967
Odbor za Ustav, Poslovnik i politički
sustav Hrvatskoga sabora na temelju zaključka Hrvatskoga sabora od 15. ožujka
2002. godine i svoje nadležnosti iz članka 57. Poslovnika Hrvatskoga sabora, na
sjednici 23. travnja 2002. godine utvrdio je pročišćeni tekst Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Pročišćeni tekst Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske obuhvaća Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine« br. 99/99) te Ustavni zakon o izmjenama i dopunama
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« br.
29/02) u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.
Klasa:
711-01/01-01/03
Zagreb, 24. travnja 2002.
Predsjednik
Odbora za Ustav, Poslovnik i
politički sustav Hrvatskoga sabora
mr. sc. Mato Arlović, v. r.
(pročišćeni
tekst)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Ustavnim zakonom uređuju uvjeti i
postupak za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:
Ustavni sud) i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje
postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s
Ustavom i zakonom, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita
ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za
izvršenje dužnosti i rad Ustavnog suda.
Članak 2.
(1) Ustavni sud jamči poštivanje i
primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama
Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
(2) Ustavni sud je neovisan o svim
tijelima državne vlasti, te samostalno raspoređuje sredstva, utvrđena u državnom
proračunu, u skladu sa svojim godišnjim proračunom i zakonom radi funkcioniranja
djelatnosti Ustavnog suda.
(3) Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje
se Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik).
(4) O primjeni Poslovnika brine se
predsjednik Ustavnog suda. Tumačenje Poslovnika daje Ustavni sud.
Članak 3.
Djelovanje Ustavnog suda je javno.
Članak 4.
(1) Suci Ustavnog suda imaju imunitet kao
i zastupnici u Hrvatskom saboru.
(2) Sudac Ustavnog suda ne može biti
pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili
glasovanje u Ustavnom sudu.
(3) Sudac Ustavnog suda ne može biti
pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja
Ustavnog suda.
(4) Sudac Ustavnog suda može biti
pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen da čini kažnjivo
djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U
takvom slučaju državno tijelo, koje je suca Ustavnog suda pritvorilo, dužno je
o tome odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.
(5) Ustavni sud može odlučiti da sudac
Ustavnog suda protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ne obavlja dužnosti u
Ustavnom sudu dok taj postupak traje.
II. UVJETI ZA IZBOR SUDACA USTAVNOG SUDA,
IZBOR SUDACA USTAVNOG SUDA I PRESTANAK NJIHOVE DUŽNOSTI
Članak 5.
(1)
Za suca Ustavnog suda se može izabrati osobu koja je hrvatski državljanin,
diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja
se u toj struci istakla znanstvenim ili stručnim radom ili svojim javnim
djelovanjem.
(2)
Osoba koja je stekla doktorat pravnih znanosti i ispunjava druge uvjete iz
stavka 1. ovoga članka može se izabrati za suca Ustavnog suda ako ima najmanje
12 godina radnog iskustva u pravnoj struci.
Članak 6.
(1)
Postupak izbora sudaca Ustavnog suda pokreće odbor Hrvatskoga sabora nadležan
za Ustav (u daljnjem tekstu: nadležni odbor) objavom poziva u »Narodnim
novinama« pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetničkoj komori,
pravničkim udrugama, političkim strankama, drugim pravnim osobama i
pojedincima da predlože kandidate za izbor jednog ili više sudaca Ustavnog suda
(u daljnjem tekstu: poziv). Pojedinac može i sam sebe predložiti kao kandidata.
(2) U pozivu se navode uvjeti za izbor
sudaca Ustavnog suda određeni Ustavom i ovim Ustavnim zakonom, rok za podnošenje
prijedloga kandidata nadležnom odboru, te prilozi koji moraju biti dostavljeni
uz prijedlog.
(3) Nakon proteka roka iz stavka 2. ovoga članka,
nadležni odbor ispituje ispunjavaju li kandidati uvjete za izbor sudaca
Ustavnog suda utvrđene Ustavom i ovim Ustavnim zakonom i nepravovaljane
kandidature odbacuje.
(4) Nadležni odbor obavlja javni razgovor
sa svakim kandidatom koji ispunjava uvjete za izbor za suca Ustavnog suda i na
temelju prikupljenih podataka i rezultata razgovora sastavlja listu kandidata
koji ulaze u uži izbor za suce Ustavnog suda. Lista kandidata u pravilu sadržava
više kandidata od broja sudaca Ustavnog suda koji se bira.
(5) Nadležni odbor, uz svoj prijedlog,
dostavlja Hrvatskom saboru listu svih kandidata koji ispunjavaju uvjete za
izbor suca Ustavnog suda. Prijedlog nadležnog odbora mora sadržavati obrazloženje
iz kojeg je razvidno zašto je odbor pojedinom kandidatu dao prednost pred
ostalim kandidatima.
(6) Zastupnici Hrvatskoga sabora glasuju
pojedinačno o svakom predloženom kandidatu.
(7) Predloženi kandidat za suca Ustavnog
suda smatra se izabranim sucem Ustavnog suda ako za njega glasuje većina od
ukupnog broja zastupnika Hrvatskoga sabora.
Članak 7.
(1) Izabrani suci Ustavnog suda stupaju na
dužnost na dan isteka mandata sudaca umjesto kojih su izabrani.
(2) Sudac Ustavnog suda koji je izabran
umjesto suca koji je razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je
izabran stupa na dužnost u roku kojeg odredi Hrvatski sabor.
Članak 8.
Prije nego što stupe na dužnost suci
Ustavnog suda polažu pred predsjednikom Republike Hrvatske ovu prisegu: »Prisežem
svojom čašću da ću se u obavljanju dužnosti suca Ustavnog suda Republike
Hrvatske pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske i da ću savjesno
obavljati svoju dužnost.«
Članak 9.
(1)
Mandat suca Ustavnog suda počinje teći od dana stupanja na dužnost.
