TJELESNA I ZRAVSTVENA KULTURA

TJELESNA I ZRAVSTVENA KULTURA

UVOD

Tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje zbog svoga značenja za skladan razvoj antropoloških obilježja učenika jedinstveno je po mogućnostima i posebnostima. Malo koja aktivnost djeteta ima takvu biotičku uvjetovanost kao tjelesno vježbanje, koje u školstvu osmišljava jedino nastava tjelesne i zdravstvene kulture. To pretpostavlja da nastava treba biti primjerena razvojnim značajkama djece i mladeži, koje ovaj program u cijelosti uzima u obzir raspodjelom programskih sadržaja po razvojnim razdobljima. Time osigurava usmjerenost nastave tjelesne i zdravstvene kulture prema optimalnom razvoju i usavršavanju onih znanja, sposobnosti i osobina koje su u pojedinom razvojnom razdoblju bitne za učenike.
Program tjelesne i zdravstvene kulture sadržava temeljne postavke tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnoga područja kojega određuju obrazovna, antropološka i odgojna sastavnica. Obrazovna sastavnica se odnosi na usvajanje bitnih teorijskih i motoričkih znanja zbog čega u programu tjelesne i zdravstvene kulture u razrednoj nastavi prevladavaju modificirana biotička i osnovna kineziološka motorička znanja, dok su u predmetnoj nastavi kao nadgradnja uvrštena napredna kineziološka motorička znanja. Njih upotpunjuju temeljna teorijska znanja iz kineziologije, koja u sprezi s motoričkim znanjima izravno potiču razvoj osobnosti učenika.
Tijekom rasta i razvoja organizam je najosjetljiviji na utjecaj različitih tjelesnih aktivnosti koje uzrokuju višestruke promjene morfoloških obilježja i poboljšanja funkcionalno-motoričkih sposobnosti. Upravo se zato antropološka sastavnica tjelesne i zdravstvene kulture odnosi na sustavnu i trajnu pretvorbu prvenstveno morfoloških, motoričkih i funkcionalnih obilježja učenika.
Opći morfološki učinci podrazumijevaju utjecaj na sastav tijela unutar kojega se ističe povoljan odnos između količine mišićne mase i potkožnoga masnog tkiva, te prevencija pretilosti. Fiziološki učinci usmjereni su na poticanje funkcija krvožilnoga i dišnoga sustava te djelovanje na kakvoću koštano-mišićnoga sustava. Pozitivno djelovanje na imunološki sustav jednako je potrebno za održavanje zdravlja i prevenciju akutnih i kroničnih bolesti.
Samosvojnost tjelesne i zdravstvene kulture očituje se i u prostoru razvoja motoričkih sposobnosti, čime povećava mogućnosti motoričkog izražavanja učenika u svim aktivnostima. Pritom stručno provedeni procesi tjelesnoga vježbanja razvijaju motoričke sposobnosti znatno iznad razine dostižne samo spontanim biotičkim rastom i razvojem.
Odgojna sastavnica tjelesne i zdravstvene kulture ima cilj stvaranje takvoga sustava vrijednosti učenika prema tjelesnom vježbanju koji će potaknuti samostalno i cjeloživotno provođenje tjelovježbe. Takve navike izvor su uključivanja djece i mladeži u športske klubove i bavljenja športskom rekreacijom u drugoj i trećoj životnoj dobi.
Zato je tjelesna i zdravstvena kultura nedvojbeno značajan i neizostavan dio općega obrazovanja i kulture življenja.

CILJ

Cilj je tjelesne i zdravstvene kulture osposobiti učenike za primjenu teorijskih i motoričkih znanja koja omogućuju samostalno tjelesno vježbanje radi veće kvalitete življenja. Istodobno tjelesna i zdravstvena kultura učinkovito mijenja osobine i razvija sposobnosti, čime izravno osigurava promicanje zdravlja kao nezamjenljivoga čimbenika svih ljudskih aktivnosti.

OPĆE ZADAĆE

Zadaće tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi trajno su usmjerene na:
– usvajanje teorijskih i motoričkih znanja za svakodnevne motoričke aktivnosti, djelotvorno korištenje slobodnog vremena i snalaženje u urgentnim situacijama;
– zadovoljavanje potreba za kretanjem i poticanje samostalnoga vježbanja;
– uključivanje u športske klubove i razvijanje interesa za osobni napredak u različitim športskim aktivnostima;
– usvajanje znanja o samostalnoj kontroli tjelesnog vježbanja;
– upoznavanje sa zakonitostima rasta i razvoja temeljnih antropoloških obilježja;
– usvajanje znanja o očuvanju i promicanju zdravlja;
– praćenje sastava tijela i prevencija pretilosti;
– razvijanje i njegovanje higijenskih navika;
– promicanje općih ljudskih vrijednosti;
– omogućivanje osobne afirmacije učenika;
– osposobljavanje za timski (skupni) rad:
– aktivan boravak u prirodi.
Biološke promjene u rastu i razvoju učenika i učenica, zahtijevaju u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi tvorbu posebnih zadaća po trogodišnjim razvojnim razdobljima.

NAPOMENE

Program tjelesne i zdravstvene kulture izrađen je u skladu s njegovim vrijednostima i utjecajem na promjene strukture ličnosti, a čovjeka prikazuje kao integralnu antropološku cjelinu. Programska širina uvjetovana je načelom povezanosti zadataka odgoja i obrazovanja, zbog čega su motorička znanja sredstvo za postizavanje određenih zadaća, a ne same sebi cilj odgojno-obrazovnog rada. Ispunjavanje navedenog uvjetovalo je izradbu ovog programa temeljem većeg broja kriterija. Prvi se odnosi na objektivnu provedivost nastavne teme u materijalnim uvjetima osnovnih škola Republike Hrvatske, a drugi na primjerenost teme dobi i spolu učenika. Slijede kriteriji sigurnost učenika, korisnost nastavne teme za svakodnevno življenje, športsku rekreaciju, urgentne situacije ili temeljnost za nadgradnju različitih kinezioloških aktivnosti, značaj teme za razvoj antropoloških obilježja učenika i usklađenost s interesima i potrebama učenika. Time je ovaj program rasterećen nastavnih tema koje zbog nedostatnih materijalnih uvjeta nije moguće provesti u većem broju škola ili koje zbog složenosti veliki broj učenika ne može svladati određenim uspjehom.
Program tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi osmišljen je po razvojnim razdobljima. Svako razvojno razdoblje navodi posebne antropološke, obrazovne i odgojne zadaće, pri čemu se unutar obrazovnih opisuju temeljna teorijska i motorička znanja. Slijedi popis nastavnih cjelina i tema po razredima unutar kojega su masnijim tiskom istaknute nastavne teme koje se smatraju temeljnim motoričkim znanjima. Time je određena osnova koju svaki učenik (osim učenika s posebnim potrebama) tijekom redovitog pohađanja nastave tjelesne i zdravstvene kulture mora obvezno usvojiti na visokoj razini. Zbog olakšanog pretraživanja programa nastavne cjeline po razredima označene su rimskim, a nastavne teme arapskim rednim brojevima.
Poslije programa svakoga razreda navode se ključni pojmovi i obrazovna postignuća. Međupredmetne povezanosti i detaljnije razrade svih nastavnih tema tjelesne i zdravstvene kulture kako za učenike redovitog programa tako i za učenike s s posebnim potrebama navedene su u Hrvatskom nacionalnom obrazovnom standardu. To omogućuje cjelovitije razumijevanje zadaća tjelesne i zdravstvene kulture i usmjerava povezivanje s drugim predmetima.
U programu nastavna tema navodi se samo jedanput i ne ponavlja se u istom obliku, što znači da se ista može odabrati i ponavljati u svim višim razredima. Drugim riječima, ono što je navedeno kao tema, primjerice u 3. razredu, može se planirati i u svim višim razredima, iako ta tema nije prikazana u programu tih razreda. U programu se u pravilu navode nazivi tema, ne i nazivi dijelova metodičkog postupka, kojega tako definirana tema u provedbi ne isključuje. Ovakav pristup istodobno omogućuje okomitu međupovezanost programskih sadržaja krivuljom progresivnog opterećenja i kreativnost učitelju prigodom izradbe izvedbenog programa, jer ne ograničava zahtjeve s obzirom na različit sastav učenika prema sposobnostima i količini stečenih motoričkih znanja.
Temeljna postavka ovog programa uzima u obzir biološke i popratne psihosociološke različitosti između učenika i učenica. Zbog toga predmetna nastava tjelesne i zdravstvene kulture sa stajališta znanstvenih i stručnih spoznaja, mora biti organizirana posebno za učenike, a posebno za učenice.

