5. UPRAVLJANJE RIZICIMA I NESREĆAMA

 

5.1. RIZICI POVEZANI S INDUSTRIJSKIM DJELOVANJEM

 

5.1.1. Sigurno postupanje s kemikalijama

 

5.1.1.1. Stanje na području

 

Sigurno gospodarenje kemikalijama

Proizvodnja i čišće tehnologije

 

Premda zahvaćena gospodarskom recesijom, industrijska proizvodnja kemikalijâ odnosno kemijskih tvari i pripravaka te njihova preradba ipak su ostale najveća industrijska djelatnost u RH. Iako još presporo, ipak postupno raste broj trgovačkih društava koja su uspostavila sustave za provedu programa zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša te programa HSE, kao i sustave kakvoće ISO 9000 i ISO 14000. Što se tiče kemijske sigurnosti, osnovni nedostatci sustavâ za proizvodnju kemikalijâ i sustavâ za njihovu preradu jesu u tome što trgovačka društva ne pokazuju spremnost za otkrivanje podataka o otpadu te podataka o emisijama u zrak i u vodu, kao i nepostojanje poticajnih mehanizama za uvođenja programa HSE i novih čišćih tehnologija.

 

Promet

U RH promet otrova, sredstava za zaštitu bilja, gospodarskih eksploziva te zapaljivih tvari dopušten je uz  dozvolu za takav promet. Od pesticida uvrštenih na europski popis za uporabu zabranjenih kemikalija, u RH kao sredstva za zaštitu bilja za uporabu i promet zabranjeni su aldrin, klordan, klordekon, dieldrin, endrin, heptaklor, mirex i DDT. Lindan ima veoma ograničenu uporabu, a endrin, DDT i toksafen dopušteni su za uporabu i promet prema Listi otrova RH, ali ne u poljoprivredne svrhe. U promet je dopušteno stavljati samo one otrove koji prije toga bivaju klasificirani i registrirani. U RH nije razvijena znanstveno-istraživačka osnova za provedbu istraživanja svojstava novih kemikalija u skladu sa standardima GLP. Postojeći sustav za označavanje i pakiranje otrova i drugih opasnih kemikalija nije unaprijeđen u skladu s dopunama europske regulative na osnovi koje je razvijen. Nije dostatno razvijen informatički sustav za izmjenu podataka o prometu opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada. Nije utvrđen državni popis za uporabu zabranjenih kemikalija i popis kemikalijâ čija je uporaba ograničena. Nije razvijen postupak za provedbu nadzora nad prekograničnim prometom kemikalijâ s tih popisa i za izmjenu podataka, koji bi bio usklađen s odredbama Konvencije o nadzoru nad prekograničnim prometom kemikalijâ koje su zabranjene za uporabu i kemikalijâ koje imaju ograničenu uporabu (Konvencija PIC). Zbog tih nedostatka postoji veća mogućnost za prekogranični prijenos kemijskih rizika te za ilegalni prekogranični promet opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada.

 

Potrošnja

Prati se potrošnja kemikalijâ koje se rabe kao osnovna sirovina u industrijskoj proizvodnji baznih kemijskih proizvoda te u preradbi kemijskih proizvoda. Jednako tako preko podataka o njihovoj trgovini na malo i na veliko prati se fizički obujam osobne i opće potrošnje nekih kemikalija te obujam potrošnje umjetnih gnojiva.

 

Izloženost kemijskomu djelovanju i zaštita

Zaštita zdravlja i zaštita okoliša od štetnoga djelovanja opasnih kemikalija i opasnoga kemijskog otpada uređene su pravnim propisima. Propisane su i nadziru se najveće dopustive koncentracije kemikalijâ u hrani, vodi za piće, stočnoj hrani, u površinskim i podzemnim vodama, otpadnim vodama, u moru, poljodjelskome zemljištu, predmetima za opću uporabu, u atmosferi radnih prostorija, atmosferskom zraku i u otpadu. Propisani su sigurnosno-tehnički uvjeti za rukovanje opasnim kemikalijama i opasnim otpadom. Propisana je izradba procjene opasnostî od opasnih radnih tvari. Ne postoje mjerila za procjenu rizikâ od opasnoga otpada. Postojeći sustav za procjenu i smanjivanje rizikâ od postojanih organskih onečišćenja (POO) sa stajališta EU-ovih i drugih popisa potrebno je prioritetno poboljšati.

 

Budući da između državnih upravnih tijela nije razvijen sustav za praćenje i izmjenu podataka i obavijestî o pokazateljima sigurnoga gospodarenja kemikalijama, postojeći način upravljanja kemikalijama znatno otežava dogovaranje o izradbi kvalitetnih državnih planova aktivnostî na tome području. Nedostaje krovni zakon o kemikalijama (opasnim tvarima) koji bi bio podloga za poboljšavanje postojeće zakonske osnove i podloga za uklanjanje nedostataka koji proizlaze iz sektorskoga pristupa upravljanju kemikalijama.

 

Dosadašnji način gospodarenja kemikalijama ne zadovoljava. Veće promjene na tome području počele su pošto je bio postignut opći dogovor o ostvarivanju Međunarodnoga programa za kemijsku sigurnost.

 

Industrijske nesreće

 

Razvijena je određena zakonska instuticionalna i tehnička osnova za sprječavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju nesrećâ na radu, nesrećâ u tijeku prijevoza opasnih tvari, eksplozijâ i požarâ, iznenadnoga onečišćavanja vodâ, iznenadnoga onečišćavanja mora te nesrećâ u okolišu. Provedbu zakonskih obveza u vezi s industijskim nesrećama nadziru Državni inspektorat, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo rada, Državna uprava za vode i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

 

Od godine 1996. u RH sustavno se prati stanje nesrećâ i vodi evidencija o njihovu broju i vrstama. Prema tim evidencijama, od ukupnoga broja nesrećâ, najviše nesrećâ događa se u cestovnome prijevozu opasnih tvari, a zatim u industriji. Slika 1. prikazuje broj nesreća po županijama u 2000. godini.

 

Što se tiče zaštite okoliša, uspostavljen je sustav za provedbu Plana intervencijâ u zaštiti okoliša, Državnoga plana zaštite vodâ i Plana intervencijâ u slučaju iznenadnih onečišćavanja Jadranskoga mora u RH. U sklopu tih planova formirani su krizni stožeri i eko-stožeri na državnoj i na županijskoj razini, komunikacijske jedinice, interventne jedinice i ekspertne jedinice. Njih podupiru prijevoz i logistika oružanih snaga RH, državno upravno tijelo mjerodavno za unutarnje poslove i javne vatrogasne postrojbe.

 

Informatički sustav za praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima kemijskih nesreća s posljedicama za ljudsko zdravlje i život, za okoliš i za imovinu, koji nije razvijen u dostatnoj mjeri, te neopremljenost interventnih jedinica i dalje jesu ozbiljan problem. Premda je provedena studija o sigurnosti u domaćoj industriji, ipak u ovome trenutku nema dosta podataka za cjelovitu procjenu stanja postojećega sustava za sprječavanje, pripravnost i reagiranje u slučaju industrijskih nesreća s posljedicama za ljudsko zdravlje i život, za okoliš i za imovinu. To otežava utvrđivanje strateških ciljeva za unapjređivanje toga sustava i za njegovo jačanje.