(2)
Predsjednik Ustavnog suda dužan je šest mjeseci prije isteka mandata suca
Ustavnog suda izvijestiti o tome predsjednika Hrvatskoga sabora.
Članak
10.
(1)
Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
(2)
Sveučilišni nastavnik (docent, izvanredni i redoviti profesor) pravnih znanosti
izabran za suca Ustavnog suda može, izvan radnog odnosa i u smanjenom opsegu,
nastaviti obavljati nastavu i znanstveni rad kao sveučilišni nastavnik pravnih
znanosti.
(3)
U smislu ovoga Ustavnog zakona ne smatra se javnom, odnosno profesionalnom dužnošću
ni druga znanstvena i stručna djelatnost, niti člansko djelovanje u institutima
i udrugama pravnika, kao ni u humanitarnim, kulturnim, sportskim i drugim
udrugama.
Članak 11.
(1) Sudac Ustavnog suda može biti razriješen
dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran:
- ako to sam zatraži,
-
ako bude osuđen na zatvorsku kaznu zbog počinjenoga kaznenog djela,
-
ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
(2)
Postojanje razloga za razrješenje suca Ustavnog suda prije isteka mandata utvrđuje
Ustavni sud i o tome izvješćuje predsjednika Hrvatskoga sabora.
Članak
12.
(1)
Ako sudac Ustavnog suda zatraži da bude razriješen dužnosti, a Hrvatski sabor
ne donese odluku o tom zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva, sucu Ustavnog suda dužnost prestaje po sili Ustavnog zakona istekom
roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
(2)
Sud koji je izrekao zatvorsku kaznu dužan je bez odgode dostaviti pravomoćnu
presudu Ustavnom sudu, koji će o tome odmah izvijestiti predsjednika Hrvatskoga
sabora.
(3)
Prijedlog da se pokrene postupak radi utvrđivanja trajnog gubitka sposobnosti
suca Ustavnog suda da obavlja svoju dužnost Ustavnom sudu podnosi njegov
predsjednik.
(4)
Postupak radi utvrđivanja trajnog gubitka sposobnosti predsjednika Ustavnog
suda, Ustavnom sudu predlažu tri njegova suca.
(5)
Odluku o prijedlogu iz stavka 4. ovoga članka donosi Ustavni sud većinom glasova
svih sudaca.
Članak
13.
(1)
Tijekom postupka propisanog odredbama članka 11. i 12. ovoga Ustavnog zakona
sudac Ustavnog suda može biti udaljen od obavljanja dužnosti.
(2)
Odluku o udaljenju donosi, na prijedlog predsjednika Ustavnog suda, Ustavni sud
većinom glasova svih sudaca.
(3)
Prijedlog za udaljenje predsjednika Ustavnog suda podnose tri suca.
(4)
Odluku o prijedlogu za udaljenje predsjednika Ustavnog suda donosi Ustavni sud
većinom glasova svih sudaca.
Članak
14.
(1)
Sudac Ustavnog suda kome je prestala sudačka dužnost zbog isteka mandata ima
pravo na mirovinu pod istim uvjetima kako je to određeno za zastupnike u
Hrvatskom saboru.
(2)
Sudac Ustavnog suda koji je razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je
izabran na osobno traženje ili zbog toga što je trajno izgubio sposobnost da
obavlja svoju dužnost ima pravo na mirovinu pod istim uvjetima kao i sudac iz
stavka 1. ovoga članka.
Članak
15.
Ustavni
sud bira tajnim glasovanjem predsjednika Ustavnog suda na vrijeme od četiri
godine većinom glasova svih sudaca.
Članak
16.
Sudac
Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim
djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj
političkoj stranci.
III. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM - OPĆE
ODREDBE
Članak 17.
(1) Postupak se pred Ustavnim sudom pokreće
pisanim zahtjevom, prijedlogom i ustavnom tužbom (u daljnjem tekstu: podnesci).
(2) Podnesci upućeni Ustavnom sudu moraju
biti potpisani.
(3) Podnesak se podnosi Ustavnom sudu
izravno ili mu se šalje poštom. Dan predaje podneska pošti preporučeno smatra
se danom predaje Ustavnom sudu.
(4) Ako podnesak nije predan Ustavnom
sudu, nego drugome tijelu, a stigne Ustavnom sudu nakon proteka roka za podnošenje
podneska, smatrat će se da je podnesen u roku ako je podnositelj podnio
podnesak tome tijelu iz neznanja ili očiglednom pogreškom.
Članak 18.
(1) Podnesci kojima se pokreće postupak,
odnosno predlaže pokretanje postupka, kao i druge pisane izjave, prijedlozi i
priopćenja upućuju se Ustavnom sudu na hrvatskome jeziku i latiničnom pismu.
(2) Ako je, pod uvjetima propisanim
zakonom, u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u
službenu uporabu uveden i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo,
sudionik u postupku koji ima prebivalište, odnosno sjedište na području te
lokalne jedinice može uputiti podneske Ustavnom sudu i na tom drugom jeziku i ćiriličnom
ili kojem drugom pismu.
Članak 19.
(1) Podnesci upućeni Ustavnom sudu moraju
biti razumljivi i moraju sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo
postupiti.
(2)
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu
moglo postupiti, Ustavni sud će vratiti podnesak podnositelju radi ispravka,
odnosno dopune, uz određivanje roka za ponovno podnošenje podneska.
(3)
Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predan Ustavnom
sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen onog
dana kad je prvi puta bio podnesen.
(4)
Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen Ustavnom sudu u određenome
roku. Ako bude vraćen bez ispravka, odnosno dopune, odbacit će se.
Članak
20.
(1)
Postupak vodi sudac Ustavnog suda.
(2)
Postupak treba voditi tako da omogući Ustavnom sudu donošenje odluke o biti
stvari.
Članak
21.
