705
Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav
Hrvatskoga sabora na temelju svoje nadležnosti iz članka 57. Poslovnika Hrvatskoga
sabora, na sjednici 23. travnja 2001. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustava
Republike Hrvatske.
Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske obuhvaća
Ustav Republike Hrvatske (»Narodne novine« br. 56/90, 135/97, 8/98 –pročišćeni
tekst, 113/2000,124/2000 – pročišćeni tekst) te Promjenu Ustava Republike
Hrvatske objavljenu u »Narodnim novinama« broj 28/2001. u kojima je naznačeno
vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa: 012-02/01-01/03
Zagreb, 25. travnja 2001.
Predsjednik
Odbora za Ustav, Poslovnik
i politički sustav Hrvatskoga sabora
mr. sc. Mato Arlović, v. r.
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni tekst)
I. IZVORIŠNE
OSNOVE
Izražavajući
tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda,
potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima
te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga
naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj
utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u
hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora
godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o
pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o
obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju
povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju
odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske
na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine
1712.;
– u odluci Hrvatskoga
sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske
s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na
povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba,
proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
– u činjenici da
odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3.
listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor
nikada nije sankcionirao;
– u osnutku Banovine
Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u
Kraljevini Jugoslaviji;
– u uspostavi temelja
državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot
proglašenju Nezavisne Državne Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne
Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike
Hrvatske (1963.-1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog
sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim
demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju
tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i
pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost
i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i
nezavisne, suverene i demokratske države.
Polazeći od iznesenih
povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i
neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na
samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno
pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost
međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država
hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba,
Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca,
Rusina i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s
građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s
demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na
slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana,
Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u
kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i
državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno
blagostanje.
II. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
Republika Hrvatska
jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj
vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i
ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast
izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Članak 2.
Suverenitet Republike
Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad
njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim
vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim
pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju
Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u
skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih
odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i
korištenju njime;
– o udruživanju u saveze s drugim državama.
Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa
zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo
da slobodno iz njih istupa.
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i
ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava
čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,
vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog
poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 4.
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na
načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom
zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne
suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti
s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati
pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 6.
Osnivanje političkih stranaka je slobodno.
Unutarnje ustrojstvo političkih stranaka mora biti
sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.
Stranke moraju javno polagati račun o porijeklu svojih
sredstava i imovine.
Protuustavne su političke stranke koje svojim
programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnoga demokratskog
poretka ili ugrožavaju opstojnost Republike Hrvatske. O protuustavnosti
odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske.
Zakonom se uređuje položaj i financiranje političkih
stranaka.
Članak 7.
Oružane snage Republike Hrvatske štite njezin
suverenitet i neovisnost te brane njenu teritorijalnu cjelovitost.
Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine
granice ili djelovati preko njezinih granica samo na temelju prethodne odluke
Hrvatskoga sabora.
Oružane snage mogu
prijeći granice Republike Hrvatske u sklopu vježbi u okviru međunarodnih
obrambenih organizacija kojima je Republika Hrvatska pristupila ili pristupa na
temelju međunarodnih ugovora te radi pružanja humanitarne pomoći i bez
prethodne odluke Hrvatskoga sabora.
Članak 8.
Granice se Republike
Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.
Članak 9.
Hrvatsko
državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom.
Državljanin Republike
Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti
državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi.
Članak 10.
Republika Hrvatska
štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i
promiče njihove veze s domovinom.
Dijelovima hrvatskog
naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
Članak 11.
Grb Republike
Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i
bijelih (srebrenih) polja.
Zastava Republike
Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim
grbom u sredini.
Himna je Republike
Hrvatske »Lijepa naša domovino«.
Opis povijesnoga
hrvatskog grba i zastave i tekst himne te uporaba i zaštita tih i drugih
državnih znamenja uređuje se zakonom.
Članak
12.
U Republici Hrvatskoj
u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim
jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može
uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima
zakonom.
Članak 13.
Glavni je grad
Republike Hrvatske Zagreb.