TREĆE RAZVOJNO RAZDOBLJE^*

1., 2. i 3. RAZRED

Treće razvojno razdoblje obilježava sličnost učenika i učenica u morfološkim, motoričkim i funkcionalnim značajkama.

POSEBNE ZADAĆE

1. Obrazovne:
a) Temeljna teorijska znanja:
Primjenom teorijskih znanja potrebno je formirati pozitivan odnos prema predmetu tjelesna i zdravstvena kultura. Prva teorijska saznanja zasigurno su ona koja se odnose na potrebu nošenja odgovarajuće odjeće i obuće, o tjelovježbenom prostoru te higijenskim aktivnostima nakon tjelesnog vježbanja.
Slijede znanja o značenju bavljenja tjelesnim aktivnostima, korisnosti i štetnosti utjecaja sunčevih zraka, djelovanju čistoga zraka na čovjeka te važnosti pravilne i raznovrsne prehrane na rast i razvoj.
Za to razdoblje nezaobilazna su teorijska znanja o ispravnosti osnovnih položaja (stav, sijed, čučanj, klek, upor, vis itd.) i kretnih struktura (hodanje, trčanje, naskakanje, saskakanje, preskakanje itd.) kako bi se spriječila ozljeđivanja. Ovoj skupini pripadaju znanja o pravilnom držanju tijela, o održavanju i ispravljanju svoda stopala, te značenju praćenja tjelesne visine i težine.
b) Temeljna motorička znanja:
Temeljna motorička znanja u ovom razdoblju kao što su brzo trčanje do 20 m iz visokog starta, penjanje i silaženje po švedskim ljestvama, različiti položaji visova, upora i hvatova, te različiti naskoci i saskoci s povišenja do 60 cm imaju cilj pripremiti učenike za usvajanje složenijih motoričkih znanja. Usvajanje temeljnih motoričkih znanja: različite položaje visova i upora, stoj na lopaticama, kolut naprijed i natrag te premet strance omogućuju učenicima da razviju ravnotežu, koordinaciju tijela u prostoru i vremenu. Kako u ovom razdoblju treba svakako poticati razvoj ritma, sadržaji kao što su hodanje i trčanje uz glazbenu pratnju, »dječji« poskoci, te dječji ples po izboru upravo će to omogućiti.
Ovo je razdoblje optimalno za usvajanja motoričkih znanja: elementarne i štafetne igre, bacanje lopte u zid i hvatanje, dodavanje i hvatanje lopte u mjestu (R), vođenje lopte lijevom i desnom rukom u mjestu i u kretanju (R), vođenje lopte unutrašnjom stranom stopala (N), vođenje lopte u mjestu i u pravocrtnom kretanju (K) te suručno dodavanje i hvatanje lopte iznad glave u odbojkaškom stavu (O), koja imaju za svrhu prepoznavanje nadarene djece i njihovo uključivanje u športske klubove.

2. Antropološke:
U trećem razvojnom razdoblju nužno je uporabom različitih kinezioloških sadržaja djelovati na povoljan odnos između količine mišićne mase i potkožnoga masnog tkiva. Uz to veliku pozornost treba posvetiti pozitivnom utjecaju na živčano-mišićnu koordinaciju i brzinu aktivacije motoričkih jedinica tijekom jednostavnih motoričkih gibanja. Ovo je razdoblje optimalno za razvoj brzine reakcije na zvučne i vidne podražaje, manipulaciju predmetima i suradnju u prostoru s drugim učenicima.
Motoričke sposobnosti koordinacija, gibljivost, statička i dinamička ravnoteža nalaze se u razdoblju pojačane transformacijske osjetljivosti, što omogućuje veće promjene. U funkcionalnim sposobnostima valja obratiti pozornost na razvijanje srčano-žilnog i dišnoga sustava radi sprječavanja negativnih utjecaja sjedilačkoga načina življenja. S ukupnog antropološkoga stajališta izrazito je značajno prepoznati nadarenu djecu te ih u dogovoru s roditeljima uputiti u primjerene športske klubove.

3. Odgojne:
Početkom školovanja odgojne su zadaće prije svega usmjerene na poznavanje i pridržavanje mjera opreza za očuvanje zdravlja koje se ostvaruju njegovanjem higijenskih navika. Razvijanje interesa za bavljenje tjelovježbom sastavni je dio osobne odgovornosti za vlastito zdravlje. Prihvaćanje i uvažavanje različitosti između učenika kao i razumijevanje djece s posebnim potrebama temeljne su pretpostavke razvoja snošljivosti. Razvijanje odlučnosti, samopouzdanja, poticanje ustrajnosti i svladavanje straha osnove su za doživljavanje osjećaja zadovoljstva, čime se razvija pozitivna slika o sebi.
S odgojnoga stajališta i homogeniziranja razreda uputno je poticati jednoobraznost u odijevanju na satu tjelesne i zdravstvene kulture. Sa stajališta provođenja igara moguće je utjecati na poštovanje protivnika, pridržavanje pravila igre, svladavanje bijesa i nezadovoljstva, priznavanje pobjede protivniku. Kod učenika je nužno razvijati suradničko ponašanje radi osposobljavanja za timski rad.
_____
^* Prvo razvojno razdoblje se odnosi na djecu do treće godine života, a drugo razvojno razdoblje na djecu od četvrte do šeste godine.

RAZREDNA NASTAVA

1. RAZRED

CJELINE I TEME

I. Hodanja i trčanja
1. Hodanje i trčanje uz promjenu smjera kretanja
2. Ciklična kretanja različitim tempom do 1 minute
3. Brzo trčanje do 20 m iz visokoga starta.
4. Slobodno pretrčavanje prepreka do 20 cm visine

II. Skakanja
5. Sunožni i jednonožni poskoci po označenim prostorima
6. Preskakivanje kratke vijače sunožno u mjestu
7. Poskoci u mješovitome uporu uzduž švedske klupe

III. Bacanja i hvatanja
8. Bacanje loptice udalj s mjesta lijevom i desnom rukom
9. Bacanje lakših lopti uvis na različite načine i hvatanje
10. Bacanje lakših lopti o tlo na različite načine i hvatanje

IV. Kolutanja
11. Bočno valjanje u lijevo i u desno
12. Povaljke u ležanju
13. Kolut naprijed niz kosinu

V. Penjanja i puzanja
14. Puzanje i provlačenje na različite načine
15. Penjanje i silaženje po švedskim ljestvama

VI. Višenja i upiranja
16. Različiti položaji visova i hvatova
17. Različiti mješoviti upori u mjestu i kretanju na tlu/spravama
18. Upor za rukama osloncem nogama na povišenju
19. Stoj na lopaticama

VII. Ritmičke strukture
20. Hodanja i trčanja uz glazbenu pratnju
21. Oponašanja prirodnih pojava i raspoloženja uz glazbenu pratnju

VIII. Igre
22. Elementarna igra bez pomagala
23. Štafetna igra bez pomagala
24. Slobodno poigravanje i vođenje lopte (N)
25. Slobodna igra sa smanjenim brojem igrača u označenom prostoru (3:3, 4:4) (N)

Ključni pojmovi: bacanje, hvatanje, kolutanje, igre.
Obrazovna postignuća: usavršiti biotička motorička znanja (hodanja, trčanja, skakanja itd.) u ovoj dobi ima posebno značenje za slobodno vrijeme učenika, urgentne situacije, kao i za vrhunsko športsko stvaralaštvo. Usvojiti višenje, upiranje i kolutanje kao temeljna motorička znanja u ulozi nadgradnje koordinacijski zahtjevnijih motoričkih gibanja.
Primijeniti elementarne i štafetne igre kao čimbenik socijalizacije i homogenizacije djece u razredu, pri čemu njihovo usvajanje postaje izvorom kvalitetnijeg osmišljavanja slobodnoga vremena tijekom cijeloga života.