Ako
postoje razlozi za isključenje javnosti u postupku sudac Ustavnog suda to treba
navesti u izvješću.
Članak
22.
Kada
dostavu treba obaviti fizičkim ili pravnim osobama u inozemstvu ili strancima
koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim odnosno
konzularnim putem, ako u međunarodnom ugovoru nije što drugo određeno.
Članak 23.
U
ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako
Ustavni sud ne odluči drukčije.
Članak
24.
(1) Sudionici mogu poduzimati radnje u
postupku osobno ili preko punomoćnika.
(2) Ovlaštenje punomoćnika za poduzimanje
svih ili samo određenih radnji u postupku mora se temeljiti na posebnoj punomoći.
Članak 25.
(1) Svatko je dužan Ustavnom sudu na
njegov zahtjev dati isprave i obavijesti potrebne za vođenje postupka.
(2) Iznimno, u slučaju neudovoljavanja
opetovanom zahtjevu Ustavnog suda iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud može
naložiti oduzimanje isprava.
Članak 26.
O sjednicama Ustavnog suda vodi se
zapisnik.
Članak 27.
(1) Ustavni sud donosi odluke i rješenja
većinom glasova svih sudaca, ako Ustavom ili ovim Ustavnim zakonom nije drukčije
određeno.
(2) Ustavni sud donosi odluku kada odlučuje
o biti stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje.
(3) Odluka i rješenje Ustavnog suda moraju
biti obrazloženi.
(4) Sudac Ustavnog suda koji izdvoji mišljenje
dužan ga je pisano obrazložiti.
(5) Sudac Ustavnog suda koji je glasovao
suprotno većini može, u primjerenom roku od dana izrade odluke ili rješenja,
pisano obrazložiti svoje mišljenje i objaviti ga.
(6) Sudac Ustavnog suda se ne može uzdržati
od glasovanja, osim u slučaju kada je sudjelovao u donošenju zakona, drugog
propisa ili odluke koji su predmet odlučivanja.
Članak
28.
(1)
Odluka, odnosno rješenje Ustavnog suda mora imati uvod, izreku i obrazloženje.
(2)
Uvod odluke, odnosno rješenja sadrži: naziv Ustavnog suda, ime i prezime
predsjednika i sudaca Ustavnog suda koji su sudjelovali u donošenju odluke,
odnosno rješenja, kratku oznaku predmeta odlučivanja, te dan kada je odluka,
odnosno rješenje doneseno.
(3)
Izreka sadrži odluku Ustavnog suda o predmetu odlučivanja.
(4)
U obrazloženju Ustavni sud će izložiti sadržaj podneska kojim se predlaže
pokretanje postupka, odnosno kojim je postupak pokrenut, navesti razloge zbog
kojih je odlučio kao u izreci i propise na kojima je utemeljio odluku.
Članak
29.
(1)
Odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti
zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te
odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, objavljuju se u »Narodnim
novinama«. Ako više odluka ili rješenja počivaju na istoj pravnoj osnovi i istom
ili sličnom činjeničnom stanju objavit će se samo jedna odluka, odnosno rješenje.
(2)
O objavi ostalih akata Ustavnog suda odlučuje sjednica Ustavnog suda.
Članak
30.
(1)
Ustavni sud dostavlja ovjerovljeni prijepis svoje odluke, odnosno rješenja
sudionicima u postupku.
(2)
Kada se pozivi, odluke, odnosno rješenja Ustavnog suda ne mogu, iz bilo kojeg
razloga dostaviti sudionicima u postupku, dostava se za njih obavlja
stavljanjem poziva, odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploču Ustavnog suda.
(3)
Dostava se smatra obavljenom nakon proteka osam dana od dana stavljanja poziva,
odluke, odnosno rješenja na oglasnu ploču Ustavnog suda.
(4)
U slučaju objave odluke, odnosno rješenja u »Narodnim novinama« dostava se
smatra obavljenom danom objave.
Članak
31.
(1)
Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička
i pravna osoba.
(2)
Sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su
u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja
Ustavnog suda.
(3)
Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka
i rješenja Ustavnog suda.
(4)
Ustavni sud može sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke,
odnosno rješenja.
(5)
Ustavni sud može odrediti način provedbe svoje odluke, odnosno rješenja.
Članak
32.
Ustavni
sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan
za odlučivanje, ako su nepravodobni, i u drugim slučajevima kad ne postoje
pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.
Članak
33.
Ustavni
sud donijet će odluku o zahtjevu, prihvaćenom prijedlogu i ustavnoj tužbi u
pravilu u roku od najviše godinu dana.
Članak
34.
Ako
ovim Ustavnim zakonom nije propisano drukčije Ustavni sud u postupku podredno
smisleno primjenjuje odredbe odgovarajućih postupovnih zakona Republike
Hrvatske.
IV. OCJENA
SUGLASNOSTI ZAKONA S
USTAVOM I SUGLASNOSTI DRUGIH PROPISA S USTAVOM I ZAKONOM
Članak 35.
Zahtjev kojim se
pokreće postupak pred Ustavnim sudom mogu podnijeti:
- jedna petina
zastupnika Hrvatskoga sabora,
- radno tijelo
Hrvatskoga sabora,
- predsjednik
Republike Hrvatske,
- Vlada
Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom,
- Vrhovni sud
Republike Hrvatske ili drugi sud, ako pitanje ustavnosti i zakonitosti nastane
u postupku vođenim pred tim sudom,
- Pučki pravobranitelj u postupcima iz članka
92. Ustava Republike Hrvatske,
Članak 36.
(1) Ako
predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u
Republici Hrvatskoj smatra da zakon kojim se uređuje ustrojstvo, djelokrug ili
financiranje jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave nije u skladu s Ustavom, ima pravo podnijeti
zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti tog zakona ili pojedinih njegovih
odredaba s Ustavom.
(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka
Ustavni sud dužan je odlučiti po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 30
dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Članak 37.
