GRČKI JEZIK
UVOD
PRIKAZ PREDMETA:
Tradicija učenja klasičnih jezika u Hrvatskoj traje već gotovo četiristo godina,
od trenutka kad su isusovci osnovali Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Učenje
klasičnih jezika u tadašnjoj je osmogodišnjoj gimnaziji u svim razredima bilo
uobičajeno. To danas zovemo »rano učenje klasičnih jezika«, po kojem se grčki
uči u 7. i 8. razredu u dvogodišnjem programu po tri sata tjedno.
Nastavna područja koja obuhvaća predmet:
1. Vokabular (rječnik)
Učenje riječi treba započeti sustavno, od prvog susreta s tekstom. Rad na satu
mora početi od provjere usvojenog rječnika. Pri tome nastavnik može izvršiti i
izbor naučenih riječi, jer se u tekstovima nužno javljaju i neke rijetko česte
riječi. Redovito treba zahtijevati da učenici riječi uče i u pisanom obliku,
kako bi sva obilježja grčkog pisma i grčke fonologije bila primjereno svladana.
Pri ponavljanju i ispitivanju riječi treba povezivati prema srodnosti,
suprotnosti ili prema nekom drugom kriteriju. Posebice ih treba povezivati s
riječima koje su dio hrvatskog jezika kao internacionalizmi.
2. Gramatika (slovnica)
a) Fonologija
– grčko pismo - alfabet
– osobitosti u čitanju i pisanju
– podjela fonema
– vrste naglasaka i pravila naglašavanja
– proklitike i enklitike
b) Morfologija
– sastavni dijelovi riječi
– oblici i deklinacija člana
– deklinacija imenica: A, O, treća deklinacija
– deklinacija pridjeva: A i O deklinacije, treća deklinacija
– komparacija pridjeva
– tvorba i komparacija priloga
– zamjenice
– brojevi
– konjugacija:
– infektum - prezentska osnova - glagola na -w i na -µi
– konfektum - aorisna osnova - glagola na -w
– futur - futurska osnova
c) Sintaksa
– određivanje funkcije riječi u rečenici
– sintaksa glagola (način, vrijeme, glagolska vrsta, imenski oblici glagola)
– osobitosti u strukturi rečenice - negacije, imenski atribut, atributni i
predikatni položaj, način uporabe i značenje participa, nerefleksivno izricanje
pripadnosti
– jednostavne i jednostavno proširene rečenice, sastavne i suprotne rečenice
– razumijevanje konteksta u kojem se pojavljuju konstrukcije - akuzativ s
infinitivom, genitiv apsolutni
3. Čitanje
Učenici moraju svladati izgovor i akcentuaciju riječi te intonaciju rečenice.
4. Razumijevanje
Tekstu se pristupa formalnom gramatičkom raščlambom pri kojoj se neprekidno
uvježbava osnovna metoda: uočavanje gramatičkog oblika i njegove uloge u
rečenici/tekstu. Razumijevanje teksta podrazumijeva spoznaju o gramatičkom
ustrojstvu rečenice i povezivanje tako spoznatog ustrojstva s kontekstom i sa
značenjima riječi i izraza.
5. Prevođenje
Prvi pristup prevođenju mora biti doslovan, a zatim se prelazi na slobodniji
prijevod povezan sa zahtjevima hrvatskog jezika. Pravilno konstruiranje i
povezivanje rečeničnih dijelova dokaz je da je učenik razumio strukturu grčkog
teksta.
6. Kultura, Povijest, Civilizacija
Učenje klasičnih jezika podrazumijeva kulturno-povijesni i civilizacijski
kontekst.
Putem prevođenja grčkog teksta učenici usvajaju različite spoznaje o grčkoj
civilizaciji. Kroz dvije godine učenja grčkog jezika učenici moraju upamtiti
sljedeće sadržaje iz područja:
– književnosti
– povijesti
– kulture i civilizacije.
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim
nastavnim cjelinama i temama, nego čine jedinstveni korpus znanja iz tog
područja koje učenik tijekom dvije godine učenja grčkog jezika mora usvojiti.
– književnost: učenike treba upoznati s glavnim predstavnicima grčke
književnosti
– povijest: učenike treba upoznati s osnovnim događajima i razdobljima grčke
povijesti. Povezivati ih s temeljnim pojmovima arheologije i hrvatskom kulturnom
baštinom.