2. RAZRED

CJELINE I TEME

I. Hodanja i trčanja
1. Hodanje zadanom brzinom
2. Ciklična kretanja različitim tempom do 2 minute
3. Brzo trčanje do 30 m iz visokoga starta
4. Hodanje po uskoj površini

II. Skakanja
5. Sunožni i jednonožni poskoci u mjestu i kretanju s različitim zadacima
6. Skok u daljinu iz zaleta
7. Preskakivanje kratke vijače u kretanju
8. Naskok na povišenje do 40 cm, različiti saskoci

III. Bacanja, hvatanja i gađanja
9. Gađanje lopticom u cilj s različitih udaljenosti
10. Bacanje lakših lopti u zid na različite načine i hvatanje

IV. Kolutanja
11. Kolut natrag niz kosinu
12. Kolut naprijed

V. Penjanja
13. Penjanje na zapreke do 80 cm
14. Penjanje po švedskim ljestvama, silaženje po kosini i suprotno

VI. Upiranja
15. Različiti položaji upora i sjedova na spravama
16. Stoj penjanjem uz okomitu plohu

VII. Ritmičke strukture
17. Ritmično povezivanje jednonožnih i sunožnih skokova
18. Osnovni oblici kretanja uz glazbu različitog ritma i tempa
19. Oponašanje kretanja životinja i različitih ljudskih aktivnosti (improvizacija koreografije)

VIII. Igre
20. Elementarna igra s pomagalima
21. Štafetna igra s pomagalima
22. Poigravanje loptom lijevom i desnom rukom u mjestu (R)
23. Vođenje lopte lijevom i desnom rukom u pravocrtnom kretanju (R)
24. Vođenje lopte unutarnjom stranom stopala (N)
25. Dodavanje i zaustavljanje lopte unutarnjom stranom stopala (N)
26. Udarac na vrata unutarnjom stranom stopala (N)

Ključni pojmovi: skakanja, kolutanja, upiranja, ritmičke strukture, igre.
Obrazovna postignuća: usvojiti na višoj razini biotička motorička znanja iz nastavnih cjelina bacanja, hvatanja i gađanja zbog primjene u svakodnevnom životu, čime se spontano potiče daljnji razvoj motoričkih sposobnosti u izvanškolskom vremenu.
Usvajanja motoričkih znanja iz cjelina kolutanja, ritmičke strukture i igre potiču razvoj koordinacije pokreta, koja je od presudnog značenja i sa stajališta mnogih nastavnih predmeta.
Usavršiti motoričke strukture gibanja iz cjelina penjanja i upiranja važno je za svakodnevne životne situacije djece, čime postaju svrsishodne za prevenciju ozljeđivanja.

3. RAZRED

CJELINE I TEME

I. Hodanja i trčanja
1. Ciklična kretanja različitim tempom do 3 minute
2. Brzo trčanje do 40 m iz visokog starta
3. Ritmično pretrčavanje prepreka do 30 cm visine
4. Hodanje u usponu po niskoj gredi

II. Skakanja
5. Skok uvis iz ravnoga zaleta odrazom lijevom i desnom nogom
6. Preskakivanje duge vijače
7. Naskok u upor čučeći na povišenje do 60 cm, saskok pruženi

III. Bacanja
8. Bacanje loptice udalj iz zaleta
9. Bacanje medicinke od 1 kg objema rukama Ż suvanjem

IV. Kolutanja
10. Kolut natrag
11. Kolut naprijed s mjesta preko niske prepreke (lopte, medicinke i dr.)

V. Penjanja i puzanja
12. Povlačenje po kosini
13. Penjanje po kvadratnim ljestvama

VI. Upiranja
14. Naskok na nisku pritku u upor prednji, smak
15. Premet strance

VII. Vučenja i potiskivanja
16. Vučenje i potiskivanje suvježbača na različite načine bez pomagala

VIII. Ritmičke i plesne strukture
17. »Dječji« poskoci
18. Kretanje parova uz glazbu u različitim smjerovima sučelice, postranice, otvoreno, zatvoreno, okretom i sl.
19. Dječji ples po izboru

IX. Igre
20. Dodavanje i hvatanje lopte u mjestu (R)
21. Slobodna igra (R)
22. Vođenje lopte desnom i lijevom rukom u mjestu i pravocrtnom kretanju (K)^*
23. Osnovno dodavanje i hvatanje lopte s dvije ruke u mjestu (K)^*
24. Dodavanje i hvatanje lopte s dvije ruke u kretanju – košarkaški dvokorak (K)^*
25. Vođenje lopte rolanjem donjom stranom stopala (N)
26. Vođenje lopte rolanjem potplatom (N)
27. Dodavanje lopte u kretanju (N)
28. Zaustavljanje lopte donjom stranom stopala nakon odbijanja od podloge (N)

Ključni pojmovi: hodanja i trčanja, skakanja, upiranja, igre.
Obrazovna postignuća: Daljnje usavršavanje temeljnih motoričkih znanja kao što su hodanja i trčanja, preskakivanja, naskoci i saskoci iznimno je korisno za živčano-mišićnu koordinaciju, kao i pripremu za određene kineziološke aktivnosti. Ovim jednostavnijim motoričkim gibanjima nadalje povećavati učinkovitost aktivacije motoričkih jedinica.
Igrama unaprjeđivati sposobnosti reakcija na zvučne i vidne podražaje te rukovanja predmetima. Programskim sadržajima ove nastavne cjeline poticati oplemenjivanje slobodnoga vremena djeteta te učinkovito bavljenje kineziološkim aktivnostima koje u ovom uzrastu uspostavljaju povoljan odnos u sastavu tijela.
_____
^* Provedba označenih nastavnih tema uvjetovana je posjedovanjem koševa s mogućnošću podešavanja visine i košarkaške lopte veličine 5. Ukoliko ne postoje mogućnosti provedbe, iste se uključuju kao programski sadržaji u predmetnu nastavu osnovne škole.

ČETVRTO RAZVOJNO RAZDOBLJE

4. 5. i 6. RAZRED

Četvrto razvojno razdoblje obilježava progresivno razlikovanje učenika i učenica u morfološkim, motoričkim i funkcionalnim značajkama.
POSEBNE ZADAĆE:

1. Obrazovne:
a) Temeljna teorijska znanja:
Primjenom temeljnih teorijskih znanja o ubrzanim biološkim promjenama u organizmu, potrebno je učenike upoznati s povezanošću tjelesnog vježbanja i voluminoznosti tijela. Učenicima valja prenijeti saznanja o utjecaju pravilne prehrane na zdravlje, kao i uzroke mogućih nerazmjera u odnosu visine i težine, uputiti ih u način izračunavanja ITM (indeks tjelesne mase) kao kontrolne mjere sprječavanja pretilosti.
Jednako je značajno upoznati učenike s razlozima pojave umora u školi i načinima njegova otklanjanja. Uvoditi učenike u organizaciju športskih natjecanja s naglaskom na uključivanje u suđenje različitih kinezioloških aktivnosti. Osim toga, nužno je učenike informirati o općem značenju prehrane pri tjelesnim naporima te uzimanju tekućine prije, za vrijeme i nakon vježbanja.
b) Temeljna motorička znanja:
Ovo obrazovno razdoblje obilježava usvajanje temeljnih motoričkih znanja koja su složenija po strukturi gibanja, što potiče daljnji razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. To se prvenstveno odnosi na nastavne teme: trčanje različitim tempom do 6 minuta, brzo trčanje do 60 m iz niskoga starta, skok uvis prekoračnom tehnikom »škare«, skok udalj zgrčnom tehnikom, bacanje male medicinke do 2 kg bočnom tehnikom te pad naprijed u dominantnu stranu. U IV. razredu potrebno je usavršiti sva temeljna motorička znanja kao pripremu za predmetnu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture.
Utjecaj pojedinih motoričkih znanja na razvijanje pozitivnih crta ličnosti i smanjenje anksioznosti postiže se temama: zgrčka, raznoška, stoj na rukama uz okomitu plohu i penjanje po konopu. Kroz nastavnu cjelinu Igre učenici usvajaju motorička znanja potrebna za samostalnu tjelovježbu u funkciji ranog usmjeravanja prema određenim izbornim aktivnostima, kao i njihovu sudjelovanju u radu školskih sportskih klubova: žongliranje loptom (N), udarci lopte glavom u mjestu i kretanju bez skoka (N), vršno odbijanje iz srednjeg odbojkaškog stava (O), donji servis i prijem servisa (O), prijem servisa podlaktično (O), košarkaški stav i pivotiranje (K), šut jednom rukom s prsiju iz mjesta (K), dodavanje i hvatanje lopte različitim načinima (R), te skok šut (R). Ova motorička znanja značajna su u kvalitetnom korištenju slobodnog vremena, ali i temeljna za daljnje usvajanje složenijih nastavnih tema. Svrha je teme narodni ples iz zavičajnoga područja upoznavanje i poštovanje tradicije svojega naroda.

