HRVATSKI SABOR

629

Na teme­lju članka 131. Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor na sjednici 15. ožujka 2002., donio je

ODLUKU

O PROGLAŠENJU USTAVNOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVNOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

Proglašava se Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustav­nog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koje­g je donio Hrvatski sabor na sjednici 15. ožujka 2002.

Klasa: 711-01/01-01/03
Zagreb, 15. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.

USTAVNI ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA USTAVNOG ZAKONA O USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 1.

U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99.), u članku 1. iza riječi: »uređuju uvjeti« dodaju se riječi: »i postupak«, a riječi: »ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina« zamjenjuju se riječima: »ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom«.

Članak 2.

Iza članka 1. dodaje se članak 1.a koji glasi:

»Članak 1.a

(1) Ustavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

(2) Ustavni sud je neovisan o svim tijelima državne vlasti, te samostalno raspoređuje sredstva, utvrđena u državnom prora­čunu, u skladu sa svojim godišnjim proračunom i zakonom radi funkcioniranja djelatnosti Ustavnog suda.

(3) Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje se Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik).

(4) O primjeni Poslovnika brine se predsjednik Ustavnog suda. Tumačenje Poslovnika daje Ustavni sud.«

Članak 3.

U članku 3. stavku 1. riječi: »Hrvatskom državnom saboru« zamjenjuju se riječima: »Hrvatskom saboru«, a u stavku 2. iza riječi: »kaznenu odgovornost« dodaje se zarez i riječi: »pritvoren ili kažnjen«.

Članak 4.

Članak 4. briše se.

Članak 5.

U članku 5. stavak 3. briše se.

Članak 6.

Iza članka 5. dodaje se članak 5.a koji glasi:

»Članak 5.a

(1) Postupak izbora sudaca Ustavnog suda pokreće odbor Hrvatskoga sabora nadležan za Ustav (u nastavku: nadležni odbor) objavom poziva u »Narodnim novinama« pravosudnim ins­titucijama, pravnim fakultetima, odvjetničkoj komori, prav­ničkim udrugama, političkim strankama, drugim pravnim osobama i pojedincima da predlože kandidate za izbor jednog ili više sudaca Ustavnog suda (u nastavku: poziv). Pojedinac može i sam sebe predložiti kao kandidata.

(2) U pozivu se navode uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda određeni Ustavom i ovim Ustavnim zakonom, rok za podnošenje prijedloga kandidata nadležnom odboru, te prilozi koji moraju biti dostavljeni uz prijedlog.

(3) Nakon proteka roka iz stavka 2. ovoga članka, nadležni odbor ispituje ispunjavaju li kandidati uvjete za izbor sudaca Ustavnog suda utvrđene Ustavom i ovim Ustavnim zakonom i nepravovaljane kandidature odbacuje.

(4) Nadležni odbor obavlja javni razgovor sa svakim kandidatom koji ispunjava uvjete za izbor za suca Ustavnog suda i na temelju prikupljenih podataka i rezultata razgovora sastavlja listu kandidata koji ulaze u uži izbor za suce Ustavnog suda. Lista kandidata u pravilu sadržava više kandidata od broja sudaca Ustav­nog suda koji se bira.

(5) Nadležni odbor, uz svoj prijedlog, dostavlja Hrvatskom saboru listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za izbor suca Ustavnog suda. Prijedlog nadležnog odbora mora sadržavati obrazloženje iz kojeg je razvidno zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred ostalim kandidatima.

(6) Zastupnici Hrvatskoga sabora glasuju pojedinačno o svakom predloženom kandidatu.

(7) Predloženi kandidat za suca Ustavnog suda smatra se izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga sabora.«

Članak 7.

U članku 11. stavku 1. riječi: »Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se riječima: »Hrvatski sabor«, a riječi: »Ustavni sud će na zahtjev predsjednika ili suca Ustavnog suda utvrditi da mu je prestao mandat« zamjenjuju se riječima: »sucu Ustavnog suda dužnost prestaje po sili Ustavnog zakona istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva«.

U stavku 2. riječi: »Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«.

Članak 8.

U članku 24. stavku 1. riječi: »Svaka fizička i pravna osoba dužna je« zamjenjuju se riječima: »Svatko je dužan«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Iznimno, u slučaju neudovoljavanja opetovanom zah­tjevu Ustavnog suda iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud može naložiti oduzimanje isprava.«

Članak 9.

