5.
UPRAVLJANJE RIZICIMA I NESREĆAMA
5.1. RIZICI POVEZANI
S INDUSTRIJSKIM DJELOVANJEM
5.1.1. Sigurno
postupanje s kemikalijama
5.1.1.1. Stanje na području
Sigurno gospodarenje kemikalijama
Proizvodnja i čišće tehnologije
Premda zahvaćena gospodarskom recesijom, industrijska
proizvodnja kemikalijâ odnosno kemijskih tvari i pripravaka te njihova preradba
ipak su ostale najveća industrijska djelatnost u RH. Iako još presporo, ipak
postupno raste broj trgovačkih društava koja su uspostavila sustave za provedu
programa zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša te programa HSE, kao i
sustave kakvoće ISO 9000 i ISO 14000. Što se tiče kemijske sigurnosti, osnovni
nedostatci sustavâ za proizvodnju kemikalijâ i sustavâ za njihovu preradu jesu
u tome što trgovačka društva ne pokazuju spremnost za otkrivanje podataka o
otpadu te podataka o emisijama u zrak i u vodu, kao i nepostojanje poticajnih
mehanizama za uvođenja programa HSE i novih čišćih tehnologija.
Promet
U RH promet
otrova, sredstava za zaštitu bilja, gospodarskih eksploziva te zapaljivih tvari
dopušten je uz dozvolu za takav promet.
Od pesticida uvrštenih na europski popis za uporabu zabranjenih kemikalija, u
RH kao sredstva za zaštitu bilja za uporabu i promet zabranjeni su aldrin,
klordan, klordekon, dieldrin, endrin, heptaklor, mirex i DDT. Lindan ima veoma
ograničenu uporabu, a endrin, DDT i toksafen dopušteni su za uporabu i promet
prema Listi otrova RH, ali ne u poljoprivredne svrhe. U promet je dopušteno
stavljati samo one otrove koji prije toga bivaju klasificirani i registrirani.
U RH nije razvijena znanstveno-istraživačka osnova za provedbu istraživanja
svojstava novih kemikalija u skladu sa standardima GLP. Postojeći sustav za
označavanje i pakiranje otrova i drugih opasnih kemikalija nije unaprijeđen u
skladu s dopunama europske regulative na osnovi koje je razvijen. Nije dostatno
razvijen informatički sustav za izmjenu podataka o prometu opasnih kemikalija i
opasnoga kemijskog otpada. Nije utvrđen državni popis za uporabu zabranjenih
kemikalija i popis kemikalijâ čija je uporaba ograničena. Nije razvijen
postupak za provedbu nadzora nad prekograničnim prometom kemikalijâ s tih
popisa i za izmjenu podataka, koji bi bio usklađen s odredbama Konvencije o
nadzoru nad prekograničnim prometom kemikalijâ koje su zabranjene za uporabu i
kemikalijâ koje imaju ograničenu uporabu (Konvencija PIC). Zbog tih nedostatka
postoji veća mogućnost za prekogranični prijenos kemijskih rizika te za
ilegalni prekogranični promet opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada.
Potrošnja
Prati se potrošnja kemikalijâ koje se rabe kao osnovna
sirovina u industrijskoj proizvodnji baznih kemijskih proizvoda te u preradbi
kemijskih proizvoda. Jednako tako preko podataka o njihovoj trgovini na malo i
na veliko prati se fizički obujam osobne i opće potrošnje nekih kemikalija te
obujam potrošnje umjetnih gnojiva.
Izloženost kemijskomu djelovanju i zaštita
Zaštita zdravlja i
zaštita okoliša od štetnoga djelovanja opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog
otpada uređene su pravnim propisima. Propisane su i nadziru se najveće
dopustive koncentracije kemikalijâ u hrani, vodi za piće, stočnoj hrani, u
površinskim i podzemnim vodama, otpadnim vodama, u moru, poljodjelskome
zemljištu, predmetima za opću uporabu, u atmosferi radnih prostorija,
atmosferskom zraku i u otpadu. Propisani su sigurnosno-tehnički uvjeti za
rukovanje opasnim kemikalijama i opasnim otpadom. Propisana je izradba procjene
opasnostî od opasnih radnih tvari. Ne postoje mjerila za procjenu rizikâ od
opasnoga otpada. Postojeći sustav za procjenu i smanjivanje rizikâ od
postojanih organskih onečišćenja (POO) sa stajališta EU-ovih i drugih popisa
potrebno je prioritetno poboljšati.
Budući da između državnih
upravnih tijela nije razvijen sustav za praćenje i izmjenu podataka i
obavijestî o pokazateljima sigurnoga gospodarenja kemikalijama, postojeći način
upravljanja kemikalijama znatno otežava dogovaranje o izradbi kvalitetnih
državnih planova aktivnostî na tome području. Nedostaje krovni zakon o
kemikalijama (opasnim tvarima) koji bi bio podloga za poboljšavanje postojeće
zakonske osnove i podloga za uklanjanje nedostataka koji proizlaze iz
sektorskoga pristupa upravljanju kemikalijama.
Dosadašnji način gospodarenja
kemikalijama ne zadovoljava. Veće promjene na tome području počele su pošto je
bio postignut opći dogovor o ostvarivanju Međunarodnoga programa za kemijsku
sigurnost.
Industrijske
nesreće
Razvijena je određena zakonska
instuticionalna i tehnička osnova za sprječavanje, pripravnost i reagiranje u
slučaju nesrećâ na radu, nesrećâ u tijeku prijevoza opasnih tvari, eksplozijâ i
požarâ, iznenadnoga onečišćavanja vodâ, iznenadnoga onečišćavanja mora te
nesrećâ u okolišu. Provedbu zakonskih obveza u vezi s industijskim nesrećama
nadziru Državni inspektorat, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih
poslova, Ministarstvo rada, Državna uprava za vode i Ministarstvo zaštite
okoliša i prostornog uređenja.
Od godine 1996. u RH
sustavno se prati stanje nesrećâ i
vodi evidencija o njihovu broju i vrstama. Prema tim evidencijama, od ukupnoga broja nesrećâ, najviše nesrećâ događa se
u cestovnome prijevozu
opasnih tvari, a
zatim u industriji. Slika 1. prikazuje broj nesreća po županijama u 2000. godini.