5.1.1.2. Ciljevi i mjere 

 

C1     Unaprijediti, uskladiti i ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, sigurnosno-tehničku i financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za sigurno gospodarenje kemikalijama.

 

C2     Unaprijediti, uskladiti i ojačati zakonsku, upravnu, institucionalnu, tehničku, informatičku sigurnosno-tehničku i financijsku osnovu te mehanizme, postupke i mjere za procjenu rizikâ i za njihovo smanjivanje u skladu s novim gospodarskim i sigurnosnim potrebama i međunarodnim obvezama RH.

 

C3     Smanjiti rizik od industrijskih nesreća i poboljšati mjere za sprječavanje industrijskih nesreća te za pripravnost i odgovore na njih.

 

 

2.2.2. Biološka sigurnost

 

2.2.2.1. Stanje na području

 

Farmaceutska i prehrambena industrija te znanstvene institucije primjenjuju biotehnološke metode za proizvodnju živih organizama i dijelova organizama.

 

Nadzor nad genetski promijenjenim organizmima (GPO) koji mogu poremetiti prirodnu ravnotežu, jest obveza koja proizlazi iz Konvencije o biološkoj raznolikosti. Osim u industrijskoj biotehnologiji koja obuhvaća genetsku promjenu industrijski važnih mikroorganizama (što se provodi u Plivinu istraživačkom institutu), u Hrvatskoj se ne radi na genetskoj promjeni biljaka i životinjâ u komercijalne svrhe. No, budući da sustavan nadzor nije uspostavljen, postoji mogućnost (nekontroliranoga) unosa GPO-ova iz susjednih zemalja. Zbog toga je i u Hrvatskoj prijeko potrebno poraditi na donošenju takvih zakona kojima će biti obuhvaćene obje skupine GPO-ova, i to i GPO-ovi namijenjeni za znanstveno-istraživački rad, koji ne izlaze iz laboratorijskih okvira i komercijalni GPO-ovi namijenjeni za unošenje u okoliš.Također je potrebno da Hrvatska sudjeluje u međunarodnoj akciji za biološku sigurnost potvrđivanjem Protokola o biološkoj sigurnosti.

 

5.1.2.2.  Ciljevi i mjere

 

Osnovni cilj je:

 

C 1      Stvoriti uvjete za sigurno postupanje s GPO-ovima u RH

 

 

Slika 1. Prikaz nesrećâ po županijama u godini 2000.

 

 

 

 


5.1.1. SIGURNO POSTUPANJE S KEMIKALIJAMA

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući  financijski

izvori

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicama

C1

M1

Uspostaviti državni registar i inventar kemikalijâ te informatički sustav za praćenje podataka o sigurnom gospodarenju kemikalijama i za njihovu izmjenu između svih partnera koji rade na unapređivanju toga sustava i na njegovu jačanju

N

MZO,MG

KR

DP MS

4.1.1. M3-c

 

EEC/2455/92

 

C1

M2

Prema međunarodnim smjernicama dovršiti izradbu Nacionalnog profila (izvješća) za ocjenu stanja sustava za sigurno gospodarenje kemikalijama i okvirni program za poboljšavanje stanja

N

MG

KR

DP, MS

-

 

C1

M3

Izraditi prijedlog za unaprjeđivanje postojeće zakonske podloge u skladu s potrebama te s europskim i drugim međunarodnim obvezujućim zakonskim instrumentima

N

MG

KR

DP, MS

-

 

C1

M4

Izraditi krovni zakon o kemikalijama/opasnim tvarima

N

MG

KR

DP, MS

-

 

C1

M5

Uspostaviti sustav za izradbu godišnjih izviješća za ocjenu stanja postojećega sustava za sigurno gospodarenje kemikalijama, uključujući procjenu rizika. Utvrditi prioritetne probleme i izraditi godišnje planove aktivnostî za unaprjeđivanje toga sustava i za njegovo jačanje

N

MG

KR/

DR

DP, MS

-

 

C2

M6

Poduzeti mjere za hitnu izradbu procjenâ rizikâ od opasnih tvari. Planove za intervenciju na lokalnoj razini uskladiti prema metodologiji APELL

N

MR, MZO

KR

LP, ŽP

-

EC/96/82,

89/391/EEC

C2

M7

Poduzeti mjere za hitnu izradbu katastra opasnoga otpada te katastra emisijâ u zrak i u vodu,

N

MZO

KR

DP

MS

GS

4.2.1.2. M26

4.2.4.M3

6.1. M1

 

C2

M8

Unaprijediti sustav za procjenu rizikâ od postojanih organskih onečišćenja (POO) i za njihovo smanjivanje

N

MZ,

MR,

MZO i MPŠ

KR

DP

MS

-

 

EEC/793/93

EC/1488/94

C2

M9

Izraditi prema standardima GLP troškovno-korisnosnu analizu za uspostavu vlastitih kapaciteta za znanstvena istraživanja novih kemikalija

N

MZ

KR

DP

MS

4.1.5. M27

 

87/18/EEC

88/320/EEC

88/569/EEC

C2

M10

Uspostaviti sustav za praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima rizikâ te sustav za praćenje i izmjenu podataka o pokazateljima djelotvornosti mjerâ za zaštite zdravlja i za zaštitu okoliša

N

MZ,

MUP

MP

MZO,

MG

KR

DP

MS

6.1. M1

 

 

C2

M11

Unaprijediti postupak za klasificiranje kemikalijâ, njihovo pakiranje i označavanje u skladu s europskim standardima

N

MZ,

MUP

MP

MZO,

MG

KR

DP

MS

GS

4.1.7. M14

 

67/548/EEC + 22 dopune

88/379/EEC

C2

M12

Dovršiti procjenu stanja sustava za uvoz/izvoz/provoz opasnih kemikalija te izraditi plan aktivnostî za unaprjeđivanje toga sustava

N

MZ

MPŠ

MG

 

KR

DP

MS

4.1.5. M25

4.1.5. M26

 

C2

M13

Izraditi popis kemikalija zabranjenih za uporabu i kemikalijâ čija je uporaba ograničena radi zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša

N

MZ

MZO

MR

KR

DP

MS

-

79/768/EEC

79/117/EEC

91/4141/EEC

73/404/EEC

C2

M14

Odrediti mjerila za postupno smanjivanje i zamjenu kemikalijâ čija je uporaba ograničena radi zdravstvene sigurnosti i zaštite okoliša

N

MZ

MZO

MR

KR

DP

MS

-

 

C2

M15

Provesti postupak za prihvaćanje Konvencije PIC

N

MG

MZ

KR

DP

MS

4.2.1. M13

 

C2

M16

Uspostaviti sustav poticajnih mjera za izradbu i provedbu programa zdrastvene sigurnosti i zaštite okoliša, programa HSE, te za uvođenje čišćih tehnologija i sustavâ kakvoće ISO 9000 i ISO 14000

N

MZ

MG

MZO, MR

KR

DP

MS

4.1.1. M1-i

4.2.4. M16

4.1.1. M1

4.2.1. MI-1

4.2.1. MI-2

4.2.2. M22

 

