu oblikovati i ispeći kolače ili kekse u obliku slova glagoljice, stolari mogu izraditi modele slova, krojači će slova glagoljice izvesti ili ušiti na šalovima, kravatama...). | ||
Katolički vjeronauk, 3. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.3.1. Učenik kritički promišlja o različitim oblicima traganja za Bogom i iskustvima »svetoga« u suvremenom društvu i kulturi te ih uspoređuje s biblijskom slikom Boga. | Učenik kritički propituje mogućnost traženja i spoznaje Boga. Učenik opisuje uzroke i posljedice krize vjere kod suvremenoga čovjeka. Učenik prepoznaje obilježja ateizma, agnosticizma i novih religioznih pokreta i sljedbâ te ih uspoređuje s kršćanstvom. Učenik na temelju biblijskih tekstova opisuje bitna obilježja starozavjetne slike o Bogu. Učenik opisuje sliku Boga koju objavljuje Isus u svojemu propovijedanju i djelovanju. Učenik navodi iskrivljene predodžbe o Bogu. Učenik kritički propituje vlastitu predodžbu o Bogu. | Učenik opisuje i prepoznaje različite oblike traganja za Bogom i iskustvima »svetoga« u suvremenom društvu i kulturi te ih uspoređuje s biblijskom slikom Boga. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Slika Boga u suvremenome svijetu pod vidom vjere i nevjere i izazovi različitih pristupa Bogu te njihovo kritičko promišljanje. Biblijska slika Boga. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Organizirati debatu o temi Razlozi (ne) traženja Boga. Metodom oblak riječi na temelju suvremenih istraživanja imenovati uzroke krize vjere. Prepoznati razliku između autentične religioznosti, ateizma, agnosticizma, religioznog fanatizma i fundamentalizma. Istražiti prisutnost i djelovanje sljedbi u lokalnoj zajednici ili gradu. Na razini škole, provesti i analizirati anketu o tome što učenici danas smatraju svetim. Analizirati biblijske tekstove koji govore o Božjim vlastitostima i usporediti ih s iskrivljenim predodžbama o Bogu. Opisati obilježja vlastite predodžbe o Bogu. Pronaći pjesničke i biblijske tekstove koji govore o tome da je Bog uvijek drukčiji od naših očekivanja. | ||
SSŠ KV A.3.2. Učenik analizira i prosuđuje religioznost i moralnost mladih te prisutnost religioznih i etičko-moralnih sadržaja u medijima, kulturi i znanosti. | Učenik analizira i vrednuje moralnost i religioznost mladih. Učenik opisuje pristupe suvremenih medija moralnosti i religioznosti. Učenik opisuje utjecaj znanosti na moralnost i religioznost suvremenoga čovjeka. Učenik prepoznaje važnost zastupljenosti religioznih i moralno etičkih tema u suvremenim medijima. | Učenik opisuje religioznost i moralnost mladih te prisutnost religioznih i etičko-moralnih sadržaja u medijima, kulturi i znanosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obilježja religioznosti i moralnosti u suvremenom društvu te utjecaj znanosti i medija na njihovo oblikovanje i vrednovanje. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Obilježja moralnosti i religioznosti mladih: istražiti i oprimjeriti različite pristupe medija moralnosti i religioznosti (svjetovni i vjerski portali i mediji), izraditi naslovnicu dnevnog lista s moralno-religioznim naslovima i temama. Istražiti obilježja medijske kulture te etičnost u medijima. Provesti anketu i analizirati posjećenost vjerskih portala među učenicima. Pronaći i istražiti internetske stranice religiozne tematike. Esej: Moj moralni uzor danas. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.3.1. Učenik analizira nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku, obitelji i sakramentu ženidbe. | Učenik analizira nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku i obitelji. Učenik navodi biblijsku utemeljenost sakramenta ženidbe. Učenik objašnjava svrhu i obilježja ženidbe. Učenik opisuje sakrament ženidbe kao otvorenost životu i sudjelovanje u Božjemu stvarateljskom činu. Učenik imenuje preduvjete za valjano sklapanje sakramenta ženidbe. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje odgovornoga roditeljstva. Učenik navodi dužnosti i prava obitelji. Učenik objašnjava povrede dostojanstva braka i obitelji. Učenik objašnjava nauk Katoličke Crkve o nerazrješivosti ženidbe. | Učenik opisuje nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku, obitelji i sakramentu ženidbe. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Nauk Katoličke Crkve o braku i obiteljskom životu. Sakrament ženidbe. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Stvaranje problemskog pitanja o važnosti braka i obitelji danas s pripremljenom diskusijom na tu temu. Razgovor o životu u braku i obitelji na temelju dokumentarne fotografije, isječaka iz novina i prikladnih tekstova koji tematiziraju svakodnevni obiteljski život. Analizirati i interpretirati biblijske tekstove: Post 1,76-29; 2,18-25; 1 Kor 6,12-20. Napraviti digitalni plakat ili strip s pravima i dužnostima članova obitelji. Organizirati debatu na temu »Brak nije mrak«. Izraditi vlastitu top-ljestvicu glazbenih djela koji tematiziraju ljubav i brak. Razgovarati o razlozima krize braka danas i pojave alternativnih oblika životnog zajedništva. | ||
SSŠ KV B.3.2. Učenik analizira credo Crkve kao cjeloviti sadržaj vjere. | Učenik prepoznaje vjeru kao osobni stav. Učenik prepoznaje u credu Crkve odgovore na temeljna životna pitanja. Učenik analizira povezanost, vjere, slobode i razuma. Učenik opisuje različite načine življenja vjere u skladu s naukom Isusa Krista. Učenik opisuje suodnos osobne vjere, molitve i sakramentalnoga života. Učenik u credu Crkve prepoznaje nauk o Presvetom Trojstvu. Učenik navodi nazive i simbole, prisutnost i djelovanje Duha Svetoga u životu Crkve i kršćana. | Učenik opisuje credo Crkve kao cjeloviti sadržaj vjere. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Načini kršćaninova susreta s Bogom danas. Credo Crkve – nezaobilazno mjesto kršćanskoga susreta s Bogom, a vjera je uvijek primarno osobni stav prema tome credu. Kršćanin u bližnjemu prepoznaje i susreće Boga te uči prepoznavati Boga po događajima vlastitoga života, a koji često imaju i svoj neizravan mistični karakter (sv. Terezija Avilska, sv. Franjo, sv. Padre Pio). | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti povijest nastanka creda Crkve pomoću digitalnog alata. Izraditi digitalnu knjigu – profil o osobnoj vjeri. Sastaviti vlastiti credo. Izraditi lapbook o credu Crkve. Izraditi digitalni godišnji kalendar s motivima creda. Osmisliti i napisati analitički razgovor ili intervju vjere i slobode, vjere i razuma. Pomoću digitalnog alata kreirati pozivnicu za tribinu o Presvetom Trojstvu. Kreirati umnu mapu o Duhu Svetome i njegovu djelovanju. | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.3.1. Učenik objašnjava i argumentirano iznosi biblijske temelje i crkveni nauk o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života. | Učenik analizira biblijsko utemeljenje vrijednosti i svetosti ljudskoga života. Učenik objašnjava kršćanski stav o nepovredivosti i svetosti ljudskoga života. Učenik objašnjava bitna obilježja ljudske osobe po kojima je čovjek jedinstveno i nepovredivo biće. Učenik argumentira stav Katoličke crkve o zaštiti čovjeka kao osobe od začeća do prirodne smrti. Učenik opisuje znanstveni govor o razvoju čovjeka od trenutka začeća. Učenik objašnjava povrede ljudskoga života (ubojstvo, pobačaj, samoubojstvo, eutanazija). Učenik objašnjava stav Katoličke Crkve o pobačaju, eutanaziji, ubojstvu i samoubojstvu. Učenik objašnjava pojam bioetika. Učenik objašnjava umjetnu oplodnju i stav Katoličke Crkve o umjetnoj oplodnji. | Učenik analizira biblijske temelje i crkveni nauk o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Svetost, nepovredivost i dostojanstvo ljudskoga života. Bioetička načela. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Analizirati biblijske tekstove koji govore o svetosti i dostojanstvu ljudskog života. Opisati načine i mogućnosti osobnog i društvenog zauzimanja za promicanje svetosti i dostojanstva ljudskoga života. Istražiti povezanost Hipokratove prisege i suvremenih zakona. | ||
SSŠ KV C.3.2. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje ljudskoga rada te vrednuje i opisuje čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjeg plana. | Učenik analizira biblijsko shvaćanje i značenje rada na temelju odabranih biblijskih tekstova. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje ljudskoga rada. Učenik opisuje čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjega plana s čovjekom. Učenik vrednuje prisutnost pravde, mira i solidarnosti u vlastitome životu, životu Crkve i društva. | Učenik opisuje kršćansko shvaćanje ljudskoga rada, čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjeg plana. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Osobni poziv (kršćanski poziv i poslanje), zvanje, zanimanje. Pravda, mir, solidarnost, pravednost. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Nabrojati vlastite sposobnosti i kompetencije te ih povezati s osjećajem ili vizijom vlastitoga životnog poziva i zvanja. Intervjuirati različite osobe (npr. supružnike i osobe posvećenoga života o njihovim shvaćanjima vlastitoga poziva). Navesti različite primjere solidarnosti pojedinaca i društva sa slabijima i potrebitima. Osmisliti slogan i, ukoliko je moguće, provesti razrednu humanitarnu akciju. | ||
SSŠ KV C.3.3. Učenik analizira temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve. | Učenik objašnjava ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka i uočava njihovu prisutnost u suvremenom društvu. Učenik objašnjava povezanost kraljevstva Božjega i kršćanskoga zauzimanja za oblikovanje humanijega svijeta. Učenik navodi primjere zalaganja za opće dobro i solidarnost. Učenik navodi primjere zauzimanja za istinski napredak i etičku primjenu tehnoloških dostignuća. Učenik objašnjava etiku odgovornosti u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije, informatizacije i globalizacije društva. | Učenik opisuje temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve, etiku odgovornosti u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije, informatizacije i globalizacije društva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblijsko shvaćanje i značenje rada (rad kao služenje, rad kao dužnost, rad kao znak čovjekova dostojanstva, rad kao bitna odrednica čovjeka i čovječanstva). Ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka (dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, načelo općega ili zajedničkoga dobra, supsidijarnost, solidarnost, pravednost, povlaštena briga za siromašne). Pritom je važno sagledati sve elemente ljudskog etičkog stava u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije i zajedničkoga života među ljudima, posebno pred izazovom znanstveno-tehnološkoga napretka, informatizacije i globalizacije društva. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti zakonodavni okvir za neradnu nedjelju. Analizirati shvaćanje rada u socijalnim enciklikama crkvenoga učiteljstva. Navesti primjere u kojima rad umanjuje čovjekovo dostojanstvo. Razgovarati o povijesnom odnosu zapovijedanih kršćanskih blagdana i zaštite dostojanstva težaka i radnika. Analizirati uzroke i posljedice korupcije. Pogledati videosažetak enciklike pape Franje Laudato si’ ili analizirati određene brojeve enciklika te predložiti mogućnosti konkretnih akcija za zaštitu Zemlje. | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.3.1. Učenik analizira događaje suvremene crkvene povijesti i opisuje poslanje Crkve u suvremenome svijetu. | Učenik navodi primjere zalaganja Crkve za socijalnu pravdu. Učenik navodi uzroke stradanja Crkve u 20. stoljeću za vrijeme totalitarnih sustava i tijekom Domovinskoga rata. Učenik navodi promjene u Crkvi nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila. Učenik opisuje poslanje Crkve za dobro čovjeka u suvremenome društvu. | Učenik opisuje događaje suvremene crkvene povijesti i poslanje Crkve u suvremenome svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaj je ovoga ishoda povijest Crkve 20. stoljeća. Povijesne su teme koje se obrađuju u ovom ishodu: Crkva u vremenu totalitarističkih sustava, Drugi vatikanski koncil, promjene u Crkvi nakon koncila i mjesto Crkve u suvremenom svijetu. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: U obradi događaja iz suvremene povijesti Crkve naglasak je na razumijevanju uzročno-posljedičnih veza tih događaja i suvremenih aktualnih zbivanja: Razgovor o ulozi Crkve u duhovnom, kulturnom i moralnom životu naroda Debata o položaju i djelovanju Crkve u vrijeme totalitarnih režima Analizirati neke govore kardinala Stepinca u vrijeme Drugoga svjetskog rata Proučiti propovijed pape Ivana Pavla II. prigodom proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. Gledanje povijesno-dokumentarnog filma Kršćanstvo i Hrvati Istražiti ulogu i značaj Crkve u vrijeme i nakon Domovinskog rata Na vjerskim portalima pronaći i komentirati tekstove o socijalnoj pravednosti Istražiti program i djelovanje Hrvatskog Caritasa Napisati esej na temu Crkva siromašnih i potrebitih | ||
SSŠ KV D.3.2. Učenik objašnjava temeljna obilježja obitelji kao »kućne Crkve« te važnost roditelja u cjelovitome kršćanskom odgoju svoje djece. | Učenik prepoznaje Nazaretsku obitelj kao nadahnuće za nasljedovanje vrednota i uzor života suvremenih obitelji. Učenik opisuje Svetu obitelj kao zajednicu istinskoga zajedništva, ljubavi, služenja i uspoređuje ju s kršćanskim obiteljima kao »kućnom Crkvom«. Učenik opisuje ulogu i zadaću »kućne Crkve« u župnoj zajednici i u društvu. Učenik objašnjava ulogu i važnost roditelja (ili skrbnika) i obitelji u odgoju, razvoju i svakodnevnom životu. Učenik uspoređuje temeljne kršćanske obiteljske vrednote i vrednote »moderne obitelji«. | Učenik opisuje temeljna obilježja obitelji kao »kućne Crkve« te važnost roditelja u cjelovitome kršćanskom odgoju svoje djece. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kućna Crkva i obitelj. | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti sličnosti i razlike obiteljskoga života nekad i danas te poslanje i zadaća kršćanske obitelji u suvremenom svijetu. | ||
Katolički vjeronauk, 1. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.1.1. Učenik opisuje važnost temeljnih životnih pitanja i pronalaženja odgovora na njih, prepoznaje čovjeka kao religiozno biće te objašnjava i vrednuje njegov odnos prema Bogu, posebno u spisima, nauku, moralu i kultu velikih svjetskih religija. | Učenik prepoznaje religioznu dimenziju kao antropološku datost. Učenik izražava vlastiti stav o važnim religioznim pitanjima i traženju životnoga smisla. Učenik prepoznaje odgovore na temeljna životna pitanja različitih svjetonazora. Učenik navodi primjere različitih svjetonazora u vlastitome okruženju. Učenik izražava stav poštovanja prema osobama koje ne vjeruju i čija se religioznost razlikuje od njegove. Učenik objašnjava pojam religije i zajedničke odrednice svih religija. Učenik prepoznaje razvojni put religija tijekom povijesti (od primitivnih i antičkih religija do religija danas). Učenik prepoznaje rasprostranjenost religija u svijetu. Učenik razlikuje velike svjetske religije prema utemeljitelju, božanstvu, simbolu, nauku, moralu i kultu. Učenik prepoznaje razliku između kršćanstva i velikih svjetskih religija. | Učenik prepoznaje važnost temeljnih životnih pitanja i pronalaženja odgovora na njih, prepoznaje čovjeka kao religiozno biće te opisuje njegov odnos prema Bogu, posebno u spisima, nauku, moralu i kultu velikih svjetskih religija. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Važno je da učenici kroz ishod osvijeste specifičnu životnu dob u kojoj se nalaze i u kojoj se događa njihovo traganje za smislom i važnost religiozne dimenzije na tom putu. Pritom se susreću s analizom kršćanske ponude životnoga smisla osvjedočene i povjerene kroz Bibliju, nauk, moral i kult Katoličke Crkve uspoređujući ga s drugim velikim svjetskim religijama. Objašnjava pojam religije s njezinim povijesnim razvojem upoznajući pritom ključne odrednice velikih svjetskih religija (kult, spise, moral, utemeljitelj, nauk, vrijeme i mjesto nastanka). | ||
Preporuke za ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik analizira religioznu dimenziju kao antropološku datost (čovjek je religiozno biće, tražitelj smisla, tražitelj Boga, tražitelj odgovora na važna životna pitanja...). Izabrati različite svjetonazorske tekstove i primjere koji govore o temeljnim životnim pitanjima. Učenik istražuje na koji način suvremeni mediji i društvene mreže daju odgovore na temeljna životna pitanja i o tome raspravljaju kroz debatu. Ukoliko je prikladno, ostvariti susret s predstavnicima drugih religija u školi ili posjetiti druge vjerske zajednice (islamska zajednica u Hrvatskoj, židovska zajednica). | ||
SSŠ KV A.1.2. Učenik analizira Bibliju kao pisanu i nadahnutu Božju riječ, kao knjigu temeljnih životnih iskustava, susreta čovjeka s Bogom, kao povijesno-kulturni dokument i kao vjerodostojan interpretacijski ključ ljudske egzistencije. | Učenik objašnjava pojam nadahnuća Svetoga pisma. Učenik istražuje i objašnjava postupnost nastanka, strukturu, povijesni i zemljopisni okvir Biblije. Učenik razvrstava biblijske knjige prema glavnim književnim vrstama. Učenik primjenjuje način citiranja biblijskih knjiga, poglavlja i redaka. | Učenik opisuje Bibliju kao pisanu i nadahnutu Božju riječ, kao knjigu temeljnih životnih iskustava, susreta čovjeka s Bogom, kao povijesno-kulturni dokument i kao vjerodostojan interpretacijski ključ ljudske egzistencije. |
Učenik imenuje autore i navodi jezike na kojima su izvorno pisani biblijski tekstovi. Učenik imenuje najvažnije prijevode Biblije. Učenik prepoznaje važnost Biblije u liturgiji i svakodnevnom životu kršćana. Učenik analizira aktualnost izabranih biblijskih poruka u osobnom i društvenom životu. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Važno je da učenici prepoznaju Bibliju ne samo kao temeljni dokument židovsko-kršćanske civilizacije, već i kao pisanu i nadahnutu Božju riječ čovjeku. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblija se u ovom ishodu učenicima objašnjava kroz aktivnosti kojima će učenici istraživati i proučavati bitne podatke o nastanku Biblije, aktualnosti biblijske poruke u današnjem svijetu i ulozi Biblije u životu kršćana. Kroz različite aktivnosti učenicima približiti povijesni i zemljopisni okvir Biblije koristeći biblijske atlase, virtualne šetnje kroz Svetu Zemlju. Istražiti koja su velika književna ostvarenja u hrvatskoj književnosti inspirirana Biblijom. | ||
SSŠ KV A.1.3. Učenik analizira biblijski i znanstveni govor o nastanku svijeta i čovjeka te argumentirano obrazlaže odnos znanosti i vjere. | Učenik analizira specifičnost i obilježja biblijskog govora o postanku svijeta i čovjeka prema Post 1,1-2,4a. Učenik u biblijskom govoru o postanku svijeta prepoznaje Božju nakanu da svijet povjeri čovjeku kao sustvaratelju. Učenik opisuje različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka. Učenik razlikuje biblijski, slikoviti govor od znanstvenoga govora. Učenik analizira neutemeljenost dvojbe »znanost ili vjera«. Učenik imenuje poznate znanstvenike koji su bili vjernici. | Učenik opisuje biblijski i znanstveni govor o nastanku svijeta i čovjeka. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu učenici istražuju dodirne i razlikovne točke odnosa znanosti i vjere. Bog Stvaratelj. Čovjek sustvaratelj. Biblijska slika nastanka svijeta i čovjeka. Znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka. Znanstvenici vjernici. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Izabrati prikladne tekstove, audio ili videosadržaje koji aktualiziraju problematiku odnosa znanosti i vjere. Ponuditi izvore za dodatno proučavanje za rad kod kuće koji može biti vrednovan esejima ili kreativnim uratcima samih učenika na ovu temu. Prema mogućnostima sudjelovati, inicirati, organizirati i moderirati debatu ili raspravu na temu odnosa znanosti i vjere s adekvatno pripremljenim pojedincima ili skupinama, odnosno gostima koji predstavljaju znanstveni, odnosno religiozni svjetonazor. Prema mogućnostima analizirati utjecaj starih istočnjačkih mitova na nastajanje prvih jedanaest poglavlja Knjige postanka (stvaranje svijeta i čovjeka, prvi grijeh i njegove posljedice za ljudski rod). | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.1.1. Učenik analizira i objašnjava Objavu kao Božje djelo i događaj spasenja te analizira odabrane događaje biblijske Objave. | Učenik objašnjava pojam Objava. Učenik prepoznaje vjeru kao čovjekov odgovor na Božju objavu. Učenik objašnjava vrste, načine prenošenja i izvore biblijske Objave. Učenik navodi najvažnije povijesne događaje biblijske Objave. Učenik prepoznaje ulogu i važnost Crkvenoga učiteljstva u tumačenju Objave. Učenik opisuje najvažnije događaje biblijske Objave Staroga i Novoga zavjeta. | Učenik opisuje Objavu kao Božje djelo i događaj spasenja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Objava (vrste objave, prenošenje objave, povezanost biblijskih mjesta i događaja s arheološkim istraživanjima). Bitan sadržaj u ovom ishodu odnos je Boga i čovjeka u kojem se Bog javlja i govori čovjeku, a čovjek odgovara svojom vjerom. Učenici istražuju i analiziraju Božju objavu te vrste objave i načine prenošenja objave kroz povijest. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Naglasiti ulogu Crkve u prenošenju, tumačenju i čuvanju Božje objave. Kroz razradu ishoda naglasiti aktualnost i svevremenost Božje objave. Istražiti nazive najnovijih dokumenata Crkvenog učiteljstva i definirati im područje primjenjivosti i značenja. Upoznati dokument Dei Verbum 7. | ||
SSŠ KV B.1.2. Učenik opisuje događaj i otajstvo Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista (od povijesnoga Isusa do uskrsnuloga Krista) te izdvaja i objašnjava osnovne istine vjere Crkvenoga nauka o Kristu i njegovu poslanju. | Učenik objašnjava važnost Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista za svakoga čovjeka. Učenik prepoznaje važnost i ulogu Marije i Josipa u događaju Božjega utjelovljenja i povijesti spasenja. Učenik navodi katoličke istine o Blaženoj Djevici Mariji. Učenik prepoznaje u osobi Isusa Krista vrhunac i puninu Objave. Učenik analizira povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu. Učenik navodi povijesne činjenice o Isusu iz Nazareta. Učenik na temelju biblijskih tekstova opisuje ljudske i božanske crte Isusove osobe. Učenik objašnjava značenje imena i naziva: Mesija, Isus Krist, Gospodin, Sin Čovječji, Spasitelj. Učenik na temelju primjera iz evanđelja opisuje stil i program Isusova djelovanja. | Učenik opisuje događaj i otajstvo Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista te osnovne istine vjere o Kristu i njegovu poslanju. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Od povijesnoga do otajstvenoga Isusa Krista. Istine Crkvenoga nauka o Kristu i njegovu poslanju. Istine Crkvenoga nauka o Mariji. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje različite pristupe prikazu Isusa Krista u teologiji kroz povijest umjetnosti (Krist Dobri Pastir, Krist Pantokrator, Krist Učitelj, Sudac, Zakonodavac, pasionska baština). Izabrati biblijske tekstove koji pomažu razumijevanju naziva: Mesija, Krist, Sin Čovječji, Gospodin. | ||
SSŠ KV B.1.3. Učenik razlikuje i objašnjava oblike, važnost i načine kršćaninova susreta i života s Bogom, osobito u liturgijskim i sakramentalnim činima, molitvi i pobožnostima. | Učenik objašnjava oblike i načine kršćaninova susreta s Bogom. Učenik opisuje oblike i vrste molitava u kršćanstvu navodeći primjere iz Biblije i svakodnevnoga života. Učenik analizira ulogu i važnost molitve u Isusovu životu uz primjere iz evanđelja. Učenik objašnjava narav, obilježja, strukturu i djelotvornost sakramenata kao znakova i simbola susreta s Bogom i ljudima. Učenik razlikuje Crkvena slavlja i pučke pobožnosti. Učenik opisuje molitve i pučke pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Učenik navodi mogućnosti i doprinose mladih u liturgijskim slavljima i pobožnostima. | Učenik opisuje oblike, važnost i načine kršćaninova susreta i života s Bogom, osobito u liturgijskim i sakramentalnim činima, molitvi i pobožnostima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odgovor čovjeka Bogu (liturgijska slavlja, sakramenti, pobožnosti, molitva). Važni su sadržaji u ovom ishodu oblici i načini susreta čovjeka s Bogom. Učenici posebno prepoznaju sakramente kao najvažnije osobne događaje susreta s Bogom. Druge načine i oblike susreta s Bogom učenici pronalaze u vjerničkim pobožnostima, liturgijskim slavljima, osobnim i zajedničkim molitvama. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Čitanje i analiza molitava i molitvenih obrazaca. Metoda kreativnog pisanja i molitveno izražavanje (pisanje vlastite molitve, zajednički odlazak na euharistijsko slavlje). Pojasniti simbolički jezik sakramenata koje učenici najčešće susreću. | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.1.1. Učenik objašnjava i vrednuje Isusov odnos prema čovjeku uspoređujući ga sa suvremenim i dominantnim shvaćanjima i vrednovanjima čovjeka u društvu i kulturi. | Učenik na temelju biblijskih tekstova objašnjava Isusov pristup i vrednovanje čovjeka. Učenik vrednuje shvaćanje čovjeka u društvu te osobito u medijima (slika o čovjeku, vrijednosti…). Učenik objašnjava kršćanske temelje za prihvaćanje, poštovanje i uvažavanje svih ljudi u zajednici. | Učenik opisuje Isusov odnos prema čovjeku |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Isusova i društvena slika čovjeka Odnos Isusa Krista prema drugim ljudima. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita i analizira biblijske tekstove koji govore o Isusovu pristupu i vrednovanju svakoga čovjeka (npr. Mk 2,13-17; Mk 7,31-37; Mk, 46-52; Mt 20,29-34; Lk 7,36-50 – vjeroučitelj može izabrati još prigodnih novozavjetnih tekstova). Učenik uspoređuje vrednovanje čovjeka u suvremenome društvu i u medijima s Isusovim pristupom čovjeku. | ||
SSŠ KV C.1.2. Učenik vrednuje različite ponude smisla i vrednota u ljudskome društvu te objašnjava Kristovu poruku o kraljevstvu Božjemu. | Učenik objašnjava pojam i vrednote kraljevstva Božjega: milost, istina, pravda, ljubav i mir. Učenik analizira prispodobe o kraljevstvu Božjemu. Učenik uspoređuje različite ponude smisla i vrednote u društvu s vrednotama kraljevstva Božjega. Učenik objašnjava Isusov govor o kraljevstvu Božjemu i djelovanje kraljevstva Božjega u korist čovjeka. Učenik kritički vrednuje važnost otvorenosti i osobnoga prihvaćanja vrednota kraljevstva Božjega u osobnome i društvenome životu. | Učenik prepoznaje različite ponude smisla i vrednota u ljudskome društvu te opisuje Kristovu poruku o kraljevstvu Božjemu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kraljevstvo Božje Isusov govor o kraljevstvu u središtu je ovoga ishoda. Biblijski tekstovi koji govore o kraljevstvu Božjemu trebaju biti ishodište učenicima za shvaćanje poruke o kraljevstvu Božjemu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik čita i analizira prispodobe koje govore o kraljevstvu Božjemu (Mt 13; Mk 4; Lk 13, 18 -19) Ljubav, temeljni zakon Isusova novoga Kraljevstva (Mt 22,34-44 i 5,43-48; Lk 6,37-38.41-42) Učenik analizira i prosuđuje izabrane poruke Govora na gori i njihovu aktualnost Debata o suvremenim shvaćanjima smisla života i smisla života objavljenog kroz navještaj kraljevstva Božjega Ishod se ostvaruje u kognitivnom i afektivnom području osmišljavanjem i provedbom različitih aktivnosti u koje je učenik izravno uključen. | ||
SSŠ KV C.1.3. Učenik u svjetlu Kristove poruke i kršćanskih moralnih načela kritički propituje i uspoređuje moralna i etička načela drugih religija i svjetonazora. | Učenik objašnjava pojmove: etika, moral i kršćanski moral. Učenik opisuje temeljna kršćanska moralna načela. Učenik prepoznaje temeljna moralna načela drugih religija. Učenik uspoređuje moralna načela drugih religija i kršćanstva. | Učenik u svjetlu Kristove poruke i kršćanskih moralnih načela prepoznaje moralna i etička načela drugih religija i svjetonazora. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanska moralna načela i moralna načela drugih religija. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Projektnom nastavom istražiti i usporediti moralna načela kršćanstva i drugih religija Ukoliko je prikladno te postoji mogućnost, organizirati tribinu s pripadnicima različitih religija i drugih kršćanskih crkava o temeljenim moralnim načelima | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.1.1. Učenik predstavlja i objašnjava Duhovski događaj rađanja Kristove Crkve te interpretira središnje povijesne događaje širenja i života Crkve u prvim stoljećima kršćanstva. | Učenik navodi Pedesetnicu kao događaj nastanka Crkve. Učenik objašnjava pojam Crkva. Učenik objašnjava značenje pouskrsnih iskustava apostolske zajednice za nastajanje prve Crkve. Učenik opisuje obilježja i strukturu prve kršćanske zajednice. Učenik objašnjava ulogu i značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva. Učenik objašnjava uzroke, posljedice i značenje progona prve Crkve u Rimskome Carstvu i uspoređuje ih s današnjim progonima kršćana. Učenik objašnjava pojam mučeništva. Učenik objašnjava ulogu i značenje rimskih careva Konstantina i Teodozija u povijesti Crkve. Učenik opisuje nastanak i razvoj monaštva i analizira njegovu ulogu i doprinos u povijesti Crkve. | Učenik opisuje Duhovski događaj rađanja Kristove Crkve te interpretira središnje povijesne događaje širenja i života Crkve u prvim stoljećima kršćanstva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Povijest Crkve u prvim stoljećima od događaja Pedesetnice glavni je sadržaj ovog ishoda. Govor o nastanku prve Crkve, poteškoće s kojima se prva Crkva susretala i život prve Crkve do pojave monaštva na zapadu teme su koje učenici istražuju i analiziraju. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik uspoređuje prvu kršćansku zajednicu i današnju Crkvu Učenik pronalazi primjere ranokršćanskih mučenika i uspoređuje ih s vlastitom spremnošću u svakodnevnom životu svjedočiti vjeru u Isusa Krista. Pogledati dokumentarne filmove, serije ili igrane filmove koji govore o životu prve Crkve, progonu kršćana, djelovanju apostola u misijskom poslanju Crkve. Učenik upoznaje život ranokršćanskih mučenika na našim prostorima (sv. Dujam, sv. Stošija, sv. Dimitrije, sv. Kvirin, sv. Euzebije i Polion, sv. Mavro...). Analizira razloge širenja kršćanstva i uspoređuje ih s današnjim misijskim i evangelizacijskim djelovanjem Crkve. | ||
SSŠ KV D.1.2. Učenik objašnjava posebnosti kršćanstva u odnosu na druge religije te analizira stav Katoličke Crkve prema njima, prepoznajući potrebu međureligijskoga dijaloga, poštovanja i suživota. | Učenik objašnjava sličnosti i razlike između kršćanstva i drugih religija. Učenik objašnjava temeljna polazišta i stav Katoličke Crkve prema drugim religijama. Učenik prepoznaje uporišta i potrebu međureligijskoga dijaloga, poštovanja i suživota. Učenik istražuje primjere međureligijskoga dijaloga u svom okruženju. | Učenik prepoznaje posebnosti kršćanstva u odnosu na druge religije i opisuje stav Katoličke Crkve prema njima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Važan je sadržaj ovog ishoda međureligijski dijalog. Za ostvarenje ovog ishoda je važno istražiti sličnosti i razlike kršćanstva i drugih religija te naglasiti specifičnost kršćanstva u odnosu na druge religije. Svakako treba u sadržaj ovog ishoda uključiti deklaraciju Drugog vatikanskog sabora Nostra aetate o odnosima Crkve prema drugim religijama. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje primjere međureligijskoga dijaloga. Čitanje i analiza ulomaka teksta deklaracije Nostra aetate. Izrada usporedne tablice sličnosti i razlike između kršćanstva i drugih religija. Interpretacija molitava i pjesama drugih religija. | ||
SSŠ KV D.1.3. Učenik predstavlja i vrednuje doprinose Katoličke Crkve i kršćanstva, kao i doprinose drugih svjetskih religija u društvenom i kulturnom životu pojedinih naroda u prošlosti i sadašnjosti. | Učenik prepoznaje važnost poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija. Učenik prepoznaje i vrednuje doprinose i utjecaje vjerovanja, religijskih obreda i temeljnih vrijednosti kršćanstva i drugih religija na društveni i kulturni život u Hrvatskoj i u svijetu u prošlosti i sadašnjosti. | Učenik analizira doprinose Katoličke Crkve i kršćanstva, kao i doprinose drugih svjetskih religija u društvenom i kulturnom životu pojedinih naroda u prošlosti i sadašnjosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odnos religija prema društvu, utjecaj i doprinos Katoličke Crkve i drugih religija kulturnom životu društva. Naglasak je na pozitivnom doprinosu svih religija u povijesti te njihovu utjecaju na stvaranje boljega svijeta. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje utjecaj pojedine religije na kulturni život u Hrvatskoj (arhitektura, umjetnost, književnost). | ||
Katolički vjeronauk, 2. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.2.1. Učenik analizira pojam slobode na temelju biblijskih tekstova i vlastitog iskustva te prepoznaje utjecaj vrednota na ostvarenje ljudske i kršćanske punine života. | Učenik objašnjava slobodu »od« i slobodu »za«. Učenik objašnjava obilježja i razliku između vanjske i unutarnje slobode. Učenik analizira Isusov odnos prema slobodi i uspoređuje ga s vlastitim shvaćanjima slobode. Učenik navodi i objašnjava primjere iz vlastitoga okruženja gdje uviđa povezanosti i razlike između slobode i tolerancije. Učenik objašnjava slobodu kroz različite primjere ovisnosti. Učenik navodi primjere kršćanskih i ljudskih vrednota. | Učenik opisuje pojam slobode i prepoznaje utjecaj vrednota na ostvarenje ljudske i kršćanske punine života. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za ostvarenje ovoga ishoda važno je istražiti sadržaje koji pobliže objašnjavaju kršćansko shvaćanje slobode s naglascima na razlikovanje slobode »od« u odnosu na slobodu »za«, odnos slobode i odgovornosti, unutarnja i vanjska sloboda, snaga slobodnoga izbora u odnosu na problem ovisnosti. Osobito se na temelju biblijskog iskustva naglašava Isusov uzor slobode osobe spram Boga i svijeta koji vodi u puninu ljudske zrelosti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik istražuje različite načine shvaćanja slobode u povijesti i danas. Učenik istražuje biološku, psihološku i društvenu uvjetovanost slobode. Učenik prepoznaje slobodu kao čovjekov poziv i vrhunsko ostvarenje. Učenik istražuje vrednote u obitelji i među mladima. Izrađuje ljestvicu vlastitih vrednota. Metodom šest šešira obrazložiti tvrdnju Čovjek je slobodno biće te na taj način potaknuti učenikovu kreativnost, kritičko i analitičko mišljenje. | ||
SSŠ KV A.2.2. Učenik analizira obilježja prijateljstva i ljubavi na temelju biblijskih primjera i vlastitoga iskustva. | Učenik opisuje vrijednost susreta i prijateljstva u osobnom životu. Učenik prepoznaje vrijednost prijateljstva u životu biblijskih osoba. Učenik opisuje obilježja i razlike između zaljubljenosti i zrele ljubavi. Učenik prepoznaje važnost zrele ljubavi za ostvarenje svrhe ljudske spolnosti. | Učenik prepoznaje obilježja prijateljstva i ljubavi na temelju biblijskih primjera i vlastitoga iskustva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Temeljni je sadržaj ovog ishoda govor o vrijednosti prijateljstva i ljubavi. Naglasak je na govoru o zreloj ljubavi utemeljenoj na slobodnom izboru naspram ljubavi kao prolaznog osjećaja kad je riječ o prijateljstvu i izboru bračnoga partnera. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Rad na biblijskim (Izr 18,24; Izr 27,17; Iv 15,13-15...) i književno-umjetničkim tekstovima koji govore o prijateljstvu. Analizira utjecaj društvenih mreža na odabir prijatelja i mogućnost stvaranja pravoga prijateljstva. Analizira načine komunikacije među mladima i njihov utjecaj na izgradnju prijateljstva. Istražiti kako se ljubav i spolnost prikazuju u medijima i uspoređuje poruku koju nam pružaju s kršćanskim shvaćanjem ljubavi. Problemsko učenje (različiti problemski zadatci) i vođena diskusija o posljedicama neodgovornog ponašanja na području ljudske spolnosti i ljubavi. | ||
SSŠ KV A.2.3. Učenik objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti i kritički propituje mogućnosti oblikovanja vlastitoga života u skladu s evanđeoskom porukom. | Učenik analizira biblijski tekst Govora na gori. Učenik prepoznaje primjere iz suvremenoga svijeta koje povezuje s Isusovom porukom Govora na gori. Učenik objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti. Učenik analizira Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima. Učenik prosuđuje posljedice koje donose mržnja i neopraštanje na čovjekov život. Učenik obrazlaže osobni stav o opraštanju u odnosu na Isusovu poruku. | Učenik opisuje novost i aktualnost Isusove Radosne vijest i mogućnosti oblikovanja vlastitoga života u skladu s evanđeoskom porukom. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti (ljubav prema neprijateljima, Bog je Dobri Otac, odnos prema grijehu i grešniku, odnos prema ženama, djeci, bolesnima...). Analiza i aktualizacija Govora na gori. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pronaći primjere svjedočenja Radosne vijesti u vlastitom životu i okruženju. Metodom kockarenja (opisati, usporediti, povezati, raščlaniti, primijeniti i izraziti stav) analizirati i usporediti Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima i posljedicama koje na čovjekov život ostavljaju mržnja i nepraštanje. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.2.1 Učenik objašnjava i povezuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve te prepoznaje Marijinu ulogu u Kristovu životu i u životu Crkve. | Učenik povezuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve. Učenik opisuje bitna posredništva Crkve u službi ostvarivanja kraljevstva Božjega: služenje, zajedništvo, slavljenje, naviještanje i svjedočenje vjere. Učenik prepoznaje prisutnost Crkve u svim kulturama i narodima te njezinu univerzalnost s obzirom na njezino spasenjsko poslanje. Učenik prepoznaje Marijinu ulogu i mjesto u povijesti spasenja. Učenik analizira odlike Marijine vjere po kojima je uzor svim vjernicima. Učenik navodi oblike štovanja Marije u liturgiji i u Crkvi, osobito u hrvatskome narodu. | Učenik opisuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve i Marijinu ulogu u Kristovu životu i u životu Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Govor o Crkvi: obilježja Crkve, poslanje i zadaća Crkve te uloga i mjesto Marije u Crkvi glavni su sadržaji ovog ishoda. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Pronaći i analizirati biblijske tekstove koji govore o Mariji. Upoznati oblike štovanja Marije, najpoznatija marijanska svetišta u svijetu i u hrvatskome narodu (istražiti molitve Mariji u starijim i suvremenim molitvenicima, objasniti povijest krunice i način molitve krunice, terenska nastava – posjet najbližem marijanskom svetištu). | ||
SSŠ KV B.2.2 Učenik istražuje i analizira slike Crkve i njezina bitna obilježja, njezino ekumensko poslanje te važnost sakramenta svetoga reda, službi i karizmi u životu Crkve. | Učenik analizira novozavjetne slike Crkve. Učenik objašnjava bitna obilježja Crkve: jedna, sveta, katolička i apostolska. Učenik opisuje službe i karizme u Crkvi i navodi primjere jednoga i drugoga. Učenik analizira mjesto i ulogu laika u životu Crkve. Učenik objašnjava biblijsko utemeljenje, značenje i važnost sakramenta svetoga reda. Učenik objašnjava pojam, nastanak, važnost i ciljeve ekumenizma. Učenik navodi veze jedinstva Crkve. | Učenik opisuje slike Crkve i njezina bitna obilježja, njezino ekumensko poslanje te važnost sakramenta svetoga reda, službi i karizmi u životu Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Govor o Crkvi: pojam Crkve, poslanje i zadaća Crkve, značenje sakramenta svetoga reda i uloga klerika i laika u životu Crkve te službe i karizme vjernika bitni su sadržaji ovih ishoda. Novozavjetne slike Crkve: Kuća Božja, Zajedništvo svetih, Narod Božji, Tijelo Kristovo. Ekumensko poslanje Crkve. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Svjedočanstvo svećenika o svojemu pozivu. Razgovor sa svojim župnikom. Problemsko učenje (različiti zadatci i aktivnosti problemskog tipa, npr. Istinito uvijek/ponekad/nikad) o mogućnostima, važnosti i konkretnim nastojanjima na ekumenskom planu. Upriličiti susret s redovnicima i redovnicama koji će svjedočiti o svom životnom pozivu te učenicima približiti redovnički život. | ||
SSŠ KV B.2.3 Učenik objašnjava značenje i važnost sakramenata inicijacije i sakramenta pomirenja u duhovnom i moralnom životu kršćana. | Učenik objašnjava biblijske temelje i značenje sakramenata inicijacije. Učenik analizira povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u izgradnji kršćanskoga života. Učenik analizira značenje pojedinih naziva sakramenta pomirenja. Učenik navodi biblijsko utemeljenje sakramenta pomirenja. Učenik objašnjava važnost, elemente i učinke sakramenta pomirenja u životu vjernika. Učenik objašnjava povezanost sakramenta pomirenja i obraćenja. | Učenik opisuje značenje sakramenata inicijacije i sakramenta pomirenja u duhovnom i moralnom životu kršćana. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sakramenti kršćanske inicijacije i sakrament pomirenja te važnost tih sakramenata u životu vjernika. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Analiziranje biblijskih tekstova: Mt 28,18-19; Dj 8,26-38; Dj 2,1-11; Jl 3,1-4; Lk 22,14-20; Mt 16,19; Iv 20,21-23. Kreativno izražavanje – snimiti kratak film (ili izraditi plakat, prezentaciju...) o krštenju, potvrdi, slavlju prve pričesti u svojoj župi. Provođenje ankete među prijateljima i obitelji o shvaćanju sakramenata kršćanske inicijacije i odgovornosti za primljenu Božju milost. Napisati pitanja za ispit savjesti za mlade. Debata ili vođena diskusija na temu Zašto se ispovijedamo kad ćemo opet zgriješiti? | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.2.1 Učenik objašnjava evanđeoske vrednote i uspoređuje ih s vrednotama u suvremenome društvu i u medijima. | Učenik analizira pojam vrednote. Učenik uočava važnost vrednota za izgradnju osobe i društva. Učenik kritički prosuđuje osobne vrednote prema evanđeoskim vrednotama. Učenik kritički prosuđuje vrednote u suvremenome društvu i medijima prema evanđeoskim vrednotama. | Učenik opisuje evanđeoske vrednote |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Evanđeoske vrednote Glavna je zadaća ovoga ishoda da učenik u vlastitome životu aktualizira važnost vrednota u izgradnji osobe i društva, uz analizu različitosti između suvremene ljestvice vrednota i vrednota evanđelja (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i čuvanje stvorenja). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Izradom ljestvice vrednota usporediti osobne i društvene vrednote. Metodom Dražba vrednota omogućiti učeniku propitati izbor i ljestvicu vlastitih vrednota te ih usporediti s vrednotama u suvremenom društvu. | ||
SSŠ KV C.2.2 Učenik objašnjava i kritički prosuđuje vrednote slobode, odgovornosti, služenja i kritički se osvrće na izvore vlastitih odluka. | Učenik opisuje Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja u slobodi. Učenik opisuje kršćansko shvaćanje slobode i odgovornosti. Učenik analizira biblijsku utemeljenost kršćanskoga služenja u slobodi. Učenik navodi različite oblike kršćanskoga služenja tijekom povijesti, osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite. Učenik navodi primjere dobrovoljnog služenja drugima kao izraz vlastitoga životnog i vjerničkog opredjeljenja. Učenik opisuje važnost vlastitog angažmana u društvu. | Učenik opisuje vrednote slobode, odgovornosti i služenja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanske vrijednosti: sloboda, odgovornost i služenje. Vrijednost kršćanskoga služenja po primjeru Isusa Krista u zajednici te osobita briga Crkve za potrebite glavni su sadržaji ovoga ishoda. Dobrovoljstvo kao pravi izraz kršćanskoga služenja ljudima. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik procjenjuje povezanost slobode i odgovornosti prema Gal 5,1-6. Kroz projektnu nastavu učenik pronalazi načine i mogućnosti služenja u zajednici (dobrovoljno služenje u svojoj zajednici na konkretan način, uključiti se u razne postojeće volonterske projekte ili osmisliti svoj projekt). Vođeni razgovor na temu odgovornoga sudjelovanja kršćana na svim područjima u društvu. | ||
SSŠ KV C.2.3. Učenik objašnjava vrednote istine, služenja, slobode i odgovornosti prisutne među ljudima različitih svjetonazora i velikih svjetskih religija. | Učenik opisuje temeljna obilježja kršćanskoga shvaćanja istine. Učenik uspoređuje kršćansko shvaćanje istine i shvaćanje istine u velikim religijama i svjetonazorima. Učenik argumentira razloge zauzimanja za istinu na osobnoj i društvenoj razini. Učenik opisuje vrednote istine, slobode, služenja i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima. | Učenik opisuje vrednote istine, služenja, slobode i odgovornosti prisutne među ljudima različitih svjetonazora i velikih svjetskih religija. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Vrednote istine, služenja, slobode i odgovornosti koje su prisutne u velikim svjetskim religijama. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti i analizirati medijske tekstove s obzirom na cjelovitost istine koju su dužni prenijeti. Debata na temu »sitne laži – nikad ili ponekad?« | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.2.1 Učenik istražuje i kritički promišlja najvažnije događaje iz povijesti crkve u srednjem vijeku. | Učenik objašnjava proces pokrštavanja hrvata i razvoj kršćanstva na našem prostoru. Učenik prepoznaje značenje veza s papom za nastajanje hrvatske države. Učenik istražuje i vrednuje pojavu, razvoj i doprinos redovništva, a posebno prosjačkih redova u naviještanju i svjedočenju evanđelja. Učenik objašnjava važnost i značenje laičke investiture i grgurovsku obnovu za život crkve u srednjem vijeku. Učenik analizira uzroke i posljedice križarskih ratova i inkvizicije. Učenik objašnjava uzroke i posljedice istočnoga raskola 1054. godine. | Učenik opisuje najvažnije događaje iz povijesti crkve u srednjem vijeku. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Glavni sadržaji u ovom ishodu su povijesne činjenice o pokrštavanju hrvata te uspostavljanje veza s crkvom u Rimu, povijest crkve u događajima istočnoga raskola, križarskih ratova i inkvizicije te o odnosima crkve i države u srednjem vijeku. prosjački redovi u 13. stoljeću. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Izrada kratkoga stripa, plakata ili prezentacije o poznatim benediktincima, dominikancima i franjevcima i njihovom doprinosu razvoju društva i crkve u Hrvatskoj. Grafikon koji objašnjava temeljna obilježja pravoslavlja te sličnosti i razlike u odnosu na katoličku crkvu. Grafikon, plakat, prezentacija kojim se objašnjavaju temeljna obilježja grkokatoličke crkve, sličnosti i razlike u odnosu na katoličku crkvu. Ukoliko je moguće, organizirati posjet benediktinskom, dominikanskom ili franjevačkom samostanu ili crkvi. | ||
SSŠ KV D.2.2. Učenik istražuje i kritički promišlja najvažnije događaje povijesti opće crkve od 16. do 19. st. | Učenik objašnjava uzroke i posljedice zapadnoga raskola. Učenik imenuje važnije reformatore (Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli) i objašnjava obilježja njihova nauka. Učenik objašnjava nastanak i specifičnosti anglikanske crkve. Učenik navodi važnije odluke i zaključke tridentskoga koncila. Učenik objašnjava nastanak i doprinos isusovaca u obnovi crkve. Učenik objašnjava situaciju crkve u vrijeme francuske revolucije. Učenik objašnjava djelovanje i poteškoće crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma i renesanse. | Učenik opisuje najvažnije događaje povijesti opće crkve od 16. do 19. st. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Glavni su sadržaji u ovom ishodu povijesne činjenice o reformaciji i raskolu zapadne crkve te o tridentskom saboru i posljedicama tog sabora u povijesti crkve; događaji koji su obilježili povijest crkve od 16. do 19. st.: crkva u doba prosvjetiteljstva, humanizma i renesanse (deizam, racionalizam, sekularizacija, liberalizam, ateizam) te u doba francuske revolucije. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Grafikon, plakat, prezentacija o sličnosti i razlikama anglikanske i katoličke crkve. Pronaći i pogledati kratke dokumentarne filmove o misijama ili razgovore s misionarima. Usporediti misijsko djelovanje crkve nekad i danas. Prema mogućnostima organizirati susret s misionarima. | ||
SSŠ KV D.2.3. Učenik prikazuje doprinos i vrednuje suodnos kršćanstva i hrvatske, europske i svjetske kulture, znanosti i tradicije te obrazlaže doprinos Crkve u izgradnji hrvatske znanosti i školstva, kulture, graditeljstva, književnosti i umjetnosti. | Učenik istražuje doprinos kršćanstva u životu i kulturi srednjovjekovne Europe: u jeziku i pismenosti, pravnoj kulturi, urbanizaciji i civilizacijskim dostignućima, arhitekturi i gospodarstvu. Učenik dovodi u vezu početak pismenosti u Hrvata s Crkvom. Učenik analizira ulogu i doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva u Hrvatskoj i u Europi. Učenik istražuje zasluge i doprinos pojedinaca iz Crkve u znanosti i napretku u Hrvatskoj. Učenik navodi hrvatske svece i blaženike i istražuje bitne podatke iz njihova života i djelovanja. Učenik vrednuje ulogu i doprinos Crkve, svećenika i redovnika u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda u srednjemu vijeku te stvaranju i očuvanju hrvatskoga i europskoga identiteta. Učenik istražuje doprinos novovjekovnih znanstvenika iz redova Crkve u Hrvatskoj i u Europi. | Učenik opisuje suodnos kršćanstva i hrvatske, europske i svjetske kulture, znanosti i tradicije |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržajno je važno analizirati doprinos i vezu između povijesno i crkveno važnih događaja i osoba koje su utemeljile i vodile razvoj hrvatske znanosti, obrazovanja, graditeljstva, književnosti i umjetnosti čineći je neizostavnim dijelom europskoga i svjetskoga identiteta. Hrvatski sveci i blaženici | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživački rad o doprinosu kršćanstva u arhitekturi (barok, romanika, gotika, renesansa) i gospodarstvu (rast trgovine i obrtništva, velik napredak agrikulture). Istraživački rad o zaslugama i doprinosu pojedinaca iz Crkve znanosti i napretku u Hrvatskoj (Bartol Kašić, Andrija Kačić Miošić, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, J. J. Strossmayer...). Projektna nastava »Doprinos Crkve u Hrvatskoj u srednjem vijeku« kroz koju će učenici istražiti i vrednovati važnost glagoljice, Bašćanske ploče, Višeslavove krstionice, Trpimirove darovnice, Radovanova portala na katedrali u Trogiru, razvijanja zidnoga slikarstva, minijature, utjecaja romanike i gotike, srednjovjekovne književnosti nadahnute liturgijskim i religioznim temama. | ||
Katolički vjeronauk, 3. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjemu naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.3.1. Učenik objašnjava kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. | Učenik objašnjava različite antropološke pristupe u shvaćanju čovjeka. Učenik objašnjava kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. Učenik analizira kršćansko poimanje čovjeka kao muškarca i žene. Učenik analizira predodžbe muškarca i žene u suvremenom društvu (mediji, društvo). | Učenik opisuje kršćansko poimanje čovjeka kao slike Božje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanska slika o čovjeku. Poseban je naglasak na vrednovanju čovjeka kao muškarca i žene te njihovom dostojanstvu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti književno-umjetničke tekstove, televizijske emisije i reklame, glazbene spotove, literaturu iz psihologije i sociologije koji ukazuju na ustaljene predrasude o muškarcima i ženama. | ||
SSŠ KV A.3.2. Učenik analizira značenje pojmova zlo, grijeh i praštanje kroz iskustva biblijskih osoba i svetaca Katoličke Crkve. | Učenik analizira moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca. Učenik analizira prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijskih osoba i svetaca Katoličke Crkve. Učenik na temelju biblijskih tekstova i osobnoga iskustva prepoznaje Božju naklonost, praštanje i ljubav. | Učenik opisuje značenje pojmova zlo, grijeh i praštanje kroz iskustva biblijskih osoba i svetaca Katoličke Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaj je ovoga ishoda govor o moralnosti i djelovanju, zlu i grijehu te o Božjoj naklonosti, praštanju i ljubavi. Razrada tog govora sastoji se u istraživanju iskustava svetaca i biblijskih osoba. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti ljudsku moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca Katoličke Crkve te ju usporediti sa svojim iskustvom i svojim osobnim stavom (Adam i Eva, Kain i Abel, Josip Egipatski, kralj David, Mojsije, Matej, Juda, Pavao, sveti Franjo, sveti Augustin...). Rad na biblijskim tekstovima koji prikazuju Božju naklonost, praštanje i ljubav (npr. Lk 15, 11 32; Iv 3,16; 1 Iv 2,1-2). Dramatizacija biblijskoga teksta, intervju s biblijskom osobom ili svecem. | ||
SSŠ KV A.3.3. Učenik analizira i prosuđuje mladenačku moralnost te prisutnost religioznih i etičko-moralnih sadržaja u medijima, kulturi i znanosti. | Učenik analizira i vrednuje mladenačku moralnost i religioznost. Učenik analizira pristupe suvremenih medija moralnosti i religioznosti. Učenik opisuje utjecaj znanosti i kulture na moralnost i religioznost suvremenoga čovjeka. Učenik objašnjava važnost prisutnosti religioznih i moralno etičkih tema u suvremenim medijima. | Učenik opisuje obilježja mladenačke moralnosti te prisutnost religioznih i etičko-moralnih sadržaja u medijima, kulturi i znanosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaj je ovoga ishoda istraživanje stavova i iskustava o moralnosti među mladima kao i moralne poruke i govor o moralnosti u medijima, kulturi i znanosti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti obilježja medijske kulture te etičnost u medijima. Provesti anketu i analizirati posjećenost vjerskih portala među učenicima. Pronaći i istražiti internetske stranice religiozne tematike. Učenik istražuje oblike religioznosti među mladima. Esej: Moj moralni uzor danas. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.3.1. Učenik kritički propituje mogućnosti traženja i spoznaje Boga i opisuje obilježja otajstva Trojstvenoga Boga kroz biblijske tekstove. | Učenik kritički propituje mogućnost traženja i spoznaje Boga. Učenik istražuje mogućnosti traženja i spoznaje Boga kroz filozofske argumente Božje opstojnosti. Učenik navodi primjere u kojima se prepoznaju tragovi Presvetoga Trojstva u djelu stvaranja i objavi tijekom Staroga zavjeta. Učenik analizira ključne trenutke objave Trojstvenoga Boga u Novome zavjetu. Učenik objašnjava novozavjetno svjedočanstvo Isusova sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu. Učenik analizira nazive i simbole, prisutnost i djelovanje Duha Svetoga u životu Crkve i kršćana. | Učenik analizira mogućnosti traženja i spoznaje Boga i prepoznaje obilježja otajstva Trojstvenoga Boga kroz biblijske tekstove. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Govor o Bogu koji se objavio čovjeku kao Trojstveni Bog. Obilježja Trojstvenoga Boga u Bibliji. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Analizirati biblijske tekstove: Post 1,1-2,4a; Post 18; Mt 3,13-17; Mt 28,19; Iv 1,18 (vjeroučitelj može pronaći i druge biblijske tekstove koji govore o objavi Trojstvenog Boga). Izrada prezentacije ili plakata o darovima Duha Svetoga i načinu kako se oni očituju u životu vjernika. Analiza molitve Oče naš. | ||
SSŠ KV B.3.2. Učenik analizira i povezuje Kristovu pomirbenu žrtvu s iskustvima zla i grijeha, patnje, bolesti i smrti u ljudskome životu kao čin Božje ljubavi, pomirenja, otkupljenja i spasenja čovjeka, očitovanoga i u sakramentu bolesničkoga pomazanja. | Učenik u svjetlu Isusova navještaja spasenja, otkupljenja i uskrsnuća analizira osobna i društvena promišljanja o tragičnim životnim iskustvima. Učenik objašnjava razloge i smisao Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Učenik objašnjava vrijednost spasenja čovjeka, stvorenja i svijeta ostvarenoga u Isusu Kristu. Učenik objašnjava Kristovo uskrsnuće kao početak i zalog sveukupnoga uskrsnuća. Učenik prepoznaje potrebu izgrađivanja vlastitoga života u vjeri i nadi u uskrsnuće. Učenik objašnjava važnost, biblijsko utemeljenje i učinke sakramenta bolesničkog pomazanja u životu vjernika. | Učenik povezuje Kristovu pomirbenu žrtvu s iskustvima zla, grijeha, patnje, bolesti i smrti u ljudskome životu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Isusovo otkupiteljsko djelo spasenja: Isusova muka, smrt i uskrsnuće odgovor su na ljudsku patnju, zlo, grijeh i smrt. Poseban je naglasak na sakramentu bolesničkoga pomazanja kao Isusova odgovora na ljudsku patnju i bolest. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti umjetnička djela inspirirana Kristovom mukom, smrću i uskrsnućem. Provesti istraživanje među vršnjacima o vjeri u uskrsnuće, njegovu značenju i životu nakon smrti. Istraživanje i anketa u vlastitoj župnoj zajednici o shvaćanju sakramenta bolesničkog pomazanja (od naziva do učinaka i mogućnosti slavljenja ovog sakramenta). | ||
SSŠ KV B.3.3. Učenik analizira nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku, obitelji i sakramentu ženidbe. | Učenik analizira nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku i obitelji. Učenik navodi biblijsku utemeljenost sakramenta ženidbe. Učenik objašnjava svrhu i obilježja ženidbe. Učenik imenuje preduvjete za valjano sklapanje sakramenta ženidbe. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje odgovornoga roditeljstva. Učenik objašnjava dužnosti i prava obitelji. Učenik objašnjava povrede dostojanstva braka i obitelji. Učenik objašnjava nauk Katoličke Crkve o nerazrješivosti ženidbe. | Učenik opisuje nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku, obitelji i sakramentu ženidbe. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Nauk Katoličke Crkve o braku i obiteljskom životu. Sakrament ženidbe. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Proučiti mješovite ženidbe (kršćanske) i ženidbe koje se sklapaju među osobama različitih vjeroispovijesti (s drugim religijama i svjetonazorima). Analizirati izabrane tekstove koji govore o odgovornom roditeljstvu i planiranju obitelji (Humanae vitae, Familiaris Consortio, Mulieris dignitatem). Debata o rastavi braka i ništavosti ženidbe. | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.3.1. Učenik istražuje i analizira temelje kršćanske moralnosti. | Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje moralnosti. Učenik objašnjava tvrdnju da je Isus Krist mjera kršćanske moralnosti. Učenik objašnjava prirodni moralni zakon. Učenik prepoznaje postojanje objektivnih moralnih normi u osobnom životu i društvu. Učenik analizira Dekalog kao temelj ljudskoga moralnog postupanja. Učenik objašnjava ulogu razuma i slobode u vršenju Dekaloga i prirodnoga moralnog zakona. Učenik navodi primjere ponašanja prema Zlatnome pravilu. Učenik navodi i analizira bogoslovne kreposti. Učenik navodi i vrednuje primjere odnosa prema Bogu, prema bogoslovnim krepostima. | Učenik opisuje temelje kršćanske moralnosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanska moralnost. Kršćansko shvaćanje moralnosti s naglascima na čovjeku kao moralnom subjektu i objektu, izvorima moralnosti ljudskih čina (sloboda, objekt, nakana, okolnosti), moralnosti čovjekovih čina. Dekalog kao objavljeni Božji zakon i naravni temelj ljudskoj moralnosti. Bogoslovne kreposti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ostvarivanju aktualizacije ili stvaranja problemske situacije moguće se koristiti metodom improvizirane predstave (ponuditi učenicima nekoliko informacija o konkretnoj situaciji koju zatim moraju oblikovati u dramski prikaz, npr. konkretnim primjerom prikazati jednu od kreposti). Projektnom nastavom ili obrnutom učionicom istražiti i usporediti moralna načela kršćanstva i drugih religija. U ostvarivanju ovoga ishoda, a posebno u aktualizaciji, moguće je primijeniti i problemsko učenje (različite aktivnosti i zadatke temeljene na problemskim situacijama ili tvrdnjama, kao što je aktivnost Ponekad/uvijek/nikada istinito). | ||
SSŠ KV C.3.2. Učenik objašnjava i argumentirano iznosi biblijske temelje i crkveni nauk o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života. | Učenik analizira biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života. Učenik objašnjava kršćanski stav o nepovredivosti i svetosti ljudskoga života. Učenik objašnjava bitna obilježja ljudske osobe po kojima je čovjek jedinstveno i nepovredivo biće. Učenik objašnjava povrede ljudskoga života (ubojstvo, pobačaj, samoubojstvo, eutanazija). Učenik objašnjava stav Katoličke Crkve o pobačaju. Učenik navodi razloge zbog kojih Crkva odobrava transplantaciju organa. Učenik objašnjava pojam i navodi područja kojima se bavi bioetika. Učenik navodi bioetička načela. Učenik objašnjava razloge zbog kojih sve što je znanstveno moguće na području biogenetike (genom, kloniranje, matične stanice, umjetna oplodnja) nije i moralno dopustivo. | Učenik opisuje biblijske temelje i crkveni nauk o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Svetost, nepovredivost i dostojanstvo ljudskoga života Bioetička načela | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Analizirati biblijske tekstove koji govore o svetosti i dostojanstvu ljudskog života. Učenik opisuje načine i mogućnosti osobnog i društvenog zauzimanja za promicanje svetosti i dostojanstva ljudskoga života. Učenik analizira važnost i značenje Hipokratove prisege. Osmisliti Deset zapovijedi zdravoga života kojima čuvamo vlastito i tuđe (tjelesno i mentalno) zdravlje. | ||