Što se tiče zaštite okoliša,
uspostavljen je sustav za provedbu Plana intervencijâ u zaštiti okoliša,
Državnoga plana zaštite vodâ i Plana intervencijâ u slučaju iznenadnih
onečišćavanja Jadranskoga mora u RH. U sklopu tih planova formirani su krizni
stožeri i eko-stožeri na državnoj i na županijskoj razini, komunikacijske
jedinice, interventne jedinice i ekspertne jedinice. Njih podupiru prijevoz i
logistika oružanih snaga RH, državno upravno tijelo mjerodavno za unutarnje
poslove i javne vatrogasne postrojbe.
Informatički sustav za
praćenje
i izmjenu podataka o pokazateljima kemijskih nesreća s posljedicama za ljudsko zdravlje
i život, za okoliš i za imovinu, koji nije
razvijen u dostatnoj mjeri, te neopremljenost interventnih jedinica i dalje
jesu ozbiljan problem. Premda je provedena studija o sigurnosti u domaćoj industriji, ipak u ovome
trenutku nema dosta podataka za cjelovitu procjenu stanja postojećega sustava za
sprječavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju industrijskih nesreća s
posljedicama za ljudsko zdravlje i život, za okoliš i za imovinu. To otežava utvrđivanje strateških ciljeva za unapjređivanje toga
sustava i za njegovo jačanje.
5.1.1.2. Ciljevi i mjere
C1 Unaprijediti, uskladiti i
ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, sigurnosno-tehničku i
financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za sigurno gospodarenje
kemikalijama.
C2 Unaprijediti, uskladiti i
ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, informatičku
sigurnosno-tehničku i financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za
procjenu rizikâ i za njihovo smanjivanje u skladu s novim gospodarskim i
sigurnosnim potrebama i međunarodnim obvezama RH.
C3 Smanjiti rizik od
industrijskih nesreća i poboljšati mjere za sprječavanje industrijskih nesreća
te za pripravnost i odgovore na njih.
2.2.2. Biološka sigurnost
2.2.2.1. Stanje na području
Farmaceutska i prehrambena industrija te
znanstvene institucije primjenjuju biotehnološke metode za proizvodnju živih
organizama i dijelova organizama.
Nadzor nad genetski promijenjenim
organizmima (GPO) koji mogu poremetiti prirodnu ravnotežu, jest obveza koja
proizlazi iz Konvencije o biološkoj raznolikosti. Osim u industrijskoj
biotehnologiji koja obuhvaća genetsku promjenu industrijski važnih mikroorganizama
(što se provodi u Plivinu
istraživačkom institutu), u Hrvatskoj se ne radi na genetskoj promjeni biljaka
i životinjâ u komercijalne svrhe. No, budući da sustavan nadzor nije
uspostavljen, postoji mogućnost (nekontroliranoga) unosa GPO-ova iz susjednih
zemalja. Zbog toga je i u Hrvatskoj
prijeko potrebno poraditi na donošenju takvih zakona kojima će biti obuhvaćene
obje skupine GPO-ova,
i to i GPO-ovi namijenjeni
za znanstveno-istraživački rad, koji ne izlaze iz laboratorijskih
okvira i komercijalni GPO-ovi namijenjeni
za unošenje
u okoliš.Također je potrebno da Hrvatska sudjeluje u
međunarodnoj akciji za biološku sigurnost potvrđivanjem Protokola o biološkoj
sigurnosti.
5.1.2.2.
Ciljevi i mjere
Osnovni cilj je:
C 1 Stvoriti
uvjete za sigurno postupanje s GPO-ovima u RH
Slika 1. Prikaz nesrećâ po
županijama u godini 2000.
5.1.1. SIGURNO POSTUPANJE S KEMIKALIJAMA
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući
financijski
izvori
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicama
|
|
C1
|
M1
|
|
N
|
MZO,MG
|
KR
|
DP MS
|
4.1.1. M3-c
|
EEC/2455/92
|
|
C1
|
M2
|
Prema
međunarodnim smjernicama dovršiti izradbu Nacionalnog profila (izvješća) za
ocjenu stanja sustava za sigurno gospodarenje kemikalijama i okvirni program
za poboljšavanje stanja
|
N
|
MG
|
KR
|
DP, MS
|
-
|
|
|
C1
|
M3
|
Izraditi
prijedlog za unaprjeđivanje postojeće zakonske podloge u skladu s potrebama
te s europskim i drugim međunarodnim obvezujućim zakonskim instrumentima
|
N
|
MG
|
KR
|
DP, MS
|
-
|
|
|
C1
|
M4
|
Izraditi
krovni zakon o kemikalijama/opasnim tvarima
|
N
|
MG
|
KR
|
DP, MS
|
-
|
|
|
C1
|
M5
|
Uspostaviti
sustav za izradbu godišnjih izviješća za ocjenu stanja postojećega sustava za
sigurno gospodarenje kemikalijama, uključujući procjenu rizika. Utvrditi prioritetne
probleme i izraditi godišnje planove aktivnostî za unaprjeđivanje toga
sustava i za njegovo jačanje
|
N
|
MG
|
KR/
DR
|
DP, MS
|
-
|
|
|
C2
|
M6
|
Poduzeti
mjere za hitnu izradbu procjenâ rizikâ od opasnih tvari. Planove za intervenciju
na lokalnoj razini uskladiti prema metodologiji APELL
|
N
|
MR, MZO
|
KR
|
LP, ŽP
|
-
|
EC/96/82,
89/391/EEC
|
|
C2
|
M7
|
|
N
|
MZO
|
KR
|
DP
MS
GS
|
4.2.1.2. M26
4.2.4.M3
6.1. M1
|
|
|
C2
|
M8
|
Unaprijediti
sustav za procjenu rizikâ od postojanih organskih onečišćenja (POO) i za
njihovo smanjivanje