C3

M17

Poticati uporabu manje otrovnih/opasnih kemikalija i čišćih tehnologija u cilju smanjenja rizika od industrijskih nesreća

N

MG

GS, HGK

KR/

DR

GS

MS

 

 

 

82/501/EEC i 96/82/EC

C3

M18

Odrediti poticajne i strože represivne instrumente za provedbu sigurnosno-tehničkih mjera za slučaj kemijske nesreće

N

MZO

MG, Državni inspektorat

KR

DP

 

 

C3

M19

Obavješćivati javnost i omogućiti njezino sudjelovanje u postupcima vezanima uz mjere za sprječavanje, pripravnost i odgovor na industrijske nesreće

NRL

MZO

MG, NGO

KR

DP

MS

GS

6.1. M6

 

C3

M20

Uskladiti planove intervencijâ u slučaju ekološke nesreće na lokalnoj, regionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini

N

MZO

MG

DUV

MO

KR

PR

DP

MS

LP

ŽP

6.1. M5

 

 

KAZALO

Nositelji

DUV Državna uprava za vode – HV Hrvatske vode- HUC Hrvatska uprava za ceste -  HEP Hrvatska elektroprivreda - HZ Državni hidrometeorološki zavod -  HGK Hrvatska gospodarska komora - HŽ Hrvatske željeznice - LU Lokalna samouprava (grad, općina) - MK Ministarstvo kulture - MP Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja - MUP Ministarstvo unutarnjih poslova - MZ Ministarstvo zdravstva – MG Ministarstvo gospodarstva – MR Ministarstvo rada i socjalne skrbi -  MZN Ministarstvo znanosti i tehnologije - MPr Ministarstvo prosvjete i športa - MEI Ministarstvo za europske integracije - MVP Ministarstvo vanjskih poslova - VRH  Vlada RH - ZZ Zavod za javno zdravstvo – RS Regionalna samouprava (županije) – MO Ministarstvo obrane

Razina rješavanja

(N) državna, (NR) državno-regionalna, (NRL)  državno-regionalno-lokalna, (R) regionalna, (RL) regionalno-lokalna, (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjera i aktivnosti)

PR prioritetno - KR kratkoročno (0-2 godine) – SR srednjeročno (2-5 godina) - DR dugoročno (>5 godina)

Mogući izvori financiranja

DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni) gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori -  ŽP županijski proračun

 


5.1.2 BIOLOŠKA SIGURNOST

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući financijski

izvori

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicama

C1

M1

Donijeti zakonske propise i  program za upravljanje GPO-ovima na državnoj razini

N

VRH

KR

DP

MS

 

 

 

M2

Uključiti postavke državnoga programa u program primjene Strategije biološke raznolikosti i u NEHAP

N

MZO

KR

DP

MS

 

 

 

M3

Donijeti zakonske propise za sigurno postupanje s GPO-ovima

N

MZO

MZN, MZ

KR

DP

MS

 

 

 

M4

Uspostaviti državni registar i inventar GPO-ova te ustanovâ i proizvodâ u kojima se oni nalaze

N

MZO

SR

DP

MS

5.1.1. M1

 

 

M5

Osnovati administrativno tijelo za provedbu državnoga programa o GPO-ovima

N

VRH

KR

DP

 

 

 

 

M6

Osnovati središte za obavješćivanje javnosti iza međunarodnu izmjenu podataka o GPO- ovima

 

N

VRH

SR

DP

MS

6.1.M6

6.1 M7

 

 

KAZALO

Nositelji

DUV Državna uprava za vode – HV Hrvatske vode- HUC Hrvatska uprava za ceste -  HEP Hrvatska elektroprivreda - HZ Državni hidrometeorološki zavod -  HGK Hrvatska gospodarska komora - HŽ Hrvatske željeznice - LU Lokalna samouprava (grad, općina) - MK Ministarstvo kulture - MP Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja - MUP Ministarstvo unutarnjih poslova - MZ Ministarstvo zdravstva – MG Ministarstvo gospodarstva – MR Ministarstvo rada i socjalne skrbi -  MZN Ministarstvo znanosti i tehnologije- MPr Ministarstvo prosvjete i športa - MEI Ministarstvo za europske integracije - MVP Ministarstvo vanjskih poslova - VRH  Vlada RH - ZZ Zavod za javno zdravstvo – RS Regionalna samouprava (županije)

Razina rješavanja

(N) državna, (NR) državno-regionalna, (NRL)  državno-regionalno-lokalna, (R) regionalna, (RL) regionalno-lokalna, (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjera i aktivnosti)

PR prioritetno - KR kratkoročno (0-2 godine) – SR srednjeročno (2-5 godina) - DR dugoročno (>5 godina)

Mogući izvori financiranja

DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni) gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori - ŽP županijski proračun

 

 

5.2. ZRAČENJA

 

5.2.1. Ionizirajuće zračenje

 

Izloženost prirodnim izvorima radioaktivnog zračenja danas je znatno modificirana tehnološkim razvojem (vožnja zrakoplovom, uporaba ugljena kao goriva i fosfatnih gnojiva, građevnog materijala, prirodnog plina, dijagnostičke pretrage u medicini i slično).

 

Od umjetnih izvora radioaktivnog zračenja najvažnije su nuklearne elektrane zbog svoje visoke potencijalne snage. Unatoč svim sigurnosnim mjerama, zbog djelovanja ljudskoga čimbenika nije moguće posve isključiti akcidente nalik nesreći koja se godine 1986. dogodila u Černobilju.

 

Veliki problem jest radioaktivni otpad srednje i niske radioaktivnosti, koji nastaje u nuklearnim elektranama, termoelektranama na ugljen (šljaka), u proizvodnji fosfatne kiseline (fosfogips) te u medicini i pri znanstvenim istraživanjima.

 

5.2.1.1. Stanje na području

 

Otpad iz NE Krško

 

Na temelju postojećega oblika suvlasništva sa Slovenijom i zajedničke eksploatacije NE Krško, Hrvatska je obvezna sudjelovati u rješavanju trajnoga odlaganja polovice ukupne količine radioaktivnog otpada koji nastaje radom nuklearne elektrane te otpada koji će nastati pri raspremanju nuklearne elektrane na kraju njezina korisnog vijeka. Međudržavna koordinacija za područje nuklearne energije procjenila je da će radom NE Krško u cijelome eksploatacijskom vremenu i pri njezinu raspremanju nastati ukupno oko 18.000 m3 niskoaktivnoga i srednjoaktivnog otpada (NSRAO). Hrvatska je provela pripremne radove za izgradnju odlagališnog objekta - izbor lokacije odlagališta. U Programu prostornog uređenja RH (1999.) određeno je da će lokacija biti Trgovska gora. Na prostoru određenome za odlagalište potrebno je stvoriti uvjete za daljnja istraživanja u skladu s međunarodnim standardima i uz sudjelovanje javnosti.  Konačnu odluku o tome hoće li se u Republici Hrvatskoj graditi odlagalište za RAO te gdje će ono biti smješteno, donijet će Vlada Republike Hrvatske.