– kultura i civilizacija: učenike treba upoznati s glavnim značajkama grčke
kulture, mitologije i s bitnim obilježjima i običajima starih Grka.
Vertikalna i horizontalna povezanost unutar predmeta:
Nastavne teme se ne ponavljaju iz razreda u razred, ali se neke u skladu s
potrebama za uvježbavanjem ili proširivanjem znanja trajno pojavljuju tijekom
dvogodišnjeg programa.
Podrazumijeva se da se prethodno stečena znanja i umijeća te sposobnosti
nastavljaju razvijati i primjenjivati na sljedećim stupnjevima (npr. učenici se
na nižoj razini susreću s jednostavnijim morfološkim i sintaktičkim oblicima,
koje postupno primjenjuju i razvijaju kroz program). Time se učenicima omogućuje
stjecanje trajnih znanja.
Posebnosti predmeta:
Učenje grčkog jezika pripada u izborni program u osnovnim školama u RH i uvijek
je povezano s učenjem latinskog jezika. Grčki se jezik uči samo u sedmom i osmom
razredu, dok se latinski jezik uči od petog do osmog razreda. Učenici se u petom
razredu samostalno odlučuju za klasični program koji uključuje oba klasična
jezika, no kad se odluče, postaje im obvezan.
Specifičnost je grčkog jezika da se zapisuje vlastitim pismom – alfabetom – te
da omogućuje uvid u cjelinu indoeuropskih jezika i daje temelje za bolje
poznavanje i razumijevanje modernih jezika.
Grčki jezik je medij koji nam prenosi obavijesti o temeljnim vrijednostima
zapadno europske civilizacije, jer društveno-humanističke i prirodoslovne
znanosti imaju svoje podrijetlo u dostignućima antičke civilizacije.
CILJ
Cilj je nastave grčkog jezika osposobiti učenika da:
– spozna i razumije jezičnu strukturu grčkog jezika
– razumije grčke tekstove i može ih prevesti na hrvatski jezik
– spozna civilizacijsko okruženje u kojem se grčki jezik razvijao
– prevodi s hrvatskog na grčki.
ZADAĆE
Nastava grčkog jezika:
– obrazuje jezične i misaone sposobnosti i razvija sposobnost izražavanja i
interpretiranja
– otvara pristup važnim sferama duhovnog i društvenog svijeta
– budi povijesnu svijest i olakšava snalaženje u suvremenosti
– razvija samostalno i stvaralačko mišljenje i tako omogućuje doprinos razvoja
čovjeku usađenih moći
– daje učeniku uvid u grčku kulturu i njezin doprinos oblikovanju Europe i to na
zaokruženom i vremenski udaljenome modelu koji mu je dostupan u obliku tekstova
– kroz tekstove učeniku prezentira kako se pojedina kultura iskazuje u
samoprikazivanju, kako se oblikuje diferencirajući se kroz integraciju s jednom
stranom kulturom – rimskom, kako stvara i razvija osebujnu socijalnu strukturu i
kako dalje prenosi bitne vlastite elemente
– dovodi do spoznaje o isprepletenosti kultura prošlosti sa suvremenim iskustvom
– potiče prihvaćanje humanističkih vrijednosti
– budi svijest o poštovanju drugih kultura i duhovnih vrijednosti različitih
civilizacija i poštovanje prema vlastitim korijenima
– razvija sposobnost kritičke prosudbe.
NAPOMENA
Upute za učitelje
Nastavne teme ne moraju se nužno usvajati redom kojim su navedene u nastavnom
programu.
Nastava grčkog jezika kroz dvije godine u osnovnoj školi temelji se na sličnim
metodičkim načelima.
Dvije se preporučljive prihvatljive metode rada na satovima nastave klasičnih
jezika: frontalni tip rada i rad u grupama (parovima i/ili nekim drugim oblicima
učeničkog zajedničkog rada na satu).