SSŠ KV C.3.3. Učenik u svjetlu kršćanskoga morala analizira i objašnjava pojmove: savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje, milosrđe i pomirenje. | Učenik objašnjava pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje savjesti. Učenik objašnjava i kritički prosuđuje kršćansko shvaćanje dobra i zla. Učenik prepoznaje i vrednuje važnost pravila i pravednih zakona u međuljudskim odnosima i u društvu. Učenik analizira pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, strukture grijeha, obraćenje, Božje milosrđe, opraštanje, pomirenje. Učenik na temelju biblijskih tekstova analizira Božje milosrđe i praštanje. | Učenik u svjetlu kršćanskoga morala opisuje pojmove: savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje, milosrđe i pomirenje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje, milosrđe i pomirenje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti društvene utjecaje na oblikovanje kriterija određivanja dobra i zla. Učenik analizira grijeh i njegove posljedice (Post 4,2-15 i 11,1-9). Novozavjetna prispodoba o kralju i oproštenju duga (Mt 18,23-37). Grijeh kao posljedica istočnoga grijeha i zlouporaba našega razuma i slobode (Rim 5,18-19). Biblijski tekstovi o priznanju grijeha i prihvaćanju odgovornosti (2 Sam 11-12; Dj 9,1-31 i Lk 15,11-32). Savjest kao mjerilo ljudskoga djelovanja i kao znak Božjih uputa (KKC br. 1776). | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.3.1. Učenik sistematizira i vrednuje temeljna obilježja obitelji kao »kućne Crkve« i njezino mjesto, ulogu i zadaću u Crkvi i društvu. | Učenik opisuje Svetu obitelj kao zajednicu istinskoga zajedništva, ljubavi, služenja i uspoređuje ju s kršćanskim obiteljima kao »kućnom Crkvom«. Učenik obrazlaže mjesto, ulogu i zadaću »kućne Crkve« u župnoj zajednici i u društvu. | Učenik opisuje temeljna obilježja obitelji kao »kućne Crkve« i njezino mjesto, ulogu i zadaću u Crkvi i društvu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obitelj – »kućna Crkva«. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti sličnosti i razlike obiteljskoga života nekad i danas te poslanje i zadaću kršćanske obitelji u suvremenom svijetu. | ||
SSŠ KV D.3.2. Učenik interpretira i prosuđuje ulogu i važnost roditelja u cjelovitome kršćanskom odgoju svoje djece, u poveznici sa župom i školom te analizira odnose između roditelja i djece. | Učenik objašnjava i vrednuje ulogu i važnost roditelja i obitelji u odgoju, razvoju i svakodnevnom životu. Učenik imenuje i prepoznaje obilježja dobrih i loših odnosa između roditelja i djece u obiteljskom životu. Učenik uspoređuje temeljne kršćanske obiteljske vrednote i vrednote »moderne obitelji«. | Učenik analizira važnost roditelja u cjelovitom kršćanskom odgoju svoje djece, u poveznici sa župom i školom. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu važno je prepoznati i objasniti odrednice odgovornoga roditeljstva, Crkvenoga nauka o važnosti cjelovitoga odgoja djece, čemu pripada i vjerski odgoj. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik navodi prava i dužnosti djece i roditelja u obitelji. Konvencija o pravima djeteta. Obiteljski zakon Republike Hrvatske. | ||
SSŠ KV D.3.3. Učenik obrazlaže kršćanske i društvene vrijednosti koje, uz dijalog i suradnju društvenih i religijskih zajednica, doprinose općem dobru pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. | Učenik opisuje primjere suživota i dijaloga društvenih i religijskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Učenik prepoznaje doprinose religijskih zajednica za opće dobro pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. Učenik prepoznaje dijalog i suradnju kršćanskih i drugih zajednica u zalaganju za opće dobro pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. | Učenik opisuje kršćanske i društvene vrijednosti koje, uz dijalog i suradnju društvenih i religijskih zajednica, doprinose općem dobru pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Naglasak je na primjerima suživota i dijaloga društvenih i religijskih zajednica u hrvatskom društvu. Doprinosi kršćanstva općem dobru pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. Doprinosi drugih religijskih zajednica za opće dobro pojedinca i cijeloga hrvatskog društva. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Na primjerima gradova Jeruzalema ili Sarajeva učenik istražuje način suživota ljudi različitih religija. | ||
Katolički vjeronauk, 4. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Domena A: Čovjek i svijet u Božjem naumu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV A.4.1. Učenik kritički promišlja o različitim tumačenjima čovjeka u odabranim filozofskim pravcima, medijima i gospodarstvu te ih uspoređuje s kršćanskom slikom čovjeka te vlastitim stavom. | Učenik uspoređuje različite slike čovjeka danas s biblijskom i kršćanskom slikom čovjeka. Učenik kritički propituje tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo. Učenik opisuje važnost dijaloga vjere i znanosti u zajedničkim naporima traženja odgovora na temeljna ljudska pitanja. | Učenik opisuje različita tumačenja čovjeka u odabranim filozofskim pravcima, medijima i gospodarstvu te ih uspoređuje s kršćanskom slikom čovjeka. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom su ishodu sadržaji koje učenici otkrivaju različita tumačenja čovjeka, života i svijeta u znanosti, medijima i gospodarstvu. Suvremeni svijet i odnos prema čovjeku i njegovom ljudskom dostojanstvu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje odnos različitih kultura i civilizacija prema djeci i njihovim pravima, prema ženama, prema osobama koje su bolesne, prema strancima i uspoređuje ih s kršćanskom slikom o čovjeku. Učenik upoznaje neke od aktualnih dokumenata ili njihove dijelove, a koje je sastavila komisija Iustitia et pax HBK-a kao primjer aktualnoga dijaloga među različitim nositeljima odgovornosti u hrvatskom društvu. | ||
SSŠ KV A.4.2. Učenik kritički promišlja o različitim oblicima traganja za Bogom i iskustvima »svetoga« u suvremenom društvu i kulturi te ih uspoređuje s biblijskom slikom Boga. | Učenik analizira uzroke i posljedice krize vjere kod suvremenoga čovjeka. Učenik opisuje obilježja novih religioznih pokreta i sljedbâ te ih vrednuje iz kršćanske perspektive. Učenik razlikuje pojmove sekularizacija i sekularizam. Učenik analizira suvremene oblike ateizma. Učenik prepoznaje bitna obilježja starozavjetne slike o Bogu, osobito na temelju objave Božjega imena (Izl 3,13-15). Učenik opisuje sliku Boga koju objavljuje Isus u svojemu propovijedanju i djelovanju. Učenik analizira iskrivljene predodžbe o Bogu i uspoređuje ih s biblijskom objavom Boga. Učenik kritički propituje i vrednuje vlastitu predodžbu o Bogu uspoređujući ju s različitim iskustvima i interpretacijama Boga u svom okruženju. | Učenik prepoznaje različite oblike traganja za Bogom i iskustvima »svetoga« u suvremenom društvu i kulturi te ih uspoređuje s biblijskom slikom Boga. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Glavni su sadržaji ovoga ishoda slika Boga u suvremenome svijetu pod vidom vjere i nevjere i izazovi različitih pristupa Bogu te njihovo kritičko promišljanje. Isto tako bitan sadržaj je slika o Bogu koju nalazimo u Bibliji te iskrivljene slike koje nalazimo kod današnjega čovjeka. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Organizirati debatu na temu Razlozi (ne) traženja Boga. Metodom oblak riječi na temelju suvremenih istraživanja imenovati uzroke krize vjere. Prepoznati razliku između autentične religioznosti, ateizma, agnosticizma, religioznog fanatizma i fundamentalizma. Istražiti prisutnost i djelovanje sljedbi u lokalnoj zajednici ili gradu. Na razini škole, provesti i analizirati anketu o tome što učenici danas smatraju svetim. Analizirati biblijske tekstove koji govore o Božjim vlastitostima i usporediti ih s iskrivljenim predodžbama o Bogu. Opisati obilježja vlastite predodžbe o Bogu. Pronaći pjesničke i biblijske tekstove koji govore o tome da je Bog uvijek drukčiji od naših očekivanja. | ||
SSŠ KV A.4.3. Učenik objašnjava važnost religioznosti u životu pojedinca i cijeloga društva te vrednuje ulogu religioznosti i religija u razvoju poznatih civilizacija. | Učenik vrednuje važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva. Učenik objašnjava negativne posljedice nepriznavanja religioznosti kao bitne ljudske dimenzije. Učenik prepoznaje i vrednuje doprinos velikih svjetskih religija u izgradnji civilizacije međusobnoga razumijevanja i uvažavanja. | Učenik opisuje važnost i ulogu religioznosti i religija u razvoju pojedinca i civilizacija. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U cilju ostvarenja ovoga ishoda važno je da učenici susretnu povijesne, sociološke, antropološke, filozofske i teološke činjenice o važnosti religioznosti i religiozne dimenzije čovjeka za istinski razvoj pojedinca i društva. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje ulogu velikih religija u izgradnji društva po mjeri čovjeka nasuprot društvima u kojima čovjek nije svrha nego sredstvo. Debata o položaju religije u 21. st. Učenik uspoređuje stav različitih religija o aktualnim političkim i društvenim pitanjima. | ||
| Domena B: Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV B.4.1. Učenik analizira credo Crkve kao cjeloviti sadržaj vjere koja daje temeljni smisao njegovu životu i vodi ga u Isusu Kristu do punoga zajedništva i života s Bogom. | Učenik prepoznaje vjeru kao osobni stav. Učenik analizira i vrednuje razloge vjerovanja i nevjerovanja. Učenik propituje i predstavlja credo Crkve kao ponudu ispunjenja smisla vlastitoga života. Učenik analizira povezanost objave, vjere i razuma. Učenik prepoznaje pojavu mistike kao put života s Bogom. | Učenik opisuje credo Crkve kao cjeloviti sadržaj vjere koja daje temeljni smisao životu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Načini kršćaninova susreta s Bogom danas. Credo Crkve – nezaobilazno mjesto kršćanskoga susreta s Bogom, a naglasiti da je vjera uvijek primarno osobni stav prema tome credu. Kršćanin u bližnjemu prepoznaje i susreće Boga te uči prepoznavati Boga po događajima vlastitoga života, a koji često imaju i svoj neizravan mistični karakter (sv. Terezija Avilska, sv. Franjo, sv. Padre Pio). | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti povijest nastanka creda Crkve pomoću digitalnog alata. Izraditi digitalnu knjigu – profil o osobnoj vjeri. Izraditi lapbook o credu Crkve. Izraditi digitalni godišnji kalendar s motivima creda. Osmisliti i napisati analitički razgovor ili intervju vjere i slobode, vjere i razuma. Pomoću digitalnog alata kreirati pozivnicu za tribinu o Presvetom Trojstvu. Kreirati umnu mapu o Duhu Svetome. | ||
SSŠ KV B.4.2. Učenik objašnjava i kritički prosuđuje mogućnosti, stavove i dobrobiti kršćanskoga života i djelovanja u današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista i u poveznici s iskustvima svetaca te iskustvima osobnoga molitvenog i sakramentalnog života. | Učenik objašnjava i vrednuje različite mogućnosti življenja vjere u skladu s naukom Isusa Krista. Učenik istražuje i samostalno pronalazi primjere svetaca u različitim povijesnim epohama te analizira njihova iskustva i svjedočanstva života u skladu s vjerom u Isusa Krista. Učenik vrednuje suodnos osobne vjere, molitve i sakramentalnoga života. | Učenik opisuje mogućnosti, stavove i dobrobiti kršćanskoga života i djelovanja u današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Život kršćanina u današnjem svijetu po uzoru na Isusa Krista i svece Katoličke Crkve. Do ishoda se dolazi analizom i osobnim vrednovanjem suvremenih putova življenja Evanđelja u 21. st. i usmjerenosti na vjeru kao osobni stav. Naglašava se nezaobilazni primjer svetaca koji su primjeri aktualiziranja vjere u vremenima u kojima su živjeli te nezaobilaznost uvjeta vjerničkoga rasta i života po sakramentalnom životu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik sažima zajedničke crte iskustva Boga u životu svetaca i svjedoka vjere. Usmjereno gledanje i analiza filma o sakramentima ili problematizaciji teme sakramenata. Predstavljanje vlastitoga sveca zaštitnika i obrazlaganje što u njemu slijedimo kao poseban primjer za vlastiti kršćanski život. | ||
SSŠ KV B.4.3. Učenik analizira osnovne pojmove kršćanske eshatologije u svjetlu Kristova obećanja i uskrsnuća. | Učenik razlikuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija. Učenik objašnjava biblijske temelje i obilježja kršćanske eshatologije. Učenik objašnjava pojmove: apokalipsa, apokaliptika, biblijska apokaliptika. Učenik istražuje eshatološke biblijske tekstove koji govore o konačnome dovršenju svijeta. Učenik objašnjava temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov ponovni dolazak. | Učenik prepoznaje osnovne pojmove kršćanske eshatologije u svjetlu Kristova obećanja i uskrsnuća. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Eshatologija – značenje pojma apokalipsa (otkrivenje) i navesti značajke apokaliptike kao književne vrste. Specifičnosti biblijske apokaliptike. Naglasak ishoda je integrirati vlastite želje i strahove glede budućnosti u promišljanje o kršćanskoj nadi u budućnost koja se temelji na Božjem obećanju u Kristov ponovni dolazak. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblijski tekstovi: 1 Kor 15,52; Otk 15,1; 21,9; Iv 6,39-40.44.54; 11,24; 12,48. Propitati razloge i navesti situacije u kojima se javljaju apokaliptičke vizije i proroštva. Nabrojiti najvažnije slike i poruke biblijske apokaliptike. Čitati odlomke iz knjige Otkrivenja i druge biblijske apokaliptičke tekstove te i tu navesti sličnosti i razlike biblijske i svjetovne apokaliptike. Analizirati različite umjetničke prikaze i scenarije svršetka svijeta (likovne, glazbene, literarne, filmske, scenske...). | ||
| Domena C: Kršćanska ljubav i moral na djelu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV C.4.1. Učenik vrednuje i kritički prosuđuje čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjeg plana te analizira i vrednuje prisutnost pravde, mira i solidarnosti u vlastitome životu, životu Crkve i društva. | Učenik kritički prosuđuje čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjega plana s čovjekom. Učenik opisuje prisutnost pravde, mira i solidarnosti u vlastitome životu, životu Crkve i društva. Učenik navodi primjere življenja pravde, mira i solidarnosti u Crkvi i društvu. Učenik analizira odnos pravednosti i milosrđa kao preduvjeta pomirenja. | Učenik opisuje čovjekov poziv, zvanje, zanimanje i poslanje u svjetlu Božjeg plana te prisutnost pravde, mira i solidarnosti u vlastitome životu, životu Crkve i društva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Osobni poziv (kršćanski poziv i poslanje), zvanje, zanimanje. Pravda, mir, solidarnost, pravednost. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Nabrojati vlastite sposobnosti i kompetencije te ih povezati s osjećajem ili vizijom vlastitoga životnog poziva i zvanja. Intervjuirati supružnike i osobe posvećenoga života o njihovim shvaćanjima vlastitoga poziva. Navesti različite primjere solidarnosti pojedinaca i društva sa slabijima i potrebitima. Osmisliti slogan i, ukoliko je moguće, provesti razrednu humanitarnu akciju. | ||
SSŠ KV C.4.2. Učenik objašnjava kršćansko shvaćanje ljudskoga rada i temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve te tumači etiku odgovornosti u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije, informatizacije i globalizacije društva. | Učenik analizira biblijsko shvaćanje i značenje rada na temelju odabranih biblijskih tekstova (Post 3,17-19; 2 Sol 3,6-15: Izr 28,19: Izr 20,4...). Učenik objašnjava ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka i uočava njihovu prisutnost u suvremenom društvu. Učenik objašnjava povezanost kraljevstva Božjega i kršćanskoga zauzimanja za oblikovanje humanijega svijeta. Učenik navodi primjere zauzimanja za etičku primjenu tehnoloških dostignuća. Učenik prepoznaje relativnost i djelomičnost znanstvenih spoznaja i opasnost ideologizacije znanosti. | Učenik analizira kršćansko shvaćanje ljudskoga rada, temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve i etiku odgovornosti |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Biblijsko shvaćanje i značenje rada (rad kao služenje, rad kao dužnost, rad kao znak čovjekova dostojanstva, rad kao bitna odrednica svijeta i čovječanstva). Ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka (dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općega ili zajedničkoga dobra, supsidijarnost, solidarnost, pravednost, povlaštena briga za siromašne). Pritom je važno sagledati sve elemente ljudskog etičkog stava u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije i zajedničkoga života među ljudima, posebno pred izazovom znanstveno-tehnološkoga napretka, informatizacije i globalizacije društva. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Analizirati shvaćanje rada u socijalnim enciklikama crkvenoga učiteljstva. Navesti primjere u kojima rad umanjuje čovjekovo dostojanstvo. Razgovarati o povijesnom odnosu zapovijedanih kršćanskih blagdana i zaštite dostojanstva težaka i radnika. Izabrati i analizirati ulomke enciklike Laborem exercens. Analizirati uzroke i posljedice korupcije. Pronaći i analizirati različite definicije znanja i znanosti. Pronaći primjere koji razotkrivaju manipuliranje informacijama. | ||
SSŠ KV C.4.3. Učenik analizira i vrednuje suvremene sustave vrijednosti i dovodi ih u vezu s kršćanskim vrednotama i stožernim krepostima. | Učenik objašnjava stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana. Učenik uspoređuje stožerne kreposti s današnjim sustavom vrijednosti. | Učenik opisuje suvremene sustave vrijednosti i dovodi ih u vezu s kršćanskim vrednotama i stožernim krepostima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kršćanski sustav vrijednosti (vrijednost osobe, univerzalnost, jednakost...). Suvremeni sustavi vrijednosti. Poseban je naglasak na istraživanju i uspoređivanju tih suvremenih sustava vrijednosti s kršćanskim sustavom vrijednosti i temeljnim ljudskim krepostima. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Na temelju razgovora, intervjua ili drugih mogućih metoda, provesti egzemplarno istraživanje o vrijednostima u današnjem svijetu kod nekih mladih te uspoređivanje s evanđeoskim vrijednostima sadržanima u Bibliji (može se koristiti i analizom stanja u medijima). Anketa u školi o vrijednostima kod mladih. | ||
| Domena D: Crkva u svijetu | ||
| Odgojno-obrazovni ishod | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini ostvarenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ KV D.4.1. Učenik kritički promišlja o stradanjima Katoličke crkve od 20. st. do danas i njezinu doprinosu očuvanju temeljnih ljudskih prava i sloboda. | Učenik objašnjava doprinos Crkve razvoju znanosti i društva. Učenik navodi primjere zalaganja Crkve za socijalnu pravdu. Učenik argumentira razloge stradanja Crkve u vrijeme totalitarnih sustava (nacizam, komunizam) i tijekom Domovinskoga rata. Učenik navodi promjene u Crkvi koje su nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila. Učenik opisuje kako se zalagati za opće dobro, promicati mir i solidarnost. Učenik opisuje angažman Crkve za dobro čovjeka u suvremenome društvu. | SSŠ KV D.4.1. Učenik opisuje stradanja, doprinos i zadaću Crkve u suvremenome svijetu i navodi primjere aktivnoga i odgovornoga uključivanja u život Crkve i društva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaj je ovoga ishoda povijest Crkve 20. stoljeća. Povijesne su teme koje se obrađuju u ovom ishodu: Crkva u vremenu totalitarističkih sustava, Drugi vatikanski koncil, promjene u Crkvi nakon koncila i mjesto Crkve u suvremenom svijetu na prelasku u 21. st. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U obradi događaja iz suvremene povijesti Crkve naglasak je na razumijevanju uzročno-posljedičnih veza tih događaja i suvremenih aktualnih zbivanja. Debata o položaju Crkve u vrijeme totalitarnih režima. Analizirati neke govore kardinala Stepinca u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Gledanje povijesno-dokumentarnog filma Kršćanstvo i Hrvati. Istražiti ulogu i značaj Crkve u vrijeme i nakon Domovinskog rata. Na vjerskim portalima pronaći i komentirati tekstove o socijalnoj pravednosti. Istražiti program i djelovanje Hrvatskog Caritasa. Napisati esej na temu Crkva siromašnih i potrebitih. | ||
SSŠ KV D.4.2. Učenik sintetizira i vrednuje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je doprinijelo razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj. | Učenik analizira povezanost solidarnosti i izgradnje društva. Učenik vrednuje doprinose drugih religijskih zajednica i društvenih skupina u hrvatskome društvu u izgradnji »društva solidarnosti« i »civilizacije ljubavi«. | Učenik prepoznaje doprinose drugih religijskih zajednica u hrvatskome društvu u izgradnji »društva solidarnosti« i »civilizacije ljubavi«. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: U ovom ishodu naglasak je na položaju, doprinosu i utjecaju drugih religijskih zajednica u hrvatskome društvu 20. stoljeća te njihovo zalaganje za bolje društvo u kojem živimo. Tema ovog ishoda je aktivna društvena uloga svih religijskih zajednica. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik argumentirano raspravlja o problemskim pitanjima štrajka, rada nedjeljom, neisplate plaće radniku. Učenik uspoređuje stav Katoličke Crkve i ostalih religijskih zajednica prema socijalnim prilikama u Republici Hrvatskoj. Učenik istražuje i navodi primjere djelovanje pojedinaca i udruga u izgradnji društva solidarnosti i »civilizacije ljubavi«. | ||
SSŠ KV D.4.3. Učenik objašnjava i vrednuje kršćanske primjere aktivnoga i odgovornoga uključivanja u život Crkve i društva u naše vrijeme (u svijetu rada, socijalnog služenja, znanosti, kulture i obrazovanja). | Učenik proučava djelovanje i doprinos Crkve u području znanosti. Učenik istražuje i objašnjava zauzetost Crkve u području ljudskoga rada i stvaralaštva u 20. st. Učenik analizira doprinos Crkve u razvoju kulture, obrazovanja i umjetnosti u Hrvatskoj u 20. st. | Učenik opisuje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaji su ovoga ishoda: zauzetost i doprinos Crkve na području znanosti, ljudskoga rada i stvaralaštva u Hrvatskoj u 20. st.; djelovanje Crkve i njene društvene uloge te pojedinaca koji su doprinijeli napretku obrazovanja, školstva, kulture i umjetnosti 20. stoljeća. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje koje je današnje poznate kulturne i znanstvene institucije u Hrvatskoj osnovala Crkva. Učenik istražuje i analizira djelovanje Crkve u Hrvatskoj na području školovanja učenika i studenata (stipendije, zaklade, učenički i studentski domovi...). | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Katolički vjeronauk svoju posebnost prema drugim školskim predmetima pokazuje time što on religiozne i religijske činjenice, koje su dio ukupne kulture, čita svojim duhovnim pogledom i religijskim jezikom. Imajući u vidu neprijeporan utjecaj religije, osobito kršćanstva, na razvoj opće i nacionalne kulture te općenito na konkretan život pojedinca i zajednice, očito je da su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima znanja.
Interdisciplinarna isprepletenost i povezanost Katoličkoga vjeronauka s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i ostalim nastavnim predmetima omogućava promicanje temeljnih kompetencija i vrijednosti kurikula, pridonosi cjelovitom odgoju učenika i razvoju njegovih generičkih i drugih kompetencija, osobito njegove osobne izgradnje i razvoja, njegove individualne i društvene odgovornosti te građanskih kompetencija te daje vlastiti prilog poticanju motivacije i aktivne suradnje i razvoju kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja.
Katolički vjeronauk tako ostvaruje međupredmetnu povezanost s mnogobrojnim nastavnim predmetima, kako općeobrazovnim, tako i strukovnim predmetima.
Društveno-humanističko područje
Povijest
Vjeronauk obuhvaća velik broj sadržaja koji koreliraju s predmetom Povijest. Povezanost s kurikulom nastavnoga predmeta Povijest ostvaruje se u govoru o povijesti Crkve kroz dvadeset stoljeća te o onim povijesnim događajima u kojima se govori o povijesnim osobama ili institucijama važnim za hrvatsku povijest. Sadržaji obuhvaćaju upoznavanje s povijesnim spomenicima na području Hrvatske i brojne primjere koji se tiču povijesti umjetnosti: motivi, arhitektura, simbolika, povijesni ostaci, pojava i nastanak kršćanstva, monoteističke religije, kritičko promišljanje o srednjovjekovnim događajima vezanim uz život Crkve, uloga i utjecaj kršćanstva u hrvatskome narodu (početci pismenosti u Hrvata i pokrštavanje, uloga istaknutih crkvenih ljudi kao što su: Augustin Kažotić, Ruđer Bošković, Andrija Kačić Miošić, Bartol Kašić, J. J. Strossmayer, Juraj Dobrila, vrijeme Hrvatskoga narodnog preporoda, A. Stepinac i njegova uloga u vrijeme i nakon 2. svjetskog rata...), židovstvo te pitanja povezana uz židovstvo od nastanka do današnjih dana. Korelacija s nastavnim predmetom Povijest pretežno se ostvaruje u D domeni Katoličkoga vjeronauka kroz sve godine učenja, ali i u drugim domenama kroz upoznavanje povijesnih odrednica nastanka Biblije i pojedinih biblijskih knjiga te povijesti religija.
Sociologija
Katolički vjeronauk nudi mogućnost korelacije s predmetom Sociologija u onim područjima koja se nužno vežu za život Crkve i njezina promišljanja u kontekstu socijalnog nauka Crkve. Tako će teme vezane uz solidarnost i caritas, svijet rada i poziva, prava i obveze, moć i nemoć društvenih institucija, muškarca i ženu, odnos prema bolesnima, starijima, siromašnima, kao i mnoge druge teme, pridonijeti kvalitetnijoj nastavi, ali još i više kvalitetnijem razvoju učenika koji će biti osposobljeni prihvatiti i preuzimati odgovorne uloge za dobrobit društva, ali i Crkve. »Ekonomija ljubavi prema bližnjemu«, koja se posebno ostvaruje u caritasu i dijakonijskoj službi Crkve prema čovjeku, Crkvi daje društveni karakter institucije koja se pokazuje i jest solidarna. O radu i pozivu nije dostatno govoriti samo kao o društvenim, kolektivnim ili individualnim sociološkim i ekonomskim fenomenima, nego i kao o pozivu čovjeku da sudjeluje u nastavku stvaranja Božjega. Čežnja čovjeka za moći, koja je često dovodila do boli, poniženja i ratova u čovječanstvu, ne smije ostati samo govor društveno-političkoga konteksta, nego mora biti povezana s pojmovima: zapovijed, služenje i sluganstvo, nasilje i sloboda, odgovornost, kao i novozavjetno razumijevanje prvoga i posljednjega. Odnos muškarca i žene uvijek je, uz sociološko tumačenje, u povijesnom i sadašnjem smislu, pozvano interpretirati i tumačiti i na teološki način. Sve te, ali i druge teme kao što su: čovjek i njegova odgovornost u društvu, uloga, obveze i prava roditelja, obitelj u društvu te važnost pojedinca i njegova društvena uloga, samo su dio moguće korelacije.
Politika i gospodarstvo
Obrazovanje za političko djelovanje jest jedno od onih koje je moguće razumjeti i kao opći nastavni princip, no ne smije se shvatiti samo kao sadržaj jednoga predmeta. Upravo u tom smislu onda i vjeronauk u školi, zajedno s drugim predmetima, zadobiva prostor korelacije s ovim predmetom. Jedan od ciljeva vjeronauka jest naviještanje kraljevstva Božjega koje, neovisno o političkim i društvenim okolnostima, želi biti konkretizirano u konkretnom životu čovjeka i društva. Neutralnost vjere prema dnevnom političkom »diskursu« ne bi se smjela razumjeti kao neutralnost Crkve prema političkim problemima svijeta. U tom će svjetlu vjeronauk svojim sadržajima o Crkvi u Drugom svjetskom ratu, njezinom stavu prema etničkome čišćenju, povijesnim nedaćama čovječanstva i suvremenim društvenim »razvojnim politikama«, kao i svojim promišljanjem o utjecaju gospodarstva na život svakoga čovjeka, dati svoj doprinos razumijevanju politike kao javnoga, općeg dobra. Primjerima poput prispodobe o milosrdnom Samaritancu bit će moguće raspravljati o odnosu politike i gospodarstva prema suvremenom čovjeku; u ostvarivanju ozračja dijaloga u temama kao što su: rođenje čovjeka, abortus, smrt, eutanazija učenici će moći uvidjeti odnos zakonodavstva prema naravi i dostojanstvu čovjeka te kršćanskim pravilima života. U svakom slučaju, vjeroučitelj je pozvan dati svoj doprinos korelaciji s predmetom Politika i gospodarstvo nikako se ne upuštajući u ideološka razmišljanja o politici koju najprije promatramo kao »instituciju« stvorenu na dobro čovjeka.
Psihologija
Povezanost s psihologijom ostvaruje se u govoru o vrijednosnim sustavima, razvoju i ponašanjima mladih te o društvenim utjecajima na ponašanja kod mladih. Unatoč tim navedenim, a konkretnim napomenama, mnoge se teme mogu svrstati u »katalog« korelacije Psihologije i Vjeronauka. Taj spektar tema polazi od značenja priča u ljudskom životu koje ne ostaje samo na razvojno-psihološkoj razini, nego otvara prostor za evanđeoske prispodobe i biblijske pripovijesti preko teme odnosa duše i tijela, psihičkog života i psiholoških procesa poput straha i suvremenih oblika nasilja koji opet mogu biti povezani s emocijama, ponašanjem, naravi, a što je opet sve, tematski gledano, izazov za korelaciju. Tako i govor o karakteru s psihološkoga stajališta otvara prostor razmišljanju i suradnji s vjeronaukom; mogućnost kognitivnoga prihvaćanja pojedinih vjerskih sadržaja (Trojstvo, milost, duša, nebo, vječnost…), a uvjetovano je i psihološkim razvojem učenika u pojedinoj dobi.
Izborni predmeti
Suradnjom između Katoličkoga vjeronauka i drugih vjeronauka ostvaruje se ekumenska i dijaloška dimenzija Katoličkoga vjeronauka.
Etika i Katolički vjeronauk također mogu ostvariti suradnju na brojnim područjima. Ona se može ostvariti suradnjom na zajedničkim temama, projektima i posjetima.
Etika
Katolički vjeronauk ostvaruje povezanost s predmetom Etika na puno razina kao što su: važnost temeljnih životnih pitanja i pronalaženje odgovora na njih, čovjek kao religiozno biće, posebno u spisima, nauku, moralu i kultu velikih svjetskih religija, važnost moralnog i etičkog promišljanja i djelovanja za svoju i dobrobit drugih ljudi te zajednice, važnost moralnog i etičkog promišljanja i djelovanja za svoju i dobrobit drugih ljudi te zajednice, a sve to doprinosi rješavanju problema iz područja društva. Pojam slobode u Katoličkom vjeronauku i utjecaj vrednota na ostvarenje ljudske i kršćanske punine života povezuje se s pojmovima vezanim uz moralne i etičke probleme u antropologiji. Pojmovi prijateljstva i ljubavi koji se obrađuju na Katoličkom vjeronauku osobito se povezuju s temom »Međuljudski odnosi«. Povezanost se očituje u pojmovima ljudskih prava, moralnih i etičkih problema u području biomedicine, moralnih i etičkih problema čovjeka suvremenoga doba itd.
Pravoslavni vjeronauk
Kad je riječ o predmetnoj korelaciji, sadržajno se Katolički vjeronauk najviše povezuje s Pravoslavnim vjeronaukom s kojim dijeli istu kršćansku tradiciju, temelje vjere i nauka. Korelacija između Katoličkoga i Pravoslavnoga vjeronauka ostvaruje se kroz sva godišta srednje škole.
Islamski vjeronauk
Korelacija s predmetom Islamski vjeronauk ostvaruje se u C domeni u kojoj učenici upoznaju temeljna moralna načela (pravila ponašanja) monoteističkih religija kako bi pronašli zajedničke poveznice (zapovijedi, čovjekovo dostojanstvo i savjest, shvaćanje patnje i zla).
Korelacija se ostvaruje i kroz ishode A domene i D domene kroz prepoznavanje i upoznavanje različitih religijskih znakova, blagdana i običaja u neposrednoj okolini, kasnije s temeljnim simbolima, građevinama i uočavanjem drugih obilježja i utjecaja u suvremenome društvu (u umjetnosti, književnosti, glazbi, filmovima…) Polazi se od neposrednoga iskustva i prisutnosti drugih religija u okolini pa prema suvremenom društvu općenito te korelacije s Katoličkim vjeronaukom radi razumijevanja i poštovanja drugih ljudi i njihovih životnih vrijednosti.
Umjetničko područje
Likovna i glazbena umjetnost
Povezanost s umjetnošću (likovnom ili glazbenom) očituje se posebno u ishodima D domene svih godišta Katoličkoga vjeronauka u kojoj učenik upoznaje kršćanske motive i utjecaj kršćanstva na hrvatsko društvo, hrvatsku kulturu, tradiciju i identitet općenito kroz arhitekturu i graditeljstvo, različita ostvarenja likovne umjetnosti, glazbenu umjetnost kroz crkvenu pučku popjevku (posebno hrvatske božićne pjesme i pasionska baština), duhovnu glazbu te brojne skladbe hrvatskih i svjetskih skladatelja nadahnute kršćanskom tematikom.
Jezično-komunikacijsko područje
Hrvatski jezik
Jezik nije samo »kuća bîtka«, nego sredstvo susreta među ljudima, kao i susreta čovjeka s Bogom. U nastavi će učenik iskusiti uporabu jezika kao sredstvo komunikacije i interakcije. On uči kao slušatelj, ali i kao govornik, odgovorno upotrebljavati jezik i govor (kako na individualnoj, tako i na sociološkoj razini). Odgoj za govor jedan je od antropoloških nastavnih principa i vjeronauka u školi čiji se religiozni motivi ne protežu samo do naviještanja vjere po riječi, nego i po susretu Boga i čovjeka koji se događa u samoj riječi. Katolički vjeronauk korelira s predmetom Hrvatski jezik na više razina. Korelacija je vidljiva u svim godištima školovanja s predmetnim područjem Hrvatski jezik i komunikacija u onim dijelovima koji se temelje na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskoga jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja koje omogućuju stjecanje komunikacijske jezične kompetencije na standardnome hrvatskom jeziku, sposobnosti analize i interpretacije teksta te razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva, sposobnosti pomnoga čitanja književnih tekstova, kao i u vještinama komunikacije i suradnje s drugima te u prepričavanju i pripovijedanju tekstova, objašnjavanju poruke teksta i primjeni poruke na vlastite životne situacije. Povezanost se ostvaruje i u domeni C koja sadrži pravila međusobnih odnosa i kulture komuniciranja koja su sastavni dio i Hrvatskoga jezika te međupredmetnih tema.
Katolički vjeronauk korelira s predmetnim područjem Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji u domeni D u temama vezanim uz početke pismenosti u Hrvata s pokrštavanjem te ulogu istaknutih crkvenih ljudi u razvoju jezika i doprinosima u književnosti kao što su: Andrija Kačić Miošić, Bartol Kašić itd.
Strani jezici
U svim se stranim jezicima povezanost s Katoličkim vjeronaukom ostvaruje na području kulture, blagdana i običaja i svakodnevice te drugim tradicionalnim i suvremenim odrednicama zemalja toga govornog područja u kojima se može prepoznati utjecaj kršćanstva ili drugih religija.
Prirodoslovno područje
Biologija
Povezanost između nastavnoga predmeta Biologija i Katoličkoga vjeronauka ostvaruje se kroz velik broj tema kao što su: posebnost čovjeka, pubertet i mladenaštvo, odgovoran odnos prema spolnosti, ispravno shvaćanje odnosa znanosti i vjere u obradi biblijskih izvješća o stvaranju svijeta, znanstveni govor o napretku reproduktivne medicine i biogenetike, ali i u drugim graničnim pitanjima vjere i znanosti.
Fizika i Kemija
U prirodoznanstveno usmjerenim predmetima učenik je pozvan učiti kako čovjek promatranjem i eksperimentiranjem proučava »objektivne« činjenice; u tehnički orijentiranim predmetima učenik uči kako se, uz njihovu pomoć, može stvoriti nešto novo i korisno. Koristeći se, dakle, prirodoznanstvenim metodama, kao i misaonim procesima, učenik će biti u mogućnosti shvatiti važnost ljudskoga napretka, razvoja tehnologije, ali i razvoja čovječanstva. Često se tada dogodi da takvo dominirajuće razumijevanje stvarnosti utječe na razvoj slike svijeta samoga učenika. Povezanost između predmeta Fizika, Kemija i Katolički vjeronauk ostvarivat će se tako na različitim područjima. Pedagoška odgovornost učitelja prirodoznanstvenih predmeta bit će u tome da učenicima osvješćuje da to nije jedina dimenzija razumijevanja svijeta, nego da se od svih očekuje komplementarnost kao nastavni princip. Koliko su zapravo znanje i vjera, tehnološki napredak i potencijal čovjeka u sustvaranju Božjemu veliki, pokazat će učenicima primjeri velikih hrvatskih znanstvenika, istodobno i istaknutih crkvenih ljudi na području fizike kao što su Ruđer Bošković, Faust Vrančić i drugi. Korelacija se može ostvarivati i na posebnim pitanjima kao što su: stvaranje svijeta i svemira (teorija o velikom prasku), tumačenje neba, naravi čovjeka i drugo. Na poseban način, u posljednje je vrijeme to očito, postoje mnoga aktualna pitanja odnosa ekonomije, ekologije i kemije pri čemu se vjeronauk smije uključiti u dijalog s tim predmetima, posebno iz perspektive kršćanske etike i morala.
Geografija
Suvremena geografska nastava ne ograničava se samo na izvješće topografskih, geoloških ili teritorijalnih činjenica koliko teži uključivanju socioloških, političkih, gospodarskih pa i povijesnih tematskih područja. Uz to, nemoguće je danas geografiju razumjeti bez odnosa ekologije i ekonomije, ponajprije u vidu učinka i posljedice tržišnoga ponašanja i stila života suvremenoga čovjeka, kao i čitavog kolektiva. Moguća korelativna tematska područja nude čitav spektar promišljanja i materijala za nastavu (pomislimo samo na teme vezane uz domovinu, pojedinu regiju, grad i mjesto u kojemu učenici odrastaju). Konačno, Krist je svojim utjelovljenjem zemlju učinio svojim domom. Poznavanje svijeta vodi poznavanju biblijske i kršćanske poruke. Teme su, koje nam se nameću kao nezaobilazne za korelaciju: Sveta Zemlja kao zemlja obećanja, čija je geografija važna i za razumijevanje biblijske poruke, molitvenoga izražaja (posebno u psalmima), vjere i identiteta židovskoga naroda općenito. U geografiji će također brda, planine, doline, pustinje, hodočasnička mjesta i drugo biti predstavljena iz perspektive zemljopisnih vlastitosti dok je za vjeronauk sve navedeno mjesto »simboličkoga«, ali i stvarnoga govora o prijateljstvu Boga i čovjeka. Svaka zemlja, mjesto, grad daju posebno lice kršćanskoj poruci i mogućnost razmišljanja i nastave u dijaloškom smislu. Uz sve rečeno, povezanost s predmetom Geografija ostvaruje se i u upoznavanju geografskih odrednica nastanka Biblije i pojedinih biblijskih knjiga što je sastavni dio kurikula Katoličkoga vjeronauka.
Matematičko područje
Matematika
Današnja se matematika na europskom, ali i na našem području, pokušava preobraziti iz čisto formalnoga i temeljnoga predmeta u predmet koji je usmjeren na njegovu primjenjivost i praksu. Često se u tom smislu može dogoditi da pojmovi koje će koristiti matematika, a identični su pojmovima koje koristimo i u vjeronauku, imaju i pridobivaju sasvim druga značenja od onih kako se koriste u vjeronauku. Već se u ovome otvara jedno područje međusobne suradnje matematike i vjeronauka. Tako će pojmovi poput beskonačno, konačno, istinito, suprotno, dokaz itd. u matematici imati jedno značenje, a u vjeronauku drugo. Na isti se način može posvetiti vrijeme promišljanju o značenju brojeva u hebrejskome, biblijskom jeziku te brojeva u matematici: značenje broja jedan, tri, sedam, deset i mnogih drugih koji svoje korijene imaju i u hebrejskoj abecedi. Nadalje, uvijek valja imati na pameti da je današnje matematičko promišljanje i sagledavanje svijeta uvjetovano razmišljanjima i postavkama Descartesa (Cogito ergo sum) koji je kao filozof i matematičar svemu što postoji dao »matematičke«, zatvorene okvire. Korelacija s matematikom ponudit će učenicima različite pristupe shvaćanja svijeta, pri čemu će se kršćanska vizija svijeta očitovati posebno u vjeronaučnim sadržajima kojima je želja uputiti na transcendentalnost ljudske stvarnosti i svijeta.
Tjelesno i zdravstveno područje
Tjelesna i zdravstvena kultura
Korelacija s nastavom tjelesne i zdravstvene kulture moguća je u sadržajima koji se odnose na pitanja truda, zalaganja, odnos prema pobjedi ili porazu, konkurenciji, natjecanju, poštivanju pobjednika, ali i temama koje se odnose na čovjekovo zdravlje i različite stavove prema tijelu. Osim toga, etika sporta omogućuje rast stvarateljske radosti, izmirenoga zajedništva, obzir prema slabijima, priznanje i prihvaćanje pravila, samoodricanje, odmak od egoizma i promicanje suradnje. S druge se strane nudi mogućnosti govora i promišljanja o upotrebi nedopuštenih sredstava u sportu (doping), ideologiziranja tijela kao i govora o drugim zastranjenjima kao što su mržnja prema tijelu i drugo. Konačno, smatramo da metafizika, odnosno teologija tijela i sporta, ima svoj vrhunac u spoznaji da je ona jedna od mogućnosti ostvarenja onoga što će Pavao reći: »Proslavite, dakle, Boga u tijelu svojem.« (1 Kor 6,20)
Strukovni predmeti
Korelacija s ostalim predmetima, posebno predmetima strukovnog dijela obrazovanja, vođena je načelom teoloških i antropoloških zahtjeva, uvažavajući egzistencijalnu važnost sadržaja za učenike, potičući produbljivanje njihovih znanja i kompetencija, kako u općeljudskom, tako i u vjerničkom razvoju i sazrijevanju. Vjeronauk je tako otvoren za korelaciju i suradnju s različitim predmetima, njegujući interdisciplinarni dijalog koji se uspostavlja na onoj razini na kojoj svaki predmet oblikuje osobnost učenika te pospješuje stjecanje ključnih kompetencija.
Međupredmetne teme
Osobni i socijalni razvoj
U promicanju duhovne, moralne, religiozne i društvene dimenzije uočava se snažna povezanost s međupredmetnom temom Osobni i socijalni razvoj koja ima za cilj poticanje cjelovitoga razvoja djece i mladih osoba, tj. poticanje razvoja svih dimenzija važnih za cjelovit i skladan razvoj djeteta i mlade osobe.
Ostvaruju se očekivanja osobito u ishodima iz A domene Katoličkoga vjeronauka: važnost zajedništva, različitost među ljudima, važnost prihvaćanja različitosti, pojmovi dijaloga i diskriminacije, različiti oblici ropstva i slobode, kršćanska slika o dostojanstvu čovjeka, današnje predrasude, značenje i vrijednost rada za ljudski život u kontekstu dostojanstva ljudske osobe, vlastiti darovi u izboru životnoga poziva i oblici kvalitetnog provođenja slobodnoga vremena.
Građanski odgoj i obrazovanje
U promišljanju o važnosti izgradnje odgovornosti i solidarnosti za zajednički život, o značenju, važnostima i utjecaju moralnih načela i moralnih normi te ostalih vrsta pravila koja utječu na kvalitetu života pojedinca i zajednice, ogleda se njegova povezanost s Građanskim odgojem i obrazovanjem.
Očekivanja Građanskoga odgoja i obrazovanja osobito se ostvaruju kroz ishode Katoličkoga vjeronauka i vezana su uz teme: različiti oblici unutrašnjega ropstva i slobode, dostojanstvo, vrijednost i uloga učenika, uloga vjere u rješavanju napetosti i sukoba među ljudima, postupci prema onima koji su u različitim potrebama, stvaranje kvalitetnih međuljudskih odnosa u svom okružju, pravila ponašanja u razredu i školi, posljedice kršenja pravila za pojedinca i cijelu zajednicu, odgovornost za vlastito ponašanje, odnos Dekaloga i temeljnih ljudskih prava, kršćanska slika o dostojanstvu čovjeka, značenje i vrijednost rada za ljudski život i suodgovornost za pravedan i miran suživot u društvu. Učenik se uključuje u aktivnosti kojima može doprinijeti ostvarivanju navedenih vrednota ili surađuje s drugim učenicima u provedbi aktivnosti/projekta.
Održivi razvoj
Otkrivajući Boga Stvoritelja koji čovjeka uzima za sustvaratelja u odgovornom promišljanju i stjecanju spoznaja o uzrocima i posljedicama ljudskoga utjecaja na prirodu, uočava se velika povezanost s međupredmetnom temom Održivi razvoj. Očekivanja Održivoga razvoja osobito se ostvaruju kroz ishode Katoličkoga vjeronauka u kojima se naglasak stavlja na odgovorno ponašanje prema stvorenom svijetu (ekologija) i konkretnije postupke čuvanja okoliša, razvijanje solidarnosti, zahvalnost i poštivanje tradicije blagdana i slavlja.
Zdravlje
Očekivanja međupredmetne teme Zdravlje u Katoličkome vjeronauku osobito se ostvaruju u temama koje se odnose na: pubertet, važnost brige za zdravlje u govoru o Božjim zapovijedima, smisao spolnosti čovjeka i važnost odgovornog odnosa prema spolnosti. Osobito se ostvaruju ishodi domene mentalno i socijalno zdravlje: razlikovanje primjerenog od neprimjerenog ponašanja, razvoj empatije, uvažavanje različitosti, izbjegavanje sukoba i načini njihova nenasilnog rješavanja, aktivnosti koje doprinose osobnom razvoju te prosudba vlastitih stavova i ponašanja.
Učiti kako učiti
Različiti pristupi poučavanja te aktivne metode učenja unutar Katoličkoga vjeronauka omogućavaju učenicima postizanje proaktivnoga odnosa prema učenju te pridonose njihovoj (nutarnjoj) intrinzičnoj motivaciji i razvijanju različitih strategija učenja. Kroz nastavni predmet Katolički vjeronauk ostvaruju se očekivanja ove teme ovisno o oblicima i metodama rada.
Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
Očekivanja ove međupredmetne teme ostvaruju se kroz korištenje različitih digitalnih alata kao pomoć u ostvarivanju ishoda Katoličkoga vjeronauka. U Katoličkom vjeronauku analiziraju se pozitivni i negativni utjecaji digitalne tehnologije i društvenih mreža, ali naglasak se stavlja na svrhovito korištenje u svrhu kreativnoga stvaralaštva i suvremenih načina promicanja kršćanskih vrijednosti u društvu.
Poduzetništvo
Neki od ciljeva međupredmetne teme Poduzetništvo uključuju otvorenost za nove ideje, mogućnosti, stvaranje inovativnih i kreativnih rješenja, razvoj upornosti i stjecanja radnih navika, pozitivan odnos prema radu, kao i upravljanje projektima i izradu projektnih prijedloga. Navedeno je sveprisutno u nastavi Katoličkoga vjeronauka, posebno u konkretnim projektima kroz koje se ostvaruje odgojna dimenzija predmeta provođenjem u životu konkretnim djelovanjem. Posebno je važno očekivanja ove međupredmetne teme povezivati s vjeronaučnim temama od najranijih godišta učenja Katoličkoga vjeronauka.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Katolički vjeronauk polaskom učenika u školu dobiva učenike koji uglavnom odražavaju one stavove o kršćanskoj religiji, katoličkoj vjeri i Crkvi koji prevladavaju u društvenim sredinama u kojima žive. Mnogi prihvaćaju i pohađaju Katolički vjeronauk po želji i u vjeri svojih roditelja. Za neke od njih vjeronauk je nastavni predmet koji im po prvi put omogućava susret s vjerskim sadržajima kao i s osobama koje vjeruju. Neki, opet, pokazuju veliku otvorenost za religijska i vjerska pitanja te interes za kršćansku poruku i katoličku vjeru, obrede i slavlja, ali se kod njih može opaziti distanciran odnos prema Crkvi i vjerskoj praksi. Među učenicima ima i onih koji već posjeduju temeljno vjersko iskustvo povezano s iskustvom vjerskoga života njihovih roditelja i vjerskih običaja u obitelji pa su često njihovi vjerski stavovi, osobito u ranoj dobi, tipičan odraz vjere njihovih roditelja ili bliže okoline. Kod drugih treba krenuti od temeljnoga religioznog govora i iskustva.
Kršćanska vjera i svakodnevni život kao mjesta učenja i poučavanja.
Zadaća je vjeronauka u školi, u procesima učenja i poučavanja, na poseban način osposobiti učenike opažati svijet i život oko sebe, diviti mu se, propitivati ga i tumačiti u svjetlu vjere. To je važno zbog toga što takvo učenje i poučavanje od učenika zahtijeva uporabu i kreativnu iskoristivost svih njihovih osjeta i drugih duševnih vlastitosti. Procesi učenja koji se pritom razvijaju omogućuju učenicima bolje i kvalitetnije upoznavanje i shvaćanje, življenje i svjedočenje kršćanske, katoličke vjere koja se u bitnome artikulira znakovima i simbolima, točnije simboličkim govorom. Zbog toga kod učenika srednjoškolske dobi veliko značenje ima dublje intelektualno poznavanje i tumačenje njihova svijeta, često skrivenoga u »kodovima« mnogih znanstvenih disciplina kojima vjeronauk kao predmet mora ići ususret. Međutim, koliko god su učenicima važni znakovi i simboli svakodnevice, toliko su im za procese učenja u vjeronaučnoj nastavi važni i »sveti znakovi« liturgijskoga života Crkve i njezine tradicije. Oni učenicima pomažu učiti sagledavati svijet iz jedne druge perspektive po kojoj zadobivaju pristup onoj stvarnosti, transcendenciji, koja ih približava otajstvima Božjega života i čovjekova spasenja.
Riječ i pripovijedanje nije samo sadržaj, nego i mjesto učenja i poučavanja. Jedan od temeljnih oblika priopćavanja židovsko-kršćanske tradicije i vjere jest pripovijedanje. U Crkvi, kao zajednici i spomen-znaku pripovijedanja, takav oblik živi i danas. Katolički vjeronauk u školi, njegujući takav oblik priopćavanja i posredovanja sadržaja vjere, postaje mjestom komunikacije i zajedništva učenika okupljenih oko tradicije koja se pripovijeda. Ona postaje odgojno i obrazovno uspješnija što su vjeroučitelji sposobniji sebe autentično i svjedočki u cijelosti unijeti u odgojno-obrazovni proces. Govorni oblici poučavanja u tome kontekstu nemjerljiva su mogućnost i povlašteno mjesto postavljanja pitanja o smislu života, postanku i budućnosti čovjeka, ali i njegova odnosa s Bogom. Vjeroučitelji u tim načinima poučavanja podržavaju propitujući, kritički i kreativan pristup učenju, učenike drže budnima i zajedno s njima traže i domišljaju odgovore u biblijskoj predaji te svjedočanstvu vjere opće i mjesne Crkve. Pritom učenici nedvojbeno uče da u nekim situacijama pitanja ostaju otvorena, da u potpunosti i cjelovitosti nisu dostupna ljudskom razumu i znanju, nego da pripadaju otajstvima kršćanske vjere. Učenici su u procesima religioznoga učenja i poučavanja shvaćeni kao individualne osobe, upućene na drugoga i u zajednici s drugima. Zbog toga vjeronauk u školi reflektira njihova temeljna iskustva, njihovu biografiju, konkretnu životnu stvarnost te njihove artikulirane interese koji se promatraju u individualnoj stvarnosti ljudske osobe, odnosno učenika koji žive i ostvaruju se u ljudskoj zajednici.
Umreženo poučavanje i učenje. Katolički vjeronauk i nastavni sadržaji vjeronauka u školi nastoje sustavno, postupno i što cjelovitije iznijeti i zrcaliti sveukupnu vjeru Crkve i njezinu teološku sustavnost, premda to nije moguće iscrpno i u potpunosti učiniti. Upravo stoga, kako zbog same naravi i zadaće vjeronauka kao školskoga predmeta, tako i zbog razvojne dobi i mogućnosti učenika, kriterij cjelovitosti katoličke vjere podrazumijeva istinito, vjerodostojno i sustavno prikazivanje istina kršćanske, katoličke vjere koja se usredotočuje na središnje teme, odnosno na artikuliranje i razvoj središnjih, za katoličku vjeru i vjerski odgoj, važnih doktrinarnih i tematskih sadržaja. Zato su nastavne teme uokvirene u sadržajne domene u pojedinim godištima određene temeljnim i težišnim sadržajima, ishodima učenja i kompetencijama koje se, u skladu s njima, i očekuju. Praktično gledajući, vjeronaučni su sadržaji tako strukturirani da u procesima učenja i poučavanja u isto vrijeme zahtijevaju i vjeroučiteljima i učenicima omogućuju kumulativno i sustavno umreženo poučavanje i učenje.
Korelacija je ne samo didaktički princip nego i susret poučavanja i učenja. Sve rečeno upućuje na činjenicu da su učenje i poučavanje u Katoličkome vjeronauku procesi koji se događaju u kritičkoj, kreativnoj i produktivnoj (poduzetnoj) izmjeni odnosa te stalnoga uzajamnog tumačenja kršćanske tradicije s jedne strane i suvremenoga iskustva s druge strane. Dakako, riječ je o načelu korelacije kao principu poučavanja i učenja. Ipak, uz rečeno, korelacija se ovdje ne shvaća samo kao didaktički princip. Njezina utemeljenost leži daleko više u samome događaju i činu Objave. Bog se očituje u konkretnoj povijesti i stvarnosti čovjeka. Objava ulazi u svijet ljudskoga iskustva i posredovana je svjedocima koji to iskustvo priopćuju dalje. Vjeronauk u školi, koji kao predmet ozbiljno shvaća korelaciju i kao didaktički princip, pozvan je uvijek iznova propitivati vjerska iskustva suvremenoga čovjeka, odnosno učenika, kao i ona životna iskustva koja korespondiraju s iskustvima vjerskoga karaktera. Preduvjet uspješnomu tumačenju vjerske tradicije i životne stvarnosti jest posredovanje iskustva koje se odnosi na različita područja ljudske stvarnosti. Vjeroučitelj je tako pozvan uvijek iznova reflektirati sustav poučavanja vjerskoga sadržaja u odnosu prema različitim znanstvenim i stručnim, ali i osobnim interesima i razvojnim sposobnostima učenika. Pritom treba reći: postoje stvarni čini i sadržaji koji su mjerljivi i koji se mogu vrednovati, no u identitet katoličkoga vjeronauka ubrajaju se i sadržaji koji bude zanimanje za egzistencijalna pitanja i smisao ljudskoga života. Kad je, pak, riječ o vjeronauku u školi, treba pred očima imati činjenicu da stvarnosti »biti kršćanin« pripada i činjenica oblikovanja vlastitoga života iz vjere u Boga. To oblikovanje života treba biti potkrijepljeno i podržano vertikalnom korelacijom, odnosno unutarnjim vezom vjeronaučnih sadržaja koji učeniku omogućavaju rast i odgoj u vjeri sve do završetka njegova obrazovanja.
Opis predmeta Katoličkoga vjeronauka upućuje na stalni dijalog s drugim predmetima unutar srednjoškolskoga obrazovanja. To znači da je za procese učenja od iznimne važnosti takozvana horizontalna korelacija te umreženost poučavanja i učenja. Korelacija u predmetnoj nastavi pomaže da se osnaži interes za shvaćanje svijeta kao jedinstvene stvarnosti čovječanstva i civilizacije. U tom se smislu pristup povijesnim temama promatra i iz perspektive povijesti spasenja, pristupa umjetnosti i ljudskomu stvarateljskom djelu kao sustvarateljskom činu na koji je čovjek pozvan od Boga, a pristup se različitim prirodoznanstvenim disciplinama promatra iz perspektive Božjega stvaranja i svemoći koja još uvijek nije u cijelosti otkrivena. Srednjoškolski sadržaji i ishodi učenja upućuju vjeroučitelje i učenike na one procese poučavanja i učenja koji zahtijevaju odgovore na pitanja smisla patnje i smrti, novih dostignuća suvremene znanosti, tehnologije i bioetike, odnosno medicine, kao i različitih filozofskih i kulturoloških pristupa svijetu i čovjeku. Vjeronauk, sukladno svojoj utemeljenosti, ima mogućnost stvaranja dijaloškoga ozračja u kojemu nudi odgovore koji su dostojni čovjekova života i očuvanja svijeta, koristeći se u tu svrhu suvremenim spoznajama i tehnološkim dostignućima, na poseban način medijima i internetom kao »dragocjenom digitalnom pozornicom«.
Učenje i poučavanje u korespondenciji sa živom zajednicom vjernika. Učenici u vjeronauku postaju osposobljeni tumačiti religiju i vjeru kao središnje područje ljudske stvarnosti i djelovanja te upoznaju i uče razumjeti sadržaje vjere i njihovu moć kao pomoć za oblikovanje vlastitoga života. Pritom priopćavanje poklada kršćanske vjere, koje je u sebi višedimenzionalno, ne smjera apstraktnom poučavanju, nego se puno više ostvaruje u procesima izgrađivanja povjerenja prema različitim oblicima izražavanja vjere, uključujući pritom i žive primjere kršćanske vjere. U tome smislu treba naznačiti da se odgoj i obrazovanje za religioznu i vjersku stvarnost u vjeronauku u školi događa u korespondenciji s konkretnom iskustvenom zajednicom vjere Katoličke Crkve. Teološki gledano, vjera i Crkva stvarnosti su koje se ne mogu odvojiti jedna od druge. Upravo je takav odnos vjeronauka u školi s konkretnom zajednicom vjernika već naznačen u konfesionalnome obilježju vjeronauka. Konačno, vjeronauk u školi je, s obzirom na religijsku pluralnost, pozvan osposobiti učenike da dadnu vlastiti odgovor na pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici i o vlastitom sudjelovanju u životu Crkve te pronađu osobne stavove i usmjerenja u religijskim i etičkim pitanjima života. Istraživačka i projektna nastava u vjeronaučnim procesima učenja i poučavanja time postaje izvanredno mjesto i prostor osobne kreativnosti učenika, kao i njihova učenja o realnoj i zdravoj konkurentnosti koja postaje korisna razvoju razrednoga zajedništva. Izgradnja vlastite svijesti i slike o sebi samome i osobnim sposobnostima, koje drugima mogu biti poticajne za prihvaćanje i poštovanje, nemjerljiv su doprinos za buđenje samopoštovanja i povjerenja u vlastite mogućnosti i sposobnosti pojedinca.
Poučavanje i učenje stavova i uvjerenja. Poučavati učenike za stavove i uvjerenja moguće je samo djelomično. Naime, stavovi i uvjerenja ne stječu se samo unutar vjeronaučne nastave, nego su dijelom predmet djelovanja obitelji i slobodnoga vremena učenika. Bitan doprinos pri oblikovanju stavova i uvjerenja ima i život u školi u okviru školske kulture koja daje i otvara prostore za ponude onoga što bismo mogli nazvati školskim pastoralom. Oblikovanje vjerskih stavova i uvjerenja nije moguće promatrati, još manje ih je moguće evaluirati onako kako je to slučaj s primljenim spoznajama i stečenim osposobljenostima. Ipak, razvoj kršćanskih i katoličkih stavova i uvjerenja bitan je dio ciljeva i zadaća konfesionalnoga vjeronauka u školi. U kontekstu poučavanja i učenja, a u smislu stavova i uvjerenja, treba naglasiti sljedeće: stavovi i uvjerenja nemaju samo praktičnu ili odgojnu, odnosno afektivnu, nego i kognitivnu dimenziju. Oni su, naime, uvijek povezani s kompetencijama na području stečenih iskustava i intelektualne spoznaje istinitosti, dobrote i ljepote nekog čina i predmeta promatranja i spoznavanja. Stavovi iziskuju nakanu, kao i slobodno i odgovorno odlučivanje, što ima posebno značenje i vrijednost na području stjecanja stavova i uvjerenja. Uvjerenja i stavove treba, stoga, njegovati, uvježbavati te promišljati. Drugim riječima, standardi obrazovanja sadržavaju uz spoznaje i osposobljenosti također motivirajuće trenutke i spremnost da se stečene vidike učini djelotvornima. Oni se, svakako, najprije odnose na rezultate procesa učenja unutar kognitivnoga područja te su u tom smislu sastavni dio procesa učenja učenika.
Personalna komunikacija unutar procesa učenja i poučavanja. Personalna i interpersonalna komunikacija od središnje su važnosti za Katolički vjeronauk jer se njegovo konfesionalno obilježje ne pokazuje samo u vjeronaučnim sadržajima, nego je određeno osobama koje poučavaju, onima koji uče i onima koje se poučava. Stoga se vjeronauk i promatra kao dinamičan komunikacijski, suradnički i stvaralački susret osoba, ali i susret učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti. U susretu s vjeroučiteljem kao »svjedokom vjere« događa se mogućnost izgradnje sposobnosti učenika za kritičko i kreativno mišljenje, vjersku prosudbu, osobni rast i izgradnju. Personalna komunikacija pridonosi također tome da se suočavanje katoličke vjere i njezinih sadržaja s vjerom drugih konfesija i religija ne događa u perspektivi distanciranoga promatrača, nego u perspektivi aktivnoga sudionika. Takva interakcija omogućava učeniku oblikovanje vlastitih stavova, kritičko promišljanje i sudioništvo u dijalogu. U tom smislu, neovisno o tome kakvim se nastavnim metodama organizira nastava, procesi su učenja intenzivni i oni pridonose ostvarenju vjerničkoga identiteta učenika i njihove svijesti, odgovornosti za izgradnju osobne vjere, odnosno njegove odgovornosti za vjeru i život cijele Crkve.
Međureligijsko i interkulturalno poučavanje i učenje. U sadržaje i ciljeve Katoličkoga vjeronauka u školi ubrajaju se i osnovne spoznaje o drugim religijama, posebno židovstvu i islamu te poznavanje njihove religijske prakse. Međureligijsko učenje u tom smislu ima drukčija područja i očekivanja i od učenika i od vjeroučitelja. Pritom se ne smije zaboraviti niti susret učenika s drukčijim svjetonazorima i filozofijskim te drugim kulturnim obilježjima svijeta u kojemu oni žive. Temeljna teza takvoga interkulturalnog poučavanja i učenja jest odsutnost bilo kakvog obilježja arogancije prema drukčijemu i drugomu što je preduvjet razvijanju kritički promišljenoga i otvorenoga dijaloga i tolerancije učenika u odnosu na ljude i svijet u kojemu žive.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) učitelji planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje u nastavnome predmetu Katolički vjeronauk polazi od temeljnih odrednica prijedloga Okvira za vrednovanje procesa i ishoda učenja u odgojno-obrazovnome sustavu RH, kao i od naravi i specifičnosti sadržaja samoga predmeta. U procesu vrednovanja vodi se računa o temeljnim načelima kurikula, vrijednostima, ciljevima, osobito odgojno-obrazovnim ishodima učenja. Temeljni elementi u učenju i poučavanju vjeronauka usko su povezani s domenama, tematskim sadržajima i ishodima učenja.
Elementi su vrednovanja:
Znanje – prepoznavanje, navođenje, interpretiranje, objašnjavanje i argumentiranje temeljnih činjenica, pojmova, događaja i tekstova na razini zadanih domena i definiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji odražavaju njihovu složenost na spoznajnom, doživljajnom i djelatnom planu.
Stvaralačko izražavanje – stavljajući naglasak na učenikovo stvaralaštvo koje zahtijeva zalaganje i druge njegove sposobnosti i mogućnosti da usvojene spoznaje, znanja, stavove i vrijednosti poveže s vlastitim iskustvom, učeniku se omogućava da u procese učenja i iskazivanja naučenoga kreativno uključi različite stvaralačke aktivnosti (usmeno, pisano, likovno, glazbeno, digitalno, scensko…). Na taj se način uvažavaju, podržavaju i razvijaju različite individualne i socijalne sposobnosti svakoga pojedinog učenika i ujedno potiče interdisciplinarnost i korelacija s drugim nastavnim predmetima. Stvaralačko izražavanje, uz navedeno, podrazumijeva istraživački rad koji omogućuje učeniku da, primjerice, istražuje i upoznaje Katoličku Crkvu kao »zajednicu spomena« koja ima svoju povijest i identitet, da istražuje i kritički reflektira njezino historijsko postojanje i osobito razvoj Kristove Crkve u različitom vremenskom i prostornom kontekstu. Jednako tako, da bi se istinski moglo upoznati i razumjeti Crkvu u njezinome današnjem obliku, poslanju i djelovanju, da bi se o tome mogla donijeti argumentirana prosudba, potrebno je primjereno znanje o kontinuitetu, složenosti i relativnosti povijesno-crkvenoga razvoja, ali i povijesti općenito. Takvo anamnetsko učenje (učenje sjećanja) otvara vjeronauku u školi mogućnosti novih, sveobuhvatnih oblika učenja koji dopuštaju aktivno i interaktivno djelovanje, ali istodobno i vrednovanje. Stoga je potrebno primjenom suvremenih metoda i instrumentarija istraživati i vrednovati biblijske izvore i tekstove, crkvene dokumente, povijesne događaje, teološke i druge izvore. Riječ je ponajprije o narativnim metodama, potom o radu na izvornim dokumentima, učenju izvan učionice (terenska nastava), istraživačkom radu (oral history i drugo), međupredmetnoj korelaciji s nastavom povijesti i drugim predmetima, stvaranju dokumentarnih priča i drugo. Konačno, ti pristupi i postupci zahtijevaju primjereno učeničko zalaganje te posjedovanje i pravilnu uporabu mentalnih procesa visoke razine, osobito logičkih sposobnosti rješavanja problema i stvaralaštva. Stoga, premda takvo istraživanje i vrednovanje zahtijeva primarno kognitivnu inteligenciju i sposobnosti učenika, ona je uvijek povezana s njihovim interesom i zalaganjem, odnosno s njihovom emocionalnom i operativnom inteligencijom te ih osposobljava za samostalan i skupni rad, kritičko i kreativno promišljanje te vrednovanje usvojenih sadržaja. Određena razina vrednovanja istraživačkoga rada prikladna je za sve i treba ju prilagoditi razvojnoj dobi i sposobnostima učenika.