 

Radioaktivni otpad iz industrije, medicine i istraživanjâ

 

Količine RAO-a nastale u Hrvatskoj do danas potječu iz različitih oblika primjene kao što su medicina, industrija, poljodjelstvo i istraživački instituti. Tomu valja dodati i istrošene izvore ionizirajućih javljača dima (sada ih se upotrebljava oko 60.000) i radioaktivnih gromobrana (danas ih je u upotrebi još 360). Važno je naglasiti to da se do godine 2005. svi preostali radioaktivni gromobrani i znatan dio ionizirajućih javljača dima trebaju povući iz uporabe, čime će se povećati količina istrošenih radioaktivnih izvora, odnosno radioaktivnog otpada u Hrvatskoj. U tome smislu valja dodati to da je sada u Hrvatskoj privremeno pohranjeno (tj. uskladišteno) oko 50 m3 istrošenih izvora ionizirajućeg zračenja i drugih iskorištenih radioaktivnih tvari, čija ukupna aktivnost približno iznosi 1,4 TBq.

Glavnina radioaktivnog otpada nalazi se u skladištu Instituta Ruđer Bošković i u skladištu Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Iako se sav taj radioaktivni otpad nadgleda i čuva, on ipak nije zbrinut u smislu trajnog odlaganja. Planirano je njegovo zajedničko odlaganje s NSRAO-om iz NE Krško. Potencijalno radioaktivni tehnološki otpad koji u velikim količinama nastaje ili je nastao u industriji i energetici, čini šljaka iz TE Plomin I i fosfogips iz proizvodnje sulfatne kiseline u Kutini. Na odlagalištu fosfogipsa, koje se nalazi nedaleko od Tvornice mineralnih gnojiva u Kutini, do godine 1996. odloženo je oko 4,5 milijuna tona fosfogipsa. To je jedno od rijetkih odlagališta tehnološkog otpada u Hrvatskoj koje ima uporabnu dozvolu (od 1991) i sustavni monitoring utjecaja odlagališta na okoliš.

 

Dugogodišnji monitoring ionizirajućega zračenja pokazuje da su sve izmjerene vrijednosti manje od vrijednosti što ih preporučuje IAEA (4 WLM kroz pet uzastopnih godina ili 10 WLM za svaku pojedinu godinu).

 

Na odlagalištu u okružju TE Plomin nalazi se oko milijun tona radioaktivne šljake i pepela. Radioaktivnost toga odlagališta posljedica je povišene radioaktivnosti raškoga ugljena, a koncentracija šljake na odlagalištu viša je oko četiri puta. TE Plomin I kumulirao je taj izvor, ali ga nije klasificirao kao opasan (radioaktivni) otpad. Ne postoji sustavni monitoring utjecaja toga odlagališta na okoliš ni rezultati istraživanja o utjecaju na zdravlje okolnih stanovnika, na biljni i životinjski svijet te o utjecaju na površinske i podzemne vode krškoga geološkog terena. Sanacija toga odlagališta upravo traje i morala bi biti dovršena u roku određenome zakonom, a to je do 31. prosinca 2001. S time u svezi bit će potrebno trajno riješiti dio šlajke i pepela odloženih iz toga ugljena i u Kaštelanskom zaljevu. Pošto TE Plomin I i TE Plomin II prijeđu na uporabu uvoznoga ugljena (koji ima radioaktivnost oko 20 puta nižu od radioaktivnosti raškoga ugljena), problem otpada bit će moguće riješiti iskorištavanjem kao sirovine u cementarama.

 

Na polju zakonodavstva vezanoga za zaštitu okoliša u Hrvatskoj je učinjen napredak donošenjem novoga Pravilnika o uvjetima, načinu, mjestima i rokovima sustavnih ispitivanja ionizirajućih zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu (NN 86/2000).

           

5.2.1.2. Ciljevi i mjere

 

C1       Stvoriti uvjete za djelotvorno upravljanje radioaktivnim otpadom

C2       Uspostaviti sustavni monitoring ionizirajućih zračenja te vrstâ i aktivnostî radioaktivnih tvari u okolišu

 

 

5.2.2. Neionizirajuće zračenje

 

Razvoj tehnologije u posljednjih nekoliko desetljeća proširio je elektromagnetna polja proizvedena tehnički i prouzrokovao znatnu elektromagnetnu onečišćenost okoliša.

 

Zdravstveni rizici povezuju se s elektrostatičnim, električnim i magnetnim poljima (visokonaponski dalekovodi i niskonaponske prijenosne mreže), elektromagnetnim valovima (koje emitiraju svi električni uređaji) te s mikrovalnim zračenjem (s televizijskih satelita, mobilnih telefona, radarâ i s mikrovalnih pećnica) i radiofrekvencijskim valovima (koje emitiraju radiopostaje i uređaji s baterijskim napajanjem, npr. prijenosna računala). Da bi se smanjili učinci škodljivih neionizirajućih zračenja i uvidjele potencijalne opasnosti za ljude i druge žive organizme, potrebna je sveobuhvatna znanstvena podloga. Istraživanja na tome području međutim još su u cijelom svijetu oskudna.

 

Europski parlament je godine 1995. prihvatio Rezoluciju o mjerama za smanjivanje škodljivih učinaka neionizirajućega zračenja na osnovi ondašnjih relativno malobrojnih znanstvenih radova jer je u njima nalazio dosta upozoravajućih elemenata i razlogâ za to da se na takav način prida važnost istraživanju i obavješćivanju javnosti. Na zakonodavnom polju samo je nekoliko država (Njemačka, Slovenija) uredilo ovo područje.

 

5.2.2.1. Stanje na području

 

U Hrvatskoj su provedena malobrojna istraživanja o dugogodišnjem stanovanju ljudî pod utjecajem različitih niskofrekventih elektromagnetnih polja kao faktoru rizika za pojavu bolesti štitnjače i šećerne bolesti. Sva istraživanja upućuju na potrebu daljnjih istraživanja i na potrebu za to da se prihvate mjere koje će smanjiti rizik od izlaganja neionizirajućim elektromagnetnim poljima. To područje u Hrvatskoj nije uređeno zakonski.

 

5.2.2.2. Ciljevi i mjere

 

Temeljna zadaća na tome području jest ta da se primjenom načela preventivnoga djelovanja i načela ALAR (As Low As Rationally Achievable) optimalizira čovjekova izloženost elektromagnetnomu zračenju. Mjere za smanjivanje izloženosti EMF-u uključuju dugoročno planiranje u javnome i privatnom sektoru.