Frontalni tip sata nužno je neophodan zbog specifične strukture klasičnih jezika
koju je ne moguće usvojiti bez jasno ocrtanih gramatičkih okvira. Da bi se
postigao konačni cilj učenja klasičnih jezika, a to je razumijevanje teksta u
izvorniku i stjecanje vještine prevođenja originalnog teksta pisanog na
klasičnim jezicima, potrebno je sustavno i kontinuirano provoditi mnoge vježbe
gramatičkog sadržaja, ponavljanje vokabulara i redovito prevoditi zadane
tekstove. O inventivnosti nastavnika ovisi kojim će metodama učenicima olakšati
ovaj veliki napor koji iziskuje dosta koncentracije. Vježbe ponavljanja moraju
biti dobro osmišljene, tipovi zadataka raznovrsni, zanimljivi i poticajni za
rješavanje. Etape sata, ponavljanje gradiva, usvajanje novog gradiva i provjera
usvojenog gradiva moraju biti u skladnoj povezanosti, a osobito je važno
naglasiti primjenu suvremene nastavne tehnologije koja će osvježiti sat
zamišljen kao frontalni.
Nastavnik mora neprekidno inzistirati na povećanju leksika. Gramatičke sadržaje
treba jasno objasniti i često provjeravati razumijevanje različitim tipovima
vježbi i zadacima koji ne zahtijevaju samo reprodukciju. U radu na tekstu
naglasak treba staviti na rečeničnu analizu i razumijevanje poruke koju tekst
prenosi. Pri razumijevanju teksta ključan je element poznavanje
kulturno-civilizacijskog konteksta u kojem se radnja događa, od mitoloških do
povijesnih ili drugih tema.
Program se temelji na receptivnoj koncepciji koja polazi od teksta kao čvorišta
u kojem se gramatičko znanje, vokabular i civilizacija spajaju u jednu cjelinu.
Učenje bilo kojeg segmenta nije cilj ni svrha učenja već upravo obrnuto, cilj i
zadaće učenja nužno sve segmente usmjeravaju prema tekstu kao mjestu konačne
provjere učenikova znanja.
Dinamika sata i motivacija učenika povećava se na razne načine koji ovise o
domišljatosti i iskustvu nastavnika u radu s učenicima određene životne dobi i
njihovim kognitivnim sposobnostima. Posebno treba upozoriti na široki spektar
primjene korelacija među predmetima. Gdje god je moguće potrebno je vući
paralele osobito s hrvatskim i stranim jezicima, poviješću, likovnom kulturom.
Iz prakse je poznato da ne postoji niti jedan nastavni predmet s kojim klasični
jezici, i grči i latinski, barem u nekom dijelu ne bi imali dodirnih točaka ili
bili integrirani u nastavne predmete (spomenimo samo objašnjavanje stručne
terminologije odnosno etimologije.) Uspješnost uočavanja korelacija ovisi o
velikoj međusobnoj povezanosti i suradnji predmetnih nastavnika. Mogućnosti
korelacija su nebrojene, a njima se razvijaju kognitivne spoobnosti koje
učenicima koriste u apsolutno svim segmentima života – od učenja do percepcije
svijeta oko sebe.
Rad u grupama, parovima ili nekim drugim oblicima učeničkog udruživanja može se
primjenjivati ili kao dio frontalnog tipa sata (osobito u uvodnom dijelu sata
kao sredstvo ponavljanja i postizanja većeg stupnja motivacije kao i u dijelu
sata koji se odnosi na uvježbavanje i provjeru usvojenosti novih nastavnih
sadržaja) ili kao posebni satovi. Usvajanje vještina u ovim oblicima rada vježba
su za primjenu zakonitosti timskog rada s kojim će se učenici svakako susresti u
kasnijoj fazi svog poslovnog ali i privatnog života. Preporučuju se različiti
oblici usmenog ili pisanog izlaganja kao npr. referati, debate, radionice,
izrada plakata, kvizovi i sl. Preporučuje se izrada mentalnih mapa posebice
nakon svake tematske cjeline.
Izvanučioničke aktivnosti
Nesumnjivo je da će učenici uključeni u ovakav oblik rada stjecati trajno i u
životu kasnije primjenljivo znanje. Ovakvi su oblici nastave idealni za
provođenje korelacije više nastavnih predmeta. Ovdje se savršeno mogu uklopiti
oblici timskog rada. Dva su tipa izvanučioničke nastave: terenska i projektna
nastava.
