USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1713

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući u povodu prijedloga za pokreta­nja postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj 14. studenoga 2001. godine, donio je

ODLUKU

Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukida Pravilnik o dodjeli stanova i stambenih kredita, klasa: 3370-01/96-04/501 od 29. trav­nja 1996. godine.

Obrazlože­nje

1. Boris Ružić iz Pule podnio je prijedlog (i ­nje­govu dopunu) za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom u izreci navedenih odredbi Pravilnika o dodjeli stanova i stambenih kredita, u svezi sa stanovima povjerenim na uprav­lja­nje Ministarstvu obrane.

2. Pravilnik je donio ministar obrane, na teme­lju članka 22. stavka 4. Zakona o obrani (»Narodne novine«, broj 74/93, 57/96, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u 31/98, članak 264. Carinskog zakona u 78/99) i točke III. Odluke o dava­nju ovlašte­nja Ministarstvu obrane za uprav­lja­nje stanovima, garažama i poslovnim prostorom u vlasništvu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/92).

3. Podnosite­lj, iako upućen od Ustavnog suda što takav prijedlog mora sadržavati, nije izrijekom naveo odredbe Pravilnika koje smatra suprotnim Ustavu, niti je izrijekom naveo ustavnu odredbu koju drži povrijeđenom, no iz sadržaja dopune prijedloga slijedi da osporava ustavnost članka 4. i članka 18. stavka 4. Pravilnika, sa stajališta odredbe članka 14. stavka 2. Ustava, prema kojoj su svi pred zakonom jednaki.

Prema navodima podnosite­lja, umirov­ljene vojne osobe koje su podnijele zahtjev za rješava­nje stambenog pita­nja dok su još imale status djelatne vojne osobe, diskriminirane su time što, kada steknu status umirov­ljenika, više nisu obuhvaćene krugom osoba koje teme­ljem članka 4. Pravilnika mogu ostvariti pravo na stan ili stambeni kredit.

U svezi osporava­nja članka 18. stavka 4. Pravilnika, podnosite­lj smatra kako su propisiva­njem da djelatne vojne osobe ne mogu otkupiti stan koji dobiju na korište­nje, odnosno u najam, te osobe stav­ljene u neravnopravan položaj u odnosu na stradalnike Domovinskog rata i hrvatske ratne vojne invalide (osobe iz članka 3. Pravilnika), koji stan teme­ljem Pravilnika mogu otkupiti.

U podnijetom prijedlogu podnosite­lj nije izrijekom naveo konačni prijedlog Sudu, međutim iz sadržaja proizlazi prijedlog da se osporavane odredbe Pravilnika ukinu.

4. Teme­ljem članka 40. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, da­lje: Ustavni zakon) od Ministarstva obrane zatražen je odgovor na podnosite­ljev prijedlog.

Iz odgovora Ministarstva obrane, kojim se u cijelosti osporavaju navodi podnosite­lja, slijedi da predmetni Pravilnik nije donijet kao provedbeni akt tada važeće­g Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/96, 22/92 i 70/93), niti kao provedbeni akt Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, broj 91/96, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske u 48/98, i ispravak u 66/98), već je to isk­ljučivo interni akt Ministarstva obrane, donijet radi raspodjele sredstava iz državnog proračuna namije­njenih za stambeno zbri­njava­nje djelatnih pripadnika Hrvatske vojske. U odgovoru se nada­lje navodi da stambeno zbri­njava­nje djelatnih vojnih osoba nije trajno, jer se stan teme­ljem odredbi Pravilnika dodje­ljuje u najam na vrijeme traja­nja djelatne vojne službe ili se dodje­ljuje u najam na razdob­lje od 5 godina.

Ministarstvo obrane opovrgava da bi djelatne vojne osobe bile u neravnopravnom položaju u odnosu na osobe iz članka 3. Pravilnika, budući da je odredbama članaka 16., 17. i 24. tada važeće­g Zakona o pravima hrvatskih branite­lja iz Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 2/94) bilo propisano pravo na prioritetno stambeno zbri­njava­nje stradalnika Domovinskog rata.

Prijedlog je osnovan.

5. Razmatrajući osnovanost podnosite­ljevih navoda, Ustavni sud polazio je od odgovora na pita­nje predstav­lja li osporavani akt drugi propis iz odredbe članka 128. točke 2. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj odredbi Ustavni sud odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.

Ocje­njujući u konkretnom slučaju nadležnost za provođe­nje postupka ustavnosudske ocjene, Ustavni sud utvrđuje da osporavani Pravilnik jest propis, dakle akt za čiju ocjenu ustavnosti i zakonitosti je ovaj Sud nadležan, sukladno članku 128. točki 2. Ustava Republike Hrvatske.

6. Takvo stajalište teme­lji se na odredbama članka 17., članka 18. stavaka 1. i 4., te članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 75/93 i 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, da­lje: ZSDU).