 

Prioritetni cilj u ovome desetljeću treba biti:

 

C3       Identifikacija pojedinih izvora elektromagnetnog polja i nadzor nad njima          

 


5.2.1. IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući financijski

izvori

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicama

C 2

 

M1

Izraditi strategiju nadzora nad radioaktivnim zračenjem u okolišu

N

MG, MZ

MZO

KR

DP

MS

-

 

C 1

M2

Izraditi program za unaprjeđivanje postojećih skladišta radioaktivnih materijala

N

MG

MZO

KR

DP

GS

-

 

C 1

M3

Odlučiti o daljnjemu pogonu NE Krško

N

VRH

KR

DP

-

 

C 2

M4

Donijeti propise o vrijednostima jakosti pojedinih vrsta radioaktivnoga zračenja dopuštenima na sastavnice okoliša. Izraditi potrebne mjere i uskladiti ih s EU-ovim mjerama

N

MZ

MG

MZO

KR

DP

 

-

96/3/EURATOM

89/3954/EURATOM

90/641/EURATOM

80/836/EZRATOM

C 1

M5

Donijeti propise o skupljanju, skladištenju, obradbi i odlaganju radioaktivnog otpada

N

MG

MZO

KR

DP

GS

-

 

C 1

M6

Razmotriti uvođenje pristojbe na prekomjerno opterećivanje okoliša radioaktivnim zračenjem

N

MG

MP

KR

 

-

 

C 2

M7

Unaprijediti nadzor (monitoring) te izraditi registar rizikâ i planova mjerâ u slučaju iznenadnoga događaja

N

VRH

MG, MZ,CZ

SR

DP

GS

-

87/600/EURATOM

C 1

M8

Donijeti odluku o lokaciji uređajâ za obradbu niskoradioaktivnog otpada, NSRAO (LIRW)

N

VRH

SR

DP

-

 

C 1

M9

Donijeti odluku o lokaciji odlagališta niskoradiaktivnoga i srednjoradioaktivnog otpada

N

VRH

ŽU, LU

KR

DP

-

 

C 1

M10

Izraditi program za sustavno poučavanje službenikâ u inspekcijskim službama i u administraciji na državnoj, regionalnoj i  lokalnoj razini te program za obavješćivanje javnosti

N

MG

HGK

MZ

MZO

KR

DP

-

 

 

5.2.2. NEIONIZIRAJUĆE ZRAČENJE

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući  financijski

izvori

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicam

C 3

M1

Razmotriti potrebu donošenjazakona o elektrosmogu uključujući dopuštene/granične vrijednosti jakosti pojedinih polja

N

MG

MZO

KR

DP

-

 

C 3

M2

Uspostaviti sustavni monitoring i registar opterećenostî u okolišu

N

MZO

SR

DP

-

 

C 3

M3

Poticati znanstvena istraživanja o povezanosti povećanog rizika za ljudsko zdravlje zbog dugotrajne izloženosti magnetnomu polju visoknapaonskih dalekovoda, niskonaponskih prijenosnih mreža i kućanskih aparata

N

MZ

MZN

DR

DP

-

 

C 3

M4

U prostornim planovima voditi računa o lokaciji prijenosne mreže željezničkih brzih linija i prijamnih postaja za prijenos poziva s mobilnih telefona te o zabrani izgradnje objekata u blizini visokonaponskih dalekovoda

RL

MZO

MP

DR

DP

GS

-

 

C 3

M5

Postaviti, ondje gdje je to potrebno, koridore (zaštitu) u blizini visoknaponskih dalekovoda i/ili ugraditi automatski sustav za uključivanje/isključivanje

L

MZO

SR

DP

-

 

C 3

M6

Zahtijevati od proizvođačâ obvezu obavješćivanja korisnikâ kućanskih aparata o generiranome polju i o funkciji udaljenosti od aparata

N

MG

KR

DP

GS

-

 

 

KAZALO

Nositelji

DUV Državna uprava za vode – HV Hrvatske vode- HUC Hrvatska uprava za ceste -  HEP Hrvatska elektroprivreda - HZ Državni hidrometeorološki zavod -  HGK Hrvatska gospodarska komora - HŽ Hrvatske željeznice - LU Lokalna samouprava (grad, općina) - MK Ministarstvo kulture - MP Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja - MUP Ministarstvo unutarnjih poslova - MZ Ministarstvo zdravstva – MG Ministarstvo gospodarstva – MR Ministarstvo rada i socijalne skrbi -  MZN Ministarstvo znanosti i tehnologije - MPr Ministarstvo prosvjete i športa - MEI Ministarstvo za europske integracije - MVP Ministarstvo vanjskih poslova - VRH  Vlada RH - ZZ Zavod za javno zdravstvo – RS Regionalna samouprava (županije) - SVI Više različitih partnera

Razina rješavanja

(N) državna, (NR) državno-regionalna, (NRL)  državno-regionalno-lokalna, (R) regionalna, (RL) regionalno-lokalna, (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjera i aktivnosti)

PR prioritetno - KR kratkoročno (0-2 godine) – SR srednjeročno (2-5 godina) - DR dugoročno (>5 godina)

Mogući izvori financiranja

DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni) gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori - ŽP županijski proračun

 

5. 3.     CIVILNA ZAŠTITA

 

5.3.1. Stanje na području

 

Civilna zaštita je oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, državnih upravnih tijela i jedinicâ lokalne i područne (regionalne) samouprave radi zaštite i spašavanja ljudî, dobara i okoliša od rizikâ i posljedicâ prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Ustrojena je zbog opasnosti da Republika Hrvatska ili njezini dijelovi budu ugroženi akcidentima koji bi imali opseg elementarne nepogode ili ratom, čije posljedice mogu ugroziti ljude, materijalna dobra i okoliš.

 

Zadaće civilne zaštite jesu socijalne i humanitarne naravi. Sveukupnost zadaćâ civilne zaštite i njezin djelokrug uređeni su Zakonom o unutarnjim poslovima u skladu s odlukama Ženevske konvencije iz godine 1949. i II. dopunskim protokolom uz tu konvenciju iz godine 1977.

 

Za organiziranje civilne zaštite i njezinu provedbu odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih objekata te tijela mjerodavna za vođenje civilne zaštite prema teritorijalnom načelu (općine, gradovi, Grad Zagreb, županije, država). Civilna zaštita organizirana je unutar Ministarstva unutarnjih poslova na dvjema razinama, i to na državnoj razini i na razini županijâ. Poslovi zaštite i spašavanja provode se provedbenim planovima zaštite i spašavanja, koji se temelje na procjeni ugroženosti ljudî i na drugim parametrima. Po namjeni i zadaćama civilna zaštita djeluje kao koordinatorica s drugim stručnim službama čija je redovita djelatnost zaštita i spašavanje te s drugim pridruženim subjektima ili s vojskom. U slučaju akcidenta na razini elementarne nepogode civilna zaštita svojim snagama i sredstvima u zaštitu i spašavanje ljudi, dobara i okoliša uključuje se odmah pošto zaštita i spašavanje prijeđe mogućnosti služba mjerodavnih za zaštitu i spašavanje. Potreba za djelovanjem civilne zaštite prestaje onda kada se ublaže i otklone posljedice nesrećâ na izloženome području. Aktivnosti i zadaće civilne zaštite na zaštiti ljudî, dobara i okoliša imaju preventivan i operativan značaj.

 

5.3.2. Ciljevi i mjere

 

Da bi se postigla djelotvornija dugoročna zaštita ekosustavâ (C1), civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi katastra onečišćivačâ i popisa opasnih tvari radi upoznavanja s lokacijama na kojima su identificirane opasne djelatnosti te s lokacijama na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne tvari (M1).