Terenska nastava
Provodi se u trajanju od jednog do optimalno četiri dana, i nije nužno vezana uz
postojeći plan i program, već nastavnici sami osmišljavaju temu i odredište te
rade poseban plan i program. U većini slučajeva radi se o odlasku izvan mjesta
škole iako to nije nužno. Terenska se nastava ako za to postoje uvjeti i razlozi
može održavati i u mjestu gdje se se nalazi škola, a učenici se mogu baviti npr.
zavičajnom arheologijom. Tih dana učenici ne pohađaju redovnu nastavu nego su
koncentrirani isključivo na temu te terenske nastave i predmete koji su u njoj
zastupljeni. Idealno je učenike podijeliti u grupe i raditi cirkularne
radionice, tako da svaki učenik sudjeluje u svemu.
Projektna nastava
Podrazumijeva uključivanje učenika u različite tematske projekte. Može trajati
jedan školski sat ili čitavu školsku godinu ovisno o planiranju jednog ili više
nastavnika i barem je u jednom segmentu povezana s planom i programom pa se
ostali korelirajući predmeti nadovezuju svojom građom. U projektnoj nastavi
zastupljeni su svi tipovi rada – frontalni u razredu (priprema napočetku
projekta i zaključak na kraju), grupni rad u razredu i izvan njega
(istraživanja, pronalaženje relevantnih elemenata za projekt, prezentacija),
samostalni rad (pronalaženje građe u literaturi ili na Internetu, pisanje eseja,
referata i sl.).
Prijedlozi nekih izvanučioničkih oblika koji se mogu ostvariti i kao vid
projektne nastave:
– posjet muzejima – trajne i prigodne postave – dragocjena je suradnja s
muzejskim pedagozima koji dobro poznaju načine kako zainteresirati određeni
profil posjetitelja za neku temu (ovdje govorimo u učeničkoj dobi)
– postavljanje izložbi u školi s temom iz antike
– posjet kazališnim i filmskim predstava s temama iz antičkog svijeta ili
reminiscencijama na antiku
– rad dramske ili filmska grupe antičkog usmjerenja
– izdavanje školskog lista s temom antičke kulture i civilizacije
– održavanje međurazrednih i međuškolskih natjecanja u poznavanju grčkog jezika
i kulturno-civilizacijskog konteksta
– kontinuirano praćenje antičkih sadržaja na internetu, održavanje video
projekcija, praćenje školskih emisija na radiju i televiziji
– suradnja s kulturnim institucijama (knjižnice, arhivi, muzeji, instituti,
razne udruge...)
Pisani radovi
Dva su tipa pisanih radova u svim godinama učenja:
– kontrolni radovi sa zadacima iz poznavanja gramatike
– školske zadaće – prijevodi s grčkog jezika na hrvatski jezik i obrnuto.
Broj pisanih radova treba biti usklađen s Pravilnikom o ocjenjivanju. Za
kontrolni rad i školsku zadaću predviđen je jedan sat izvedbe i jedan sat
ispravka.
Samostalan rad učenika
Od samog početka učenja klasičnih jezika treba inicirati samostalne radove
učenika u obliku referata, predavanja, skupljanja likovnog materijala i njegove
prezentacije. Ovisno o informatičkoj opremljenosti škole, učenici mogu
samostalno prezentirati svoje radove koristeći suvremene medije što bitno
pospješuje učeničku motivaciju.
Posebno treba učenike poticati na timski rad što se postiže podjelom učenika u
grupe.
Lektira
Obzirom na razinu gramatičkog znanja koja se postiže u dvogodišnjem programu
učenici ne mogu samostalno čitati tekstove u izvorniku. Preporuča se da što više
čitaju tekstove grčkih autora u prijevodu i tako upoznaju grčku mitologiju,
povijest i civilizaciju. Učenike treba poticati na korištenje sekundarne
literature koja će im pomoći da stvore cjelovitu sliku antičkog svijeta. Također
učenike treba poticati da kontinuirano usvajaju mudre izreke te da izrađuju
svoje zbirke poslovica kao male tezauruse.
7. RAZRED
NASTAVNA CJELINA:
FONOLOGIJA
TEME
1. Alfabet
Ključni pojmovi: fonologija/grafem/fonemski sustav, vokali/diftonzi/konsonanti,
dijereza, hak-spiritus/spiritus asper (oštri hak)/spiritus lenis (tihi hak).
Obrazovna postignuća: poznavanje razdiobe glasova; čitanje i pisanje grčkog
alfabeta.
2. Naglasak
Ključni pojmovi: kvantitet sloga, naglasak:
akut/cirkumfleks/gravis/oksitona/paroksitona/proparoksitona/perispomena/properispomena,
baritona, proklitika, enklitika.