|
N
|
MZ,
MR,
MZO
i MPŠ
|
KR
|
DP
MS
|
-
|
EEC/793/93
EC/1488/94
|
|
C2
|
M9
|
Izraditi
prema standardima GLP troškovno-korisnosnu analizu za uspostavu vlastitih
kapaciteta za znanstvena istraživanja novih kemikalija
|
N
|
MZ
|
KR
|
DP
MS
|
4.1.5. M27
|
87/18/EEC
88/320/EEC
88/569/EEC
|
|
C2
|
M10
|
Uspostaviti
sustav za praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima rizikâ te sustav za
praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima djelotvornosti mjerâ za zaštite
zdravlja i za zaštitu okoliša
|
N
|
MZ,
MUP
MP
MZO,
MG
|
KR
|
DP
MS
|
6.1. M1
|
|
|
C2
|
M11
|
Unaprijediti
postupak za klasificiranje kemikalijâ, njihovo pakiranje i označavanje u
skladu s europskim standardima
|
N
|
MZ,
MUP
MP
MZO,
MG
|
KR
|
DP
MS
GS
|
4.1.7. M14
|
67/548/EEC + 22 dopune
88/379/EEC
|
|
C2
|
M12
|
Dovršiti
procjenu stanja sustava za uvoz/izvoz/provoz opasnih kemikalija te izraditi
plan aktivnostî za unaprjeđivanje toga sustava
|
N
|
MZ
MPŠ
MG
|
KR
|
DP
MS
|
4.1.5. M25
4.1.5. M26
|
|
|
C2
|
M13
|
Izraditi
popis kemikalija zabranjenih za uporabu i kemikalijâ čija je uporaba
ograničena radi zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša
|
N
|
MZ
MZO
MR
|
KR
|
DP
MS
|
-
|
79/768/EEC
79/117/EEC
91/4141/EEC
73/404/EEC
|
|
C2
|
M14
|
Odrediti
mjerila za postupno smanjivanje i zamjenu kemikalijâ čija je uporaba
ograničena radi zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša
|
N
|
MZ
MZO
MR
|
KR
|
DP
MS
|
-
|
|
|
C2
|
M15
|
Provesti
postupak za prihvaćanje Konvencije PIC
|
N
|
MG
MZ
|
KR
|
DP
MS
|
4.2.1. M13
|
|
|
C2
|
M16
|
Uspostaviti
sustav poticajnih mjera za izradbu i provedbu programa zdrastvene sigurnosti
i zaštite okoliša, programa HSE, te za uvođenje čišćih tehnologija i sustavâ
kakvoće ISO 9000 i ISO 14000
|
N
|
MZ
MG
MZO,
MR
|
KR
|
DP
MS
|
4.1.1. M1-i
4.2.4. M16
4.1.1. M1
4.2.1. MI-1
4.2.1. MI-2
4.2.2. M22
|
|
|
C3
|
M17
|
|
N
|
MG
GS, HGK
|
KR/
DR
|
GS
MS
|
|
82/501/EEC i 96/82/EC
|
|
C3
|
M18
|
Odrediti
poticajne i strože represivne instrumente za provedbu sigurnosno-tehničkih
mjera za slučaj kemijske nesreće
|
N
|
MZO
MG, Državni inspektorat
|
KR
|
DP
|
|
|
|
C3
|
M19
|
Obavješćivati
javnost i omogućiti njezino sudjelovanje u postupcima vezanima uz mjere za
sprječavanje, pripravnost i odgovor na industrijske nesreće
|
NRL
|
MZO
MG, NGO
|
KR
|
DP
MS
GS
|
6.1. M6
|
|
|
C3
|
M20
|
Uskladiti
planove intervencijâ u slučaju ekološke nesreće na lokalnoj, regionalnoj,
državnoj i međunarodnoj razini
|
N
|
MZO
MG
DUV
MO
|
KR
PR
|
DP
MS
LP
ŽP
|
6.1. M5
|
|
5.1.2 BIOLOŠKA SIGURNOST
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući financijski
izvori
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicama
|
|
C1
|
M1
|
Donijeti zakonske propise
i program za upravljanje GPO-ovima na
državnoj razini
|
N
|
VRH
|
KR
|
DP
MS
|
|
|
|
|
M2
|
Uključiti
postavke državnoga programa u program primjene Strategije biološke
raznolikosti i u NEHAP
|
N
|
MZO
|
KR
|
DP
MS
|
|
|
|
|
M3
|
Donijeti
zakonske propise za sigurno postupanje s GPO-ovima
|
N
|
MZO
MZN, MZ
|
KR
|
DP
MS
|
|
|
|
|
M4
|
Uspostaviti državni
registar i inventar GPO-ova te ustanovâ i proizvodâ u kojima se oni nalaze
|
N
|
MZO
|
SR
|
DP
MS
|
5.1.1. M1
|
|
|
|
M5
|
Osnovati
administrativno tijelo za provedbu državnoga programa o GPO-ovima
|
N
|
VRH
|
KR
|
DP
|
|
|
|
|
M6
|
Osnovati središte za
obavješćivanje javnosti iza međunarodnu izmjenu podataka o GPO- ovima
|
N
|
VRH
|
SR
|
DP
MS
|
6.1.M6
6.1 M7
|
|
5.2. ZRAČENJA
5.2.1. Ionizirajuće zračenje
Izloženost prirodnim izvorima
radioaktivnog zračenja danas je znatno modificirana tehnološkim razvojem
(vožnja zrakoplovom, uporaba ugljena kao goriva i fosfatnih gnojiva, građevnog
materijala, prirodnog plina, dijagnostičke pretrage u medicini i slično).
Od umjetnih izvora radioaktivnog
zračenja najvažnije su nuklearne elektrane zbog svoje visoke potencijalne
snage. Unatoč svim sigurnosnim mjerama, zbog djelovanja ljudskoga čimbenika
nije moguće posve isključiti akcidente nalik nesreći koja se godine 1986.
dogodila u Černobilju.
Veliki problem jest radioaktivni
otpad srednje i niske radioaktivnosti, koji nastaje u nuklearnim elektranama,
termoelektranama na ugljen (šljaka), u proizvodnji fosfatne kiseline
(fosfogips) te u medicini i pri znanstvenim istraživanjima.
5.2.1.1. Stanje na području
Otpad iz NE Krško
Na temelju postojećega oblika
suvlasništva sa Slovenijom i zajedničke eksploatacije NE Krško, Hrvatska je
obvezna sudjelovati u rješavanju trajnoga odlaganja polovice ukupne količine
radioaktivnog otpada koji nastaje radom nuklearne elektrane te otpada koji će
nastati pri raspremanju nuklearne elektrane na kraju njezina korisnog vijeka.