 

Civilna zaštita mora programatski i koordinativno surađivati s mjerodavnim ustanovama koje izrađuju katastar onečišćivačâ i pregledâ opasnih tvari (u području planiranja, procjene rizikâ, gdje se daju prednosti preventivi pred drugim fazama djelovanja u krizi i njezinim posljedicama) (M2).

 

Civilna zaštita također s drugim institucijama mjerodavnima za zaštitu mora sudjelovati u uspostavljanju sustava za međusobno komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i spašavanju, kao i u komuniciranju s javnošću i u njezinu obavješćivanju (M3).

 

U pogledu zaštite i spašavanja, civilna zaštita zajedno s mjerodavnim službama mora se programatski uključiti u kreiranje prostornih i urbanističkih planova (M4).

 

Civilna zaštita mora ostvariti koordinativnu zadaću u rješavanju kriznoga stanja ako su posljedice kriznoga stanja (prirodne ili druge civilizacijske nesreće ili katastrofe) takve da ih ne mogu ukloniti redovite služba i tijela kojima je dužnost zaštita i spašavanje te u pružanju međusobne pomoći (M5).

 

Zajedno s mjerodavnim tijelima, stručnjacima i pravnim osobama, civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi investicijskih projekata koji zadiru u područje obrane i zaštite ljudî, dobara i okoliša (M6).

 

Civilna zaštita treba sudjelovati u izobrazbenim programima (odgoj, izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i pravnih osoba u provedbi mjerâ i aktivnostî na zaštiti i spašavanju u kriznim stanjima te radi sprječavanja devastiranja ekosustava (M7).

 

 

C1 Osiguranje učinkovite dugoročne preventivne zaštite i zaštite u slučaju akcidenata

 

 


5.3. CIVILNA ZAŠTITA

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući financijski

izvori

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicama

C1

M1

Ustanoviti opasne djelatnosti i lokacije na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne tvari, te o istima voditi operativni informacijski sustav u sklopu ISZO

NL

MZO, MG, MZ, MUP, CZ

KR

DP

-

 

96/82/EC

čl.4, čl.6

C1

M2

Programatski i koordinativno surađivati s mjerodavnima pri izradbi katastra onečišćivačâ okoliša i pregledâ opasnih tvari

NL

MZO, MG, HZT, MUP, CZ

KR

DP

-

 

C1

M3

Uspostaviti sustav za međusobno komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i spašavanju te sustav za komuniciranje s javnošću i njezino obavješćivanje

NRL

MO, MUP, MZO, MVP, CZ, NVO

SR

DP

6.1. M6

6.1. M10

6.4. M5

6.4. M6

6.5. M13

 

C1

M4

Uključiti se u izradbu prostornih i urbanističkih planova u dijelu koji se odnosi na zaštitu i spašavanje

NRL

MZO, MUP, CZ, NVO

DR

DP

-

 

C1

M5

Uključiti se u rješavanje kriznoga stanja u slučaju prirodnih ili drugih nesreća-katastrofa

NRL

MZO, MO, MVP, MUP, CZ, HVZ

DR

DP

-

96/82/EC

čl.11,čl.12

Dodatak X

C1

M6

Sudjelovati u izradbi projekata u dijelu koji se odnosi na područje obrane i zaštite ljudî, dobara i okoliša

RL

MZO, MG, MUP, CZ,

DR

DP

-

 

C1

M7

Sudjelovati u izobrazbenim programima (odgoj, izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i pravnih osoba

L

MZO, MZ, HZT, MO, MUP, CZ

DR

DP

-

 

C1

M8

Surađivati u provedbi mjerâ za očuvanje i zaštitu prirode

NRL

MZO, NVO, ŽU, LU,

MUP, CZ

DR/

KR

DP

ŽP

LP

-

 

 

KAZALO

Nositelji

DUV Državna uprava za vode – HV Hrvatske vode- HUC Hrvatska uprava za ceste -  HEP Hrvatska elektroprivreda - HZ Državni hidrometeorološki zavod -  HGK Hrvatska gospodarska komora - HŽ Hrvatske željeznice - LU Lokalna samouprava (grad, općina) - MK Ministarstvo kulture - MP Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja - MUP Ministarstvo unutarnjih poslova - MZ Ministarstvo zdravstva – MG Ministarstvo gospodarstva – MR Ministarstvo rada  i socijalne skrbi -  MZN Ministarstvo znanosti i tehnologije- MPr Ministarstvo prosvjete i športa - MEI Ministarstvo za europske integracije - MVP Ministarstvo vanjskih poslova - VRH  Vlada RH - ZZ Zavod za javno zdravstvo – RS Regionalna samouprava (županije) - SVI Više različitih partnera – HZT Hrvatski zavod za toksikologiju – MO Ministarstvo obrane – CZ Civilna zaštita – NVO Nevaladine organizacije – HVZ Hrvatska vatrogasna zajednica

Razina rješavanja

(N) državna, (NR) državno-regionalna, (NRL)  državno-regionalno-lokalna, (R) regionalna, (RL) regionalno-lokalna, (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjera i aktivnosti)

PR prioritetno - KR kratkoročno (0-2 godine) – SR srednjeročno (2-5 godina) - DR dugoročno (>5 godina)

Mogući izvori financiranja

DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni) gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori - PS poslovni sektor - ŽP županijski proračun

 

5.4. OKOLIŠ I ZDRAVLJE

 

5.4.1. Opći pokazatelji zdravstvenoga stanja populacije

 

Prema popisu pučanstva iz godine 1991. u Hrvatskoj živi oko 4,8 milijuna stanovnikâ. Posljednjih desetljeća izražen je trend postupnoga starenja pučanstva. Oko 20 % stanovnikâ mlađe je od 15 godina, a 12 % ima 65 godina ili više. Hrvatska je niskonatalitetna zemlja s stopom živorođenih od 12,1/1000 odnosno sa stopom smrtnosti od 11,4/1000 te stopom smrtnosti dojenčadi od 8,2/1000.[1] Najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj jesu srčane i krvožilne bolesti s udjelom od 50,4 %. Na drugom mjestu s udjelom od 21 % jesu zloćudne novotvorine, a na trećemu mjestu s udjelom od 6,5 % jesu ozljede, trovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka.

Glavni statistički pokazatelji upućuju na to da je zdravstveno stanje hrvatskoga stanovništva iznad europskoga prosjeka. Raspoloživi podatci ne upozoravaju na to da neki poseban čimbenik okoliša ima znatan utjecaj na zdravlje stanovništva. No, nema detaljne analize koja bi potvrdila to je li taj zaključak moguće primijeniti na cijelu zemlju.

 

5.4.2. Zdravstveni rizici vezani uz okolišne čimbenike

 

Pitka voda

 

Javnim vodoopskrbnim sustavom u Hrvatskoj je obuhvaćeno oko 70 % stanovništva uz znatne regionalne varijacije. Najmanji postotak opskrbljenosti ima Bjelovarsko-bilogorska županija (33 %), a najveći Dubrovačko-neretvanska županija (90 %). Kritična područja u pogledu opskrbe pitkom vodom jesu ruralna područja, područja s nepogodnim reljefom i otoci.