(1) Ako sud u postupku utvrdi da zakon
koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s
Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu
suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom.
(2) Ako sud u postupku utvrdi da drugi
propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njego va odredba nisu
suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti
zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog
propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.
(3) O podnijetim zahtjevima iz stavka 1. i
2. ovoga članka Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Članak 38.
(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo
predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu
suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom.
(2) Ustavni sud može i sam pokrenuti
postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti drugih
propisa s Ustavom i zakonom.
Članak 39.
(1) Zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s
Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom mora sadržavati oznaku
odredbi čija se ustavnost, odnosno zakonitost osporava, oznaku odredbi Ustava
ili zakona za koje se u zahtjevu tvrdi da su povrijeđene, razloge zbog kojih se
tvrdi da osporeni propis nije suglasan s Ustavom, odnosno zakonom, te potpis i
pečat podnositelja zahtjeva.
(2) U zahtjevu podnositelj može navesti i
druge činjenice od značenja za ocjenu stvari, kao i svoje mišljenje o tome
treba li osporeni propis ukinuti ili poništiti.
(3) Uz zahtjev za pokretanje postupka za
ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa mora se priložiti osporavani
akt.
Članak 40.
(1) Prijedlog za pokretanje postupka za
ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i
zakonom sadrži, u pravilu, sve što sadrži i zahtjev.
(2) Ustavni sud će započeti postupak
najkasnije u roku od godine dana od podnošenja prijedloga.
Članak 41.
Svaki zahtjev, odnosno prijedlog za
pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugog
propisa s Ustavom i zakonom predsjednik Ustavnog suda uputit će na obradu sucu
izvjestitelju.
Članak 42.
(1) Na prijedlog suca izvjestitelja
Ustavni sud može dostaviti zahtjev, odnosno prijedlog za pokretanje postupka na
odgovor tijelu koje je donijelo osporeni propis.
(2)
Ako tijelo iz stavka 1. ovoga članka ne odgovori Ustavnom sudu u roku od 60
dana, Ustavni sud će nastaviti s postupkom.
Članak 43.
(1) O prijedlogu kojim se traži da Ustavni
sud pokrene postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu suglasnosti
drugih propisa s Ustavom i zakonom, Ustavni sud na sjednici odlučuje rješenjem
hoće li prihvatiti prijedlog i pokrenuti postupak.
(2) O pokretanju postupka, odnosno
neprihvaćanju prijedloga za pokretanje postupka, Ustavni sud će obavijestiti
sudionike postupka.
(3) Kada Ustavni sud pokrene postupak radi
ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, rješenje o pokretanju postupka objavit će
se i u »Narodnim novinama«.
Članak 44.
(1) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona
s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom smatra se pokrenutim na dan
primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno na dan predaje zahtjeva pošti
preporučeno.
(2) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona
s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom u povodu prijedloga smatra se
pokrenutim na dan donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Članak
45.
Ustavni
sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih
akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija
se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem
mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.
Članak
46.
(1)
Kada obradi predmet na način koji će omogućiti Ustavnom sudu donošenje odluke o
biti stvari, sudac izvjestitelj podnosi nacrt odluke ili rješenja o predmetu
predsjedniku Ustavnog suda u pisanom obliku.
(2)
Nacrt odluke ili rješenja sadrži podatke o zahtjevu ili prijedlogu, o
obavljenim postupovnim radnjama, činjeničnim i pravnim pitanjima, pribavljenim
mišljenjima te mišljenje može li se o predmetu odlučiti na sjednici bez javne
rasprave, ili treba zakazati javnu raspravu.
Članak
47.
(1)
Kada predsjednik Ustavnog suda primi nacrt odluke ili rješenja, upućuje ih na
sjednicu Ustavnog suda radi donošenja odluke u predmetu.
(2)
Uz suce, sjednici su nazočni i mogu sudjelovati u raspravi glavni tajnik i
savjetnici Ustavnog suda i voditelj Službe za evidenciju i dokumentaciju, ako
Ustavni sud ne odluči drukčije.
(3) Predstavnici tiska i drugih sredstava
priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima
u Ustavnom sudu.
(4) Za televizijski i radio-prijenos iz
Ustavnog suda potrebna je dozvola predsjednika Ustavnog suda.
Članak 48.
(1) Na sjednici sudac izvjestitelj usmeno
obrazlaže nacrt odluke ili rješenja i prema potrebi daje dopunska obrazloženja.
(2) Sudac može ovlastiti savjetnika da na
sjednici izloži predmet.
(3) Nakon toga predsjednik Ustavnog suda
otvara raspravu.
(4) Nakon završene rasprave o predmetu,
predsjednik iznosi na odlučivanje prijedlog suca izvjestitelja, a zatim i druge
prijedloge iznesene u raspravi o predmetu.
(5) Ako Ustavni sud ne prihvati prijedlog
suca izvjestitelja nacrt odluke ili rješenja može, radi dopune, vratiti sucu
izvjestitelju ili zadužiti drugoga suca da obradi drugo stajalište.
Članak 49.
(1) Ustavni sud održava savjetodavnu
raspravu ako ocijeni da je prije odlučivanja o biti stvari potrebna rasprava sa
sudionicima u postupku, državnim tijelima, tijelima lokalne i područne
(regionalne) samouprave, udrugama, znanstvenicima i drugim stručnjacima.
(2) Savjetodavnu raspravu može sazvati i
sudac izvjestitelj o čemu je dužan izvijestiti predsjednika Ustavnog suda.
Članak 50.
(1) Ustavni sud na sjednici može zaključiti
da će o biti stvari odlučiti na temelju javne rasprave.
(2) Javnu raspravu zakazuje predsjednik
Ustavnog suda.
(3) Na javnu raspravu pozivaju se
sudionici u postupku i predstavnici državnih tijela, tijela lokalne i područne
(regionalne) samouprave i udruga, kao i osobe sudjelovanje kojih je na javnoj
raspravi potrebno.