Međudržavna koordinacija za područje nuklearne energije procjenila je da će
radom NE Krško u cijelome eksploatacijskom vremenu i pri njezinu raspremanju
nastati ukupno oko 18.000 m3 niskoaktivnoga i srednjoaktivnog otpada
(NSRAO). Hrvatska je provela pripremne radove za izgradnju odlagališnog objekta
- izbor lokacije odlagališta. U Programu prostornog uređenja RH (1999.)
određeno je da će lokacija biti Trgovska gora. Na prostoru određenome za
odlagalište potrebno je stvoriti uvjete za daljnja istraživanja u skladu s
međunarodnim standardima i uz sudjelovanje javnosti. Konačnu odluku o tome hoće li se u Republici Hrvatskoj graditi
odlagalište za RAO te gdje će ono biti smješteno, donijet će Vlada Republike
Hrvatske.
Radioaktivni otpad iz industrije, medicine i istraživanjâ
Količine RAO-a nastale u Hrvatskoj
do danas potječu iz različitih oblika primjene kao što su medicina, industrija,
poljodjelstvo i istraživački instituti. Tomu valja dodati i istrošene izvore
ionizirajućih javljača dima (sada ih se upotrebljava oko 60.000) i
radioaktivnih gromobrana (danas ih je u upotrebi još 360). Važno je naglasiti
to da se do godine 2005. svi preostali radioaktivni gromobrani i znatan dio
ionizirajućih javljača dima trebaju povući iz uporabe, čime će se povećati
količina istrošenih radioaktivnih izvora, odnosno radioaktivnog otpada u
Hrvatskoj. U tome smislu valja dodati to da je sada u Hrvatskoj privremeno pohranjeno (tj. uskladišteno)
oko 50 m3 istrošenih izvora ionizirajućeg zračenja i drugih
iskorištenih radioaktivnih tvari, čija ukupna aktivnost približno iznosi 1,4
TBq.
Glavnina radioaktivnog otpada
nalazi se u skladištu Instituta Ruđer
Bošković i u skladištu Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Iako
se sav taj radioaktivni otpad nadgleda i čuva, on ipak nije zbrinut u smislu
trajnog odlaganja. Planirano je njegovo zajedničko odlaganje s NSRAO-om iz NE
Krško. Potencijalno radioaktivni tehnološki otpad koji u velikim količinama
nastaje ili je nastao u industriji i energetici, čini šljaka iz TE Plomin I i
fosfogips iz proizvodnje sulfatne kiseline u Kutini. Na odlagalištu fosfogipsa,
koje se nalazi nedaleko od Tvornice mineralnih gnojiva u Kutini, do godine
1996. odloženo je oko 4,5 milijuna tona fosfogipsa. To je jedno od rijetkih
odlagališta tehnološkog otpada u Hrvatskoj koje ima uporabnu dozvolu (od 1991)
i sustavni monitoring utjecaja odlagališta na okoliš.
Dugogodišnji monitoring
ionizirajućega zračenja pokazuje da su sve izmjerene vrijednosti manje od
vrijednosti što ih preporučuje IAEA (4 WLM kroz pet uzastopnih godina ili 10
WLM za svaku pojedinu godinu).
Na odlagalištu u okružju TE
Plomin nalazi se oko milijun tona radioaktivne šljake i pepela. Radioaktivnost
toga odlagališta posljedica je povišene radioaktivnosti raškoga ugljena, a
koncentracija šljake na odlagalištu viša je oko četiri puta. TE Plomin I
kumulirao je taj izvor, ali ga nije klasificirao kao opasan (radioaktivni)
otpad. Ne postoji sustavni monitoring utjecaja toga odlagališta na okoliš ni
rezultati istraživanja o utjecaju na zdravlje okolnih stanovnika, na biljni i
životinjski svijet te o utjecaju na površinske i podzemne vode krškoga
geološkog terena. Sanacija toga odlagališta upravo traje i morala bi biti
dovršena u roku određenome zakonom, a to je do 31. prosinca 2001. S time u
svezi bit će potrebno trajno riješiti dio šlajke i pepela odloženih iz toga
ugljena i u Kaštelanskom zaljevu. Pošto TE Plomin I i TE Plomin II prijeđu na
uporabu uvoznoga ugljena (koji ima radioaktivnost oko 20 puta nižu od
radioaktivnosti raškoga ugljena), problem otpada bit će moguće riješiti iskorištavanjem
kao sirovine u cementarama.
Na polju zakonodavstva vezanoga
za zaštitu okoliša u Hrvatskoj je učinjen napredak donošenjem novoga Pravilnika
o uvjetima, načinu, mjestima i rokovima sustavnih ispitivanja ionizirajućih
zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu (NN 86/2000).
5.2.1.2. Ciljevi i mjere
C1 Stvoriti uvjete za djelotvorno upravljanje radioaktivnim
otpadom
C2 Uspostaviti sustavni monitoring
ionizirajućih zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu
5.2.2. Neionizirajuće zračenje
Razvoj tehnologije u posljednjih
nekoliko desetljeća proširio je elektromagnetna polja proizvedena tehnički i
prouzrokovao znatnu elektromagnetnu onečišćenost okoliša.
Zdravstveni rizici povezuju se s
elektrostatičnim, električnim i magnetnim poljima (visokonaponski dalekovodi i
niskonaponske prijenosne mreže), elektromagnetnim valovima (koje emitiraju svi
električni uređaji) te s mikrovalnim zračenjem (s televizijskih satelita,
mobilnih telefona, radarâ i s mikrovalnih pećnica) i radiofrekvencijskim
valovima (koje emitiraju radiopostaje i uređaji s baterijskim napajanjem, npr.
prijenosna računala). Da bi se smanjili učinci škodljivih neionizirajućih
zračenja i uvidjele potencijalne opasnosti za ljude i druge žive organizme, potrebna
je sveobuhvatna znanstvena podloga. Istraživanja na tome području međutim još
su u cijelom svijetu oskudna.
Europski parlament je godine
1995. prihvatio Rezoluciju o mjerama za smanjivanje škodljivih učinaka
neionizirajućega zračenja na osnovi ondašnjih relativno malobrojnih znanstvenih
radova jer je u njima nalazio dosta upozoravajućih elemenata i razlogâ za to da
se na takav način prida važnost istraživanju i obavješćivanju javnosti. Na
zakonodavnom polju samo je nekoliko država (Njemačka, Slovenija) uredilo ovo
područje.
5.2.2.1. Stanje na području
U Hrvatskoj su provedena
malobrojna istraživanja o dugogodišnjem stanovanju ljudî pod utjecajem
različitih niskofrekventih elektromagnetnih polja kao faktoru rizika za pojavu bolesti
štitnjače i šećerne bolesti. Sva istraživanja upućuju na potrebu daljnjih
istraživanja i na potrebu za to da se prihvate mjere koje će smanjiti rizik od
izlaganja neionizirajućim elektromagnetnim poljima. To područje u Hrvatskoj
nije uređeno zakonski.