2. Antropološke:
U ovom razvojnom razdoblju treba poticati aktivaciju motoričkih jedinica s obzirom na potrebnu jakost i brzinu u jednostavnijim pokretima i gibanjima. Složenijim gibanjima sa stajališta živčano-mišićne aktivnosti razvijati kontrolu pokreta.
Brzina, koordinacija, ravnoteža i gibljivost su motoričke sposobnosti koje je potrebno naglašenije aktivirati, jer su razvojno senzibilnije. U području funkcionalnih sposobnosti uključivanjem aerobnih programa treba utjecati na srčano-žilni i dišni sustav te na razvoj maksimalnog relativnog primitka kisika. Također treba započeti značajnije djelovati na sustave anaerobnoga dobivanja energije potrebne pri eksplozivnim, odnosno brzinskim aktivnostima.

3. Odgojne:
Učenici i učenice u četvrtom razdoblju trebaju naučiti uvažavati razlike u tjelesnim sposobnostima između spolova, čime se pridonosi određivanju i prihvaćanju vlastite osobnosti. Važno je razvijanje sposobnosti emocionalne samoregulacije u odnosu prema učitelju i organizaciji vježbanja (čekanje na red, obzirnost i pristojnost prema drugim sudionicima igre, priznavanje tuđeg uspjeha ili prednosti i sl.).
Poštivanje suca i prihvaćanje pravila igara uvjet je stvaranja uljuđenih navijačkih navika prihvaćanjem pozitivno odabranih športskih i ljudskih uzora. Upućivanje na kulturne načine iskazivanja razočaranja zbog neuspjeha, uspostavljanje samokontrole u trenucima bijesa i nezadovoljstva, prihvaćanje poraza uz prepoznavanje pogrešaka, osuđivanje neprimjerenih izljeva razočaranja i izgreda zbog poraza, odgojni su učinci koji nalaze primjenu u svim ljudskim aktivnostima. Jednako je značajno poticanje suradničkoga ponašanja i usvajanje nenasilnoga rješavanja konflikata.
Važno je i praćenje osobnoga napretka, razvijanje osjećaja zadovoljstva, poznavanje i pridržavanje mjera opreza za očuvanje života i zdravlja, pripremanje za samostalno organiziranje svakodnevnoga bavljenja tjelesnom aktivnošću pomoću uputa i rasprava o vrijednosti zdravlja. Uočavanje ljepote i funkcionalnosti pokreta bitno je u razvoju ličnosti učenika s ciljem povećanja motivacije za vježbanjem.

4. RAZRED
(razredna nastava)

CJELINE I TEME

I. Trčanja
1. Ciklična kretanja različitim tempom do 4 minute
2. Brzo trčanje na 50 m iz poluvisokog starta

II. Skakanja
3. Skok uvis iz kosoga zaleta odrazom lijevom i desnom nogom
4. Sunožni naskok na odskočnu dasku i skok pruženo

III. Bacanja i gađanja
5. Gađanje lopticom u pokretni cilj s udaljenosti do 5 m
6. Bacanje medicinke od 1 kg suručno iz različitih položaja

IV. Kolutanja
7. Povezivanje koluta naprijed i natrag na različite načine

V. Penjanja
8. Penjanje po mornarskim ljestvama
9. Penjanje po konopu ili motki do 2 m

VI. Višenja i upiranja
10. Vis prednji na karikama
11. Vis stojeći prednji provlakom u vis stojeći stražnji na dočelnim spravama
12. Iz upora prednjeg na niskoj pritki odnjihom saskok

VII. Vučenja i potiskivanja
13. Vučenje i potiskivanje suvježbača na različite načine uz korištenje pomagala

VIII. Ritmičke i plesne strukture
14. Trokorak
15. Galop naprijed i strance
16. Vaga zanoženjem na tlu
17. Narodni ples po izboru iz zavičajnoga područja

IX. Igre
18. Dodavanje i hvatanje lopte u kretanju (R)
19. Mini rukomet (R)
20. Vođenje lopte s promjenom smjera kretanja (K)^*
21. Ubacivanje lopte u koš jednom rukom odozgora nakon vođenja – košarkaški dvokorak (K)*
22. Dječja košarka (K)^*
23. Dodavanje i hvatanje lopte iz »košarice« u odbojkaškom stavu (O)
24. Vođenje lopte sredinom hrpta stopala (N)
25. Udarac na vrata sredinom hrpta stopala (N)
26. Dječji nogomet (N)

Ključni pojmovi: skakanja, bacanja, penjanja, ritmičke i plesne strukture, igre.
Obrazovna postignuća: automatizirati ona motorička znanja koja su preduvjet za daljnje učenje složenijih nastavnih tema u predmetnoj nastavi. Usvajanje nastavnih tema iz nogometa, košarke i rukometa temeljna su pretpostavka provođenja samostalnoga tjelesnog vježbanja i razvijanju živčano-mišićne kontrole pokreta koja nalazi primjenu u mnogim predmetima razredne nastave. Upoznati kulturnu baštinu i tradiciju svojega naroda učenjem narodnoga plesa iz zavičajnoga područja te isticanjem nacionalnog identiteta.
_____
^*Provedba označenih nastavnih tema uvjetovana je posjedovanjem koševa s mogućnošću namještanja visine i košarkaške lopte veličine 5. Ako ne postoje mogućnosti provedbe, iste se uključuju kao programski sadržaji u predmetnu nastavu osnovne škole.

PREDMETNA NASTAVA

5. RAZRED
(učenici)

5. RAZRED
(učenice)

CJELINE I TEME

I. Trčanja
1. Ciklična kretanja različitim tempom do 6 minuta
2. Brzo trčanje do 60 m iz niskog starta

II. Skakanja
3. Skok uvis prekoračnom tehnikom »škare«
4. Skok udalj zgrčnom tehnikom
5. Zgrčeni skok odrazom s odskočne daske

III. Bacanja
6. Bacanje male medicinke od 1 kg s mjesta suvanjem lijevom i desnom rukom

IV. Višenja, upiranja i penjanja
7. Penjanje po motki do 5 m
8. Jednonožni uzmah na niskoj preči/pritki
9. Stoj na rukama uz okomitu plohu
10. Galop naprijed po tlu i na gredama različitih visina
11. Vaga zanoženjem na tlu i na gredama različitih visina

V. Preskakanja
12. Raznoška

VI. Ritmičke i plesne strukture
13. Osnovni koraci aerobike niskog i visokog intenziteta
14. Skok »škarice«
15. Narodni ples po izboru iz zavičajnog područja

VII. Borilačke strukture
16. Pad naprijed preko ramena u dominantnu stranu

VIII. Igre
17. Vođenje lopte različitim načinima (R)
18. Dodavanje i hvatanje lopte različitim načinima (R)
19. Šut s tla osnovnim načinom (R)
20. Osnovni košarkaški stav u napadu s loptom i pivotiranje (K)
21. Šut jednom rukom s prsiju iz mjesta (K)
22. Slobodna igra 1 : 1 (K)
23. Vršno odbijanje iz srednjeg odbojkaškog stava (O)
24. Podlaktično odbijanje (O)
25. Donji servis i prijem servisa vršno (O)
26. Igre vršnim odbijanjem 1 : 1, 2 : 2 (O)
27. Zaustavljanje lopte hrptom stopala principom amortizacije (N)
28. Osnovno oduzimanje lopte sučelice (N)
29. Žongliranje loptom (N)

Ključni pojmovi: skakanja, preskakanja, borilačke strukture, ritmičke i plesne strukture, igre.
Obrazovna postignuća: Povisiti razinu usvojenosti osnovnih elementa nastavne cjeline Igre s ciljem primjene momčadskih športova u svakodnevnom životu. Nastavne teme iz ove cjeline u funkciji su ranog usmjerivanja prema odgovarajućim izbornim aktivnostima školskih športskih klubova.
Utjecati na razvoj koordinacije i eksplozivne snage nastavnim cjelinama trčanja, skakanja i bacanja. Motoričkim znanjima penjanja na motku do 5 m i padom naprijed osigurati učinkovitu reakciju učenika u urgentnim situacijama.
Osnovnim koracima aerobike pospješiti razvoj koordinacije u ritmu i utjecaj na ritam, jer u ženskoj populaciji ovi sadržaji imaju visoku upotrebnu vrijednost u svakodnevnom životu.