U članku 26. stavku 5. riječi: »izradbe odluke« zamjenjuju se riječima: »izrade odluke ili rješenja«.

Članak 10.

Članak 28. mijenja se i glasi:

»(1) Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, objavljuju se u »Narodnim novinama«. Ako više odluka ili rješenja počivaju na istoj pravnoj osnovi i istom ili sličnom činjeničnom stanju objavit će se samo jedna odluka, odnosno rješenje.

(2) O objavi ostalih akata Ustavnog suda odlučuje Sjednica Ustavnog suda.«

Članak 11.

U članku 34. podstavku 1. riječi: »Zastupničkog doma ili jedna petina zastupnika Županijskog doma Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se riječima: »Hrvatskoga sabora«.

U podstavku 5. iza riječi: »Vrhovni sud Republike Hrvatske« dodaju se riječi: »ili drugi sud«, a riječi: »pred sudovima« zamjenjuju se riječima: »vođenim pred tim sudom«.

Podstavak 7. briše se.

Članak 12.

Iza članka 34. dodaje se članak 34.a koji glasi:

»Članak 34.a

(1) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj smatra da zakon kojim se uređuje ustrojstvo, djelokrug ili financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije u skladu s Ustavom, ima pravo podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti tog zakona ili pojedinih njegovih odredaba s Ustavom.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka Ustavni sud dužan je odlučiti po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.«

Članak 13.

Članak 35. mijenja se i glasi:

»(1) Ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom.

(2) Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

(3) O podnijetim zahtjevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.«

Članak 14.

U članku 37. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Uz zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa mora se priložiti osporavani akt.«

Članak 15.

U članku 38. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Ustavni sud će započeti postupak najkasnije u roku od godine dana od podnošenja prijedloga«.

Članak 16.

U članku 44. stavku 1. i 2. riječ: »izvješće« zamjenjuje se riječima: »nacrt odluke ili rješenja«.

Članak 17.

U članku 45. stavku 1. riječi: »izvješće ili« brišu se.

U stavku 2. riječ: »tajnik« zamjenjuje se riječima: »glavni tajnik«.

Članak 18.

U članku 46. stavku 1. i 5. riječ: »izvješće« zamjenjuje se riječima: »nacrt odluke ili rješenja«.

Članak 19.

Članak 53. mijenja se i glasi:

»(1) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odred­be ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom.

(2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

(3) Ustavni sud može poništiti propis, odnosno pojedine njegove odredbe, uzimajući u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajući u vidu osobito težinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti:

- ako se njime vrijeđaju ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom,

- ako se njime pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji položaj.«

Članak 20.

Članak 54. briše se.

Članak 21.

Iza članka 54. dodaje se članak 54.a koji glasi:

»Članak 54.a

(1) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba, iako su oni prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godinu dana.

(2) Kad u postupku ocjene utvrdi neustavnost, odnosno nezakonitost akta iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će donijeti odluku o utvrđenju neustavnosti zakona ili neustavnosti i nezakonitosti drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 56. i 56.a ovoga Ustavnog zakona.«

Članak 22.

Članak 56. mijenja se i glasi:

»(1) Pravomoćna presuda za kazneno djelo utemeljena na odred­bi zakona koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom ne proizvodi pravne učinke od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o ukidanju odredbe zakona na temelju koje je presuda donesena i može se izmijeniti odgovarajućom primjenom odredbi o ponavljanju kaznenog postupka.

(2) Svaka fizička i pravna osoba koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu drugog propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta kojim joj je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa, odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.

(3) Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnim pojedinačnim aktom donesenim na temelju poniš­tene odredbe drugoga propisa ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu toga pojedinačnog akta odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju postupka.

(4) Zahtjev za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta iz stavka 2. i 3. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mje­seci od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(5) U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.«

Članak 23.

Iza članka 56. dodaje se članak 56.a koji glasi:

»Članak 56.a

Ako su nastupili učinci pravomoćne sudske presude za kazneno djelo utemeljene na zakonskoj odredbi koja je ukinuta, odnosno ako se izmjenom pravomoćnoga pojedinačnog akta iz članka 56. stavka 2. i 3. ovoga Ustavnog zakona ne mogu otkloniti štetne posljedice nastale uslijed povrede prava stranke, stranka može u roku iz članka 56. stavka 4. ovoga Ustavnog zakona podnijeti zahtjev nadležnom sudu da se te posljedice otklone naknadom štete.«

Članak 24.