(4) Izostanak pozvanih sudionika u
postupku i drugih pozvanih osoba ne sprječava Ustavni sud da nastavi postupak i
donese odluku, ako ocijeni da za to postoje uvjeti.
(5) U opravdanim slučajevima Ustavni sud
može odgoditi javnu raspravu i zakazati novu.
Članak 51.
(1) Javnu raspravu vodi predsjednik
Ustavnog suda, a o činjeničnom i pravnom stanju u predmetu izvješćuje sudac
izvjestitelj.
(2) O tijeku javne rasprave vodi se
zapisnik. Zapisnik vodi savjetnik Ustavnog suda koji je sa sucem surađivao u
obradi predmeta. Javna rasprava se stenografira ili snima ako predsjednik
Ustavnog suda ne odluči drukčije. Snimka javne rasprave prilaže se zapisniku.
(3) Zapisnik javne rasprave potpisuju
predsjednik Ustavnog suda i savjetnik koji je vodio zapisnik.
Članak 52.
Kada Ustavni sud smatra da je predmet
raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka, predsjednik Ustavnog suda priopćit
će da je rasprava zaključena.
Članak 53.
(1) Ustavni sud donosi odluku na posebnoj
sjednici.
(2) Sjednica Ustavnog suda može se održati
ako je na sjednici nazočna većina ukupnoga broja sudaca.
(3)
U zapisnik te sjednice unose se podaci o predmetu, o tome kako je predmet riješen,
te o glasovanju (tko je glasovao »za« a tko »protiv«).
Članak
54.
Ustavni
sud može ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom, odnosno suglasnost drugih
propisa s Ustavom i zakonom i u slučaju kada je određeni zakon ili drugi propis
već ranije bio predmetom ustavnosudske ocjene.
Članak
55.
(1)
Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije
suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako
utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom.
(2)
Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti
danom objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, ako Ustavni sud ne
odredi drugi rok.
(3) Ustavni sud može poništiti propis,
odnosno pojedine njegove odredbe, uzimajući u obzir sve okolnosti od važnosti
za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajući u vidu osobito težinu povrede
Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti:
- ako se njime vrijeđaju ljudska prava i
temeljne slobode zajamčene Ustavom,
- ako se njime pojedinci, skupine ili
udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji položaj.
Članak 56.
(1) Ustavni sud može ocjenjivati ustavnost
zakona te ustavnost i zakonitost drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih
odredaba, iako su oni prestali važiti, ako od tog prestanka do podnošenja
zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo više od godinu
dana.
(2) Kad u postupku ocjene utvrdi
neustavnost, odnosno nezakonitost akta iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će
donijeti odluku o utvrđenju neustavnosti zakona ili neustavnosti i
nezakonitosti drugog propisa, odnosno pojedinih njihovih odredaba.
(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka
odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 58. i 59. ovoga Ustavnog zakona.
Članak 57.
(1) U slučaju da je postupak za ocjenu
suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i
zakonom pokrenut pred Ustavnim sudom, a taj zakon, odnosno drugi propis nadležno
tijelo ukine ili izmijeni prije okončanja postupka pred Ustavnim sudom, Ustavni
sud dovršit će pokrenuti postupak.
(2) U slučaju da utvrdi neustavnost
ukinutog ili izmijenjenog zakona odnosno neustavnost ili nezakonitost drugog
propisa iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud donijet će odluku o njegovoj
neustavnosti ili nezakonitosti na temelju koje svatko kome je povrijeđeno pravo
pravomoćnim pojedinačnim aktom donijetim na temelju ukinutog ili izmijenjenog
zakona ili drugog propisa ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog
pojedinačnog akta odgovarajućom primjenom odredbi članka 58. ovoga Ustavnog
zakona.
Članak 58.
(1) Pravomoćna presuda za kazneno djelo
utemeljena na odredbi zakona koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom ne
proizvodi pravne učinke od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda o
ukidanju odredbe zakona na temelju koje je presuda donesena i može se
izmijeniti odgovarajućom primjenom odredaba o ponavljanju kaznenog postupka.
(2) Svaka fizička i pravna osoba koja je
Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona
s Ustavom, odnosno pojedine odredbe drugog propisa s Ustavom i zakonom, a
Ustavni sud njezin prijedlog prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno odredbu
drugog propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu pravomoćnoga
pojedinačnog akta kojim joj je povrijeđeno pravo, a koji je donesen na
temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno ukinute odredbe drugog propisa,odgovarajućom
primjenom odredaba o ponavljanju postupka.
(3)
Svaka fizička i pravna osoba kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnim pojedinačnim
aktom donesenim na temelju poništene odredbe drugog propisa ima pravo
podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izmjenu toga pojedinačnog akta odgovarajućom
primjenom odredaba o ponavljanju postupka.
(4)
Zahtjev za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnog akta iz stavka 2. i 3. ovoga članka
može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda u
»Narodnim novinama«.
(5)
U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke
Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis
ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno
drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon,
odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena
odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.
Članak
59.
Ako
su nastupili učinci pravomoćne sudske presude za kazneno djelo utemeljene na
zakonskoj odredbi koja je ukinuta, odnosno ako se izmjenom pravomoćnoga
pojedinačnog akta iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Ustavnog zakona ne mogu
otkloniti štetne posljedice nastale uslijed povrede prava stranke, stranka može
u roku iz članka 58. stavka 4. ovoga Ustavnog zakona podnijeti zahtjev nadležnom
sudu da se te posljedice otklone naknadom štete.
Članak
60.
Kad
sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili
nezakonitosti, a Ustavni sud utvrdi da takva neustavnost, odnosno nezakonitost
ne postoji, svatko kome je povrijeđeno neko pravo može zahtijevati izmjenu
pravomoćne odluke suda u roku od godine dana od dana objave odluke Ustavnog
suda.