Zakonom se uređuje
položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.
III. ZAŠTITA
LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
1. ZajedniČke odredbe
Članak 14.
Svatko u Republici
Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu,
jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim
osobinama.
Svi su pred zakonom
jednaki.
Članak 15.
U Republici Hrvatskoj
jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina
uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih
zakona.
Zakonom se može, pored općega biračkog prava,
pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje
zastupnike u Hrvatski sabor.
Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda
izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i
kulturna autonomija.
Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi
se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i
zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti
razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti
neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine
slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski
sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može
sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik
Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji,
a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože,
spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države
ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani
mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj
određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i
vjeroispovijedi.
Članak 18.
Jamči se pravo na
žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred
sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može
biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga
pravna zaštita.
Članak 19.
Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju
javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih
akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
2. Osobne i politiČke slobode i prava
Članak 21.
Svako ljudsko biće
ima pravo na život.
U Republici Hrvatskoj
nema smrtne kazne.
Članak 22.
Čovjekova je sloboda
i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije
oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu
odlučuje sud.
Članak 23.
Nitko ne smije biti
podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim
ili znanstvenim pokusima.
Zabranjen je prisilni
i obvezatni rad.
Članak 24.
Nitko ne može biti
uhićen ili pritvoren bez pisanoga, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga.
Takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudbenoga naloga
redarstvo može uz obvezu da je odmah preda sudu uhititi osobu protiv koje
postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom.
Uhićena osoba mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima
uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.
Svaka se osoba koja
je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti sudu, koji će bez odgode odlučiti o
zakonitosti lišenja slobode.
Članak 25.
Sa svakim se
uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo
dostojanstvo.
Tko je god pritvoren
i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom,
biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.
Pritvorenik se, uz
zakonsko jamstvo, može pustiti da se brani sa slobode.
Svatko tko je bio
nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu
i javnu ispriku.
Članak 26.
Svi su državljani
Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim
tijelima koja imaju javne ovlasti.
Članak
27.
Odvjetništvo kao
samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa
zakonom.
Članak 28.
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim
za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i
nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i
obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U slučaju sumnje ili
optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima
pravo:
– da u najkraćem roku
bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe
koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,
– da ima odgovarajuće
vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,
– na branitelja i
nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,
– da se brani sam ili
uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati
branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,
– da mu se sudi u
njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu,
– da ispituje ili
dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i
ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,
– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne
govori jezik koji se upotrebljava na sudu.
Osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije se
siliti da prizna krivnju.
Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se
uporabiti u sudskom postupku.
Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na
zahtjev ovlaštenog tužitelja.
Članak 30.
Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela
može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu
stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako
to zahtijeva zaštita pravnog poretka.
Članak 31.
Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je
počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo,
niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon
počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.
Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može
kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno
oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom.
Samo se zakonom, u skladu s Ustavom i međunarodnim
ugovorom, mogu propisati slučajevi i razlozi za obnovu postupka iz stavka 2.
ovoga članka.
Članak 32.
Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike
Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo
koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u
inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na
teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se
iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili
zdravlja, prava i sloboda drugih.
Članak 33.
Strani državljanin i
osobe bez državljanstva mogu dobiti utočište u Republici Hrvatskoj, osim ako
su progonjeni za nepolitičke zločine i djelatnosti oprečne temeljnim načelima
međunarodnog prava.
Stranac koji se
zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne može biti protjeran ni
izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka donesena u skladu s
međunarodnim ugovorom i zakonom.
Članak 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim
na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i
obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene
vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili
prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno
radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela
odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu
većeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za
koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog
djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.
Članak 35.
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova
osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Članak 36.
Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika
općenja zajamčena je i nepovrediva.
Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za
zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.
Članak 37.
Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i
koristiti samo uz uvjete određene zakonom.
Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad
djelovanjem informatičkih sustava u državi.
Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna
utvrđenoj svrsi njihovoga prikupljanja.
Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu
tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i
slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu
izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom
viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.