6. RAZRED
(učenici)

6. RAZRED
(učenice)

CJELINE I TEME

I. Trčanja
1. Trčanje različitim tempom do 6 minuta
2. Preponsko trčanje

II. Skakanja
3. Skok udalj jedan i pol koračnom tehnikom
4. Osnovni skokovi s mini trampolina – pruženi, zgrčeni, raznožni

III. Bacanja
5. Bacanje male medicinke do 2 kg bočnom tehnikom

IV. Kolutanja
6. Leteći kolut na povišenje od mekanih strunjača

V. Višenja, upiranja i penjanja
7. Penjanje po konopu do 5 m
8. Ljuljanje na karikama malom amplitudom, saskok u zaljuljaju
9. Klimom premah zgrčno i raznožno na dvovisinskim ručama
10. Naskok u upor čučeći na gredu, saskok pruženo

VI. Preskakanja
11. Zgrčka

VII. Ritmičke i plesne strukture
12. Spajanje osnovnih koraka aerobike niskog i visokog intenziteta u jednostavnije koreografije
13. Narodni ples po izboru iz zavičajnoga područja
14. Osnovne vježbe aerobike za razvoj repetitivne snage
15. »Mačji« skok
16. Daleko-visoki skok

VIII. Borilačke strukture
17. Pad natrag i u stranu

IX. Igre
18. Skok šut (R)
19. Blokiranje i oduzimanje lopte (R)
20. Zonska obrana 6:0, sustav igre s jednim kružnim napadačem (R)
21. Kretanje u vođenje i zaustavljanje ili zaustavljanje na dodanu loptu (K)
22. Vođenje lopte s promjenom smjera i brzine kretanja (K)
23. Suradnja dva igrača u obrani i napadu (K)
24. Prijem servisa podlaktično (O)
25. Mini odbojka 3 : 3 (O)
26. Vođenje lopte s promjenom smjera i brzine kretanja (N)
27. Driblinzi i fintiranja (N)

Ključni pojmovi: trčanja, skakanja, bacanja, preskakanja, ritmičke i plesne strukture, igre.
Obrazovna postignuća: upoznati učenike s povezanošću tjelesnog vježbanja i voluminoznosti tijela. Nastavne teme: ljuljanje na karikama, saskok u zaljuljaju, njih u uporu na niskim paralelnim ručama, saskok zanožno kao i penjanje po konopu do 5 m značajne su za razvoj relativne repetitivne snage. Zbog toga su posebno pogodne za zorno prenošenje saznanja o reguliranju nerazmjera u odnosu visine i težine tijela, što u širem smislu, valja povezati sa značenjem pravilne prehrane za njihovo zdravlje.
Poticati kreativnost učenica objedinjavanjem osnovnih struktura koraka u jednostavne koreografije aerobike. Time se pospješuje razvoj obilježja važnog za mnoge ljudske djelatnosti. Usvojenost nastavnih tema iz cjeline Ritmičke i plesne strukture omogućit će djevojčicama iskazivanje estetske komponente za vrijeme tjelesnoga vježbanja.
Motorička znanja iz mnogih nastavnih cjelina iskustveno pružaju saznanja o pojavi umora i načinima njegova otklanjanja u školi.

PETO RAZVOJNO RAZDOBLJE

7. i 8. RAZRED

Peto razvojno razdoblje započinje 7. razredom osnovne škole, a završava 1. razredom gimnazije ili strukovne škole. Obilježava ga izrazito razlikovanje učenika i učenica u morfološkim, motoričkim i funkcionalnim značajkama.
POSEBNE ZADAĆE:

1. Obrazovne:
a) Temeljna teorijska znanja:
Informiranje učenika o štetnosti nikotina, alkohola, dopinga i drugih sredstava ovisnosti za zdravlje uopće, jedna je od najznačajnijih poruka u ovom razdoblju. Razdoblje burnih fizioloških promjena uvjetuje približavanje saznanja o promjenama koje se javljaju u vrijeme puberteta. Značajna su i teorijska znanja o utjecaju tjelesnoga vježbanja na čovjekov metabolizam, na funkciju krvožilnog, dišnog te koštano-zglobnog sustava. Obrazložiti potrebu posebnoga dnevnoga rasporeda uzimanja hrane i tekućine u vrijeme povećanih tjelesnih napora. Upoznati učenice o korisnim i štetnim tjelovježbenim sadržajima za vrijeme mjesečnoga ciklusa.
Educiranje učenika o pravilnoj izmjeni etapa rada, odmora i razonode tijekom dana, upozoravanje na posljedice nedovoljnoga sna i odmora, isticanje značenja igre i boravka u prirodi primjerene su poruke za ovo razdoblje. Obrazlaganje higijenskih zahtjeva pri izletima i ekskurzijama svrsishodna su teorijska znanja. Upućivanje učenika na kulturu i pravilno odijevanje radi zaštite tijela i zdravlja od nepovoljnih izvanjskih utjecaja u različitim uvjetima, osobito pri radu i tjelesnom vježbanju, od svakodnevnog je značenja. Vrijedna su i teorijska znanja o utjecaju tjelesnoga vježbanja na metabolizam žene, na funkciju krvožilnog, dišnog i koštano-zglobnog sustava.
b) Temeljna motorička znanja:
Složenija motorička znanja u ovom razdoblju kao što su tehnika ramenskog bacanja kroz klek, njih na preči/pritki, polusalto na povišenje od mekanih strunjača uz pomoć odraznoga pomagala; povećavaju mogućnosti brze reakcije u urgentnim situacijama.
Mogućnosti daljnjeg razvoja osjećaja za ljepotu pokreta postiže se temama iz nastavne cjeline Sastavi, a poticaj kulturi življenja pridonose nastavne teme; disco fox, engleski valcer i bečki valcer.
Vrijedne tjelesne aktivnosti razvoja ženske osobnosti omogućuju teme: latinoamerički ples po izboru, okreti za 1800 na gredi i dr. Učenici u ovom razdoblju i nadalje usvajaju elemente određenih motoričkih struktura koje im u svojoj ukupnosti sada već cjelovito omogućuju samostalnu tjelovježbu. Navedeno se odnosi na teme: ubacivanje lopte iz neposredne blizine (K), skok šut nakon vođenja ili dodane lopte (K), smeč visoko dodane lopte iz zaleta (O), gornji servis (O), šutiranje iz pozicije krila i kružnoga napadača (R), finta (R), oduzimanje lopte presijecanjem (N), te dribling fintiranjem (N).

2. Antropološke:
U petom razvojnom razdoblju valja prije svega vježbama snage pozitivno utjecati na razvoj mišićnoga tkiva i gustoću koštanoga tkiva. Zbog ubrzanoga rasta i razvoja osobito je značajno poboljšati posturu, tj. pravilni uspravni položaj tijela te različitim vježbama istezanja utjecati na fleksibilnost zglobnih tijela i skupina zglobova.
Motoričke sposobnosti brzina i snaga (repetitivna i eksplozivna) posebno su osjetljive na podražaje. Iako navedeno u nešto manjoj mjeri vrijedi za koordinaciju i gibljivost, zbog naglog rasta u visinu, ovim sposobnostima valja posvetiti veliku pozornost. Funkcionalne sposobnosti unaprjeđivati aerobnim sadržajima koji će utjecati na poboljšanje maksimalnog primitka kisika, te pozitivno utjecati na krvožilni sustav poboljšanjem aktivnosti sustava za prijenos kisika i odstranjivanje ugljičnoga dioksida.