Kultura međusobnoga komuniciranja – Katolički vjeronauk ovom obliku vrednovanja pridaje posebno mjesto i važnost jer njime, trajno povezujući odgojne i obrazovne ciljeve i ishode učenja, osnažuje odgojnu dimenziju učenja i izražavanja učenika. Stoga praćenje i vrednovanje odgojnih razina ishoda i postignuća učenja, osobito kad se radi o vjeri i stavovima, vjerskim i drugim uvjerenjima učenika, ni načelno ni odgojno nije moguće izostaviti niti zanemariti. Budući da odgojna razina na poseban način obuhvaća afektivno i s njom povezano djelatno područje ljudskoga života i potrebu izgradnje stavova i vrijednosti u cjelini školskoga kurikula, moguće je odgojne ishode i postignuća vezati uz učeničku spoznaju, znanje i izražavanje o stavovima i vrijednostima, ponašanju i djelovanju i tako ih vrednovati. Oni dijelom ulaze u područje interpersonalne i socijalne komunikacije u školi te aktivnih učeničkih odnosa u procesima učenja i poučavanja, a neki pripadaju području generičkih kompetencija koje se dijelom mogu integrirati u specifične odgojne ishode Katoličkoga vjeronauka i promatrati u ozračju kulture međusobnoga komuniciranja. Oni se mogu vrednovati kao integralni dio učeničkih postignuća i time kao integralni dio završne kvantitativne ocjene što ne umanjuje potrebu izdvajanja i kvalitativne procjene generičkih kompetencija učenika u pojedinim godištima i ciklusima.
Vrednovanje učeničkih postignuća ostvaruje se na razini:
Vrednovanje za učenje i kao učenje – odnosi se na oblike formativnoga vrednovanja koji teže učeničkoj većoj aktivnosti, motiviranosti, samostalnosti i kreativnosti. Ta razina vrednovanja usmjerena je na razvijanje učenikove refleksije i razumijevanja stečenih znanja, poticanje na samoinicijativu i nove aktivnosti koje će dolaziti od samih učenika. U procesima praćenja i vrednovanja u procesu učenja uvažavat će se izvannastavne i izvanškolske aktivnosti.
Vrednovanje naučenoga – ostvaruje se nakon određene tematske cjeline ili obrazovnoga razdoblja radi procjene razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda kod učenika nakon procesa poučavanja i učenja. Ono se ostvaruje kako bi se provjerila ostvarenost planiranih odgojno-obrazovnih očekivanja i ishoda, osobito primjena znanja na nove životne situacije. Taj se oblik vrednovanja primjenjuje za redovito izvještavanje o postignutim rezultatima (učenik, roditelj), a iskazuje se valjanim, objektivnim i pouzdanim ocjenjivanjem.
Vrednovanje se ostvaruje tijekom cijeloga nastavnog procesa (na svakome nastavnom satu) te uključuje praćenje učenika u procesu učenja, uočavanje mogućih poteškoća, pružanje potpore u vidu poboljšanja učenja radi boljega postignuća ishoda učenja.
U praćenju učenikovih postignuća odgojno-obrazovnih ishoda učenja rabe se različite vrste vrednovanja i primjenjuju raznovrsni metodički instrumentariji koji će omogućiti vjeroučitelju prikupljanje valjanih, kvalitetnih i pouzdanih dokaza o postignuću učenika. Pritom se koristi različitim metodama (izravna pitanja, dnevnik učenja, učeničke mape, kratke pisane provjere, esej…).
Vrednovanje u nastavnome predmetu Katolički vjeronauk nema za cilj samo postignuće brojčanih ocjena, nego je ono ponajprije usmjeravanje i motiviranje učenika za procese razumijevanja, reflektiranja, kritičkoga i kreativnoga promišljanja te samovrednovanja.
Vrednovanje je u službi poticanja individualnoga razvoja učenika i osnaživanja njegova interesa za pojedina predmetna područja. U nastavnome predmetu Katolički vjeronauk osobito se ističe važnost korelacije usvojenih znanja, ponašanja i oblikovanja stavova te usvajanja temeljnih vrednota. Također, važno mjesto u vrednovanju zauzima uspješnost učenika u primjeni usvojenih znanja na nove životne situacije, osobito one koje se tiču traženja odgovora na egzistencijalna pitanja, osobito pitanja smisla života.
Kriteriji vrednovanja moraju biti transparentni jer se na taj način postiže zadovoljstvo različitih dionika odgojno-obrazovnoga sustava (učenik, roditelj). Važno je da kriteriji ocjenjivanja vjeronauka budu usuglašeni među svim vjeroučiteljima kako bi se postigla maksimalna objektivnost ocjenjivanja. Kriterijima vrednovanja naznačuju se razine na kojima učenik mora usvojiti odgojno-obrazovne ishode kako bi dobio određenu ocjenu iz predmeta. Vrednovanje pruža povratnu informaciju učeniku, učitelju i roditelju i može biti važan čimbenik u poboljšanju učenja, ali i poučavanja. Posebna se pozornost pridaje osposobljavanju učenika za samovrednovanje vlastitoga učenja kako bi mu se omogućilo stjecanje kompetencija »učiti kako učiti« i »učiti za život«.
Slika 3: Elementi vrednovanja u postocima vrednovanja po godištima na razini 4.2 u Republici Hrvatskoj
Slika 4: Elementi vrednovanja u postocima vrednovanja po godištima na razini 4.1 u Republici Hrvatskoj
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA PRAVOSLAVNI VJERONAUK U REPUBLICI HRVATSKOJ ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.2, 4.1
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Svrha poučavanja Pravoslavnoga vjeronauka u odgojno-obrazovnom sustavu jest pružiti cjeloviti pogled na svijet i život u duhu pravoslavne predaje i iskustva vjere. Čovjek je ličnost i biće zajednice te može postojati samo u odnosu s drugom ličnošću. Kvaliteta te zajednice opisuje se pojmovima slobode i ljubavi. Bogoslovna podloga Pravoslavnoga vjeronauka, odnosno vjerskoga odgoja i obrazovanja, jest poučavanje o Bogu kao Svetoj Trojici. Bog je Otac, Sin i Sveti Duh, zajednica ličnosti koja se zasniva na ljubavi. Zajednica Boga i čovjeka ostvaruje se u svetoj liturgiji, zajedničkom djelu svih članova Crkve koje postaje vječno jedinstvo u ljubavi. Pravoslavni vjeronauk osmišljen je kao liturgijska kateheza čija se svrha djelovanja ne ostvaruje samo u školi, nego se nastavlja u svijetu i konkretnom životu. Ta se svrha može ostvariti tako da objektivno i sustavno potiče učenika da u svojem načinu života živi znanje koje dobiva u školi. Takav odgojno-obrazovni razvoj omogućuje da se odnos ljubavi ostvaruje slobodno i sa svakom ličnošću.
Postojanje Crkve ogleda se u euharistiji i kršćani su doživljavali sebe kao Crkvu u liturgijskom događaju prinošenja darova Bogu. Crkva je, prije svega, eshatološka zajednica, a to znači da se u povijesti prikazuje onakvom kakva će biti. To je osnova njezina identiteta, ne u onome što jest sada, nego u onome što će biti u »budućem vijeku«. Crkva se u svijetu prikazuje kao konkretna liturgijska zajednica, odnosno Tijelo Kristovo, što podrazumijeva zajednicu mnogih u Kristu. Liturgija je ikona kraljevstva Božjeg na zemlji i tko god krštenjem uđe u Crkvu, ulazi u buduće kraljevstvo Božje. Pravoslavni vjeronauk, temeljen na vrijednostima i načelima istine i ljubavi koji proizlaze iz liturgije kao istinskoga – vječnoga načina postojanja svijeta i čovjeka, sastoji se u produbljivanju spoznajnog o vjeri, doživljajnog u vjeri i djelatnog iz vjere. Takve vrijednosti i načela usklađuju se sa zajedničkim društveno-kulturnim vrijednostima i dugoročnim odgojno-obrazovnim ciljevima.
U odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske Pravoslavni vjeronauk temelji se na empatiji, odgovornosti prema zajedničkomu društvenom dobru, prirodi, radu, sebi i drugima, čuvajući i poštujući ličnost svakog učenika. Kao dio društveno-humanističkoga područja pridonosi izgradnji osobnog, kulturnog i vjerskog identiteta učenika koji ostvaruje vlastite potencijale, razumije sebe, druge, zajednicu, svijet i njihove odnose te ga potiče na rad i cjeloživotno učenje.
Pravoslavni vjeronauk u javnim srednjim strukovnim školama izborni je nastavni predmet i obvezan za one učenike koji ga izaberu, pod jednakim uvjetima kao i ostali obvezni nastavni predmeti u školi. Pravoslavni vjeronauk se poučava tijekom svih odgojno-obrazovnih ciklusa..
U kurikularnim i s njima povezanim dokumentima nastavni predmet Pravoslavni vjeronauk označava se korištenjem dvoslovne kratice PV.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
NASTAVNOGA PREDMETA
Pravoslavnim vjeronaukom u srednjoškolskom strukovnom odgoju i obrazovanju učenik:
1. Razvija svoj osobni vjerski identitet kao aktivni član liturgijske zajednice.
2. Ostvaruje se i razvija kao cjelovita ličnost u zajednici slobode i ljubavi s ostalim članovima Crkve i društva u kojem živi. Pronalazi i gradi smisao svojega života, preuzima odgovornost za svijet oko sebe i stječe iskustvo potrebno radi aktualizacije smisla života.
3. Gradi lični odnos sa svetotrojičnim Bogom i drugim ljudima zasnovan na ljubavi i slobodi. Istodobno se osposobljava za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja svijeta i čovjeka, o životu i smrti, slobodi te zauzima stajalište utemeljeno u iskustvu pravoslavne vjere. Osposobljava se za život u zajednici, za komunikaciju, suradnju i dijalog. Osvješćuje važnost individualnih i kolektivnih inicijativa za nadilaženje različitih socijalnih problema. Shvaća, prihvaća i poštuje različitost kultura s njihovim posebnostima.
4. Upoznaje se s crkvenom umjetnošću i drugim oblicima stvaralaštva koji proizlaze iz pravoslavnog iskustva vjere. Proučava odnos između stvaralaštva i podvižničkog etosa Crkve, a kreativnost sagledava i razvija kao izraz čovjekove bogolikosti.
5. Prepoznaje Objavu i prisutnost u svijetu kroz Krista kao Bogočovjeka koji je nositelj ikonomije spasenja tvorevine. Upoznaje objavu Božju kroz Sveto pismo i svetu predaju.
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA
PREDMETNOG KURIKULA
Učenje i poučavanje Pravoslavnoga vjeronauka temelji se na pet koncepata: Liturgija, Crkva, Bogoslovlje i život, Podvig i umjetnost i Objava. Ovo su ključni pojmovi i staze pravoslavne teologije koje cilj ostvaruju u osobnoj zajedničkoj liturgiji trojnoga Boga i čovjeka. Koncepti su određeni pojmovima širega sadržaja zato što pravoslavni svjetonazor ne vidi čovjeka kao individuu, nego kao slobodnu osobu okrenutu prema Bogu i drugom čovjeku u kontekstu zajedničkog postojanja. U tom je smislu svaki koncept djelomično sadržan u drugima i u skladu s tim uvjetovan njima prema načelu komplementarnosti. U ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda unutar pojedinog koncepta također je nedvojbena njihova međusobna ovisnost. Liturgija je tako temeljni izraz zajedništva: Crkve, praktičnoga kršćanstva, vidljivoga ikoničnog prostora, primijenjenoga bogoslovlja, stvarnoga čina susreta s drugima i doksologije Objave.
Takva konceptualizacija nudi razvoj teorijske i praktične dimenzije učenja i poučavanja vjeronauka potičući kritičko razmišljanje o vjerskim, etičkim i socijalnim pitanjima današnjice te zauzimanje stajališta prema njima. Njihova je glavna uloga oblikovanje ličnosti koja odnose gradi na kršćanskim vrijednostima. Ličnost je dio vremena i prostora u kojemu živi i pronalazi aktualizirane poveznice u svakom od koncepata. Kontinuirana tematska razrada sadržaja koncepata razvija učenika kao ličnost koja je aktivni dionik zajednice koja teži eshatološkom ispunjenju povijesti u kraljevstvu Božjemu. Poučavanje i usvajanje sadržaja svakog od predviđenih koncepata utemeljuje i razvija pravoslavni liturgijski identitet ličnosti te jasniju introspekciju, samorazumijevanje i razumijevanje drugih. Liturgija je vječni vremensko-prostorni kontinuum zajedništva, a koncepti Pravoslavnoga vjeronauka u školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi produljuju i šire liturgijsko zajedništvo ličnosti i na druga životna područja.
Pravoslavni vjeronauk tim konceptima razvija slobodu i stvaralaštvo kao glavne značajke koje je Bog Tvorac podario čovjeku kao svojoj ikoni. Stvaranje je izraz slobode ljudskoga duha. Pravoslavno stvaralaštvo nije dio samog umjetničkog izražavanja, nego uspostavljanje osobnoga odnosa s Bogom, drugim ljudima i prirodom. Razvoj stvaralaštva omogućuje rasterećenje od strogog idealističko-kognitivnog pristupa te tako stvara raznovrsnije sklonosti kod učenika.
Koncepti su zamišljeni tako da omogućuju da učenje i poučavanje ne budu isključivo linearni, nego linearno-ciklični kako bi se pojedine teme naglasile i sistematizirale. Istodobno učeniku omogućuju izbornost i samostalni pristup izučavanju pojedinih tema, ali i otvaraju prostor mogućim modalnostima korelacije nastavnih sadržaja srodnih predmeta, osobito društveno-humanističkoga područja. Tako se sasvim izbjegava da se predviđene svetopisamske, svetotajinske, asketske, etičke ili kulturološke teme izučavaju izolirano od života Crkve.
Liturgija
Učenik razumije da središnje mjesto u životu pravoslavnog kršćanina zauzima liturgija koja je predokus kraljevstva Božjega i bît pravoslavnog identiteta. Razvija svijest o pripadnosti liturgijskoj zajednici i potaknut je na aktivno dioništvo u Crkvi kao Tijelu Kristovu u kojemu mnogi postaju jedno. Spoznaje da su euharistijski (liturgijski) darovi cjelokupna tvorevina koja preko nas sjedinjena s Bogom zadobiva vječno postojanje. Učenik u liturgiji identificira kristocentričnu objavu Crkve i istodobno objavu Krista u vidljivoj Kristovoj ikoni – episkopu oko kojega se okupljaju ostale liturgijske službe, svećenici, đakoni i narod Božji – te upoznaje ikoničnost liturgijskih radnji i službi.
Učenik prosuđuje da kršćanske ideje poput ličnosti, slobode, ljubavi, jednakosti, zajedništva i odgovornosti dobivaju istinski smisao u liturgiji. Kao dionik liturgije u svijet nosi etos autentične pravoslavne duhovnosti.
Najviši je cilj Pravoslavnoga vjeronauka u liturgijskome zajedničarenju, stoga je liturgija kao koncept istodobno izvor i ušće za sve ostale koncepte.
Crkva
Učenik razumije da je Crkva narod Božji sabran na jednome mjestu oko jedne konkretne ličnosti, episkopa u euharistiji.
Izvodi zaključak da u Crkvi nitko ne može postojati sâm za sebe, bez zajednice s drugim i da ona postoji radi spasenja cjelokupne tvorevine. Spoznaje da je liturgijsko postojanje Crkve, službe i odnos koji u liturgiji čovjek kao ličnost ima prema Bogu, drugom čovjeku i prirodi osnova njezina istinskoga i besmrtnog postojanja. Liturgijsko iskustvo kao iskustvo Crkve koje učenik živi i iz kojega dobiva svoj identitet mjerilo je istine, zato se može i logički definirati radi primjene u raznim vremenima te kao odgovor na razne životne probleme.
U ovome vjeronaučnom konceptu svi ostali koncepti Pravoslavnoga vjeronauka ostvaruju djelatnu funkciju. Njezin je krajnji ishod učenik kao neponovljiva ličnost – biće zajednice i aktivni član Crkve kao Tijela Kristova – zajednice mnogih u Kristu.
Bogoslovlje i život
Učenik razumije da je bogoslovlje nasljeđe cijele Crkve i da je razrađeno njezinim sabornim razumom. Zasnovano je na Svetome pismu i svetopredajskom iskustvu Crkve, a neosporne su istine vjere općeobvezne za kršćane.
Učenik prepoznaje da je bogoslovlje doživljeno i potvrđeno u liturgiji, u iskustvu prisutnosti Boga u Kristu. Bogoslovlje otkriva Istinu, upućuje na Put i vodi čovjeka prema dioništvu u istinskom Životu, u jedinstvu s Bogom i drugim ljudima. Uočava da je ličnost utjelovljene Riječi (Logosa) objava Istine i Života: »Ja sam put i istina i život« (Jn 14,6).
Učenik zaključuje da bogoslovlje nije spomenik kršćanske starine, nego da zahtijeva živo zamjećivanje i komentar suvremenoga čovjeka i njegova životnog iskustva.
Razumije da se bogoslovlje suočava s temeljnim egzistencijalnim problemima čovjeka svake epohe – traganja za slobodom, za ljubavlju, za nadilaženjem smrti – i ne ostaje inertno pred pitanjima koja nameću suvremeni društveni problemi, suvremena tehnologija, umjetnost i kultura.
Podvig i umjetnost
Učenik razumije da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. Podvig je odricanje sebe, svoje individualnosti i ostvarenje sebe u zajednici s drugim čovjekom, prirodom i Bogom prinošenjem tvorevine Bogu, čuvajući pri tome različitosti.
Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost pravoslavne crkvene umjetnosti usmjerena na predstavljanje konkretnoga događaja i načina čovjekova postojanja u budućem vijeku – eshatonu, a ne samo na prisjećanje o onome što je bilo.
Učenik doživljava ikone, glazbu, živote svetih kao umjetnička djela i svjedočanstva Crkve, čovjekove vjere i podviga (ljubavi) u svetosti života. Tako se, zapravo, svijetu predstavlja konkretni odnos ljubavi prema drugom čovjeku, prirodi i Bogu.
Svrha poučavanja ovoga koncepta jest poticati učenika da teži liturgijskom rastu u vjeri i ljubavi osobnim podvigom i stvaralaštvom te aktivno živi i doživljava svoj život iz perspektive liturgije kao predokusa kraljevstva Božjega.
Objava
Učenik prepoznaje Boga kao sveprisutnog, koji se od početka vijeka javljao ljudima kako bi objavio istine koje su potrebne za spasenje, pozivajući nas u zajednicu. Razumije da izvor te Objave nalazimo u Svetome pismu, u kojemu je u Starom i Novom zavjetu opisana povijest spasenja.
Upoznaje osobite svetopisamske ličnosti koje su izabrane od Boga, a koje su primale i bogoduho dalje predavale Njegovu Objavu u kojoj je objavljivao svoju blagu volju i providnost o svijetu.
Učenik shvaća puninu Objave u utjelovljenom Sinu Božjemu, Isusu Kristu, razumije da samo kroz Njega potpuno možemo ostvariti zajednicu s Bogom u svetoj liturgiji koja je predokus Kraljevstva nebeskoga.
Učenik upoznaje i Božju riječ koja nije zapisana – sveto predanje koje se čuva u Crkvi, prepoznaje ga kao neodvojivog od Svetoga pisma. Razumije da se Sveto pismo i sveto predanje međusobno nadopunjuju i jednak su izvor vjere i istinitosti učenja.
Slika 1: Grafički prikaz koncepata kroz sva godišta učenja u četverogodišnjim strukovnim školama
A koncept – Liturgija
B koncept – Crkva
C koncept – Bogoslovlje i život
D koncept – Podvig i umjetnost
E koncept – Objava
Slika 2: Grafički prikaz koncepata kroz sva godišta učenja u trogodišnjim strukovnim školama
A koncept – Liturgija
B koncept – Crkva
C koncept – Bogoslovlje i život
D koncept – Podvig i umjetnost
E koncept – Objava
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja Pravoslavnoga vjeronauka označeni dvoslovnom kraticom PV, zatim oznakom domene, primjerice A te brojčanom oznakom ishoda unutar određene domene.
U tablicama se nalazi opis razine »dobar« usvojenosti (ostvarenosti) odgojno-obrazovnih ishoda, a detaljan opis svih četiriju razina: zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra i iznimna nalazi se u metodičkom priručniku.
Pravoslavni vjeronauk, 1. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.1.1. Učenik objašnjava zašto je postojanje u liturgijskoj zajednici način kršćanskoga postojanja i djelovanja te djeluje kao član liturgijske i parohijske zajednice. | Objašnjava čovjekovu potrebu za postojanjem u zajednici i načinima za ostvarivanje zajednice. Određuje kršćanski identitet kao pripadnost konkretnoj liturgijskoj zajednici. Prepoznaje svoje mjesto u parohiji kao lokalnoj zajednici i u skladu s tim prisustvuje liturgijskim okupljanjima. Raspravlja o tome što ako se kršćanin odvoji od zajednice. | Objašnjava da je način kršćanskoga postojanja i djelovanja postojanje u liturgijskoj zajednici. Želi se uključiti u život parohijske zajednice. |
PV SSŠ A.1.2. Učenik potvrđuje da se dioništvom na liturgiji stupa na put bogospoznaje i djeluje na taj način. | Raspravlja o pravoslavnome shvaćanju Crkve kao liturgijske zajednice. Obrazlaže da je liturgija središte kršćanskoga života zato što u njoj stupamo u najprisniji odnos s Bogom. Stavlja u odnos liturgiju i podvig kao put bogospoznaje i vjeru kao način života. Zaključuje da podvig ispunjenje nalazi u liturgiji. | Traži objašnjenja o odnosu podviga, sudjelovanja u liturgiji i bogospoznaja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: liturgijska zajednica i kršćanski identitet | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Raspravu o tome što se događa ako se kršćanin odvoji od konkretne liturgijske zajednice treba usmjeravati na zaključak da on ne može postojati mimo zajednice Crkve koja se projavljuje u liturgiji. Učenik tumači izreku: »Jedan kršćanin – nijedan kršćanin.« Učenik ističe da je liturgija istodobno put prema bogopoznanju i put bogospoznaje. Učenike treba upućivati i na primjere monaha podvižnika i drugih svjedoka vjere koji su ispunjenje svojeg puta pronašli u sjedinjenju s Bogom u liturgiji. Preporučuje se činiti to na temelju liturgijskih tekstova i konkretnih primjera. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.1.1. Učenik analizira povijest nastanka Crkve Kristove. | Opisuje prvu kršćansku Crkvu kao tajno okupljanje kršćana radi lomljenja kruha. Navodi kako su prvi kršćani imali Crkvu, iako nisu imali hramove. Razlikuje Crkvu kao euharistijsku zajednicu od hrama kao mjesta u kojem se vrši bogoslužje. | U kratkim crtama prikazuje povijest nastanka Crkve. |
PV SSŠ B.1.2. Učenik zaključuje da je Crkva blagodatna zajednica Boga i vjernih koja se ostvaruje u svetoj liturgiji. | Objašnjava da se pripadnost Crkvi oduvijek izražavala sudjelovanjem na euharistijskom okupljanju. Prihvaća Crkvu kao prostor za ostvarivanje svoje ličnosti u zajedničarenju s bližnjima i trojedinim Bogom koji postaje izvor i punina njegova života. Zaključuje da kršćana nema mimo Crkve jer kršćanin postoji ponajprije kao član konkretne liturgijske zajednice (parohije i eparhije). | Opisuje da se Crkva kao zajednica Boga i čovjeka ostvaruje u liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: kršćanstvo – Crkva kao zajednica; pripadnost Crkvi i parohijski život Crkve | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenike treba upućivati na sudjelovanje u parohijskom životu Crkve. | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.1.1. Učenik objedinjuje svjedočanstva svetopisamskoga i svetootačkoga poimanja vjere te povezuje vjeru i nevjerovanje s čovjekovim slobodnim izborom. | Istražuje pojam vjere u Boga u Starom i Novom zavjetu. Upoznaje sadržaj pojmova ateizma i agnosticizma i dovodi ih u vezu s kršćanstvom. Ocjenjuje relacije: vjera – znanje, vjera – bogospoznaja, vjera – čuda, vjera – povjerenje, vjera – ljubav. Prihvaća vjeru u Boga kao slobodni izbor. | Razlikuje primjere vjere u Boga kod svetopisamskih ličnosti i na osnovi svetopisamskih tekstova dovodi u vezu odnose: vjera – znanje, vjera – bogospoznaja (spoznaja Boga), vjera – čuda, vjera – povjerenje, vjera – ljubav. |
PV SSŠ C.1.2. Učenik objašnjava kršćansko poimanje smisla života kao pristupanje Izvoru Života koji je Bog sâm. | Razlikuje pojmove ličnost i individua. Opisuje pojam hedonizma i različite teorije o blagostanju (individualnom i društvenom). Prakticira kršćansko gledište prema kojemu istinske radosti nema bez ljubavi i slobode. Susreće se s terminom oboženje. Prepoznaje da je svetost dar Božji. Ispituje odnose: svetost – etos, svetost – zajednica, svetost – savršenstvo. | Opisuje kršćansko poimanje smisla života i radosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: vjera u Starom i Novom zavjetu; termini ličnost i individua; termini sloboda i ljubav i njihov odnos | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik prepoznaje vjeru kao put kojim Bog i čovjek idu u susret jedan drugomu. Prvi korak čini Bog. Bog zove, a čovjek se treba odazvati. Novozavjetni tekstovi: Poziv prvih apostola (Mt 4,18 – 22), O bogatom mladiću koji »otide žalostan« (Mt 19,21 – 22); Heb 11,1 itd. Bog nas najprije poznaje u Kristu. Poznanje Boga kao ličnosti preko Isusa Krista – Objava. Učenik na osnovi svetopisamskih i svetootačkih polazišta opisuje čovjeka kao jedinstvenu psihosomatsku cjelinu. Svaki je čovjek jedinstvena i neponovljiva ličnost. Usvaja stav da za pravoslavlje ne postoje ljudi ili narodi druge (više ili niže) kategorije. Susreće se s revolucionarnošću kršćanske poruke: »Nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste svi jedan čovjek u Kristu.« (Gal 3,28) Učenik objašnjava da zajednica s Bogom i iskustvo Njegove ljubavi prema čovjeku daje puninu i smisao životu (povezati sa svjedočenjem i stradanjima mučenika). Perspektiva istinske radosti jest u nadilaženju individualizma i egoizma te stupanju u zajednicu s Bogom i bližnjima. U toj zajednici projavljuju se plodovi Duha: ljubav, radost, mir, dugo trpljenje... (Gal 5, 22 – 23). Nasuprot tomu stoje nemoć, razočaranja, bezizlaznost... | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.1.1. Učenik doživljava podvig kao neodvojiv dio kršćanskog stvaralaštva. | Navodi primjere koji potvrđuju da su podvig i odgovornost nužni kako bi čovjek postao autentičan stvaratelj na slavu Božju. Pronalazi poveznicu između crkvene umjetnosti i blagodati Božje. Raspravlja o tome koliko Duh Sveti podvigom oplođuje naše talente, preobražava nas i posvećuje naš život i djela. Objašnjava zašto je, prema kršćanskom shvaćanju, smisao postojanja svijeta u budućem zajedništvu s Bogom. Opisuje kako će zajedništvo Boga i čovjeka pridonijeti tomu da stvorena priroda prevlada smrt. | Pronalazi poveznicu između crkvene umjetnosti i podviga. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: podvig i odgovornost, pravoslavna umjetnost u kontekstu Kraljevstva Božjega | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik zastupa stajalište da je umjetnost estetski izraz našeg postojanja, potreba da se kao bića ostvarimo čineći sebe i svijet ljepšim i boljim. Dokazuje da pomoću umjetnosti čovjek teži osobnom pečatu, pečatu svojega jedinstvenog i autentičnog postojanja, ostaviti na svijetu oko sebe i potvrditi se kao ličnost samim stvaralačkim činom. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.1.1. Učenik objašnjava karakter bogoduhosti Svetoga pisma i Svete predaje. | Razvija svijest o kontinuitetu Objave u Starom i Novom zavjetu. Objašnjava kanon i bogoduhost Svetog pisma i Svete predaje. Izvodi zaključak da je za pravilno tumačenje Svetoga pisma i Svete predaje nužna ukorijenjenost u životu Crkve. Čita Sveto pismo i primjenjuje ga u svakodnevnom životu. | Uz nastavnikovu pomoć navodi primjere povezanosti Svetoga pisma i Svete predaje. |
PV SSŠ E.1.2. Učenik objašnjava da je Objava čovjeku istodobno poziv u zajednicu s Njim. | Nabraja i opisuje glavne događaje iz povijesti spasenja koji potvrđuju Božju prisutnost u svijetu. Dovodi u vezu Božju prisutnost u svijetu i Njegovo objavljivanje u događajima iz povijesti spasenja. Raspravlja o važnosti Božje prisutnosti u svijetu za život ljudi. Zaključuje da je Božja prisutnost u svijetu u raznim oblicima, preko raznih ličnosti i u različitim povijesnim okolnostima ključna za spasenje ljudi. | Uz nastavnikovu pomoć opisuje glavne događaje iz povijesti spasenja koji potvrđuju Božju prisutnost u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: kanon i bogoduhost Svetoga pisma i Svete predaje; objava Boga čovjeku kroz događaje iz ekonomije spasenja | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obraditi film Bog čudesa. Obraditi tekst starca Kleope Veliki je Bog. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 2. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.2.1. Učenik povezuje starozavjetno izvješće o praroditeljskom (prvorodnom, istočnom) grijehu i sudjelovanje na liturgiji s vlastitim spasenjem. | Tumači praroditeljski (prvorodni, istočni) grijeh kao odvajanje od Boga nasuprot liturgiji koja je vrhunac zajedništva svih s Bogom. Zaključuje da se liturgijskim zajedništvom prevladavaju posljedice praroditeljskoga grijeha (odvajanje od Boga, disharmonija između čovjeka i prirode i čovjeka u samome sebi te naposljetku smrt). | Objašnjava važnost sudjelovanja na liturgiji za vlastito spasenje. |
PV SSŠ A.2.2. Učenik objašnjava zašto je svaka zajednička trpeza (liturgija) izraz zajedništva s Kristom. | Povezuje liturgiju s tajnom večerom na kojoj je Krist ustanovio način zajedništva s nama do svršetka vijeka. Dovodi u vezu poredak na tajnoj večeri s poretkom na liturgiji (molitva – pjevanje – pouka – blagodarenje – pričešće). Zaključuje da pričešćem i mi postajemo dionici tajne večere jer liturgija nije samo sjećanje nego ponovni doživljaj i događaj tajne večere. | U kratkim crtama prikazuje da je svaka zajednička trpeza (liturgija) izraz zajedništva s Kristom. |
PV SSŠ A.2.3. Učenik zaključuje da je liturgija tajna Božje prisutnosti u svijetu i našeg ulaska u kraljevstvo Božje te pokazuje načine kršćanskog djelovanja u društvu. | Prikazuje tajnu Kristovu kao izraz suradnje između Boga i čovjeka (Bog uvijek poštuje čovjekovu slobodu). Tumači smisao starozavjetnih događaja i liturgije u odnosu na Kraljevstvo Božje. Povezuje liturgijski život sa shvaćanjem tajne Kristove i kraljevstvom Božjim (poštuje slobodu drugih i njihovo mišljenje; pomaže potrebitima). | Uz nastavnikovu pomoć dovodi u vezu liturgiju, tajnu Božje prisutnosti u svijetu i naš ulazak u kraljevstvo Božje. Usvaja načine kršćanskog djelovanja u društvu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: praroditeljski (prvorodni, istočni) grijeh; liturgija kao vrhunac zajedništva Boga i čovjeka; tajna večera i njena usporedba s liturgijom, tajna Kristova | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Učenik s liturgijskim smislom tumači evanđeoski izvještaj o putu u Emaus – prepoznavanje u lomljenju kruha. Učenik zaključuje da svatko od nas ima priliku ispraviti grijeh praroditelja Adama i Eve tako što će sudjelovati na liturgiji i ostvariti svoju slobodu kao zajednicu s Bogom. Učenik povezuje utvrđeni poredak starozavjetne Pashalne molitvene trpeze (blagoslivljanje kruha i vina) s Tajnom večerom kao prvom liturgijom. Sadržaje je preporučljivo obraditi koristeći se liturgijskim tekstovima. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.2.1. Učenik izvodi zaključak upoznajući svetotajinski život Crkve da Duh Sveti konstituira Crkvu. | Opisuje djelatnost Duha Svetoga u sjedinjenju ljudi i stvorene prirode s Bogom. Objašnjava da zajednicu s Kristom ljudi mogu ostvariti jedino uz pomoć Duha Svetoga koji konstituira Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu. Prepoznaje krštenje i miropomazanje kao tajne ulaska u Crkvu. Objašnjava i opisuje shvaćanje svetih tajni u životu pravoslavne Crkve. | Obrazlaže kako Duh Sveti konstituira Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu. |
PV SSŠ B.2.2. Učenik prepoznaje da je Crkva živi saborni organizam, Tijelo Kristovo i ikona kraljevstva Božjega. | Objašnjava pojam jedne, svete, saborne i apostolske Crkve. Nabraja sve dionike Crkve kao sabornoga, živog organizma čija je glava Krist. Opisuje Crkvu kao zajednicu ljubavi Boga, čovjeka i prirode. Izvodi zaključak da je kršćanstvo prije svega Crkva, a ne samo religija. Doživljava sebe i bližnje kao udove Tijela Kristova – Crkve. Zaključuje da Crkva vidljivim radnjama rukopoloženja nastavlja svoje nepromjenljivo povijesno trajanje s Duhom Svetim. | Opisuje Crkvu kao Tijelo Kristovo koje činimo svi mi kad se okupimo na liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: svete tajne; starozavjetna Crkva i osobe iz Staroga zavjeta; liturgijske službe; religija i Crkva; uloga Duha svetoga u sjedinjenju ljudi i stvorene prirode s Kristom; apostolsko nasljeđe; sakramenti | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik na osnovi istraživanja starozavjetnih događaja i ličnosti (babilonska kula, Noa i potop, Abraham, Izak, Jakov itd.) zaključuje da su oni ispunjeni u ličnosti Gospoda Isusa Krista. Sadržaji se mogu približiti učenicima uz pomoć serijala »Liturgija«. | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.2.1. Učenik objedinjuje kršćansko poimanje stvaranja svijeta i čovjeka, a shvaćanje čovjekove naznake povezuje sa suvremenim ekološkim problemom. | Istražuje vezu između teologije i ekologije te plodovima njihova susreta. Ističe da je zemlja zajednički dom koji nam je povjerio Tvorac, zbog čega je nezaobilazna tema za teološko promišljanje. Upoznaje sadržaj i smisao stvaranja čovjeka kao krune svega stvorenoga. Prihvaća da je služba čovjeka da bude čuvar tvorevine. Povezuje čovjekovu naznaku (iz pravoslavne perspektive i drugih perspektiva) sa suvremenim ekološkim problemom. Zaključuje da je cilj ekologije očuvanje svijeta. Ocjenjuje da je Zemlja puno puta doživjela različite prirodne kataklizme, ali danas je prvi put ugrožava njezin stanar – čovjek. | Objašnjava vezu između teologije i ekologije. |
PV SSŠ C.2.2. Učenik istražuje značenja pojma svetost života i dovodi ga u vezu sa svakodnevnim životom i odnosom prema Bogu, bližnjemu i tvorevini. | Ističe evanđeoski smisao pokajanja i praštanja upućujući na primjer Krista čiji je život ispunjen bezuvjetnom ljubavlju prema svakom čovjeku. Prepoznaje da pojam života ima središnje mjesto u kršćanskom učenju. Razlikuje stupnjeve etičke zrelosti: strah, plaća, ljubav. Izdvaja i ističe ljubav koja treba osmišljavati odnose prema Bogu i drugom čovjeku. Upoznaje značenja sekularizacije (odnose između svetog i profanog), neopoganizma i ciljeve djelovanja destruktivnih kultova. | Uz nastavnikovu pomoć navodi primjere pokajanja i svojim riječima opisuje stupnjeve etičke zrelosti kao motive u osobnom životu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: teologija i ekologija; ekološka kriza iz perspektive pravoslavne teologije; Krist – istiniti Bog i istiniti čovjek, pokajanje i praštanje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Učenik tumači smisao riječi da je čovjek stvoren privremeno manjim od anđela. Upoznaje svetopisamsko i kršćansko poimanje pojmova ljubav (osobni karakter) – eros – seksualnost (prirodno kretanje), osobito imajući na umu adolescentsko ponašanje kao psihološki najdinamičnije životno razdoblje. Učenik objedinjuje kršćansko poimanje svijeta i službu koju čovjek ima u njemu. Liturgija je prinos darova zemlje Tvorcu, »Tvoje od Tvojih«. Suvremeni ekološki problem učenik promatra kao posljedicu čovjekove otuđenosti od Boga (zloporaba tvorevine, odgovorniji odnos prema prirodi itd.), a kroz prizmu cilja Božjega stvaranja svijeta. Kao kršćani živimo u vjeri da je sve što je od Boga stvoreno dobro i da će biti preobraženo. Učenik tumači smisao svetootačkoga poimanja čovjeka kao makrokozmosa u mikrokozmosu. Učenik razvija smisao kršćanskog etosa na temelju zapovijedi Božjih, zapovijedi ljubavi oslanjajući se na ulomke novozavjetnih tekstova (napose kod sv. Ivana Bogoslova), ali i konkretne primjere djelatne i žrtvene ljubavi svetih Božjih. Pogled na ubojstvo, samoubojstvo, smrtnu kaznu, holokaust i probleme bioetike (eutanazija, kloniranje, kremiranje, abortus, umjetna oplodnja…) Krist: »Ja sam put, istina i život.« (Jn, 14,6) | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.2.1. Učenik analizira povezanost poruka iz života svetih s liturgijskom zajednicom u Crkvi. | Objašnjava da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. Ističe da je podvig odricanje od sebe i svoje individualnosti. Otkriva da je podvig ostvarenje sebe u zajednici s drugim čovjekom, prirodom i Bogom prinošenjem tvorevine Bogu. Iznosi stajalište o tome koliko je važno živjeti aktivan liturgijski život i doživljavati svoj život iz perspektive ikone kraljevstva Božjega. | Vjerno tekstu prepričava neke temeljne sadržaje iz života svetih koji upućuju na to da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. |
PV SSŠ D.2.2. Učenik prepoznaje vrijednost i važnost crkvene glazbe i slikarstva (ikonopisa) i uspoređuje u širem smislu glavne stilove crkvene arhitekture. | Navodi različite načine glazbenog izražavanja u Crkvi. Opisuje bizantsko srednjovjekovno i suvremeno crkveno pjevanje te pjevanje u Pravoslavnoj Crkvi. Uspoređuje pravoslavno crkveno pjevanje s crkvenim pjevanjem u zapadnoj crkvenoj i profanoj kulturi. Istražuje teološke osnove crkvenog slikarstva i značenje pojma ikona. Imenuje glavne stilove u arhitekturi. Objašnjava povijesne okolnosti u kojima su nastajali pojedini stilovi gradnje. Uspoređuje arhitekturu starozavjetnih hramova i bogoslužnih prostora (skinija) s crkvenom arhitekturom. | Opisuje kad su i pod kojim uvjetima nastajali pojedini stilovi i načini izvedbe u crkvenoj glazbi. Ističe da su bizantske crkve uzor u crkvenom graditeljstvu Pravoslavne Crkve i da su određeni stilovi u pravoslavnoj crkvenoj arhitekturi nastajali pod utjecajem raznih kultura i civilizacija. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Teme: životi svetih Božjih ugodnika; raspeće i uskrsnuće u pravoslavnoj ikonografiji; crkvena glazba, slikarstvo (ikonografija) i arhitektura | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik zaključuje da je umjetnost jedan od izraza našeg postojanja, suptilna unutarnja intuicija sposobna slušati tihi glas Duha Božjega i slijediti ga. Preporučuje se navesti primjere svetih dvadesetoga stoljeća. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.2.1. Učenik tumači osobno otkrivanje Božje u Starome zavjetu. | Navodi glavne ličnosti iz povijesti spasenja koje su bile izabranici Božji i prenositelji Objave svijetu. Raspravlja o nastanku i važnosti svetog predanja za crkvenu zajednicu i život Crkve tijekom povijesti. Zaključuje da su svetopisamske ličnosti poput Noe, Abrahama, Mojsija, Jakova itd. bili izabranici Božji koji su primali i dalje bogoduho predavali Njegove Objave svijetu. Raspravlja o tome ima li danas izabranika Božjih i koji su kriteriji da bismo prepoznali nekoga kao izabranika Božjega. | Uz pomoć nastavnika opisuje događaje koji pokazuju osobno otkrivanje Božje u Starome zavjetu. |
PV SSŠ E.2.2. Učenik povezuje evanđeoske događaje i Kristove priče sa životom Crkve i zastupa vrijednosti molitve, vjere, pričešća i milosrđa izražene u Kristovim riječima i djelima. | Navodi svetopisamske tekstove koji govore o vrijednostima molitve, vjere, pričešća i milosrđa. Nabraja i opisuje evanđeoske događaje Kristovih čudesnih iscjeljenja bolesnika i drugoga nadnaravnog djelovanja. Prepričava svetopisamske tekstove: O vjeri i molitvi (Mk 11,23 – 26), Tajna večera (Mk 14,22 – 24) i O udovičinoj lepti (Mk 12, 41 – 44). Navodi i objašnjava smisao iscjeljenja i uopće čudesa u povijesti Crkve. Povezuje život Crkve u prvim kršćanskim vremenima sa životom Crkve u suvremenim okolnostima. | U osnovnim crtama objašnjava evanđeoske događaje i Kristove priče sa sadašnjim životom Crkve. Prihvaća vrijednosti molitve, vjere, pričešća i milosrđa izražene u Isusovim riječima i djelima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: starozavjetne ličnosti i njihova povezanost s Kristom Spasiteljem; babilonska kula; ključne ličnosti iz povijesti spasenja; svetopisamski tekstovi koji govore o vrijednostima molitve, vjere, pričesti, posta i milosrđa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik navodi primjere kako se bog(ovi) otkriva(ju) čovjeku i kako se odnosi/odnose prema njemu. Učenik raspravlja o tome koliko je čovjek bio aktivan i slobodan u odnosu prema bogu ili bogovima. Preporučuje se sadržaje približiti učenicima navodeći suvremene primjere kako bi ih učenici usporedili s događajima iz prve kršćanske Crkve. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 3. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.3.1. Učenik objedinjuje različito znanje o elementima svete liturgije i liturgijskoga molitvenog opita. | Opisuje elemente liturgije (liturgijski prostor,vrijeme, darovi, službe) i tumači njihov međusobni odnos. Dovodi u vezu tekst liturgijskih molitava s elementima svete liturgije. | U kratkim crtama prikazuje elemente svete liturgije i tekst liturgijskih molitava. |
PV SSŠ A.3.2. Učenik kombinira teorijsko znanje s prakticiranjem vjere aktivnim dioništvom u liturgijskoj zajednici. | Razlikuje liturgijski pristup (sjedinjenje s Bogom u pričešću) od drugih (teorijskih) pristupa Bogu. Zaključuje da aktivnim sudjelovanjem u liturgijskoj zajednici stječemo smjelost prema Bogu. Aktivno sudjeluje u liturgiji. | Povezuje teorijsko znanje o liturgiji s prakticiranjem vjere pasivnim sudjelovanjem na liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: elementi liturgije (liturgijski prostor, vrijeme, darovi, službe) | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Na temelju tumačenja pojedinih liturgijskih tekstova (molitava) učenik može uvidjeti važnost osobnoga susreta s Bogom. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.3.1. Učenik zaključuje da je Crkva ikona Svete Trojice; istražuje crkveno hijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju Pravoslavne Crkve. | Opisuje svaku pomjesnu crkvu kao punu Crkvu, a ne samo dio Crkve. Objašnjava da se jedinstvo Crkve na vaseljenskoj razini ostvaruje u episkopu i liturgiji. Ističe da Crkva nije univerzalna i bezlična, nego konkretna liturgijska zajednica pod jednim episkopom koja tada pretpostavlja zajednicu sa svim drugim Crkvama. Zaključuje da su svi episkopi međusobno ravnopravni i da nijedan episkop nije iznad drugoga, odnosno da nijedna pomjesna Crkva nije iznad druge. Objašnjava ustrojstvo Pravoslavne Crkve. | Opisuje kako je Crkva ikona Svete Trojice. Opisuje crkveno hijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju pravoslavne Crkve. |
PV SSŠ B.3.2. Učenik objedinjuje stečeno znanje o liturgijskom načinu postojanja Crkve i razvija spoznaju da je i on aktivni dionik Crkve. | Objašnjava da je u Crkvi istinski način postojanja svijeta. Prepoznaje da Crkva nije od ovoga svijeta, ali da jest u svijetu i da postoji radi spasenja cjelokupne tvorevine. Zaključuje da liturgijskom načinu postojanja čovjeka i svijeta neizbježno prethodi mijenjanje čovjekova odnosa prema Bogu, drugim ljudima i prirodi. | Opisuje liturgijski način postojanja Crkve. Daje primjere aktivnog sudjelovanja u liturgijskom životu Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: vaseljenska i pomjesna Crkva; jedinstvo Crkve u episkopu i liturgiji; liturgijski način postojanja svijeta i čovjeka | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik na osnovi učenja o liturgijskom postojanju Crkve, njezinim službama i ličnome odnosu koji čovjek u Crkvi ima s Bogom, drugim čovjekom i prirodom izvodi zaključak da je Crkva ikona i predokus okupljanja svih i svega oko Krista u kraljevstvu Božjemu. Učenik prepoznaje jedinstvo Crkve u episkopu i euharistiju na osnovi opisa hirotonije (rukopoloženja) episkopa kao načelnika jedne liturgijske zajednice, bez kojega nema Crkve, a kojega rukopolažu najmanje trojica episkopa koji su predstavnici drugih liturgijskih zajednica (crkava). Proučavajući crkveno hijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju pravoslavne Crkve, objašnjava što je sabor, sinod, patrijaršija, eparhija, crkveni sud... | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.3.1. Učenik objedinjuje stečeno znanje o istinama vjere i pravoslavno učenje o Svetoj Trojici. | Utvrđuje znanje o osnovama pravoslavne vjere i povezanost s temama bogoslovlja. Uspoređuje značenje termina ličnost i bit. Zaključuje da se čovjek kao ličnost ostvaruje isključivo u zajednici s drugim čovjekom. Objašnjava da je čovjek pozvan da postoji na način na koji postoji Bog. | Istražuje pojedine teme bogoslovlja i razlikuje pojmove ličnost i bit. |
PV SSŠ C.3.2. Učenik preispituje izazove različitih (suvremenih) egzistencijalnih situacija i tumači bogoslovne odgovore na odabrane primjere. | Raspravlja o izazovima vremena u kojem živimo i različitim egzistencijalnim situacijama (grijeh i pad kao udaljavanje čovjeka od Boga, samoća, otuđenost, marginalizacija, stres...) u svjetlu iskustva Crkve. Predviđa kršćansko stajalište prema suvremenom shvaćanju slobode i ličnosti. Zaključuje da je čovjek biće odnosa. Predlaže rješenja za kvalitetniji odnos prema drugom čovjeku i sebi u radnim uvjetima. | Prepoznaje različite egzistencijalne probleme i u kratkim crtama prikazuje da je njihovo rješenje vezivanje uz Boga i bližnjega. |
PV SSŠ C.3.3. Učenik objedinjuje stečeno znanje i iskustvo »života u Kristu« i povezuje sa životom u multireligijskom društvu i multikulturalnom svijetu oko sebe. . | Odbacuje stereotipe i predrasude koji su nametnuti izvana. Prepoznaje sve ljude kao braću – djecu jednoga Oca nebeskoga (otkriva tko je zaista naš bližnji). Objašnjava Kristovu poruku o ljubavi prema neprijatelju. Objašnjava pojam mir Kristov. Razvija odnose prema drugom čovjeku na temelju zapovijedi Božje o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, poštujući slobodu i neponovljivost svake osobe. | Prepoznaje osnovna obilježja kršćanskog etosa i procjenjuje važnost vladanja u skladu s njima na svim poljima ljudskog djelovanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: osnove pravoslavne vjere i povezanost s temama bogoslovlja; suvremeni egzistencijalni problemi, bogoljublje kao čovjekoljublje | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik zaključuje da ličnost, čovjek, nikada ne smije biti tretiran kao stvar – sveden na predmet ili broj, nego isključivo kao jedinstven i neponovljiv. Oslanjajući se na kršćansku antropologiju, bogoslovni razmišlja o različitim problemima morala, egoizma, potrošačkog društva, diskriminacije, ubojstva, samoubojstva, smrtne kazne, holokausta i problema bioetike (eutanazija, kloniranje, kremiranje, abortus, umjetna oplodnja…). Evanđeoski tekstovi: Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu (Lk 10,30), Ljubav prema neprijatelju (Mt 5,44), Razgovor Kristov sa ženom Samarijankom (Jn 4,7)… Učenik promišlja o smislu mira (mir Kristov, mir u sebi i odnos prema drugima; odsutnost mira prouzročena je prisutnošću grijeha; odgovornost kršćana za promicanje dobra u svijetu). Za ostvarenje bilo koje promjene u društvu kršćani su pozvani neprestano aktivirati vječne kršćanske istine živeći po njima u svim konkretnim danostima svojega vremena. | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.3.1. Učenik povezuje podvig i zadužbinarstvo sa spasenjem. | Navodi da su gotovo svi srednjovjekovni vladari stavljali sebi u sveti zadatak podizati crkve i manastire u kojima će se Boga slaviti, a narod produhovljivati i prosvjećivati. Uspoređuje njihov stil života prije i poslije monašenja. Objašnjava osnovne razlike u sagledavanju smisla života i doživljavanja kršćanskih životnih načela prije i poslije primanja postriga. | Objašnjava motiv i želju vladara da narodu i Crkvi ostave nešto što su cijeloga života mukotrpno stjecali i što nisu ostavili nasljednicima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: zadužbinarstvo; crkveno slikarstvo i književnost | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik imenuje i u kratkim crtama opisuje zadužbine srednjovjekovnih pravoslavnih vladara. Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost crkvene umjetnosti usmjerena prema predstavljanju konkretnoga događaja i načina postojanja svijeta u budućem vijeku – eshatonu. Razvija svijest da su ikone, glazba, arhitektura, životi svetih itd. umjetnička djela i svjedočanstvo Crkve, čovjekove vjere te podviga u svetosti života, ističući da se pomoću njih svijetu predstavlja konkretan odnos ljubavi prema drugom čovjeku, prirodi i Bogu. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.3.1. Učenik objašnjava zašto su Sveto pismo i Sveta predaja kao izvori vjere neodvojivi jedno od drugoga i važni za njegov život te da se Bog neprestano otkriva u Crkvi. | Prepoznaje Svetu predaju kao neodvojivu od Svetoga pisma. Dokazuje da se Sveto pismo i Sveta predaja međusobno nadopunjuju i da su jednak izvor vjere i istinitosti učenja. Prepoznaje svetosavlje kao autentični izraz vjere, put koji vodi u život vječni u kraljevstvu Božjem. | Uz nastavnikovu pomoć opisuje glavne elemente Svete predaje i prepoznaje poveznicu između Svetoga pisma i Svete predaje. |
PV SSŠ E.3.2. Učenik tumači konkretne svetopisamske sadržaje i primjenjuje kršćanske vrijednosti riječi Božje u odnosu prema Bogu, čovjeku i prirodi. | Tumači svetopisamske tekstove koji govore o važnosti slušanja riječi Božje i življenja prema njoj (Priča o sijaču i sjemenu, Mk 4,5 – 23) i Čekanja Kristova drugog dolaska (Mk 13,5 – 36). Prepoznaje potrebu revnosti (ustrajnosti) u vjeri i budnosti zbog Kristova obećanja da će ponovno doći. | Vjerno tekstu prepričava neke temeljne svetopisamske sadržaje. Primjenjuje kršćanske vrijednosti riječi Božje u odnosu prema Bogu, čovjeku i prirodi. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: Sveto pismo i Sveta predaja; svetosavlje – put koji vodi u život | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se učenicima skrenuti naročitu pozornost na osnovne vrijednosti vrlinskog i evanđeoskog načina života. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 1. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.1.1. Učenik objašnjava zašto je postojanje u liturgijskoj zajednici način kršćanskoga postojanja i djelovanja te djeluje kao član liturgijske i parohijske zajednice. | Objašnjava čovjekovu potrebu za postojanjem u zajednici i načinima za ostvarivanje zajednice. Određuje kršćanski identitet kao pripadnost konkretnoj liturgijskoj zajednici. Prepoznaje svoje mjesto u parohiji kao lokalnoj zajednici i u skladu s tim prisustvuje liturgijskim okupljanjima. Raspravlja o tome što ako se kršćanin odvoji od zajednice. | Objašnjava da je način kršćanskoga postojanja i djelovanja postojanje u liturgijskoj zajednici. Želi se uključiti u život parohijske zajednice. |
PV SSŠ A.1.2. Učenik potvrđuje da se dioništvom na liturgiji stupa na put bogospoznaje i djeluje na taj način. | Raspravlja o pravoslavnom shvaćanju Crkve kao liturgijske zajednice. Obrazlaže da je liturgija središte kršćanskog života zato što u njoj stupamo u najprisniji odnos s Bogom. Stavlja u odnos liturgiju i podvig kao put bogospoznaje i vjeru kao način života. Zaključuje da podvig ispunjenje nalazi u liturgiji. | Traži objašnjenja o odnosu podviga, sudjelovanja u liturgiji i bogospoznaja. |
PV SSŠ A.1.3. Učenik razlikuje akademsko »znanje o Bogu« od bogospoznaje i predokusa kraljevstva Božjega u liturgiji. | Uspoređuje osobni doživljaj Boga u liturgiji i teorijsko (akademsko) znanje o Bogu. Ističe liturgiju kao izvor spasenja jer se u njoj ostvaruje punina zajednice s Bogom. Prihvaća da je sudjelovanje na liturgiji istinski način bogospoznaje. | Samostalno procjenjuje akademsko »znanje o Bogu« i bogospoznaju kao predokus kraljevstva Božjega u liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: liturgijska zajednica i kršćanski identitet; praktična teologija i akademska teologija | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Raspravu o tome što se događa ako se kršćanin odvoji od konkretne liturgijske zajednice treba usmjeravati na zaključak da on ne može postojati mimo zajednice Crkve koja se projavljuje u liturgiji. Učenik tumači izreku: »Jedan kršćanin – nijedan kršćanin.« Učenik ističe da je liturgija istodobno put prema bogospoznaji i put bogospoznaje. Učenike treba upućivati i na primjere monaha podvižnika i drugih svjedoka vjere koji su ispunjenje svojeg puta pronašli u sjedinjenju s Bogom u liturgiji. Preporučuje se činiti to na temelju liturgijskih tekstova i konkretnih primjera. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠV B.1.1. Učenik analizira povijest nastanka Crkve Kristove. | Opisuje prvu kršćansku Crkvu kao tajno okupljanje kršćana radi lomljenja kruha. Navodi kako su prvi kršćani imali Crkvu, iako nisu imali hramove. Razlikuje Crkvu kao euharistijsku zajednicu od hrama kao mjesta u kojem se vrši bogoslužje. | U kratkim crtama prikazuje povijest nastanka Crkve. |
PV SSŠ B.1.2. Učenik zaključuje da je Crkva blagodatna zajednica Boga i vjernih koja se ostvaruje u svetoj liturgiji. | Objašnjava da se pripadnost Crkvi oduvijek izražavala sudjelovanjem na euharistijskom okupljanju. Prihvaća Crkvu kao prostor za ostvarivanje svoje ličnosti u zajedničarenju s bližnjima i trojedinim Bogom koji postaje izvor i punina njegova života. Zaključuje da kršćana nema mimo Crkve jer kršćanin postoji ponajprije kao član konkretne liturgijske zajednice (parohije i eparhije). | Opisuje da se Crkva kao zajednica Boga i čovjeka ostvaruje u liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: kršćanstvo – Crkva kao zajednica; pripadnost Crkvi i parohijski život Crkve | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenike treba upućivati na sudjelovanje u parohijskom životu Crkve. | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.1.1. Učenik objedinjuje svjedočanstva svetopisamskoga i svetootačkoga poimanja vjere te povezuje vjeru i nevjerovanje s čovjekovim slobodnim izborom. | Istražuje pojam vjere u Boga u Starom i Novom zavjetu. Upoznaje sadržaj pojmova ateizma i agnosticizma i dovodi ih u vezu s kršćanstvom. Ocjenjuje relacije: vjera – znanje, vjera – bogospoznaja, vjera – čuda, vjera – povjerenje, vjera – ljubav. Prihvaća vjeru u Boga kao slobodni izbor. | Razlikuje primjere vjere u Boga kod svetopisamskih ličnosti i na osnovi svetopisamskih tekstova dovodi u vezu odnose: vjera – znanje, vjera – bogospoznaja (spoznaja Boga), vjera – čuda, vjera – povjerenje, vjera – ljubav. |
PV SSŠ C.1.2. Učenik istražuje svetopisamsko-svetootačke i antropološke pretpostavke pravoslavnoga poimanja ličnosti. | Upoznaje osnove pravoslavne antropologije. Razlikuje pojmove ličnost i individua. Uspoređuje kršćansko poimanje odnosa između tijela i duše te različita filozofska gledišta. Obrazlaže svetopisamsko i svetootačko poimanje jednakosti i ravnopravnosti spolova u kontekstu kraljevstva nebeskoga (up. Gal 3, 28). Prihvaća svakog čovjeka kao jedinstvenu i neponovljivu ličnost. | Opisuje osnove pravoslavnoga poimanja ličnosti. |
PV SSŠ C.1.3. Učenik objašnjava kršćansko poimanje smisla života kao pristupanje Izvoru Života koji je Bog sâm. | Opisuje pojam hedonizma i različite teorije o blagostanju (individualnom i društvenom). Razlikuje sreću i radost u kršćanskom poimanju. Prakticira kršćansko gledište prema kojemu istinske sreće nema bez ljubavi i slobode. Susreće se s terminom oboženje. Prepoznaje da je svetost dar Božji. Ispituje odnose: svetost – etos, svetost – zajednica, svetost – savršenstvo. | Opisuje kršćansko poimanje smisla života i radosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: vjera u Starom i Novom zavjetu; termini ličnost i individua; termini sloboda i ljubav i njihov odnos | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik prepoznaje vjeru kao put kojim Bog i čovjek idu u susret jedan drugomu. Prvi korak čini Bog. Bog zove, a čovjek se treba odazvati. Novozavjetni tekstovi: Poziv prvih apostola (Mt 4,18 – 22), O bogatom mladiću koji »otide žalostan« (Mt 19,21 – 22); Heb 11,1 itd. Bog nas najprije poznaje u Kristu. Poznanje Boga kao ličnosti preko Isusa Krista – Objava. Učenik na osnovi svetopisamskih i svetootačkih polazišta opisuje čovjeka kao jedinstvenu psihosomatsku cjelinu. Svaki je čovjek jedinstvena i neponovljiva ličnost. Učenik razlikuje kršćanski odnos prema tijelu i dualizam grčko-rimske tradicije (propovijed apostola Pavla na Areopagu o uskrsnuću mrtvih (Dap 17,32) i: »Ne znate li da su tjelesa vaša udovi Kristovi... Da je tijelo vaše hram Duha Svetoga.« (1. Kor 6, 15 – 19) Usvaja stav da za pravoslavlje ne postoje ljudi ili narodi druge (više ili niže) kategorije. Susreće se s revolucionarnošću kršćanske poruke: »Nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog jer ste svi jedan čovjek u Kristu.« (Gal 3,28) Učenik objašnjava da zajednica s Bogom i iskustvo Njegove ljubavi prema čovjeku daju puninu i smisao životu (povezati sa svjedočenjem i stradanjima mučenika). Perspektiva istinske radosti jest u nadilaženju individualizma i egoizma te stupanju u zajednicu s Bogom i bližnjima. U toj zajednici projavljuju se plodovi Duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljenje... (Gal 5, 22 – 23). Nasuprot tomu stoje nemoć, razočaranja, bezizlaznost... | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.1.1. Učenik doživljava podvig kao neodvojiv dio kršćanskoga stvaralaštva. | Navodi primjere koji potvrđuju da su podvig i odgovornost nužni kako bi čovjek postao autentičan stvaratelj na slavu Božju. Pronalazi poveznicu između crkvene umjetnosti i blagodati Božje. Raspravlja o tome koliko Duh Sveti podvigom oplođuje naše talente, preobražava nas i posvećuje naš život i djela. | Pronalazi poveznicu između crkvene umjetnosti i podviga. |
PV SSŠ D.1.2. Učenik obrazlaže kako je crkvena umjetnost sastavni dio pravoslavne vjere doživljena iz perspektive ikone kraljevstva Božjega. | Objašnjava zašto je istina postojanja svijeta, prema kršćanskom shvaćanju, u zajedništvu s Bogom koje će se potpuno ostvariti u budućnosti. Utvrđuje da je kršćanstvo prepuno simbola, slika koje osim na povijesnu stvarnost upućuju na eshaton. Opisuje kako će zajedništvo Boga i čovjeka pridonijeti tomu da stvorena priroda prevlada smrt. | Otkriva zašto kršćani u umjetničkom izražavanju prikazuju događaje kakvi će biti u zajednici s Bogom koja će se potpuno ostvariti tek u budućnosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: podvig i odgovornost, pravoslavna umjetnost u kontekstu kraljevstva Božjega | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik zastupa stajalište da je umjetnost estetski izraz našeg postojanja, potreba da se kao bića ostvarimo čineći sebe i svijet ljepšim i boljim. Dokazuje da kroz umjetnost čovjek teži osobnom pečatu, pečatu svojega jedinstvenog i autentičnog postojanja, ostaviti na svijetu oko sebe i potvrditi se kao ličnost samim stvaralačkim činom. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.1.1. Učenik objašnjava karakter bogoduhosti Svetoga pisma i Svete predaje. | Razvija svijest o kontinuitetu Objave u Starom i Novom zavjetu. Objašnjava pojmove kanona i bogoduhosti Svetog pisma i Svete predaje. Izvodi zaključak da je za pravilno tumačenje Svetoga pisma i Svete predaje nužna ukorijenjenost u životu Crkve. Čita Sveto pismo i primjenjuje ga u svakodnevnom životu. | Uz nastavnikovu pomoć navodi primjere povezanosti Svetoga pisma i Svete predaje. |
PV SSŠ E.1.2. Učenik objašnjava da je Objava čovjeku istodobno poziv u zajednicu s Njim. | Nabraja i opisuje glavne događaje iz povijesti spasenja koji potvrđuju Božju prisutnost u svijetu. Dovodi u vezu Božju prisutnost u svijetu i Njegovo objavljivanje u događajima iz povijesti spasenja. Raspravlja o važnosti Božje prisutnosti u svijetu za život ljudi. Zaključuje da je Božja prisutnost u svijetu u raznim oblicima, preko raznih ličnosti i u različitim povijesnim okolnostima ključna za spasenje ljudi. | Uz nastavnikovu pomoć opisuje glavne događaje iz povijesti spasenja koji potvrđuju Božju prisutnost u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: kanon i bogoduhost Svetoga pisma i Svete predaje; objava Boga čovjeku kroz događaje iz ikonomije spasenja | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obraditi film Bog čudesa. Obraditi tekst starca Kleope Veliki je Bog. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 2. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.2.1. Učenik povezuje starozavjetno izvješće o praroditeljskome (prvorodnom, istočnom) grijehu i sudjelovanje na liturgiji s vlastitim spasenjem. | Tumači praroditeljski (prvorodni, istočni) grijeh kao odvajanje od Boga nasuprot liturgiji koja je vrhunac zajedništva svih s Bogom. Zaključuje da se liturgijskim zajedništvom prevladavaju posljedice praroditeljskoga grijeha (odvajanje od Boga, disharmonija između čovjeka i prirode i čovjeka u samome sebi te naposljetku smrt). | Objašnjava važnost sudjelovanja na liturgiji za vlastito spasenje. |