Članak 39.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje
na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo
koji oblik nesnošljivosti.
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno
javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Članak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i
odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom,
javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne
i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju
zaštitu i pomoć države.
Članak 42.
Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni
prosvjed u skladu sa zakonom.
Članak 43.
Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi
zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička,
nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može
slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih
istupati u skladu sa zakonom.
Pravo slobodnog udruživanja ograničeno je zabranom
nasilnog ugrožavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti, jedinstvenosti
i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Članak 44.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod
jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u
javne službe.
Članak 45.
Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo
s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na
neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
U izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike
ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima
koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u
državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.
Članak 46.
Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati
prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Članak 47.
Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je
svih za to sposobnih državljana.
Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih
vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih
dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti
određene zakonom.
3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava
Članak 48.
Jamči se pravo
vlasništva.
Vlasništvo obvezuje.
Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem
dobru.
Strana osoba može
stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.
Jamči se pravo
nasljeđivanja.
Članak 49.
Poduzetnička i
tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim
poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba
monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče
gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak
svih svojih krajeva.
Prava stečena
ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču
jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
Članak 50.
Zakonom je moguće u
interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu
tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se
sloboda i vlasnička prava mogu iznimno oganičiti zakonom radi zaštite interesa
i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Članak 51.
Svatko je dužan
sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim
mogućnostima.
Porezni se sustav
temelji na načelima jednakosti i pravednosti.
Članak 52.
More, morska obala i
otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i
zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode,
nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i
ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku
Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se određuje
način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i
iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja
kojima su podvrgnuti.
Članak 53.
Hrvatska narodna
banka je središnja banka Republike Hrvatske.
Položaj, prava i
dužnosti Hrvatske narodne banke uređuju se zakonom.
Hrvatska narodna banka u svom je radu samostalna i
odgovorna Hrvatskom saboru.
Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je
pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Članak 55.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može
osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.
Svaki zaposleni ima pravo na tjedni odmor i plaćeni
godišnji odmor i ovih se prava ne može odreći.
Zaposleni mogu imati, u skladu sa zakonom, udjela pri
odlučivanju u poduzeću.
Članak 56.
Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na
socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim
ugovorom.
Prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece
uređuju se zakonom.
Članak 57.
Slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili
nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za
podmirenje osnovnih životnih potreba.
Posebnu skrb država
posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život.
Ne može se zabraniti
primanje humanitarne pomoći iz inozemstva.
Članak
58.
Svakom se jamči pravo
na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.
Članak
59.
Radi zaštite svojih
gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati
sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Sindikati mogu
osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.
U oružanim snagama i
redarstvu zakonom se može ograničiti sindikalno organiziranje.
Poslodavci imaju
pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati.
Članak 60.
Jamči se pravo na
štrajk.
U oružanim snagama,
redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se
ograničiti pravo na štrajk.
Članak 61.
Obitelj je pod
osobitom zaštitom države.
Brak i pravni odnosi
u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.
Članak 62.
Država štiti
materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne
i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.
Članak 63.
Roditelji su dužni
odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno
odlučuju o odgoju djece.
Roditelji su
odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti.
Tjelesno i duševno
oštećeno i socijalno zapušteno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i
skrb.
Djeca su dužna
brinuti se za stare i nemoćne roditelje.
Država osobitu skrb
posvećuje maloljetnicima bez roditelja i onima za koje se ne brinu roditelji.
Članak 64.
Dužnost je svih da
štite djecu i nemoćne osobe.
Djeca ne mogu biti
primljena na rad prije zakonom određene dobi niti smiju biti prisiljavana na
rad koji štetno utječe na njihovo zdravlje ili ćudoređe, niti im se takav rad
smije dopustiti.
Mladež, majke i
invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu.
Članak 65.
Osnovno je školovanje
obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno,
pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s
njegovim sposobnostima.
Članak
66.
Uz uvjete propisane
zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta.
Članak 67.
Jamči se autonomija
sveučilišta.
Sveučilište
samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.
Članak 68.