3. Odgojne:
Učenici bi trebali uspostaviti pravilan odnos između slobode i odgovornosti te biti sposobni izražavati samopoštovanje i poštovanje prema drugima. Posebno bi trebalo isticati i uvjeravati učenice o značenju tjelesnih aktivnosti u svrhu razvoja ženske osobnosti. U ovom razdoblju ubrzanog rasta i razvoja učenice posežu za različitim načinima reguliranja tjelesne težine, pa je usvajanje zdravih prehrambenih navika i zdravih stilova života nemjerljivo za kvalitetno funkcioniranje mladog organizma.
U ovom razdoblju osobito treba obratiti pozornost na dolično ponašanje na satu i u školi, poticati na pomaganje drugim učenicima unutar razreda i škole te utjecati na kontrolu agresivnosti.
Treba i nadalje poticati lijepo ponašanje i upućivati na njegovu važnost u životu, promicati uljuđene navijačke navike te poštivati rasne i nacionalne razlike. Poistovjećenje s nacionalnim simbolima (zastavom, grbom), isticanje vlastitoga nacionalnog identiteta i ponos pripadnosti domovini također je vrlo važno u ovom razvojnom razdoblju. Učenike treba osposobiti da športskim sadržajima samostalno organiziraju provođenja slobodnoga vremena i razumiju odgojnu vrijednost tjelesnih aktivnosti u svrhu razvoja ličnosti.

7. RAZRED
(učenici)

7. RAZRED
(učenice)

CJELINE I TEME

I. Trčanja
1. Štafetna trčanja s primopredajom palice odozdo
2. »Leteće« trčanje na 20 m

II. Skakanja
3. Skok uvis prekoračnom tehnikom »škare« iz polukružnoga zaleta

III. Bacanja
4. Bacanje loptice do 200 g tehnikom bacanja koplja
5. Bacanje male medicinke do 3 kg bočnom tehnikom

IV. Kolutanja
6. Leteći kolut na povišenje od mekanih strunjača uz pomoć odraznog pomagala

V. Višenja i upiranja
7. Podmetni saskok iz visa stojećega prednjeg s preče/pritke
8. Premasi odnožno na dvovisinskim ručama, saskok s premahom odnožnim i okretom za 90°
9. Naskok na gredu visine 80 –120 cm s premahom odnožnim i okretom za 90°, usprav kroz čučanj

VI. Ritmičke i plesne strukture
10. Engleski valcer
11. Disco fox
12. Složeniji koraci aerobike niskog i visokog intenziteta
13. Okreti
14. Valovita gibanja rukama i tijelom
15. Skokovi sa spravom po izboru
16. »Mačji« skok na niskoj gredi

VII. Sastavi
17. Koreografija aerobike

VIII. Igre
18. Šut s pozicija krila i kružnog napadača (R)
19. Pojedinačni i skupni protunapad (R)
20. Obrambeni stav i kretanje u obrani (K)
21. Ubacivanje lopte u koš jednom rukom odozgora nakon dodane lopte – košarkaški dvokorak (K)
22. Kontranapad – završna akcija (K)
23. Dizanje lopte visoko na krajeve mreže (O)
24. Napad iz zaleta prebacivanjem jednom rukom – »kuhanje« (O)
25. Mini odbojka 4 : 4 (O)
26. Forhend servis (B)
27. Forhend lob iznad glave (B)

Ključni pojmovi: bacanja, višenja i upiranja, ritmičke i plesne strukture, sastavi, igre.
Obrazovna postignuća: Promicati sve inačice suradničkoga ponašanja, kako u razredu, tako u obitelji i u društvu.
Usvajanjem motoričkih znanja njihanja na preči i bacanje male medicinke do 3 kg bočnom tehnikom poticati pozitivne promjene u povećanju snage, posebice ruku i ramenog pojasa, te trupa, kao i stvaranje predloška za razvijanje objektivnosti i osobne procjene uspješnosti. Kod učenica će sve navedeno omogućiti motorička znanja podmetni saskok iz visa stojećega prednjeg s preče/pritke, premasi odnožno i saskok s premahom odnožnim s okretom za 90°, naskok na gredu visine 80 –120 cm s premahom odnožnim i okretom za 90°, usprav kroz čučanj.
Društveni plesovi engleski valcer i disco fox motorička su znanja koja se svrstavaju u opću kulturu te samim tim nalaze primjenu u svakodnevnom životu. Osim toga, ove su nastavne teme jednako značajne za pojašnjavanje i uvažavanje nacionalnih razlika, što je izravni prilog tolerantnom ponašanju.
Nastavne teme iz cjeline Igre omogućit će njihovu primjenu u različitim aspektima ljudskoga življenja. Tako se, osim povećanja kvalitete bavljenja pojedinim športovima, ističe njihov učinak na promicanje poštenja, iskrenosti, samokontrole te poticanja uljuđenoga navijačkoga ponašanja. Strukturna složenost gibanja ovih nastavnih tema omogućuje učenje na vlastitim pogrješkama, što je neizbježna sastavnica svih ljudskih djelatnosti.
Nastavna cjelina Sastavi omogućit će učenicama podizanje razine usvojenosti motoričkih znanja iz aerobike na višu razinu, što će sigurno izazvati pozitivan utjecaj na razvoj koordinacije, gibljivosti, eksplozivne te repetitivne snage.

8. RAZRED
(učenici)

CJELINE I TEME

I. Hodanja i trčanja
1. Osnove brzog hodanja
2. Kinematičke razlike u tehnikama trčanja na kratke i duge pruge

II. Skakanja
3. Skok uvis leđnom tehnikom »flop«
4. Polusalto na povišenje od mekanih strunjača uz pomoć odraznog pomagla

III. Bacanja
5. Bacanje loptice tehnikom O’Brien

IV. Višenja
6. Ljuljanje na karikama s okretima za 180°

V. Ritmičke i plesne strukture
7. Bečki valcer
8. Latinoamerički ples po izboru

VI. Borilačke strukture
9. Tehnika bočnoga bacanja hvatom glave i ruke kroz klek

VII. Sastavi
10. Vježba na tlu

VIII. Igre
11. Finte (R)
12. Stvaranje viška napadača zabadanjem (R)
13. Skok šut nakon vođenja ili dodane lopte (K)
14. Igra košarka 3 : 3 ili 5 : 5 (K)
15. Smeč iz zaleta visoko dodane lopte (O)
16. Gornji servis bez rotacije (O)
17. Udarci lopte vanjskom stranom stopala (N)
18. Volej i/ili poluvolej (N)
19. Udarac glavom iz kretanja sa skokom (N)
20. Kratka loptica na mreži (B)
21. Forhend drop iznad glave (B)

8. RAZRED
(učenice)

CJELINE I TEME

I. Hodanja i trčanja
1. Osnove brzog hodanja
2. Kinematičke razlike u tehnikama trčanja na kratke i duge pruge

II. Skakanja
3. Skok uvis leđnom tehnikom »flop«

III. Bacanja
4. Bacanje loptice tehnikom O’Brien

IV. Ritmičke i plesne strukture
5. Bečki valcer
6. Latinoamerički ples po izboru
7. Okreti za 180° na tlu/gredi
8. »Kozački« skok
9. Pirueta u desnu i lijevu stranu

V. Sastavi
10. Vježba na tlu
11. Vježba na gredi, preporuka visine 80 cm
12. Koreografija bez ili sa spravom po izboru

VI. Igre
13. Finte (R)
14. Stvaranje viška napadača zabadanjem (R)
15. Igra košarka 3 : 3 ili 5 : 5 (K)
16. Smeč iz zaleta visoko dodane lopte (O)
17. Gornji servis bez rotacije (O)
18. Kratka loptica na mreži (B)
19. Forhend drop iznad glave (B)

Ključni pojmovi: skakanja, ritmičke i plesne strukture, sastavi, igre.
Obrazovna postignuća: usvojiti kinematičke razlike tehnika trčanja na duge i kratke pruge. Njihova obrazovna primjena očituje se u upoznavanju s pravilnim izmjenama etapa vježbanja i oporavka, čime se postavljaju temelji doziranja opterećenja u neselekcionirane populacije. Nastavnom temom osnove brzog hodanja upoznati učenike s terapeutskom ulogom športa.
Nastavnom temom vježba na tlu poticati kreativnost učenika i razvoj estetske komponente gibanja. Osim toga ovom temom treba učenicima omogućiti stjecanje spoznaja o osobnim mogućnostima, čime se razvija objektivna slika o sebi.
Poznavanje bečkoga valcera na razini samostalnoga plesa s partnerom osigurava usvajanje društveno prihvatljivih načina komuniciranja.
Naprednije tehnike nogometa, košarke, odbojke i rukometa nalaze svrhu u mnogim oblicima rada školskoga sportskoga kluba kao što su međurazredna i međuškolska natjecanja. Na taj se način učenici osposobljavaju za aktivno organiziranje slobodnoga vremena te samostalno postaju kreatori načina življenja.
Nastavne teme iz cjeline Ritmičke i plesne strukture i Sastavi omogućuju učenicama razvijanje estetske sastavnice u okviru tjelesnoga vježbanja što može biti od iznimna značenja u daljnjem životu.