 

Najčešći uzroci neispravnosti pitke vode jesu mikrobiološki parametari (heterotrofi, totalni koliformi i fekalni streptokoki), kemijski parametri (amonijak i nitrati) te mutnoća kao senzorički parametar. Vrlo rijetko uzrok neispravnosti vode jesu neke druge kemijske tvari, a samo incidentno industrijska organska otapala. Hrvatska spada među zemlje koje nemaju teškoćâ s pesticidima u vodi. Epidemije pri kojima uzročnik biva prenošen pitkom vodom jesu rijetke i događaju se uglavnom u manjim vodoopskrbnim sustavima koji nisu pod stalnim nadzorom javno-zdravstvenih služba. Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u razdoblju od 1990. do 1998. registrirala je ukupno 31 hidričnu epidemiju. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj zbog loše kakvoće pitke vode ugroženo zdravlje od 10 do 15 % stanovništva.

 

Voda za rekreacijske potrebe:

 

Rekreacijske vode u Hrvatskoj jesu pod kontinuiranim zdravstvenim nadzorom, i to uključujući morsku vodu na plažama, vodu u jezerima i šljunčarama koja se rabi za rekreaciju te vodu u bazenima za kupanje i fizikalnu terapiju. Najčešće zdravstvene posljedice koje se registriraju u svezi s tim vodama jesu gastrointestinalne infekcije, očne infekcije (konjuktivitis), ušne infekcije, kožne infekcije te alergijska stanja. Kroz sustav nadzora nad zaraznim bolestima u posljednjih deset godina prijavljena je samo jedna epidemija vezana uz uporabu vodâ u rekreacijske svrhe.

 

Otpadne vode

 

U Hrvatskoj se oko 60 % stanovnikâ koristi priključcima na kanalizacijsku mrežu. Te otpadne vode u vodotokove i u more većinom se ispuštaju bez pročišćavanja. U uređajima za pročišćavanje pročišćava se oko 21 % ukupno nastalih otpadnih voda (uključujući industrijske otpadne vode). Preostalo stanovništvo otpadne vode iz domaćinstava prikuplja u septičke jame ili ih izravno ispušta u vodotokove i more. Te činjenice mogle bi biti uzrok zdravstvenomu riziku, poglavito zbog onečišćavanja podzemnih voda te onečišćavanja površinskih vodotokova i mora.

 

Zdravstvena ispravnost namirnicâ

 

Mikrobiološka i kemijska onečišćenost namirnicâ, ako i u drugim sredinama, relativno je čest uzročnik infekcijama i trovanju potrošačâ.

 

Sustavu za nadzor nad zaraznim bolestima u Službi za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo godine 1998. bilo je prijavljeno 8.320 slučajeva bakterijske infekcije preko hrane. Analize trenda po petogodišnjim razdobljima (1973-1997) pokazuju to da te bolesti imaju kontinuiran porast. Godine 1998. bilo je prijavljeno 65 epidemija s ukupno 1.492 oboljele osobe. Najčešći uzročnici epidemijama jesu salmonele i toksin stafilokokâ, a od parazitâ trihinela.

 

Povećana količina pesticidâ ili teških metala kadmija, olova i arsena u namirnicama gotovo da nije utvrđena.

 

Kakvoća zraka

 

Kakvoća zraka u Hrvatskoj prati se u 40 gradova ili gradskih naselja, i to na ukupno 122 postaje. Praćenjem kakvoće zraka obuhvaćeno je oko 38 % cjelokupnog stanovništva odnosno oko 90 % stanovnikâ u gradovima ili gradskim naseljima. Onečišćenost zraka u naseljenim mjestima uglavnom je posljedica emisijâ iz mobilnih i stacionarnih izvora na užemu području. Na većini razmatranih lokacija razine onečišćenosti zraka manje su od graničnih vrijednosti, a iznimke najčešće jesu taložna tvar i količine olova u taložnoj tvari. Budući da se u Hrvatskoj olovni benzin još uvijek rabi u znatnoj mjeri, ne začuđuje taj podatak. Povišena razina ukupnih lebdećih čestica problem je u velikim gradovima (u Zagrebu i Rijeci) i ona može biti povezana s nizom zdravstvenih problema[2], pa ju je zbog toga potrebno razmotriti podrobnije.

 

Kakvoći zdravlja u zatvorenim prostorijama, poglavito zbog emisijâ iz tla (radon) i od građevnih materijala (azbesta, formaldehida) odnosno zbog utjecaja kućne prašine, grinjâ, pušenja, otvorenih plamena ili grijaćih tijela (CO, NO2) te uporabe sredstava za čišćenje i slično ne posvećuje se veća pozornost, ali ni ozbiljnije posljedice nisu registrirane. U nekim dijelovima Hrvatske izloženost radioaktivnomu radonu može biti potencijalni rizik za zdravlje. Mjerenja obavljena u malome broju kućâ u Istri upozoravaju na to da šljaka i pepeo uporabljeni u građevnome materijalu starih kuća jesu mogući izvor povišene koncentracije radona (Lokobauer 1998). Mjerenja koja su provedena u Zagrebu također su potvrdila da je u određenome broju stanova razina radona povišena. Prema spomenutim rezultatima grad Zagreb moguće je razvrstati u srednju kategoriju izloženosti radonu, pri kojoj se od 5,0 do 9,0 % nastalih karcinoma plućâ pripisuje izloženosti tomu radioaktivnom plinu.

 

Otpad

 

U Hrvatskoj svake godine nastaje više od milijun tona komunalnog otpada i više od 100.000 tona opasnoga tehnološkog otpada. Organiziranim skupljanjem i odvozom obuhvaćeno je oko 60 % stanovništva. U većini slučajeva obje vrste otpada odlažu se neprimjereno i nekontrolirano na neuređene nesanitarne deponije. Postojeće stanje te nedostatak cjelovitoga sustava za postupanje s otpadom potencijalno jesu izvor zdravstvenih rizika, poglavito zbog procjednih voda te zbog ukupnoga standarda komunalne higijene.

 

U Hrvatskoj poseban problem također jesu bolnički i farmaceutski otpad. Za posljednjega rata (1991-1995) bile su donirane velike količine lijekova kojima je u međuvremenu prošao rok valjanosti. Procjenjuje se da količine toga otpada iznose oko 5.000 m3. One su uskladištene uglavnom u zdravstvenim ustanovama diljem zemlje. U tijeku je rješavanje pitanja zbrinjavanja ovoga problema projektom koji financira Svjetska banka.

 

Ratne posljedice

 

Domovinski rat u Hrvatskoj koji je trajao od 1991. do 1995, za sobom je ostavio specifičnu opasnost za ljudsko zdravlje – minskoeksplozivna i neeksplodirana ubojna sredstva nagazne mine. Procjenjuje se da je minirano oko 4.000 km2 (oko 10 posto hrvatskoga teritorija). Republika Hrvatska među deset je zemalja svijeta najzagađenijih minama. Realna je prosudba da je u Republici Hrvatskoj položeno oko milijun mina i drugih zaostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava. Ukupna površina za koju se sumnja da je minski zagađena prosuđuje se na 4.000 km2. Unutar te površine oko 500 km2 pokriveno je minskim poljima, a ostatak zaostalim pojedinačnim ubojnim sredstvima. Od 21 županije u 14 se nalaze minski sumnjive površine i minska polja. Površine koje su gospodarski potencijal stoje neiskorištene, povratak raseljenih osoba je usporen, zemlja u blizini obnovljenih kuća koja je često jedini izvor egzistencije, minirana je, a osjećaj neslobode kretanja deprimira.