Jamči se sloboda
znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Država potiče i
pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti
znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jamči se zaštita
moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog,
umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče i
pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.
Članak 69.
Svatko ima pravo na
zdrav život.
Država osigurava
uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u
sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja
ljudi, prirode i ljudskog okoliša.
IV. USTROJSTVO
DRŽAVNE VLASTI
1. Hrvatski sabor
Članak 70.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i
nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
Članak 71.
Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najviše 160
zastupnika koji se, na temelju općeg i jednakoga biračkog prava, biraju
neposredno tajnim glasovanjem.
Članak 72.
Zastupnici se u Hrvatski sabor biraju na vrijeme od
četiri godine.
Zakonom se određuje broj, uvjeti i postupak izbora
zastupnika u Hrvatski sabor.
Članak 73.
Izbori se za zastupnike u Hrvatski sabor održavaju
najkasnije 60 dana nakon isteka mandata ili raspuštanja Hrvatskoga sabora.
Prvo zasjedanje Hrvatskoga sabora održava se
najkasnije 20 dana nakon provedenih izbora.
Hrvatski sabor konstituira se izborom predsjednika na
prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina zastupnika.
Članak 74.
Zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući
mandat.
Zastupnici u Hrvatskom saboru primaju stalnu novčanu
naknadu i imaju druga prava određena zakonom.
Članak 75.
Zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet.
Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost,
pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.
Zastupnik ne može
biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez
odobrenja Hrvatskoga sabora.
Zastupnik može biti
pritvoren bez odobrenja Hrvatskoga sabora samo ako je zatečen da vrši kažnjivo
djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O
takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.
Ako Hrvatski sabor nije
na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi
kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje
mandatno-imunitetno povjerenstvo, s time što njegovu odluku mora naknadno
potvrditi Hrvatski sabor.
Članak 76.
Trajanje mandata
zastupnicima u Hrvatskom saboru može se zakonom produžiti samo u slučaju rata
ili u slučajevima iz članka 17. i 100. Ustava.
Članak 77.
Hrvatski sabor može
se raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odluči većina svih
zastupnika.
Predsjednik Republike
može sukladno odredbama članka 103. Ustava, raspustiti Hrvatski sabor.
Članak 78.
Hrvatski sabor
redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15. siječnja i 15. srpnja
i drugi put, između 15. rujna i 15. prosinca.
Hrvatski sabor
zasjeda izvanredno na zahtjev Predsjednika Republike, Vlade ili većine
zastupnika.
Predsjednik Hrvatskoga sabora može uz prethodno pribavljeno
mišljenje klubova zastupnika parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na
izvanredno zasjedanje.
Članak 79.
Hrvatski sabor ima predsjednika i jednog ili više
podpredsjednika.
Unutarnje ustrojstvo i način rada Hrvatskoga sabora
uređuje se poslovnikom.
Poslovnik se donosi većinom glasova svih zastupnika.
Članak 80.
Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga
sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju
obrane Republike Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s
Ustavom i zakonom,
– nadzire rad Vlade
Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom
saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za
kaznena djela,
– obavlja druge
poslove utvrđene Ustavom.
Članak 81.
Ako Ustavom nije
drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na
sjednici nazočna većina zastupnika.
Zastupnici glasuju
osobno.
Članak 82.
Zakone (organski
zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi
dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Zakone (organski
zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode,
izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te
ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski
sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.
Odluku iz članka 7.
stavka 2. i članka 8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom
glasova svih zastupnika.
Članak 83.
Sjednice su
Hrvatskoga sabora javne.
Članak 84.
Pravo predlagati
zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga sabora
te Vlada Republike Hrvatske.
Članak 85.
Zastupnici Hrvatskoga
sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim ministrima
zastupnička pitanja.
Najmanje jedna
desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti interpelaciju o radu Vlade
Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.
Postavljanje
zastupničkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.
Članak 86.
Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu
za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svog
djelokruga.
Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava
ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost, jedinstvenost i
opstojnost Republike Hrvatske.