Obrazovna postignuća: primjena pravila o naglašavanju.
NASTAVNA CJELINA:
MORFOLOGIJA – IMENSKI SUSTAV
TEME
1. Pregled imenskog sustava
Ključni pojmovi: promjenljive i nepromjenljive vrste riječi:
morfem/morfologija/tvorba/osnova (korijen)
riječi/nastavak/završetak/deklinacija/konjugacija/komparacija, gramatičke
kategorije imena: rod/broj (singular, dual, plural), padež:
nominativ/genitiv/dativ/akuzativ/vokativ, singulare tantum/plurale tantum.
Obrazovna postignuća: poznavanje vrsta riječi i gramatičkih kategorija imena.
2. Član
Ključni pojmovi: član.
Obrazovna postignuća: svladavanje oblika člana.
3. Imenice A-deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak, završetak, masculinum, femininum.
Obrazovna postignuća: svladavanje nastavaka za deklinaciju imenica
A-deklinacije; tvorba i uporaba svih tipova imenicaA-deklinacije.
4. Imenice O- deklinacije
Ključni pojmovi: osnova, nastavak, završetak, masculinum, neutrum.
Obrazovna postignuća: svladavanje nastavaka za deklinaciju imenica
O-deklinacije; tvorba i uporaba svih tipova imenica O-deklinacije.
5. Pridjevi A- i O-deklinacije
Ključni pojmovi: pridjevi s tri i dva završetka, osnova, nastavak, deklinacija.
Obrazovna postignuća: dekliniranje pridjeva primjenom znanja deklinacije imenica
istih osnova.
6. Imenice treće ili mješovite deklinacije
Ključni pojmovi: osnova/nastavak/završetak, sigmatski i asigmatski nominativ,
genitivna osnova, podjela konsonanata, glasovni zakoni.
Obrazovna postignuća: razlikovanje tipologije imenica treće deklinacije obzirom
na osnovu u genitivu singulara; svladavanje padežnih nastavaka i završetaka -
tvorba i uporaba imenica konsonantskih i vokalskih osnova; prepoznavanje
glasovnih zakona kontrakcije vokala, pokraćivanja vokala, metateze kvantitete
glasovnih zakona sa sigmom, disimilacije aspirate, naknadnog produljivanja,
prijevoja- vrste i stupnjevi, elizije; dekliniranje imenica s osobitostima.
7. Pridjevi treće deklinacije
Ključni pojmovi: A-deklinacija, glasovni zakoni.
Obrazovna postignuća: svladavanje deklinacije pridjeva primjenom znanja o
deklinaciji imenica treće deklinacije kao i imenica A-deklinacije; svladavanje
deklinacije pridjeva s osobitostima (velik, mnogi, sav); svladavanje deklinacije
pridjeva u okviru paradigme s imenicama A, O i treće deklinacije.
NASTAVNA CJELINA:
MORFOLOGIJA – GLAGOLSKI SUSTAV
TEME
1. Pregled glagolskog sustava
Ključni pojmovi: morfem/morfologija/konjugacija/tvorba/osnova riječi
(korijen)/formant/tematski vokal, gramatičke kategorije finitnih oblika:
lice/način/aspekt (glagolski vid)/glagolska vrsta (dijateza), gramatičke
kategorije nefinitnih oblika: rod/broj/padež/aspekt/stanje, tematska ili -w
konjugacija/verba contracta, atematska ili -µi konjugacija.
Obrazovna postignuća: usvajanje pregleda glagolskog sustava.
2. Tematska konjugacija (»o« – glagoli) – infektum
Ključni pojmovi: osnova infektuma (prezentska osnova): indikativ sadašnji
(prezent)/imperativ /infinitiv /particip/aktiv/mediopasiv, deponentni glagol.
Obrazovna postignuća: usvajanje sustava tvorbe tematske konjugacije;
konjugiranje oblika infektuma sadašnjeg u aktivu i mediopasivu; dekliniranje
participa u aktivu i mediopasivu primjenom znanja o deklinaciji A, O i treće
deklinacije.
3. Indikativ prošli (imperfekt)
Ključni pojmovi: silabički i temporalni augment, osobitosti augmenta, prijedlog,
asimilacija, elizija.
Obrazovna postignuća: usvajanje sustava tvorbe indikativa prošlog; konjugiranje
indikativa prošlog u aktivu i mediopasivu.