 

Stanovanje

 

Poznato je to da kakvoća okoliša te socijalni i psihosocijalni čimbenici vezani uza stambene uvjete i organizaciju naseljâ također utječu na zdravlje. No, u Hrvatskoj ne postoje procjene zdravstvenog rizika odnosno stanja pučanstva u pogledu utjecaja spomenutih čimbenika (stres i njegove posljedice, devijantna ponašanja, poremećaji mentalnog zdravlja i slično).

 

Buka

 

U Hrvatskoj nema sustavnog praćenja (monitoringa) buke, ni istraživanja utjecaja buke na zdravlje pučanstva te na njegove duševne i tjelesne sposobnosti.

 

5.4.3. Identifikacija problemâ i proiritetâ

 

Ključni problemi na tome području jesu:

 

5.4.4. Ciljevi i mjere

 

Važni dokumenti politike i strategije koji povezuju zdravlje s različitim aspektima zaštite okoliša jesu hrvatska politika i strategija Zdravlje za sve do 2005, i Nacionalni akcijski plan Okoliš i zdravlje (NEHAP). Uspostava i unapređenje sustava zaštite zdravlja od čimbenika okoliša, kao provođenje mjera zdravstvene zaštitevezano uz čimbenike okoliša glavni su ciljevi Hrvatskog akcijskog plana «Okoliš i  zdravlje» (NEHAP), čija izrada i provođenje je u nadležnosti Ministarstva zdravstva. Stoga su ovdje iznijeti samo osnovni elementi situacijske analize na području okoliša i zdravlja, a detaljne analize, prioritizacija, ciljevi i mjere će biti detaljizirani u dokumentu NEHAP. Budući su elementi zaštite zdravlja ljuti od štetnih čimbenika okoliša u većini slučajeva nedjeljivi od zaštite okoliša, ključno je uspostaviti veze između ova dva segmenta i osigurati komplementarnost Strategije zaštite okoliša i NEHAP-a, kao i ciljeva i mjera koje proizlaze iz njih, a za to su već osigurani instumenti suradnje i zajedničkog rada.

 

Ključne strateške odrednice tih dokumenata jesu:

 

C1       Uspostava politike koja se temelji na djelotvornome nadzoru, procjeni i prevenciji svih zdravstvenih rizika koji su određeni fizikalnim, kemijskim, biološkim, socijalnim i psihosocijalnim čimbenicima životnoga i radnog okoliša te

C2       Uklanjanje i smanjivanje štetnih utjecaja onečišćenosti na zdravlje u svim medijima koji okružuju ljude i s kojima oni dolaze u dodir.

 

 


5.4.  OKOLIŠ I ZDRAVLJE

 

Cilj

Mjere za ostvarivanje ciljeva

Razina

djelovanja

Odgovorni

nositelji

Rok

god.

Mogući financijski

izvori f

Veza s drugim poglavljima i mjerama

Veza s

EU-ovim smjernicam

C1

M1

Izraditi operativni plan za provedbu NEHAP-a - EPR 13.1

N

MZ

KR

DP, MS

-

 

C1

M2

Osnivanje koordinacijskog tijela između MZO i MZ radi koordinacije aktivnosti između NEHAP-a i Strategije zaštite okoliša i rješavanja zajedničkih problema - EPR 13.2

N

MZ, MZO

KR

DP

-

 

C1

M3

Uspostaviti veze između informacijskog sustava okoliša i oinformacijskog sustava o zdravlju pučanstva tako da se omogući geospacijska analiza povezanosti stanja okoliša zdravstvenim stanjem pučanstva - EPR 13.3

NRL

MZ

KR

DP

-

 

C1

M4

Ustanoviti razinu izloženosti stanovništva teškim metalima, a osobito razinu olova kod djece - EPR 13.8

NL

MZ

KR

DP

-

 

C1

M5

Izraditi Donijeti program za smanjivanje izloženosti stanovništva radonu - EPR13.9

N

MZ, MG, MZO

KR

DP

-

 

C1

M6

Izraditi program za provedbu kondicioniranja “starih” lijekova  doniranih tijekom Domovinskoga rata

N

MZ, MZO

KR

DP, MS

-

 

C1

M7

Kontinuirano raditi na zakonskim okvirima radi implementacije javnozdravstvenih ciljeva u pogledu okoliša koji podupire zdravlje

N

MZ, MZO

DR

DP

-

 

C1

M8

Kontinuirano raditi na prihvaćanju i implementaciji međunarodnih sporazuma i konvencija

N

MZ

DR

DP

4.2.1. M13

4.2.1.2. M2

 

C1

M19

Uključiti elemente utjecaja na zdravlje u studije o utjecaju na okoliš za sve strateške zahvate u okolišu

 

N

MZ, MZO

KR

DP

-

 

C2

M10

Provesti razminiranje na cjelokupnome hrvatskom teritoriju

NL

MO, MUP

KR

DP, MS

4.1.3. M28

 

C1

M11

Educirati pučanstvo o pravilnoj percepciji zdravstveno ekoloških rizika i osiguranje sudjelovanja javnosti u odlučivanju o svim aspektima okoliša i zdravlja

NL

MZ,

NVO

MO

KR

DP

-

 

 

KAZALO

Nositelji

DUV Državna uprava za vode – HV Hrvatske vode- HUC Hrvatska uprava za ceste -  HEP Hrvatska elektroprivreda - HZ Državni hidrometeorološki zavod -  HGK Hrvatska gospodarska komora - HŽ Hrvatske željeznice - LU Lokalna samouprava (grad, općina) - MK Ministarstvo kulture - MP Ministarstvo pomorstva, prometa i veza - MPŠ Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva - MZO Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja - MUP Ministarstvo unutarnjih poslova - MZ Ministarstvo zdravstva – MG Ministarstvo gospodarstva – MR Ministarstvo rada i socijalne skrbi -  MZN Ministarstvo znanosti i tehnologije - MPr Ministarstvo prosvjete i športa - MEI Ministarstvo za europske integracije - MVP Ministarstvo vanjskih poslova - VRH  Vlada RH - ZZ Zavod za javno zdravstvo – RS Regionalna samouprava (županije) - SVI Više različitih partnera – NVO Nevladine organizacije – MO Ministarstvo obrane

Razina rješavanja

(N) državna, (NR) državno-regionalna, (NRL)  državno-regionalno-lokalna, (R) regionalna, (RL) regionalno-lokalna, (L) lokalna

Rok (vrijeme potrebno za izvršavanje mjera i aktivnosti)

PR prioritetno - KR kratkoročno (0-2 godine) – SR srednjeročno (2-5 godina) - DR dugoročno (>5 godina)

Mogući izvori financiranja

DP državni proračun - GS gospodarski sektor - LP (lokalni) gradski ili općinski proračun - MS međunarodni izvori  - ŽP županijski proračun



[1] Sve stope jesu za godinu 1997.

[2] Pavlović, Šega - studija za grad Zagreb