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski
sabor će raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od
ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su
glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača
u Republici Hrvatskoj.
Odluka donosena na referendumu obvezatna je.
O referendumu se donosi zakon.
Članak 87.
Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu
dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja
iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih
ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav,
ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.
Uredbe na temelju
zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.
Uredbe donesene na
temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana od
dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.
Članak 88.
Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od
osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru.
Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon
nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona
pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Članak 89.
Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi
državnih tijela objavljuju se u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike
Hrvatske.
Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja
na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom.
Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana
njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije
određeno.
Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja
imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.
Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe
zakona mogu imati povratno djelovanje.
Članak 90.
Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom
proračunu.
U zakonu čija primjena traži financijska sredstva,
moraju se predvidjeti njihovi izvori.
Članak 91.
Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za
svako pitanje od javnog interesa.
Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i
ovlasti u skladu sa zakonom.
Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina
zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.
Članak 92.
Pučki je
pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskoga sabora koji štiti ustavna i zakonska
prava građana u postupku pred državnom upravom i tijelima koja imaju javne
ovlasti.
Pučkog
pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.
Uvjeti za izbor i
razrješenje, djelokrug i način rada pučkog pravobranitelja i njegovih
zamjenika uređuju se zakonom.
U okviru institucije
pučkog pravobranitelja osigurat će se zaštita ustavnih i zakonskih prava
građana u postupcima koji se vode u Ministarstvu obrane, oružanim snagama i
službama sigurnosti, zaštita prava građana pred tijelima lokalne i područne
(regionalne) samouprave te zaštita prava na lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu pred tijelima državne vlasti.
2. Predsjednik Republike Hrvatske
Članak 93.
Predsjednik Republike
Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu.
Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno
djelovanje te za stabilnost državne vlasti.
Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i
teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Članak 94.
Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i
jednakoga biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme
od pet godina.
Nitko ne može biti biran više od dva puta za
Predsjednika Republike.
Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji
su glasovali. Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se
ponavlja nakon 14 dana.
Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva
kandidata koja su u prvom glasovanju dobili najviše glasova. Ako koji od tih
kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran stječe kandidat koji je
sljedeći po broju dobivenih glasova.
Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a
najviše 60 dana prije isteka mandata.
Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred
predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske polaže svečanu prisegu kojom se
obvezuje na vjernost Ustavu.
Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje
uređuje se zakonom.
Članak 95.
Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu
javnu ili profesionalnu dužnost.
Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na
članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor.
Članak 96.
U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti,
bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može povjeriti
predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O povratku na dužnost
odlučuje Predsjednik Republike.
U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili
nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o
povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik Hrvatskoga sabora
preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke Ustavnog
suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.
U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku
Ustavnog suda Republike Hrvatske i o kojoj se obavještava predsjednik
Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata
Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po sili
Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.
Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik
Republike donosi akt o proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade
Republike Hrvatske.
Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se
održati u roku od 60 dana od dana preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika
Republike sukladno stavku 3. ovoga članka.
Članak 97.
Predsjednik Republike:
– raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na
prvo zasjedanje,
– raspisuje
referendum u skladu s Ustavom,
– povjerava mandat za
sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u
Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih
zastupnika,
– daje pomilovanja,
– dodjeljuje
odlikovanja i priznanja određena zakonom,
– obavlja druge
dužnosti određene Ustavom.
Članak 98.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske
surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i
konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz
mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, donosi odluku o postavljanju i
opozivu šefova diplomatskih misija Republike Hrvatske u inozemstvu, uz
prethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna
pisma inozemnih šefova diplomatskih misija.
Članak 99.
Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih
snaga Republike Hrvatske.
Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne
zapovjednike, u skladu sa zakonom.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik
Republike objavljuje rat i zaključuje mir.
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti,
jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik Republike može, uz supotpis
predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije proglašeno ratno
stanje.
Članak 100.
Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik
Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru
ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u
zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje
sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.
U slučaju neposredne
ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela
državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti,
Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov
supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom.
Predsjednik Republike
podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru čim se bude
mogao sastati.