4. Verba contracta
Ključni pojmovi: pravila kontrakcije vokala, oblici osnove infektuma.
Obrazovna postignuća: primjenjivanje pravila kontrakcije vokala; konjugiranje
oblika osnove infektuma.
5. Atematska konjugacija
Ključni pojmovi: glagol »jesam«, korjeniti glagoli, konjugacija infektuma,
enklitika.
Obrazovna postignuća: uočavanje razlike između dviju konjugacija; svladavanje
konjugacije oblika infektuma glagola »jesam«; primjenjivanje pravila o akcentu
enklitika.
NASTAVNA CJELINA:
SINTAKSA
TEME
1. Određivanje funkcije riječi u rečenici
Ključni pojmovi: rečenična analiza: subjekt/predikat/imenski
predikat/atribut/apozicija/priložna oznaka, čestica, veznik, posvojni genitiv.
Obrazovna postignuća: razumijevanje strukture rečenice u grčkom jeziku.
2. Osobitosti u strukturi rečenice
Ključni pojmovi: vrste negacija, poredak riječi u rečenici, atributni i
predikatni položaj.
Obrazovna postignuća: uočavanje razlike u upotrebi negacije; uočavanje važnosti
poretka riječi.
3. Jednostavne i nezavisno složene rečenice
Ključni pojmovi: aktivna i pasivna rečenica, jednostavna rečenica, jednostavno
proširena rečenica, nezavisno složena: sastavna i rastavna rečenica, veznik.
Obrazovna postignuća: svladavanje tvorbe pasivne rečenice; prevođenje nezavisno
složenih rečenica.
IZBORNE TEME
Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati
gramatičke teme iz grčkog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju
antičkog svijeta.
KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim
nastavnim cjelinama i temama. Oni čine jedinstveni korpus znanja iz tog područja
koje učenik tijekom dvije godine učenja grčkog jezika mora usvojiti. Učitelj je
slobodan promijeniti ili dopuniti taj izbor, ukoliko to ulazi u okvir općih
smjernica za dvije godine učenja grčkog jezika zadanih u uvodnom dijelu ovog
programa. U ovom dijelu postoji suodnos s predmetima: povijest, likovna kultura,
hrvatski jezik (književnost), geografija, matematika, fizika.
8. RAZRED
NASTAVNA CJELINA:
MORFOLOGIJA – IMENSKI SUSTAV
TEME
1. Zamjenice
Ključni pojmovi: deklinacija: lice/pridjevski oblik/imenički oblik, refleksivno
i nerefleksivno izricanje pripadnosti, posvojni genitiv, atributni i predikatni
položaj.
Obrazovna postignuća: usvajanje podjele zamjenica na osobne, posvojne, povratne,
zamjenicu autós, pokazne, odnosne, upitne i neodređene; svladavanje deklinacija
zamjenica primjenom znanja o deklinaciji imenica; usvajanje značenja zamjenica.
2. Komparacija pridjeva
Ključni pojmovi: korijen/sufiks, A/O/treća deklinacija/dva i tri završetka:
pozitiv/komparativ/superlativ/elativ, genitiv usporedbe.
Obrazovna postignuća: usvajanje sufiksa za tvorbu komparativa i superlativa;
svladavanje deklinacije komparativa i superlativa primjenom znanja o deklinaciji
imenica; uočavanje razlike između superlativa i elativa.
3. Tvorba i komparacija priloga
Ključni pojmovi: komparacija: pozitiv/komparativ/superlativ, osnova, nastavak.
Obrazovna postignuća: usvajanje tvorbe priloga načina; kompariranje priloga
primjenom znanja o komparaciji pridjeva.
4. Brojevi
Ključni pojmovi: glavni, redni, deklinacija.
Obrazovna postignuća: aktivno poznavanje glavnih brojeva od 1 do 10;
dekliniranje brojeva od 1 do 4; prepoznavanje glavnih brojeva od 11 nadalje;
prepoznavanje rednih brojeva.
NASTAVNA CJELINA:
MORFOLOGIJA – GLAGOLSKI SUSTAV
TEME
1. Atematska konjugacija
Ključni pojmovi: ěé glagoli: glagolska osnova/osnova
infektuma/reduplikacija/prijevoj/formant za infektum –n(n)umi-, deponentni
glagol, korjeniti glagol.