PV SSŠ A.2.2. Učenik tumači Stari zavjet u novozavjetnome bogoslužnom kontekstu. | Istražuje upotrebu starozavjetnih spisa u bogoslužju. Povezujući Dekalog s novozavjetnim zapovijedima ljubavi i molitvom Gospodnjom tumači ih u liturgijskom kontekstu. Objašnjava uporabu svetopisamskih tekstova, riječi, slika i simbola u bogoslužju. | Samostalno pronalazi vezu između Staroga zavjeta i novozavjetnoga bogoslužnog konteksta. |
PV SSŠ A.2.3. Učenik povezuje smisao starozavjetnih žrtava i blagdana s Kristovom žrtvom, liturgijom i novozavjetnim blagdanima. | Uspoređuje starozavjetne žrtve i blagdane s liturgijskom žrtvom (sve starozavjetne žrtve bile su praslika Kristove žrtve, posljednje krvne žrtve; svi starozavjetni blagdani ostvaruju ispunjenje i dobivaju novi, dublji smisao u liturgiji). Tumači smisao starozavjetnih događaja i liturgije u odnosu na kraljevstvo Božje. | Uspoređuje starozavjetne žrtve i blagdane s Kristovom žrtvom, liturgijom i novozavjetnim blagdanima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: praroditeljski (prvorodni, istočni) grijeh; liturgija kao vrhunac zajedništva Boga i čovjeka; starozavjetne žrtve i blagdani i njihova usporedba s liturgijskom žrtvom | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Učenik zaključuje da svatko od nas ima priliku ispraviti grijeh praroditelja Adama i Eve tako što će sudjelovati na liturgiji i ostvariti svoju slobodu kao zajednicu s Bogom. Učenik povezuje utvrđeni poredak starozavjetne Pashalne molitvene trpeze (blagoslivljanje kruha i vina) s Tajnom večerom kao prvom liturgijom. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.2.1. Učenik izvodi zaključak da je početak ostvarivanja Crkve u vremenu objava Boga Abrahamu. | Opisuje početak starozavjetne Crkve kao okupljanja naroda oko jedne ličnosti. Povezuje javljanje Boga Abrahamu (kao konkretnoj ličnosti oko koje je okupljena zajednica naroda) s Crkvom. Izvodi zaključak da je starozavjetna Crkva ikona i praslika okupljanja oko Krista u Crkvi. Objašnjava i opisuje shvaćanje svetih tajni u životu pravoslavne Crkve. | Opisuje starozavjetnu Crkvu. |
PV SSŠ B.2.2. Učenik prepoznaje da je Crkva živi saborni organizam, Tijelo Kristovo i ikona kraljevstva Božjega. | Nabraja sve dionike Crkve kao sabornoga, živog organizma čija je glava Krist. Opisuje Crkvu kao zajednicu ljubavi Boga, čovjeka i prirode. Izvodi zaključak da je kršćanstvo prije svega Crkva, a ne samo religija. Doživljava sebe i bližnje kao udove Tijela Kristova – Crkve. | Opisuje Crkvu kao Tijelo Kristovo koje činimo svi mi kad se okupimo na liturgiji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: svete tajne;starozavjetna Crkva i ličnosti (osoba) iz Staroga zavjeta; liturgijske službe; religija i Crkva | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik na osnovi istraživanja starozavjetnih događaja i ličnosti (babilonska kula, Noa i potop, Abraham, Izak, Jakov itd.) zaključuje da su oni ispunjeni u ličnosti Gospoda Isusa Krista. | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.2.1. Učenik tumači svetopisamsku povijest o stvaranju svijeta i povezuje ju s ciljem Božjega stvaranja. | Povezuje da svijet postoji zato što je Bog htio da postoji – On ga stvara iz ljubavi i slobodno, prevodi ga iz nebića u biće. Zaključuje da se cilj stvaranja svijeta ostvaruje u jedinstvu Boga i stvorene prirode radi njezina besmrtnog postojanja. Zaključuje da je stoga svijet mogao i ne postojati, a s obzirom na to da je stvoren, to znači da je i smrtan te da samo u zajednici s Bogom može postati besmrtan. | Tumači tajnu Božjega stvaranja svijeta i objašnjava da Bog nije stvorio svijet iz nužnosti, nego iz ljubavi i slobodno. |
PV SSŠ C.2.2. Učenik tumači svetopisamsko poimanje stvaranja čovjeka prema ikoni i prilici Božjoj i predočava da se čovjekov promašaj (grijeh) sastoji u odvajanju od zajednice s Bogom. | Povezuje da stvaranje čovjeka prema slici i prilici znači da je stvoren kao slobodno biće; čovjek je počašćen božanskim likom, stvoren je za besmrtnost. Pretpostavlja da je prvi čovjek (Adam i Eva), odbacivši Božju zapovijed, projavio svoju slobodu negativno u odnosu na Boga i odbio zajednicu s Njim. Objašnjava pravoslavno poimanje svete tajne braka. | Tumači tajnu Božjega stvaranja čovjeka i objašnjava posljedice čovjekova prekida zajednice s Bogom. |
PV SSŠ C.2.3. Učenik objedinjuje kršćansko poimanje stvaranja svijeta i čovjeka, a shvaćanje čovjekove naznake povezuje sa suvremenim ekološkim problemom. | Istražuje vezu između teologije i ekologije te plodovima njihova susreta. Ističe da je zemlja zajednički dom koji nam je povjerio Tvorac, zbog čega je nezaobilazna tema za teološko promišljanje. Upoznaje sadržaj i smisao stvaranja čovjeka kao krune svega stvorenoga. Prihvaća da je služba čovjeka da bude čuvar tvorevine. Povezuje čovjekovu naznaku (iz pravoslavne perspektive i drugih perspektiva) sa suvremenim ekološkim problemom. Zaključuje da je cilj ekologije očuvanje svijeta. Ocjenjuje da je Zemlja mnogo puta doživjela različite prirodne kataklizme, ali danas je prvi put ugrožava njezin stanar – čovjek. | Objašnjava vezu između teologije i ekologije. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: stvaranje svijeta i cilj stvaranja svijeta; stvaranje čovjeka prema slici i prilici Božjoj; teologija i ekologija; ekološka kriza iz perspektive pravoslavne teologije | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnog ishoda: Učenik povezuje ključne realnosti kršćanskoga poimanja stvaranja svijeta: stvoreno – nestvoreno, vječno – prolazno, na temelju kojih razlikuje antičko i kršćansko poimanje stvaranja svijeta, ali i povijesti (ciklično shvaćanje, pravolinijsko i, na kraju, kršćansko). Učenik povezuje ključne realnosti kršćanskoga poimanja stvaranja čovjeka: stvoreno – nestvoreno, smrtnost – besmrtnost, ikona – podobije. Čovjek treba tvar prinositi Tvorcu. To je njegova služba – liturgija. Jedinstvo čovjeka s Bogom jedini je način za prevladavanje smrti. Praroditeljski grijeh u svjetlu bogoslužnih tekstova. I bez obzira na to što je Adam odbio zajednicu s Bogom, Bog nije odustao od prvobitnog plana, nego ponovno preko čovjeka – Novog Adama, Isusa Krista – uspostavlja zajednicu. | ||
Učenik tumači smisao riječi da je čovjek stvoren privremeno manjim od anđela. Upoznaje svetopisamsko i kršćansko poimanje pojmova ljubav (osobni karakter) – eros – seksualnost (prirodno kretanje), osobito imajući na umu adolescentsko ponašanje kao psihološki najdinamičnije životno razdoblje. Učenik objedinjuje kršćansko poimanje svijeta i službu koju čovjek ima u njemu. Liturgija je prinos darova zemlje Tvorcu, »Tvoje od Tvojih«. Suvremeni ekološki problem učenik promatra kao posljedicu čovjekove otuđenosti od Boga (zloporaba tvorevine, odgovorniji odnos prema prirodi itd.), a kroz prizmu cilja Božjega stvaranja svijeta. Kao kršćani živimo u vjeri da je sve što je od Boga stvoreno dobro i da će biti preobraženo. Učenik tumači smisao svetootačkoga poimanja čovjeka kao makrokozmosa u mikrokozmosu. | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.2.1. Učenik predočava važnost podviga za crkvenu umjetnost i doživljavanja svojeg načina života iz perspektive ikone kraljevstva Božjega. | Prepoznaje da je umjetnost u pravoslavnoj kršćanskoj tradiciji blisko povezana s osobnim podvigom. Obrazlaže teze da je težnja za stvaralaštvom, razvojem i unaprjeđivanjem vjerske kulture i crkvene umjetnosti neraskidiva od osobnog podviga i svetopredajske askeze. Procjenjuje koliko podvig i umjetnost potiču čovjeka da teži liturgijskom rastu u vjeri i ljubavi. Iznosi stajalište o tome koliko je važno živjeti aktivan liturgijski život i doživljavati svoj život iz perspektive ikone kraljevstva Božjega. | Objašnjava da je umjetnost u kontekstu podviga kao liturgijskog etosa estetski izraz našeg postojanja, potreba da se kao bića ostvarimo čineći sebe i svijet ljepšim i boljim. |
PV SSŠ D.2.2. Učenik prepoznaje vrijednost i važnost crkvene glazbe i uspoređuje u širem smislu glavne stilove crkvene arhitekture. | Navodi različite načine glazbenog izražavanja u Crkvi. Opisuje srednjovjekovno i suvremeno pravoslavno crkveno pjevanje. Uspoređuje pravoslavno crkveno pjevanje s crkvenim pjevanjem u zapadnoj crkvenoj i profanoj kulturi. Imenuje glavne stilove u arhitekturi. Objašnjava povijesne okolnosti u kojima su nastajali pojedini stilovi gradnje. Uspoređuje arhitekturu starozavjetnih hramova i bogoslužnih prostora (skinija) s crkvenom arhitekturom. | Opisuje kad su i pod kojim uvjetima nastajali pojedini stilovi i načini izvedbe u crkvenoj glazbi. Ističe da su bizantske crkve uzor u crkvenom graditeljstvu Pravoslavne Crkve i da su određeni stilovi u pravoslavnoj crkvenoj arhitekturi nastajali pod utjecajem raznih kultura i civilizacija. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: crkvena glazba i arhitektura | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik zaključuje da je umjetnost jedan od izraza našeg postojanja, suptilna unutarnja intuicija sposobna slušati tihi glas Duha Božjega i slijediti ga. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.2.1. Učenik istražuje mesijansku ideju kao cilj starozavjetnih iščekivanja. | Povezuje svetopisamsko izvješće o praroditeljskome (istočnom, prvorodnom) grijehu i protoevanđelje (1. Moj 3,15) sa Spasiteljem. Otkriva mesijansku ideju u starozavjetnim pričama o Noi i korablji (kovčegu, škrinji), Abrahamu, Izaku, Jakovu… Ističe neprestanu Božju brigu koja se očituje u tome da ne ostavlja narod bez proroka i predvodnika. Izdvaja Mojsija kao spasitelja Hebreja iz egipatskoga ropstva i u smislu praslike povezuje ga s Kristom Spasiteljem. | U osnovnim crtama objašnjava starozavjetne događaje u kojima je vidljiva mesijanska ideja. |
PV SSŠ E.2.2. Učenik tumači osobno otkrivanje Božje u Starome zavjetu. | Tumači starozavjetne praslike novozavjetnih ličnosti. Povezuje priču o gradnji babilonske kule s novozavjetnom Crkvom (nijedna zajednica osim Crkve ne vodi prema sjedinjenju s Bogom). Objašnjava događaj Jakovljeva hrvanja s Bogom (Izrael). Ističe Mojsijev osobni odnos s Bogom (Jahve). | Uz pomoć nastavnika opisuje događaje koji pokazuju osobno otkrivanje Božje u Starome zavjetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: mesijanska ideja u starozavjetnim izvještajima; starozavjetne ličnosti i njihova povezanost s Kristom Spasiteljem; babilonska kula | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik istražuje tekst starozavjetnih proroka: Izaije, Danijela i drugih (Iz 2,4; 7,14), Jeremije (Jer 31,31 – 34) te uz učiteljevu pomoć tumači pojedina mesijanska mjesta u kontekstu evanđeoskog izvješća o rođenju, životu, stradanju i uskrsnuću Kristovu. Učenik uspoređuje i povezuje s mitologijom i filozofskim gledištima, odnosno kako se bog(ovi) otkriva(ju) čovjeku i kako se odnose prema njemu. Učenik raspravlja o tome koliko je čovjek bio aktivan i slobodan u odnosu prema bogu ili bogovima. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 3. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.3.1. Učenik objašnjava zašto je svaka zajednička trpeza (liturgija) izraz zajedništva s Kristom. | Povezuje liturgiju s tajnom večerom na kojoj je Krist ustanovio način zajedništva s nama do svršetka vijeka. Dovodi u vezu poredak na tajnoj večeri s poretkom na liturgiji (molitva – pjevanje – pouka – blagodarenje – pričešće). Zaključuje da pričešćem i mi postajemo dionici tajne večere jer liturgija nije samo sjećanje, nego ponovni doživljaj i događaj tajne večere. | U kratkim crtama prikazuje da je svaka zajednička trpeza (liturgija) izraz zajedništva s Kristom. |
PV SSŠ A.3.2. Učenik povezuje tekst liturgije s cjelokupnim domostrojem spasenja i svetim tajnama. | Zaključuje da liturgijski tekst Anafore sv. Bazilija Velikog pruža osnovu za razumijevanje cjelokupnoga domostroja spasenja. Povezuje događaj preobraženja s pjesmom Vidjesmo svjetlost istinitu. Prikazuje liturgiju kao svetajnu Crkve, u kojoj sve tajne ostvaruju svoj smisao. | Objašnjava vezu između teksta liturgije i cjelokupnoga domostroja spasenja te svetih tajni. |
PV SSŠ A.3.3. Učenik zaključuje da je liturgija tajna Božje prisutnosti u svijetu i našeg ulaska u kraljevstvo Božje te pokazuje načine kršćanskog djelovanja u društvu. | Prikazuje tajnu Kristovu kao izraz suradnje između Boga i čovjeka (Bog uvijek poštuje čovjekovu slobodu). Povezuje liturgijski život sa shvaćanjem tajne Kristove i kraljevstvom Božjim (poštuje slobodu drugih i njihovo mišljenje; pomaže potrebitima). | Uz nastavnikovu pomoć dovodi u vezu liturgiju, tajnu Božje prisutnosti u svijetu i naš ulazak u kraljevstvo Božje. Usvaja načine kršćanskog djelovanja u društvu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: tajna večera i njena usporedba s liturgijom, Anafora svetog Bazilija Velikog, preobraženje Kristovo, tajna Kristova | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prvi ishod tumačiti s liturgijskim smislom evanđeoskog izvještaja o putu u Emaus – prepoznavanje u lomljenju kruha. Sadržaje je preporučljivo obraditi koristeći se liturgijskim tekstovima: Okusite i vidite da je blag Gospod, Videsmo svetlost istinitu. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.3.1. Učenik izvodi zaključak upoznajući svetotajinski život Crkve da Duh Sveti konstituira Crkvu. | Opisuje djelatnost Duha Svetoga u sjedinjenju ljudi i stvorene prirode s Bogom. Objašnjava da zajednicu s Kristom ljudi mogu ostvariti jedino uz pomoć Duha Svetoga koji konstituira Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu. Prepoznaje krštenje i miropomazanje kao tajne ulaska u Crkvu. | Obrazlaže kako Duh Sveti konstituira Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu. |
PV SSŠ B.3.2. Učenik zastupa stajalište da je jedna, sveta, saborna i apostolska Crkva konkretna liturgijska zajednica na čelu s jednim episkopom. | Objašnjava pojam jedne, svete, saborne i apostolske Crkve. Objašnjava apostolsko nasljeđe u Crkvi u kontekstu liturgije i kraljevstva Božjega. Zaključuje da Crkva vidljivim radnjama rukopoloženja nastavlja svoje nepromjenjivo povijesno trajanje s Duhom Svetim. | Opisuje jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu na čelu s jednim episkopom. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: uloga Duha Svetoga u sjedinjenju ljudi i stvorene prirode s Kristom, apostolsko nasljeđe, sakrament rukopoloženja | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sadržaji se mogu približiti učenicima uz pomoć serijala Liturgija | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.3.1. Učenik povezuje tajnu utjelovljenog Boga u kojemu je tajna čovjeka dobila svoju vječnu vrijednost i objedinjuje ju s tajnom domostroja spasenja koje je mogao izvršiti jedino Bog Tvorac. | Zaključuje da je Krist Sin Božji i Sin Čovječji – istiniti Bog i istiniti čovjek; rođen, a ne stvoren. Povezuje značenje Kristove ličnosti i spasenja svijeta i čovjeka. | Razlikuje postojanje božanske i čovječanske prirode utjelovljene Riječi i dovodi u vezu spasenje svijeta s utjelovljenim Sinom Božjim. |
PV SSŠ C.3.2. Učenik istražuje značenja pojma svetost života i dovodi ga u vezu sa svakodnevnim životom i odnosom prema Bogu, bližnjemu i tvorevini.. | Ističe evanđeoski smisao pokajanja i praštanja upućujući na primjer Krista čiji je život ispunjen bezuvjetnom ljubavlju prema svakom čovjeku. Prepoznaje da pojam života ima središnje mjesto u kršćanskom učenju. Razlikuje stupnjeve etičke zrelosti: strah, plaća, ljubav. Izdvaja i ističe ljubav koja treba osmišljavati odnose prema Bogu i drugom čovjeku. Upoznaje značenja sekularizacije (odnose između svetog i profanog), neopoganizma i ciljeve djelovanja destruktivnih kultova. | Uz učiteljevu pomoć navodi dojmljive primjere pokajanja i svojim riječima opisuje stupnjeve etičke zrelosti kao motive u osobnom životu. |
PV SSŠ C.3.3. Učenik istražuje značenja pojma svetost života i dovodi ga u vezu sa svakodnevnim životom i odnosom prema Bogu, bližnjemu i tvorevini. | Istražuje teološke osnove crkvenog slikarstva i značenje pojma ikona. Prepoznaje da se na ikonama projavljuje povijesna i eshatološka dimenzija. Navodi da ikona blagovijesti buduće kraljevstvo Božje. | Prepoznaje osnovne razlike između slike i ikone te samostalno opisuje da je ikona u Crkvi izraz vjere Crkve izražene likovnom formom – Sveto pismo za nepismene. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: Krist istiniti Bog i istiniti čovjek; pokajanje i praštanje | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik tajnu spasenja svijeta i čovjeka neodvojivo vezuje uz Krista, a tajna domostroja spasenja zajedničko je djelo Svete Trojice. Oslanja se na tekst prologa Evanđelja po Jovanu i tumači značenja Kristovih imena: Novi Adam, Mesija, Riječ (Logos), Emanuel. Učenik svojim riječima opisuje tajnu utjelovljenja Kristova koja pruža temelj ikonografiji i uz učiteljevu pomoć prepoznaje ključne elemente pravoslavne ikonografije: obrnutu perspektivu, ulogu svjetlosti na ikoni, asimetriju (upućuje na ikonu Krista Spasitelja sinajskog manastira), sekundarnost psiholoških i estetskih elemenata (uspoređuje studeničko raspeće i raspeće umjetnika talijanske renesanse). Čast i poklonjenje – tekst Orosa VII. ekumenskog sabora. Učenik razvija smisao kršćanskog etosa na temelju zapovijedi Božjih o ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu oslanjajući se na ulomke novozavjetnih tekstova (posebno kod sv. Jovana Bogoslova), ali i na konkretne primjere djelatne i žrtvene ljubavi svetih Božjih. | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.3.1. Učenik analizira povezanost poruka iz života svetih s liturgijskom zajednicom u Crkvi. | Objašnjava da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. Ističe da je podvig odricanje od sebe i svoje individualnosti. Otkriva da je podvig ostvarenje sebe u zajednici s drugim čovjekom, prirodom i Bogom prinošenjem tvorevine Bogu. Vjerno tekstu prepričava obrađene sadržaje iz života svetih koji upućuju na to da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. | Vjerno tekstu prepričava neke temeljne sadržaje iz života svetih koji upućuju na to da kršćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Krista i u Kristu. |
PV SSŠ D.3.2. Učenik iznosi stajalište o tome koliko starogrčka, renesansna, suvremena i crkvena umjetnost pridonose razvoju ličnosti, ispunjenju smisla života i predstavljanju konkretnih događaja iz povijesti Crkve iz perspektive kraljevstva Božjega. | Opisuje ikone Kristova raspeća i uskrsnuća predstavljene u pravoslavnoj ikonografiji. Objašnjava osnovna obilježja starogrčke, renesansne, suvremene i pravoslavne umjetnosti, istražuje sličnosti i razlike među njima te iznosi svoje stajalište o tome kako svaka od njih prikazuje povijesne događaje koji su se zbili u Crkvi. | Opisuje glavna obilježja starogrčke, renesansne, suvremene i pravoslavne umjetnosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: životi svetih Božjih ugodnika, raspeće i uskrsnuće u pravoslavnoj ikonografiji | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se navesti primjere svetih novijeg doba. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.3.1. Učenik zastupa stajalište da primjere Objave nalazimo u Svetome pismu i Svetoj predaji koje se prenosi i čuva u Crkvi te da se Bog neprestano otkriva ljudima. | Navodi glavne ličnosti iz povijesti spasenja koje su bile izabranici Božji i prenositelji Objave svijetu. Raspravlja o nastanku i važnosti svetog predanja za crkvenu zajednicu i život Crkve tijekom povijesti. Zaključuje da su svetopisamske ličnosti poput Noe, Abrahama, Mojsija itd. bili izabranici Božji koji su primali i dalje bogoduho predavali Njegove Objave svijetu. Raspravlja o tome ima li danas izabranika Božjih i koji su kriteriji da bismo prepoznali nekoga kao izabranika Božjega. | Prepoznaje da izvor Objave nalazimo u Svetome pismu i Svetoj predaji koja se prenosi i čuva u Crkvi te da se Bog neprestano otkriva ljudima. |
PV SSŠ E.3.2. Učenik povezuje evanđeoske događaje i Kristove priče sa životom Crkve i zastupa vrijednosti molitve, vjere, pričešća i milosrđa izražene u Kristovim riječima i djelima. | Navodi svetopisamske tekstove koji govore o vrijednostima molitve, vjere, pričešća i milosrđa. Nabraja i opisuje evanđeoske događaje Kristovih čudesnih iscjeljenja bolesnika i drugoga nadnaravnog djelovanja. Prepričava svetopisamske tekstove: O vjeri i molitvi (Mk 11,23 – 26), Tajna večera (Mk 14,22 – 24) i O udovičinoj lepoti (Mk 12, 41 – 44). Navodi i objašnjava smisao iscjeljenja i uopće čudesa u povijesti Crkve. Povezuje život Crkve u prvim kršćanskim vremenima sa životom Crkve u suvremenim okolnostima. | U osnovnim crtama objašnjava evanđeoske događaje i Kristove priče sa sadašnjim životom Crkve. Prihvaća vrijednosti molitve, vjere, pričešća i milosrđa izražene u Isusovim riječima i djelima. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: glavne ličnosti iz povijesti spasenja; svetopisamski tekstovi koji govore o vrijednostima molitve, vjere, pričešća i milosrđa | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se sadržaje približiti učenicima navodeći suvremene primjere kako bi ih učenici usporedili s događajima iz prve kršćanske Crkve. | ||
Pravoslavni vjeronauk, 4. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| A. Liturgija | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ A.4.1. Učenik objedinjuje različito znanje o elementima svete liturgije i liturgijskoga molitvenog opita. | Opisuje elemente liturgije (liturgijski prostor, vrijeme, darovi, službe) i tumači njihov međusobni odnos. Dovodi u vezu tekst liturgijskih molitava s elementima svete liturgije. | U kratkim crtama prikazuje elemente svete liturgije i tekst liturgijskih molitava. |
PV SSŠ A.4.2. Učenik kombinira teorijsko znanje s prakticiranjem vjere aktivnim dioništvom u liturgijskoj zajednici. | Razlikuje liturgijski pristup (sjedinjenje s Bogom u pričešću) od drugih (teorijskih) pristupa Bogu. Zaključuje da aktivnim sudjelovanjem u liturgijskoj zajednici stječemo smjelost prema Bogu. Ativno sudjeluje u liturgiji. | Povezuje teorijsko znanje o liturgiji s prakticiranjem vjere pasivnim sudjelovanjem na liturgiji. |
PV SSŠ A.4.3. Učenik utvrđuje trijadološki, eshatološki i kozmološki karakter liturgije te odgovorno djeluje u svijetu prema liturgijskom etosu. | Tumači liturgiju kao svojevrsnu objavu Svete Trojice. Zaključuje da je liturgija događaj kojim cijela stvorena priroda dobiva vječni život u zajednici s Bogom – zaključuje da se život u Crkvi (liturgiji) proteže na život u cjelokupnosti i da je svaki čovjek odgovoran Tvorcu za prinošenje prirode. Utvrđuje da kao dionik liturgijske zajednice treba biti društveno odgovoran (socijalno osjetljiv, ekološki osviješten...). | U kratkim crtama prikazuje trijadološki, eshatološki i kozmološki karakter liturgije. Ponaša se u skladu s predloženim načinima djelovanja u svijetu prema liturgijskom etosu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: trijadološki, eshatološki i kozmološki karakter liturgije; elementi liturgije (liturgijski prostor,vrijeme, darovi, službe) | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Na temelju tumačenja pojedinih liturgijskih tekstova (molitava) učenik može uvidjeti važnost osobnoga susreta s Bogom. | ||
| B. Crkva | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ B.4.1. Učenik zaključuje da je Crkva ikona Svete Trojice; istražuje crkvenohijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju pravoslavne Crkve. | Opisuje svaku pomjesnu crkvu kao punu Crkvu, a ne samo dio Crkve. Objašnjava da se jedinstvo Crkve na vaseljenskoj razini ostvaruje u episkopu i liturgiji. Ističe da Crkva nije univerzalna i bezlična, nego konkretna liturgijska zajednica pod jednim episkopom koja tada pretpostavlja zajednicu sa svim drugim Crkvama. Zaključuje da su svi episkopi međusobno ravnopravni i da nijedan episkop nije iznad drugoga, odnosno da nijedna pomjesna Crkva nije iznad druge. Objašnjava ustrojstvo pravoslavne Crkve. | Opisuje kako je Crkva ikona Svete Trojice. Opisuje crkvenohijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju pravoslavne Crkve. |
PV SSŠ B.4.2. Učenik objedinjuje stečeno znanje o liturgijskom načinu postojanja Crkve i razvija spoznaju da je i on aktivni dionik Crkve. | Objašnjava da je u Crkvi istinski način postojanja svijeta. Prepoznaje da Crkva nije od ovoga svijeta, ali da jest u svijetu i da postoji radi spasenja cjelokupne tvorevine. Zaključuje da liturgijskom načinu postojanja čovjeka i svijeta neizbježno prethodi mijenjanje čovjekova odnosa prema Bogu, drugim ljudima i prirodi. | Opisuje liturgijski način postojanja Crkve. Daje primjere aktivnog sudjelovanja u liturgijskom životu Crkve. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: vaseljenska i pomjesna Crkva; jedinstvo Crkve u episkopu i liturgiji; liturgijski način postojanja svijeta i čovjeka. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik na osnovi učenja o liturgijskom postojanju Crkve, njezinim službama i osobnom odnosu koji čovjek u Crkvi ima s Bogom, drugim čovjekom i prirodom izvodi zaključak da je Crkva ikona i predokus okupljanja svih i svega oko Krista u kraljevstvu Božjemu. Učenik prepoznaje jedinstvo Crkve u episkopu i euharistiju na osnovi opisa hirotonije (rukopoloženja) episkopa kao načelnika jedne liturgijske zajednice, bez kojega nema Crkve, a kojega rukopolažu najmanje trojica episkopa koji su predstavnici drugih liturgijskih zajednica (crkava). Proučavajući crkvenohijerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju pravoslavne Crkve objašnjava što je sabor, sinod, patrijaršija, eparhija, crkveni sud... | ||
| C. Bogoslovlje i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ C.4.1. Učenik objedinjuje stečeno znanje o istinama vjere i pravoslavno učenje o Svetoj Trojici te ih povezuje s kršćanskom antropologijom. | Utvrđuje znanje o osnovama pravoslavne vjere i povezanost s temama bogoslovlja (teologija, kristologija, pneumatologija...). | Istražuje pojedine teme bogoslovlja i određuje važnost pravilne uporabe izraza ličnost i bit. |
Uspoređuje filozofski i pravoslavni pristup problemu postojanja svijeta. Uspoređuje značenje termina ličnost i bit. Zaključuje da se čovjek kao ličnost ostvaruje isključivo u zajednici s drugim čovjekom. Istražuje odnos između teologije (učenja o Svetoj Trojici) i kršćanske antropologije (učenja o čovjeku) – čovjek je pozvan da postoji na način na koji postoji Bog. | ||
PV SSŠ C.4.2. Učenik preispituje izazove različitih (suvremenih) egzistencijalnih situacija i tumači bogoslovne odgovore na odabrane primjere. | Raspravlja o izazovima vremena u kojem živimo i različitim egzistencijalnim situacijama (grijeh i pad kao udaljavanje čovjeka od Boga, samoća, otuđenost, marginalizacija, stres...) u svjetlu iskustva Crkve. Predlaže rješenja za kvalitetniji odnos prema drugom čovjeku i sebi u radnim uvjetima. Predviđa kršćansko stajalište prema suvremenom shvaćanju slobode i ličnosti. Zaključuje da je čovjek biće odnosa. | Prepoznaje različite egzistencijalne probleme i u kratkim crtama prikazuje da je njihovo rješenje vezivanje uz Boga i bližnjega. |
PV SSŠ C.4.3. Učenik objedinjuje stečeno znanje i iskustvo »života u Kristu« i povezuje sa životom u multireligijskom društvu i multikulturnom svijetu oko sebe. | Odbacuje stereotipe i predrasude koji su nametnuti izvana. Prepoznaje sve ljude kao braću – djecu jednoga Oca nebeskoga (tko je naš bližnji). Objašnjava Kristovu poruku o ljubavi prema neprijatelju. Objašnjava pojam mir Kristov. Razvija odnose prema drugom čovjeku na temelju zapovijedi Božje o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, poštujući slobodu i neponovljivost svake osobe. | Prepoznaje osnovna obilježja kršćanskog etosa i procjenjuje važnost vladanja u skladu s njima na svim poljima ljudskog djelovanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: osnove pravoslavne vjere i povezanost s temama bogoslovlja (teologija, kristologija, pneumatologija...); suvremeni egzistencijalni problemi, bogoljublje kao čovjekoljublje | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik usvaja pravoslavno učenje o Svetoj Trojici razlikujući pojmove ličnosti i biti. Formulom »jedna suština – tri ipostasi« upućuje na ontološko jedinstvo Božanstva, istodobno naglašavajući samostalnost svake ipostasi: Oca i Sina i Svetoga Duha – Trojice jednosuštne i nerazdjeljive. Učenik zaključuje da ličnost, čovjek nikada ne smije biti tretiran kao stvar – sveden na predmet ili broj, nego isključivo kao jedinstven i neponovljiv. Oslanjajući se na kršćansku antropologiju, bogoslovni razmišlja o različitim problemima morala, egoizma, potrošačkog društva, diskriminacije, ubojstva, samoubojstva, smrtne kazne, holokausta i problema bioetike (eutanazija, kloniranje, kremiranje, abortus, umjetna oplodnja…). Evanđeoski tekstovi: Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu (Lk 10,30), Ljubav prema neprijatelju (Mt 5,44), Razgovor Kristov sa ženom Samarijankom (Jn 4,7)… Učenik promišlja o smislu mira (mir Kristov, mir u sebi i odnosu prema drugima; odsutnost mira prouzročena je prisutnošću grijeha; odgovornost kršćana za promicanje dobra u svijetu). Za ostvarenje bilo koje promjene u društvu kršćani su pozvani neprestano aktivirati vječne kršćanske istine živeći po njima u svim konkretnim danostima svojega vremena. | ||
| D. Podvig i umjetnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ D.4.1. Učenik povezuje podvig i zadužbinarstvo sa spasenjem. | Navodi da su gotovo svi srednjovjekovni vladari stavljali sebi u sveti zadatak podizati crkve i manastire u kojima će se Boga slaviti, a narod produhovljivati i prosvjećivati. Uspoređuje njihov stil života prije i poslije monašenja. Objašnjava osnovne razlike u sagledavanju smisla života i doživljavanja kršćanskih životnih načela prije i poslije primanja postriga. | Objašnjava motiv i želju vladara da narodu i Crkvi ostave nešto što su cijeloga života mukotrpno stjecali i što nisu ostavili nasljednicima. |
PV SSŠ D.4.2. Učenik objedinjuje stečeno znanje iz prethodnih godina i povezuje crkveno slikarstvo i književnost sa svjetovnim. | Objašnjava zašto su se pravoslavni umjetnici opredijelili za ikonografiju, a ne za skulpturu, iako su im skulpture bile bliže i geografski i kulturno s obzirom na to da je većina prvih kršćana bila helenske kulture. Otkriva zašto prvi kršćani u Crkvi nisu upotrebljavali ikone, odnosno slike na drvu ili zidu, a ni rezane likove i kipove za prenošenje svoje vjere. Povezuje kršćansku književnost (Davidovi psalmi, Životi svetih...) sa svjetovnom književnošću. | Ističe da je tijekom povijesti bilo i onih koji su osporavali i zabranjivali upotrebu slikarske umjetnosti u Crkvi. Objašnjava njihovu važnost za Crkvu i razvoj crkvene umjetnosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: zadužbinarstvo; crkveno slikarstvo i književnost | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenik imenuje i u kratkim crtama opisuje zadužbine srednjovjekovnih pravoslavnih vladara. Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost crkvene umjetnosti usmjerena prema predstavljanju konkretnoga događaja i načina postojanja svijeta u budućemu vijeku – eshatonu. Razvija svijest da su ikone, glazba, arhitektura, životi svetih itd. umjetnička djela i svjedočanstvo Crkve, čovjekove vjere te podviga u svetosti života, predočavajući da se pomoću njih svijetu predstavlja konkretan odnos ljubavi prema drugom čovjeku, prirodi i Bogu. | ||
| E. Objava | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
PV SSŠ E.4.1. Učenik objašnjava zašto su Sveto pismo i Sveta predaja kao izvori vjere neodvojivi jedno od drugoga i važni za njegov život te da se Bog neprestano otkriva u Crkvi. | Prepoznaje Svetu predaju kao neodvojivu od Svetoga pisma. Dokazuje da se Sveto pismo i Sveta predaja međusobno dopunjuju i da su jednak izvor vjere i istinitosti učenja. Prepoznaje svetosavlje kao autentični izraz vjere, put koji vodi u život vječni u kraljevstvu Božjem. | Uz nastavnikovu pomoć opisuje glavne elemente svetog predanja i prepoznaje poveznicu između Svetoga pisma i Svete predaje. |
PV SSŠ E.4.2. Učenik tumači konkretne svetopisamske sadržaje i primjenjuje kršćanske vrijednosti riječi Božje u odnosu prema Bogu, čovjeku i prirodi. | Tumači svetopisamske tekstove koji govore o važnosti slušanja riječi Božje i življenja prema njoj (Priča o sijaču i sjemenu, Mk 4,5 – 23) i Čekanja Kristova drugog dolaska (Mk 13,5 – 36). Prepoznaje potrebu revnosti (ustrajnosti) u vjeri i budnosti zbog Kristova obećanja da će ponovno doći. | Vjerno tekstu prepričava neke temeljne svetopisamske sadržaje. Primjenjuje kršćanske vrijednosti riječi Božje u odnosu prema Bogu, čovjeku i prirodi. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teme: Sveto pismo i Sveta predaja; svetosavlje – put koji vodi u život | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Preporučuje se učenicima skrenuti osobitu pozornost na osnovne vrijednosti vrlinskog i evanđeoskog načina života. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Nastavni predmet Pravoslavni vjeronauk prema tematskom sadržaju koji se uči i poučava pripada društveno-humanističkom odgojno-obrazovnom području. Poveznice se ostvaruju i s ostalim odgojno-obrazovnim područjima, prije svega s umjetničkim i jezično-komunikacijskim. Problematiziranjem aktualnih tema tijekom učenja i poučavanja Pravoslavnoga vjeronauka ostvaruje se korelacija i s područjima poput prirodoslovnoga. Pravoslavni vjeronauk sagledava opću sliku svijeta te u njoj čovjeka i prirodu stavljene u kontekst odnosa prema Bogu. Odnos Bog – čovjek – priroda jest prostorno-vremensko zajedništvo, ali s eshatološkim očekivanjem punoga ostvarenja te zajednice u Kraljevstvu Božjemu. Učenik se potiče na aktivno dioništvo u toj zajednici. U sklopu Pravoslavnoga vjeronauka razvija svoj vjerski, kulturni i društveni identitet. U povezanosti s međupredmetnim temama učenik istražuje i otkriva važnost pripadnosti zajednicama (prije svega Crkvi), zaštite i očuvanja okoliša kao Božje tvorevine, duhovnog i tjelesnog zdravlja, smisao raznolikosti učenja, korisnost komunikacijskih i informacijskih tehnologija u vjerskome životu, kako biti poduzetan (npr. u osmišljavanju ideja i provedbi aktivnosti kojima se pomaže drugima) te što znači biti građanin, prije svega pravoslavni kršćanin koji svojim životom svjedoči vjeru poštujući druge i pokazujući čovjekoljubivost. Navedene međupredmetne teme u sklopu Pravoslavnoga vjeronauka razvijaju temeljne i specijalne kompetencije učenika:
– komunikaciju na materinskom jeziku – istraživanje i svladavanje pravoslavnoga nazivlja i pojmovlja
– učiti kako učiti – razvijati aktivni vjerski život
– socijalno-građanske kompetencije – biti dijelom crkvene zajednice
– inicijativnost i poduzetnost – društveno koristan i humanitarni rad
– kulturnu svijest – izražavanje u sklopu pravoslavnih običaja i u vjerskom stvaralaštvu (crkvena umjetnost).
Poznavanje vjere i religije proširuje i produbljuje odgovore na mnoga pitanja raznih disciplina i školskih predmeta: filozofije, psihologije, etike, povijesti, književnosti, umjetnosti, sociologije, prava itd.
Kad je riječ o predmetnoj korelaciji, sadržajno se Pravoslavni vjeronauk najviše povezuje s Katoličkim vjeronaukom s kojim dijeli istu kršćansku tradiciju te temelje vjere i nauka. Konceptualni pristup obaju vjeronauka u velikoj se mjeri podudara, a samim tim i ishodi obaju predmeta. Predmetna korelacija sadržajno se ostvaruje i s Etikom, a metodološki i s Hrvatskim jezikom, Poviješću, Geografijom, Likovnom kulturom te Glazbenom kulturom.
F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA
Iskustva učenja
Odgojno-obrazovni proces Pravoslavnoga vjeronauka podrazumijeva stjecanje i razvoj znanja, vrijednosnih stajališta i sudova te vještina unutar vjerskoga i liturgijskog života učenikove ličnosti. Temelj za poučavanje jest liturgijska katehizacija koja znači uvođenje čovjeka u liturgiju kao osobnu zajednicu Boga i čovjeka u Kristu. Liturgijsko okupljanje osnova je postojanja svijeta i čovjeka, a ne njegova nadogradnja. Takva katehizacija pretpostavlja shvaćanje postojanja utemeljenog na slobodi kao zajedništvu u ljubavi s drugom osobom, a ne na sebi kao jedinki. Najprije u učeniku treba izgraditi svijest o biću kao zajednici ličnosti, odnosno o ličnosti kao zajednici slobode s drugom ličnošću, i to na temelju općeg životnog iskustva, učenja Crkve o Božjem postojanju kao zajednici ličnosti i liturgijskog iskustva kršćanskog postojanja, odnosno postojanja Crkve koje upućuje na ontologiju kao izraz zajedništva ličnosti. Liturgijsko i doktrinarno stajalište Crkve valja dovesti u vezu jedinstva, tj. identičnosti. To znači da se vjera u Boga, znanje o Bogu, sloboda, ličnost, ljubav poistovjećuju s liturgijskim postojanjem čovjeka koje je način postojanja i djelovanja u odnosu s Bogom, drugim ljudima, sa svijetom i samim sobom. Ciljevi nastavnog predmeta ostvaruju se tako da učenik proširuje i produbljuje znanje, razvija vještine i utvrđuje stajališta tijekom i izvan nastave, odnosno dijalogom i radom u skupini (timu), paru i pojedinačno. S obzirom na odgojnu funkciju i glavni cilj Pravoslavnoga vjeronauka viđen u zajedništvu, iskustva učenja i rad u zajednici najviše pridonose razvoju kompetencija izražavanja, vođenja dijaloga, prihvaćanja različitosti, povezivanja u vjersku i društvenu zajednicu. Odgojno-obrazovni proces treba organizirati u skladu s nastavnim principima (načelima): vjerske utemeljenosti, očiglednosti, povezivanja naučenoga sa životnom praksom, dobne i individualne primjerenosti, diferencijacije, sistematičnosti i postupnosti, svjesne aktivnosti, trajnosti znanja vještina i navika te principom racionalizacije i ekonomičnosti. U ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda treba primjenjivati raznovrsne aktivnosti koje sadržavaju slušanje i razgovor o određenoj temi, igranje, ilustriranje, dramatiziranje, upotrebu različitih medija i sredstava, demonstriranje i vrednovanje postignutog. Pri izboru aktivnosti treba uzeti u obzir učeničke potrebe da se bave nečim stvarnim, korisnim i za njih same i za zajednicu te da vide smisao onoga što uče. Treba poticati učeničku aktivnost i inicijativu u osmišljavanju načina učenja i ostvarivanja tematskih sadržaja te vrednovanja. Kako bi se ostvarili očekivani odgojno-obrazovni ishodi kod svakog učenika, iskustva učenja potrebno je prilagoditi učeničkoj dobi i psihološkoj osjetljivosti učenika određivanjem primjerene količine tematskih sadržaja te primjenom različitih odgojnih i pedagoško-didaktičkih metoda.
Uloga učitelja
Budući da se metoda prenošenja iskustva vjere temelji na pravoslavnom shvaćanju ličnosti, potrebno je naglasiti da je (vjero)učitelj kao liturg ključna figura i da o odnosu koji ostvari s učenicima ovisi njihovo učenje i razvoj te sâm odgojno-obrazovni proces. Osnovna je postavka vjeronauka u tome da se odnos učitelj – učenik sastoji u slobodnom odnosu evanđeoske ljubavi – poslušnosti u kojemu će učenik i učitelj biti radosni. Učitelj potiče razvoj i učenje gledajući u učeniku jedinstvenu i neponovljivu kršćansku ličnost koju treba voditi kroz odgojno-obrazovni proces razvijajući kompetencije i usvajajući kršćanske vrijednosti. Svojim čovjekoljubivim odnosom animira i potiče učenika prema njegovim sklonostima, motivira ga različitim pohvalama, vrednovanjem i izražava očekivane rezultate te put do njihova ostvarenja. Učitelj pruža neprestanu potporu pokazujući i, ako je potrebno, ispravljajući smjer u učenju. Pojavljuje se kao mentor, koordinator, organizator i upravitelj odgojno-obrazovnoga procesa, ali te se uloge postupno mijenjaju i on postaje suradnik, savjetnik i pomoćnik tijekom transformacije obrazovanja u samoobrazovanje. U poučavanju ističe bitne, ključne i nosive pojmove od kojih se sastoji struktura tematskih sadržaja kako bi učenik u procesu učenja lakše stekao znanja, svladao vještine i oblikovao stajališta izražena odgojno-obrazovnim ishodima. Učitelj uspostavlja lični odnos s učenikom u kojem se ličnost doživljava na autentično pravoslavan način. Izgradnja međusobne vjere i povjerenja između učitelja i učenika jest paradigmatski pristup vjeronaučnom odgojno-obrazovnom procesu. Učitelj gaji duh zajedništva među učenicima direktnim (neposrednim), indirektnim (posrednim) i kooperativnim metodama. S obzirom na to da učenici imaju različite potrebe i mogućnosti, učitelj pristupa učeniku, prilagođava određeni tematski sadržaj i zadatke njegovim sposobnostima imajući na umu dob, razlike u iskustvu, tempu i ritmu rada, motivaciji, stajalištima prema izvršavanju školskih zadataka i drugim osobinama. Diferencijaciju je moguće provesti na nekoliko načina: dijeljenjem tematskih sadržaja na više razina, dijeljenjem (grupiranjem) učenika prema njihovim interesima, ponudom različitih izvora znanja uz mogućnost da učenici sami izaberu kojima će se koristiti te naposljetku projektnom nastavom. Učenik koji pokazuje darovitost dobiva dodatne zadatke poput iscrpnog istraživanja pojedine teme. Posebnu pozornost učitelj posvećuje učeniku koji slabije ostvaruje očekivane ishode i učenicima s teškoćama. Individualizirani pristup u ostvarivanju ciljeva odgojno-obrazovnoga procesa ostvaruje se unutar razrednog odjela u kojemu učenici pružaju potporu i pomažu jedni drugima. Najvažnije je da se svaki učenik osjeća važnim i jedinstvenim dionikom školske zajednice, a u kršćanskom smislu neponovljivom i jedinstvenom ličnošću.
Materijali i izvori
U odgojno-obrazovnom procesu Pravoslavnoga vjeronauka u svrhu učenja i poučavanja upotrebljavaju se različiti materijali i izvori. Na prvom mjestu izdvajaju se pisani materijali i izvori: Sveto pismo, udžbenici, priručnici, enciklopedije, leksikoni, knjige i članci bogoslovnog karaktera te povijesno-geografske karte. Posebno mjesto zauzimaju multimedijski sadržaji i informacijsko-komunikacijska tehnologija kao suvremeni mediji. Svakako, treba naći pravu mjeru primjene različitih resursa i poticati njihovu odgovornu i racionalnu upotrebu. U kontekstu ličnosti nezamjenjivi su izvori iskustva i doživljaja sâm učitelj i liturgijsko okupljanje.
Okolina
Učionica ili predmetni kabinet (ako uvjeti to dopuštaju) primarno su mjesto izvedbe odgojno-obrazovnog procesa Pravoslavnoga vjeronauka. Kako bi se bolje razumjeli i ostvarili pojedini odgojno-obrazovni ishodi, nastava se može izvoditi u hramu ili prirodi (terenska nastava i poklonička putovanja). Zbog višestruke povezanosti vjeronaučni odgojno-obrazovni proces može se izvoditi u suradnji s ostalim predmetima, prije svega onima koji pripadaju društveno-humanističkoj skupini. Karitativni nastavni sadržaji ili oni koji se odnose na društvenu angažiranost mogu se učiti i poučavati u izvanškolskoj okolini. Suradnja s predstavnicima i zajednicama lokalne, regionalne ili državne uprave te predstavnicima drugih vjerskih zajednica u humanitarnim, ekološkim i sličnim projektima svakako može biti poticajna za učenika. Raznoliki prostorno-vremenski uvjeti u kojima učenik ostvaruje pojedine odgojno-obrazovne ishode omogućuju mu lakše razumijevanje svijeta oko sebe, socijalizaciju i prepoznavanje svoje uloge kao kršćanina u svijetu.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Pravoslavni vjeronauk uči se i poučava tijekom odgojno-obrazovnoga procesa u školi, no odgojno-obrazovni ishodi mogu se ostvariti i u izvanškolskom radu (učenje kod kuće, domaći zadatci, liturgijske aktivnosti). Učenik tijekom odgojno-obrazovnog procesa prema godini učenja i zastupljenosti vjeronaučnoga koncepta (Liturgija, Crkva, Bogoslovlje i život, Objava, Podvig i umjetnost) provodi različito vrijeme u učenju pojedinog koncepta. Ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda pojedinog koncepta u svakoj godini učenja zahtijeva najmanje sedam nastavnih sati, a najviše dvadeset pet. S obzirom na to da je učitelj autonoman u procjeni količine zastupljenosti tematskih sadržaja pojedinog koncepta, predloženi broj nastavnih sati može varirati.
Grupiranje djece i učenika
Učenici koji pohađaju nastavu Pravoslavnoga vjeronauka na različitom stupnju usvajaju različite tematske sadržaje i pokazuju interes za njih. Oni koji trebaju više potpore u radu, mogu razvijati sposobnosti i znanje u radu u skupini (timskom radu) uz darovite učenike. Podjela se može temeljiti i na tome da daroviti učenici budu u zajedničkoj skupini kako bi bolje upoznali pojedine tematske sadržaje za koje pokazuju posebno zanimanje. Potencijal razrednog odjela iskorištava se za uspješnije učenje u sklopu interaktivne nastave. Pod time se misli na suočavanje sa stvarnim problemima u ljudskim odnosima u razrednoj i školskoj zajednici, lokalnoj i široj zajednici. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja asocijacije, ilustracije i ciljani projekti potiču učenike na jasnije izražavanje, međusobno poštovanje i nadasve kršćansku ljubav. Također, uz navedeno, učenike se potiče na razvoj rasprave i preciznije iznošenje stajališta. Učitelj prema osobnoj prosudbi prepoznaje ključne probleme i mogućnosti u razvoju učenika te njihove potencijale kojima pridonose razvoju osjećaja pripadnosti zajednici. Unutar odgojno-obrazovnoga procesa projektima i konkretnim radom u društvenoj zajednici moguće je učenike podijeliti u skupine neovisno o razredu koji pohađaju (u mješovite skupine s određenim zadatcima). Budući da se broj učenika koji pohađaju izbornu nastavu Pravoslavnoga vjeronauka razlikuje, u pojedinim slučajevima, kad je u razrednom odjelu manje učenika, trebaju se podijeliti u kombinirane razredne odjele (istoga godišta ili različitih godišta). Ako se učenici trebaju podijeliti u skupine prema godištu, to se čini prema načelu bližih godišta, a odgojno-obrazovni proces učitelj planira vodeći računa o konceptualnom pristupu.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) učitelji planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima sukladne individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Pravoslavni vjeronauk potiče razvoj svijesti učenika o zajedništvu unutar vjerske (liturgijske) i društvene zajednice te o pravoslavnoj duhovnoj baštini i identitetu, ali i otvorenom odnosu prema pripadnicima drugih (ne)religijskih zajednica. Učenička postignuća vrednuju se prema stečenom znanju, savladanim vještinama i oblikovanim stajalištima koja dobivaju puninu smisla u ostvarenju kršćanskog etosa. Vrednovanje sadržava kvalitativnu i kvantitativnu procjenu učeničkih postignuća, zalaganja, odnosa prema drugima u kontekstu odgovornosti i suradnje. Vrednovanje postignuća učenika pretpostavlja uporabu različitih oblika sustavnog praćenja i vrednovanja kako bi se unaprijedio proces učenja i napredovanja učenika što nadilazi praksu brojčanog ocjenjivanja.
Elementi vrednovanja zastupljeni su u svim razredima. To su:
a) sadržaj vjere – usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda na kognitivnoj razini
b) stvaralaštvo – usvojenost i primjena odgojno-obrazovnih ishoda na psihomotoričkoj razini
c) kultura komunikacije – razvoj ispravnih stajališta prema sebi, drugima i radu.
Vrednovanje u Pravoslavnome vjeronauku slijedi tri osnovna pristupa vrednovanju:
– vrednovanje za učenje
– vrednovanje kao učenje
– vrednovanje naučenoga.
Prvim dvama pristupima potiče se promišljanje o učenju i dosadašnjim rezultatima, usmjerava na sljedeće aktivnosti i osnažuje kapacitet učenika za učenje. U pravilu ti oblici vrednovanja ne završavaju ocjenama, nego se naglašava razmjena informacija i iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja, stajališta i vještina. Vrednovanje i poučavanje planiraju se zajedno kako bi se vrednovanjem dobile jasne, specifične, pravodobne i konstruktivne informacije. U temeljima su vrednovanja cjeloviti pristup praćenja i poticaj individualnog razvoja svakog učenika. Svrha tih dvaju pristupa vrednovanja jest učeničko samovrednovanje. Učenik uči vrednovati svoja postignuća i pronalaziti mogućnosti za poboljšanje učenja u čemu mu pomaže učiteljeva povratna informacija (npr. dnevnik rada, anketa, popis za provjeru itd.).
Vrednovanje naučenoga uzima u obzir razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda i njihova je procjena kod učenika nakon učenja određenoga tematskog sadržaja ili na kraju pojedinoga odgojno-obrazovnog razdoblja te je u skladu s predloženim razinama usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U Pravoslavnom vjeronauku vjera i povjerenje između učenika i učitelja pridonose kvalitetnijoj refleksiji i senzibilnosti učenika u učenju.
Učenička postignuća vrednuju se opisno i brojčano. Opisno praćenje uključuje sustavno i kontinuirano vođenje bilježaka o učeničkim interesima, aktivnostima i postignutim odgojno-obrazovnim ishodima, imajući na umu posebnost vrijednosne perspektive Pravoslavnoga vjeronauka. Učitelj treba prosuditi koju vrstu vrednovanja primijeniti kako bi učeniku pomogao u samovrednovanju, odnosno kako bi imao uvid u razinu ostvarenosti rezultata te našao rješenje kad iskrsnu eventualne poteškoće. Brojčano praćenje iskazuje se brojčanim ocjenama. Ocjene ne moraju pratiti razine usvojenosti određenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar koncepta predmeta, ali u nekim slučajevima to mogu. Zbog odgojne zadaće predmeta preporučuje se pronalaziti u učeničkom radu i ponašanju elemente za pozitivne ocjene.
Preporučene metode poticanja učeničkih postignuća pisane su i usmene pohvale kojima se može vrednovati doprinos učenika u stvaranju poticajnog ozračja u radu, izgrađivanju i očuvanju dobrih međuljudskih odnosa. Tako se osiguravaju motiviranost i osposobljenost učenika za cjeloživotno usvajanje i razumijevanje tematskih sadržaja Pravoslavnoga vjeronauka. Dokaz usvojenosti pojedinog odgojno-obrazovnoga ishoda jest pokazni razvoj predmetnih kompetencija: aktivno sudjelovanje u dijalogu uz poštovanje mišljenja drugih; verbalno, pisano ili ilustrativno-demonstrativno izražavanje; prakticiranje vjerskog života i kršćanskih vrijednosti. Izvješće o postignućima učenika treba biti transparentno za učenika, roditelje i ostale čimbenike odgojno-obrazovnoga procesa. Ono se ne svodi samo na obavijest o ocjeni, nego se nastoje kvalitetnije i detaljno opisati ukupnost i kvaliteta postignuća učenika.
Navedeni elementi vrednovanja jednako su vrijedni pri određivanju zaključne (pr)ocjene na način da su sva tri elementa podjednako zastupljena, a naglasak se u manjoj mjeri može staviti na sadržaj vjere.
Kvalitativni osvrt odnosi se na procjenu temeljnih kompetencija: odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te na komunikaciju i suradnju. Njime se opisuje što učenik zna i može, u čemu je posebno uspješan, a u kojim elementima treba potporu.
POJMOVNIK
amin – Amen, neka tako bude, istina
anafora – liturgijska molitva uznošenja (prinošenja) darova
antifoni – opći naziv za crkveni himan ili dijelove Psaltira; crkvenih pjesmama u kojima se slavi utjelovljenje Isusa Krista, Sina Božjega; pjevaju se uglavnom s dviju pjevnica (visoki stalak za polaganje liturgijskih knjiga) ili s dvama zborovima istodobno: jedan zbor započinje navedene pjesme, a drugi ih dovršava
antimins – platno na kojem se služi liturgija, a u koje su ušivene svete moći
apostolsko prejemstvo – nasljeđe, načelo crkvenoga prava prema kojemu crkvena hijerarhija neposredno proizilazi iz niza rukopolaganja, koje je postavio sâm Isus Krist preko apostola
bogoljublje – ljubav prema Bogu
brojanica – krunica
časoslov – jedna od pravoslavnih bogoslužnih knjiga
čovjekoljublje – ljubav prema čovjeku
darci – platneni prekrivač za diskos i putir koji se upotrebljavaju u liturgiji
detinjci – crkveni blagdan posvećen djeci koji se slavi u predbožićno vrijeme
diskos – krug, kolut, okrugla ploča; liturgijski predmet u obliku tanjura na kojemu se za liturgije nalazi kruh, tj. poslije, nakon pretvorbe, tijelo Kristovo
domostroj – plan, pothvat, projekt; božanski plan kako da se svi ljudi spase; izgrađivanje (izgradnja) spasenja po providnosti Božjoj
eparhija – biskupija, u Pravoslavnoj Crkvi označava crkveno-administrativno područje kojim upravlja episkop
episkop – prvosvećenik, svećenički starješina, biskup; svećenik najvišega čina koji rukopolaže druge svećeničke osobe u Pravoslavnoj Crkvi
eshaton – kraljevstvo Božje
etos – moralni karakter, priroda, temperament; navika, običaj
euharistija – blagodarenje, zahvalnost, euharistija
Gospod – Gospodin (Bog)
kristologija – crkveni nauk o Kristu, drugoj osobi Sv. Trojstva
ipostas – osoba, hipostaza; izraz kojim se u Pravoslavnoj Crkvi određuje posebnost svake osobe Sv. Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga; označava ono što je trojstveno u biti Sv. Trojstva (hipostaza je izraz koji se upotrebljava u katoličkoj teologiji, tj. hrvatskome teološkom nazivlju)
jednosuštno – istobitno
jektenija – niz kratkih molitvi koje izgovara svećenik ili đakon tijekom bogoslužja dok vjernici odgovaraju
jeleosvećenje – sveta tajna (sakrament) u kojoj se prema propisanim molitvama bolesnici pomazuju svetim uljem radi ozdravljenja
jerarh – episkop, metropolit, patrijarh; najviši čin tročlane jerarhije
jerarhija – ustroj u Crkvi putem kojega su svi članovi crkvene zajednice, od najviših prvosvećenika do posljednjega vjernika, ujedinjeni u svetu svezu radi neprestana duhovnog napredovanja i usavršavanja
jeres – hereza
kondak – naziv za pravoslavni crkveni himan ili pohvalnu bogoslužnu pjesmu u čast blagdana ili sveca
kozmologija – znanost koja proučava i pokušava objasniti nastanak i evoluciju svemira; crkveni nauk o postanku i uređenju svijeta
krst – križ
ktitor – osnivač, utemeljitelj, zadužbinar; naziv za utemeljitelja, pokrovitelja ili samo priložnika crkve i samostana (manastira)
koplje – nož, bodež; specijalno izrađen kratki nožić u obliku koplja s drvenom ručkom koji se upotrebljava u pripremanju liturgijskoga kruha za pričest
krepost – čovjekova pozitivna osobina, moralna čistoća, ukupnost moralnih vrlina, čestitost
krsna slava – proslava sveca obiteljskog patrona
ličnost – jedinstveno i neponovljivo biće koje ne može postojati samo za sebe, nego jedino u zajednici s drugim; u pravoslavnoj teologiji ličnost je širi pojam od pojma osobe ili osobnosti jer u sebi uključuje nužnu relaciju prema drugima i uključenost u zajednicu dok je osoba čovjek pojedinac. Pojam ličnosti je, uvjetno rečeno, tehnički termin u pravoslavnoj teologiji.
logos – razum, riječ, smisao; druga božanska osoba
manastir – samotna utvrda, samostan; obitavalište u koje se povlače oni koji su se posvetili Bogu i koji su pobjegli od svjetovnoga, mirskog života i meteža; u njemu monasi žive u strogom podvizavanju, postu, molitvi, cjelomudrenosti (moralnoj čistoći), poslušnosti i siromaštvu
materice – blagdan posvećen majkama koji se slavi u predbožićno vrijeme
miropomazanje – sveti sakrament koji se vrši neposredno po krštenju, a označava silazak blagodati Duha Svetoga na novokrštenika
moći – moći, zemni ostaci, dijelovi ili samo čestice tijela nekog sveca
monah – sâm, samac; onaj koji provodi osamljenički život u samostanu, koji je dao zavjet bezbračnosti, siromaštva i bezuvjetne poslušnosti
nafora – ostatak od prosfore (kruha koji je namijenjen za bogoslužnu upotrebu) koji se dijeli vjernicima poslije liturgije
naos – brod crkve (središnji dio crkve – hrama)
ontologija – filozofska disciplina koja raspravlja o bitku te njegovim općim temeljnim i konstitutivnim odrednicama
opit – iskustvo
utjelovljenје – inkarnacija, ključni kršćanski teološki pojam – označava Boga koji je postao čovjek (plot – tijelo); prema kršćanskom učenju, to se zbilo rođenjem Isusa, Sina Božjega, od Djevice Marije, zvane Bogorodice
parimeji – odabrani odjeljci iz Svetog pisma Staroga zavjeta koji se čitaju u bogoslužju
parohija – župa
pnevmatologija – učenje o Duhu Svetome u Crkvi, bogoslovna znanost o Duhu Svetome, trećoj božanskoj osobi, pneumatologija
pomjesna crkva – lokalna (autokefalna – samostalna) crkva
podobije – stanje savršenstva koje je pozvan dostići čovjek, koji je stvoren prema liku i podobiju Božjemu, a koje je izgubio padom u grijeh i koje ponovno zadobiva u Isusu Kristu; usmjeravanje i kretanje lika prema Božjemu savršenstvu
podvig – pothvat, napor, trud, žrtva (kretanje prema...)
podvižnički – onaj koji se odnosi na podvig
praslike – starozavjetni događaji i ličnosti koji najavljuju (predstavljaju) događaje i ličnosti iz Novoga zavjeta
priprata – ulazni dio pravoslavne crkve
prosfora – kruh koji je namijenjen za bogoslužnu upotrebu
proskomidija – prinošenje, bogoslužno pripremanje kruha i vina koje svećenik vrši u oltaru prije početka liturgije
putir – kalež, liturgijski predmet, čaša s drškom koja služi za osvještavanje vina (razblaženoga vodom) iz koje vjernici primaju svetu pričest
pričešće – pričest
projaviti – pokazati, prikazati; objaviti; otkriti; posredno objaviti
sabranje – okupljanje, sabiranje (sabranje oko episkopa na liturgiji)
sinod – sinoda
Služebnik – svećenička knjiga u kojoj je izložen poredak svete liturgije, jutarnjeg i večernjeg bogoslužja
starečnik – zbirka priča o krepostima (vrlinama) koje nam se prikazuju kroz monaški život
Sveta Trojica – Sveto Trojstvo
svetajna – izraz koji se upotrebljava za liturgiju, euharistiju
Trebnik – bogoslužna knjiga u kojoj su izložene molitve koje svećenik čita tijekom vršenja pojedinih svetih tajni i obreda (sakramenata i sakramentalija)
trijadologija – crkveni nauk o Svetom Trojstvu
tropar – kratka crkvena molitvena pjesma koja sadržava bît blagdana za koji je napisana
Usjekovanje – sječenje, odsijecanje (glave svetog Ivana Krstitelja)
Uspenije – usnuće, san, smrt (Presvete Bogorodice)
Vaznesenje – uzašašće (Gospodina Isusa Krista na nebo četrdeseti dan nakon uskrsnuća)
vozglas – završna rečenica u određenoj molitvi na bogoslužju
Vavedenje – blagdan uvođenja Presvete Bogorodice u jeruzalemski hram
vhod – ulazak; vhodom se nazivaju dva čina u božanstvenoj liturgiji i jedan na večernjoj službi Božjoj
zvjezdica – dvije male, uske polukružne metalne poluge spojene u obliku križa koje se na kraju pripremnoga dijela liturgije (proskomidije) stavljaju kao držak na diskos iznad agneca (liturgijski kruh koji nakon pretvorbe postaje tijelo Kristovo)
žitija svetih – crkveno-književno (hagiografsko) djelo u kojem su opisani životi svetaca
KURIKUL NASTAVNOGA PREDMETA ISLAMSKI VJERONAUK ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE U REPUBLICI HRVATSKOJ NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Islamski vjeronauk izborni je nastavni predmet u srednjim strukovnim školama, integriran u obrazovni sustav Republike Hrvatske. Uvrštavanje Islamskoga vjeronauka u školski odgojno-obrazovni sustav rezultat je stoljetnoga prihvaćanja islama kao punopravne religije uz većinsku katoličku i uvažavanja muslimana kao jednakopravnih građana Republike Hrvatske. Kurikul nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk najveći je doprinos institucionalizaciji vjeronauka i znak ozbiljnog pristupa Islamske zajednice u Hrvatskoj svojoj najvažnijoj zadaći. Iz perspektive društva, islamski vjeronauk doprinosi razumijevanju religije kao jednoga od mnogih društvenih fenomena. Za svoju polaznu točku uzima čovjekovo propitivanje o početku i smislu sveukupne egzistencije. Upoznajući učenike s egzistencijalnim i religijskim pitanjima, islamski vjeronauk svojim kurikulom pomaže svakomu učeniku u njegovu osobnom razvojnom procesu unutar jednoga društva. Uz pedagoško-psihološku i metodičko-didaktičku utemeljenost predmeta, Islamski vjeronauk ima i posebnu utemeljenost u islamskom učenju.