Ako Predsjednik
Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu u skladu sa stavkom 3.
ovoga članka ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom
prestaje važiti.
U slučaju iz stavka
1. i 2. ovoga članka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i
predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.
Članak 101.
Predsjednik Republike
može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.
Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade
i sudjelovati u raspravi.
Članak 102.
Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u
skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.
Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno
pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje
Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Članak 103.
Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova
zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti Hrvatski sabor ako na
zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa
nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni
proračun.
Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade
raspustiti Hrvatski sabor dok traje postupak za utvrđivanje njegove
odgovornosti za povredu Ustava.
Članak 104.
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava
koju počini u obavljanju svojih dužnosti.
Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti
Predsjednika Republike može pokrenuti Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih
zastupnika.
O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni
sud Republike Hrvatske dvotrećinskom većinom svih sudaca.
Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti
Predsjednika Republike Hrvatske za povredu Ustava u roku od 30 dana od dana
zaprimanja prijedloga kojim se pokreće odgovornost Predsjednika Republike za
povredu Ustava.
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu
odgovornost, Predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.
Članak 105.
Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.
Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se
protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog
suda.
Predsjednik Republike može biti pritvoren bez
odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kazneno djelo za koje je
propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U takvom slučaju
državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome odmah
obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.
Članak 106.
Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti
pomažu savjetodavna tijela. Članove tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik
Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u suprotnosti s načelom diobe
vlasti.
Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obavljaju se u
Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo i djelokrug Ureda uređuje se zakonom i
pravilnikom.
3. Vlada Republike Hrvatske
Članak 107.
Vlada Republike
Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.
Članak 108.
Vladu Republike
Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više podpredsjednika i ministri.
Bez odobrenja Vlade
predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili
profesionalnu dužnost.
Članak 109.
Članove Vlade
predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.
Odmah po sastavljanju
Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan
program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o
povjerenju.
Vlada stupa na
dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.
Predsjednik i članovi
Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje se
zakonom.
Na temelju odluke
Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o
imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika
Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik
Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.
Članak
110.
Ako mandatar ne
sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik
Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.
Ako ni u tom roku
mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije
povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za
sastav Vlade drugoj osobi.
Članak
111.
Ako Vlada ne bude
sastavljena u skladu s člankom 109. i 110. Ustava, Predsjednik Republike će
imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene
izbore za Hrvatski sabor.
Članak 112.
Vlada Republike Hrvatske:
– predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,
– predlaže državni proračun i završni račun,
– provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,
– donosi uredbe za izvršenje zakona,
– vodi vanjsku i unutarnju politiku,
– usmjerava i nadzire
rad državne uprave,
– brine o
gospodarskom razvitku zemlje,
– usmjerava
djelovanje i razvitak javnih službi,
– obavlja druge
poslove određene Ustavom i zakonom.
Članak 113.
Ustrojstvo, način
rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i
poslovnikom.
Članak 114.
Vlada je odgovorna
Hrvatskom saboru.
Predsjednik i članovi
Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su
odgovorni za svoje područje rada.
Članak 115.
Na prijedlog najmanje
jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja
predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu ili Vladi u cjelini.
Glasovanje o
povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.
Ne može se
raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana
dostave prijedloga Hrvatskom saboru.
Rasprava i glasovanje
o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave
prijedloga Hrvatskom saboru.
Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju
glasovala većina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru.
Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje
nepovjerenja, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti
prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.
Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili
Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se u roku od 30
dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i članovima koje predlaže za sastav
Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome Predsjednika
Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga sabora
Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora
i istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade,
predsjednik Vlade može umjesto njega predložiti drugoga člana Hrvatskom saboru
da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.
U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada
podnesu ostavku postupit će se u skladu sa stavkom 7. ovoga članka.
Članak 116.
Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način njihovog
obavljanja uređuju se zakonom.
Određeni poslovi
državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Zakonom i drugim
propisima uređuje se status državnih službenika te radno-pravni status
namještenika.
4. Sudbena vlast
Članak 117.
Sudbenu vlast
obavljaju sudovi.