POSEBNE PROGRAMSKE ZADAĆE

1. Posebne programske zadaće tjelesne i zdravstvene kulture omogućuju niz daljnjih aktivnosti koje su u funkciji razvoja učenika. Tomu pridonose natjecanja u razrednom odjelu, međurazredna natjecanja i priredbe tjelesne i zdravstvene kulture. Sve ove aktivnosti u svim razredima osnovne škole provodi školski športski klub, dok se općinska, međuopćinska, županijska i državna natjecanja provode na drugim razinama.
Školski sportski klub odgovoran je za provedbu izvannastavnih aktivnosti koje omogućuju učenicima, bez obzira na stupanj sposobnosti i znanja, uključivanje u skladu s njihovim interesima u pojedine kineziološke aktivnosti. Sadržaj programa, kao i njegov opseg određuje se prema potrebama i interesima učenika, društvene sredine, materijalnim i kadrovskim mogućnostima, klimatskim uvjetima i sl.
Tijekom školovanja treba voditi brigu o zimovanjima, ljetovanjima i aktivnom boravku učenika u prirodi. Učenicima treba omogućiti da nauče voziti koturaljke i bicikl, skijati, klizati, igrati stolni tenis, tenis i dr.
2. U sklopu zakonske obveze učenicima treba osigurati sve potrebne uvjete da tijekom osnovne škole nauče plivati, zbog čega se u godišnji program djelatnosti škole mora uvrstiti program plivanja za odgovarajući razred. Kako je proces učenja plivanja u negativnoj korelaciji s kronološkom dobi, preporučuje se započeti učenje tijekom drugog ili trećega razreda. Ta zadaća nije vezana za redoviti sat tjelesne i zdravstvene kulture, nego se organizira i provodi kao izvanškolska aktivnost u trajanju od 20 do 30 sati. Ako škola ima mogućnosti, plivanje je moguće nadalje provoditi kao dopunsku, dodatnu ili izbornu nastavu.
Ako u mjestu boravka učenika nedostaju prikladni objekti, preporučuje se školama da se poduka neplivača provodi za vrijeme ljetovanja i zimovanja, odnosno organiziranim prijevozom učenika u mjesta gdje za to postoje uvjeti. Za većinu škola najprikladnije je vrijeme poduke plivanja kraj i početak školske godine.
Učenici s posebnim potrebama također mogu naučiti plivati. Za učenike oštećena sluha nema ograničenja, ali slušno pomagalo moraju odložiti prije ulaska u bazen. Učenici s motoričkim poremećajima trebaju najčešće pomoć druge osobe pri ulasku i izlasku iz bazena, ali mogu naučiti plivati. Učenici oštećena vida trebaju pomoć druge osobe pri ulasku i izlasku iz bazena, ali mogu naučiti plivati.
Zbog izvanrednoga značenja plivanja sa zdravstvenoga, pedagoškoga i socijalnoga gledišta plivanje se smatra svakodnevnom potrebom suvremenoga čovjeka.
3. Planiran je rad za učenike s posebnim potrebama. Sadržaji ovoga dijela programa određuju se pojedinačno za svakog učenika prema njegovu zdravstvenom statusu i vrsti oštećenja. Za ostvarivanje ovog programa tjelesne i zdravstvene kulture prijeko je potrebna suradnja škola sa svim čimbenicima koji mogu pridonijeti poboljšanju stanja takvih učenika.

DODATAK ZA UČENIKE S POSEBNIM POTREBAMA

Program tjelesne i zdravstvene kulture za učenike s posebnim potrebama izrađuje se pojedinačno sukladno s antropološkim obilježjima učenika i uvjetima u kojima se izvodi aktivnost. Kod izradbe programa učitelj tjelesne i zdravstvene kulture treba dobiti stručnu pomoć ovlaštenoga liječnika školske medicine i stručnoga suradnika defektologa - stručnjaka za tu vrstu teškoća u razvoju te njegovoga terapeuta ako je učenik uključen u rehabilitacijski program.

I. POSEBNOSTI ZA UČENIKE S OŠTEĆENJEM VIDA

Za svakoga slijepoga (slabovidnoga) učenika treba imati pojedinačni pristup. uključuju se u program tjelesne i zdravstvene kulture sukladno svojim mogućnostima uz osiguranje dodatnih specifičnih materijalnih, po potrebi i kadrovskih uvjeta po redovitom, a u nekim aktivnostima i prilagođenom programu.
Pri izboru nastavnih tema treba uzeti u obzir na samo zdravstveni status nego i razinu motoričkih sposobnosti i postignuća, stupanj usvojenosti motoričkih znanja, kao i razvijenost kinestetičkih osjeta i sposobnost snalaženja u prostoru.
Kod većega broja učenika potreban je oprez, jer učenici osim slabovidnosti (sljepoće) mogu imati i druge bolesti zbog kojih neke nastavne teme mogu biti kontraindicirane.
U radu treba upoznati učenike s pravilnim izvođenjem općih pripremnih vježbi (položaj tijela, ruku i nogu u prostoru) kako bi što samostalnije sudjelovali u nastavi; obvezatna je demonstracija aktivnosti vođenjem pokreta; u kretanju je potreban «vodič»; potrebno je olakšati uvjete izvođenja nekih aktivnosti Ż npr. niža greda, niže prepreke i pojačana asistencija od strane učitelja ili učenika-pomagača i sl.
Kod usvajanja nastavnih tema iz nastavne cjeline Igre treba prilagoditi metode rada i koristiti primjerena sredstva i pomagala (npr. zvučne lopte) te koristiti glazbu kao poticaj.
Suradnja s roditeljima i liječnikom treba biti stalna kako bi se na vrijeme saznalo o mogućim promjenama zdravstvenoga stanja učenika te uskladio program rada s promjenama u zdravstvenom statusu.

II. POSEBNOSTI ZA UČENIKE S OŠTEĆENJEM SLUHA

Učenici s oštećenjem sluha uključuju se u redoviti program tjelesne i zdravstvene kulture uz odgovarajuće postupke kao što su:
– Prije nastave ili športske aktivnosti potrebno je upozoriti učenika o skidanju slušnoga pomagala.
– Biti licem okrenut učeniku za vrijeme davanja novih uputa ili rukom pokazivati određene znakove.
– Novu i složeniju vježbu zorno pokazati i polako objasniti.
Učenici s oštećenjem sluha nemaju motoričkih ograničenja pa se predlaže dodatno motiviranje za bavljenje tjelesnim aktivnostima kako bi se razvijalo samopouzdanje i unaprjeđivale komunikacijske vještine.

III. POSEBNOSTI ZA UČENIKE S POREMEĆAJIMA GLASOVNO-GOVORNE KOMUNIKACIJE I SPECIFIČNIM TEŠKOĆAMA U UČENJU

Program tjelesne i zdravstvene kulture usmjeren je na skladan razvoj antropoloških obilježja učenika te ga je nužno što više prilagoditi mogućnostima pojedinog učenika. Najčešće poteškoće ove djece su smanjena razina nekih motoričkih sposobnosti (koordinacija, ravnoteža), otežano snalaženje u prostoru te smanjena mogućnost duže koncentracije na određene sadržaje.
Zato u nastavnom procesu treba posebno obratiti pozornost na pravilno izvođenje i usvajanje motoričkih zadaća, kako bi se moglo pozitivno utjecati na ublažavanje teškoća kod učenika. Taj proces trebao bi obuhvaćati sve dijelove sata, ali posebno u glavnom A dijelu sata korištenjem različitih motoričkih zadataka utjecati na razvoj motoričkih sposobnosti te djelovati na poboljšanje koncentracije i upornosti prigodom izvođenja određenih zadaća. U glavnom B dijelu sata omogućiti i poticati suradnju kroz športske, momčadske i štafetne igre
U slučaju većih teškoća, nastavu treba maksimalno individualizirati, ne napuštajući želju za što većim uključivanjem učenika u zajedničke aktivnosti.