Iza članka 58. naziv Glave V. »Zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina« mijenja se i glasi:

»V. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH
SLOBODA«

Članak 25.

U članku 59. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu (u nastavku: ustavno pravo).«

Stavak 4. briše se.

Članak 26.

Iza članka 59. dodaje se članak 59.a koji glasi:

»Članak 59.a

(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.

(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optužbi zbog njegova kažnjivog djela nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«

Članak 27.

U članku 61. stavku 1. riječi: »odluke kojom je povrijeđeno neko pravo ili sloboda« zamjenjuju se riječima: »osporavane odluke«, a riječi: »ili slobode koje je povrijeđeno« zamjenjuju se riječima: »za koje se tvrdi da je povrijeđeno s naznakom mjerodavne odredbe Ustava kojom se to pravo jamči«.

Članak 28.

Članak 64. mijenja se i glasi:

»(1) O ustavnoj tužbi odlučuje vijeće sastavljeno od šest su­daca.

(2) Vijeće sastavljeno od troje sudaca odlučuje o ustavnim tužbama kada ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje (nepravodobnost, neovlaštenost na podnošenje ustavne tužbe, ne­dopuštenost i dr.)

(3) Vijeće može odlučivati samo jednoglasno i u punom sastavu.

(4) Ako se u vijeću ne postigne jednoglasnost ili ako vijeće smatra da predmet ustavne tužbe ima širi značaj, o ustavnoj tužbi odlučit će Sjednica Ustavnog suda.«

Članak 29.

U članku 65. podstavku 3. riječi: »i sloboda« brišu se.

Članak 30.

U članku 67. stavku 1. riječi: »i sloboda« brišu se.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Ustavna tužba neće se uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava.

(3) Odluku iz stavka 2. ovoga članka donosi vijeće sastavljeno od troje sudaca. U slučaju da vijeće odluku ne donese jednoglasno, odluku donosi vijeće sastavljeno od šest sudaca, odnosno Sjednica Ustavnog suda.«

Članak 31.

U članku 68. riječi: »i sloboda« brišu se.

Članak 32.

U članku 70. riječi: »ili sloboda« brišu se.

Članak 33.

Članak 72. mijenja se i glasi:

»(1) Odlukom kojom se ustavna tužba usvaja, Ustavni sud ukida osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo.

(2) Ako su nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima dužni umjesto akta koji je ukinut odlukom iz stavka 1. ovoga članka donijeti novi akt, Ustavni sud predmet vraća na ponovni postupak tijelu koje je donijelo ukinuti akt. Ako se do donošenja odluke Ustavnog suda promijenio zakon koji određuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari, tijelo koje je provelo postupak i donijelo ukinuti akt dužno je bez odgode dostaviti predmet nadležnom tijelu.

(3) U slučaju da osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne učinke, Ustavni sud u odluci utvrđuje njegovu neustavnost, navodeći u izreci ustavno pravo koje je podnositelju tim aktom povrijeđeno.«

Članak 34.

U članku 73. stavku 1. iza riječi: »ustavno pravo« brišu se zarez i riječi: »odnosno sloboda«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pri donošenju novog akta iz članka 72. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe.«

Članak 35.

Članak 78. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana nastupa pravomoćnosti odluke suda, od dana nastupa konačnosti odluke tijela izvršne vlasti, odnosno od dana donošenja odgovarajuće odluke zakonodavnog tijela iz stavka 1. ovoga članka, kojom se drugo tijelo državne vlasti oglasilo nenadležnim.«

Članak 36.

Članak 82. briše se.

Članak 37.

U članku 83. riječi: »svaki dom Hrvatskoga državnog sabora« zamjenjuju se riječima: »Hrvatski sabor«.

Članak 38.

Iza članka 91. dodaje se članak 91.a koji glasi:

»Članak 91.a

(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni sud će, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendum­skog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 86. stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Ustavni sud će donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.«

Članak 39.

Iza Glave IX. dodaje se nova glava X. i članci 92.a, 92.b, 92.c, 92.d, 92.e, 92.f i 92.g, nova Glava XI. i članak 92.h, te nova Glava XII. i članak 92.i koji glase:

»X. POSTUPAK U POVODU ŽALBE PROTIV ODLUKE O RAZRJEŠENJU SUDAČKE DUŽNOSTI I ODLUKE O
STEGOVNOJ ODGOVORNOSTI SUCA

(ŽALBENI USTAVNOSUDSKI POSTUPCI)

Članak 92.a

(1) Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova Vijeće Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca.