5.2.2.2. Ciljevi i mjere
Temeljna zadaća na tome području
jest ta da se primjenom načela preventivnoga djelovanja i načela ALAR (As Low
As Rationally Achievable) optimalizira čovjekova izloženost elektromagnetnomu
zračenju. Mjere za smanjivanje izloženosti EMF-u uključuju dugoročno planiranje
u javnome i privatnom sektoru.
Prioritetni cilj u ovome
desetljeću treba biti:
C3 Identifikacija
pojedinih izvora elektromagnetnog polja i nadzor nad njima
5.2.1. IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući financijski
izvori
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicama
|
|
C 2
|
M1
|
Izraditi strategiju nadzora nad radioaktivnim zračenjem
u okolišu
|
N
|
MG, MZ
MZO
|
KR
|
DP
MS
|
-
|
|
|
C 1
|
M2
|
Izraditi
program za unaprjeđivanje postojećih skladišta radioaktivnih materijala
|
N
|
MG
MZO
|
KR
|
DP
GS
|
-
|
|
|
C 1
|
M3
|
Odlučiti
o daljnjemu pogonu NE Krško
|
N
|
VRH
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C 2
|
M4
|
Donijeti propise o vrijednostima jakosti
pojedinih vrsta radioaktivnoga zračenja dopuštenima na sastavnice okoliša.
Izraditi potrebne mjere i uskladiti ih s EU-ovim mjerama
|
N
|
MZ
MG
MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
96/3/EURATOM
89/3954/EURATOM
90/641/EURATOM
80/836/EZRATOM
|
|
C 1
|
M5
|
Donijeti
propise o skupljanju, skladištenju, obradbi i odlaganju radioaktivnog otpada
|
N
|
MG
MZO
|
KR
|
DP
GS
|
-
|
|
|
C 1
|
M6
|
Razmotriti
uvođenje pristojbe na prekomjerno opterećivanje okoliša radioaktivnim
zračenjem
|
N
|
MG
MP
|
KR
|
|
-
|
|
|
C 2
|
M7
|
Unaprijediti
nadzor (monitoring) te izraditi registar rizikâ i planova mjerâ u slučaju
iznenadnoga događaja
|
N
|
VRH
MG, MZ,CZ
|
SR
|
DP
GS
|
-
|
87/600/EURATOM
|
|
C 1
|
M8
|
Donijeti
odluku o lokaciji uređajâ za obradbu niskoradioaktivnog otpada, NSRAO (LIRW)
|
N
|
VRH
|
SR
|
DP
|
-
|
|
|
C 1
|
M9
|
Donijeti odluku o lokaciji odlagališta
niskoradiaktivnoga i srednjoradioaktivnog otpada
|
N
|
VRH
ŽU, LU
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C 1
|
M10
|
Izraditi program za sustavno poučavanje
službenikâ u inspekcijskim službama i u administraciji na državnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini te
program za obavješćivanje javnosti
|
N
|
MG
HGK
MZ
MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
5.2.2. NEIONIZIRAJUĆE ZRAČENJE
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući
financijski
izvori
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicam
|
|
C 3
|
M1
|
|
N
|
MG
MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C 3
|
M2
|
|
N
|
MZO
|
SR
|
DP
|
-
|
|
|
C 3
|
M3
|
|
N
|
MZ
MZN
|
DR
|
DP
|
-
|
|
|
C 3
|
M4
|
|
RL
|
MZO
MP
|
DR
|
DP
GS
|
-
|
|
|
C 3
|
M5
|
|
L
|
MZO
|
SR
|
DP
|
-
|
|
|
C 3
|
M6
|
Zahtijevati
od proizvođačâ obvezu obavješćivanja korisnikâ kućanskih aparata o
generiranome polju i o funkciji udaljenosti od aparata
|
N
|
MG
|
KR
|
DP
GS
|
-
|
|
5. 3. CIVILNA
ZAŠTITA
5.3.1. Stanje na području
Civilna zaštita je oblik
organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, državnih
upravnih tijela i jedinicâ lokalne i područne (regionalne) samouprave radi
zaštite i spašavanja ljudî, dobara i okoliša od rizikâ i posljedicâ prirodnih,
tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Ustrojena je zbog
opasnosti da Republika Hrvatska ili njezini dijelovi budu ugroženi akcidentima
koji bi imali opseg elementarne nepogode ili ratom, čije posljedice mogu
ugroziti ljude, materijalna dobra i okoliš.
Zadaće civilne zaštite jesu
socijalne i humanitarne naravi. Sveukupnost zadaćâ civilne zaštite i njezin
djelokrug uređeni su Zakonom o unutarnjim poslovima u skladu s odlukama
Ženevske konvencije iz godine 1949. i II. dopunskim protokolom uz tu konvenciju
iz godine 1977.
Za organiziranje civilne zaštite
i njezinu provedbu odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih
objekata te tijela mjerodavna za vođenje civilne zaštite prema teritorijalnom
načelu (općine, gradovi, Grad Zagreb, županije, država). Civilna zaštita
organizirana je unutar Ministarstva unutarnjih poslova na dvjema razinama, i to
na državnoj razini i na razini županijâ. Poslovi zaštite i spašavanja provode
se provedbenim planovima zaštite i spašavanja, koji se temelje na procjeni
ugroženosti ljudî i na drugim parametrima. Po namjeni i zadaćama civilna
zaštita djeluje kao koordinatorica s drugim stručnim službama čija je redovita
djelatnost zaštita i spašavanje te s drugim pridruženim subjektima ili s
vojskom. U slučaju akcidenta na razini elementarne nepogode civilna zaštita
svojim snagama i sredstvima u zaštitu i spašavanje ljudi, dobara i okoliša
uključuje se odmah pošto zaštita i spašavanje prijeđe mogućnosti služba
mjerodavnih za zaštitu i spašavanje. Potreba za djelovanjem civilne zaštite
prestaje onda kada se ublaže i otklone posljedice nesrećâ na izloženome
području. Aktivnosti i zadaće civilne zaštite na zaštiti ljudî, dobara i
okoliša imaju preventivan i operativan značaj.