Osporavani Pravilnik donio je ministar obrane, u skladu sa zakonskim ovlašte­njem za ­nje­govo donoše­nje, sadržanim u od­red­bi članka 22. točke 4. Zakona o obrani, kojom je propisano da ministar obrane, među ostalim, donosi propise za koje je ovlašten. Pravilnik je uteme­ljen i na Odluci Vlade Republike Hrvatske iz 1992. godine, kojom je Ministarstvo obrane dobilo ovlašte­nje za uprav­lja­nje stambenim fondom, garažama i poslovnim prostorom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Člankom 17. ZSDU propisano je da ministri, među ostalim, donose pravilnike za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti.

Prema članku 18. stavku 1. ZSDU, pravilnikom se pota­nje razrađuju pojedine odredbe zakona radi ­njihove primjene, time da se teme­ljem stavka 4. istog zakonskog članka pravilnici objav­ljuju u »Narodnim novinama«, te stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objave, ako tim propisima nije izuzetno određeno da zbog naročito važnih razloga stupaju na snagu danom objave.

7. Ustavni sud je po izvršenom uvidu u sadržaj osporavanog Pravilnika ocijenio da je u konkretnom slučaju osporavani akt provedbeni propis, kojim je ministar obrane propisao postupak, uvjete i kriterije za dodjelu stanova i stambenih kredita u svezi sa stanovima u vlasništvu države, povjerenim na uprav­lja­nje Ministarstvu obrane, te drugim stanovima koje Ministarstvo obrane izgradi, kupi ili na drugi način pribavi. Odredbe Pravilnika odnose se i na dodjelu stanova drugih vlasnika, prenesenih na uprav­lja­nje Ministarstvu obrane (članak 2. Pravilnika).

Pravo na dodjelu stana ili stambenog kredita, u skladu s člankom 3. Pravilnika, mogu ostvariti članovi obite­lji poginulog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branite­lja iz Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata, te, potom, u skladu s člankom 4. Pravilnika, pripadnika gardijske brigade ili specijalne postrojbe oružanih snaga Republike Hrvatske i druga djelatna vojna osoba i vojni službenik ili vojni namještenik. Iznimno, pravo na dodjelu stana može ostvariti i osoba zaslužna za oružane snage Republike Hrvatske, sukladno odluci ministra obrane.

Treba stoga zak­ljučiti da je Pravilnik upućen neodređenom, vrlo širokom krugu osoba.

U odnosu na navedene adresate osporavani akt ima opće­obvezni karakter i proizvodi pravne učinke. Tako je u članku 20. Pravilnika propisano da osoba koja je stekla status hrvatskog ratnog vojnog invalida može otkupiti stan ako joj je tjelesno ošteće­nje utvrđeno za stalno i potvrđeno u revizijskom postupku, time da i osobe iz članka 4. Pravilnika, kojima je stan dodije­ljen u najam, imaju pravo podnijeti zahtjev za otkup stana, ako su za vrijeme najma postale stradalnici iz Domovinskog rata, i to u roku od 60 dana od stjeca­nja tog statusa.

Sud nije prihvatio tumače­nje prema kojem je Pravilnik adresatima upućen teme­ljem odredbe članka 39. stavka 1. točke 3. ZSDU. Tom zakonskom odredbom propisano je da ministar uprav­lja ministarstvom i ­nje­govim radom, a osobito brine o zakonitom i pravodobnom izvršava­nju zakona i drugih propisa te u pita­njima od zajedničkog interesa osigurava surad­nju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne samouprave i uprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama.

8. Prosudivši stoga pravnu narav osporavanog akta, ocje­njujući Pravilnik propisom koje­ga je Ustavni sud ovlašten ispitivati, Sud je razmotrio suglasnost s Ustavom i zakonom članka 53. Pravilnika, kojim je propisano da »ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donoše­nja i neće se objaviti u »Narodnim novinama«.«

Iz navedenog slijedi da je sadržaj osporavanog akta, koji je proizvodio važne pravne učinke, suprotno izričitoj odredbi članka 18. stavka 4. ZSDU bio poznat samo uskom krugu osoba.

Time je utvrđena nesuglasnost s člankom 89. stavkom 1. Ustava, kojim je propisano da se, prije ne­go što stupe na snagu, zakoni i drugi propisi državnih tijela objav­ljuju u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske. Ujedno je utvrđena i povreda ustavnog načela određenog člankom 5. stav­kom 1. Ustava, prema kojem propisi u Republici Hrvatskoj moraju biti u suglasnosti s Ustavom i zakonom.

9. Teme­ljem iznijetog, Ustavni sud je sukladno članku 41. stavku 1. Ustavnog zakona pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti.

Utvrdivši nesuglasnost osporavanog Pravilnika s ustavnim načelom iz članka 5. stavka 1. Ustava i člankom 89. stavkom 1. Ustava, te člankom 18. stavkom 4. ZSDU, Sud je teme­ljem od­red­bi članka 36. stavka 2. i članka 54. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona Pravilnik ukinuo u cijelosti.

Broj: U-II-1163/2000
Zagreb, 14. studenoga 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smi­ljko Sokol, v. r.