Cilj je islamskoga vjeronauka razviti u učenika znatiželju i iskrenu zainteresiranost za vlastitu vjeru, odnosno proširivati znanje o Bogu, životu, moralu i svijetu koji nas okružuje.
Osim o svojoj vjeri, islamski vjeronauk kod učenika razvija znanje, osjećaje i toleranciju za druge i drukčije, odnosno za vjersku, etničku i kulturološku različitost te doprinosi boljem razumijevanju drugih religija, svjetonazora i kultura.
Islamski vjeronauk doprinosi proširivanju i produbljivanju znanja i etičke svijesti o problemima s kojima se susreće naše društvo, razvija temeljne sposobnosti učenika da na pravi način razumiju smisao svoga života, da bolje shvate i prihvate okolinu, odnosno društvo u kojemu žive te pomaže učenicima u razvijanju potrebnih kompetencija za njihovo aktivno i odgovorno djelovanje u demokratskome i multikulturalnom društvu.
Izbor tematskih sadržaja uzet je iz pet primarnih područja (znanstvenih disciplina): ahlak (ćudoređe), akaid (dogmatika, nauka o islamskom vjerovanju), fikh (obredoslovlje), kiraet (pravilno učenje Kur’ana) i tarih (povijest islama). Neki se tematski sadržaji obnavljaju iz razreda u razred što podrazumijeva da se prethodno stečena znanja, vještine i stajališta nastavljaju razvijati, širiti i primjenjivati na višim razinama. Time se učenicima omogućava stjecanje trajnih znanja i usvajanje praktičnih vjerskih navika. Tijekom izučavanja islamskoga vjeronauka učenike se potiče na cjeloživotno učenje: razumijevanje, memoriranje i primjenjivanje kur’anskih poruka (ajeta, hadisa, dova) za svaku životnu situaciju. Na taj način stječu ključne kompetencije koje će ih obogatiti znanjem, vještinama i stajalištima potrebnima za različite životne situacije.
Odgojno-obrazovna cjelovitost islamskoga vjeronauka i pristup učeniku kao cjelovitom biću omogućavaju razvoj vjerskog, kulturnog i duhovnog identiteta pojedinca koji teži postati odgovornim građaninom svoje države, odnosno svijeta sa svim njegovim različitostima. Mogućnosti su međupredmetnih korelacija nebrojene, a njima se razvijaju kognitivne sposobnosti potrebne u svim segmentima života − od učenja do percepcije svijeta koji nas okružuje. Uspješnost uočavanja korelacija ovisi o povezanosti i suradnji učitelja različitih nastavnih predmeta. Islamski se vjeronauk treba povezivati s drugim nastavnim predmetima, osobito onima iz društveno-humanističkoga područja i sadržajima različitih religija kako bi učenici u potpunosti stekli sliku multietničkog, multikonfesionalnog i pluralnog društva u kojemu žive i svijeta općenito u svoj njegovoj različitosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA ISLAMSKOGA VJERONAUKA
Cilj islamskog odgoja i obrazovanja jest živjeti islam, a to podrazumijeva:
– institucionalno i planirano stjecanje znanja i sposobnosti za ostvarivanje sadržajnog vjerničkog i općeljudskog života, uvažavajući kontekst vremena i mjesta življenja što će olakšati primjenu vjerskih i etičkih načela u svakodnevnoj praksi te prevenirati svaku vrstu zastranjivanja
– susretanje s Kur’anom kao Božjom Riječju što zahtijeva poznavanje kur’anskog pisma i teksta kao i temeljno poznavanje sadržaja Kur’ana
– usmjeravanje na cjeloživotno učenje koje učenike osposobljava za zajednički život i rad s drugima te pridonosi razvoju i napretku vjerske zajednice i ukupnoga društva
– razumijevanje ljudi različitih kulturnih, religioznih i drugih pogleda na svijet te sposobnost da se njihovi stavovi, razmišljanja i ponašanja vrednuju u svjetlu islamske poruke (interkulturalni pristup).
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA
PREDMETNOG KURIKULA
Vjera u Boga predstavlja najveću, najsnažniju duhovnu, moralnu, društvenu i kulturnu snagu u povijesti čovječanstva i najstariju ljudsku tradiciju. U islamu je sam život dar Božji prema kojemu se odnosimo kao prema najvećemu blagu, čime pronalazimo put k sreći. Učenik postiže sreću tako što živi život ispunjen vjerom, nadom, dobrim djelima, ljubavlju, milošću, zahvalnošću, ljepotom, pravdom, istinom. Život se pokazuje u svojoj raznolikosti i jedinstvenosti, ali i jedinstvu. Život je prožet vjerom, znanjem i moralnim postupanjem. Vjerovati znači živjeti vjeru i svakim svojim postupkom svjedočiti njezine istine i vrijednosti. Vjerovati znači činiti dobro. Činiti dobro znači ispunjavati islamske dužnosti, raditi ono što je halal (dopušteno) i izbjegavati ono što je haram (zabranjeno). Dobrota se u islamu sastoji u pravednosti i samilosti. Mir, ljubav i ljepota ideali su islamskoga života. Ljubav prema Allahu, dž.š. i prema Allahovu Poslaniku, a.s., predstavljaju temelj ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima. Cilj je potaknuti učenika kako bi, svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje, obavljao namaze, postio mjesec ramazan, dijelio sadaku, davao zekat, pomagao slabima i siromašnima, obavio hadž i time se približavao Allahu, njegovu zadovoljstvu i milosti.
Put do odgovornoga učenika vodi preko moralnih težnji i ostvarenja moralnih vrijednosti. Osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o ljudskim dužnostima: dužnosti prema Bogu, prema drugomu čovjeku, svojim bližnjima, prema ostalim živim bićima. Kur’an i Sunnet kao dva glavna izvora islama u najvećoj su mjeri odredili tijekove i moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje učenik i razvija muslimanska zajednica. Zajednica je potrebna učeniku i ona je sastavni dio njegova života. Odgajanjem i oblikovanjem učenika mi gradimo kvalitetnu i prosperitetnu zajednicu koja nas čuva od raznih iskušenja, anomalija i devijantnog ponašanja.
Dijalog ima za cilj oblikovati jedinstvene ljudske zajednice kojima bi bile sačuvane sve razlike i priznate sve posebnosti. Dijalogom se postiže dogovor, a to je uvjet ispravnog i svrhovitog zajedničkog djelovanja članova muslimanske zajednice. Sudionici u dijalogu nisu samo ljudi, nego i njihove kulture i religije.
Vjera i život
Učenik uči i spoznaje da cjelokupni ljudski život prožimaju vjera, znanje i moralno postupanje. Naglašava se da je vjera u samo Jednoga Boga, Stvoritelja i Upravitelja univerzuma, najvažnije ljudsko stanje koje svaki pojedinac prihvaća slobodoumno i dragovoljno. Osim toga, vjera podrazumijeva čvrsto vjerovanje u meleke, objavljene Knjige, odabrane Božje poslanike, sudnji dan i da cjelokupni svemir postoji po principu Božje Volje, Stvaranja i Određenja. Učenici promišljaju i traže odgovore na pitanja tko nas je stvorio, zašto smo stvoreni i što će s nama biti nakon smrti. Shvaćaju da je vjera, kao i sam život, izravni Božji dar za koji će svaki čovjek biti odgovoran. Vjera, kao unutarnji doživljaj Boga, ne razdvaja se od svakodnevnog življenja. Učenik svoj život usklađuje s Kur’anom i životnom praksom poslanika Muhammeda, a.s. te tako svojim postupcima, na svakome mjestu i u svako vrijeme, svjedoči vjerske istine i vrijednosti.
Vjerska praksa
Učenik doznaje i razumijeva da u življenju islama ne može biti unutarnje vjere (iman) bez vanjskoga očitovanja (islam) i svakodnevnoga prakticiranja islamskih propisa. Vjerska se praksa u islamu temelji na onome što je vjernicima teoretski u Kur’anu naređeno ili zabranjeno, a u svakodnevnoj životnoj praksi poslanika Muhammeda, a.s., objašnjeno i primijenjeno. Vjerska praksa obuhvaća i regulira odnos svakoga pojedinca prema Bogu, bližnjemu, svim ljudima, cijeloj prirodi i svemu stvorenome. Svjedočeći svoje islamsko opredjeljenje, učenici se i teorijski i praktično osposobljavaju da samostalno obavljaju dnevne molitve, poste mjesec ramazan, udjeljuju zekat te obave hodočašće u Mekku. Učenici stječu znanje o vjerskim običajima koji se tradicionalno prakticiraju u sredini u kojoj žive.
Osim što iz Kur’ana crpe norme ponašanja i postupcima primjenjuju znanje u vjerskoj praksi, učenici razumijevaju da je već i samo citiranje, odnosno učenje Božjih riječi, čin ibadeta. Učenici se osposobljavaju da do kraja srednjoškolskog obrazovanja samostalno čitaju kur’ansko/arapsko pismo.
Moral
Učenik uči da su Kur’an i Sunnet, kao dva glavna izvora islama, moralni okvir unutar kojega se duhovno oblikuje vjernik i razvija muslimanska zajednica. Spoznaje da su mir, ljubav, ljepota i solidarnost među najvažnijim idealima ukupnoga islamskog života. Ljubav prema Bogu i prema Božjemu poslaniku Muhammedu, a.s., predstavlja temelj ljubavi prema svim ljudima i prema svim bićima.
Učenik svojim promišljanjem temeljito shvaća da put do odgovornog čovjeka vodi preko moralnih težnji i ostvarivanja moralnih vrijednosti te da osnovu islamskih moralnih vrijednosti čini učenje o dužnostima prema Bogu, sebi, bližnjima, ostalim ljudima i živim bićima.
Učenik je svjestan važnosti promoviranja dobra, a sprječavanja zla, odnosno svjestan je posljedica ako zlo ili nemoral postanu prevladavajuća društvena norma ponašanja. Sve društvene procese i pojave promatra kroz prizmu moralnih vrijednosti i o njima donosi prosudbu te ih prihvaća ili odbacuje, svjestan različitoga kriterija vrednovanja kod ljudi različitih svjetonazora. Ne prihvaća sve društvene pojave, ali poštuje pravo drugih na samoopredjeljenje.
Susret s drugima
Učenik razvija osjećaj za druge i drukčije, odnosno postaje svjestan vjerske, etničke i kulturološke raznolikosti sredine u kojoj živi i djeluje. Stječe znanje o drugim vjerama, svjetonazorima i kulturama te pokazuje toleranciju prema drukčijima. Pomaže promoviranju jednakosti, poštuje prava svake osobe i razvija empatiju za pomaganjem slabima i ugroženima. Razvija odgovornost za svoje najbliže, za dom i obitelj, ali i za svoj narod, njegovu duhovnost, tradiciju, jezik – uz punu toleranciju prema drugim narodima i njihovim vjerskim, kulturnim i etničkim identitetima.
Učenik kritički promišlja o različitim interesima unutar zajednice i angažiran je u kreiranju vlastitih životnih uvjeta sudjelujući i pridonoseći zajednici u kojoj živi. Istražuje položaj drugih vjerskih zajednica i osvještava vlastiti identitet. Naglasak je na poticanju pozitivnih stajališta, na razvijanju svijesti o pripadanju islamskomu ummetu, ali i europskomu kulturnom krugu te prihvaćanju i unaprjeđenju temeljnih vrijednosti suvremenog demokratskog i pluralnog društva.
Slika 1: Grafički prikaz koncepata kroz sva godišta učenja u četverogodišnjim strukovnim školama
A domena – Vjera i život
B domena – Vjerska praksa
C domena – Moral
D domena – Susret s drugima
Slika 2: Grafički prikaz koncepata kroz sva godišta učenja u trogodišnjim strukovnim školama
A domena – Vjera i život
B domena – Vjerska praksa
C domena – Moral
D domena – Susret s drugima
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja Islamskog vjeronauka označeni dvoslovnom kraticom IV, zatim oznakom domene, primjerice A te brojčanom oznakom ishoda unutar određene domene.
U tablicama se nalazi opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, a detaljan opis svih četiriju razina: zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra i iznimna nalazi se u metodičkom priručniku.
Islamski vjeronauk, 1. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik razumijeva islam kao vjeru koju su živjeli i propovijedali Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Učenik očituje vjeru u punome smislu kroz iman i islam te uspoređuje islam i muslimane, odnosno islamske propise prije i nakon hidžre. Govori o načinu klanjanja, značenju i utemeljenju namaza u Kur’anu i hadisu. | Učenik istražuje i naglašava potrebu vjere, razumijeva i prakticira islam kao vjeru Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., nabraja oblike očitovanja islama, opisuje islam i muslimane prije i nakon hidžre, raspravlja o misiji i širenju islama. Analizira važnost i smisao poziva na namaz; opisuje način klanjanja namaza u različitim uvjetima. Analizira religioznost današnjih muslimana. | Učenik istražuje potrebu vjere, prihvaća vjeru kao religiju Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., razlikuje načine očitovanja vjere kroz iman i islam, uspoređuje islam i muslimane prije i nakon hidžre, govori o načinu klanjanja i vrstama namaza. |
IV SSŠ A.1.2. Učenik na tragu traženja životnoga smisla analizira društvenu važnost manifesta islama putem namaza, uloge džema’ata, lijepoga i uzornoga islamskog ponašanja – ahlaka. | Učenik opisuje obrede vjerskog pranja (abdest, gusul i tejemum), ciklusna stanja žene i postupanje prema njoj u tim stanjima; smisao i važnost poziva za namaz, duhovnu, fizičku i društvenu komponentu namaza i džemata; uvjeti oblikovanja džemata, učenik definira etiku; pojam i važnost uzornog ponašanja, moral i nauka u objavljenim vjerama te spoznajno prihvaćanje vjere. | Učenik opisuje manifest islama putem vjerskih obreda, raspravlja o ulozi džemata i ahlaka. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ljudska priroda i vjera Tevhid – čisti monoteizam. Mnoge objave, mnogi poslanici. Poslanik islama Obredi muslimana (tjelesni, imovinski, tjelesno-imovinski) | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Vjeroučitelj potiče učenike na istraživanje i izradu prezentacija prema zadanim kriterijima uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Ishod se može ostvariti individualnim i timskim radom, a izvori istraživanja su prigodna literatura, preporučene web-stranice i sl. Teme mogu biti: razgovor o ciljevima i važnostima ibadeta, istraživanje nepoznatih pojmova, istraživanje veze između ibadeta i samopouzdanja čovjeka, lijepog ponašanja i sl. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno i sumativno. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnom okruženju. Primjer upitnika za istraživanje i izradu prezentacije nalazi se u metodičkom priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjerska praksa, učenik proširuje i produbljuje ranije stečena znanja o namazu, postu, zekatu i hadžu. Uočava i razumijeva svrhovitost islamskih propisa u kontekstu važnosti vjere i vjerske prakse. Razlikuje specifične situacije u načinu i vremenu prakticiranja islamskih naloga te se upoznaje s propisima koji ih tretiraju. | Razgovorima, raspravama, projektima učenik postaje aktivan sukreator realizacije nastavnih sadržaja. Učenik dublje spoznaje kako očuvati, predstaviti i promovirati islam, odnosno promišljati, vjerovati i ponašati se u skladu s Kur’anom i osobnom praksom Muhammeda, a.s. | Za samostalno prezentiranje koristi se izvorima islamskoga učenja; potkrepljuje ajetom ili hadisom. |
IV SSŠ B.1.2. Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta, učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Jednako tako, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obredna pobožnost Svrha izvršavanja islamskih šartova Kur’an je pred vama | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Vjeroučitelj potiče učenike na istraživanje i izradu prezentacija prema zadanim kriterijima uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Izvori istraživanja su Kur’an, hadis te preporučena, prigodna literatura. Teme mogu biti: Analiziranje pojedinih kur’anskih poglavlja; označavanje zanimljivog, nepoznatog; istraživanje poglavlja Ibrahim i pokušaj određivanja njegove glavne teme; kako se islam odnosi prema idolopoklonstvu; razgovor o formi Kur’ana – ima li poveznica s nekom poznatom književnom vrstom; slušanje melodičnog učenja Kur’ana, odlazak na večeri i natjecanja učača Kur’ana i sl. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera, učenike uputiti na istraživanje terapeutskog učinka učenja i slušanja Kur’ana i sl. Ostvarivanje ishoda moguće je timskim radom s podijeljenim ulogama. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan nje te u stvarnome i digitalnom okruženju. Primjer ankete za istraživanje i izradu (digitalnog) plakata nalazi se u metodičkom priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik razlikuje moralnost i rad nasuprot nemoralnosti i nerada; istražuje utjecaj društva, medija i vršnjaka na nemoral i nerad te ulogu vjere i vlastite odgovornosti na moral i rad. | Učenik definira moralnost, moralna posrnuća te islamsku etiku rada. Predstavlja različite oblike nemoralnosti i njihovih posljedica za čovjeka i društvo. Prepoznaje vrijednosti morala i rada. Učenik ističe vrijednosti morala u društvu i kulturi kojoj pripada nasuprot nemoralu i neradu. | Učenik objašnjava različite oblike nemoralnosti i njihovih posljedica za čovjeka i društvo iznoseći primjere iz svakodnevnoga života. |
IV SSŠ C.1.2. Učenik usklađuje svoj način života s moralnim dužnostima prema umrlima, obitelji umrlih, svojim blagdanskim obvezama prema obitelji, prijateljima i rodbini te pomaganju siromašnima i bolesnima. | Učenik objašnjava klanjanje dženaze namaza umrlima i iskazivanje sućuti rodbini umrlih osoba. Navodi običaje muslimana tijekom dženaze namaza i bajram namaza od kojih svatko ima moralnu potporu. Na osnovi kur’anskih ajeta o pomaganju drugima obrazlaže koliko je dobro biti od pomoći drugomu. Učenik interpretira molitve potrebne za obavljanje dženaze namaza i bajram namaza kako bi upotpunili svoje dužnosti prema drugima, živima i mrtvima. | Učenik objašnjava klanjanje dženaze namaza umrlima i iskazivanje sućuti rodbini umrlih osoba. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Definiranje ahlaka – islamskog ponašanja. Primjeri moralnog ponašanja. Smrt i dženaza, izražavanje sućuti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za prvi dio sadržaja debata, a za drugi dio istraživački rad i izrada prezentacija prema zadanim kriterijima, uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Izvori istraživanja su Kur’an, hadis i preporučena, prigodna literatura. Imajući u vidu da islam obuhvaća cjelokupan život vjernika, u strukovnim školama trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera, stavljati naglasak na etiku trgovine, poslovanja i bankarskog sustava koji trebaju biti zasnovani na vrijednostima, normama, zakonima i institucijama formiranim i izvedenim iz Kur’ana i Sunneta. Ostvarivanje ishoda moguće je pojedinačno i u timu. Primjeri timskog ostvarivanja ishoda: potražiti ajete i hadise koji se odnose na pravo i ekonomiju, izravno ili neizravno: čovjek, priroda, međuljudski odnosi, proizvodnja, potrošnja, nasljedstvo, distribucija i sl. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera sadržaje povezivati s islamskim odnosom prema medicini i liječenju, blagodatima zdravlja te načinom odnosa prema bolesnicima i teško oboljelima. Posjet bolnicama, ustanovama palijativne skrbi, staračkim domovima i sl. Primjer pitanja za istraživanje i izradu (digitalnog) plakata u metodičkom su priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik obrazlaže kakav je i koliki utjecaj zekata na razvijanje socijalne svijesti i doprinos jedinstvu i slozi među muslimanima. | Učenik razumijeva način raspodjele imetka i pravo siromašnih u imetku bogatih u učenju islama. Uspoređuje neka aktualna rješenja ubiranja poreza i davanja zekata. Uočava koja izdvajanja imaju za cilj iskorjenjivanje siromaštva. Istražuje socijalne i etičke ciljeve zekata. Pokazuje spremnost da ga primjenjuje u životu. | Učenik izdvaja i prikazuje koje je probleme muslimana rješavao zekat (oslobađa obveznika grijeha, zatim nekih duševnih, moralnih i mentalnih nedostataka, npr. škrtosti; olakšava dužniku njegove dugove, pomaže putniku koji je ostao bez sredstava, učenicima i studentima pri obrazovanju, čime se jača intelektualna strana islama i bori protiv neznanja). |
IV SSŠ D.1.2. Učenik uočava i prepoznaje karakteristike materijalnog poslovanja po islamskim propisima. | Učenik zaključuje kako je jedno od najvažnijih poglavlja islama i njegovih propisa ono o materijalnom i financijskom poslovanju. Obrazlaže razloge zabrane kamate (ugrožavanje međuljudskih odnosa, stvaranje društvene klase koja se bogati na drugima bez rada i zalaganja, omogućavanje prisvajanja tuđega bogatstva bez naknade i sl.). | Učenik interpretira kur’anski tekst koji se odnosi na dug i zabranu kamate. Navodi i hadis kojim Poslanik savjetuje udaljavanje od sedam sramotnih djela. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Razgovor, esej, diskusija, posjet. Primjer tema za esej: »Neke sadake nastavljaju donositi korist osobi i nakon smrti. To je sadaka koja neprekidno traje« ili »Svaki dozvoljen i lijep posao je sadaka« i sl. Primjer tema za diskusiju u razredu: »Što znači to da imetak na koji se dijeli zekat postaje berićetan«; »Važnost zekata i sadake« i sl. Učenici strukovnih škola trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera mogu istražiti načine plaćanja, obračunavanja zekata, pravno određenih kategorija na zekat i sl. | ||
Islamski vjeronauk, 2. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik objašnjava svijet i čovjeka u njemu, život i smrt, smisao i važnost Objave, govori i navodi dokaze o Božjoj biti, opstojnosti i mogućnostima spoznaje Boga. | Učenik nabraja Alahova svojstva, načine objavljivanja, važnost i smisao vahja, navodi kozmološki i teološki dokaz Božje egzistencije, analizira svijet i čovjeka u njemu, uspoređuje islamski i kršćanski nauk o Bogu, nabraja Božja imena i tumači njihovo značenje, govori o kur’anskome nauku o stvaranju čovjeka, životu − ruhu i duši − nefsu, o životu i smrti, sudnjemu danu. | Učenik radi samostalne prezentacije o važnosti Objave. |
IV SSŠ A.2.2. Učenik uspoređuje i analizira različite dimenzije posta (duhovna, socijalna, medicinska), socijalno-društvenu i duhovnu komponentu zekata te duhovnu, ekonomsku, znanstvenu i drugu važnost hadždža, analizira događaj Miradža putem sure El-Isra. | Učenik objašnjava propise posta, nabraja vrste posta, prikazuje povijesni aspekt posta, objašnjava pojmove fidja i kefaret te nabraja i razlučuje ostale ramazanske ibadete. Izlaže o socijalnoj i duhovnoj komponenti zekata, oplemenjivanju imetka, razlikuje zekat i porez, navodi duhovnu, ekonomsku, znanstvenu i društvenu važnost hadždža, ciljeve i najvažnije sastavnice hadždža, vrijeme i obveze hadždža, psihološku i fizičku pripremu te najvažnije pojmove povezane s hadžom. | Učenik uspoređuje post i hodočašće sljedbenika drugih religija s postom i hodočašćem u islamu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamski pristup drugim religijama Islamski i kršćanski nauk o Bogu, duši, stvaranju čovjeka, životu na dunjaluku i eshatologiji. Post, namaz i hadž u islamu. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Korelacija s Katoličkim vjeronaukom. Analiza odabranih tekstova Biblije (iz Starog i Novog zavjeta). Učenici strukovnih škola prirodoslovnog smjera mogu analizirati dijelove iz Knjige postanka: kako je Bog prema Bibliji stvarao svijet; kako je stvorio čovjeka, koja je svrha stvaranja čovjeka i sl.; s učenicima strukovnih škola upravnog smjera, prodiskutirati »prvi čovjekov grijeh« i sl. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera naglasak staviti na zdravstvene aspekte namaza i posta, utjecaj istih na mentalno zdravlje, treniranje strpljivosti i suosjećanja ibadetom posta; istražiti u kojim situacijama se ne posti i u kakvoj je to vezi sa zdravljem. Pisati esej na temu: »Postite, bit ćete zdravi.« Projektna nastava: posjeti različitim bogomoljama; organiziranje susreta, razgovora i upoznavanja učenika Islamskoga i Katoličkoga vjeronauka. Diskusija na temu društvene uloge džamije i džemata. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjerska praksa, učenik se upoznaje s islamskim stajalištima o pitanjima iz svakodnevne životne prakse muslimana i muslimanke. Uočava logičnost islamskih propisa i povezuje ih s kontekstom vremena. | Učenik uočava i objašnjava smisao pokrivanja žene u javnosti, pitanje nošenja brade u islamu, zabrane izvanbračne zajednice. Upoznaje se s islamskim propisima o aktualnim suvremenim pitanjima iz područja medicine povezanima sa životnom praksom muslimana i muslimanke kao što su pitanja transplantacije organa, medicinska autopsija, transfuzija krvi, izvanmaternična oplodnja, pobačaj. | Učenik uočava logičnost islamskih propisa u vezi sa suvremenim životnim pitanjima. Povezuje ih s kontekstom vremena. |
IV SSŠ B.2.2. Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta, učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Jednako tako, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Pojedine nastavne sadržaje učenik potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kako Kur’an približiti sugovorniku. Odnos prema Kur’anu – svakodnevni život uz Kur’an. Islamska medicina. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživanje korijena islamske medicine. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera istraživati suvremena pitanja vezana uz medicinu poput transplantacije organa, eutanazije, uporabe lijekova koji u svom sastavu sadrže šerijatom zabranjene materije i sl. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.2.1. Na kraju druge godine srednje škole učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik raspravlja o dužnostima supružnika jednog prema drugome u bračnome životu, o dužnostima ljudi jednih prema drugima, slabijima i djeci po uzoru na Muhammeda, a.s. i njegovu odnosu prema suprugama, drugima, slabijima i djeci. | Učenik prepričava događaje iz života Muhammeda, a.s., objašnjava kako je on postupao prema obitelji, suprugama, prijateljima, bolesnicima, udovicama i djeci. Obrazlaže višeženstvo Muhammeda, a.s., i njegove lijepe postupke prema svim ženama. Navodi mnogobrojne opise ponašanja Muhammeda, a.s., kako su ga opisali njegovi prijatelji i supruge. Interpretira kur’anske ajete koji govore o moralnim osobinama Muhammeda, a.s., na temelju kojih oblikuje vlastiti moralni profil. | Navodi opise ponašanja Muhammeda, a.s., kako su ga opisali njegovi prijatelji i supruge. |
IV SSŠ C.2.2. Istražuje islamsko stajalište o svakodnevnim pitanjima i problemima koji se tiču očuvanja ljudskog zdravlja i života. | Učenik objašnjava pojmove: pobačaj, posvajanje djece, planiranje stanovništva, halal hrana, transplantacija organa. Upoznaje se s islamskim stajalištima o određenim moralnim dilemama povezanima sa zdravljem. Na temelju vlastitog zaključka i istraživanja obrazlaže prednost halal prehrane nad haram prehranom. Kategorizira prioritete očuvanja ljudskoga života na relaciji majka − plod i očuvanja ljudskog zdravlja kod darivanja organa (duplih i jedinih). | Učenik obrazlaže na temelju vlastitoga zaključka i istraživanja prednost halal prehrane nad haram prehranom. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poslanik islama – »Pečat poslanika« Usvetun haseneh – najbolji primjer Svojstva Božjih poslanika Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Esej na temu »Vi u Poslaniku imate najljepši uzor«. U strukovnim školama medicinskog smjera istraživati suvremena pitanja vezana uz halal prehranu, transfuziju, planiranje obitelji, izvantjelesnu oplodnju i sl. Učenici strukovnih škola upravnog smjera istražit će islamski stav o pobačaju, usvajanju djece i sl. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik vrednuje, podupire i u vlastiti život integrira Poslanikovu praksu koja se odnosi na ponašanje prema drugima. | Učenik u glavnim crtama prikazuje načine ponašanja Poslanika prema samome sebi, prema suprugama, ashabima i drugim ljudima, a osobito prema djeci, ženama, slabima i nemoćnima. Učenik usklađuje svoj život prema praksi Božjega Poslanika. | Učenik izdvaja i prikazuje koje probleme muslimana rješava zekat (oslobađa obveznika grijeha, nekih duševnih i moralnih nedostataka, npr. škrtosti; olakšava dužniku njegove dugove, pomaže putniku koji je ostao bez sredstava, učenicima i studentima pri obrazovanju čime se jača intelektualna strana islama i bori protiv neznanja). |
IV SSŠ D.2.2. Učenik istražuje, preispituje i podupire propise islama koji se odnose na transfuziju krvi i doniranje organa. | Učenik istražuje povijest prakse darivanja krvi i organa. Razlikuje i izdvaja islamska stajališta o tome tko može biti darivatelj organa i koji se organi mogu donirati. Vrednuje i preporučuje slijeđenje islamske prakse koja se odnosi na doniranje organa i transfuziju krvi. | Učenik proučava i istražuje pojavu prodaje ljudskih organa. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamska medicina Islamsko učenje o suvremenim medicinskim i bračnim pitanjima | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživački rad: istražiti i usporediti vjerska učenja o doniranju organa. Debata: Donorska kartica organa − DA ili NE. | ||
Islamski vjeronauk, 3. razred, razina 4.1., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskim pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere. | Učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskim pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere, provodi samostalna istraživanja i daje prijedloge o načinima približavanja vjere čovjeku u suvremenom i pluralnom društvu u kojemu živi, posebice prema mladima. | Učenici uspoređuju individualne prezentacije. |
IV SSŠ A.3.2. Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima pod osmanlijskom vlašću, analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskog nauka o ljudskim pravima i slobodama. | Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima pod osmanlijskom vlašću. Provodi vlastita istraživanja s naglaskom na materijalnu baštinu te predstavlja rezultate istraživanja. Analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskog nauka o ljudskim pravima i slobodama. Upoznaje se s ishodima odgojnih institucija u islamu: mektebi, vrtići, džamije i škole. | Učenik uspoređuje kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islam i religijski pluralizam danas. Tesavvuf. Božji i ljudski zakoni – prava i slobode. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživački rad: usporediti kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u različitim muslimanskim zemljama te predstaviti rezultate istraživanja digitalnim alatima po izboru učenika. Komparacija asketizma u kršćanstvu i tesavvufa odn. sufizma; upoznavanje tarikata, posjeta tekiji, učenje derviških ilahija i sl. Učenici strukovnih škola upravnog smjera trebaju istražiti prava i slobode u islamu s naglaskom na ljudsku odgovornost. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.3.1. Učenik se upoznaje s islamskim misionarstvom. Analizira suvremene metode predstavljanja i tumačenja vjere te njihov utjecaj na praksu vjernika. Uočava ishode odgojnih institucija u islamu: mekteb, vrtić, džamija i škola. | Putem razgovora i rasprava učenik se osposobljava za argumentirano predstavljanje islamskih načela. Aktivan je sukreator (izvan)nastavnih sadržaja, poruka i zaključaka i na satu i putem društvenih mreža na kojima pokreće smislene islamske teme, argumentirano ih zastupa, uvažavajući pravo na drukčije mišljenje i poštujući kulturu komunikacije. | Navodi primjere iz osobnog iskustva povezano s pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla. |
IV SSŠ B.3.2. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Učenik se upoznaje s kur’anskim tumačenjima suvremenih pitanja i povezuje ih sa svakodnevnim životom. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet, kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Učenik uspoređuje kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kur’an i hadis – rad na tekstovima. Da’wa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prezentacija ili predavanje na temu znanja, obrazovanja, strpljivosti u islamu. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik se upoznaje s islamskim stajalištima o suživotu i toleranciji u pluralnom društvu. Učenik promovira dijalog s pripadnicima različitih nacija i religija. | Učenik objašnjava bratimljenje Ensarija i Muhadžira nakon hidžre radi razvijanja empatije i davanja moralne potpore slabima i ugroženima. Navodi primjere iz života Muhammeda, a.s., koji govore o pokušajima izgradnje mira i suživota sa stanovnicima Mekke. Prepričava i objašnjava oproštajnu hutbu Muhammeda, a.s., u kojoj svim muslimanima nalaže zaštitu žena, slabih i nemoćnih te lijepo ophođenje prema svim ljudima bez obzira na svjetonazor. | Učenik navodi primjere iz života Muhammeda, a.s., iz kojih je vidljiva potreba gradnje mira sa svima pa čak i s onima koji pokazuju neprijateljstvo. |
IV SSŠ C.3.2. Učenik zaključuje da se islamski moral temelji na obožavanju jednoga Boga. Uočava opasnosti egoizma. Nastoji primijeniti upute Muhammeda, a.s., koje govore kako se ponašati u svakodnevnome životu. | Učenik prepoznaje razlike među ljudima na temelju moralnih vrijednosti. Objašnjava da se djela vrednuju prema namjerama. Gradi plemenite osjećaje koji ga navode na pokajanje nakon učinjenog lošeg djela, nastoji ispraviti neprihvatljivo ponašanje. | Učenik objašnjava da se djela vrednuju prema namjerama i na osnovi kur’anskih ajeta koji govore o činjenju dobrih djela, a izbjegavanjem loših ljudi dobivaju poticaj da budu još bolji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Naređivanje dobra, odvraćanje od zla Ekumenizam Ljepota ljudske duše Posljedice egoizma | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Reklame za dobra i loša djela: ajet, hadis, mudra izreka ili osobna preporuka. Diskusija na temu »Istražio sam cijeli svijet, nisam našao veću vrijednost od ahlaka«. (Hazreti Mevlana) Posjet vjerskim institucijama i upoznavanje s njihovim djelovanjem. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik istražuje i obrazlaže propise islama o materijalnome i financijskom poslovanju (naglasak na zabrani kamate) i njihovu utjecaju na međuljudske odnose. | Učenik izdvaja i objašnjava sadržaje muamelata. Posebno istražuje norme kojima se reguliraju odnosi s nemuslimanima. Ističe zabranu zelenaštva (kamatarenja) u islamu. Opravdava i obrazlaže zabranu kamate u islamu navodeći da kamatarenje, između ostaloga, omogućava prisvajanje tuđega bogatstva bez nadoknade, a to je najstroža zabrana jer Poslanik kaže: »Vaši životi i vaši imeci su nepovrediva svetinja.« | Učenik istražuje razloge zabrane kamate. |
IV SSŠ D.3.2. Učenik uočava kakvo je stajalište islama prema slobodi izbora vjere i nacionalnoj pripadnosti. | Učenik otkriva kako islam podrijetlo ne smatra osnovom za solidarnost među ljudima. Prosuđuje da nejednaka podjela prirodnih bogatstava čini svijet međuzavisnim. | Učenik objašnjava pojam nacionalnosti i ideologije. Ističe kako islam ostvaruje sintezu između tjelesnih i duhovnih potreba preporučujući toleranciju. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamski propisi o kamati | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenici strukovnih škola trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera istražit će islamski stav o zelenaštvu i kamati. Debata o kamati | ||
Islamski vjeronauk, 1. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik razumijeva islam kao vjeru koju su živjeli i propovijedali Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, a.s. Učenik očituje vjeru u punome smislu kroz iman i islam te uspoređuje islam i muslimane, odnosno islamske propise prije i nakon hidžre. Govori o načinu klanjanja, značenju i utemeljenju namaza u Kur’anu i hadisu. | Učenik istražuje i naglašava potrebu vjere, razumijeva i prakticira islam kao vjeru Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., nabraja oblike očitovanja islama, opisuje islam i muslimane prije i nakon hidžre, raspravlja o misiji i širenju islama. Analizira važnost i smisao poziva na namaz; opisuje način klanjanja namaza u različitim uvjetima. Analizira religioznost današnjih muslimana. | Učenik istražuje potrebu vjere, prihvaća vjeru kao religiju Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., razlikuje načine očitovanja vjere kroz iman i islam, uspoređuje islam i muslimane prije i nakon hidžre, govori o načinu klanjanja i vrstama namaza. |
IV SSŠ A.1.2. Učenik na tragu traženja životnoga smisla analizira društvenu važnost manifesta islama putem namaza, uloge džema’ata, lijepoga i uzornoga islamskog ponašanja – ahlaka. | Učenik opisuje obrede vjerskog pranja (abdest, gusul i tejemum), ciklusna stanja žene i postupanje prema njoj u tim stanjima; smisao i važnost poziva za namaz, duhovnu, fizičku i društvenu komponentu namaza i džemata; uvjeti oblikovanja džemata, učenik definira etiku; pojam i važnost uzornog ponašanja, moral i nauka u objavljenim vjerama te spoznajno prihvaćanje vjere. | Učenik opisuje manifest islama putem vjerskih obreda, raspravlja o ulozi džemata i ahlaka. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ljudska priroda i vjera Tevhid – čisti monoteizam Mnoge objave, mnogi poslanici Poslanik islama Obredi muslimana (tjelesni, imovinski, tjelesno-imovinski) | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Vjeroučitelj potiče učenike na istraživanje i izradu prezentacija prema zadanim kriterijima uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Ishod se može ostvariti individualnim i timskim radom, a izvori istraživanja su prigodna literatura, preporučene web-stranice i sl. Teme mogu biti: razgovor o ciljevima i važnostima ibadeta, istraživanje nepoznatih pojmova, istraživanje veze između ibadeta i samopouzdanja čovjeka, lijepog ponašanja i sl. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno i sumativno. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnome i digitalnom okruženju. Primjer upitnika za istraživanje i izradu prezentacije nalazi se u metodičkom priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjerska praksa, učenik proširuje i produbljuje ranije stečena znanja o namazu, postu, zekatu i hadžu. Uočava i razumijeva svrhovitost islamskih propisa u kontekstu važnosti vjere i vjerske prakse. Razlikuje specifične situacije u načinu i vremenu prakticiranja islamskih naloga te se upoznaje s propisima koji ih tretiraju. | Razgovorima, raspravama, projektima učenik postaje aktivan sukreator realizacije nastavnih sadržaja. Učenik dublje spoznaje kako očuvati, predstaviti i promovirati islam, odnosno promišljati, vjerovati i ponašati se u skladu s Kur’anom i osobnom praksom Muhammeda, a.s. | Za samostalno prezentiranje koristi se izvorima islamskoga učenja; potkrepljuje ajetom ili hadisom. |
IV SSŠ B.1.2. Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta, učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Jednako tako, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obredna pobožnost Svrha izvršavanja islamskih šartova Kur’an je pred vama | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Vjeroučitelj potiče učenike na istraživanje i izradu prezentacija prema zadanim kriterijima uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Izvori istraživanja su Kur’an, hadis te preporučena, prigodna literatura. Teme mogu biti: Analiziranje pojedinih kur’anskih poglavlja; označavanje zanimljivog, nepoznatog; istraživanje poglavlja Ibrahim i pokušaj određivanja njegove glavne teme; kako se islam odnosi prema idolopoklonstvu; razgovor o formi Kur’ana – ima li poveznica s nekom poznatom književnom vrstom; slušanje melodičnog učenja Kur’ana, odlazak na večeri i natjecanja učača Kur’ana i sl. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera, učenike uputiti na istraživanje terapeutskog učinka učenja i slušanja Kur’ana i sl. Ostvarivanje ishoda moguće je timskim radom s podijeljenim ulogama. Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan nje te u stvarnome i digitalnom okruženju. Primjer ankete za istraživanje i izradu (digitalnog) plakata nalazi se u metodičkom priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik razlikuje moralnost i rad nasuprot nemoralnosti i nerada; istražuje utjecaj društva, medija i vršnjaka na nemoral i nerad te ulogu vjere i vlastite odgovornosti na moral i rad. | Učenik definira moralnost, moralna posrnuća te islamsku etiku rada. Predstavlja različite oblike nemoralnosti i njihovih posljedica za čovjeka i društvo. Prepoznaje vrijednosti morala i rada. Učenik ističe vrijednosti morala u društvu i kulturi kojoj pripada nasuprot nemoralu i neradu. | Učenik objašnjava različite oblike nemoralnosti i njihovih posljedica za čovjeka i društvo iznoseći primjere iz svakodnevnoga života. |
IV SSŠ C.1.2. Učenik usklađuje svoj način života s moralnim dužnostima prema umrlima, obitelji umrlih, svojim blagdanskim obvezama prema obitelji, prijateljima i rodbini te pomaganju siromašnima i bolesnima. | Učenik objašnjava klanjanje dženaze namaza umrlima i iskazivanje sućuti rodbini umrlih osoba. Navodi običaje muslimana tijekom dženaze namaza i bajram namaza od kojih svatko ima moralnu potporu. Na osnovi kur’anskih ajeta o pomaganju drugima obrazlaže koliko je dobro biti od pomoći drugomu. Učenik interpretira molitve potrebne za obavljanje dženaze namaza i bajram namaza kako bi upotpunili svoje dužnosti prema drugima, živima i mrtvima. | Učenik objašnjava klanjanje dženaze namaza umrlima i iskazivanje sućuti rodbini umrlih osoba. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Definiranje ahlaka – islamskog ponašanja. Primjeri moralnog ponašanja. Smrt i dženaza, izražavanje sućuti. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Za prvi dio sadržaja debata, a za drugi dio istraživački rad i izrada prezentacija prema zadanim kriterijima, uvažavajući samostalnost i mogućnosti učenika. Izvori istraživanja su Kur’an, hadis i preporučena, prigodna literatura. Imajući u vidu da islam obuhvaća cjelokupan život vjernika, u strukovnim školama trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera, stavljati naglasak na etiku trgovine, poslovanja i bankarskog sustava koji trebaju biti zasnovani na vrijednostima, normama, zakonima i institucijama formiranim i izvedenim iz Kur’ana i Sunneta. Ostvarivanje ishoda moguće je pojedinačno i u timu. Primjeri timskog ostvarivanja ishoda: potražiti ajete i hadise koji se odnose na pravo i ekonomiju, izravno ili neizravno: čovjek, priroda, međuljudski odnosi, proizvodnja, potrošnja, nasljedstvo, distribucija i sl.; U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera sadržaje povezivati s islamskim odnosom prema medicini i liječenju, blagodatima zdravlja te načinom odnosa prema bolesnicima i teško oboljelima. Posjet bolnicama, ustanovama palijativne skrbi, staračkim domovima i sl. Primjer pitanja za istraživanje i izradu (digitalnog) plakata u metodičkom su priručniku za 1. razred srednje škole. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.1.1. Na kraju prve godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik obrazlaže kakav je i koliki utjecaj zekata na razvijanje socijalne svijesti i doprinos jedinstvu i slozi među muslimanima. | Učenik razumijeva način raspodjele imetka i pravo siromašnih u imetku bogatih u učenju islama. Uspoređuje neka aktualna rješenja ubiranja poreza i davanja zekata. Uočava koja izdvajanja imaju za cilj iskorjenjivanje siromaštva. Istražuje socijalne i etičke ciljeve zekata. Pokazuje spremnost da ga primjenjuje u životu. | Učenik izdvaja i prikazuje koje je probleme muslimana rješavao zekat (oslobađa obveznika grijeha, zatim nekih duševnih, moralnih i mentalnih nedostataka (npr. škrtosti); olakšava dužniku njegove dugove, pomaže putniku koji je ostao bez sredstava, učenicima i studentima pri obrazovanju čime se jača intelektualna strana islama i bori protiv neznanja. |
IV SSŠ D.1.2. Učenik uočava i prepoznaje karakteristike materijalnog poslovanja po islamskim propisima. | Učenik zaključuje kako je jedno od najvažnijih poglavlja islama i njegovih propisa ono o materijalnom i financijskom poslovanju. Obrazlaže razloge zabrane kamate (ugrožavanje međuljudskih odnosa, stvaranje društvene klase koja se bogati na drugima bez rada i zalaganja, omogućavanje prisvajanja tuđega bogatstva bez naknade i sl.). | Učenik interpretira kur’anski tekst koji se odnosi na dug i zabranu kamate. Navodi i hadis kojim Poslanik savjetuje udaljavanje od sedam sramotnih djela. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Dijeljenje i međusobno pomaganje u islamu – zekat i sadaka Socijalni i etički ciljevi zekata Islamski propisi o materijalnom poslovanju | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Razgovor, esej, diskusija, posjeta Primjer tema za esej: »Neke sadake nastavljaju donositi korist osobi i nakon smrti. To je sadaka koja neprekidno traje« ili »Svaki dozvoljen i lijep posao je sadaka« i sl. Primjer tema za diskusiju u razredu: »Što znači to da imetak na koji se dijeli zekat postaje berićetan«; »Važnost zekata i sadake« i sl. Učenici strukovnih škola trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera mogu istražiti načine plaćanja, obračunavanja zekata, pravo određenih kategorija na zekat i sl. | ||
Islamski vjeronauk, 2. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik objašnjava svijet i čovjeka u njemu, život i smrt, smisao i važnost Objave, govori i navodi dokaze o Božjoj biti, opstojnosti i mogućnostima spoznaje Boga. | Učenik nabraja Alahova svojstva, načine objavljivanja, važnost i smisao vahja, navodi kozmološki i teološki dokaz Božje egzistencije, analizira svijet i čovjeka u njemu, uspoređuje islamski i kršćanski nauk o Bogu, nabraja Božja imena i tumači njihovo značenje, govori o kur’anskome nauku o stvaranju čovjeka, životu − ruhu i duši − nefsu, o životu i smrti, sudnjemu danu. | Učenik radi samostalne prezentacije o važnosti Objave. |
IV SSŠ A.2.2. Učenik uspoređuje i analizira različite dimenzije posta (duhovna, socijalna, medicinska), socijalno-društvenu i duhovnu komponentu zekata te duhovnu, ekonomsku, znanstvenu i drugu važnost hadždža, analizira događaj Miradža putem sure El-Isra. | Učenik objašnjava propise posta, nabraja vrste posta, prikazuje povijesni aspekt posta, objašnjava pojmove fidja i kefaret te nabraja i razlučuje ostale ramazanske ibadete. Izlaže o socijalnoj i duhovnoj komponenti zekata, oplemenjivanju imetka, razlikuje zekat i porez, navodi duhovnu, ekonomsku, znanstvenu i društvenu važnost hadždža, ciljeve i najvažnije sastavnice hadždža, vrijeme i obveze hadždža, psihološku i fizičku pripremu te najvažnije pojmove povezane s hadžom. | Učenik uspoređuje post i hodočašće sljedbenika drugih religija s postom i hodočašćem u islamu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamski pristup drugim religijama Islamski i kršćanski nauk o Bogu, duši, stvaranju čovjeka, životu na dunjaluku i eshatologiji Post, namaz i hadž u islamu | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Korelacija s Katoličkim vjeronaukom Analiza odabranih tekstova Biblije (iz Starog i Novog zavjeta) Učenici strukovnih škola prirodoslovnog smjera mogu analizirati dijelove iz Knjige postanka: kako je Bog prema Bibliji stvarao svijet; kako je stvorio čovjeka, koja je svrha stvaranja čovjeka i sl.; s učenicima strukovnih škola upravnog smjera prodiskutirati »prvi čovjekov grijeh« i sl. U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera naglasak staviti na zdravstvene aspekte namaza i posta, utjecaj istih na mentalno zdravlje, treniranje strpljivosti i suosjećanja ibadetom posta; istražiti u kojim situacijama se ne posti i u kakvoj je to vezi sa zdravljem. Pisati esej na temu »Postite, bit ćete zdravi«. Projektna nastava: posjeti različitim bogomoljama; organiziranje susreta, razgovora i upoznavanja učenika Islamskoga i Katoličkoga vjeronauka. Diskusija na temu društvene uloge džamije i džemata. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjerska praksa, učenik se upoznaje s islamskim stajalištima o pitanjima iz svakodnevne životne prakse muslimana i muslimanke. Uočava logičnost islamskih propisa i povezuje ih s kontekstom vremena. | Učenik uočava i objašnjava smisao pokrivanja žene u javnosti, pitanje nošenja brade u islamu, zabrane izvanbračne zajednice. Upoznaje se s islamskim propisima o aktualnim suvremenim pitanjima iz područja medicine povezanima sa životnom praksom muslimana i muslimanke kao što su pitanja transplantacije organa, medicinska autopsija, transfuzija krvi, izvanmaternična oplodnja, pobačaj. | Učenik uočava logičnost islamskih propisa u vezi sa suvremenim životnim pitanjima. Povezuje ih s kontekstom vremena. |
IV SSŠ B.2.2. Osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta, učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Jednako tako, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Pojedine nastavne sadržaje učenik potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kako Kur’an približiti sugovorniku Odnos prema Kur’anu – svakodnevni život uz Kur’an Islamska medicina | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživanje korijena islamske medicine U strukovnim školama zdravstvenog i medicinskog smjera istraživati suvremena pitanja vezana uz medicinu poput transplantacije organa, eutanazije, uporabe lijekova koji u svom sastavu sadrže šerijatom zabranjene materije i sl. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.2.1. Na kraju druge godine srednje škole učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik raspravlja o dužnostima supružnika jednog prema drugome u bračnome životu, o dužnostima ljudi jednih prema drugima, slabijima i djeci po uzoru na Muhammeda, a.s., i njegovu odnosu prema suprugama, drugima, slabijima i djeci. | Učenik prepričava događaje iz života Muhammeda, a.s., objašnjava kako je on postupao prema obitelji, suprugama, prijateljima, bolesnicima, udovicama i djeci. Obrazlaže višeženstvo Muhammeda, a.s., i njegove lijepe postupke prema svim ženama. Navodi mnogobrojne opise ponašanja Muhammeda, a.s., kako su ga opisali njegovi prijatelji i supruge. Interpretira kur’anske ajete koji govore o moralnim osobinama Muhammeda, a.s., na temelju kojih oblikuje vlastiti moralni profil. | Navodi opise ponašanja Muhammeda, a.s., kako su ga opisali njegovi prijatelji i supruge. |
IV SSŠ C.2.2. Istražuje islamsko stajalište o svakodnevnim pitanjima i problemima koji se tiču očuvanja ljudskog zdravlja i života. | Učenik objašnjava pojmove: pobačaj, posvajanje djece, planiranje stanovništva, halal hrana, transplantacija organa. Upoznaje se s islamskim stajalištima o određenim moralnim dilemama povezanima sa zdravljem. Na temelju vlastitog zaključka i istraživanja obrazlaže prednost halal prehrane nad haram prehranom. Kategorizira prioritete očuvanja ljudskoga života na relaciji majka – plod i očuvanja ljudskog zdravlja kod darivanja organa (duplih i jedinih). | Učenik obrazlaže na temelju vlastitoga zaključka i istraživanja prednost halal prehrane nad haram prehranom. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poslanik islama – »Pečat poslanika« Usvetun haseneh – najbolji primjer Svojstva Božjih poslanika Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Esej na temu »Vi u Poslaniku imate najljepši uzor«. U strukovnim školama medicinskog smjera istraživati suvremena pitanja vezana uz halal prehranu, transfuziju, planiranje obitelji, izvantjelesnu oplodnju i sl. Učenici strukovnih škola upravnog smjera istražit će islamski stav o pobačaju, usvajanju djece i sl. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.2.1. Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik vrednuje, podupire i u vlastiti život integrira Poslanikovu praksu koja se odnosi na ponašanje prema drugima. | Učenik u glavnim crtama prikazuje načine ponašanja Poslanika prema samome sebi, prema suprugama, ashabima i drugim ljudima, a osobito prema djeci, ženama, slabima i nemoćnima. Učenik usklađuje svoj život prema praksi Božjega Poslanika. | Učenik izdvaja i prikazuje koje probleme muslimana rješava zekat (oslobađa obveznika grijeha, nekih duševnih i moralnih nedostataka, npr. škrtosti; olakšava dužniku njegove dugove, pomaže putniku koji je ostao bez sredstava, učenicima i studentima pri obrazovanju čime se jača intelektualna strana islama i bori protiv neznanja). |
IV SSŠ D.2.2. Učenik istražuje, preispituje i podupire propise islama koji se odnose na transfuziju krvi i doniranje organa. | Učenik istražuje povijest prakse darivanja krvi i organa. Razlikuje i izdvaja islamska stajališta o tome tko može biti darivatelj organa i koji se organi mogu donirati. Vrednuje i preporučuje slijeđenje islamske prakse koja se odnosi na doniranje organa i transfuziju krvi. | Učenik proučava i istražuje pojavu prodaje ljudskih organa. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamska medicina Islamsko učenje o suvremenim medicinskim i bračnim pitanjima | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživački rad: istražiti i usporediti vjerska učenja o doniranju organa Debata: Donorska kartica organa − DA ili NE | ||
Islamski vjeronauk, 3. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskim pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere. | Učenik se upoznaje s tesavvufom, preporoditeljskim i obnoviteljskim pokretima u islamu. Raspravlja o metodama tumačenja vjere, provodi samostalna istraživanja i daje prijedloge o načinima približavanja vjere čovjeku u suvremenome i pluralnom društvu u kojemu živi, posebice prema mladima. | Učenici uspoređuju individualne prezentacije. |
IV SSŠ A.3.2. Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima pod osmanlijskom vlašću, analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskog nauka o ljudskim pravima i slobodama. | Učenik opisuje utjecaj islamske kulture u našim krajevima pod osmanlijskom vlašću. Provodi vlastita istraživanja s naglaskom na materijalnu baštinu te predstavlja rezultate istraživanja. Analizira razvoj kulturnih institucija i društava muslimana. Navodi primjere iz kur’anskog nauka o ljudskim pravima i slobodama. Upoznaje se s ishodima odgojnih institucija u islamu: mektebi, vrtići, džamije i škole. | Učenik uspoređuje kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islam i religijski pluralizam danas Tesavvuf Božji i ljudski zakoni – prava i slobode | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istraživački rad: usporediti kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u različitim muslimanskim zemljama te predstaviti rezultate istraživanja digitalnim alatima po izboru učenika. Komparacija asketizma u kršćanstvu i tesavvufa odn. sufizma; upoznavanje tarikata, posjet tekiji, učenje derviških ilahija i sl. Učenici strukovnih škola upravnog smjera istražit će prava i slobode u islamu s naglaskom na ljudskoj odgovornosti. | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.3.1. Učenik se upoznaje s islamskim misionarstvom. Analizira suvremene metode predstavljanja i tumačenja vjere te njihov utjecaj na praksu vjernika. Uočava ishode odgojnih institucija u islamu: mekteb, vrtić, džamija i škola. | Putem razgovora i rasprava učenik se osposobljava za argumentirano predstavljanje islamskih načela. Aktivan je sukreator (izvan)nastavnih sadržaja, poruka i zaključaka i na satu i putem društvenih mreža na kojima pokreće smislene islamske teme, argumentirano ih zastupa, uvažavajući pravo na drukčije mišljenje i poštujući kulturu komunikacije. | Navodi primjere iz osobnog iskustva povezano s pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla. |
IV SSŠ B.3.2. U ovome odgojno-obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima u vezi s planiranim nastavnim sadržajima. Učenik se upoznaje s kur’anskim tumačenjima suvremenih pitanja i povezuje ih sa svakodnevnim životom. | Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Učenik uspoređuje kulturnu, etničku, zemljopisnu i rasnu raznolikost muslimana u svijetu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kur’an i hadis – rad na tekstovima Da’wa | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prezentacija ili predavanje na temu znanja, obrazovanja, strpljivosti i u islamu. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik se upoznaje s islamskim stajalištima o suživotu i toleranciji u pluralnom društvu. Učenik promovira dijalog s pripadnicima različitih nacija i religija. | Učenik objašnjava bratimljenje Ensarija i Muhadžira nakon hidžre radi razvijanja empatije i davanja moralne potpore slabima i ugroženima. Navodi primjere iz života Muhammeda, a.s., koji govore o pokušajima izgradnje mira i suživota sa stanovnicima Mekke. Prepričava i objašnjava oproštajnu hutbu Muhammeda, a.s., u kojoj svim muslimanima nalaže zaštitu žena, slabih i nemoćnih te lijepo ophođenje prema svim ljudima bez obzira na svjetonazor. | Učenik navodi primjere iz života Muhammeda, a.s., iz kojih je vidljiva potreba gradnje mira sa svima pa čak i s onima koji pokazuju neprijateljstvo. |
IV SSŠ C.3.2. Učenik zaključuje da se islamski moral temelji na obožavanju jednoga Boga. Uočava opasnosti egoizma. Nastoji primijeniti upute Muhammeda, a.s., koje govore kako se ponašati u svakodnevnome životu. | Učenik prepoznaje razlike među ljudima na temelju moralnih vrijednosti. Objašnjava da se djela vrednuju prema namjerama. Gradi plemenite osjećaje koji ga navode na pokajanje nakon učinjenog lošeg djela, nastoji ispraviti neprihvatljivo ponašanje. | Učenik objašnjava da se djela vrednuju prema namjerama i na osnovi kur’anskih ajeta koji govore o činjenju dobrih djela, a izbjegavanjem loših ljudi dobivaju poticaj da budu još bolji. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Naređivanje dobra, odvraćanje od zla Ekumenizam Ljepota ljudske duše Posljedice egoizma | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Reklame za dobra i loša djela: ajet, hadis, mudra izreka ili osobna preporuka Diskusija na temu »Istražio sam cijeli svijet, nisam našao veću vrijednost od ahlaka« (Hazreti Mevlana) Posjet vjerskim institucijama i upoznavanje s njihovim djelovanjem | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.3.1. Na kraju treće godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik istražuje i obrazlaže propise islama o materijalnome i financijskom poslovanju (naglasak na zabrani kamate) i njihovu utjecaju na međuljudske odnose. | Učenik izdvaja i objašnjava sadržaje muamelata. Posebno istražuje norme kojima se reguliraju odnosi s nemuslimanima. Ističe zabranu zelenaštva (kamatarenja) u islamu. Opravdava i obrazlaže zabranu kamate u islamu navodeći da kamatarenje, između ostaloga, omogućava prisvajanje tuđega bogatstva bez nadoknade, a to je najstroža zabrana jer Poslanik kaže: »Vaši životi i vaši imeci su nepovrediva svetinja.« | Učenik istražuje razloge zabrane kamate. |
IV SSŠ D.3.2. Učenik uočava kakvo je stajalište islama prema slobodi izbora vjere i nacionalnoj pripadnosti. | Učenik otkriva kako islam podrijetlo ne smatra osnovom za solidarnost među ljudima. Prosuđuje da nejednaka podjela prirodnih bogatstava čini svijet međuzavisnim. | Učenik objašnjava pojam nacionalnosti i ideologije. Ističe kako islam ostvaruje sintezu između tjelesnih i duhovnih potreba preporučujući toleranciju. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Islamski propisi o kamati | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Učenici strukovnih škola trgovačkog, ekonomskog i upravnog smjera istražit će islamski stav o zelenaštvu i kamati Debata o kamati | ||
Islamski vjeronauk, 4. razred, razina 4.2., 1 CSVET-a
| Predmetno područje A. – Vjera i život | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ A.4.1. Na kraju četvrte godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjera i život, učenik objašnjava pojam i značenje vjere, iznosi čvrste dokaze o potrebi vjere, urođenosti vjere i dokaze Božje egzistencije, potvrđuje univerzalnost Božje objave, Božje poruke i pouke, analizira i potvrđuje temeljne postulate islamskoga vjerovanja i manifesta vjere. | Učenik objašnjava pojam i značenje vjere, iznosi dokaze o potrebi vjere, urođenosti vjere te dokaze Božje egzistencije. Potvrđuje univerzalnost Božje objave, Božje poruke i pouke, analizira i potvrđuje temeljne postulate islamskoga vjerovanja i manifesta vjere; analizira Božje objave do Kur’ana, Kur’an kao Božju riječ, povode objavljivanja, univerzalnost kur’anske poruke i pouke te odnose Kur’ana prema znanosti i suvremenome svijetu. | Navodi ajete i hadise o temeljnim postulatima vjere. |
IV SSŠ A.4.2. Učenik analizira i propituje pitanje političkog sustava islama koji je zasnovan na sustavu zajedništva. | Učenik istražuje i vlastitim riječima objašnjava islamsko poimanje nacionalizma. Kur’an odbacuje superiornost na osnovi jezika, boje kože ili kakve druge biološke karakteristike koja nam je sama po sebi dana i priznaje osobnu superiornost koja se zasniva na istinskoj pobožnosti. Analizira i opisuje instituciju svjetskoga hilafeta (povijest hilafeta, savjetovanje i kontakt s narodom, inozemna politika) kao sredstvo ostvarivanja univerzalnosti (Poslanik je izjavio da je posljednji te da je Božji poslanik svim ljudima, a halife su od njega naslijedile dvostruku vlast, svjetovnu i duhovnu.) | Analizira i opisuje instituciju hilafeta. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Din – islamski naziv za vjeru Svi su ljudi jednaki pred Bogom. Institucija hilafeta. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti smiju li oni koji prihvaćaju tevhid ili monoteisti odbacivati život i njegove izazove, zatvarati se, prihvatiti tragična osjećanja. Prezentacija o Muhammedu, a.s., i prvim halifama; naglasak na njihovim moralnim karakteristikama koje sebi treba pridodati (povjerenje, iskrenost, pravednost, stid i odvažnost). | ||
| Predmetno područje B. – Vjerska praksa | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ B.4.1. Na kraju četvrte godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Vjerska praksa, učenik uspoređuje Kur’an i znanstvena dostignuća. Uočava da je Kur’an prije više od 1400 godina najavio određene pojave. U Kur’anu pronalazi brojne primjere najavljivanja određenih znanstvenih dostignuća. | Teme Kur’an i znanost, Kur’an i suvremeni svijet te suvremena znanstvena dostignuća učenik potkrepljuje navodima iz Kur’ana. | Uz pomoć učitelja radi prezentacije o znanstvenim kur’anskim dostignućima. |
IV SSŠ B.4.2. Na kraju obrazovnog razdoblja (1 – 3 ili 4 godine) u srednjoj školi, osim redovitoga učenja Kur’ana kao vida ibadeta, učenik ulazi u srž pojedinih poglavlja tumačeći njihova značenja i povezujući pojedine sadržaje sa svakodnevnim životom. U ovome obrazovnom razdoblju naglasak je na razumijevanju Kur’ana, posebice onih poglavlja i ajeta koji govore o islamskim stajalištima povezanima s planiranim nastavnim sadržajima. Jednako tako, učenik ulazi u dubinu sadržaja koje je memorirao u ranijim odgojno-obrazovnim razdobljima analizirajući ih, tumačeći i povezujući sa životnom praksom muslimana. | Učenik se upoznaje sa značenjem određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. Osim učenja/čitanja Kur’ana na arapskome i u prijevodu, učenik se upoznaje sa značenjem (tefsir) određenih dijelova Kur’ana. Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima na arapskom ili u prijevodu. Upoznaje se s tumačenjem sura koje zna napamet kao i s tumačenjem ajeta povezanih s nastavnim sadržajima i svakodnevnim životnim situacijama. | Pojedine nastavne sadržaje potkrepljuje kur’anskim ajetima u prijevodu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kur’an – Alahov govor Objavljivanje, zapisivanje i čuvanje Kur’ana Razumijevanje Kur’ana i musliman u praksi | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Usporedba prijevoda značenja Kur’ana raznih autora kao i usporedba prijevoda značenja nekog kratkog poglavlja na engleski jezik. Jesu li primjetne razlike? Projektni rad: sve ishode tematski povezati te objediniti kur’anske ajete o svakoj temi. | ||
| Predmetno područje C. – Moral | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ C.4.1. Na kraju četvrte godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Moral, učenik prepoznaje i razlikuje islamske odgovore na izazove suvremenosti (zaštita zdravlja − prevencija ovisnosti, nasilje, nepravda, rat i terorizam) i procjenjuje njihov utjecaj na razvoj moralne osobe. | Učenik razvija i unapređuje svoj odnos prema radu za dobrobit čovječanstva, zajednice i pojedinaca u njoj. Pokazuje umijeće suočavanja sa suvremenim problemima čovjeka i zajednice. | Učenik priprema i organizira raspravu s drugim učenicima na temu koliko nam vjera pomaže u prevladavanju različitih vrsta suvremenih izazova (npr. alkohol, pušenje, droga, kocka, noćni klubovi i sl.). |
IV SSŠ C.4.2. Učenik vrednuje putove duhovnog odgoja te ispituje povezanost između moralnosti i čuvanja od grijeha. | Učenik vrednuje i preporučuje duhovno usavršavanje primjenom ibadeta. Učenik inicira uvažavanje svačijih sposobnosti. Obrazlaže važnost stalnoga sjećanja na Alahovu sveprisutnost i potiče okolinu na redovito spominjanje Alaha, dž.š., s ciljem postizanja njegove naklonosti i zaštite. | Učenik pronalazi literarne radove na temu tevbe, ljubavi prema bližnjima u ime Allaha, dž.š. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Moral Grijeh i pokajanje | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Istražiti način iskupljenja grijeha u monoteističkim religijama. Prezentacija o grijesima koje osuđuju sve tri monoteističke religije. Literarno izražavanje, tematske večeri duhovne poezije s naglaskom na moralnim vrijednostima (istigfar, ljubav, pažnja, poštenje, istina). Učenici strukovnih škola upravnog smjera mogu istražiti islamski stav o kaznama propisanim za počinjene grijehe. Učenici strukovnih škola zdravstvenog i medicinskog smjera istražit će utjecaj alkoholizma, droga, konzumiranja svinjskog mesa i njegovih prerađevina na zdravlje čovjeka. | ||
| Predmetno područje D. – Susret s drugima | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
IV SSŠ D.4.1. Na kraju četvrte godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik razvija svijest o nužnosti savjetovanja i kontakta s narodom pri donošenju odluka te potiče na odgovornost za izgovorenu riječ. | Učenik pokazuje govorne vještine kao blagodat Božju. Kritizira zlouporabu govora, opravdava kulturu dijaloga, evaluira naučeno i doprinosi razvijanju kulture dijaloga. Prikazuje u glavnim crtama važnost i korisnost savjetovanja pri donošenju odluka (Kur’an i sunnet traže od muslimana da svoje odluke donose nakon savjetovanja, bilo da se radi o privatnim ili javnim problemima). | Učenik istražuje ulogu govora u ljudskome životu i međuljudskim odnosima. |
IV SSŠ D.4.2. Učenik razlučuje i upotpunjuje sliku o islamu kao religiji koja poziva na dijalog. | Učenik propituje što je dijalog, kakav dijalog nudi islam, kako se musliman treba odnositi prema drugomu i drukčijemu te kakve upute daje Kur’an za oblikovanje muslimanske kulture dijaloga. Afirmira mudre, blage i lijepe riječi. Otvoren je prema primjeni dijaloga u svijetu radi prevladavanja razlika svih oblika kao i u događajima koji su posljedica nedostatka dijaloga, (ratovi i sl.). Prepoznaje probleme i rješava ih dijalogom. | Učenik prikuplja spoznaje o dijalogu radi usavršavanja vlastitih dijaloških vještina. Povezuje naučeno s problemima i uključuje se u razgovor; promatra i procjenjuje odnos prema dijalogu kod nas i u drugim sredinama (npr. putem medija), uspoređuje i određuje razinu kulture dijaloga kod nas i drugih radi vlastitoga usavršavanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Ekumenizam – dijeljenje darova | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Scenarij za televizijsku ili radijsku emisiju Primjer u međupredmetnim temama | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I
MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Islamski vjeronauk doprinosi razvijanju moralnih načela, nužnih znanja i sposobnosti kod učenika te im pomaže da na pravi način razumiju smisao cjelokupnoga života i društva u kojemu žive i da ga odgovorno razvijaju, jačaju i unapređuju. Upoznajući učenike s egzistencijalnim i religijskim pitanjima, pomaže im u njihovu osobnom razvojnom procesu unutar jednog društva razvijajući moralno i odgovorno djelovanje u zajednici. Islamski vjeronauk svojim kurikulom pomaže promicanju i ostvarivanju temeljnih vrijednosti. Islamski vjeronauk, posredno ili neposredno, ostvaruje povezanost s drugim odgojno-obrazovnim područjima, predmetima i međupredmetnim temama, osobito onima iz društveno-humanističkoga područja, ali i prirodoslovnoga, umjetničkoga, jezično-komunikacijskoga te tjelesnog i zdravstvenog područja. Ukratko, možemo reći da se islamski vjeronauk, osim na religiju i povijest religija, svojim kurikulom odnosi i na cjelokupnu ljudsku povijest, kulturu, civilizaciju i tradiciju, od stvaranja čovjeka do danas.