5.3.2. Ciljevi i mjere
Da bi se postigla djelotvornija
dugoročna zaštita ekosustavâ (C1),
civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi katastra onečišćivačâ i popisa
opasnih tvari radi upoznavanja s lokacijama na kojima su identificirane opasne
djelatnosti te s lokacijama na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze
otrovne i opasne tvari (M1).
Civilna zaštita mora programatski
i koordinativno surađivati s mjerodavnim ustanovama koje izrađuju katastar
onečišćivačâ i pregledâ opasnih tvari (u području planiranja, procjene rizikâ, gdje
se daju prednosti preventivi pred drugim fazama djelovanja u krizi i njezinim
posljedicama) (M2).
Civilna zaštita također s drugim
institucijama mjerodavnima za zaštitu mora sudjelovati u uspostavljanju sustava
za međusobno komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i
spašavanju, kao i u komuniciranju s javnošću i u njezinu obavješćivanju (M3).
U pogledu zaštite i spašavanja,
civilna zaštita zajedno s mjerodavnim službama mora se programatski uključiti u
kreiranje prostornih i urbanističkih planova (M4).
Civilna zaštita mora ostvariti
koordinativnu zadaću u rješavanju kriznoga stanja ako su posljedice kriznoga
stanja (prirodne ili druge civilizacijske nesreće ili katastrofe) takve da ih
ne mogu ukloniti redovite služba i tijela kojima je dužnost zaštita i
spašavanje te u pružanju međusobne pomoći (M5).
Zajedno s mjerodavnim tijelima,
stručnjacima i pravnim osobama, civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi
investicijskih projekata koji zadiru u područje obrane i zaštite ljudî, dobara
i okoliša (M6).
Civilna zaštita treba sudjelovati
u izobrazbenim programima (odgoj, izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i
pravnih osoba u provedbi mjerâ i aktivnostî na zaštiti i spašavanju u kriznim
stanjima te radi sprječavanja devastiranja ekosustava (M7).
C1 Osiguranje učinkovite dugoročne preventivne zaštite i zaštite u slučaju
akcidenata
5.3. CIVILNA ZAŠTITA
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući financijski
izvori
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicama
|
|
C1
|
M1
|
Ustanoviti opasne djelatnosti i
lokacije na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne
tvari, te o istima voditi operativni informacijski sustav u sklopu ISZO
|
NL
|
MZO, MG, MZ, MUP, CZ
|
KR
|
DP
|
-
|
96/82/EC
čl.4, čl.6
|
|
C1
|
M2
|
Programatski i koordinativno
surađivati s mjerodavnima pri izradbi katastra onečišćivačâ okoliša i
pregledâ opasnih tvari
|
NL
|
MZO, MG, HZT, MUP, CZ
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M3
|
Uspostaviti sustav za međusobno
komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i spašavanju te
sustav za komuniciranje s javnošću i njezino obavješćivanje
|
NRL
|
MO, MUP, MZO, MVP, CZ, NVO
|
SR
|
DP
|
6.1. M6
6.1. M10
6.4. M5
6.4. M6
6.5. M13
|
|
|
C1
|
M4
|
Uključiti se u izradbu prostornih i
urbanističkih planova u dijelu koji se odnosi na zaštitu i spašavanje
|
NRL
|
MZO, MUP, CZ, NVO
|
DR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M5
|
Uključiti se u rješavanje kriznoga
stanja u slučaju prirodnih ili drugih nesreća-katastrofa
|
NRL
|
MZO, MO, MVP, MUP, CZ, HVZ
|
DR
|
DP
|
-
|
96/82/EC
čl.11,čl.12
Dodatak X
|
|
C1
|
M6
|
Sudjelovati u izradbi projekata u
dijelu koji se odnosi na područje obrane i zaštite ljudî, dobara i okoliša
|
RL
|
MZO, MG, MUP, CZ,
|
DR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M7
|
Sudjelovati u izobrazbenim programima (odgoj,
izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i pravnih osoba
|
L
|
MZO, MZ, HZT, MO, MUP, CZ
|
DR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M8
|
Surađivati u provedbi mjerâ za
očuvanje i zaštitu prirode
|
NRL
|
MZO, NVO, ŽU, LU,
MUP, CZ
|
DR/
KR
|
DP
ŽP
LP
|
-
|
|
5.4. OKOLIŠ I ZDRAVLJE
5.4.1. Opći pokazatelji zdravstvenoga stanja
populacije
Prema popisu pučanstva iz godine
1991. u Hrvatskoj živi oko 4,8 milijuna stanovnikâ. Posljednjih desetljeća izražen je trend postupnoga
starenja pučanstva. Oko 20 % stanovnikâ mlađe je od 15 godina, a 12 % ima 65
godina ili više. Hrvatska je niskonatalitetna zemlja s stopom živorođenih od
12,1/1000 odnosno sa stopom smrtnosti od 11,4/1000 te stopom smrtnosti
dojenčadi od 8,2/1000. Najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj jesu
srčane i krvožilne bolesti s udjelom od 50,4 %. Na drugom mjestu s udjelom od
21 % jesu zloćudne novotvorine, a na trećemu mjestu s udjelom od 6,5 % jesu
ozljede, trovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka.
Glavni statistički pokazatelji upućuju na to da je zdravstveno stanje hrvatskoga
stanovništva iznad europskoga prosjeka. Raspoloživi podatci ne upozoravaju na
to da neki poseban čimbenik okoliša ima znatan utjecaj na zdravlje
stanovništva. No, nema detaljne analize koja bi potvrdila to je li taj
zaključak moguće primijeniti na cijelu zemlju.
5.4.2. Zdravstveni
rizici vezani uz okolišne čimbenike
Pitka
voda
Javnim vodoopskrbnim sustavom u Hrvatskoj je obuhvaćeno oko 70 %
stanovništva uz znatne regionalne varijacije. Najmanji postotak opskrbljenosti
ima Bjelovarsko-bilogorska županija (33 %), a najveći Dubrovačko-neretvanska
županija (90 %). Kritična područja u pogledu opskrbe pitkom vodom jesu ruralna
područja, područja s nepogodnim reljefom i otoci.