Članak
61.
Ustavni
sud može obustaviti postupak ako podnositelj zahtjeva, odnosno prijedloga
odustane, a mora u slučajevima kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje
postupka.
V. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA
Članak 62.
(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu
tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim
ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).
(2)
Ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može
se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen.
(3)
U stvarima u kojima je dopušten upravni spor, odnosno revizija u parničnom ili
izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tim
pravnim sredstvima.
Članak
63.
(1)
Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen
pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim
pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi
nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle
nastati teške i nepopravljive posljedice.
(2)
U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz
stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje
akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama ili o sumnji ili
optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći
idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)
U odluci iz stavka 2. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu
koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio
kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optužbi zbog njegova kažnjivog
djela nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna
u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
Članak
64.
Ustavna
se tužba može podnijeti u roku od 30 dana računajući od dana primitka odluke.
Članak
65.
(1)
Ustavna tužba mora sadržavati ime i prezime, jedinstveni matični broj građana,
prebivalište ili boravište, odnosno tvrtku i sjedište podnositelja ustavne tužbe,
ime i prezime njegovog punomoćnika, oznaku osporavane odluke, naznaku ustavnog
prava za koje se tvrdi da je povrijeđeno s naznakom mjerodavne odredbe Ustava
kojom se to pravo jamči, razloge tužbe, dokaze o tome da je iscrpljen pravni
put i da je tužba pravodobna i potpis podnositelja ustavne tužbe.
(2)
Uz tužbu se, u prilogu, mora podnijeti osporeni akt u izvorniku ili
ovjerovljenom prijepisu.
Članak
66.
(1)
Osobi koja iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne tužbe,
Ustavni sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje ako ona u roku od 15 dana
nakon prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje podnese prijedlog za
povrat u prijašnje stanje i ako istodobno s prijedlogom podnese i ustavnu tužbu.
(2)
Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje
stanje.
(3)
Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje
prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje.
Članak 67.
(1) Ustavna tužba,
u pravilu, ne sprječava primjenu osporavanoga akta.
(2) Na prijedlog
podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke,
ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla
popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome
veća šteta.
Članak 68.
(1) O ustavnoj
tužbi odlučuje vijeće sastavljeno od šest sudaca.
(2) Vijeće sastavljeno od troje sudaca
odlučuje o ustavnim tužbama kada ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje
(nepravodobnost, neovlaštenost na podnošenje ustavne tužbe, nedopuštenost i
dr.)
(3) Vijeće može odlučivati samo
jednoglasno i u punom sastavu.
(4) Ako se u vijeću ne postigne
jednoglasnost ili ako vijeće smatra da predmet ustavne tužbe ima širi značaj, o
ustavnoj tužbi odlučit će sjednica Ustavnog suda.
Članak 69.
Sudac izvjestitelj:
- poziva podnositelja ustavne tužbe da je
u određenom roku dopuni ili ispravi ako je nerazumljiva, odnosno ako se na
temelju podataka i priloga iz ustavne tužbe ne može utvrditi koji se akt
osporava ili ako ustavna tužba nije potpisana (nepotpuna ustavna tužba),
- dostavlja, prema potrebi, primjerak
ustavne tužbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne,
- prema potrebi, zahtijeva dostavu spisa
koji se odnosi na predmet ustavne tužbe, odnosno izvješće o povredama ustavnih
prava učinjenih osporenim aktom.
Članak 70.
U ostavljenome roku tijelo koje je
donijelo osporeni akt dužno je dostaviti Ustavnom sudu sve spise koji se odnose
na predmet ustavne tužbe.
Članak 71.
(1)Vijeće, odnosno sjednica Ustavnog suda
ispituje samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.
(2) Ustavna tužba neće se uzeti u
razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava.
(3) Odluku iz stavka 2. ovoga članka
donosi vijeće sastavljeno od troje sudaca. U slučaju da vijeće odluku ne
donese jednoglasno, odluku donosi vijeće sastavljeno od šest sudaca, odnosno
sjednica Ustavnog suda.
Članak 72.
Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu
tužbu: ako nije nadležan; ako je ustavna tužba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva
ili nedopuštena. Tužba je nedopuštena: ako nije iscrpljen dopušteni pravni put,
odnosno ako podnositelj tužbe u prethodnom postupku nije koristio dopušteno
pravno sredstvo, osim iznimke predviđene u članku 62. ovoga Ustavnog zakona,
ako je tužbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, te ako
je tužbu podnijela pravna osoba koja ne može biti nositelj ustavnih prava.
Članak 73.
(1) Ustavni sud odlučuje o ustavnoj tužbi
odlukom.
(2) Odlukom se tužba usvaja ili odbija kao
neosnovana.
Članak 74.
Ako utvrdi da je ustavno pravo
podnositelja ustavne tužbe povrijeđeno ne samo osporenim nego i nekim drugim
aktom donesenim u tom predmetu, Ustavni sud će odlukom ukinuti, u cijelosti ili
djelomično, i taj akt.
Članak 75.
Odlukom se ustavna tužba odbija kao
neosnovana kada Ustavni sud utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se akt
osporava.
Članak 76.
(1) Odlukom kojom se ustavna tužba usvaja,
Ustavni sud ukida osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo.
(2) Ako su nadležno sudbeno ili upravno
tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna
osoba s javnim ovlastima dužni umjesto akta koji je ukinut odlukom iz stavka 1.
ovoga članka donijeti novi akt, Ustavni sud predmet vraća na ponovni postupak
tijelu koje je donijelo ukinuti akt. Ako se do donošenja odluke Ustavnog suda
promijenio zakon koji određuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari,
tijelo koje je provelo postupak i donijelo ukinuti akt dužno je bez odgode
dostaviti predmet nadležnom tijelu.