Islamski vjeronauk korelira s nastavnim predmetima iz društveno-humanističkoga područja, posebice Katoličkim vjeronaukom, Poviješću, Geografijom, Filozofijom, Sociologijom, Etikom. Mogućnosti međupredmetnih korelacija su nebrojene, a njima se razvijaju kognitivne sposobnosti koje učenicima trebaju u svim segmentima života − od učenja do percipiranja svijeta oko sebe. Povezanost s drugim odgojno-obrazovnim područjima omogućava učenicima stjecanje potpune slike multietničkog, multikonfesionalnog i pluralnog društva u kojemu žive i svijeta općenito u svoj njegovoj različitosti. U promišljanju o značenju, važnosti i utjecaju moralnih načela, moralnih, političkih i pravnih normi te ostalih vrsta pravila na kvalitetu života pojedinca i zajednice ogleda se povezanost s međupredmetnim područjima Građanskim odgojem i obrazovanjem te Socijalnim i osobnim razvojem. Metodologija oblikovanja znanja u izravnoj je vezi s međupredmetnim temama Učiti kako učiti i Uporaba IKT-a.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja i uloga učitelja
U skladu s definiranim domenama kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi islamskoga vjeronauka, metodičko-didaktičko polazište predstavlja kontinuirano povezivanje teorije i prakse na različitim razinama i na različite načine. Osim teorijskog poučavanja nastavnoga predmeta, odabir i primjena različitih praktičnih metoda trebaju potaknuti praktičnu primjenu islamskih obveza. Okvirne smjernice za učenje i poučavanje islamskog vjeronauka nude prijedloge o načinima organiziranja i podržavanja učenja i poučavanja, uvažavajući pravo na različitost u pristupima i na prilagodbu načina izvedbe kurikula u skladu s potrebama i razinama znanja i vještina učenika, posebnim interesima, lokalnom okruženju i uvjetima rada. Učenje i poučavanje mora biti dobro osmišljeno, primjereno dobi učenika i njihovim kognitivnim sposobnostima. U planiranju odgojno-obrazovnoga procesa, učitelj treba posvetiti posebnu pozornost metodološkoj uputi povezano s razradom odgojno-obrazovnih ishoda. Primjerice, ishod D.2.1. (srednja škola): Na kraju druge godine srednjoškolskoga učenja i poučavanja islamskoga vjeronauka, domena Susret s drugima, učenik vrednuje, podupire i u vlastiti život integrira Poslanikovu praksu koja se odnosi na ponašanje prema drugima. Tim se ishodom od učenika očekuje da usvoji Poslanikov način ponašanja prema drugima, i teoretski i praktično, da to poveže s primjerima iz suvremenog života i pretoči u osobnu praksu. Od učitelja se očekuje da predstavi tematske sadržaje koji omogućavaju realizaciju navedenoga ishoda, a potom da zajedno s učenicima stavi naglasak na one kojima će posvetiti posebnu pozornost. Zajednički će odabrati metode koje najbolje doprinose odgojnim i obrazovnim ciljevima nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk, primjera radi: projektna nastava, debata, istraživanje i bilježenje iskustava određene ciljane skupine putem ankete i slično. Tako će učenici biti sukreatori odgojno-obrazovnoga procesa, a učitelj će imati ulogu voditelja, inicijatora i motivatora raznovrsnih aktivnosti čime se potiče suradnički i konstruktivan odnos. Način realiziranja obvezujućih odgojno-obrazovnih ishoda razlikovat će se od razreda do razreda, od škole do škole, od učitelja do učitelja. Time se postiže veća autonomija učitelja i škole. O inventivnosti i kreativnosti učitelja ovisi kojim će metodama zainteresirati učenike i pobuditi znatiželju u njima za otkrivanje života i svijeta u naravnom obliku u kojemu ga je Bog stvorio. Osim uobičajenog pristupa, učitelj će nastojati odgojno-obrazovne ishode nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk ostvariti kroz prirodno učenje putem radionica, terenske i projektne nastave, ljetne i zimske škole, vikend-škole islama, natjecanja i sl. Od samoga početka učenja islamskoga vjeronauka kod učenika je potrebno poticati samostalne radove u obliku likovnih uradaka, referata, predavanja, prikupljanja tematskih materijala i njihova predstavljanja, sve do složenijih zadataka kao što su lektira, projekti ili različiti praktični i kreativni zadaci koje učenici trebaju realizirati u užoj ili široj zajednici, a kojima razvijaju solidarnost i odgovornost i na taj način postaju korisni članovi društva. Učenici uključeni u takav oblik rada stjecat će korisno, trajno i u životu primjenjivo znanje.
Uz obvezne odgojno-obrazovne ishode, u domeni Vjerska praksa 3. ishod povezan s učenjem arapskoga pisma preporučen je u svakome razredu. Učenju arapskoga pisma potrebno je posvetiti dužnu pažnju, naročito u sredinama u kojima su učenici manje usmjereni na mekteb. Učitelj bi trebao iznaći način da se svaki učenik osposobi za samostalno učenje Kur’ana. Mogućnosti su brojne: osmišljavanjem izvannastavnih aktivnosti, organiziranjem intenzivnoga učenja u ljetnim ili zimskim školama te u projektnim tjednima na kraju školske godine. Na učitelju je da temeljito planira, organizira i realizira aktivnosti kojima će učenici steći potrebna znanja i vještine te ostvariti zadane ciljeve učenja i poučavanja.
Osobito je važno naglasiti primjenu suvremene tehnologije koja će osvježiti odgojno-obrazovni proces i usvajanje znanja, vještina i stajališta nastavnoga predmeta Islamski vjeronauk. Ovisno o informatičkoj opremljenosti škole, učenici mogu samostalno predstavljati svoje radove koristeći se suvremenim medijima što bitno pojačava učeničku motivaciju.
Materijalni izvori, okružje i grupiranje učenika
Osim standardnih udžbenika i e-knjiga koje će se u budućnosti razvijati, preporučuje se korištenje platforme online mekteb kojom učenik uči na zanimljiviji način. Ta platforma nudi brojne mogućnosti da učenici samostalno ili uz učiteljevu pomoć kreiraju zanimljive igre i kvizove s vjerskim sadržajima. Od učitelja se očekuje da u odgojno-obrazovni proces uvede poučne priče, lektire, časopise i poglavlja iz stručnih knjiga primjerene dobi učenika, rječnike, leksikone, enciklopedije, kratke videozapise iz internetskih baza (Youtube), filmove, ilahije i sl.
Islamski vjeronauk može se provoditi u učionici i raznim oblicima izvanučioničke nastave. Preporučuje se povremeno s učenicima praktični dio nastave planirati i realizirati u lokalnome mesdžidu. Učitelj treba stvarati poticajno okružje za usvajanje znanja i stjecanje vještina predviđenih ovim kurikulom, za što je on najodgovorniji.
Kad je riječ o grupiranju učenika, treba imati na umu specifičan status nastavnoga predmeta i različite vrste kombiniranih skupina koje često uvjetuju vrstu kombinacije. Već od najranije dobi učenici se navikavaju na međugeneracijsko povezivanje, a učitelji islamskoga vjeronauka moraju imati posebne sposobnosti za osmišljavanje i provođenje aktivnosti kako bi ostvarili zadane odgojno-obrazovne ishode.
Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) učitelji planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti/teškoće učenika zahtijevaju njima primjerene individualizirane/diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja i ocjenjivanja ostvarenih postignuća.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje se temelji na holističkom pristupu praćenja i poticanja individualnoga razvoja svakoga učenika što podrazumijeva činjenicu da odgojno-obrazovni ishodi nisu usmjereni isključivo na usvojenost znanja, već odražavaju složenost zadanih odgojno-obrazovnih ishoda. Pri vrednovanju odgojno-obrazovnih ishoda očekuje se pozitivna usmjerenost na učenikovu osobnost i način promišljanja te na njegovo ponašanje, djelovanje i postignuća.
Temeljenu smjernicu u vrednovanju predstavlja utvrđivanje razine ostvarenosti ishoda kod učenika sukladno razradi ishoda i razini usvojenosti.
U vrednovanju promišljanja učitelj procjenjuje i ocjenjuje uporabu pojmova koji olakšavaju oblikovanje vjerskih stajališta. Osim toga, učitelj procjenjuje i ocjenjuje vještinu argumentacije kao i analize vjerskih izvora. Pri ocjenjivanju ponašanja naglasak se stavlja na učenikov odnos prema Bogu, potom na vještine uočavanja i primjenu naučenog (islamski kodeks ponašanja koji regulira cjelokupni ljudski život/pitanje farzova, sunneta, vadžiba, halala i harama, mekruha i sl.), odnos prema drugim osobama i okolišu, artikuliranja te rješavanja pitanja, dilema i problema pred kojima se učenik nalazi u svakodnevnome životu.
Klasične provjere znanja (usmenim) prozivanjem učenika i njegovim izvođenjem pred školsku ploču mogle bi se zamijeniti tehnikama ocjenjivanja razgovorom s učenikom, organizacijom rasprave, debate ili oluje ideja među učenicima, usmeno izlaganje istraženih slučajeva (referati i prezentacije) te izradom kreativnih sadržaja (plakati, kratki videozapisi i sl.).
Vrednovanje za učenje, kao jedan od triju pristupa vrednovanju, podrazumijeva praćenje i vrednovanje usvojenog znanja, vještina i stajališta tijekom učenja i poučavanja predmeta Islamski vjeronauk. Takvim pristupom, kojim se učenike nastoji potaknuti na usvajanje vjerskih i moralno-etičkih znanja, vještina i stajališta, pomaže se i učiteljima. Oni na taj način procjenjuju informacije s kojima učenici dolaze na nastavu, razinu znanja o nastavnim sadržajima, vrijednosti i stajališta učenika te njihov odnos prema nastavi islamskog vjeronauka kao predmeta učenja i poučavanja. Na taj način, također, nastavni proces usmjeravaju k ispravljanju uočenih manjkavosti i propusta u stečenom znanju ili interpretiranju određenih sadržaja (sure i sl.). Učenicima taj pristup pomaže razumjeti što se predmetom želi postići, što se od njih očekuje u procesu učenja i poučavanja, što se i na koji način u predmetu vrednuje i na koji način nastavnik ostvaruje svoju ulogu. Vrednovanje kao učenje pristup je u kojemu učenici preuzimaju odgovornost za učenje vrednujući svoj odnos prema nastavnim zadatcima i aktivnostima, procjenjujući svoje rezultate i rezultate drugih učenika u svim oblicima nastavnog rada. U nastavi islamskog vjeronauka ističemo i nužnost vrednovanja izvanučioničke nastave (vjeronauk u islamskim centrima, posjeti raznim vjerskim i kulturnim institucijama i sl.). Pri vrednovanju naučenoga posebnu pozornost učitelj posvećuje procjeni generičkih kompetencija kao što su odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te komunikacija i suradnja.
Na temelju individualnog praćenja učenika evidentiraju se i ističu iskazane vrline i vještine, a na ocjenjivanje utječu sljedeće komponente:
– usvojenost znanja o temeljnim islamskim pojmovima što uključuje i prepoznavanje moralnih odlika čovjeka
– razina interesa za tematske sadržaje koji olakšavaju vjersku praksu
– doprinos odgojno-obrazovnom procesu kvalitetnim individualnim pristupom i mišljenjem te sudjelovanjem u realizaciji projektnih zadataka
– kultura međusobne komunikacije (pravilna i korektna komunikacija u skupini i podjela uloga)
– navika uporabe različitih izvora
– razina primjene i prakticiranje naučenoga
– sposobnost analize, sinteze i kritičkog prosuđivanja
– sposobnost uočavanja problema i predlaganja mogućih rješenja
– nastojanje da se poštuju sposobnosti i želje drugih ljudi.
Kriteriji za prosudbu razine učeničkih postignuća razradit će se nakon određenja učeničkih postignuća po pojedinim odgojno-obrazovnim područjima, nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Svaka uočena darovitost zahtijeva pozorno praćenje i stvaranje poticajnoga okruženja za razvoj onih osobina u kojima je učenik izrazito sposoban ili darovit.
Pri vrednovanju mora postojati razumijevanje za prepreke u učenju nastale zbog učenikovih teškoća u učenju ili eventualnih drugih teškoća.
Učitelji imaju autonomiju i odgovornost odabrati najprikladnije metode i tehnike vrednovanja unutar pojedinih pristupa vrednovanju (ovisno o obilježjima učenika i škole te određenim situacijskim čimbenicima).
Elementi vrednovanja
Znanje – usvajanje, interpretiranje, razumijevanje i argumentiranje temeljnih činjenica, pojmova, događaja i tekstova na razini zadanih domena i definiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji odražavaju njihovu složenost na spoznajnom, doživljajnom i djelatnom planu.
Stvaralačko izražavanje – stavljajući naglasak na učenikovo stvaralaštvo koje zahtijeva zalaganje i druge njegove sposobnosti i mogućnosti da usvojene spoznaje, znanja, stavove i vrijednosti poveže s vlastitim iskustvom, učeniku se omogućava da u procese učenja i iskazivanja naučenoga kreativno uključi različite stvaralačke aktivnosti (usmeno, pisano, likovno, glazbeno, digitalno, scensko…). Na taj se način uvažavaju, podržavaju i razvijaju različite individualne i socijalne sposobnosti svakoga pojedinog učenika, a ujedno potiče interdisciplinarnost i korelacija s drugim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Kultura međusobnog komuniciranja – Islamski vjeronauk ovom obliku vrednovanja pridaje posebno mjesto i važnost jer njime, trajno povezujući odgojne i obrazovne ciljeve i ishode učenja, osnažuje odgojnu dimenziju učenja i izražavanja učenika, stoga praćenje i vrednovanje odgojnih razina ishoda i postignuća učenja, osobito kad se radi o vjeri i stavovima, vjerskim i drugim uvjerenjima učenika, ni načelno ni odgojno nije moguće izostaviti niti zanemariti. Budući da odgojna razina na poseban način obuhvaća afektivno i s njom povezano djelatno područje ljudskoga života i potrebu izgradnje stavova i vrijednosti u cjelini školskoga kurikula, moguće je odgojne ishode i postignuća vezati uz učeničku spoznaju, znanje i izražavanje o stavovima i vrijednostima, ponašanju i djelovanju, i tako ih vrednovati. Oni dijelom ulaze u područje interpersonalne i socijalne komunikacije u školi te aktivnih učeničkih odnosa u procesima učenja i poučavanja, a neki pripadaju području generičkih kompetencija koje se dijelom mogu integrirati u specifične odgojne ishode Islamskoga vjeronauka i promatrati u ozračju kulture međusobnoga komuniciranja. Oni se mogu vrednovati kao integralni dio učeničkih postignuća, a time i kao integralni dio završne kvantitativne ocjene što ne umanjuje potrebu izdvajanja i kvalitativnu procjenu generičkih kompetencija učenika u pojedinim godištima i ciklusima.
Izvješćivanje
Izvješćivanje je informiranje o postignućima i napretku učenika, može biti formalno (izvješće o praćenju, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podaci i bilješke u e-Matici) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata u radu s darovitima, npr. mentora i roditelja).
U okviru kurikularnog sustava izvješćivanje o usvojenim odgojno-obrazovnim ishodima dobiva drukčiji oblik i svrhu.
Kvalitativnim osvrtima učitelja nastoji se kvalitetnije i detaljnije opisati ukupnost i kvaliteta postignuća učenika u određenom obrazovnom razdoblju. Ti kvalitativni osvrti trebaju dati točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u pojedinim predmetima, u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikularnim dokumentima.
Kao numerički pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržava se ljestvica školskih ocjena od pet stupnjeva. Kao i dosad, zaključna ocjena izriče se brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
POJMOVNIK
abd – sluga, abdullah – sluga Allahov
abdest – vjersko pranje radi klanjanja namaza i učenja Kur’ana
Ahiret – budući, vječni svijet
ajet – znak; stavka, rečenica u Kur’anu
akaid – vjerovanje; znanost o vjerovanju; islamska apologetika
alejhisselam – izgovara se i piše iza imena Božjih poslanika. Pri izgovaranju bez imena misli se na Muhammeda, a.s., Znači ‘mir njemu’ ili ‘neka je na njemu Božji mir i spas’.
alim – vjerski znanstvenik; množina: ulema
Arefat – brdo koje se nalazi nedaleko od Mekke. Obilježeno područje izvan Mekke na kojemu sve hadžije (hodočasnici) moraju provesti u molitvi barem dio 9. zu-l-hidždžeta, dana uoči Kurban-bajrama.
Arš – Allahovo prijestolje
ashab(i) – prijatelj(i) Muhammeda, a.s.; njegovi prvi sljedbenici
ašura – deseti dan mjeseca muharrema. Blagdan brojnih vjerovjesnika (Nuha, a.s., Musa’a, a.s., Junusa, a.s. itd.) Sjećanje na dan pogibije hazreti
Husejna, Poslanikova unuka
Bajram – muslimanski blagdan. Dva su Bajrama: Idu-l-fitr – ramazanski bajram (blagdan milosrđa kojim se obilježava kraj ramazanskog posta) i Idu-l-adha – Kurban bajram (blagdan žrtve i hodočašća u Mekku)
bint – kći, skraćeno b
din – put, pravac. Način života. Cjelovita vjera; život pun pobožnosti.
dova – molba upućena Allahu dž. š. Zazivanje Boga nakon molitve.
Dunjaluk – svijet na kojem živimo sada i ovdje
džehennem – pakao
džellešanuhu – epitet koji se piše i izgovara iza Allahova, dž.š., imena. Znači ‘Uzvišeni’, ‘Neka je slavno Njegovo Uzvišeno biće’.
džennet – bašča, vrt, raj
džemat/džemat – skupina, područje jedne džamije, zajedničko obavljanje molitve džihad – težnja, napor, borba; duhovni ili tjelesni napor protiv zla; svaka borba protiv zla
džinni – nevidljiva bića; mogu biti dobra i zla; imaju osobine poput ljudi
ensarija – pomagač, stanovnik Medine
ezan – poziv na molitvu (namaz)
farz – obvezna, prvostepena dužnost; ono što je Allah, dž.š., strogo naredio
fetva – službeno pravno mišljenje ili odluka uleme o pitanjima islamskog zakona
fikh – šerijatsko (islamsko) pravo
gajb – onostrano, nevidljivo
gusul – obvezno vjersko kupanje
hadis – Poslanikova tradicija, njegove izreke i postupci. Izvješće, izreka ili kazivanje koje se pripisuje Muhammedu, a.s.
hadž – peti stub islama, godišnje hodočašće u Mekku
hadžija – hodočasnik
hadžeru-l-esved – crni kamen koji je ugrađen u zid Ka’be
hafiz – čuvar Kur’ana; onaj koji zna Kur’an napamet
halal – dopušteni, odobreni postupci
halifa – nasljednik; vladar islamskoga svijeta
haram – zabranjeni, nezakoniti postupci
hatib – imam koji drži hutbu (predavanje) na džumi i na bajram-namazima
hidžab – veo; pokrivanje kose u muslimanki
hidžra – odlazak, emigracija. Preseljenje Muhammeda, a.s., i prvih muslimana iz Mekke u Medinu 622. g. Taj događaj početak je muslimanskog kalendara.
Hira – brdo pored Mekke gdje je Muhammed, a.s., primio prvu Objavu 610. godine
hutba – propovijed, prigodni govor petkom u džamiji (na džumi) te na bajram-namazima
ibadet – bogoštovlje; pobožnost; svako dozvoljeno djelo učinjeno radi Allahova, dž.š., zadovoljstva
ibn – sin, skraćeno b.
idžtihad – nezavisan sud; napor u tumačenju islamskog prava
idžma – konsenzus, dogovor, suglasnost muslimanskih učenjaka o kojemu pitanju
ihram – odjeća hadžije
ihsan – dobročinstvo, suosjećanje, ljubaznost
imam – vođa džemata
iman – vjerovanje, unutarnja dimenzija čovjekove vjere
islam – predanost, podložnost, pokornost Allahu, dž.š.; vanjsko očitovanje vjere
itikaf – povećana pobožnost u posljednjih deset dana mjeseca ramazana uz osamu u džamiji
Kaba – središte Mekkanskoga hrama; četverokutna građevina presvučena crnom tkaninom. Prva džamija na Zemlji koju je sagradio Adem, a.s., a potom Ibrahim, a.s. i Ismail, a.s.
kabur – grob, mezar
kader – Božja odredba, Božja odluka
kibla – smjer prema Kabi; pravac okretanja muslimana pri obavljanju molitve kufr – nevjerstvo; nevjerovanje u Boga; prikrivanje istine
Kur’an – posljednja Božja objava; vječna Božja riječ; sveta knjiga muslimana koja je od Boga objavljena Muhammedu, a.s.
kurban – žrtva koja čovjeka približava Bogu; žrtvovanje određene životinje u Božje ime medresa – vjerska škola
melek(i) – anđeo/li; nevidljiva duhovna bića stvorena od svjetlosti, sklona dobru
mesdžid – mjesto za molitvu; mjesto činjenja sedžde, padanja ničice; kod nas džamija bez munare
mesh – potiranje mokrom rukom po glavi, zavoju, gipsu ili mestvama
mezar – grob, kabur
mezheb – put, pravac, škola; pravni sustav u šerijatskom pravu
mihrab – niša u zidu džamije usmjerena prema Kabi iz koje imam predvodi molitvu
minber – posebno mjesto u džamiji (obično stube) na kojima stoji imam držeći hutbu (poučni govor)
muamelat – grana šerijatskog prava koja regulira međuljudske odnose iz bračnoga, obiteljskoga, radnoga, trgovačkoga, financijskoga, privrednoga, poljoprivrednoga i ekološkog prava
mudžtehid – šerijatski pravnik koji samostalno rješava vjerska pitanja na osnovi Kur’ana, hadisa i ostalih izvora Šerijata
muezzin (mujezin) – osoba koja uči ezan i poziva ljude na molitvu u džamiju
muhadžir – iseljenik, izbjeglica
muktedija – osoba koja klanja za imamom
mu’min – vjernik
musalla – otvoren prostor za obavljanje vjerskih obreda
musliman – onaj koji je podložan ili pokoran Bogu
mustehab – ono što je lijepo i preporučljivo raditi
mušrik – idolopoklonik
mutekif – osoba koja boravi u itikafu
nafila – dobrovoljno bogoslužje
namaz – molitva, salat, klanjanje
radijallahu anhu – epitet koji se izgovara i piše iza imena Poslanikovih prijatelja. Znači »Allah s njim bio zadovoljan«. Skraćeno: r.a.
rekat – dio molitve koji se sastoji od mirnog stajanja, učenja Kur’ana, pregibanja, spuštanja na tlo i sjedenja ruku’ – pregibanje tijekom molitve odupirući se rukama o koljena, poravnavši leđa s glavom
saff – red u namazu
salavat – riječi na arapskome jeziku kojima se zaziva Alahov, dž.š., blagoslov na Muhammeda, a.s.
sedžda – padanje ničice u molitvi; dodirivanje tla rukama, koljenima, čelom i nosom pred Alahovom veličinom; najviši stupanj predanosti Bogu
selam – spas, mir, blagoslov; islamski pozdrav, završni čin namaza
sofra – trpeza, posebni niski stol za objed
subhanallah – uzvik. Znači »Slava Allahu!«.
Sunnet – put, način života; praksa i običaj Muhammeda, a.s. Ono što je Muhammed, a.s., rekao, napravio ili svojom šutnjom odobrio.
sura – poglavlje Kur’ana
šefa’at – zagovorništvo; zagovaranje Muhammeda, a.s., za njegove sljedbenike
šehadet – prvi i temeljni stup islama. Očitovanje pripadnosti islamu: »Svjedočim da nema drugoga Boga osim Alaha i da je Muhammed, a.s., njegov sluga i Poslanik.«
šejtan – đavo, sotona
šart – uvjet
šerijat – zakon zasnovan na Kur’anu i Sunnetu. Doslovno: put koji treba slijediti, put k izvoru.
širk – pripisivanje Bogu druga; idolatrija. Najveći i neoprostivi muslimanski grijeh.
šura – dogovor; savjetodavno tijelo
takva – bogobojaznost
tavaf – kružno ophođenje Kabe sedam puta
tedžvid – znanost koja se bavi proučavanjem pravilnog učenja Kur’ana
tejemmum – simbolično čišćenje zemljom, pijeskom i sl. radi pripreme za obavljanje molitve ili učenje Kur’ana
tekbir – veličanje Alaha, dž.š., riječima: »Allahu ekber.«/ »Bog je najveći.« Fraza je to koja muslimane podsjeća na transcendentnost i vrhovnu Božju vlast.
telbija – pobožne riječi koje hadžija izgovara u danima hadža
tesavvuf – sufijski put ili pravac
tesbih – slavljenje Alaha; sjećati se Alaha izgovaranjem: »Subhanallah.«/ »Slava Allahu.«
tešehhud – sjedenje u molitvi
tewhid – Božje jedinstvo; monoteizam
ulema – vjerski učenjaci
ummet – zajednica, vjera, vjerski pravac; islamska zajednica; sljedbenici Muhammeda, a.s.
umra – manje hodočašće Mekki
vadžib – drugostepena, blaža dužnost od farza
Vahj – Objava
zekat – čišćenje. Četvrti stup islama. Humano pomaganje potrebitih.
zemzem – vrelo vode čiji se izvor nalazi u blizini Ka’be u Mekki
zikr – sjećanje na Boga; spominjanje Boga. Izgovaranje pobožnih tekstova ili samoga Allahova, dželle šanuhu, imena.
6. UMJETNIČKO PODRUČJE
Poučavanje umjetnosti pomaže razvoju kreativnih vještina prenosivih u različit profesionalni kontekst. Značajna uloga umjetnosti nalazi se u očuvanju nacionalnih posebnosti, identiteta i kulturne baštine. Učenjem umjetničkih sadržaja razvija se odgovoran pristup prema autorskim umjetničkim djelima i tradicijskoj kulturi i umjetnosti. Umjetničko područje u strukovnom obrazovanju omogućava promišljanje o umjetnosti kao održivoj gospodarskoj aktivnosti i kreativnom cjeloživotnom zanimanju. Umjetnosti u odgoju i obrazovanju pridonose umnom, osjetilnom, osjećajnom, društvenom, tjelesnom, duhovnom i kreativnom razvoju učenika, omogućavaju povezivanje učeničkih individualnih znanja, spoznaja i iskustava s drugim odgojno-obrazovnim područjima te njihovo integriranje u širi društveni, gospodarski i kulturni kontekst.
Učenjem pomoću umjetnosti, upoznavanjem i korištenjem različitih izvora podataka, umjetničkih jezika, tehnoloških postupaka, načina izražavanja i komunikacijskih tehnologija, stvaranjem vlastitih umjetničkih kreacija, sudjelovanjem u umjetničkim aktivnostima, odgovorom na umjetnička djela i stvaralaštvo te na umjetničke kreacije drugih, umjetnost osposobljava za istraživanje različitih komunikacijskih putova prema drugim sadržajima, ljudima i kulturama.
Struktura područja: Glazbena umjetnost, Likovna umjetnost.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA GLAZBENA UMJETNOST ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE U REPUBLICI HRVATSKOJ na razini 4.2, 4.1
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Glazba je dio svih kultura svijeta te je, uz ostale umjetnosti, ključna za kvalitetan, skladan i cjeloviti razvoj svakog pojedinca. U obrazovnom je sustavu Republike Hrvatske učenje glazbe prepoznato i priznato kao neizostavan čimbenik u oblikovanju specifično-glazbenih, ali i općih (ključnih) kompetencija učenika. Predmetom Glazbena umjetnost ostvaruju se temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti i opći ciljevi odgoja i obrazovanja, stoga nastava glazbe potiče i unaprjeđuje učenikov estetski razvoj, potiče kreativnost učenika i razvija učenikove glazbene sposobnosti i interese primjenjive u različitim strukovnim područjima, razvija učenikovu svijest o očuvanju povijesno-kulturne baštine i osposobljava ga za življenje u multikulturalnom svijetu. Na nastavi glazbe učenici upoznaju i doživljavaju glazbu različita porijekla te različitih stilova i vrsta putem kojih usvajaju osnovne elemente glazbenog jezika.
Učenje i poučavanje predmeta Glazbena umjetnost u skladu je sa suvremenim znanstvenim spoznajama i kretanjima koji upućuju na otvorenost i prilagodljivost procesa učenja i poučavanja, didaktički i metodički pluralizam, istraživačko, projektno i individualizirano učenje i mogućnost primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u skladu s potrebama predmeta i učenika. Naglasak se stavlja na susret učenika s glazbom dok verbalne informacije proizlaze iz glazbe. Suvremeno poučavanje i učenje glazbe uključuje i elemente građanskoga te interkulturalnog odgoja.
Slika 1. Značaj predmeta Glazbena umjetnost za učenika, školu, zajednicu i društvo
Uz načela učenja i poučavanja navedena u nacionalnim kurikulskim dokumentima, kurikul predmeta Glazbena umjetnost temelji se na četirima načelima:
Psihološko načelo – učenjem i poučavanjem glazbe ostvaruje se potreba učenika za kreativnim izrazom primjenjivim u različitim strukovnim područjima. Sudjelovanjem u glazbenim aktivnostima učenici emotivno reagiraju na glazbu i učvršćuju vlastiti odnos s glazbom.
Kulturno-estetsko načelo – izravnim ili neizravnim susretom s glazbenim ostvarenjima učenici razvijaju glazbeni ukus, stječu kriterije za vrednovanje glazbe i sposobnost izražavanja vlastitih stavova o glazbi.
Načelo sinkroničnosti – u središtu interesa je glazba koja se promatra sa svih aspekata, a ne isključivo povijesnog.
Načelo interkulturalnosti – upoznavanjem glazbe vlastite kulture i glazbi svijeta učenici razvijaju svijest o različitim, ali jednako vrijednim pojedincima, narodima, kulturama, religijama i običajima.
Organizacija predmeta Glazbena umjetnost i mjesto predmeta u kurikulu proizlaze iz prirode same glazbe, a ona je:
– otvorena – učenje i poučavanje prilagođava se interesima i sposobnostima učenika strukovnog obrazovanja te sklonostima nastavnika, a podrazumijeva visok stupanj slobode u odabiru i oblikovanju nastavnih sadržaja, primjeni različitih strategija i metoda učenja i poučavanja, kao i različitih pristupa vrednovanju
– integrativna – domene i odgojno-obrazovni ishodi predmeta međusobno su povezani i nadopunjuju se
– interdisciplinarna – postoji čvrsta povezanost s ostalim poljima umjetničkoga područja te su moguće i poželjne brojne korelacije s ostalim predmetima, područjima i međupredmetnim temama.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta Glazbena umjetnost:
– upoznati učenike s glazbenom umjetnošću putem kvalitetnih i reprezentativnih ostvarenja glazbe različita porijekla te različitih stilova i vrsta
– potaknuti razvijanje glazbenoga ukusa i kritičkoga mišljenja
– potaknuti razumijevanje interdisciplinarnih karakteristika i mogućnosti glazbe
– osvijestiti vrijednosti regionalne, nacionalne i europske kulturne baštine u kontekstu svjetske kulture
– razviti kulturno razumijevanje i interkulturalne kompetencije u vlastitoj kulturi i drugim glazbenim kulturama.
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOG KURIKULA
Učenje i poučavanje predmeta Glazbena umjetnost ostvaruje se sljedećim domenama (Slika 2.).
Slika 2. Domene predmeta Glazbena umjetnost
Domene predmeta Glazbena umjetnost izrazito su povezane, proizlaze jedna iz druge i međusobno se nadopunjuju. Odgojno-obrazovni ciljevi i jasno određeni ishodi učenja glazbe ostvaruju se primjerenom organizacijom obaveznih i preporučenih sadržaja. Podjelom domena na različite aktivnosti omogućuje se isticanje pojedinih odgojno-obrazovnih ishoda tijekom procesa učenja i poučavanja (Slika 3.).
IKT se, kao alat u učenju i poučavanju učenja i poučavanja glazbe, može primjenjivati u okviru obiju domena s ciljem unaprjeđenja izvođenja nastave Glazbene umjetnosti. Primjena IKT-a može uključivati upoznavanje učenika s digitalnim alatima za audioobradu i eksperimentiranje sa zvukom.
Slika 3. Organizacija kurikula predmeta Glazbena umjetnost
Predmetne su domene usklađene s očekivanim učeničkim postignućima umjetničkoga područja nacionalnih kurikulskih dokumenta pa omogućuju uspješno i svrhovito povezivanje glazbe s ostalim umjetnostima.
Opis domena
Domena A: Slušanje i upoznavanje glazbe
Ishodište domene A je upoznavanje glazbe pomoću audio i videozapisa te neposredni susret učenika s glazbom. Aktivnim slušanjem glazbe učenici će upoznati glazbu različitih vrsta, stilova, pravaca i žanrova, steći znanja o glazbeno-izražajnim sastavnicama i različitim razinama organizacije glazbenog djela te doživjeti, upoznati, razumjeti i naučiti vrednovati glazbu. Upoznata glazbena djela otvaraju mogućnosti traganja za novim glazbenim iskustvima i primjenama u strukovnom području.
Domena B: Glazba u društveno-povijesnom kontekstu
Polazište ove domene je domena A temeljem koje učenik otkriva vrijednosti bogate regionalne, nacionalne i globalne glazbene i kulturne baštine, uočava razvoj, uloge i utjecaje glazbene umjetnosti na društvo te povezuje glazbenu umjetnost s ostalim umjetnostima. Osim toga, domena B nadopunjuje domenu A, s njom se isprepliće, objedinjujući pritom muzikološke sadržaje i pripadajuće glazbeno-nastavne sadržaje. Stoga su obje domene međusobno komplementarne.
Glazbena umjetnost za srednju strukovnu školu za jednu godinu učenja – 70 sati
U predmetu Glazbena umjetnost sve se glazbene pojave i sva slušna iskustva osvještavaju u različitim kulturnim i društveno-povijesnim kontekstima. Odgojno-obrazovni ishodi domena A i B međusobno se nadopunjuju (Slika 4.). Vrednovanje odgojno-obrazovnih ishoda sukladno je podjednakoj zastupljenosti i suodnosu domena.
A: Slušanje i upoznavanje glazbe
B: Glazba u društveno-povijesnom kontekstu
Slika 4. Zastupljenost domena
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE
USVOJENOSTI PO DOMENAMA
Odgojno-obrazovni ishodi kurikula Glazbena umjetnost određeni su na način da omogućuju kontinuirani razvoj i nadogradnju specifično-glazbenih i ključnih kompetencija učenika primjenjivih u strukovnom obrazovanju.
Oznake ishoda u tablici ishoda predmetnog kurikula sadrže kraticu vrste škole – srednja strukovna škola (SSŠ), predmeta Glazbena umjetnost (GU), pripadajuću domenu (A ili B) te brojku koja se odnosi na redoslijed ishoda unutar domene.
Srednja strukovna škola
Uz realizaciju obveznih i preporučenih sadržaja, u okviru strukovnog obrazovanja ponuđeno je jedanaest izbornih tema. Nastavnik može samostalno odabrati koje će teme realizirati. U okviru srednjoškolskog obrazovanja i programa od 70 sati obvezno je realizirati najmanje dvije izborne teme. Naslovi tema su postavljeni vrlo široko i nastavnik ih može sadržajno koncipirati na različite načine te povezivati glazbu s ostalim nastavnim predmetima i međupredmetnim temama.
Izborne teme:
1. Glazba i film (igrani, dokumentarni, animirani)
2. Glazba i video/spotovi/reklame/traileri
3. Glazba i moda (stilovi)
4. Glazba i ples (klasični, društveni, tradicijski)
5. Glazba i mediji
6. Glazba i videoigre
7. Modni eventi/modne revije
8. Ambijentalna glazba u prostoru
9. Muzikoterapija
10. Tradicijska glazba, ples i običaji (Hrvatska, Europa, svijet)
11. Popularna glazba, mediji i internet – jučer, danas, sutra (npr. zvuk, oblikovanje zvuka elektroničkim putem, avatari, hologrami, vokaloidi, virtualni influenceri)
S obzirom na propisani godišnji broj sati (70), obvezni i preporučeni sadržaji navedeni su u tablici koja slijedi.
Obvezni i preporučeni sadržaji:
| OBVEZNI SADRŽAJI | PREPORUČENI SADRŽAJI |
| VRSTE GLAZBE, GLAZBENO-STILSKA RAZDOBLJA, PRAVCI/POKRETI I GLAZBENI ŽANROVI | |
– klasična, tradicijska i popularna glazba – srednji vijek, renesansa, barok, klasicizam (bečka klasika), romantizam, 20. i 21. stoljeće – spajanje različitih vrsta glazbe (crossover) i prožimanje žanrova (fuzija) | – specifičnosti unutar jednog glazbeno-stilskog razdoblja – realizam, verizam, nacionalni stilovi – impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam, minimalizam – pravci i pokreti glazbe 20. i 21. stoljeća – tradicijska i popularna glazba: različiti pravci i žanrovi |
| SKLADATELJI | |
| – najmanje pet istaknutih skladatelja; predstavljanjem opusa skladatelja prikazat će se ujedno i obilježja određenog glazbeno-stilskog razdoblja/pravca/pokreta (glazbeno-izražajne sastavnice, tehnike i postupci) | |
| IZVOĐAČKI SASTAVI | |
– glazbala (pripadajuće skupine glazbala), pjevački glasovi – komorni sastavi – vrste orkestara i zborova | – tradicijska i povijesna glazbala i njihova primjena (plesovi) |
| GLAZBENI OBLICI, GLAZBENE I GLAZBENO-SCENSKE VRSTE, RAZLIČITE SKLADBE | |
– dvodijelni oblik, trodijelni, rondo, tema s varijacijama – instrumentalne, vokalne, vokalno-instrumentalne glazbene vrste, scenske glazbene vrste | – složeni trodijelni oblik i sonatni oblik – suita, sonata, koncert, simfonija, simfonijska pjesma, solo pjesma, glasovirska minijatura, fuga – oratorij/pasija, kantata, misa/rekvijem – opera, opereta, mjuzikl, balet – glazba za scenu/kazalište i glazba za film |
Glazbena umjetnost za jednu godinu učenja, 4 CSVET-a
| A. Slušanje i upoznavanje glazbe | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ GU A.1. Poznaje određeni broj skladbi. | Poznaje određeni broj skladbi (cjelovite skladbe, stavci ili ulomci) različitih vrsta glazbe. | Poznaje 10 do 30 skladbi. |
Sadržaji: – cjelovite skladbe, stavci ili ulomci klasične, tradicijske, popularne, jazz i filmske glazbe Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnog ishoda bit će prilagođeni potrebama strukovnog obrazovanja, a razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – učenik poznaje 10 do 30 skladbi – upoznavanje skladbi provesti pomoću audio i/ili videozapisa – od učenika se očekuje navođenje imena skladatelja i naziva skladbe te bitnih obilježja skladbe (vrsta glazbe, glazbeno-stilsko razdoblje) – za realizaciju ishoda GU A.1. obvezno je cjelovito slušanje ukoliko je riječ o kraćim djelima koja je moguće u cijelosti poslušati na satu, odnosno slušanje pojedinih stavaka ili ulomaka ukoliko je riječ o duljim glazbenim djelima, a preporuča se i višekratno slušanje – višekratnim slušanjem nastavnik će poticati učenika na prepoznavanje skladbe (dijela ili cjelovite skladbe), imena skladatelja i naziva skladbe – nastavnik će tijekom godine na različite načine pratiti usvojenost ishoda (preporučuju se formativni oblici praćenja) – nastavnik će ustrajnim i kontinuiranim radom poticati učenike na što višu razinu poznavanja glazbenih djela | ||
SSŠ GU A.2. Slušno prepoznaje i analizira glazbeno-izražajne sastavnice i oblikovne strukture u istaknutim skladbama klasične, tradicijske i popularne glazbe. | Slušno analizira (prepoznaje, razlikuje, opisuje, uspoređuje) glazbeno-izražajne sastavnice (izvođački sastav, metar, ritam, tempo/puls, dinamika, melodija, tonska građa, harmonija, glazbeni slog, oblik glazbenog djela) u istaknutim skladbama klasične, tradicijske i popularne glazbe. | Razlikuje glazbeno-izražajne sastavnice i oblikovne strukture u skladbama. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnog ishoda bit će prilagođeni potrebama strukovnog obrazovanja, a razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. | ||
Obvezni sadržaji: – izvođači i izvođački sastavi: glazbala i pripadajuće skupine glazbala, pjevački glasovi, komorni sastavi, sastav standardnog orkestra i vrste zborova – glazbeni oblici, glazbene i glazbeno-scenske vrste, različite skladbe: dvodijelni oblik, trodijelni oblik, rondo, tema s varijacijama; instrumentalne, vokalne, vokalno-instrumentalne glazbene vrste, scenske glazbene vrste Preporučeni sadržaji: – izvođači i izvođački sastavi: tradicijska i povijesna glazbala i njihova primjena (plesovi) – složeni trodijelni oblik i sonatni oblik – suita, sonata, koncert, simfonija, simfonijska pjesma, solo pjesma, glasovirska minijatura, fuga; oratorij/pasija, kantata, misa/rekvijem; opera, opereta, mjuzikl, balet; glazba za scenu/kazalište i glazba za film | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – svi sadržaji odgojno-obrazovnog ishoda usvajaju se temeljem slušanja glazbe – preporuča se slušanje (i gledanje) dviju ili više izvedbi istog glazbenog djela/stavka/ulomka te usporedba različitih izvedbi | ||
SSŠ GU A.3. Slušno prepoznaje i analizira obilježja glazbeno-stilskih razdoblja te glazbenih pravaca i žanrova. | Slušno analizira (prepoznaje, razlikuje, opisuje, uspoređuje) obilježja glazbeno-stilskih razdoblja te glazbenih stilova, pravaca i žanrova. | Razlikuje obilježja glazbeno-stilskih razdoblja te glazbenih stilova, pravaca i žanrova. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnog ishoda bit će prilagođeni potrebama strukovnog obrazovanja, a razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. | ||
Obvezni sadržaji: – glazbeno-stilska razdoblja, pravci/pokreti i glazbeni žanrovi: klasična, tradicijska i popularna glazba; srednji vijek, renesansa, barok, klasicizam (bečka klasika), romantizam, 20. i 21. stoljeće; spajanje različitih vrsta glazbe (crossover) i prožimanje žanrova (fuzija) – skladatelji: najmanje pet istaknutih skladatelja u 70 sati nastave Preporučeni sadržaji: – glazbeno-stilska razdoblja, pravci/pokreti i glazbeni žanrovi: specifičnosti unutar jednog glazbeno-stilskog razdoblja; realizam, verizam, nacionalni stilovi; impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam, minimalizam; pravci i pokreti glazbe 20. i 21. stoljeća; tradicijska i popularna glazba: različiti pravci i žanrovi | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – glazbeno-stilska razdoblja te stilovi, pravci i žanrovi mogu se usvajati kronološki (dijakronijski pristup) ili integrativno, svladavanjem različitih glazbenih pojava (sinkronijski pristup); izbor dijakronijskog ili sinkronijskog modela uvjetovat će realizaciju navedenog ishoda – predstavljanjem opusa skladatelja prikazat će se ujedno i obilježja određenog glazbeno-stilskog razdoblja/pravca/pokreta (glazbeno-izražajne sastavnice, tehnike i postupci) | ||
SSŠ GU A.4. Slušno prepoznaje i analizira obilježja hrvatske tradicijske glazbe i glazbi svijeta. | Slušno analizira (prepoznaje, razlikuje, opisuje, uspoređuje) obilježja hrvatske tradicijske glazbe i glazbi svijeta. | Razlikuje obilježja hrvatske tradicijske glazbe i glazbi svijeta. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda bit će prilagođeni potrebama strukovnog obrazovanja, a razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. Ishod je moguće ostvariti na različite načine, ovisno o odabiru modela poučavanja: kroz realizaciju jedne obavezne teme, npr. Tradicijska glazba, ples i običaji (Hrvatska, Europa, svijet). Tema obuhvaća primjere tradicijske glazbe iz različitih regija Hrvatske, Europe i ostalih kontinenata primjereno dobi i sposobnostima učenika. | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – nastavnik samostalno odabire i tematski povezuje tradicijsku glazbu različitih regija Hrvatske, Europe i ostalih kontinenata | ||
| B. Glazba u društveno-povijesnom kontekstu | ||
SSŠ GU B.1. Upoznaje glazbu u autentičnom, prilagođenom i virtualnom okružju. | Posjećuje, prepoznaje i imenuje znamenite kulturne ustanove u Hrvatskoj i svijetu. Samostalno se informira, opisuje i procjenjuje kulturno-glazbenu ponudu u svojoj sredini. | Posjećuje najmanje jedan glazbeno-kulturni događaj. Prati kulturno-glazbena događanja. |
Sadržaji: – glazbeni program, mjesto održavanja, odabir glazbenih djela koja će se upoznati u autentičnom/prilagođenom/virtualnom okružju te odabir kulturnih ustanova koje će se upoznati virtualno ili uživo ovisi o geografskoj lokaciji i kulturno-umjetničkoj ponudi uže i/ili šire zajednice/regije | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – prednost se daje upoznavanju glazbe u autentičnom okružju – kulturne ustanove u Hrvatskoj i svijetu mogu se upoznati virtualno (virtualni obilasci kazališta, koncertnih dvorana, opernih kuća…) – učenike se na razne načine i raznim metodama poučavanja potiče na samostalno informiranje o kulturno-glazbenoj ponudi u njihovoj sredini, na primjer: istraživanje prema potrebama strukovnog obrazovanja, razgovor, usporedbe kulturno-glazbene ponude u različitim mjestima, projektne aktivnosti u svrhu izrade prijedloga za poboljšanje kulturno-glazbene ponude, suradnja s tijelima/udrugama/društvima koji sudjeluju u organizaciji i/ili realizaciji kulturno-glazbenih događanja | ||
SSŠ GU B.2. Upoznaje povijesni razvoj glazbene umjetnosti. | Uspoređuje obilježja glazbeno-stilskih razdoblja, pravaca i žanrova u društveno-povijesnome i kulturnome kontekstu. Povezuje razvoj glazbene umjetnosti s općim društveno-povijesnim i kulturnim razvojem. | Upoznaje pojedina obilježja glazbeno-stilskih razdoblja/pravaca/žanrova. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. | ||
Obavezni sadržaji: – glazbeno-stilska razdoblja, pravci/pokreti i glazbeni žanrovi: klasična, tradicijska i popularna glazba; srednji vijek, renesansa, barok, klasicizam (bečka klasika), romantizam, 20. stoljeće i 21. stoljeće; spajanje različitih vrsta glazbe (crossover) i prožimanje žanrova (fuzija) – izvođači/izvođački sastavi: glazbala (pripadajuće skupine glazbala) i pjevački glasovi, komorni sastavi, vrste orkestara i vrste zborova – glazbeni oblici, glazbene i glazbeno-scenske vrste: dvodijelni oblik, trodijelni, rondo, tema s varijacijama; vokalne, instrumentalne, vokalno-instrumentalne, glazbeno-scenske vrste Preporučeni sadržaji: – glazbeno-stilska razdoblja, pravci/pokreti i glazbeni žanrovi: specifičnosti unutar jednog glazbeno-stilskog razdoblja; realizam, verizam, nacionalni stilovi; impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam, minimalizam – tradicijska i popularna glazba: različiti pravci i žanrovi – izvođači/izvođački sastavi: tradicijska i povijesna glazbala | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – u okviru glazbeno-stilskih razdoblja, učenik razlikuje/opisuje/uspoređuje/analizira različite izvođače i izvođačke sastave te razvoj glazbenih oblika i glazbenih vrsta | ||
SSŠ GU B.3. Razlikuje različite vrste glazbe i glazbene žanrove te prepoznaje njihove međusobne utjecaje i spajanja (crossover i fuzija). | Razlikuje različite vrste glazbe – klasična, jazz, filmska, popularna i tradicijska glazba (hrvatska tradicijska glazba i glazbe svijeta) te prepoznaje njihove međusobne utjecaje i spajanja (crossover i fuzija). | Prepoznaje obilježja različitih vrsta glazbe i glazbenih žanrova te opaža njihove međusobne utjecaje. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. | ||
Obavezni sadržaji: – obilježja različitih vrsta glazbe (klasična, tradicijska, popularna glazba), spajanje različitih vrsta glazbe (crossover) i prožimanje žanrova (fuzija) Preporučeni sadržaji: – realizam, verizam, nacionalni stilovi; impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam, minimalizam; pravci i pokreti glazbe 20. i 21. stoljeća; različiti pravci i žanrovi | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: nastavnik bira glazbena djela sukladno interesima učenika | ||
SSŠ GU B.4. Povezuje glazbenu umjetnost s ostalim umjetnostima i primjenjuje u različitom kontekstu. | Prepoznaje, opisuje, uspoređuje i analizira elemente (sredstva, simbole, tehnike i postupke) umjetničkoga izraza u glazbi i ostalim umjetnostima. | Primjenjuje elemente umjetničkoga izraza u glazbi i ostalim umjetnostima prema potrebama strukovnog obrazovanja. |
Sadržaji: Sadržaji za realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda razlikovat će se ovisno o odabiru sinkronijskog ili dijakronijskog modela poučavanja. Nastavnik će ih organizirati prema potrebama procesa učenja i poučavanja. Odabir sadržaja za povezivanje i realizaciju odgojno-obrazovnih ishoda može biti sukladan sadržajima predmeta Likovna umjetnost, Hrvatski jezik, Povijest, Vjeronauk i Etika. Primjer sadržaja kojima se može ostvariti povezivanje glazbene umjetnosti s ostalim umjetnostima: – uspoređivanje različitih umjetničkih izraza određenih razdoblja: npr. barokno slikarstvo i glazba, forma i oblik u umjetnosti klasicizma, tradicijska umjetnost i romantizam, suvremeni ples i suvremena glazba; povezanost slikarskih, skladateljskih, plesnih i književnih tehnika i postupaka (tonsko slikanje – povezanost s likovnom umjetnošću i književnošću, klasični balet – povezanost glazbe i plesa, impresionizam – povezanost glazbe i slikarstva, glazbe i pjesništva (simbolizam); opera kao multimedijska umjetnost, razvoj mjuzikla u filmskoj umjetnosti…) | ||
Preporuka za ostvarenje ishoda: – učenik umjetnosti pristupa interdisciplinarno, analizirajući i uspoređujući sredstva, simbole, tehnike i postupke umjetničkog izraza u glazbi i ostalim umjetnostima – ovaj ishod moguće je ostvariti integrativno s Likovnom umjetnosti i Hrvatskim jezikom | ||
Neke mogućnosti povezivanja: Glazbena umjetnost povezana je s različitim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama, predmetima i modulima u strukovnom obrazovanju. Proučavanje društveno-povijesnoga konteksta nastanka i izvedbi umjetničkih glazbenih djela podrazumijeva povezivanje Glazbene umjetnosti s predmetima poput Likovne umjetnosti, Hrvatskog jezika, Povijesti, Geografije, Vjeronauka, Etike i dr. Koristeći specifičnu glazbenu terminologiju glazbena umjetnost pridonosi razvoju jezičnih vještina. Uz to, istražujući glazbu učenici se često služe izvorima na stranim jezicima, razvijajući vještine čitanja s razumijevanjem kao i kompetencije jezičnoga posredovanja. Apstraktno razmišljanje, primjerice, razvija se analizom glazbeno-izražajnih sastavnica i oblikovnih struktura u djelima različitih vrsta glazbe kad učenici otkrivaju povezanost umjetničkog djela s rečeničnom sintaksom i matematičkim pravilima. Također, uočavanjem umjetničkih i društveno-povijesnih sličnosti i razlika u pojedinom stilskom razdoblju na razini nastavnih sadržaja više različitih nastavnih predmeta, ostvaruje se integracijski pristup obradi tih sadržaja s ciljem povezivanja umjetničkog područja sa sadržajima prirodoslovnog područja, jezično-komunikacijskog područja, matematičkog područja, društveno-humanističkog područja i tjelesno-zdravstvenog područja. Različiti vizualni oblici prezentiranja radova u glazbi povezuju Glazbenu umjetnost s ostalim umjetnostima – umjetničkim područjem. Glazbena umjetnost dobro se povezuje sa strukovnim područjima. Ona, putem ponuđenih izbornih tema (str. 4), omogućava razvoj kreativnosti i praktičnu primjenu glazbenih kompetencija u različitim područjima, primjerice: Glazba i film, Glazba i video/videoigre, Glazba i mediji (Grafička tehnologija i audiovizualno oblikovanje; Elektrotehnika i računalstvo), Glazba i moda, Modni eventi/modne revije, Glazba i ples, Tradicijska glazba, ples i običaji, Popularna glazba, mediji i internet – jučer, danas, sutra (Tekstil i koža, Turizam i ugostiteljstvo) ili Ambijentalna glazba u prostoru, Muzikoterapija (Zdravstvo i socijalna skrb). Na nastavi Glazbene umjetnosti ostvaraju se očekivanja svih međupredmetnih tema koja izravno proizlaze iz ishoda predmetnoga kurikula ili se ostvaruju problemskim pristupom konkretnim temama umjetničkih glazbenih djela. Interkulturalnost, razumijevanje, prihvaćanje i poštivanje međukulturalnih različitosti ostvaruje se upoznavanjem glazbe drugih naroda. Time, kao i propitivanjem kvalitete u glazbi, potiče se razvoj kritičkog mišljenja i osobni i socijalni razvoj učenika. Osvještavanjem važnosti očuvanja nacionalne kulturne baštine učenici se pripremaju za odgovorno i aktivno sudjelovanje u društvu. Razvojem svijesti o mogućnostima zamjene klasičnog notnog tiskarstva tabletom i sl. te spoznaje o postojanju i potrebi smanjenja zvučnog zagađenja Glazbena umjetnost razmatra čovjekovo djelovanje na okoliš. Razvijanjem građanske kompetencije, proučavanjem društveno-povijesnoga konteksta i načina kako umjetnost odgovara na pojedina društvena pitanja, razvijaju se vještine sudjelovanja u političkome i društvenome životu zajednice. Važna je uloga umjetnosti u razvijanju osobnih poduzetničkih potencijala učenika i pronalaženju kreativnih rješenja tijekom stvaralačkog procesa. Na nastavi Glazbene umjetnosti učenici uče kako učiti, snalaziti se u mnoštvu dostupnih informacija te primjereno, odgovorno i stvaralački koristiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Povezanost predmeta Glazbena umjetnost s drugim predmetima i međupredmetnim temama detaljno je prikazana Slikom 5.
Slika 5. Povezanost GU s drugim predmetima i međupredmetnim temama
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje glazbe temelji se na obilježjima otvorenog i humanističkog kurikula u kojemu su sve aktivnosti usmjerene prema realizaciji kvalitetnog, učinkovitog i poticajnog procesa učenja i poučavanja. Utvrđeni se odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju sukladno sposobnostima, iskustvima, interesima i preferencijama svakog učenika. Potrebno je uzeti u obzir da se učenici susreću s glazbom i upoznaju ju u različitim formalnim, neformalnim i informalnim kontekstima, a to su:
– učionica, odnosno odgovarajuće opremljen kabinet za učenje i poučavanje glazbe
– škola kao poticajan prostor za realizaciju glazbenih i ostalih umjetničkih aktivnosti
– izvanučioničko okružje koje je prilika za neposredan i autentičan susret s glazbom (kazališta, koncertne dvorane, operne kuće, ali i različite situacije iz svakodnevnog života)
– virtualno okružje (mediji/internet), pri čemu je učenike potrebno odgojiti za kritički i selektivan pristup glazbenoj ponudi.
Iskustva učenja usmjerena su na:
– uspostavljanje demokratskog, kreativnog i opuštenog ozračja koje će sve učenike potaknuti na sudjelovanje u glazbenim aktivnostima, zainteresirati ih za glazbu te pobuditi u njima osjećaj zadovoljstva
– cjelovit razvoj djeteta i mlade osobe u kognitivnim, psihomotornim i afektivnim dimenzijama toga razvoja
– optimalne putove: stjecanja glazbenih znanja i vještina, pritom ne zaboravljajući da je u realizaciji svih glazbenih aktivnosti težište na glazbi i njenoj interdisciplinarnosti.
Uloga nastavnika
Nastavu Glazbene umjetnosti izvode nastavnici koji sukladno sklonostima i preferencijama učenika osmišljavaju i provode različite glazbene aktivnosti.
Iz tog je razloga uloga kompetentnog nastavnika u realizaciji nastave glazbe izrazito značajna. Otvorenost kurikula nastavnicima omogućuje da obvezne kurikulske sadržaje preoblikuju u izvedbene materijale:
– slobodnim odabirom i organizacijom sadržaja i načina rada
– u skladu sa suvremenim metodičkim spoznajama i dostupnim nastavnim sredstvima
– u suradnji s učenicima, uvažavajući njihove interese.
Grupiranje učenika
U svim se glazbenim aktivnostima ostvaruje potpuna integracija svih učenika. Nastavnik glazbe uvažava razlike među učenicima i pristupa individualno svakom učeniku koliko je to moguće s obzirom na broj učenika u razrednom odjeljenju. Istodobno teži koherentnosti najčešće heterogenih razreda što je od osobite važnosti za realizaciju, praćenje i vrednovanje glazbenih aktivnosti.
Potrebno je s posebnom pažnjom pristupiti planiranju nastavnih aktivnosti za učenike s teškoćama i omogućiti im glazbena iskustva u skladu s njihovim mogućnostima i potrebama same struke. Ovi će učenici u nastavi glazbe dobiti priliku izraziti kreativnost na različite načine, razviti slušne, izražajne i socijalne vještine kojima će moći oplemeniti razvoj strukovnog djelovanja. Važna uloga nastavnika je otkrivanje darovitih učenika, njegovanje darovitosti te, prema interesima učenika, upućivanje na druge oblike glazbenoga obrazovanja.
Materijali i izvori te okružje
Za učenje i poučavanje glazbe potrebna je specijalizirana učionica (kabinet) koja je uz standardna sredstva i pomagala opremljena:
– klavirom i/ili drugim glazbalima
– uređajima za reprodukciju audio i videozapisa
– računalom, projektorom i kvalitetnim zvučnicima.
Učenici će u primjerenom okružju ostvarivati odgojno-obrazovne ishode. U učenju i poučavanju glazbe se također vodi računa o pomnom odabiru kvalitetne glazbene literature koja zadovoljava stručno-glazbene, pedagoške, društvene i umjetničko-estetske kriterije.
Određeno vrijeme i organizacija odgojno-obrazovnog procesa
Učenje i poučavanje predmeta Glazbena umjetnost organizirano je kao redovna nastava u jednoj godini učenja, tijekom 70 nastavnih sati.