Najčešći uzroci neispravnosti pitke vode jesu mikrobiološki parametari
(heterotrofi, totalni koliformi i fekalni streptokoki), kemijski parametri
(amonijak i nitrati) te mutnoća kao senzorički parametar. Vrlo rijetko uzrok
neispravnosti vode jesu neke druge kemijske tvari, a samo incidentno
industrijska organska otapala. Hrvatska spada među zemlje koje nemaju teškoćâ s
pesticidima u vodi. Epidemije pri kojima uzročnik biva prenošen pitkom vodom
jesu rijetke i događaju se uglavnom u manjim vodoopskrbnim sustavima koji nisu
pod stalnim nadzorom javno-zdravstvenih služba. Služba za epidemiologiju
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1990. do 1998. registrirala
je ukupno 31 hidričnu epidemiju. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj zbog loše
kakvoće pitke vode ugroženo zdravlje od 10 do 15 % stanovništva.
Voda za rekreacijske potrebe:
Rekreacijske vode u Hrvatskoj jesu pod kontinuiranim zdravstvenim nadzorom,
i to uključujući morsku vodu na plažama, vodu u jezerima i šljunčarama koja se
rabi za rekreaciju te vodu u bazenima za kupanje i fizikalnu terapiju. Najčešće
zdravstvene posljedice koje se registriraju u svezi s tim vodama jesu
gastrointestinalne infekcije, očne infekcije (konjuktivitis), ušne infekcije,
kožne infekcije te alergijska stanja. Kroz sustav nadzora nad zaraznim
bolestima u posljednjih deset godina prijavljena je samo jedna epidemija vezana
uz uporabu vodâ u rekreacijske svrhe.
Otpadne
vode
U Hrvatskoj se oko 60 % stanovnikâ koristi priključcima na kanalizacijsku
mrežu. Te otpadne vode u vodotokove i u more većinom se ispuštaju bez
pročišćavanja. U uređajima za pročišćavanje pročišćava se oko 21 % ukupno
nastalih otpadnih voda (uključujući industrijske otpadne vode). Preostalo
stanovništvo otpadne vode iz domaćinstava prikuplja u septičke jame ili ih
izravno ispušta u vodotokove i more. Te činjenice mogle bi biti uzrok
zdravstvenomu riziku, poglavito zbog onečišćavanja podzemnih voda te
onečišćavanja površinskih vodotokova i mora.
Zdravstvena
ispravnost namirnicâ
Mikrobiološka i kemijska onečišćenost namirnicâ, ako i u drugim sredinama,
relativno je čest uzročnik infekcijama i trovanju potrošačâ.
Sustavu za nadzor nad zaraznim bolestima u Službi za epidemiologiju
Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo godine 1998. bilo je prijavljeno 8.320
slučajeva bakterijske infekcije preko hrane. Analize trenda po petogodišnjim
razdobljima (1973-1997) pokazuju to da te bolesti imaju kontinuiran porast.
Godine 1998. bilo je prijavljeno 65 epidemija s ukupno 1.492 oboljele osobe.
Najčešći uzročnici epidemijama jesu salmonele i toksin stafilokokâ, a od
parazitâ trihinela.
Povećana količina pesticidâ ili teških metala kadmija, olova i arsena u
namirnicama gotovo da nije utvrđena.
Kakvoća
zraka
Kakvoća zraka u Hrvatskoj prati se u 40 gradova ili gradskih naselja, i to
na ukupno 122 postaje. Praćenjem kakvoće zraka obuhvaćeno je oko 38 %
cjelokupnog stanovništva odnosno oko 90 % stanovnikâ u gradovima ili gradskim
naseljima. Onečišćenost zraka u naseljenim mjestima uglavnom je posljedica
emisijâ iz mobilnih i stacionarnih izvora na užemu području. Na većini razmatranih
lokacija razine onečišćenosti zraka manje su od graničnih vrijednosti, a
iznimke najčešće jesu taložna tvar i količine olova u taložnoj tvari. Budući da
se u Hrvatskoj olovni benzin još uvijek rabi u znatnoj mjeri, ne začuđuje taj
podatak. Povišena razina ukupnih lebdećih čestica problem je u velikim
gradovima (u Zagrebu i Rijeci) i ona može biti povezana s nizom zdravstvenih
problema, pa ju je zbog toga potrebno razmotriti
podrobnije.
Kakvoći zdravlja u zatvorenim prostorijama, poglavito zbog emisijâ iz tla
(radon) i od građevnih materijala (azbesta, formaldehida) odnosno zbog utjecaja
kućne prašine, grinjâ, pušenja, otvorenih plamena ili grijaćih tijela (CO, NO2)
te uporabe sredstava za čišćenje i slično ne posvećuje se veća pozornost, ali
ni ozbiljnije posljedice nisu registrirane. U nekim dijelovima Hrvatske
izloženost radioaktivnomu radonu može biti potencijalni rizik za zdravlje.
Mjerenja obavljena u malome broju kućâ u Istri upozoravaju na to da šljaka i
pepeo uporabljeni u građevnome materijalu starih kuća jesu mogući izvor
povišene koncentracije radona (Lokobauer 1998). Mjerenja koja su provedena u
Zagrebu također su potvrdila da je u određenome broju stanova razina radona
povišena. Prema spomenutim rezultatima grad Zagreb moguće je razvrstati u
srednju kategoriju izloženosti radonu, pri kojoj se od 5,0 do 9,0 % nastalih
karcinoma plućâ pripisuje izloženosti tomu radioaktivnom plinu.
Otpad
U Hrvatskoj svake godine nastaje više od milijun tona komunalnog otpada i
više od 100.000 tona opasnoga tehnološkog otpada. Organiziranim skupljanjem i
odvozom obuhvaćeno je oko 60 % stanovništva. U većini slučajeva obje vrste
otpada odlažu se neprimjereno i nekontrolirano na neuređene nesanitarne
deponije. Postojeće stanje te nedostatak cjelovitoga sustava za postupanje s
otpadom potencijalno jesu izvor zdravstvenih rizika, poglavito zbog procjednih
voda te zbog ukupnoga standarda komunalne higijene.
U Hrvatskoj poseban problem također jesu bolnički i farmaceutski otpad. Za
posljednjega rata (1991-1995) bile su donirane velike količine lijekova kojima
je u međuvremenu prošao rok valjanosti. Procjenjuje se da količine toga otpada
iznose oko 5.000 m3. One su uskladištene uglavnom u zdravstvenim
ustanovama diljem zemlje. U tijeku je rješavanje pitanja zbrinjavanja ovoga
problema projektom koji financira Svjetska banka.