IV. POSEBNOSTI ZA UČENIKE S TJELESNOM INVALIDNOŠĆU I KRONIČNIM BOLESTIMA

A. Učenici s kroničnim bolestima
Učenici s kroničnim bolestima imaju bolesti trajnije naravi, promjenljive težine (razdoblja poboljšanja i pogoršanja zdravstvenog stanja), što može uvjetovati potrebe posebnih metodskih postupaka, uvjeta rada te sprava i pomagala. Ponekad će biti nužno uvođenje, odnosno primjena specifičnih odgojno-obrazovanih sadržaja.
Populacija učenika s kroničnim bolestima raznovrsna je s obzirom na vrstu i stupanj ograničenja te u odnosu na sadržaje i uvjete ostvarivanja programa tjelesne i zdravstvene kulture. Uz raznovrsnost, promjenljivost zdravstvenog stanja učenika tijekom školske godine (poboljšanja ili pogoršanja zdravlja) i potrebe liječenja u bolnici i/ili kući, zahtijeva se stalno prilagođivanje sadržaja, metoda i sredstava rada. Potrebno je stupiti u vezu s liječnicima u bolnici u kojoj je učenik liječen i prikupiti potrebne podatke za daljnji rad s učenikom nakon povratka u školu.
Za izradbu optimalnog programa za svakoga pojedinog učenika nužno je prikupiti informacije od učenikovoga liječnika o ograničenjima koje je ta bolest izazvala, kako bi se mogla pravilno dozirati razina opterećenja prilikom vježbanja. Treba biti u stalnom kontaktu s roditeljima i upoznati ih s potrebom uključivanja učenika u primjereni program tjelesne i zdravstvene kulture te športskih aktivnosti koje neće ugroziti učenikovo zdravlje. Sigurno će primjereno tjelesno vježbanje pomoći u podizanju njegovoga samopouzdanja i omogućiti bolju integraciju u razredni kolektiv.

B. Učenici s tjelesnom invalidnošću
Učenici s tjelesnom invalidnošću imaju različite oblike i težinu poremećaja pokreta i položaja tijela. Smanjena/onemogućena funkcija pojedinih dijelova tijela (najčešće ruku, nogu i kralježnice), nepostojanje dijelova tijela (najčešće urođena nerazvijenost pojedinih dijelova ruku ili nogu) te gubitak dijela i/ili cijelog ekstremiteta zbog nezgode ili bolesti (amputacija oboljelog dijela).
Učenici s tjelesnom invalidnošću uključuju se u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture najčešće prema individualnim programima primjerenim njihovim specifičnim potrebama i mogućnostima. Program se izrađuje sukladno individualnim mogućnostima učenika, uz konzultaciju s liječnikom specijalistom kod kojega se učenik liječi te terapeutom ako je učenik uključen u rehabilitacijski program. Učenik treba biti uključen zajedno s ostalim učenicima u sve sadržaje koji se mogu prilagoditi njegovim mogućnostima. Posebno je važno naći područje u kojem takav učenik može postići zapaženiji uspjeh, jer mu time omogućavamo usvajanje pozitivne slike o sebi.
Program je tjelesne i zdravstvene kulture za učenike s tjelesnom invalidnošću orijentacijski, na temelju kojega će svaki učitelj, u suradnji s kineziterapeutom, fizioterapeutom i liječnikom koji vodi rehabilitacijski postupak, izraditi pojedinačni program temeljen na djetetovim motoričkim sposobnostima. Motorički testovi i liste praćenja koje vode stručnjaci omogućavaju stalno usklađivanje i prilagođivanje programa sukladno djetetovu razvoju.
Učenicima je potrebno omogućiti vožnju biciklom (s pomoćnim kotačima ili bez njih), obuku plivanja, sanjkanje, skijanje i dr. uz odgovarajuću dodatnu opremu i stručnu pomoć kada je to nužno.

V. POSEBNOSTI ZA UČENIKE S MENTALNOM RETARDACIJOM

Za planiranje i programiranje rada s učenicima značajna je inicijalna procjena posebnih učenikovih potreba zbog osobitosti na području percepcije, vremensko-prostorne orijentacije i koordinacije pokreta. Zbog toga je nužna maksimalna individualizacija pri realizaciji pojedinih motoričkih zadaća koje trebaju biti primjerene motoričkim, spoznajnim i orijentacijskim sposobnostima učenika s poteškoćama. Ostvarivanjem sadržaja treba pružiti učeniku mogućnost opuštanja, povećanja interesa za tjelesne/športske aktivnosti i praćenje važnijih događanja radi zadovoljavanja športsko-zabavnih potreba u svakodnevnom životu.
Uz usvajanje pojedinih motoričkih zadaća te poticanje motivacije, posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na odgojne zadaće (zdravstveno-higijenske navike) te omogućiti učenicima doživljaj zadovoljstva, što je posebno značajno za razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. Učenike je potrebno uvoditi u sva područja i sadržaje tjelesnog vježbanja. Za ovu skupinu učenika osobito je važna primjerena demonstracija i metodički postupak onom brzinom koja je primjerena potrebama učenika kako bi pravilno izveo motorički zadatak.
Poželjno je pružati podršku učeniku tijekom rada kako od strane učitelja tako i od strane vršnjaka. Njih je potrebno za to motivirati i senzibilizirati. Tjelesna i zdravstvena kultura je predmet posebno pogodan za stvaranje boljeg odnosa među učenicima, što je sa stajališta emocionalno-socijalnog razvoja vrlo značajno za djecu usporenoga kognitivnog razvoja. Potrebno ih je također poticati kako bi se uključivali u njima primjerene izvannastavne i izvanškolske organizacijske oblike rada.

VI. POSEBNOSTI RADA S UČENICIMA S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU UVJETOVANIM ORGANSKIM ILI PROGREDIRAJUĆIM PSIHOPATOLOŠKIM STANJEM

Učenicima s poremećajima u ponašanju uvjetovanim organskim ili progredirajućim psihopatološkim stanjem najčešće nije potrebno sadržajno prilagođivati nastavu ako nemaju neke dodatne teškoće. U slučaju dodatnih teškoća treba se rukovoditi preporukama za sadržajnu prilagodbu u odnosu na njihove specifičnosti koje proizlaze iz definiranja dodatne razvojne teškoće. Nužno je provjeriti, u razgovoru s roditeljima i stručnom službom, moguća ograničenja za pojedine sadržaje iz programa uzrokovanih zdravstvenim stanjem djeteta (epilepsija, lijekovi koje dijete uzima i sl.)
Prilagodba u nastavi odnosi se na metodičku stranu nastave, uz napomenu da se sve teškoće ne javljaju kod svih učenika, a različita je i etiologija i težina simptoma. Zbog toga je za svakog učenika potreban individualni pristup od ponuđenih postupaka odabirati one koji učenicima mogu pomoći da se ne osjećaju manje vrijednima te im omogućiti usvajanje potrebnih znanja i umijeća sukladno s njihovim mogućnostima.
Postavljanje jasnih pravila u razredu, strukturiranje stanja i jasne granice izrazito je značajno za ove učenike, jer ih sami ne mogu postaviti. Strukturiranje okoline na način koji omogućava djetetu uspješni završetak zadatka (stavljanje naglaska na ono što dijete može raditi bolje je za dijete nego stavljanje naglaska na ono što ne može napraviti), jer zbog poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, mogu imati teškoća u praćenju uputa i pravila te u snalaženju u prostoru i vremenu.
Potrebno je poticati dijete da aktivno sudjeluje na satu, kako bi mu zadržali pažnju. Ako učenik ima slabo razvijene motoričke sposobnosti i znanja, treba ga ohrabrivati za izvođenje aktivnosti koje su mu teške. Ne propustiti pohvaliti dijete za praćenje uputa, o čemu god se radilo. Korisno je kontinuirano, verbalno ili neverbalno, usmjerivati djetetovu pozornost. Upošljavanjem malim zadacima, izmjenjivanje i variranje zadaća zadržat će njegovu pažnju.
Prihvatiti dijete s posebnim potrebama takvo kakvo jest i pomoći mu u prilagodbi, jer o našem načinu prihvaćanja ovisi i način prihvaćanja djeteta od strane njegovih vršnjaka u razredu!