Sudbena vlast je
samostalna i neovisna.
Sudovi sude na
temelju Ustava i zakona.
Članak 118.
Vrhovni sud Republike
Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i
ravnopravnost građana.
Predsjednika Vrhovnog
suda Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda
Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, na prijedlog
Predsjednika Republike bira i razrješuje Hrvatski sabor. Predsjednik Vrhovnog
suda Republike Hrvatske bira se na četiri godine.
Ustanovljavanje,
djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima uređuje se
zakonom.
Članak 119.
Sudske su rasprave
javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske.
Javnost se može
isključiti iz cijele rasprave ili njezina dijela zbog razloga koji su nužni u
demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti,
posebno ako se sudi maloljetnicima, ili radi zaštite privatnog života stranaka,
ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem, ili
radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane
Republike Hrvatske, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno
potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za
interese pravde.
Članak 120.
U suđenju sudjeluju i
suci porotnici, u skladu sa zakonom.
Članak 121.
Suci imaju imunitet u
skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici
koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo
mišljenje ili glasovanje pri donošenju sudbene odluke, osim ako se radi o
kršenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.
Sudac ne može u
postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti
biti pritvoren bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.
Članak 122.
Sudačka dužnost je stalna.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka prigodom
prvog stupanja na sudačku dužnost suci će se imenovati na vrijeme od pet
godina. Nakon ponovnog imenovanja sudac obavlja svoju dužnost stalno.
Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:
– ako to sam zatraži,
– ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju
dužnost,
– ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini
nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti,
– ako u skladu sa zakonom, zbog počinjenoga teškog
stegovnog djela, tako odluči Državno sudbeno vijeće,
– kad navrši sedamdeset godina.
Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac ima
pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu
Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu
određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj
odgovornosti sudac ima, u roku od 15 dana od dana dostave odluke, pravo žalbe
Ustavnom sudu Republike Hrvatske. O žalbi odlučuje Ustavni sud na način i po
postupku kako je to određeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske.
U slučajevima iz stavka 4. i 5. ovoga članka Ustavni
sud dužan je odlučiti u roku od 30 dana od primitka žalbe. Odluka Ustavnog suda
isključuje pravo na ustavnu tužbu.
Sudac ne može biti premješten protivno njegovoj volji
osim u slučaju ukidanja suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.
Sudac ne može obavljati službu ili posao koje je zakon
odredio kao nespojive sa sudačkom dužnošću.
Članak 123.
Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i
razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno
vijeće.
Državno sudbeno vijeće u postupku imenovanja i
razrješenja sudaca dužno je pribaviti mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga
sabora.
Državno sudbeno vijeće ima jedanaest članova koje iz
reda istaknutih sudaca, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti
bira Hrvatski sabor na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog
broja članova Državnoga sudbenog vijeća mora biti iz reda sudaca.
Predsjednici sudova ne mogu biti birani za članove
Državnoga sudbenog vijeća.
Članovi Državnoga sudbenog vijeća biraju se na vrijeme
od četiri godine, s time da članom Državnoga sudbenog vijeća nitko ne može biti
više od dva puta uzastopce.
Predsjednika Državnoga sudbenog vijeća bira tajnim
glasovanjem većina članova Državnoga sudbenog vijeća na vrijeme od dvije
godine.
Djelokrug i način rada Državnoga sudbenog vijeća
uređuje se zakonom.
5. DrŽavno odvjetniŠtvo
Članak 124.
Državno odvjetništvo je samostalno i
neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja
kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite
imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i
zakona.
Glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske
imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike
Hrvatske, uz prethodno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora.
Prigodom prvog stupanja na
državnoodvjetničku dužnost zamjenici državnog odvjetnika će se imenovati na
vrijeme od pet godina. Nakon ponovnog imenovanja zamjenik državnog odvjetnika
obavlja svoju dužnost stalno.