(3) U slučaju da osporavani akt kojim je
povrijeđeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne učinke, Ustavni
sud u odluci utvrđuje njegovu neustavnost, navodeći u izreci ustavno pravo koje
je podnositelju tim aktom povrijeđeno.
Članak 77.
(1) Kada ustavnu tužbu usvoji i osporeni
akt ukine, Ustavni sud u obrazloženju navodi koje je ustavno pravo povrijeđeno
i u čemu se povreda sastoji.
(2) Pri donošenju novog akta iz članka 76.
stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim
ovlastima obvezni su poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u
odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja
ustavne tužbe.
Članak 78.
(1) Izvornik odluke, odnosno rješenja
potpisuju predsjednik vijeća (ako je o ustavnoj tužbi odlučilo vijeće), odnosno
predsjednik Ustavnog suda (ako je o ustavnoj tužbi odlučila sjednica Ustavnog
suda), kao i sudac izvjestitelj i savjetnik.
(2) Ustavni sud dostavlja ovjerovljeni
prijepis svoje odluke, odnosno rješenja podnositelju ustavne tužbe, tijelu koje
je donijelo osporeni akt, te osobi koju je Ustavni sud pozvao da se izjasni.
Članak 79.
Postupak pokrenut ustavnom tužbom
obustavlja se:
- kada podnositelj ustavne tužbe umre,
- kada podnositelj ustavne tužbe, koji je
pravna osoba, prestane postojati,
- u slučaju povlačenja ustavne tužbe.
Članak 80.
Ustavni sud može narediti da podnositelj
tužbe koji nije uspio s tužbom, naknadi troškove postupka pred Ustavnim sudom,
ako ih je prouzročio svojom krivnjom.
VI. RJEŠAVANJE
SUKOBA O NADLEŽNOSTI IZMEĐU TIJELA ZAKONODAVNE, IZVRŠNE I SUDBENE VLASTI
Članak 81.
(1) Ako dođe do sukoba nadležnosti između
tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, zato što određeno tijelo
zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti prihvaća nadležnost u istom predmetu,
svako od tih tijela može zahtijevati od Ustavnog suda da riješi nastali sukob
nadležnosti.
(2)
Zahtjev za rješenje sukoba nadležnosti može podnijeti i stranka čiji je interes
zbog nastalog sukoba povrijeđen ili bi mogao biti povrijeđen.
(3)
Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana saznanja da je i drugo tijelo
prihvatilo nadležnost.
(4)
Ustavni sud može odrediti da se do njegove odluke prekine postupak pred
tijelima među kojima je došlo do sukoba nadležnosti.
Članak
82.
(1)
Ako dođe do sukoba nadležnosti između tijela zakono-davne i izvršne ili sudbene
vlasti, zato što određeno tijelo zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti odbija
nadležnost u istom predmetu, zahtjev za rješenje sukoba nadležnosti može se
podnijeti po pravomoćnosti odluke suda, odnosno konačnosti odluke tijela izvršne
vlasti ili odgovarajuće odluke zakonodavnog tijela, koje je prvo odlučilo o
svojoj nadležnosti.
(2)
Zahtjev iz prethodnog stavka može podnijeti stranka koja zbog odbijanja nadležnosti
nije mogla ostvariti svoje pravo, kao i svako od tijela zakonodavne, izvršne,
odnosno sudbene vlasti između kojih je došlo do sukoba nadležnosti.
(3)
Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dana nastupa pravomoćnosti odluke suda,
od dana nastupa konačnosti odluke tijela izvršne vlasti, odnosno od dana donošenja
odgovarajuće odluke zakonodavnog tijela iz stavka 1. ovoga članka, kojom se
drugo tijelo državne vlasti oglasilo nenadležnim.
VII. POSTUPAK
ZA UTVRĐIVANJE ODGOVORNOSTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 83.
(1) Zahtjev Hrvatskoga sabora za utvrđivanje
odgovornosti predsjednika Republike sadrži činjenični opis i pravnu naznaku te
dokaze o povredi Ustava koja se predsjedniku Republike Hrvatske stavlja na
teret.
(2) Ustavni sud će pribaviti stajalište
predsjednika Republike o zahtjevu Hrvatskoga sabora i omogućiti mu sudjelovanje
u postupku.
Članak 84.
Ustavni sud će odlukom odbiti neosnovani
zahtjev ili utvrditi odgovornost predsjednika Republike Hrvatske.
VIII. NADZOR NAD USTAVNOŠĆU PROGRAMA I
DJELOVANJA POLITIČKIH STRANAKA
Članak 85.
Ustavni sud nadzire ustavnost programa i
djelovanja političkih stranaka, te zabranjuje njihov rad ako utvrdi da su se
za to stekli Ustavom i zakonom utvrđeni uvjeti.
Članak 86.
Zahtjev za zabranu rada političke stranke,
odnosno njezina dijela mogu podnijeti predsjednik Republike Hrvatske, Hrvatski
sabor, Vlada Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske, tijelo koje
obavlja registraciju stranaka i Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
IX. NADZOR NAD USTAVNOŠĆU I ZAKONITOŠĆU
IZBORA I DRŽAVNOG REFERENDUMA I IZBORNI SPOROVI
Članak 87.
Ustavni sud:
- nadzire ustavnost i zakonitost izbora,
- nadzire ustavnost i zakonitost državnog
referenduma,
- rješava izborne sporove koji nisu u
djelokrugu sudova, odlučujući u povodu žalbe na rješenje nadležnog izbornog
povjerenstva.
Članak 88.
Političke stranke, kandidati, najmanje 100
birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori, ovlašteni
su tijekom izbora, odnosno najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana
objavljivanja rezultata izbora, zatražiti od Ustavnog suda da u izvršavanju
nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora poduzima odgovarajuće mjere ako se
te aktivnosti provode suprotno Ustavu i zakonu.
Članak 89.