Ratne posljedice
Domovinski rat u Hrvatskoj koji
je trajao od 1991. do 1995, za sobom je ostavio specifičnu opasnost za ljudsko zdravlje
– minskoeksplozivna i neeksplodirana ubojna sredstva nagazne mine. Procjenjuje
se da je minirano oko 4.000 km2 (oko 10 posto hrvatskoga
teritorija). Republika Hrvatska među deset je zemalja svijeta najzagađenijih
minama. Realna je prosudba da je u Republici Hrvatskoj položeno oko milijun
mina i drugih zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Ukupna površina za
koju se sumnja da je minski zagađena prosuđuje se na 4.000 km2.
Unutar te površine oko 500 km2 pokriveno je minskim poljima, a
ostatak zaostalim pojedinačnim ubojnim sredstvima. Od 21 županije u 14 se
nalaze minski sumnjive površine i minska polja. Površine koje su gospodarski
potencijal stoje neiskorištene, povratak raseljenih osoba je usporen, zemlja u
blizini obnovljenih kuća koja je često jedini izvor egzistencije, minirana je,
a osjećaj neslobode kretanja deprimira.
Stanovanje
Poznato je to da kakvoća okoliša
te socijalni i psihosocijalni čimbenici vezani uza stambene uvjete i organizaciju
naseljâ također utječu na zdravlje. No, u Hrvatskoj ne postoje procjene
zdravstvenog rizika odnosno stanja pučanstva u pogledu utjecaja spomenutih
čimbenika (stres i njegove posljedice, devijantna ponašanja, poremećaji
mentalnog zdravlja i slično).
Buka
U Hrvatskoj nema sustavnog
praćenja (monitoringa) buke, ni istraživanja utjecaja buke na zdravlje
pučanstva te na njegove duševne i tjelesne sposobnosti.
5.4.3. Identifikacija problemâ i proiritetâ
Ključni problemi na tome području
jesu:
- pitka voda
- otpadne vode
- kakvoća zraka
- zbrinjavanje otpada
- buka
5.4.4. Ciljevi i mjere
Važni dokumenti politike i
strategije koji povezuju zdravlje s različitim aspektima zaštite okoliša jesu
hrvatska politika i strategija Zdravlje
za sve do 2005, i Nacionalni akcijski plan Okoliš i zdravlje (NEHAP). Uspostava i unapređenje sustava zaštite
zdravlja od čimbenika okoliša, kao provođenje mjera zdravstvene zaštitevezano
uz čimbenike okoliša glavni su ciljevi Hrvatskog akcijskog plana «Okoliš i zdravlje» (NEHAP), čija izrada i provođenje
je u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Stoga su ovdje iznijeti samo osnovni
elementi situacijske analize na području okoliša i zdravlja, a detaljne
analize, prioritizacija, ciljevi i mjere će biti detaljizirani u dokumentu NEHAP.
Budući su elementi zaštite zdravlja ljuti od štetnih čimbenika okoliša u većini
slučajeva nedjeljivi od zaštite okoliša, ključno je uspostaviti veze između ova
dva segmenta i osigurati komplementarnost Strategije zaštite okoliša i NEHAP-a,
kao i ciljeva i mjera koje proizlaze iz njih, a za to su već osigurani
instumenti suradnje i zajedničkog rada.
Ključne strateške odrednice tih dokumenata jesu:
C1 Uspostava
politike koja se temelji na djelotvornome nadzoru, procjeni i prevenciji svih zdravstvenih rizika koji su određeni fizikalnim, kemijskim, biološkim,
socijalnim
i psihosocijalnim čimbenicima životnoga i radnog okoliša te
C2 Uklanjanje i smanjivanje štetnih utjecaja onečišćenosti na
zdravlje u svim medijima koji okružuju ljude i s kojima oni dolaze u dodir.
5.4.
OKOLIŠ I ZDRAVLJE
|
Cilj
|
Mjere za ostvarivanje ciljeva
|
Razina
djelovanja
|
Odgovorni
nositelji
|
Rok
god.
|
Mogući financijski
izvori f
|
Veza s drugim poglavljima i mjerama
|
Veza s
EU-ovim smjernicam
|
|
C1
|
M1
|
Izraditi operativni plan za provedbu NEHAP-a - EPR 13.1
|
N
|
MZ
|
KR
|
DP,
MS
|
-
|
|
|
C1
|
M2
|
Osnivanje koordinacijskog
tijela između MZO i MZ radi koordinacije aktivnosti između NEHAP-a i
Strategije zaštite okoliša i rješavanja zajedničkih problema - EPR 13.2
|
N
|
MZ,
MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M3
|
|
NRL
|
MZ
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M4
|
Ustanoviti razinu izloženosti stanovništva teškim metalima, a osobito razinu olova kod djece - EPR 13.8
|
NL
|
MZ
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M5
|
Izraditi Donijeti program za smanjivanje izloženosti stanovništva radonu - EPR13.9
|
N
|
MZ,
MG, MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M6
|
Izraditi program za provedbu kondicioniranja “starih”
lijekova doniranih tijekom
Domovinskoga rata
|
N
|
MZ,
MZO
|
KR
|
DP,
MS
|
-
|
|
|
C1
|
M7
|
Kontinuirano raditi na zakonskim okvirima radi
implementacije javnozdravstvenih ciljeva u pogledu okoliša koji podupire
zdravlje
|
N
|
MZ,
MZO
|
DR
|
DP
|
-
|
|
|
C1
|
M8
|
Kontinuirano raditi na prihvaćanju i implementaciji
međunarodnih sporazuma i konvencija
|
N
|
MZ
|
DR
|
DP
|
4.2.1.
M13
4.2.1.2.
M2
|
|
|
C1
|
M19
|
Uključiti elemente utjecaja na zdravlje u studije o
utjecaju na okoliš za sve strateške zahvate u okolišu
|
N
|
MZ,
MZO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
|
C2
|
M10
|
Provesti razminiranje na cjelokupnome hrvatskom teritoriju
|
NL
|
MO,
MUP
|
KR
|
DP,
MS
|
4.1.3.
M28
|
|
|
C1
|
M11
|
Educirati pučanstvo o pravilnoj percepciji zdravstveno
ekoloških rizika i osiguranje sudjelovanja javnosti u odlučivanju o svim
aspektima okoliša i zdravlja
|
NL
|
MZ,
NVO
MO
|
KR
|
DP
|
-
|
|
DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni)
gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori - ŽP županijski proračun