Obrazovna postignuća: usvajanje podjele na tri grupe glagola atematske
konjugacije; svladavanje konjugacije oblika osnove infektuma glagola »kažem« i
»ići ću«; konjugiranje aktivnih i mediopasivnih oblika osnove infektuma glagola
s reduplikacijom; konjugiranje deponentnih i deponentnih defektivnih glagola.
2. Pregled glagolskog sustava tematske konjugacije
Ključni pojmovi: osnova infektuma, glagolska osnova, glagolski razredi, futurska
osnova, osnova konfektuma.
Obrazovna postignuća: uočavanje razlike između osnove infektuma i glagolske
osnove; mogućnost svrstavanja glagola u glagolske razrede.
3. Futur - futurska osnova glagola tematske konjugacije
Ključni pojmovi: futur: futurska osnova/glagolska, osnova/formant za
tvorbu/verba vocalia/verba muta/verba liquida, svršeno i nesvršeno značenje,
glagolski lik: aktiv/medij, atički futur.
Obrazovna postignuća: usvajanje pravila za tvorbu futurske osnove; konjugacija
futurskih oblika primjenom znanja o konjugaciji osnove infektuma.
4. Konfektum - aorisna osnova glagola tematske konjugacije
Ključni pojmovi: svršena radnja/glagolska osnova/osnova konfektuma (aorisna
osnova), augment/formant/nastavak, glagolski lik: aktiv/medij/prijevoj/atička
reduplikacija /naglasak.
Obrazovna postignuća: usvajanje pravila za tvorbu osnove konfektuma;
konjugiranje sigmatskog, supletorskog i jakog konfektuma u aktivu i mediju.
5. Konjunktiv
Ključni pojmovi: tvorba: osnova/formant za način/dugi tematski vokal/primarni
nastavak, aktiv/medij, glagol biti.
Obrazovna postignuća: prepoznavanje konjunktiva pomoću karakterističnog
formanta; konjugiranje primjenom znanja o konjugaciji indikativa; usvajanje
osnovnih znanja o upotrebi konjunktiva; prepoznavanje i prevođenje voluntativnog
i prospektivnog konjunktiva.
6. Optativ
Ključni pojmovi: tvorba: osnova/formant za način/tematski vokal/sekundarni
nastavak, aktiv/medij, glagol biti.
Obrazovna postignuća: prepoznavanje optativa pomoću karakterističnog formanta;
konjugiranje primjenom znanja »o« konjugacije indikativa; usvajanje osnovnih
znanja o upotrebi optativa kao načina kojim se izriče želja i mogućnost.
NASTAVNA CJELINA:
SINTAKSA – REČENIČNE KONSTRUKCIJE
TEME
1. Akuzativ s infinitivom
Ključni pojmovi: akuzativ s infinitivom.
Obrazovna postignuća: shvaćanje i usvajanje strukture i konteksta pojavljivanja
rečenične konstrukcije ACI; prevođenje konstrukcije na hrvatski jezik upotrebom
objektne izrične rečenice; uočavanje mogućnosti zamjene konstrukcije izričnom
rečenicom s veznikom ďôé.
2. Genitiv apsolutni
Ključni pojmovi: funkcije participa u rečenici, adverbijalni particip, apsolutni
particip, genitiv apsolutni, zavisna rečenica.
Obrazovna postignuća: prepoznavanje i usvajanje dijelova konstrukcije;
prevođenje konstrukcije na hrvatski jezik pomoću zavisne rečenice; prevođenje
zavisne rečenice u hrvatskom jeziku upotrebom genitiva apsolutnog.
IZBORNE TEME
Prema izboru učitelja i zainteresiranosti učenika mogu se produbljivati
gramatičke teme iz grčkog jezika i teme vezane uz književnost i civilizaciju
antičkog svijeta.
KULTURA, POVIJEST, CIVILIZACIJA
Kulturno-povijesni i civilizacijski sadržaji nisu nužno ovisni o pojedinim
nastavnim cjelinama i temama. Izbor tema iz kulture povijesti i civilizacije
djelomično je određen izborom tekstova i nejezičnih sadržaja udžbenika koje
pojedini učitelj koristi, te je slobodan promijeniti i dopuniti taj izbor. U
ovom dijelu postoji suodnos s predmetima: povijest, likovna kultura, hrvatski
jezik (književnost), geografija, matematika, fizika.