(3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.

Članak 92.b

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti, sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova Vijeće Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca.

(3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.

Članak 92.c

(1) U žalbenim ustavnosudskim postupcima iz članka 92.a i 92.b ovoga Ustavnog zakona, žalitelja može zastupati odvjetnik, a Državno sudbeno vijeće (u daljnjem tekstu: donositelj odluke) zastupa predsjednik ili član Državnoga sudbenog vijeća kojeg, na temelju posebne punomoći, predsjednik ovlasti na zastupanje pred Ustavnim sudom.

(2) U žalbenom ustavnosudskom postupku žalitelj i donositelj odluke imaju pravo na dostavu svih podnesaka druge strane koje Ustavni sud zaprimi, te na pisano očitovanje o njima.

(3) Žalitelj ima pravo da nadležnom Vijeću Ustavnog suda predloži osobe za koje smatra da bi svojim očitovanjem doprinijele donošenju ustavnosudske odluke u njegovu korist. Vijeće Ustavnog suda u tom će slučaju od predloženih osoba zatražiti pisano očitovanje, na koje donositelj odluke ima pravo pisanog odgovora.

Članak 92.d

Pravo Vijeća Ustavnog suda da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje činjenica, o kojima ovisi ocjena o povredi ustavnog prava žalitelja, nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Članak 92.e

(1) Vijeće Ustavnog suda dužno je donijeti ustavnosudsku odluku ili rješenje o žalbi iz članka 92.a i članka 92.b ovoga Ustavnog zakona u roku od 30 dana od dana njezina primitka.

(2) U složenim žalbenim ustavnosudskim postupcima u kojima žalitelj, odnosno donositelj odluke zatraži odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu pisanog očitovanja na podnesak druge strane, ili se radi o potrebi da se žalitelju, odnosno donositelju odluke osigura pravo pisanog očitovanja na veći broj podnesaka druge strane, uključujući pisana očitovanja osoba iz članka 92.c stavka 3. ovoga Ustavnog zakona, rok od 30 dana za donošenje ustavnosudske odluke o žalbi počinje teći od dana zaprimanja posljednjeg podneska žalitelja.

Članak 92.f

Ustavnosudska odluka ili rješenje Ustavnog suda o žalbama sudaca iz članka 92.a i 92.b ovoga Ustavnog zakona isključuje pravo na ustavnu tužbu žalitelja.

Članak 92.g

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o imenovanju sudaca, kandidati u postupku imenovanja mogu podnijeti ustavnu tužbu nakon iscrpljivanja pravnog puta provedenog pred Upravnim sudom Republike Hrvatske po zahtjevu podnesenom na temelju posebnih odredbi Zakona o upravnim sporovima o zaštiti Ustavom zajamčenih prava i sloboda čovjeka i građanina.

(2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se i na osobe koje su sudjelovale u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem.

XI. PRAĆENJE OSTVARIVANJA USTAVNOSTI I
ZAKONITOSTI

Članak 92.h

(1) Ustavni sud prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i zakonitosti izvješćuje Hrvat­ski sabor.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Sjednica Ustav­nog suda.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Hrvatskoga sabora, koji o njemu izvješćuje Hrvatski sabor.

XII. NADZOR NAD DONOŠENJEM PROPISA ZA IZVRŠENJE USTAVA, ZAKONA I DRUGIH PROPISA

Članak 92.i

(1) Kad Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome će obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(2) Kad Ustavni sud utvrdi da Vlada Republike Hrvatske nije donijela propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, o tome će obavijestiti Hrvatski sabor.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, a izvješće iz stavka 2. ovoga članka predsjedniku Hrvatskoga sabora.

(4) O objavi u »Narodnim novinama« izvješća iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučuje Sjednica Ustavnog suda.«

Članak 40.

Članak 93. briše se.

Članak 41.

U čitavom tekstu Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske riječi: »Zastupnički dom«, »Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora« i »Hrvatski državni sabor« u odre­đenom padežu zamjenjuju se riječima: »Hrvatski sabor« u odgo­varajućem padežu, a riječi: »lokalne samouprave i uprave« u određenom padežu zamjenjuju se riječima: »lokalne i područne (regionalne) samouprave« u odgovarajućem padežu.

Članak 42.

Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom proglašenja.

Klasa: 711-01/01-01/03

Zagreb, 15. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga Sabora
Zlatko Tomčić, v. r.