Zamjenike državnih odvjetnika u skladu s
Ustavom i zakonom imenuje, razrješuje i o njihovoj stegovnoj odgovornosti
odlučuje Državnoodvjetničko vijeće. Državnoodvjetničko vijeće bira Hrvatski
sabor na način i u postupku određenim zakonom. Većina od ukupnog broja članova
Državnoodvjetničkog vijeća mora biti iz reda zamjenika državnih odvjetnika.
Čelnici državnih odvjetništava ne mogu biti
birani za članove Državnoodvjetničkog vijeća.
Djelokrug, ustrojstvo i način rada
Državnoodvjetničkog vijeća uređuje se zakonom.
Ustanovljavanje, ustrojstvo, djelokrug i
nadležnost državnog odvjetništva uređuje se zakonom.
V. USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 125.
Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca
koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika,
osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora
pravnih znanosti.
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda i
predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan
za Ustav.
Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda
na vrijeme od četiri godine.
Članak 126.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati
nijednu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet
kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.
Članak 127.
Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen
dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude
razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje
sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Članak 128.
Ustavni sud Republike Hrvatske:
– odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,
– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i
zakonom,
– može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i
zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do
podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine
dana,
– odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih
odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena
ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske,
– prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o
uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor,
– rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne,
izvršne i sudbene vlasti,
– odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti
Predsjednika Republike,
– nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih
stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,
– nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog
referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova,
– obavlja druge poslove određene Ustavom.
Članak 129.
Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije
donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo
je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je
bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.
Članak 130.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako
utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti
drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
U slučajevima iz članka 128. stavka 1. podstavka 3.
Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s
Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će
odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.
Članak 131.
Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda
Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje
postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih
odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga
pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske
uređuju se ustavnim zakonom.
Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za promjenu
Ustava.
Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske
uređuje se njegovim poslovnikom.
VI. MJESNA,
LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA
Članak 132.
Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih,
odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od
članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog,
jednakog i općega biračkog prava.
Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju
lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog
odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.
Članak 133.
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i
njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu
ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj
županije. Većim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti
županije.
U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa
zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.
Članak 134.
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz
lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito
poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i
urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb,
primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu
kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
protupožarnu i civilnu zaštitu.
Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog
(regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo,
zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i
prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih,
socijalnih i kulturnih ustanova.
Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga
uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona
tijela koja su najbliža građanima.
Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi
poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
Članak 135.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje
ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i
mogućnostima.
Članak 136.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu
samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak 137.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova
iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i
zakonom.
Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice
lokalne samouprave u skladu sa zakonom.
VII. MEĐUNARODNI
ODNOSI
1. MeĐunarodni ugovori
Članak 138.
U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog
prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i
sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i
Vlade Republike Hrvatske.
Članak 139.
Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji
traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke
naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj
organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske
Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Predsjednik Republike potpisuje isprave o
ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je
Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.
Međunarodne ugovore
koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike
na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.
Članak 140.
Međunarodni ugovori
koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na
snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su
snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete
i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog
prava.
2. UdruŽivanje i razdruŽivanje
Članak 141.
Pravo da pokrenu
postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje
jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada
Republike Hrvatske.
Zabranjuje se
pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u
kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga
državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
O udruživanju
Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom
glasova svih zastupnika.
Odluka o udruživanju
Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova ukupnog broja
birača u državi.
Referendum se mora
održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.
Odredbe ovoga članka
o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike
Hrvatske.
VIII. PROMJENA
USTAVA
Članak 142.
Pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske
ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike
i Vlada Republike Hrvatske.
Članak 143.
Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni
Ustava većinom glasova svih zastupnika.
Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje većinom
glasova svih zastupnika.
Članak 144.
O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor
dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Članak 145.
Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.
IX. ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 146.
Stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike
Hrvatske (»Narodne novine« br. 28/2001)
prestaje s radom Županijski dom Hrvatskoga sabora te prestaje dužnost
dosadašnjem predsjedniku i članovima Državnoga sudbenog vijeća i predsjedniku
Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Članak 147.
Hrvatski sabor donijet će Ustavni zakon za provedbu
Ustava Republike Hrvatske.