Poželjno je omogućiti proširenje poučavanja glazbe u vidu:
– fakultativnih nastavnih predmeta i/ili modula
– izvanučioničke nastave
– izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti
– različitih vrsta projekata koji se planiraju kurikulom ustanove.
Navedeni oblici rada omogućuju kvalitetan razvoj svakog učenika te predstavljaju djelotvoran način prevencije društveno neprihvatljivog ponašanja i kao takvi se preporučaju.
Na ovaj se način kod učenika potiče cjeloživotna potreba za glazbenom umjetnosti, sudjelovanjem u glazbenom životu zajednice i primjeni stečenog znanja sukladno potrebama strukovnog obrazovanja.
Ove oblike rada karakterizira princip dobrovoljnog uključivanja učenika. Oblikuju se u skladu s potrebama, željama i sklonostima učenika, omogućujući grupiranje učenika različite dobi, a uključuju:
– različite ansamble (komorne sastave, zborove i orkestre)
– umjetničke projekte u kojima su uz glazbu implementirane i druge umjetnosti (npr. postava mjuzikla, glazbeno-dramski recital)
– interdisciplinarne projekte u kojima se glazba povezuje s ostalim nastavnim predmetima/područjima /međupredmetnim temama
– izvanučioničku nastavu koja uključuje posjete glazbeno-kulturnim ustanovama te glazbeno – edukacijske izlete.
Aktivnosti u nastavi glazbe
Slušanje i upoznavanje glazbe
U učenju i poučavanju glazbe sve se relevantne aktivnosti temelje na slušnom iskustvu. Pri aktivnom, analitički usmjerenom i višekratnom slušanju glazbe, glazbeno je djelo sredstvo upoznavanja:
– glazbeno-izražajnih sastavnica
– principa organizacije glazbenog djela
– obilježja glazbenih djela visoke kulture te različitih i raznovrsnih tradicijskih kultura i supkultura.
Slušanje i upoznavanje glazbe pruža brojne mogućnosti za estetski odgoj učenika. Pritom glazbeno djelo postaje jednim od ciljeva nastave glazbe i upoznaje se zbog njegove vrijednosti. Muzikološki se sadržaji upoznaju temeljem slušanja glazbenog djela. Sadržaji predstavljeni aktivnošću slušanja trebaju biti u tehničkom i izvedbenom pogledu najbolje moguće kvalitete. Učenike treba upoznati s glazbenim djelima različitih razdoblja, stilova, vrsta i žanrova kako bi se uspostavila vrijednosna mjerila za estetsko i kritičko doživljavanje glazbe i kod učenika razvio glazbeni ukus. Od posebne je važnosti neposredan susret s glazbom u autentičnom okružju i potrebno je omogućiti ga učenicima u što većoj mjeri. Fleksibilnost procesa učenja i poučavanja koju pruža otvoreni kurikul i realizacija projektnih tjedana učenicima omogućuje posjet kulturno-glazbenim događajima u školi, ali i izvan nje.
Stvaralaštvo
Stvaralaštvo je važan element u procesu učenja jer potiče kreativnost u užem i širem smislu. Nastavnik će omogućiti stvaralačko istraživanje učenika kroz sudjelovanje u različitim istraživačkim i projektnim aktivnostima (predmetnim, međupredmetnim, međunarodnim, tj. umjetničkim i insterdisciplinarnim) prema potrebama strukovnog obrazovanja.
Primjena ključnih kompetencija u cjeloživotnom strukovnom obrazovanju
Aktualne potrebe učenika u 21. stoljeću zahtijevaju širok raspon znanja, vještina i stavova za prilagodbu i napredovanje u različitoj i promjenjivoj okolini. Sukladno tome, učenje i poučavanje ključnih kompetencija u strukovnom obrazovanju upućuju na razvijanje sposobnosti pojedinca da ideje u poduzetništvu uz pomoć stvaralaštva, inovativnosti, spremnosti na preuzimanje rizika te planiranja i vođenja projekta pretvori u djelo. Važnost stvaralačkog izražavanja ideja, iskustva i emocija u nizu umjetnosti i medija u strukovnom obrazovanju, uključujući pritom glazbu, ples, kazališnu, književnu i vizualnu umjetnost, dizajn dovodi do razvoja kulturne svijesti uz prihvaćanje različitosti i izražavanju na materinjem i stranom jeziku o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu. Sigurnom i kritičkom uporabom informacijsko-komunikacijske tehnologije može se nadopuniti redovnu nastavu, omogućiti dostupnost raznolikih glazbenih sadržaja te biti potpora cjelokupnom procesu učenja i poučavanja.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Temeljni pristupi vrednovanja u nastavnom predmetu Glazbena umjetnost koji su prisutni u svim domenama predmeta su:
– vrednovanje za učenje
– vrednovanje kao učenje
– vrednovanje naučenog.
Vrednovanje za učenje
Ovaj se pristup vrednovanju u nastavi glazbe odvija tijekom procesa učenja i poučavanja i ima višestruku ulogu:
– kvalitativne povratne informacije učenicima o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda (znanja, vještina i stavova)
– razmjene iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja i vještina u odnosu na postavljena očekivanja
– motivacije učenicima za poboljšanje učenja, ali i nastavnicima za unaprjeđenje i planiranje budućeg učenja i poučavanja.
Kvalitativne povratne informacije bit će motivacija učenicima u poboljšanju učenja i posebno će biti od pomoći u razumijevanju sljedećih procesa:
– razvoja strategija za slušanje glazbe kao alata za uspješnu analizu glazbe, kritički pristup glazbenom djelu i estetski doživljaj
– razvoja vlastitih glazbenih sposobnosti koji uključuje prikladan i optimalan odabir glazbenih aktivnosti koje bi pospješile taj razvoj
– razvoja metakognitivnih vještina kao alata za povezivanje slušnoga iskustva i različitih glazbenih i ostalih znanja
Tehnike prikupljanja podataka kod vrednovanja za učenje su:
– praćenje, promatranje i bilježenje učeničkih aktivnosti
– opažanje učenika prilikom skupnog ili individualnog rada
– razgovor s učenikom.
Vrednovanje za učenje ne rezultira ocjenom, nego razmjenom informacija o učenju i rezultatima učenja.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje jest pristup vrednovanju koji se temelji na ideji da učenici vrednovanjem uče, stoga nužno podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u proces vrednovanja uz stalnu podršku nastavnika.
U svrhu estetskog odgoja učenika i oblikovanja vrijednosnih kriterija od iznimne je važnosti naučiti vrednovati glazbeno djelo kao umjetnički proces (nastanak glazbenog djela/glazbenu izvedbu) i rezultat umjetničkog procesa (glazbeno djelo trajne umjetničke vrijednosti/snimljenu umjetničku glazbenu izvedbu).
Vrednovanje kao učenje u nastavi glazbe odnosi se na:
– samoanalizu i samovrednovanje procesa razvoja vlastitih ključnih i glazbenih kompetencija
– samoprocjenu vlastitog uspjeha prilikom izražavanja, izvođenja ili stvaranja
– procjenu uspješnosti izražavanja/izvođenja/stvaranja kod drugih učenika
– vrednovanje izražavanja/izvođenja/stvaranja kao skupne glazbene aktivnosti, pri čemu će vrednovanje uključivati planiranje i organizaciju aktivnosti, realizaciju aktivnosti (proces) i predstavljanje aktivnosti (rezultat)
– kritičko vrednovanje glazbenog djela, uz primjenu utvrđenih estetskih kriterija
– vrednovanje izvedbe glazbenog djela doživljenog u autentičnom, prilagođenom ili virtualnom okružju koje uključuje vrednovanje originalnosti izvedbe, primjerenosti izvedbe određenom kontekstu (mjestu i publici) te prihvaćanje djela od strane publike.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje naučenog jest sumativno vrednovanje kojem je svrha procjena usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda nakon određenoga (kraćeg ili dužeg) razdoblja poučavanja i učenja. Provodi se periodično, nakon određene nastavne cjeline, odnosno obrazovnog razdoblja. Vrednovanje usvojenih znanja, vještina i stavova u nastavi glazbe usklađuje se s definiranim odgojno-obrazovnim ishodima kurikula predmeta Glazbena umjetnost, razradom ključnih sadržaja ishoda te razinom usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda »dobar«. Razina usvojenosti »dobar« ne predstavlja školsku ocjenu dobar, ona služi kao okvir za procjenu usvojenosti i razumijevanja dubine i širine pojedinoga ishoda. U predmetnom kurikulu nalaze se odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda i ključni sadržaji te razina usvojenosti »dobar« određenog odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda koji služe nastavniku kao orijentir pri izradi kriterija vrednovanja. Dakle, razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda ne smiju se tumačiti kao brojčane ocjene. One su određene tako da opisuju postignuća učenika na kraju školske godine pa ih nastavnici neće moći izravno primijeniti u svakom pojedinom vrednovanju. To se posebno odnosi na aktivnosti (domena B) gdje će se naglasak staviti na sustavno praćenje učenika tijekom godine.
Razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda su:
– putokaz za kvalitativno opisivanje postignuća učenika
– orijentir za izradu kriterija vrednovanja koje izrađuje nastavnik.
Tehnike prikupljanja podataka u svrhu vrednovanja naučenoga su:
– različiti usmeni i pisani oblici provjere
– samostalni i skupni radovi učenika (praktični radovi učenika, projekti učenika, prezentacije učenika)
– bilješke o praćenju učeničkih aktivnosti.
Elementi vrednovanja
U nastavi Glazbene umjetnosti prisutna su dva elementa vrednovanja. S obzirom na otvorenost nastave glazbe postoji mogućnost da nastavnik samostalno uvede i treći element vrednovanja koji će biti u skladu s realizacijom nastavnih sadržaja prilagođenih interesima učenika.
Obvezni elementi vrednovanja u nastavi Glazbene umjetnosti, pri čemu su podjednako zastupljeni, su:
– slušanje i poznavanje glazbe
– primjena sadržaja glazbene umjetnosti.
Slušanje i poznavanje glazbe
Opažanje, razlikovanje i analiza glazbeno-izražajnih sastavnica:
– tempo-puls-metar-ritam
– visina tona, melodija
– dinamika
– boja/izvođači
– organizacija (oblik i vrsta)
– tekstura (slog)
– ugođaj i karakter (koji ovise o obilježjima ostalih sastavnica)
Slušno identificiranje:
– naziva skladbe i skladatelja
– različitih vrsta glazbe
– različitih glazbeno-stilskih razdoblja, pravaca i žanrova
– odabranih sastavnica glazbenog djela.
Primjena sadržaja glazbene umjetnosti
Razumijevanje:
– glazbeno-izražajnih sastavnica
– principa organizacije glazbenog djela
– obilježja različitih vrsta, stilova, pravaca i žanrova glazbe
– obilježja hrvatske tradicijske glazbe, europske glazbe i glazbi svijeta
– međusobnih utjecaja različitih vrsta glazbe
– razvoja glazbene umjetnosti kroz povijest
– primjenjivosti vlastite glazbene kompetencije u različitom kontekstu putem aktivnosti učenika, kreativnosti, samostalnog i/ili timskog stvaralaštva/izražavanja (osobni osvrt, prezentacija, videouradak, likovni izričaj na doživljaj glazbe i sl. u pisanom ili usmenom obliku).
Preporučeni pristupi, metode i tehnike vrednovanja
usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda u predmetnom kurikulu Glazbena umjetnost u strukovnom obrazovanju
Učenici su središte odgojno-obrazovnog procesa i oni u pravilu vole glazbu i žele ju primijeniti na različite načine sukladno potrebama strukovnog obrazovanja. Praćenje i vrednovanje učenika sastavni je dio svakoga nastavnog sata glazbe i treba se odvijati prirodno, pri čemu nastavnik treba nastojati stres učenika svesti na najmanju moguću mjeru. Nastavnik će pratiti individualni i skupni napredak učenika za što će učenici dobiti pravovremenu opisnu povratnu informaciju i prijedloge za unaprjeđivanje učenja.
Primijenjeni sadržaji i kreativni uraci koji se ocjenjuju trebaju biti rezultat slušnog upoznavanja glazbe. U nastavi glazbe nastavnik uzima u obzir i skrivene učinke nastave glazbe, tj. odnos prema predmetu, odnosno glazbi, stoga nastavnik u nastavi glazbe vrednuje i uzima u obzir aktivnost učenika, redovitost u izvršavanju obveza, posjete učenika kulturno-umjetničkim događajima, sudjelovanje u projektima i kreativnim industrijama, praćenje televizijskih, radijskih i internetskih glazbenih emisija i dr.
Izvješćivanje
Svrha izvješćivanja je pravodobna, jasna i precizna povratna informacija učenicima, roditeljima i nastavnicima o postignućima u dvije postojeće predmetne domene. S učenicima je nužno izgraditi ozračje suradništva i povjerenja kako bi slobodno raspravljali o vlastitim postignućima te bili motivirani za daljnje učenje.
Izvješćivanje može biti formalno (izvješće o praćenju, svjedodžba, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podatci i bilješke u e-Dnevniku) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata u radu s darovitim učenicima, npr. mentora i roditelja).
U okviru kurikulskog sustava izvješćivanje o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda dobiva drukčiji oblik i svrhu. Kvalitativnim osvrtom nastavnika nastoji se kvalitetnije i detaljnije opisati ukupnost i kvaliteta postignuća učenika u određenom obrazovnom razdoblju. Ti kvalitativni osvrti trebaju dati točan, konkretan i specifičan opis učenikovih dosadašnjih rezultata i napredovanja u predmetu u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulskim dokumentima.
Donošenje zaključne ocjene
Kao brojčani pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom ljestvica je školskih ocjena od pet stupnjeva. Zaključna ocjena se izriče riječju i brojkom (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4 ili odličan – 5).
Zaključna ocjena ne treba biti aritmetička sredina pojedinačnih brojčanih ocjena prikupljenih prilikom vrednovanja naučenoga. Uputno je uvažiti i pokazatelje o učenikovu učenju i napredovanju prikupljene drugim pristupima vrednovanja (vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje).
Zaključna ocjena postignuća učenika u učenju i poučavanju glazbe proizlazi iz jasno određenih i razrađenih odgojno-obrazovnih ishoda.
U predmetu Glazbena umjetnost izražena je komplementarnost domena Slušanje i upoznavanje glazbe i Glazba u društveno-povijenom kontekstu te razumijevanje sadržaja glazbene umjetnosti.
Načine i postupke vrednovanja treba prilagoditi svakom učeniku uključujući učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) dok učenici s teškoćama u razvoju imaju pravo na posebne prilagodbe u vrednovanju, sve u suglasju s važećim dokumentima i propisima.
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA LIKOVNA UMJETNOST ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE U REPUBLICI HRVATSKOJ NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Likovna umjetnost neizostavan je dio odgoja i obrazovanja svake mlade osobe koji doprinosi njenom kognitivnom, osjetilnom, emotivnom, duhovnom i kreativnom razvoju i teži izgradnji cjelovite osobnosti, pripremljene za život i rad. Omogućuje upoznavanje i razumijevanje prošlosti, razvijanje kritičkoga stava prema sadašnjosti i odgovornosti prema budućnosti. Likovna umjetnost nudi alate i rječnik za tumačenje bogate vizualne kulture koja okružuje pojedinca, kao i izgradnju povijesno utemeljenoga razumijevanja umjetničkoga stvaralaštva u različitim društvenim-povijesnim kontekstima. Umjetničke kompetencije, odnosno kulturna osviještenost i izražavanje među ključnim su kompetencijama navedenim u Europskom referentnom okviru, a potrebu za dostupnošću kulture i umjetnosti svim pripadnicima društva ističe i Opća deklaracija o ljudskim pravima, kao i Konvencija o pravima djeteta.
Umjetnička djela povijesnoga razdoblja otkrivaju stavove, uvjerenja i psihološke odlike društva, često vjerodostojnije nego što to čini znanost. U predmetu Likovna umjetnost učenici aktivnim učenjem razmatraju različite probleme koji su obilježili umjetnost od pretpovijesnoga do suvremenoga vremena, razvijajući poštovanje prema drugim kulturama i njihovim vrijednostima. Obuhvaćena su sva područja, od slikarstva, kiparstva, arhitekture i urbanizma, primijenjene umjetnosti do novih medija – fotografije, filma i videoumjetnosti. Povijesnom razvoju umjetnosti ne pristupa se kronološki, već se istovremeno sagledavaju i uspoređuju vremenski i stilski različita tumačenja i pristupi istom problemu. Na taj način učenici proširuju vlastitu percepciju i razvijaju sposobnost sagledavanja i rješavanja problema iz više različitih pogleda i pristupa. Na nastavi Likovne umjetnosti ne susreću se samo s djelima svjetske, već i nacionalne baštine, razvijajući odgovornost koju svaki pojedinac, osobito mlada osoba kao baštinik, ima u njezinu očuvanju.
U nastavi Likovne umjetnosti polazi se od umjetničkoga djela i istraživačkog promatranja. Argumentirano se raspravlja i donosi informirani sud korištenjem likovnog jezika i terminologije. Likovna pismenost i kritičko promatranje društvene stvarnosti osobito je važno u današnjemu društvu koje je pod snažnim utjecajem komercijalizacije i medijske manipulacije. Zbog velike količine vizualnih informacija u stvarnom i virtualnom okruženju važno je razviti sposobnost prepoznavanja i korištenja kvalitetnoga sadržaja. Učenik kao aktivni promatrač koji ima razvijeno kritičko mišljenje, lakše će se snaći u vremenu u kojemu živi i znati odgovoriti potrebama suvremenoga doba.
Za razumijevanje umjetničkoga djela neophodno je i poznavanje konteksta. Učenike se usmjerava kako u mnoštvu informacija, koristeći različite izvore znanja, pronaći vjerodostojne podatke potrebne da bi se objasnile određene pojavnosti. Istraživanje konteksta, prema tome, podrazumijeva interdisciplinarnost i povezivanje sa sadržajima drugih predmeta.
Likovna umjetnost općeobrazovni je dio strukovnog kurikula. Ostvaruje se u sektorima u kojima je likovna pismenost neophodna za ostvarivanje planiranih skupova ishoda, odnosno kompetencija. Ovaj nastavni predmet predstavlja uvod u svijet umjetnosti i važan je preduvjet njenog razumijevanja.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
Učenik će:
1. usvojiti i razumjeti likovni jezik i razviti likovnu pismenost odgajanjem vizualnoga opažaja te njihovom primjenom kroz stvaralački (kreativni) i analitički proces u strukovnom obrazovanju
2. izražavati likovno stvaralačko mišljenje rješavanjem problema i produkcijom kreativnih ideja u različitim materijalima, postupcima i medijima
3. razvijati kritičko mišljenje, stavove i vrijednosti uspostavljanjem aktivnoga i propitujućeg odnosa prema okolini i likovnomu stvaralaštvu
4. razumjeti kontekst i ulogu likovnoga djela u društvu istraživanjem umjetničkoga procesa i utjecaja društvenih, povijesnih, kulturnih i tehnoloških čimbenika
5. razviti odgovoran odnos prema umjetničkoj baštini i suvremenoj kulturnoj okolini te sudjelovati u likovno-umjetničkim događanjima i aktivnostima
6. poticati razvoj kreativnih ideja i rješenja na temelju likovnih/vizualnih djela primjenjivih u različitim strukovnim područjima (sektorima).
C. STRUKTURA – DOMENE PREDMETNOG KURIKULA
Uvod u domene
Tijekom poučavanja Likovne umjetnosti potiče se cjelovitost razvoja učenika u trima osnovnim područjima razvoja – djelatnoga (psihomotoričkog), osjećajnoga (afektivnog) i spoznajnoga (kognitivnog). Holističkim principom integracije tih temeljnih odgojno-obrazovnih kategorija, izvedena su tri organizacijska područja ili domene u nastavnoj strukturi predmeta Likovna umjetnost.
Domena Stvaralaštvo i produktivnost obuhvaća osjetilne, intelektualne, psihofizičke, izražajne i praktičke sposobnosti ili vještine kao što su percepcija, vizualno mišljenje i pamćenje. Ostvaruje se istraživanjem, razvijanjem i izražavanjem ideja u različitim strukovnim područjima (sektorima) uporabom različitih likovnih i vizualnih materijala i medija. Takvim se problemskim pristupom potiče kreativno mišljenje i razvija inovativnost, originalnost i poduzetnost kod učenika.
Domena Doživljaj i kritički stav usmjerena je na odgajanje budućega kompetentnog promatrača, razvijanjem utemeljenoga, analitičkoga i kritičkoga mišljenja kao nužnog preduvjeta za izražavanje autentičnih i argumentiranih stavova o likovnome stvaralaštvu i vizualnome okružju. Učenike se potiče na aktivno promatranje i raspravljanje o likovnim djelima/stvaralaštvu i srodnim temama te na otvorenost prema različitim idejama, stavovima i umjetničkim pristupima.
Temelj domene Umjetnost u kontekstu holističko je razumijevanje likovne umjetnosti i stvaralaštva kao integralnoga i važnoga dijela života svih ljudskih zajednica i kultura tijekom povijesti. Učenici se susreću s likovno-umjetničkim djelima nastalima u širokome vremenskom rasponu, a interpretirajući njihova značenja unutar odgovarajućega konteksta povezuju ih s vlastitim stvaralačkim i/ili životnim iskustvom.
U odgojno-obrazovnome procesu domene se trebaju izvedbeno i produkcijski preplitati i dopunjavati ovisno o potrebama sadržaja pojedinoga ishoda i strukovnoga područja (sektora).
A) Stvaralaštvo i produktivnost
Stvaralački (kreativni) proces u središtu je učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Likovna umjetnost. Rekonstrukcijom stvaralačkoga procesa u umjetničkim djelima učenici se upoznaju s različitim pristupima i viđenjima stvarnosti, a vlastito im iskustvo stvaranja omogućuje izražavanje i učenje produkcije ideja u strukovnom obrazovanju. Različiti likovni materijali, tehnike, alati, mediji, likovni/vizualni jezik i umjetnički koncepti učenicima služe kao temelj za produkciju/izražavanje ideja, misli, osjećaja, stavova i vrijednosti likovne umjetnosti. Učenici istražuju okolinu i osvještavaju važnost umjetničkoga djela, razvijajući kritičko mišljenje te niz psihomotoričkih i intelektualnih vještina. Učenici stvaraju vlastita rješenja, likovne radove i osvrte rješavajući istraživačke, problemske i projektne zadatke. Time se doprinosi razumijevanju cjelovitoga stvaralačkog (od ideje do realizacije) i istraživačkoga postupka (od pripreme i refleksije do kritičkoga stava) te se stvaraju preduvjeti za razumijevanje likovne umjetnosti, njezinih procesa i dinamične okoline u kojoj učenici žive.
B) Doživljaj i kritički stav
Učenje i poučavanje nastavnoga predmeta Likovna umjetnost temelji se na sustavnome i intenzivnome odgajanju opažaja. Emocionalni, asocijativni, intelektualni i stvaralački pristup u poticanju svjesnoga i aktivnoga doživljaja likovnoga i vizualnoga djela te okoline doprinose razvoju percepcije, kreativnosti, komunikacijskih vještina i kritičkoga mišljenja kao trajnih vrijednosti. Učenici stječu kompetencije nužne za uspostavljanje kriterija za selektivan odnos prema velikoj količini vizualnih informacija koje primaju novomedijskom tehnologijom. Njeguje se otvorenost prema različitim pristupima rješavanja umjetničkoga problema. Potiče se doživljavanje umjetničkih djela kao medija kojim se promišlja, izražava i komunicira. Učenici istražuju interaktivne procese između publike, autora i djela čime se doprinosi razumijevanju uloge promatrača kao suoblikovatelja značenja likovnoga i vizualnoga djela. Učenici formiraju argumentirani stav o likovnim djelima, vizualnoj okolini, likovnome stvaralaštvu i kulturnoj baštini što je temelj oblikovanja vrijednosnih prosudbi. Potiče ih se na aktivno sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim događajima.
C) Umjetnost u kontekstu
Razumijevanje likovnih djela, pojava i pravaca, stilskih mijena i suvremenoga okružja u učenju i poučavanju nastavnoga predmeta Likovna umjetnost temelji se na poznavanju društvenoga, kulturnoga i povijesnoga konteksta. Pritom se osvještava važnost likovne umjetnosti za društvo, kao načina komunikacije i sastavnoga dijela života svakoga čovjeka. Likovnim djelima potiču se i ostvaruju nova likovna iskustva primjenjiva u području dizajna u strukovnome obrazovanju. Učenike se potiče na stvaralaštvo i istraživački rad u području dizajna kojima propituju univerzalna i globalna društvena pitanja. Time se postiže razumijevanje i odgovornost te kritički stav prema okolini. Razvija se svijest o raznolikosti kulturnih baština i identiteta kao vrijednostima u suvremenim globalizacijskim procesima. Različitim stvaralačkim odgojno-obrazovnim aktivnostima potiče se povezivanje s umjetničkim, kulturno-znanstvenim i strukovnim zajednicama i ustanovama.
Slika 1. Prikaz domena u nastavnom predmetu Likovna umjetnost
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
Likovna umjetnost
Učenje i poučavanje predmeta Likovna umjetnost organizira se kao niz manjih ili većih cjelina vezanih uz zadane i izborne teme u okviru kojih se učenik bavi određenim likovnim problemima, istražuje ih i interpretira ili ostvaruje likovnim/vizualnim radovima.
Nastavnik samostalno određuje sadržaje za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda kojima će obraditi temu. Količina sadržaja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda planira se u skladu s individualnim potrebama učenika i škole pa se opseg obveznih sadržaja prilagođava.
Temama se povezuju sadržaji ishoda Likovne umjetnosti s ostalim predmetima, međupredmetnim temama i iskustvima iz svakodnevnog života. Tematske cjeline planiraju se kao projekti ili kao nekoliko nastavnih sati povezanih zajedničkim kontekstom, a nastavnici sami odlučuju o dužini trajanja cjelina. Organizacija učenja i poučavanja u projektnim ili kontekstnim cjelinama omogućuje istovremeno ostvarivanje svih ishoda koji se međusobno nadopunjuju. U tablicama se nalazi opis razine »dobar« usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
Oznake ishoda u tablici ishoda predmetnog kurikula sadrže kraticu vrste škole – srednja strukovna škola (SSŠ), predmeta Likovna umjetnost (LU), pripadajuću domenu (A, B ili C) te brojku koja se odnosi na redoslijed ishoda unutar domene.
Kurikul predmeta Likovna umjetnost izrađen je fleksibilno, a teme i sadržaji kojima se ostvaruju odgojno-obrazovni ishodi raspoređeni su unutar jedne cjeline s fondom od 70 nastavnih sati u jednoj godini učenja.
Likovna umjetnost, 1. godina učenja, 4 CSVET-a
Umjetnost, čovjek i prostor
U 1. godini učenja i poučavanja obrađuje se tematski koncept »Umjetnost, čovjek i prostor« koji obuhvaća tri teme: »Ljudsko tijelo u umjetnosti«, »Pogled na svijet« i »Čovjek i prostor«. U temi »Ljudsko tijelo u umjetnosti« problematiziraju se različiti načini prikazivanja i korištenja ljudskoga tijela u umjetnosti kroz podteme: tijelo kao objekt (predmet prikazivanja), tijelo u tragovima (razlaganje i pojednostavljenje tjelesnosti) te tijelo kao subjekt (nositelj umjetničke aktivnosti). U temi »Pogled na svijet« obrađuju se sljedeće podteme: odabir i prikaz tema karakterističnih za pojedina razdoblja (akt, portret, mrtva priroda, krajolik, žanr, interijer, prikazi životinja, sakralne teme), vrste perspektiva, različiti pristupi formi (figurativno, apstraktno, konceptualno) te prikaz vizualne stvarnosti u fotografiji, filmu i videu. U temi »Čovjek i prostor« istražuje se odnos čovjeka i umjetničkoga stvaranja i proučavaju osnove arhitekture i urbanizma.
Teme se obrađuju problemski. Redoslijed podtema nije nametnut, a nastavnik odabire sinkronijski ili dijakronijski pristup pojedinoj temi, ishodu ili podishodu (u razradi ishoda). Ishodi se prožimaju i slobodno kombiniraju.
| A. Stvaralaštvo i produktivnost | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU A.1. Istražuje odabrani problem u sklopu tematskoga koncepta »Umjetnost, čovjek i prostor« te prezentira/izlaže rezultat istraživanja praktičnim radom u odabranome mediju. | – u skupini istražuje teme »Ljudsko tijelo u likovnoj umjetnosti«, »Pogled na svijet« i »Čovjek u prostoru« odabirući jedan problem unutar predloženih podtema – istražuje proučavajući dostupnu literaturu, odabire relevantne podatke i oblikuje ih u smislen i argumentiran sadržaj te bira odgovarajuće likovne primjere – prezentira rezultate istraživanja u odabranome mediju | Primjenjuje relevantne podatke, smješta ih u kontekst i povezuje u smislenu cjelinu te prezentira/izvodi vizualno rješenje u odabranom mediju. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda U prvom razredu obrađuju se tri glavne teme: »Ljudsko tijelo u likovnoj umjetnosti«, »Pogled na svijet« i »Čovjek u prostoru« koje obuhvaćaju podteme (obvezan je odabir dviju podtema). Za istraživanje prvih dviju tema predlažu se sljedeće podteme: tijelo kao objekt/predmet prikazivanja, tijelo u tragovima/pojednostavljenje i razlaganje tjelesnosti, tijelo kao subjekt/nositelj umjetničke aktivnosti; prikazivanje prostora (perspektive), tematike, sadržaja i forme (figurativno, apstraktno i konceptualno), interpretacija vizualne stvarnosti u tradicionalnim i suvremenim likovnim tehnikama i medijima. U temi »Čovjek u prostoru« predlažu se sljedeće podteme: osnove arhitekture, urbanizam, pojava specifičnih građevina za pojedino razdoblje ili stil, stambena arhitektura, lokalna i nacionalna baština stanovanja (tradicionalna i reprezentativna), odnos arhitekture, skulpture i slikarstva. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Tijekom istraživačkoga rada učenici se dijele u skupine. Svaka skupina tijekom godine istražuje samo jedan likovni problem unutar jedne izabrane podteme. Istraživanje više likovnih problema unutar jedne teme može se objediniti u projekt. Nastavnik odlučuje hoće li se manji istraživački zadatci provoditi unutar drugih tema, odnosno podtema. Učenik realizira rezultate istraživanja u jednome od predloženih medija: tekst, plakat, maketa, fotografija, video, portfolio, e-portfolio, prezentacija, izrada mrežne stranice, virtualna galerija, blog, likovni rad, vizualna interpretacija, vizualna rekonstrukcija i sl. | ||
| B. Doživljaj i kritički stav | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU B.1. Analizira likovno-umjetničko djelo u skladu s tematskim konceptom »Umjetnost, čovjek i prostor« izražavajući kritički stav. | – preispituje likovne materijale i tehnike pri određivanju formalnih obilježja umjetničkoga djela – identificira likovne elemente, načine oblikovanja i kompozicijska načela te stilska obilježja umjetničkoga djela – uspoređuje odnos teme i sadržaja umjetničkih djela različitih stilskih razdoblja – razlikuje pristup istomu likovnom problemu u umjetničkim djelima različitih stilova, pravaca i razdoblja – komentira odabir sredstava i postupaka u izvedbenim i konceptualnim oblicima umjetnosti te interpretira njihov sadržaj/ideju – ispituje načine interpretacije vizualne stvarnosti u novim medijima – razlikuje osnovne konstruktivne i prostorne elemente te stilska obilježja arhitekture na primjeru antičkoga hrama, kršćanske bazilike i moderne/suvremene konstrukcije – analizira odabrani primjer stambene arhitekture koristeći odgovarajuću likovnu terminologiju – uspoređuje građevine specifične za pojedina razdoblja i odabrane urbanističke sklopove koristeći odgovarajuću terminologiju – analizira umjetničko djelo izražavajući se likovnom terminologijom/jezikom – izražava kritički stav o analiziranom djelu | Interpretira umjetničko djelo primjenjujući likovni jezik i terminologiju. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda – likovni elementi, načini oblikovanja i kompozicijska načela, materijalna i izvedbena obilježja, stilske i tematske osobitosti djela, osnovni konstrukcijski i prostorni elementi, antički hram, kršćanska bazilika, moderne/suvremene konstrukcije, stambena arhitektura, urbanistički sklopovi | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Odgajanje opažaja i razvoj kritičkoga mišljenja kroz istraživačko gledanje cilj je analize likovnoga djela. Nastavnik doprinosi učenikovu razumijevanju likovnoga djela vodeći ga kroz proces gledanja/vođeno promatranje. Od izražavanja prvog doživljaja o djelu preko opisivanja i formalne analize do interpretacije i sagledavanja djela kroz razne kontekste učenik razvija kritički stav. Ovakvim pristupom analizi djela učenik osvještava vrijednost osobnoga doprinosa i mišljenja te uvažava mišljenje i gledište drugih učenika. | ||
| odgojno-obrazovni ishod | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU B.2. Raspravlja o različitim umjetničkim pristupima ljudskome tijelu i vizualnoj stvarnosti, sadržajima i problemima suvremenoga stanovanja i urbanističkoga oblikovanja te argumentira vlastiti kritički stav. | Obvezne raspravljačke teme: – preispituje način izražavanja ideala ljepote na likovnim primjerima, promjenjivost i uvjetovanost ideala i stereotipa – uspoređuje vizualnu stvarnost s njezinom izvedbom uporabom novih medija. – procjenjuje suvremene trendove u oblikovanju i gradnji stambene arhitekture i urbanoga prostora te argumentira vlastiti kritički stav | Iznosi stav o likovnim djelima ili određenim likovnim problemima preispitujući ih s više različitih gledišta u određenom kontekstu. |
– raspravlja o problemu interpolacije u urbanome prostoru Izborne raspravljačke teme: – uspoređuje načine prikazivanja ili korištenja ljudskoga tijela u različitim razdobljima, stilovima i pravcima – preispituje (auto)portret kao oblik umjetnikova izražavanja svijesti o sebi i svijetu oko sebe – provjerava utjecaj izvaneuropskih kultura na umjetnost 19. i 20. stoljeća – razlikuje oblikovanje stambene arhitekture različitih kultura – propituje ulogu javne skulpture, grafita i street arta u oblikovanju identiteta urbanih prostora | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Učenik unutar ponuđenih obveznih i izbornih raspravljačkih tema može raspravljati o: – idealima i kanonu ljepote, stereotipima, njihovoj promjenjivosti i uvjetovanosti društveno-povijesnim kontekstom – utjecaju popularne kulture i masovnih medija na današnje razumijevanje ljepote i tijela – posljedicama pojave novih medija (fotografija, film, video) na bilježenje stvarnosti kao alternativa oblikovanju materijala – promjenama u pristupu oblikovanja ljudskoga tijela uspoređujući umjetnička djela različitih stilova, razdoblja i pravaca – različitim načinima oblikovanja portreta kao izrazu društveno-povijesnoga konteksta; portretu kao iskazu karakternih osobina modela i/ili umjetnikovu viđenju modela; autoportretu kao iskazu svijesti umjetnika o sebi i svijetu oko sebe. – razlikama u načinu života u postindustrijsko/potrošačko doba i njihovu utjecaju na urbanističko oblikovanje (trgovački centar, porast prometa, briga za javni prostor, briga za kvalitetu života, odgovornost prema baštini, različitim oblicima, namjenama i sadržajima perivojne arhitekture), na oblike stanovanja, karakteristike novih tipova kuća (niskoenergetska, pasivna, pametna), nove trendove u oblikovanju i eksperimentiranju s materijalima i tehnologijom (zelena arhitektura, dinamična arhitektura, utjecaj tradicionalne arhitekture na suvremenu stambenu arhitekturu), stambenu arhitekturu različitih kultura – urbanističkim problemima i arhitektonskim rješenjima stambenoga prostora u učeniku poznatoj okolini (naselje ili grad gdje živi ili pohađa školu) – različitim rješenjima interpolacije – intervencijama u urbanom prostoru na primjeru javne skulpture, grafita i street arta. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Nastavnik samostalno odlučuje hoće li ostvariti izborne raspravljačke teme. | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU B.3. Objašnjava važnost i društvenu odgovornost očuvanja umjetničke nacionalne baštine koja se uklapa u zadane teme tematskog koncepta »Umjetnost, čovjek i prostor«. | – procjenjuje važnost odabranih primjera nacionalne kiparske, slikarske, fotografske, filmske i multimedijske baštine te arhitekture i urbanizma – analizira djela nacionalne umjetničke baštine – uspoređuje odnos pojedinca i društva prema pojedinim djelima nacionalne umjetničke baštine – razlikuje suvremene oblike zaštite i kriterije vrednovanja nacionalne arhitektonske baštine – predlaže vlastita rješenja prezentacije, promidžbe i zaštite pojedinih djela nacionalne umjetničke baštine | Objašnjava stilska obilježja odabranog primjera nacionalne baštine i ukazuje na odgovornost njenog očuvanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Obrađuju se relevantni primjeri nacionalne i lokalne baštine u sklopu tematskog koncepta »Umjetnost, čovjek i prostor«. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishodi vezani uz baštinu mogu se obrađivati kao zasebna podtema ili u sklopu ostalih podtema, istodobno sa svjetskom baštinom. Preporučuje se, kad je to moguće, primjere lokalne/nacionalne baštine obraditi na samome lokalitetu ili u prostoru u kojemu se čuvaju (u sklopu projektne nastave, terenske nastave i sl.). | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU B.4. Kritički prosuđuje umjetničko djelo na temelju neposrednoga kontakta. | – ostvaruje neposredan kontakt s umjetničkim djelom u galeriji/muzeju ili u javnome prostoru – aktivno sudjeluje u metodičkim aktivnostima pri neposrednome kontaktu s umjetničkim djelom – izražava kritički stav o umjetničkome djelu, izložbi ili urbanističkom sklopu na temelju neposrednoga kontakta interpretirajući formalne, tematske i stilske značajke | Opisuje djelo/izložbu/ambijent služeći se likovnom terminologijom. |
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Ishod se ostvaruje u galerijama i muzejima, u gradskome prostoru i na arheološkim lokalitetima. Provodi se organiziranim stručnim ekskurzijama, terenskom nastavom ili samostalnim učeničkim aktivnostima izvan nastave. Ostvarenje ishoda ne mora se nužno odnositi na temu koja se obrađuje u pojedinoj godini učenja, već se prilagođava kulturnim uvjetima i mogućnostima sredine u kojoj se škola nalazi. | ||
| C. Umjetnost u kontekstu | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
SSŠ LU C.1. Prosuđuje međuodnos konteksta i umjetničkoga djela/stila. | – preispituje utjecaj društveno-povijesnoga konteksta na promjene ideala ljepote i načine prikazivanja ljudskoga tijela – razlikuje različite načine prikazivanja prostora kao odraz društveno-povijesnoga konteksta – provjerava utjecaj društvenoga konteksta na odabir teme, sadržaja i motiva umjetničkih djela – procjenjuje utjecaj umjetničkoga konteksta na promjenu pristupa formi – ispituje utjecaj društveno-povijesnih okolnosti na formiranje stilskih obilježja na odabranim primjerima arhitekture i urbanizma – razlučuje geografsko-klimatski utjecaj na oblikovanje u stambenoj arhitekturi i urbanizmu – procjenjuje utjecaj razvoja tehnologije na oblike, konstrukciju, nove namjene u arhitekturi i oblikovanju gradova od prapovijesti do danas – objašnjava odnos arhitekture, skulpture i slikarstva u odgovarajućem društveno-povijesnom kontekstu – identificira stil/razdoblje kojemu umjetničko djelo, građevina ili urbanistički sklop pripada | Smješta umjetničko djelo u odgovarajući stil/razdoblje i iznosi pretpostavke o utjecaju pojedinoga konteksta na likovno djelo/stil. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Aktivnosti i sadržaji tematskog koncepta »Umjetnost, čovjek i prostor« ostvaruju se istraživanjem umjetničkoga djela unutar povijesnoga, društvenog, klimatsko-geografskoga i umjetničkog konteksta koji se odražavaju na njegovo oblikovanje. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda Likovnim se problemima pristupa tematski, komparativno, sinkronijski ili dijakronijski. | ||
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Likovna umjetnost odražava svijet u kojemu živimo i obuhvaća sve aspekte civilizacije. Prema tome, povezana je sa svim odgojno-obrazovnim područjima i međupredmetnim temama, odnosno općeobrazovnim i strukovnim predmetima/modulima.
Proučavanje društveno-povijesnoga konteksta podrazumijeva povezivanje Likovne umjetnosti s više različitih nastavnih predmeta kao što su Povijest, Geografija, Glazbena umjetnost, Hrvatski jezik itd. U pojedinim se segmentima nadopunjuje i sa sadržajima prirodoslovnih predmeta. Istražujući određeni likovni problem učenici se ponekad služe izvorima na stranim jezicima razvijajući vještine čitanja s razumijevanjem kao i kompetencije jezičnoga posredovanja. Povezivanje znanstvene metodologije i umjetnosti doprinosi razvoju apstraktnih vještina razmišljanja. Primjerice, proučavanjem zlatnoga reza, zakonitosti kompozicije, raznih prostornih koncepata i sl. učenici otkrivaju povezanost umjetničkih djela s matematičkim zakonima. Likovna umjetnost povezana je i sa strukovnim područjima te je preduvjet za razvoj kreativnosti i praktičnu primjenu znanja.
Na nastavi Likovne umjetnosti ostvaraju se očekivanja svih međupredmetnih tema koja izravno proizlaze iz ishoda predmetnoga kurikula ili se ostvaruju problemskim pristupom konkretnim temama umjetničkih djela. Interkulturalnost, uvažavanje i poštivanje različitosti ostvaruju se istraživanjem umjetnosti drugih naroda, a potiče osobni i socijalni razvoj. Jednako tako, osvještavanjem važnosti očuvanja nacionalne kulturne baštine učenici se pripremaju za odgovorno i aktivno djelovanje u društvu. Istraživanjem arhitektonskoga i urbanističkoga oblikovanja razmatraju čovjekovo djelovanje na okoliš. Razvijanjem građanske kompetencije, proučavanjem društveno-povijesnoga konteksta i načina kako umjetnost odgovara na pojedina društvena pitanja razvijaju se vještine sudjelovanja u političkome i društvenome životu zajednice. Važna je uloga umjetnosti u razvijanju osobnih poduzetničkih potencijala učenika i pronalaženju kreativnih rješenja tijekom stvaralačkog procesa. Na nastavi Likovne umjetnosti učenici uče kako učiti, snalaziti se u mnoštvu informacija, primjereno, odgovorno i stvaralački koristiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Iskustva učenja
Učenje i poučavanje odvija se u pozitivnom razrednom ozračju u kojem učenik osvještava vrijednost osobnoga i drugih mišljenja kao metakognitivne vještine i strategije učenja.
Ostvarivanje ciljeva nastavnoga predmeta Likovna umjetnost provodi se stvaralačkim radom, istraživačkim gledanjem i usvajanjem vještina kojima se razvijaju kreativnost i kritičko mišljenje. Te su metakompetencije primjenjive u svim životnim aspektima. Aktiviranje viših misaonih procesa podrazumijeva kognitivnu, psihomotoričku, afektivnu i motivacijsku razinu. Proces učenja i poučavanja oblikuje se tako da omogućuje svim učenicima ostvarenje njihovih potencijala. Osobno iskustvo i okruženje učenika važni su aspekti odgojno-obrazovnoga procesa. Učenici stječu kompetencije za čitanje slojevitih značenja slika iz vlastite okoline kreiranih masovnim medijima i novim tehnologijama koje istodobno potiču vizualnu, auditivnu, taktilnu i kinestetičku percepciju. Izuzetno važna dimenzija učenikova iskustva jesu emocije koje znatno utječu na percepciju pa ih je nemoguće izostaviti iz procesa učenja.
U predmetu Likovna umjetnost naglasak je na razumijevanju uloge umjetnosti i stvaralaštva u odgovarajućemu kontekstu te njezinu doprinosu životu pojedinaca i cjelokupnom društvu. Argumentirani kritički stav proizlazi iz analitičkoga promatranja likovnoga djela i povezivanja sa širim kontekstom njegova nastanka.
Učenje i poučavanje organizirano je u tematske cjeline koje učenicima omogućuju cjelovito i smisleno strukturiranje znanja, iskustava i vještina. Teme i podteme obuhvaćene su trima domenama. Proces učenja i poučavanja prilagođen je svakom učeniku tako da razumije svrhu svih aktivnosti i sadržaja. Unutar tematskih cjelina učenici povezuju sadržaje ishoda Likovne umjetnosti s temama i sadržajima ostalih nastavnih predmeta, međupredmetnim temama te spoznajama i iskustvima iz vlastitoga života.
U predmetu Likovna umjetnost sadržaj je tematski podijeljen u jednoj godini učenja. Svaka tema sadrži nekoliko podtema kojima je obuhvaćeno umjetničko stvaranje od pretpovijesti do danas. Sadržaj se ne mora poučavati kronološkim slijedom. Nastavnik odabire pristup kojim će ostvariti odgojno-obrazovne ishode, kombinirajući teme i podteme.
Uloga nastavnika
Nastavnik prilikom strukturiranja i vođenja odgojno-obrazovnoga procesa odabire različite pristupe učenju i poučavanju, odnosno metode i strategije kojima se potiče aktivno sudjelovanje učenika u odgojno-obrazovnome procesu. Nastoji se potaknuti učenika na preuzimanje inicijative, kreativno i kritičko mišljenje, refleksiju, samoprocjenjivanje i vrednovanje.
U nastavnom procesu važna je usmjerenost na učenika. Nastavnik uvažava individualnost svakoga učenika, njegove potrebe, mogućnosti i interese, stil učenja i izražavanja. Od osobite je važnosti da organizira odgojno-obrazovni proces kao medijator tako da jasno izrazi ishode, potiče učenike na samostalnost i daje im strukturirane upute. Potrebno je stvoriti pozitivno i poticajno ozračje za učenje, razviti obostrano povjerenje te ohrabrivati učenika u iznošenju vlastitih prijedloga i rješenja.
Nastavnik je taj koji osmišljava i primjenjuje interaktivne metode učenja i stečenim kompetencijama usmjerava poučavanje na stjecanje novih znanja i vještina koje se nadovezuju na prethodne.
Nastavnik bira relevantne primjere umjetničkih djela i pristupe učenju i poučavanju kojima će najbolje ostvariti ciljeve i ishode učenja (suradničko učenje, iskustveno učenje, samostalno istraživanje, istraživanje u parovima i skupinama, prezentacija, e-učenje, terenska nastava, integrirana nastava, korelacije, projektna nastava i uporaba novomedijskih tehnologija).
Nastavnik upućuje učenika na istraživanje vizualne okoline. Ukazuje na važnost likovnog i vizualnog oblikovanja kao sastavnoga dijela života zajednice u određivanju njezina identiteta.
Materijali i izvori
Za učenje i poučavanje koriste se alati kojima će se najkvalitetnije i najučinkovitije potaknuti učenika u ostvarivanju ishoda učenja. Materijali i izvori za učenje didaktički su prilagođeni i poticajni sadržaji, povezani sa svakodnevnim životom.
U nastavnom procesu učenja i poučavanja neophodne su kvalitetne digitalne reprodukcije umjetničkih djela nacionalne i svjetske baštine, udžbenik, multimedijski i tiskani materijali za vježbu na koje se učenik upućuje tijekom istraživačkoga rada. Udžbenici mogu biti u digitalnom i tiskanom obliku. Preporučuje se uporaba stručnih internetskih stranica, stranica muzeja i galerija koje omogućuju interaktivno istraživanje digitalnih reprodukcija umjetničkih djela visoke rezolucije.
Okružje
Osnovni preduvjet za cjeloviti rad učenika i nastavnika u učenju i poučavanju nastavnoga predmeta Likovna umjetnost specijalizirana je učionica koju čine: računalo s internetskom vezom, projektor visoke rezolucije koji ima kvalitetnu i neizmijenjenu reprodukciju boja ili proporcija, podloga za reprodukciju velikoga formata, adekvatno i kontrolirano osvjetljenje (mogućnost zamračenja učionice) i audiooprema. Poželjno je osigurati i prostor za čuvanje učeničkih radova. Elektroničku opremu treba redovito obnavljati/nadograđivati novim audiovizualnim multimedijskim tehnologijama. Poželjno je osigurati adekvatne računalne programe za obradu fotografije, montažu filma, obradu i stvaranje slike.
Osim specijalizirane učionice, za izvođenje učenja i poučavanja poželjno je okružje: galerija, muzej ili bilo koji autentični prostor čuvanja umjetničkoga djela, pojedinačni arhitektonski objekt, lokalitet ili urbanistički prostor. Učenik u takvom okruženju uspostavlja neposredan odnos s djelom, upoznaje se s radom i aktivnostima kulturnih ustanova i društava te postaje aktivni sudionik kulturnoga života svojega naselja/grada.
S obzirom na stvaralački karakter učenja i poučavanja nastavnoga predmeta Likovna umjetnost potrebno je omogućiti prezentiranje rezultata rada učenika i izvan učionice radi dostupnosti drugim učenicima, roditeljima i široj javnosti. Javno djelovanje i prezentacija rada doprinose osjećaju samopouzdanja učenika te im omogućuju dodatno vrednovanje vlastitoga rada u širemu kontekstu. Učenici se potiču da različitim stvaralačkim aktivnostima sudjeluju u promociji rada škole u užoj ili široj zajednici (različiti oblici okupljanja i prezentacija, oblikovanje vizualnoga identiteta škole i sl.). Kurikulom ustanove potrebno je osigurati vrijeme te prostorne i materijalne uvjete za provođenje dodatnih aktivnosti.
Određeno vrijeme
Učenje i poučavanje predmeta Likovna umjetnost provodi se u prvom razredu srednje škole tijekom 70 nastavnih sati.
Vrijeme koje je u prvom razredu srednje škole predviđeno za učenje i poučavanje pojedine domene u predmetu Likovna umjetnost raspoređeno je tako da je za domenu Stvaralaštvo i produktivnost predviđeno okvirno 30 % satnice, za domenu Doživljaj i kritički stav okvirno 40 % satnice te za domenu Umjetnost u kontekstu okvirno 30 % satnice.
Slika 2: Struktura predmeta (odnosi i preklapanje domena) u predmetu Likovna umjetnost
Grupiranje učenika
Učenici se raznoliko grupiraju ovisno o vrsti zadataka ili aktivnosti, mjestu izvođenja učenja i poučavanja, samostalnim zadatcima itd. Nastavnik ima slobodu organizacije rada. Pritom treba paziti na posebnosti i dinamiku svakoga razreda, skupine ili para. Nastavnik treba dobro poznavati učenike da bi ih grupirao prema različitostima s obzirom na njihove individualne potrebe, interese i stilove učenja. Potrebno je unaprijed pripremiti i dogovoriti ulogu svakoga učenika u skupini ili paru te strukturirati samovrednovanje i vrednovanje da bi se učenici aktivno uključili i potaknuli na učenje. Tako je moguće pratiti napredak pojedinca i njegov rad u skupini. Za učenike koji imaju izražen interes za umjetničko područje potrebno je osigurati produbljivanje znanja i interesa organiziranjem izbornih aktivnosti i sadržaja. Grupiranje učenika izvan redovne nastave moguće je i u izbornim i u fakultativnim predmetima, izvanučioničkoj nastavi, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima te u različitim vrstama projekata koji su sastavni dio kurikula ustanove. U tim se grupiranjima potiče razvoj individualnih interesa i sposobnosti te se naglašava međuvršnjačko učenje.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje se u nastavi Likovne umjetnosti ostvaruje tijekom čitavoga procesa učenja i poučavanja u skladu s unaprijed prihvaćenim metodama i elementima. Provodi se sustavnim prikupljanjem i bilježenjem podataka o usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, kompetencija, znanja, vještina, sposobnosti, samostalnosti i odgovornosti prema radu. Osim dobivanja povratne informacije, vrednovanje je važno radi motiviranja učenika za daljnji rad. Tri su osnovna pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga. Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje iskazuju se opisno (formativno), a vrednovanje naučenoga brojčanom ocjenom (sumativno).
U predmetu Likovna umjetnost vrednuje se razumijevanje i primjena stečenoga znanja i vještina te iznošenje argumentiranih stavova o likovno-umjetničkim djelima i problemima u različitim kontekstima.
Vrednovanje za učenje
Vrednovanje za učenje temelji se na povratnoj informaciji učeniku o razini usvojenosti znanja, vještina i stavova učenika u odnosu na postavljena očekivanja, a time i o uspješnosti procesa poučavanja. Provodi se na svakom nastavnom satu, služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja, kao i motiviranju učenika za daljnji rad i vrednuje se opisno (formativno). Povratna informacija treba biti pravodobna, jasna i konkretna, a važna je ne samo učenicima, već i nastavnicima i roditeljima. Vrednovanje za učenje ostvaruje se različitim metodama poput: postavljanja pitanja, provjere domaćih zadaća, kraćih pisanih provjera znanja, rubrika, lista procjene, anegdotskih zabilješki, portfolija, opažanja i sl.
Vrednovanje kao učenje
Vrednovanje kao učenje podrazumijeva uključivanje učenika u proces vrednovanja samorefleksijom, samovrednovanjem i vršnjačkim vrednovanjem. Učenici na taj način usvajaju strategije planiranja i samokontroliranja vlastitoga napredovanja, odnosno razvijaju samostalnost i odgovornost prema učenju. Vrednovanje kao učenje provodi se sustavno i kontinuirano tijekom cijele nastavne godine različitim metodama: rubrikama za (samo)vrednovanje, ljestvicama procjene, izlaznim karticama, individualnim razgovorima s nastavnikom i sl.
Vrednovanje naučenog
Vrednovanje naučenog sumativno je vrednovanje kojim se utvrđuje razina usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda nakon određenoga razdoblja učenja i poučavanja. Odgojno-obrazovni ishodi, razrada ishoda i ključni sadržaji te razina usvojenosti »dobar« određenoga odgojno-obrazovnog ishoda na kraju razreda definirani su kurikulom predmeta Likovna umjetnost.
Vrednovanje naučenoga je kriterijsko vrednovanje. Metode i kriteriji vrednovanja koje nastavnik primjenjuje trebaju biti usklađeni s odgojno-obrazovnim ishodima i očekivanim razinama usvojenosti. Vrednovati se mogu pojedini ishodi, skupina ishoda unutar iste ili različitih domena.
Potrebno je koristiti različite metode vrednovanja: pisanu provjeru primjene znanja i vještina, usmeno ispitivanje primjene znanja i vještina, opažanje procesa istraživačkog rada i njegovog ostvarenja u nekom mediju, analizu rezultata istraživačkog rada, procjenu argumentiranja u raspravama u kojima učenik sudjeluje, analizu eseja i različitih uradaka i dr. Provode se prema potrebi/planu i individualnoj procjeni nastavnika.
Elementi ocjenjivanja
Elementi vrednovanja u predmetu Likovna umjetnost proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda, odnosno u skladu su s predmetnim područjima/domenama:
1. Razumijevanje likovnoga djela u kontekstu – vrednuje se razumijevanje umjetničkih djela i likovnih problema u odgovarajućem kontekstu (društveno-povijesni, politički, ideološki, ekonomski kontekst; znanstvena i tehnološka otkrića i izumi; autorov umjetnički opus, status i razvoj; biografski podaci o umjetniku; usporedba s drugim umjetnicima; likovno-umjetničko djelo u kontekstu povijesti umjetnosti), smještanje djela u stil/razdoblje (poznavanje stilskih karakteristika), dijakronijsko i sinkronijsko povezivanje.
2. Kritičko mišljenje – vrednuje se usvojenost, razumijevanje i primjena likovnoga jezika, sposobnost analize likovnoga djela, izražavanje vlastitoga kritičkog stava o likovno-umjetničkom djelu/likovnom problemu i argumentirano iznošenje mišljenja; predlaganje vlastitih rješenja s ciljem očuvanja kulturno-umjetničke baštine i osvještavanja njezine važnosti.
3. Istraživački i stvaralački proces – vrednuju se pojedine etape (kreiranje koncepta istraživanja, istraživanje izvora, demonstracija/prezentacija/obrazloženje rezultata istraživanja u određenom mediju (pisani rad, kreativna produkcija vizualnih/likovnih rješenja)) i/ili rezultati istraživačkoga rada u cjelini. Istraživački rad izvodi se u skupini ili u paru u okviru unaprijed zadanoga vremena. Učenici se pritom ocjenjuju zasebno, ovisno o izvedenome segmentu istraživačkoga rada.
Izvješćivanje
Izvješćivanje je informiranje o postignućima i napretku učenika koje se odvija tijekom svakoga odgojno-obrazovnog razdoblja. Temelji se na informacijama dobivenima svim trima pristupima vrednovanja: vrednovanjem za učenje, vrednovanjem kao učenje i vrednovanjem naučenoga.
Ukupnost postignuća učenika u određenome obrazovnom razdoblju iskazuje se opisnim bilješkama. Opis učenikovih postignuća, u odnosu na postavljena očekivanja definirana kurikulom nastavnoga predmeta Likovna umjetnost, treba biti konkretan i jasan.
Kao brojčani pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom koristi se ljestvica ocjena od pet stupnjeva. Ocjena/zaključna ocjena izriče se brojkom i riječju (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4 ili odličan – 5).
Određivanje zaključne (pr)ocjene
Zaključna (pr)ocjena izraz je postignute razine učenikovih kompetencija u nastavnom predmetu Likovna umjetnost i rezultat je ukupnoga procesa vrednovanja tijekom nastavne godine, a izvodi se temeljem elemenata vrednovanja. Objektivnost i pouzdanost zaključne ocjene ovise o količini prikupljenih informacija o odgojno-obrazovnim postignućima. Usvojenost ishoda treba provjeriti na što više različitih načina i u više vremenskih perioda.
U predmetu Likovna umjetnost svi su elementi vrednovanja jednako vrijedni pri određivanju zaključne ocjene. Zaključna ocjena ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak u drugom polugodištu.
Načine i postupke vrednovanja treba prilagoditi svakom učeniku uključujući učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama) dok učenici s teškoćama u razvoju imaju pravo na posebne prilagodbe u vrednovanju, sve u suglasju s važećim dokumentima i propisima.
7. TJELESNO I ZDRAVSTVENO PODRUČJE
Svrha tjelesnog i zdravstvenog područja jest usvajanje znanja, stjecanje vještina i navika te razvijanje pozitivnog stava prema tjelesnoj aktivnosti i zdravom načinu življenja radi postizanja najboljih tjelesnih i mentalnih potencijala učenika koje je od temeljnoga značaja za skladan razvoj psihosomatskih osobina učenika, psihičkih i motoričkih sposobnosti te za usavršavanje biotičkih motoričkih i socijalnih motoričkih znanja.
Znanja, sposobnosti, postignuća i vrijednosti stečene u ovom području izravno utemeljuju i unaprjeđuju zdravlje učenika, omogućuju stvaranje pozitivne osobnosti, jačaju samopoštovanje i samopouzdanje te djeluju na kvalitetu života u školi, obitelji i društvu.
Struktura područja: Tjelesna i zdravstvena kultura
KURIKUL NASTAVNOG PREDMETA TJELESNA I ZDRAVSTVENA KULTURA ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE NA RAZINI 4.1 I 4.2
A. SVRHA I OPIS PREDMETA
Tjelesna i zdravstvena kultura (pokrata: u daljnjem tekstu TZK), kao nastavni predmet na svim razinama i područjima odgojno obrazovnog sustava Republike Hrvatske, jedan je od temelja zdravlja cijele populacije i bitno doprinosi cjelovitom biološkom, psihološkom i socijalnom razvoju učenika.
Polazište provedbe nastavnog procesa TZK-a temelji se na usvajanju teorijskih i motoričkih znanja, vještina i navika koje doprinose stvaranju pozitivnog stava i kritičkog promišljanja prema tjelesnom vježbanju, zdravlju i zdravom načinu života te zadovoljavanju osnovne ljudske potrebe za kretanjem. Kineziologija je znanost koja proučava zakonitosti upravljanja procesom vježbanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam što svakako pridonosi unaprjeđenju zdravlja. Upravo iz polja te znanosti proizlaze stručne i znanstvene spoznaje za predmet TZK.
Mogućnosti predmeta TZK-a su toliko široke da svaki učenik može steći znanja i vještine te razviti odgovarajuće sposobnosti kojima će zadovoljiti vlastite interese. Kroz tjelesnu i zdravstvenu kulturu utječe se na skladan rast i razvoj organizma, pridonosi se većim radnim sposobnostima, uspjesima u učenju te osobnom i socijalnom razvoju. Učenici upoznaju svoje tijelo, njegovo funkcioniranje, prednosti i ograničenja i važnost tjelesnog vježbanja za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja.
Tjelesnim vježbanjem povećava se socijalna inkluzija, razvija sposobnost donošenja odluka i rješavanja situacijskih problema, samopouzdanje, upornost, samopoimanje, odlučnost, a uvelike se utječe na mnoga pozitivna psihička obilježja učenika. Znanja, vještine i navike koje se stječu kroz ovaj predmet potiču solidarnost, odgovornost, moralne vrijednosti, samopoštovanje i prihvaćanje različitosti.
Postoji i širi spektar vrijednosti kojima pridonosi nastavni predmet TZK. Upoznavanje s olimpijskim pokretom, razvoj nacionalnog identiteta, očuvanje tradicijske kulture, socijalne kohezije i njegovanje međuljudskih odnosa. Kroz izvannastavne i izvanškolske aktivnosti učenici se usmjeravaju u različite sportske grane sukladno njegovom talentu, interesu i mogućnostima pa tako TZK ima važnu ulogu u Nacionalnom programu sporta.
Sadržaji ovog predmeta imaju i odgojne učinke te upućuju na nenasilno rješavanje sukoba, poštivanje različitosti, tolerancije i razvijaju sposobnost emocionalne samoregulacije. Materijalni uvjeti učenja i poučavanja TZK-a uključuju različita sredstva, rekvizite i pomagala za tjelesno vježbanje, stručnu literaturu, časopise, dnevni tisak, internet i ostale komunikacijske resurse. Ovaj nastavni predmet pruža učenje i poučavanje u sigurnom i poticajnom okruženju u školi te izvan nje, u sportskoj dvorani, prilagođenoj učionici, sportsko-rekreacijskom centru, bazenu, atletskoj stazi i ostalim prostorima koji mogu osigurati kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa.
TZK je planski određen i učinkovit način aktivnog odmora koji rasterećuje učenika. Jedan je od bitnih činitelja zdravlja, osvješćuje i utječe na važnost prevencije i sprječavanje pretilosti i s njom povezanih bolesti, a samim time i na cjeloviti antropološki status pojedinca. Kultura kretanja ne postiže se ni odmah ni jednostavno. Nastavnim sadržajima te ostvarivanjem zadanih ishoda, tjelesne i zdravstvene kulture doprinosi se usvajanju zdravih navika za redovito vježbanje te svijesti o očuvanju zdravlja, duha i tijela.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA
NASTAVNOG PREDMETA
1. Stjecati kineziološka teorijska i motorička znanja s ciljem samostalne primjene u svakodnevnome tjelesnom vježbanju i radnom okruženju te primjeni specifičnih vježbi u funkciji budućeg zanimanja.
2. Osposobiti za praćenje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te obilježja pravilnog tjelesnog držanja radi kontrole, održavanja i unaprjeđivanja osobne tjelesne spremnosti.
3. Osposobiti za samostalnu provedbu programa usmjerenog podizanju razine motoričkih sposobnosti i postignuća s naglaskom na provođenje tjelesnog vježbanja u prirodi i ostalim odgovarajućim otvorenim i zatvorenim sportskim vježbalištima.
4. Razviti pozitivno stajalište prema kineziološkim aktivnostima, usvojiti navike redovitoga tjelesnog vježbanja radi podizanja razine zdravlja i kvalitete življenja.
5. Usvojiti odgojne vrijednosti tijekom tjelesnog vježbanja i primjenjivati ih u svakodnevnim životnim situacijama.
C. STRUKTURA – ORGANIZACIJSKA PODRUČJA PREDMETNOG KURIKULA
Slika 1. Grafički prikaz predmetnih područja tjelesne i zdravstvene kulture
Predmet Tjelesna i zdravstvena kultura sadrži četiri predmetna područja (domene):
A) Kineziološka teorijska i motorička znanja (SSŠ 4.1., 4.2.)
B) Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti (SSŠ 4.1., 4.2.)
C) Motorička postignuća (SSŠ 4.1., 4.2.)
D) Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja (SSŠ 4.1., 4.2.)
Predmetna područja određuju sve aktivnosti koje čine integralnu cjelinu. Organizirana su tako da omogućuju kontinuitet učenja (iste domene u svim ciklusima poučavanja) što ne isključuje mogućnost stavljanja većeg naglaska na određene domene u određenim ciklusima učenja i poučavanja.
Slika 2. Struktura predmeta TZK-a tijekom godina učenja i poučavanja
Struktura predmetnih područja većinom ostaje ista, ali u određenim godinama učenja i poučavanja određene domene mogu biti istaknutije.
Razvijaju pozitivan pristup prema kineziološkim aktivnostima, osiguravaju svestrani odgojno-obrazovni pristup koji omogućuje zadovoljenje raznovrsnih potreba učenika, prepoznavanja i razvoj njihovih sposobnosti te otkrivanje i skrb o njihovoj darovitosti. Postavljenim očekivanjima i ishodima domena nastavnog predmeta TZK-a razvijaju se sposobnosti i osobine koje imaju izravan utjecaj na dobrobit pojedinca, zajednice i društva.
Usvajanje, usavršavanje i primjena kinezioloških, teorijskih i motoričkih znanja, vještina i navika kroz tjelesno vježbanje te specifičnim motoričkim kineziterapijskim vježbama utječe se na uspješnost odgojno-obrazovnog procesa. Stvara se mogućnost kritičkog promišljanja, donošenja odluka, izbora i prihvaćanja autonomnosti i učenika i nastavnika. Kroz motivirajuće, raznovrsno i izazovno učenje potiče se zadovoljstvo u nastavnom procesu uz kineziološke aktivnosti za koje je iskazan interes. Teorijske i praktične vrijednosti ujedinjuju domene procesom vježbanja čiji je cilj unaprjeđenje i čuvanje vlastitog tijela i brige o njemu.
Navedena predmetna područja povezana su sa svim područjima i predmetima i slijede postavljene ciljeve i vrijednosti Nacionalnog okvirnog kurikula. Sadržaji su im usmjereni na razvoj temeljnih kompetencija (osobni razvoj i dobrobit, komunikacija i suradnja, rješavanje situacijskih problema i donošenje odluka, kreativnost i inovativnost, osobna i društvena odgovornost, upravljanje obrazovnim i profesionalnim razvojem). Treba naglasiti usmjerenost na razvoj digitalnih kompetencija koje su jedna od ključnih kompetencija koje bi svaka odrasla osoba trebala posjedovati za aktivno i ravnopravno sudjelovanje u društvenim aktivnostima. Upotreba digitalnih uređaja (pametni telefoni, satovi…) uvelike može poslužiti u razvijanju navika redovitog tjelesnog vježbanja i biti pomoć u organiziranju programiranja tjelesnog vježbanja učenika. Digitalnim tehnologijama podupiru se komunikacija, kreativnost i inovativnost u određenim sferama kinezioloških aktivnosti. Vještine uključuju sposobnost pristupa digitalnom sadržaju te njegove upotrebe, filtriranja, kritičkog promišljanja i vrednovanja stvaranja, programiranja i dijeljenja.
Ovako oblikovana predmetna područja u središte nastavnog procesa stavljaju učenika čije mogućnosti i interesi postaju smjernice nastavnicima za postizanje zajedničkog cilja, a to je aktivan, zdrav, sposoban i zadovoljan učenik.
A) KINEZIOLOŠKA TEORIJSKA I MOTORIČKA
ZNANJA (TZK SSŠ A.)
Ovo predmetno područje ističe usvajanje i primjenu raznovrsnih teorijskih i motoričkih kinezioloških znanja i vještina čijim se savladavanjem ostvaruje motorička kompetentnost i motorička pismenost učenika. Učenici će stečena znanja i vještine moći koristiti u kineziološkim timskim i pojedinačnim aktivnostima čime se utječe na aktivno provođenje slobodnog vremena, podizanje kvalitete življenja i unaprjeđenja zdravlja. Posebna pozornost posvećuje se darovitim učenicima te učenicima s posebnim potrebama radi njihova usmjeravanja u sport i druge njima primjerene programirane kineziološke aktivnosti. Znanja i vještine stečene kroz ovo predmetno područje vrlo su važne za razvoj i održavanje radnog kapaciteta za izvršavanje školskih obveza, poštivanje pravila i različitosti te očuvanja tradicijske kulture i razvijanja nacionalnog identiteta. Istodobno je usmjereno prema očuvanju sustava za kretanje primjenom naučenih specifičnih motoričkih i kineziterapijskih vježbi te specifičnih vježbi u funkciji budućeg zanimanja. Ovo predmetno područje odgovorno je za temeljna kineziološka znanja i kompetencije koja će omogućiti osobni razvoj i dobrobit učenika.
B) MORFOLOŠKA OBILJEŽJA, MOTORIČKE I FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (TZK SSŠ B.)
Navedeno predmetno područje usredotočuje se na ljudsko tijelo i na njegova obilježja. Učenjem o vlastitom tijelu i povezivanjem naučenog učenici će biti osposobljeni za praćenje i održavanje optimalne razine tjelesne spremnosti. Sadržaji u sklopu ovog predmetnog područja naglašavaju poboljšanje i održavanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti usmjerenih prema povećanju tjelesne spremnosti i razine zdravlja te praćenju pokazatelja morfoloških obilježja te obilježja pravilnog tjelesnog držanja. Omogućuje se i samostalno praćenje antropoloških obilježja te vrednovanja učinaka tjelesnog vježbanja, uz mogućnost ostvarivanja izvrsnosti osobnih ciljeva. Poseban naglasak u ovome području stavlja se na primjenu odgovarajućih kinezioloških programa vježbanja i sporta kao njihova integriranog dijela, a sve u skladu sa senzibilnim fazama razvoja učenika. Ciljevi ovoga predmetnog područja su: samopraćenje i razumijevanje morfoloških značajki, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i njihovo održavanje na optimalnoj razini; kreiranje centralne e-baze podataka o morfološkim obilježjima, motoričkim i funkcionalnim sposobnostima učenika osnovnih i srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Osim kontinuiranog praćenja rada i napretka učenika, prikupljeni podaci pomoći će pri odabiru odgovarajućih sadržaja za individualno unaprjeđenje i usmjeravanje učenika u izvannastavne i izvanškolske kineziološke aktivnosti. Navedena centralna baza podataka bit će povezana i s odgovarajućim uredima i ministarstvima s ciljem što objektivnijeg praćenja zdravlja i kvalitete življenja djece i mladih u Republici Hrvatskoj.
C) MOTORIČKA POSTIGNUĆA (TZK SSŠ C.)
Motorička postignuća iskazuju se kao povezanost motoričkih znanja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti s ciljem postizanja osobnog najboljeg rezultata. Značajni odgojno-obrazovni ciljevi ostvaruju se u ovome predmetnom području i podrazumijevaju osposobljavanje za samostalnu provedbu programa usmjerenih podizanju razine osobnih motoričkih postignuća, utječu na osobni razvoj učenika te ostvarenja određenih ciljeva ostalih predmetnih područja tjelesne i zdravstvene kulture. Ishodi ovog predmetnog područja uključuju osposobljenost za jutarnje tjelesno vježbanje, prepoznavanje korisnosti mikropauza, makropauza, stanki prilikom učenja; prepoznavanje i osvješćivanje potreba o pravilnoj izmjeni rada u odnosu na vrijeme vježbanja; primjenu prirodnih oblika gibanja u svakodnevnom životu i radu, primjenu naučenog u izabranom sportu te kineziološko-rekreativnim aktivnostima; osposobljenost za samostalnu provedbu jednostavnih programa usmjerenih održavanju i podizanju razine motoričkih postignuća, osposobljenost za primjenu naučenog pri vježbanju te rješavanje situacijskih problema u otežanim i izvanrednim uvjetima. Ovo predmetno područje razmatra učinke procesa vježbanja koji se uglavnom izražavaju rezultatima postignutim u pojedinim kineziološkim aktivnostima.
D) ZDRAVSTVENI I ODGOJNI UČINCI
TJELESNOG VJEŽBANJA (TZK SSŠ D.)
Usmjerenost ovog predmetnog područja odnosi se na razvijanje pozitivnog stajališta i kritičkog mišljenja prema tjelesnom vježbanju te usvajanju i praćenju zdravstvenih, higijenskih i ekoloških navika te navika redovitog tjelesnog vježbanja. Osviještenost o potrebi tjelesnog vježbanja u primjerenim zdravstveno-higijenskim uvjetima u suglasju s predmetnim područjem Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja osigurat će kritičko mišljenje i donošenje odluka o potrebi stvaranja cjeloživotne navike tjelesnog vježbanja zbog njezina pozitivnog utjecaja na kvalitetu življenja s naglaskom na potrebno pravilno tjelesno vježbanje s ciljem prevencije nastanka raznih mišićno-koštanih bolnih stanja, pretilosti, dijabetesa i kroničnih bolesti povezanih s nedovoljnom aktivnosti tijekom životnog vijeka.
Aktivnosti tjelesne i zdravstvene kulture utječu na prepoznavanje i razumijevanje zakonitosti utjecaja tjelesnog vježbanja, osnova uravnotežene prehrane, stjecanje spoznaje o značaju osobnoga zdravlja, važnosti kineziterapijskih vježbi, vježbi opuštanja i pravilnog obrasca disanja te održavanje higijene.
Kroz ovu domenu razvija se kritičko mišljenje o primjeni vježbi koje su u funkciji zanimanja, razvijanje svijesti o posljedicama i utjecajima neredovitosti primjene istih na lokomotorni sustav. Ovo predmetno područje usmjereno je k optimalnom vježbanju učenika s posebnim potrebama (daroviti učenici i učenici s teškoćama u razvoju). Odgojne vrijednosti naglašavaju važnost poštovanja osobitosti svakog učenika, prihvaćanje različitosti, prihvaćanje drugoga i drukčijega uz istodobno visoku razinu samopoštovanja i samopouzdanja.
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, SADRŽAJI I RAZINE USVOJENOSTI PO RAZREDIMA I ORGANIZACIJSKIM PODRUČJIMA
U tablicama su odgojno-obrazovni ishodi učenja i poučavanja Tjelesne i zdravstvene kulture označeni pokratom TZK, zatim oznakom predmetnog područja, primjerice A, te brojčanom oznakom ishoda u sklopu određenog predmetnog područja.
U tablicama se nalazi opis razine »dobar« ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda.
Srednja strukovna škola 4.1. (pokrata SSŠ)
Tjelesna i zdravstvena kultura (pokrata TZK)
Tjelesna i zdravstvena kultura, 1. razred, razina 4.1., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A : Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||||||||
| Odgojno obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ A.1.1. Učenik primjenjuje osnove tehnika različitih struktura motoričkih aktivnosti. | – prepoznaje i primjenjuje osnove tehnika različitih motoričkih aktivnosti ovisno o razini motoričkog predznanja – pokazuje složenu strukturu odabrane motoričke aktivnosti – primjenjuje elemente tehnike u složenim strukturama odabrane motoričke aktivnosti | Uz uputu pokazuje složenu strukturu odabrane motoričke aktivnosti. | ||||||
TZK SSŠ A.1.2. Učenik izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe prema specifičnostima buduće djelatnosti. | – prepoznaje specifične (kineziterapijske) vježbe za poboljšanje sustava kretanja prema specifičnostima buduće djelatnosti – izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe – prepoznaje uobičajene digitalne programe za pomoć u vježbanju. | Odabire specifične (kineziterapijske) vježbe uz pomoć. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi. Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitness, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, mali nogomet, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo... Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Vježbe relaksacije i opuštanja. Korištenje digitalnih sadržaja za izradu programa tjelesnog vježbanja. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru i u prirodi. Aktivno bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te aktivno vježbanje u sportskim klubovima. Primjena specifičnih (kineziterapijskih) vježbi u funkciji izabrane djelatnosti. Upotreba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. | ||||||||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||||||||
| odgojno obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ B.1.1. Učenik provjerava rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – razumije njihove vrijednosti | Sudjeluje u vrednovanju rezultata procjene uz poticaj. | ||||||
TZK SSŠ B.1.2. Učenik izvodi komplekse vježbi povezanih s izborom djelatnosti. | – objašnjava komplekse vježbi povezane s izborom djelatnosti -sastavlja komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja – primjenjuje komplekse vježbi povezane s izborom djelatnosti | Uz pomoć izvodi raznovrsne vježbe važne za izbor djelatnosti. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Statičke i dinamičke vježbe istezanja. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe za smanjenje živčano-mišićne napetosti i za pravilno držanje tijela. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti i svrsishodnosti mjera i testova. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, lista provjera… | ||||||||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||||||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ C.1.1. Učenik prati osobna motorička postignuća. | – identificira rezultate osobnih motoričkih postignuća – prepoznaje vježbe za unaprjeđenje motoričkih postignuća | Upotrebljava vježbe za unaprjeđenje motoričkih postignuća. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. | ||||||||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci rada | ||||||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ D.1.1. Učenik provodi usvojene higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima, sportu i radu. | – prepoznaje važnost primjene te primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima, sportu i radu – objašnjava važnost primjene higijenskih, zdravstvenih i ekoloških navika te svojim ponašanjem i stavom potiče ostale na primjenu – brine o higijenskim navikama | Primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti. | ||||||
TZK SSŠ D.1.2. Učenik primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme. | – odabire motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme – predlaže načine primjene motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme | Sudjeluje u organiziranim motoričkim aktivnostima u slobodno vrijeme. | ||||||
TZK SSŠ D.1.3. Učenik vrednuje važnost motoričke aktivnosti u prirodi. | – spoznaje primjenu motoričkih aktivnosti u prirodi – tumači njihovu dobrobit za zdravlje | Uočava dobrobit motoričkih aktivnosti u prirodi za zdravlje uz poticaj. | ||||||
TZK SSŠ D.1.4. Učenik podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju. | – razvija pozitivan stav i odgovornosti prema tjelesnom vježbanju – razvija naviku redovitog tjelesnog vježbanja | Primjenjuje tjelesno vježbanje kao redovitu aktivnost u odgovarajućoj opremi. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanje razine ekološke svijesti i higijene. Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju. Jednostavne i dinamičke aktivnosti s pravilnim izmjenama napora i odmora koje ne zahtijevaju preveliku koncentraciju pozornosti (trčanja, trčanja sa zadacima, trčanja s poskocima i skokovima, dinamičke elementarne igre, jednostavnije momčadske igre…). | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme. Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, primjenom standardizirane opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke sadržaje te uključivanje u sportske klubove. | ||||||||
Tjelesna i zdravstvena kultura, 2. razred, razina 4.1., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||||||||
| Odgojno obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ A.1.1. Učenik primjenjuje osnove tehnika različitih struktura motoričkih aktivnosti. | – prepoznaje i primjenjuje osnove tehnika različitih motoričkih aktivnosti ovisno o razini motoričkog predznanja – pokazuje složenu strukturu odabrane motoričke aktivnosti – primjenjuje elemente tehnike u složenim strukturama odabrane motoričke aktivnosti | Uz uputu pokazuje složenu strukturu odabrane motoričke aktivnosti. | ||||||
TZK SSŠ A.1.2. Učenik izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe prema specifičnostima buduće djelatnosti. | – prepoznaje specifične (kineziterapijske) vježbe za poboljšanje sustava kretanja prema specifičnostima buduće djelatnosti – izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe – prepoznaje uobičajene digitalne programe za pomoć u vježbanju. | Odabire specifične (kineziterapijske) vježbe uz pomoć. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi. Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitness, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, mali nogomet, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo... Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Vježbe relaksacije i opuštanja. Korištenje digitalnih sadržaja za izradu programa tjelesnog vježbanja. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno – obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru i u prirodi. Aktivno bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te aktivno vježbanje u sportskim klubovima. Primjena specifičnih (kineziterapijskih) vježbi u funkciji izabrane djelatnosti. Upotreba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. | ||||||||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||||||||
| odgojno obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ B.1.1. Učenik provjerava rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – razumije njihove vrijednosti | Sudjeluje u vrednovanju rezultata procjene uz poticaj. | ||||||
TZK SSŠ B.1.2. Učenik izvodi komplekse vježbi povezanih s izborom djelatnosti. | – objašnjava komplekse vježbi povezane s izborom djelatnosti -sastavlja komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja – primjenjuje komplekse vježbi povezane s izborom djelatnosti | Uz pomoć izvodi raznovrsne vježbe važne za izbor djelatnosti. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Statičke i dinamičke vježbe istezanja. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe za smanjenje živčano-mišićne napetosti i za pravilno držanje tijela. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti i svrsishodnosti mjera i testova. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, lista provjera… | ||||||||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||||||||
| Odgojno-obrazovni ishodi | Razrada ishoda | Odgojno obrazovni«« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ C.1.1. Učenik prati osobna motorička postignuća. | – identificira rezultate osobnih motoričkih postignuća – prepoznaje vježbe za unaprjeđenje motoričkih postignuća | Upotrebljava vježbe za unaprjeđenje motoričkih postignuća. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. | ||||||||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci rada | ||||||||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||||||
TZK SSŠ D.1.1. Učenik provodi usvojene higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima, sportu i radu. | – prepoznaje važnost primjene te primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima, sportu i radu – objašnjava važnost primjene higijenskih, zdravstvenih i ekoloških navika te svojim ponašanjem i stavom potiče ostale na primjenu – brine o higijenskim navikama | Primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti. | ||||||
TZK SSŠ D.1.2. Učenik primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme. | – odabire motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme – predlaže načine primjene motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme | Sudjeluje u organiziranim motoričkim aktivnostima u slobodno vrijeme. | ||||||
TZK SSŠ D.1.3. Učenik vrednuje važnost motoričke aktivnosti u prirodi. | – spoznaje primjenu motoričkih aktivnosti u prirodi – tumači njihovu dobrobit za zdravlje | Uočava dobrobit motoričkih aktivnosti u prirodi za zdravlje uz poticaj. | ||||||
TZK SSŠ D.1.4. Učenik podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju. | – razvija pozitivan stav i odgovornosti prema tjelesnom vježbanju – razvija naviku redovitog tjelesnog vježbanja | Primjenjuje tjelesno vježbanje kao redovitu aktivnost u odgovarajućoj opremi. | ||||||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanje razine ekološke svijesti i higijene. Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju. Jednostavne i dinamičke aktivnosti s pravilnim izmjenama napora i odmora koje ne zahtijevaju preveliku koncentraciju pozornosti (trčanja, trčanja sa zadacima, trčanja s poskocima i skokovima, dinamičke elementarne igre, jednostavnije momčadske igre…). | ||||||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme. Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, primjenom standardizirane opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke sadržaje te uključivanje u sportske klubove. | ||||||||
Tjelesna i zdravstvena kultura, 3. razred, razina 4.1., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ A.3.1. Učenik primjenjuje složenije elemente tehnike. | – objašnjava složenija kretanja u situacijskoj strukturi – izvodi složenija motorička kretanja u situacijskoj strukturi | Izvodi složenija motorička kretanja te ih uz pomoć objašnjava. |
TZK SSŠ A.3.2. Učenik razmatra ulogu specifičnih (kineziterapijskih) vježbi prema ugroženosti sustava za kretanje u struci. | – razlikuje specifične (kineziterapijske) vježbe koje izvodi zbog prevencije ozljeda i očuvanja zdravlja – istražuje ulogu specifičnih (kineziterapijskih) vježbi – preispituje utjecaj vježbi na vlastito zdravlje – prilagođava vježbe prema ugroženosti sustava za kretanja i radi sprječavanja profesionalnih ozljeda | Izvodi vježbe i uz pomoć prepoznaje ulogu specifičnih (kineziterapijskih) vježbi za funkcioniranje lokomotornog sustava. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi. Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitness, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, mali nogomet, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo... Vježbe kojima stimuliramo i utječemo na skladan odnos pojedinih dijelova tijela. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Statičke i dinamičke vježbe istezanja za regeneraciju onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe relaksacije i opuštanja. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru i u prirodi. Bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te vježbanje u sportskim klubovima. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Primjena specifičnih (kineziterapijskih) vježbi u funkciji izabrane djelatnosti. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ B.3.1. Učenik vrednuje rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – razumije njihove vrijednosti – prilagođava volumen opterećenja prilikom vježbanja | Sudjeluje u vrednovanju rezultata procjene uz poticaj. |
TZK SSŠ B.3.2. Učenik sastavlja komplekse vježbi za poboljšanje razine stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u odnosu na izbor djelatnosti. | – primjenjuje komplekse vježbi važne za poboljšanje stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u skladu s izborom djelatnosti – izvodi komplekse vježbi u skladu sa izborom djelatnosti | Uz pomoć izvodi raznovrsne vježbe važne za poboljšanje stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u odnosu na izbor djelatnosti. |
TZK SSŠ B.3.3. Učenik primjenjuje primjerenu terminologiju vježbi. | – objašnjava vježbe uz primjenu primjerene terminologije | Primjenjuje primjerenu terminologiju vježbi uz pomoć. |
TZK SSŠ B.3.4. Učenik slaže različite vrste vježbi važne za izbor djelatnosti. | – primjenjuje komplekse vježbi s izborom djelatnosti – izvodi različite vrste vježbi povezane u cjelinu | Izvodi kompleks vježbi povezanih u cjelinu. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranom djelatnošću. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe za smanjenje živčano-mišićne napetosti i za pravilno držanje tijela. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti i svrsishodnosti mjera i testova. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, lista provjera… Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ C.3.1. Učenik analizira osobna motorička postignuća. | -prati rezultate osobnih motoričkih postignuća -uspoređuje dobivene rezultate kroz izabranu kineziološku aktivnost | Izvodi strukture naučenih elemenata u izabranoj motoričkoj aktivnosti. |
TZK SSŠ C.3.2. Učenik odabire motoričku aktivnost radi poboljšanja osobnih rezultata. | – prepoznaje razinu tjelesne spremnosti – preuzima odgovornost za poboljšanje razine tjelesne spremnosti – redovito vježba radi poboljšanja razine tjelesne spremnosti u odnosu na struku | Uz kontrolu izvodi vježbe za odabranu motoričku aktivnost. |
TZK SSŠ C.3.3. Učenik preispituje učinke kompleksa vježbi. | – izvodi komplekse vježbi – preispituje učinke kompleksa vježbi koje izvodi u odnosu na radnu sposobnost – prilagođava način vježbanja prema spoznajama | Prema uputama prepoznaje učinke vježbi na radnu sposobnost. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti. Dinamička kretanja koja utječu na povećanje funkcije kardiovaskularnog, respiratornog i živčanog sustava te jačanje mišića i razvoja cjelokupne motorike. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, izlazne kartice, liste provjere, refleksija, povratne informacije. | ||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci rada | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ D.3.1. Učenik stabilizira naviku redovitog tjelesnog vježbanja. | – razvija navike redovitog tjelesnog vježbanja – razvija odgovornost redovitog tjelesnog vježbanja – podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju | Razvija naviku redovitog tjelesnog vježbanja uz poticaj. |
TZK SSŠ D.3.2. Učenik kombinira provedbu tjelesnog vježbanja s radnim obvezama. | – usklađuje tjelesno vježbanje s radnim obvezama – uočava dobrobit tjelesnog vježbanja za zdravlje – sudjeluje u provedbi tjelesnog vježbanja | Usklađuje tjelesno vježbanje s radnim obvezama. |
TZK SSŠ D.3.3. Učenik planira prehranu i primjerenu hidrataciju organizma pri tjelesnom vježbanju i radu te kontrolira osobnu higijenu. | – planira prehranu, prosuđuje mogućnosti prehrane i hidratacije organizma – stječe i učvršćuje pozitivne stavove o prehrani i hidrataciji organizma pri tjelesnom vježbanju – učvršćuje spoznaje osobne higijene | Prepoznaje zdravu prehranu i hidrataciju pri tjelesnom vježbanju i radu, prakticira osobnu higijenu. |
TZK SSŠ D.3.4. Učenik primjenjuje motoričke aktivnosti u prirodi. | – predlaže način primjene motoričke aktivnosti u prirodi – izvodi motoričke aktivnosti u prirodi | Izvodi tjelesno vježbanje u prirodi u odgovarajućoj opremi. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Jednostavne i dinamičke aktivnosti s pravilnim izmjenama rada i odmora koje ne zahtijevaju preveliku koncentraciju pozornosti (trčanje, trčanje sa zadacima, figurativno trčanje, pretrčavanje, trčanje s poskocima i skokovima, dinamičke elementarne igre, jednostavne momčadske igre). Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanju razine ekološke svijesti i higijene. Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju. Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje navike redovitog tjelesnog vježbanja. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, primjenom standardizirane opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke sadržaje te uključivanje u sportske klubove. | ||
Slika 3. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja na razini 4.1
Tjelesna i zdravstvena kultura, 1. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||
TZK SSŠ A.1.1. Učenik primjenjuje teorijska i motorička znanja. | – prepoznaje teorijska i motorička znanja iz izabrane motoričke aktivnosti – usavršava teorijska i motorička znanja | Izvodi stečena motorička znanja i uz pomoć sudjeluje u procesu. | ||
TZK SSŠ A.1.2. Učenik primjenjuje osnove tehnike i taktike raznih sportova. | – razlikuje osnove tehnike i taktike raznih sportova – izvodi osnove tehnike i taktike raznih sportova | Sudjeluje u vježbanju, raznim sportovima i sportskim natjecanjima. | ||
TZK SSŠ A.1.3. Učenik prepoznaje specifične (kineziterapijske) vježbe u funkciji zanimanja. | – prepoznaje i izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe prema specifičnosti zanimanja – odabire odgovarajuću digitalnu tehnologiju kao pomoć u tjelesnom vježbanju | Izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe prema specifičnostima zanimanja uz pomoć. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi. Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitnes, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, mali nogomet, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo... Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Korištenje digitalnih sadržaja za izradu programa tjelesnog vježbanja. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru i u prirodi. Bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te vježbanje u sportskim klubovima. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Primjena specifičnih (kineziterapijskih) vježbi u funkciji izabrane djelatnosti. Uporaba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. | ||||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||
TZK SSŠ B.1.1. Učenik provjerava rezultate morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – izvodi provjeru morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti – razumije vrijednosti rezultata morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. – prilagođava volumen opterećenja prilikom vježbanja | Sudjeluje u vrednovanju rezultata procjene uz poticaj. | ||
TZK SSŠ B.1.2. Učenik izvodi komplekse vježbi povezanih s izborom zanimanja. | – primjenjuje komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja – izvodi komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja | Uz pomoć izvodi raznovrsne vježbe važne za izbor zanimanja. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. | ||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti i svrsishodnosti mjera i testova. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||
TZK SSŠ C.1.1. Učenik prati osobna motorička postignuća. | – prati rezultate osobnih motoričkih postignuća – uspoređuje rezultate osobnih motoričkih postignuća | Izvodi različite vježbe za unaprjeđenje motoričkih postignuća. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe kojima se potiče razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. | ||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci rada | ||||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | ||
TZK SSŠ D.1.1. Učenik primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima. | – razumije higijenske navike – primjenjuje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u motoričkim aktivnostima | Prepoznaje higijenske, zdravstvene i ekološke navike u svim vrstama motoričkih aktivnosti. | ||
TZK SSŠ D.1.2. Učenik primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme. | – primjenjuje motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme – predlaže načine primjene motoričke aktivnosti u slobodno vrijeme | Sudjeluje u organiziranim motoričkim aktivnostima u slobodno vrijeme uz poticaj. | ||
TZK SSŠ D.1.3. Učenik analizira utjecaj prehrambenih navika na zdravlje. | – identificira prehrambene navike za zdravlje – analizira utjecaj prehrane na zdravlje | Prepoznaje zdrave prehrambene navike. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanje razine ekološke svijesti i higijene Teorijska predavanja o zdravoj prehrani (sastavljanje zdravih jelovnika) Sportska natjecanja u školi i izvan nje Statičke vježbe istezanja za sve mišićne skupine | ||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. Usvajanje navike redovitog tjelesnog vježbanja. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||||
TZK SSŠ D.1.4. Učenik prosuđuje i podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju. | – razvija pozitivan stav i odgovornost prema tjelesnom vježbanju | Prihvaća tjelesno vježbanje kao redovitu aktivnost u odgovarajućoj opremi. | ||
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju. Jednostavne i dinamičke aktivnosti s pravilnim izmjenama napora i odmora (trčanje, trčanje sa zadacima, trčanje s poskocima i skokovima, dinamičke elementarne igre, jednostavnije momčadske igre). | ||||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, primjenom standardizirane opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke sadržaje te uključivanje u sportske klubove. Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. | ||||
Tjelesna i zdravstvena kultura, 2. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
TZK SSŠ A.2.1. Učenik povezuje teorijska i motorička znanja. | – primjenjuje teorijska i motorička znanja – usvaja teorijska i motorička znanja iz izabrane motoričke aktivnosti | Primjenjuje teorijska i motorička znanja uz pomoć. | |
TZK SSŠ A.2.2. Učenik primjenjuje elemente tehnike i taktike raznovrsnih sportova. | – razlikuje elemente tehnike i taktike raznih sportova – izvodi odabrane elemente tehnike i taktike u raznovrsnim sportovima | Izvodi elemente tehnike i taktike određenog sporta. | |
TZK SSŠ A.2.3. Učenik demonstrira specifične (kineziterapijske) vježbe u funkciji zanimanja. | – primjenjuje specifične (kineziterapijske) vježbe prema specifičnosti zanimanja – pokazuje specifične (kineziterapijske) vježbe – koristi digitalnu tehnologiju kao pomoć u tjelesnom vježbanju | Izvodi (kineziterapijske) vježbe prema specifičnostima zanimanja. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje…), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi… Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, fitness, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, futsal, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, taekwondo, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo… Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe kojima se stimulira i utječe na skladan odnos pojedinih dijelova tijela. Korištenje digitalnih sadržaja za izradu programa tjelesnog vježbanja. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prema uvjetima, preferenciji učenika te preporuci nastavnika odabrati prikladne sadržaje. Uporaba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | |||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
TZK SSŠ B.2.1. Učenik demonstrira vježbe za poboljšanje stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – vrednuje morfološka obilježja – pokazuje vježbe za poboljšanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti | Pokazuje vježbe za poboljšanje rezultata morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti uz pomoć. | |
TZK SSŠ B.2.2. Učenik prepoznaje komplekse vježbi povezanih s izborom zanimanja. | – primjenjuje vježbe povezane s izborom zanimanja – objašnjava vježbe povezane s izborom zanimanja – sastavlja komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja – izvodi komplekse vježbi povezane s izborom zanimanja – koristi pravilnu terminologiju | Izvodi raznovrsne vježbe važne za izbor zanimanja koristeći pravilnu terminologiju uz pomoć. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Vježbe za poboljšanje stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti u skladu s razvojnim obilježjima učenika. Kineziterapijske vježbe koje su u skladu s radnom sposobnošću i zahtjevima budućeg zanimanja | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti mjera i testova. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | |||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
TZK SSŠ C.2.1. Učenik prati osobna motorička postignuća. | – prati osobna motorička postignuća – uspoređuje osobna postignuća u odabranoj motoričkoj aktivnosti | Izvodi strukture naučenih elemenata u odabranoj motoričkoj aktivnosti uz pomoć. | |
TZK SSŠ C.2.2. Učenik izvodi motoričku aktivnost radi poboljšanja osobnih rezultata. | – prepoznaje razinu tjelesne spremnosti – preuzima odgovornost za poboljšanje iste – odabire motoričku aktivnost koja pridonosi poboljšanju razine tjelesne spremnosti u odnosu na struku – redovito vježba radi poboljšanja razine tjelesne spremnosti | Uz kontrolu izvodi vježbe za odabranu motoričku aktivnost. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u skladu s razvojnim obilježjima učenika. Dinamička kretanja koja utječu na povećanje funkcije kardiovaskularnog, respiratornog i živčanog sustava te jačanje mišića i razvoj cjelokupnog motoričkog statusa. | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja, lista provjera… | |||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | |||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda | |
TZK SSŠ D.2.1. Učenik analizira utjecaj prehrambenih navika i kinezioloških aktivnosti za očuvanje zdravlja. | – obašnjava utjecaj prehrambenih navika i kinezioloških aktivnosti za očuvanje zdravlja | Prepoznaje utjecaj prehrambenih navika na zdravlje. | |
TZK SSŠ D.2.2. Učenik odabire motoričke aktivnosti u prirodi. | – odabire i provodi kineziološke aktivnosti u prirodi u skladu s radnim obvezama – boravi u prirodi – aktivno provodi vrijeme u prirodi | Samostalno izvodi kineziološke aktivnosti u prirodi. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološka aktivnost usklađena s osnovama prehrambenim navikama. Kineziološke aktivnosti u prirodi koje je moguće provoditi ovisno o obilježjima zavičaja: orijentacijsko hodanje, trčanje, pješačke ture, orijentacijsko trčanje, život u prirodi i vještina preživljavanja, vožnja biciklom, aktivnosti u vodi, na vodi i uz vodu, aktivnosti na snijegu (projektna ili izvanučionička nastava). Vježbe istezanja (statičke i dinamičke) u svrhu prevencije ozljeda dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanje razine ekološke svijesti i higijene. | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Prema vlastitom interesu odabrati kineziološke aktivnosti koje se mogu koristiti u funkciji cjeloživotnog vježbanja. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | |||
TZK SSŠ D.2.3. Učenik podupire cjeloživotne navike tjelesnog vježbanja | – razvija navike cjeloživotnog tjelesnog vježbanja – redovito vježba u svrhu stvaranja navike redovitog tjelesnog vježbanja | Razvija naviku cjeloživotnog tjelesnog vježbanja. | |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Raznovrsne kineziološke aktivnosti u skladu s razvojnim obilježjima učenika | |||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim/sportskim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru. Bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim kineziološkim/sportskim sadržajima te vježbanje u sportskim klubovima Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Poticanje samostalnog vježbanja, usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. | |||
Tjelesna i zdravstvena kultura, 3. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ A.3.1. Učenik primjenjuje teorijska i motorička znanja na razini stabilizacije. | – stabilizira teorijska i motorička znanja iz odabrane motoričke aktivnosti | Izvodi odabrana teorijska i motorička znanja. |
TZK SSŠ A.3.2. Učenik demonstrira složenija motorička gibanja u situacijskim i natjecateljskim uvjetima. | – objašnjava složenija motorička gibanja – izvodi složenija gibanja u situacijskim i natjecateljskim uvjetima | Izvodi složenija motorička gibanja u situacijskim i natjecateljskim uvjetima uz pomoć. |
TZK SSŠ A.3.3 Učenik preispituje ulogu specifičnih (kineziterapijskih) vježbi. | – istražuje ulogu specifičnih (kineziterapijskih vježbi) prema ugroženosti sustava za kretanje koje izvodi zbog specifičnosti zanimanja – preispituje ulogu specifičnih (kineziterapijskih vježbi) na vlastito zdravlje – prilagođava vježbe prema ugroženosti sustava za kretanje i sprječavanje ozljeda na radu | Izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe i prepoznaje njihov utjecaj na zdravlje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Teorijska i taktička motorička znanja iz raznovrsnih sportova, rekreacijskih sadržaja i kineziterapijskih vježbi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika. Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Kineziterapijske vježbe za rehabilitaciju nakon ozljeda onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe istezanja za smanjenje tonusa onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Korištenje digitalnih sadržaja za izradu programa tjelesnog vježbanja. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim/sportskim aktivnostima, uz poštovanje drugog i drukčijeg. Bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim kineziološkim/sportskim sadržajima te vježbanje u sportskim klubovima. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Uporaba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu. | ||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ B.3.1. Učenik analizira provjeravanje morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – vrednuje rezultate osobnog napretka – izvodi vježbe za poboljšanje stanja morfoloških obilježja te motoričkih i funkcionalnih sposobnosti | Sudjeluje u organizaciji provjeravanja i praćenju rezultata provjere morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. |
TZK SSŠ B.3.2. Učenik odabire motoričku aktivnost za poboljšanje razine stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. | – prepoznaje razinu tjelesne spremnosti i provodi vježbe za podizanje njene razine – redovito provodi tjelesnu aktivnost radi poboljšanja razine tjelesne spremnosti u odnosu na specifičnosti zanimanja | Izvodi vježbe za poboljšanje razine tjelesne spremnosti. |
TZK SSŠ B.3.3. Učenik preispituje učinke skupa vježbi koje izvodi u odnosu na radnu sposobnost. | – izvodi odabrani skup vježbi i preispituje njihove učinke – izvodi skup vježbi u skladu s radnom sposobnošću – prilagođava način vježbanja prema spoznajama | Prema uputama izvodi vježbe u skladu s radnom sposobnošću. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Skup vježbi koje su u skladu s radnom sposobnošću i zahtjevima budućeg zanimanja. Vježbe kojima potičemo razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupne motorike. Vježbe za smanjenje živčano-mišićne napetosti i za pravilno držanje tijela. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti mjera i testova. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ C.3.1. Učenik analizira osobna motorička postignuća. | – prati osobna motorička postignuća – uspoređuje rezultate osobnih postignuća kroz izabranu kineziološku aktivnost | Prati osobna motorička postignuća. |
TZK SSŠ C.3.2. Učenik odabire motoričku aktivnost radi poboljšanja osobnih rezultata. | – prepoznaje razinu tjelesne spremnosti – preuzima odgovornost za poboljšanje rezultata osobnih motoričkih postignuća – redovito vježba radi poboljšanja razine tjelesne spremnosti u odnosu na struku | Uz kontrolu izvodi vježbe za odabranu motoričku aktivnost. |
TZK SSŠ C.3.3. Učenik preispituje učinke kompleksa vježbi u odnosu na zanimanje. | – izvodi komplekse vježbi – preispituje učinke kompleksa vježbi koje izvodi u odnosu na radnu sposobnost – prilagođava način vježbanja prema spoznajama | Prema uputama preispituje učinke vježbi u odnosu na zanimanje. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u skladu s razvojnim obilježjima učenika. Dinamička kretanja koja utječu na povećanje funkcije kardiovaskularnog, respiratornog i živčanog sustava te jačanje mišića i razvoja cjelokupne motorike. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ D.3.1. Učenik stabilizira naviku i samokontrolu redovitog tjelesnog vježbanja. | – razvija naviku redovitog tjelesnog vježbanja – razvija odgovornost redovitog tjelesnog vježbanja – podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju | Usvaja naviku i samokontrolu redovitog tjelesnog vježbanja prema uputama. |
TZK SSŠ.D.3.2. Učenik predlaže prehranu i primjerenu hidrataciju organizma tijekom motoričke aktivnosti. | – predlaže mogućnosti prehrane i hidratacije organizma – prosuđuje mogućnosti prehrane i hidratacije organizma tijekom kineziološke aktivnosti | Prilagođava prehranu i hidrataciju organizma tijekom kineziološke aktivnosti prema uputama. |
TZK SSŠ.D.3.3. Učenik primjenjuje tjelovježbu u prirodi. | – provodi tjelovježbu u prirodi – aktivno provodi slobodno vrijeme u skladu s radnim obvezama i specifičnostima zanimanja – usklađuje vježbanje s dnevnim obvezama i specifičnostima zanimanja | Sudjeluje u provedbi tjelovježbe u prirodi. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološka motorička aktivnost u slobodno vrijeme usklađena s prehranom i primjerenom hidratacijom tijekom kineziološke aktivnosti. Vježbe istezanja za regeneraciju onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Statičke vježbe istezanja za smanjenje tonusa onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Jednostavne i složenije dinamičke aktivnosti s pravilnim izmjenama rada i odmora. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Planiranje aktivnosti za samostalno vježbanje, praćenje prehrane i hidratacije tijekom kineziološke aktivnosti, kontroliranje opterećenja s obzirom na subjektivne pokazatelje umora. Shodno vremenskim uvjetima, obilježjima podneblja te godišnjem dobu provoditi kineziološku/sportsku aktivnost u prirodnom okruženju (projektna ili izvanučionička nastava). Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||
TZK SSŠ.D.3.4. Sudjeluje u aktivnostima koje uvažavaju različitosti, poštivanje drugog i drukčijeg. | – potiče suradnički odnos – poštuje pravila igre i nenasilno rješavanje sukoba | Pokazuje poštovanje prema drugom i drukčijem. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u skladu s razvojnim obilježjima učenika. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim/sportskim aktivnostima, uz poštovanje drugog i drukčijeg. | ||
Tjelesna i zdravstvena kultura, 4. razred, razina 4.2., 2 CSVET-a
| Predmetno područje A: Kineziološka teorijska i motorička znanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ.A.4.1. Učenik usavršava kineziološka teorijska i motorička znanja na razini automatizacije. | – razlikuje teorijska i motorička znanja – povezuje teorijska i motorička znanja – primjenjuje teorijska znanja u motoričkoj izvedbi | Samostalno primjenjuje teorijska i motorička znanja. |
TZK SSŠ.A.4.2. Učenik situacijski primjenjuje složenije tehničko-taktičke elemente sporta. | -primjenjuje složenije elemente tehnike – povezuje složenije elemente tehnike -samostalno primjenjuje taktička znanja – primjenjuje taktička znanja u skladu sa zahtjevima situacije | Povezuje složenije elemente tehnike i taktička znanja prema zadanoj situaciji uz pomoć. |
TZK SSŠ A.4.3. Učenik planira specifične (kineziterapijske) vježbe, vrijeme i način provođenja prema standardima zanimanja. | – razlikuje specifične (kineziterapijske) vježbe koje izvodi prema standardima zanimanja – provjerava učinke specifičnih (kineziterapijskih) vježbi te planira buduću aktivnost radi očuvanja zdravlja | Prema uputama planira aktivnost prema standardima zanimanja. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Obvezni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. atletika, rukomet, nogomet, košarka, odbojka, sportska i ritmička gimnastika, hrvanje, judo, sportovi na vodi (veslanje, jedrenje...), sportovi s reketom (tenis, stolni tenis, badminton), skijanje, plivanje, plesovi. Izborni sadržaji/sportovi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja, npr. nordijsko hodanje, karate, aerobika, boks, taekwondo, fitnes, odbojka na pijesku, rukomet na pijesku, akrobatika, pilates, mali nogomet, minikošarka, koturaljkanje, samoobrana, ronjenje na dah, skijaško trčanje, sinkronizirano plivanje, slobodno penjanje, streljaštvo, terapijsko jahanje, biciklizam, hokej na travi, triatlon, kajakaštvo, sportsko-rekreativne aktivnosti u vodi, jedrenje na dasci, jedrenje u malim klasama, osnove golfa, vaterpolo... Kineziterapijske vježbe za prevenciju tegoba onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe istezanja za regeneraciju onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Vježbe kojima se potiče razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe relaksacije i opuštanja. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Sudjelovanje u raznovrsnim svakodnevnim kineziološkim aktivnostima, u čistom i sigurnom prostoru i prirodi. Bavljenje izvannastavnim i izvanškolskim sportskim sadržajima te vježbanje u sportskim klubovima. Izvodi specifične (kineziterapijske) vježbe i prema uputama planira aktivnost prema standardima zanimanja. Liste za samoprocjenu aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Prema uvjetima, preferenciji učenika te preporuci nastavnika odabrati prikladne sadržaje. Uporaba digitalnih tehnologija u nastavnom procesu (izrada programa tjelesnog vježbanja). Obrazovne društvene mreže, digitalna obrazovna okruženja za suradnju i sustavi za upravljanje tjelesnim vježbanjem. | ||
| Predmetno područje B: Morfološka obilježja, motoričke i funkcionalne sposobnosti | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ B.4.1. Učenik osmišljava motoričke vježbe. | – prepoznaje važnost vježbi za poboljšanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te morfoloških obilježja i objašnjava njihov utjecaj – osmišljava komplekse vježbi zbog postizanja rezultata tjelesne spremnosti – sastavlja komplekse vježbi u odnosu na izbor zanimanja | Sastavlja vježbe za poboljšanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te morfoloških obilježja uz pomoć. |
TZK SSŠ B.4.2. Učenik preispituje učinke motoričkih vježbi na očuvanje zdravlja. | – analizira učinke vježbanja na očuvanje zdravlja i povećanje radne sposobnosti – pomaže suvježbačima – izvodi vježbe zbog povećanja radne sposobnosti | Uz poticaj preispituje učinke vježbanja na zdravlje i povećanje radne sposobnosti. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Testovi za procjenu morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Vježbe jačanja svih mišićnih skupina i razvoja cjelokupnog motoričkog statusa. Vježbe kojima se potiče razvoj motoričkih sposobnosti i utjecaj na povećanje funkcija kardiovaskularnog, respiratornog i endokrinog sustava. Vježbe istezanja za smanjenje tonusa onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivnosti usmjeriti na procjenu vrijednosti mjera i testova. Prilagođavanje opterećenja s obzirom na subjektivne pokazatelje umora. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||
| Predmetno područje C: Motorička postignuća | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ C.4.1. Učenik analizira osobna motorička postignuća. | – prati rezultate osobnih motoričkih postignuća – uspoređuje osobna motorička postignuća | Prati rezultate osobnih postignuća. |
TZK SSŠ C.4.2. Učenik preispituje učinke kompleksa vježbi koje utječu na rezultate motoričkih postignuća. | – izvodi komplekse vježbi – preispituje učinke kompleksa vježbi koje utječu na radnu sposobnost -prilagođava način vježbanja prema spoznajama | Prema uputama izvodi komplekse vježbi koje utječu na rezultate motoričkih postignuća. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti za poboljšanje postignuća učenika. Dinamička kretanja koja utječu na povećanje funkcije kardiovaskularnog, respiratornog i živčanog sustava te jačanje mišića i razvoja cjelokupnog motoričkog statusa. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Odabir motoričkih zadataka i izrada kriterija za praćenje motoričkih postignuća. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. | ||
| Predmetno područje D: Zdravstveni i odgojni učinci tjelesnog vježbanja | ||
| odgojno-obrazovni ishodi | razrada ishoda | odgojno-obrazovni ishodi na razini usvojenosti »dobar« na kraju razreda |
TZK SSŠ D.4.1. Učenik izgrađuje cjeloživotne navike tjelesnog vježbanja i gibanja. | – redovito vježba – usvaja navike cjeloživotnog tjelesnog vježbanja s naglaskom na svakodnevno gibanje | Stvara naviku cjeloživotnog tjelesnog vježbanja s naglaskom uz poticaj. |
TZK SSŠ D.4.2. Učenik razvija ekološku osviještenost. | – prepoznaje važnost očuvanja prirode – sudjeluje u ekološkim akcijama i predlaže mjere zaštite prirode | Pokazuje odgovornost za očuvanje prirode uz poticaj. |
TZK SSŠ D.4.3. Učenik planira motoričke aktivnosti u prirodi. | – predlaže motoričke aktivnosti u prirodi – primjenjuje motoričke aktivnosti u prirodi zbog povećanja radne sposobnosti i održavanja zdravlja | Sudjeluje u provedbi tjelesnog vježbanja u prirodi, uz poticaj. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Kineziološke aktivnosti u slobodno vrijeme s naglaskom na poticanje zdravstvenog stanja i podizanju razine ekološke svijesti. Raznovrsne kineziološke aktivnosti u prirodi u skladu s uvjetima i formalnim kompetencijama učitelja i učenika. Projektna ili izvanučionička nastava ovisno o obilježjima zavičaja: orijentacijsko hodanje, trčanje, pješačke ture, orijentacijsko trčanje, život u prirodi i vještina preživljavanja, vožnja biciklom, aktivnosti u vodi, na vodi i uz vodu, aktivnosti na snijegu… Vježbe za smanjenje živčano-mišićne napetosti i za pravilno držanje tijela (opće pripremne vježbe – vježbe za vrat, ruke i rameni pojas, vježbe trupa, vježbe nogu i zdjeličnog pojasa). Kineziterapijske vježbe za rehabilitaciju nakon ozljeda onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. Skup vježbi masaže i samomasaže (labavljenja, glađenja, gnječenja, istresanja) u stajanju, sjedenju ili ležanju onih dijelova lokomotornog sustava koji su najviše aktivirani izabranim zanimanjem. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Uporaba mobilnih aplikacija i pametnih satova radi samopraćenja i samovrednovanja aktivnosti učenika u slobodno vrijeme, izlazne kartice, povratne informacije, refleksija. Poticanje samostalnog vježbanja, napredno usavršavanje i osvješćivanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja. Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje se mogu koristiti u funkciji cjeloživotnog vježbanja kao sportsko-rekreacijski sadržaji. Primjena vježbi za rehabilitaciju,masažu i samomasažu. | ||
TZK SSŠ D.4.4. Učenik podupire pozitivan stav prema tjelesnom vježbanju | – razvija pozitivan stav i odgovornost prema tjelesnom vježbanju – interpretira odgovornost prema redovitom tjelesnom vježbanju – istražuje zainteresiranost za provođenje aktivnosti | Prihvaća tjelesno vježbanje kao svakodnevnu aktivnost u odgovarajućoj opremi. |
Sadržaji za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Raznovrsne kineziološke aktivnosti koje će utjecati na stvaranje pozitivnog stava prema tjelesnom vježbanju. Jednostavne i složene dinamične aktivnosti s pravilnim izmjenama napora i odmora. | ||
Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda: Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim aktivnostima, primjenom sportske opreme za tjelesno vježbanje i sportska natjecanja. Uključivanje u izvannastavne i izvanškolske kineziološke sadržaje te uključivanje u sportske klubove. Planiranje dnevne i tjedne aktivnosti učenika. Aktivno sudjelovanje u raznovrsnim kineziološkim/sportskim aktivnostima koje doprinose samopoštovanju i samopouzdanju. | ||
Slika 4. Prijedlog postotne zastupljenosti predmetnih područja na razini 4.2
E. POVEZANOST S DRUGIM PREDMETIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
Povezanost odgojno-obrazovnih područja, međupredmetnih tema i nastavnih predmeta s tjelesnom i zdravstvenom kulturom vrlo je velika te omogućuje razvoj zdravstvene, ekološke, kulturne, etičke i građanske svijesti učenika. Uzrokuje određenu usmjerenost, raznovrsne odgojno-obrazovne ishode nastavnoga procesa i kompetencije učenika. Primjena povezanosti s drugim predmetima i međupredmetnim temama izravno utječe na planiranje, programiranje i provedbu nastavnoga procesa u TZK-u.
Ishodi TZK-a su široki i nude brojne mogućnosti povezivanja s ostalim predmetima. Kineziološke aktivnosti mogu biti poticaj za rješavanje likovnih problema u učenju i poučavanju Likovne kulture, za usvajanje spoznaja iz Matematike, Fizike, Tehničke kulture s jedne strane, a Biologije i Kemije s druge strane, proširuje se opće znanje koje se odnosi na tijelo, prostor, gibanje itd. Temelj ostvarivanja ishoda međupredmetne teme Zdravlje povezan je s rastom i razvojem, prehranom, hidratacijom i gibanjem te higijenom učenika. Razvoj samopouzdanja, osjećaja odgovornosti, tjelesnog vježbanja u slobodno vrijeme, uočavanje problema iz neposredne okoline te predlaganje rješenja poveznice su s međupredmetnim temama Osobni i socijalni razvoj, Poduzetništvo i Građanski odgoj. Očekivanja iz međupredmetne teme Učiti kako učiti ostvaruju se integrirano s gotovo svim ishodima predmeta TZK-a. Upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije poboljšava prijenos i prezentaciju kinezioloških sadržaja, kao i programiranje procesa tjelesnog vježbanja i poticanje navika redovite tjelesne aktivnosti.
Ovakvom primjenom i povezanošću nastavnih predmeta i međupredmetnih tema izravno se pridonosi povećanju ukupne završne razine kompetencija učenika, ali istodobno je izvor stvaralaštva nastavnika u pripremi i provedbi nastavnog procesa kao doprinos oblikovanju i ostvarivanju osobnih i kreativnih potencijala učenika, cjeloživotnog učenja, poštovanja dobrobiti drugih i drukčijih te aktivnog sudjelovanja u zajednici. Na taj način u središte pozornosti nastavnog procesa stavlja se učenik i razvoj učenika kao cjelovite osobe.
F. UČENJE I POUČAVANJE PREDMETA
Proces učenja i poučavanja u Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi oblikovan je tako da učenici ostvarivanjem ishoda razvijaju i svoje maksimalne potencijale. Obveza ovog nastavnog predmeta je biti jedan od temelja zdravlja cijele populacije te bitno doprinijeti cjelovitom biološkom, psihološkom i socijalnom razvoju učenika. Učenje i poučavanje treba se temeljiti na suvremenim znanstvenim spoznajama kineziologije te kod učenika poticati razvoj motoričkih kompetencija za samostalno i cjeloživotno tjelesno vježbanje. Kompetencije se odnose na motorička znanja i vještine koje pozitivno utječu na sposobnosti i osobine, formiranje pozitivnih stavova prema kineziološkim aktivnostima i stvaranju navika redovitog tjelesnog vježbanja. Suvremenim pristupom poučavanju i učenju Tjelesne i zdravstvene kulture potiče se iskustveno učenje kroz opažanje, aktivno sudjelovanje, izvedbu i usavršavanje vještina koje se od učenika očekuju u određenom razvojnom razdoblju. Očekivani različiti odgojno-obrazovni ishodi potiču kod učenika kreativno i kritičko razmišljanje te prihvaćanje tjelesnog vježbanja kao načina života. Uvažava se jedinstvenost svakog učenika uz činjenicu da se učenici razvijaju i napreduju na različite načine i različitom brzinom. Nastavni proces se provodi u raznovrsnim velikim i opremljenim školskim sportskim dvoranama, školskim sportskim igralištima i/ili prilagođenim prostorima. Navedeno zahtijeva od učitelja/nastavnika sasvim drukčiju mentalnu i motoričku aktivnost od one koja prevladava na ostalim nastavnim predmetima. Od učitelja/nastavnika se očekuje da bude kreator nastavnog procesa, suradnik i savjetnik želi li postići ostvarenost očekivanih odgojno-obrazovnih ishoda i dosegnuti optimalnu razinu postignuća učenika. U funkciji podizanja kvalitete nastave TZK-a na svim razinama školovanja treba sustavno osmišljavati promjene u pristupima učenju, procesu i dinamici učenja, metodama odgojno-obrazovnoga rada itd. U poučavanju i učenju ponajprije treba unaprijediti pristup prihvaćanju jedinstvenosti svakog učenika tijekom poučavanja, učenja, ponašanja i vrednovanja. Samo varijabilnim, odnosno individualnim pristupom učenju i poučavanju učenici mogu ostvariti pozitivne ishode jer su oni potpuno utemeljeni na stvarnom predznanju i razini njegovih morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama (učenici s teškoćama i daroviti učenici) učitelji/nastavnici planiraju kurikul usmjeren na učenika. Osobitosti učenika zahtijevaju njima sukladne diferencirane postupke, ciljeve učenja, razinu ostvarenosti odgojno-obrazovnog ishoda, opseg i dubinu sadržaja učenja, strategije i aktivnosti poučavanja kojima se žele ostvariti postavljeni ciljevi te načini vrednovanja ostvarenih postignuća. Učenje i poučavanje svih domena jednako je važno i međusobno povezano u ostvarivanju očekivanih ishoda učenja. S obzirom na razvojne osobine učenika u određenoj dobi, prilagođavaju se i načini učenja i poučavanja određene domene. Ovako prilagođen i fleksibilan odgojno-obrazovni pristup omogućuje zadovoljenje različitih potreba učenika te može afirmirati njihov identitet, sposobnost i talent. Učenje se odvija uz učiteljevu podršku te u interakciji s drugim učenicima u socijalnom okruženju. Važno je poticati istraživački i stvaralački način rada te suradnju među učenicima. Potrebno je prepoznati potencijale i talente svakog pojedinca kako bismo poučavanje mogli prilagoditi individualnim potrebama pojedinog učenika. Uloga učitelja je osigurati pozitivno okruženje za učenje tako da potiče kvalitetne međuljudske odnose, fair play, kritičko i kreativno razmišljanje, donošenje pravilnih odluka, rješavanje situacijskih problema itd. Socijalna inkluzija, prihvaćanje različitosti, samoaktualizacija, samoidentifikacija, samopoimanje, timski rad, prihvaćanje značaja lokalne zavičajne tradicije i isticanja nacionalnoga identiteta trebaju biti sastavni dio učenja i poučavanja. U skladu s navedenim, vodeći se prihvaćanjem individualnih razlika, potrebno je načinima učenja i poučavanja naglasiti aktivnu ulogu učenika i povezati je sa životnim iskustvima. Sam predmet Tjelesna i zdravstvena kultura jasno otvara poticanje složenih oblika mišljenja u odnosima suradnje i natjecanja uz motivaciju i izazove.
Težeći unaprjeđenju i obogaćivanju nastavnoga predmeta TZK-a uputno je trajno poticati neposrednu uključenost i suradnju učitelja/nastavnika, roditelja/skrbnika, lokalne i šire društvene zajednice zbog dobrobiti učenika i unaprjeđenja kvalitete življenja.
G. VREDNOVANJE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA
Vrednovanje ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda temeljni je preduvjet za dobivanje informacija o ostvarenju ciljeva procesa tjelesnog vježbanja i stupnju ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Učitelji/nastavnici imaju autonomiju i odgovornost odabrati najprikladnije metode i vrste vrednovanja u sklopu pojedinih pristupa vrednovanju.
Izvješćivanje je informiranje o postignućima i napretku učenika. Ono se može provoditi formalno (izvješće o praćenju, dodatak svjedodžbi, napomena u svjedodžbi, podaci i bilješke u e-matici, drugim propisanim e-bazama) i neformalno (razgovori i razmjena informacija između različitih subjekata u radu).
Vrednovanje se temelji na razinama usvojenosti ishoda, a poštuju se osobnosti učenika kako bi se osigurao prijeko potreban individualizirani pristup u odgojno-obrazovnom procesu. Povratne informacije o učenikovim postignućima dobivene vrednovanjem omogućuju učitelju/nastavniku da s učenikom planira daljnji rad. Pri vrednovanju pred učenike se postavljaju zahtjevi koji su ostvarivi te u kojima mogu pokazati usvojeno znanje, stečene vještine i svoje sposobnosti. Nastavnik prilagođava stupanj težine zadataka na individualnoj razini.
Provodi se redovito tijekom cijele nastavne godine kako bi se učenicima omogućilo da pokažu napredak u raznovrsnim situacijama i okruženjima. Primjerice, usvojeni element tehnike iz određene kineziološke aktivnosti vrednuje se kao samostalni prikaz, ali i u situacijskim uvjetima tijekom trajanja aktivnosti ili natjecanja. Učenici se upoznaju s jasnim kriterijima vrednovanja koji će im pomoći u razumijevanju razina učenja. Učenicima treba biti razumljivo što čini uspješnu izvedbu, a učenje je potrebno usmjeriti na ono što znaju i mogu učiniti. Sve to olakšava uspostavu objektivnijeg, valjanog, pouzdanijeg i poticajnog vrednovanja i izvještavanja o učeničkim postignućima. Naglasak vrednovanja je na kriterijskom praćenju odgojno-obrazovnih postignuća i razvoja sposobnosti, pri čemu vrednovanje može biti iskazano i sumativnom ocjenom u ovisnosti o pozitivnim pomacima koje je učenik postigao. Kao numerički pokazatelj razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda definiranih kurikulom zadržavaju se školske ocjene od pet stupnjeva. Dakle, zaključna ocjena izriče se riječju i brojem (nedovoljan – 1, dovoljan – 2, dobar – 3, vrlo dobar – 4, odličan – 5).
Povratne informacije, metode i strategije za postizanje napretka učenika trebaju biti učestale i motivirajuće kako bi učenici težili postizanju optimalnih vrijednosti radi održavanja zdravlja i povećanja razine tjelesne spremnosti.
U Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi provodi se formativni način vrednovanja kako bi učenici pravovremeno dobili valjanu povratnu informaciju koja je za njih poticajna te ih ohrabruje i motivira da ovladaju svojim vještinama i usvajaju nova znanja. Također, takvim načinom vrednovanja učitelj kvalitetnije prilagođava poučavanje interesima, potrebama i mogućnostima učenika te su učenici ravnopravni i odgovorni partneri u procesu učenja. Formativno vrednovanje provodi se svaki put tijekom kineziološke aktivnosti i procesa učenja i poučavanja te nakon završetka aktivnosti kako bi se pratio učenikov napredak i postignuća u odnosu na njega samoga te kako bi učenik bio aktivno uključen u proces vrednovanja. Na taj način potiče se kod učenika autonomni i samoregulirajući pristup učenju te se razvija svijest o vlastitim znanjima i stečenim kompetencijama. Nakon određenog obrazovnog razdoblja ili na kraju obrade nastavne cjeline provodi se sumativno vrednovanje koje predstavlja procjenu odgojno-obrazovnih ishoda učenja i poučavanja i daje povratnu informaciju o kvaliteti učenikovog znanja.
Tijekom učenja i poučavanja tri su pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje (liste procjene, izlazne kartice, rubrike za vrednovanje, postavljanje pitanja učenicima, opažanja, anegdotske zabilješke, učeničke mape...), vrednovanje kao učenje (vršnjačko vrednovanje, samovrednovanje uz upotrebu rubrika za vrednovanje, liste procjene, dnevnik učenja, konzultacije s učiteljem...) i vrednovanje naučenog (provjere znanja i vještina, praktični radovi, učenički izvještaji o praktičnom radu, projekti). Zaključna ocjena ne mora biti aritmetička sredina sastavnica vrednovanja. Učitelj/nastavnik treba objasniti učeniku u kojim je odgojno-obrazovnim ishodima bio posebno uspješan, a koje treba nadalje unaprjeđivati.
U svim ciklusima pri određivanju zaključne ocjene iz TZK-a sva predmetna područja vrednovanja predstavljaju ukupnu procjenu ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u određenoj godini učenja i poučavanja nastavnoga predmeta pri čemu se nastavnik koristi načelima transparentnosti i pravednosti s jasno izraženom svrhom o postignućima i napredovanju učenika.
Praćenje i provjeravanje učenika provodi se zbog utvrđivanja stanja morfoloških obilježja, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i dobivanja povratne informacije izravno o tjelesnoj spremnosti, a neizravno i zdravstvenom statusu učenika. Na temelju dobivenih informacija planira se i programira nastavni proces. Podaci o učenicima mogu se koristiti za stvaranje jedinstvene baze podataka u svrhu selekcije i usmjeravanja darovitih učenika u određene sportove i procjene tjelesne spremnosti stanja djece i mladeži RH. Sadržaji praćenja i provjeravanja su:
a) Motorička znanja
b) Motorička postignuća
c) Morfološke značajke, motoričke i funkcionalne sposobnosti
d) Aktivnost učenika i odgojni učinci.
U Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi elementi ocjenjivanja koji se neposredno kriterijski ocjenjuju su:
a) Motorička znanja – element tehnike kinezioloških aktivnosti, tehničko-taktički zadaci i sva teorijska znanja potrebna za njihovo poznavanje
b) Motorička postignuća – kvaliteta primjene naučenih motoričkih znanja u situacijskim uvjetima određene kineziološke aktivnosti ili zadatka
c) Aktivnost učenika i odgojni učinci – pozitivni stavovi prema tjelesnom vježbanju, usvojene tjelesne i zdravstvene navike, otvorenost za timski rad, poštivanje pravila, suigrača i protivnika, slobodno i kreativno izražavanje kroz motoričke aktivnosti, odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te druge pozitivne odgojne vrijednosti koje se stječu kineziološkim aktivnostima.
Promjene u prostorima morfoloških značajki, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti prate se i provjeravaju te su sastavni dio ukupnog vrednovanja učenika.
Elementi vrednovanja nisu jednako zastupljeni pri određivanju zaključne ocjene. U vrednovanju rezultata učenika motorička znanja čine ukupno 40 %, motorička postignuća 10 %, a aktivnost učenika i odgojni učinci 50 % ukupne vrijednosti zaključne ocjene. Navedeno vrednovanje odgojno-obrazovnih postignuća učenika treba biti izravno i poticajno u funkciji samoinicijativnog i redovitog svakodnevnog tjelesnog vježbanja s ciljem unaprjeđenja kvalitete življenja.