Kad se utvrdi da sudionici u izborima
postupaju protivno Ustavu ili zakonu, Ustavni sud će o tome obavijestiti
javnost putem sredstava javnog priopćavanja, po potrebi upozoriti nadležna
tijela, a u slučaju povrede koja je utjecala ili je mogla biti od utjecaja na
rezultat izbora, poništit će sve ili pojedine izborne radnje i odluke, koje su
prethodile takvoj povredi.
Članak 90.
(1) Postupak nadzora nad ustavnošću i
zakonitošću izbora može se pokrenuti u roku iz članka 88. ovoga Ustavnog
zakona, računajući od dana objavljivanja rezultata izbora u »Narodnim
novinama«.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje
teći danom izlaska »Narodnih novina« iz tiska, s tim da je Ustavni sud ovlašten
utvrditi i stvarni dan izlaska »Narodnih novina« iz tiska.
Članak 91.
(1) Političke stranke, kandidati, najmanje
100 birača ili najmanje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori
imaju pravo protiv rješenja nadležnoga izbornog povjerenstva u zaštiti izbornog
prava podnijeti žalbu Ustavnom sudu (izborni spor).
(2) Žalba se podnosi Ustavnom sudu putem
nadležnoga izbornog povjerenstva, u roku od 48 sati računajući od isteka dana
kad je primljeno pobijano rješenje.
(3) Ustavni sud dužan je donijeti odluku o
žalbi u roku od 48 sati od dana njezina primitka.
(4) Žalba ne odgađa obavljanje izbornih
radnji koje su propisane izbornim zakonom.
(5) Odluka Ustavnog suda u povodu žalbe
isključuje pravo podnošenja ustavne tužbe.
Članak 92.
(1) U nadzoru ustavnosti i zakonitosti
izbora i državnog referenduma Ustavni sud odlučuje na sjednici.
(2) Rješavanje izbornih sporova Ustavni
sud provodi u vijeću sastavljenom od tri suca koje na prijedlog predsjednika
Ustavnog suda imenuje Ustavni sud na sjednici.
Članak 93.
(1) Vijeće ispituje osporeni akt u onom
dijelu koji se osporava time da se u pravilu ograničava na ispitivanje onih
povreda koje ističe podnositelj.
(2) Vijeće odlučuje na nejavnoj sjednici.
Članak 94.
(1) Vijeće može donijeti odluku samo
jednoglasno.
(2) Ako se u vijeću ne postigne
jednoglasnost ili ako vijeće smatra da postoje razlozi da se predmet iznese na
sjednicu Ustavnog suda, predmet se dostavlja predsjedniku Ustavnog suda radi
iznošenja na sjednicu Ustavnog suda i donošenja odluke.
Članak 95.
(1) Na zahtjev Hrvatskoga sabora Ustavni
sud će, u slučaju kad deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj
zatraži raspisivanje referenduma, utvrditi je li sadržaj referendumskog
pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 86.
stavka 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske za njegovo raspisivanje.
(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka
Ustavni sud će donijeti u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
Članak 96.
Ustavni sud će nadzirati ustavnost i
zakonitost provođenja državnog referenduma i poduzimati mjere odgovarajućom
primjenom odredaba članka 87. do 96. ovoga Ustavnog zakona.
X. POSTUPAK U POVODU ŽALBE PROTIV ODLUKE
O RAZRJEŠENJU SUDAČKE DUŽNOSTI I ODLUKE O STEGOVNOJ ODGOVORNOSTI SUCA (ŽALBENI
USTAVNOSUDSKI POSTUPCI)
Članak 97.
(1) Protiv odluke o razrješenju sudačke dužnosti
sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od
15 dana od dana dostave osporavane odluke.
(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje
većinom glasova vijeće Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca.
(3) Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba
usvaja kao osnovana, ukida se osporavana odluka, a predmet se vraća Državnom
sudbenom vijeću na ponovni postupak.
(4)
U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto
ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj
odluci izraženim pravnim stajalištem Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.
Članak
98.
(1)
Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti, sudac (u
daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana
od dana dostave osporavane odluke.
(2)
O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova vijeće Ustavnog suda
sastavljeno od šest sudaca.
(3)
Ustavnosudskom odlukom kojom se žalba usvaja kao osnovana, ukida se osporavana
odluka, a predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.
(4)
U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, Državno sudbeno vijeće dužno je umjesto
ukinute odluke donijeti drugu, pri čemu je vezano u ukidnoj ustavnosudskoj
odluci izraženim pravnim stajalištima Ustavnog suda o povredi ustavnih prava žalitelja.
Članak
99.
(1)
U žalbenim ustavnosudskim postupcima iz članka 97. i 98. ovoga Ustavnog zakona,
žalitelja može zastupati odvjetnik, a Državno sudbeno vijeće (u daljnjem
tekstu: donositelj odluke) zastupa predsjednik ili član Državnoga sudbenog vijeća
kojeg, na temelju posebne punomoći, predsjednik ovlasti na zastupanje pred
Ustavnim sudom.
(2)
U žalbenom ustavnosudskom postupku žalitelj i donositelj odluke imaju pravo na
dostavu svih podnesaka druge strane koje Ustavni sud zaprimi, te na pisano očitovanje
o njima.
(3) Žalitelj ima pravo da nadležnom vijeću
Ustavnog suda predloži osobe za koje smatra da bi svojim očitovanjem
doprinijele donošenju ustavnosudske odluke u njegovu korist. Vijeće Ustavnog
suda u tom će slučaju od predloženih osoba zatražiti pisano očitovanje, na koje
donositelj odluke ima pravo pisanog odgovora.
Članak 100.
Pravo vijeća Ustavnog suda da ocjenjuje
postojanje ili nepostojanje činjenica, o kojima ovisi ocjena o povredi ustavnog
prava žalitelja, nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim
pravilima.
Članak 101.
(1) Vijeće Ustavnog suda dužno je donijeti
ustavnosudsku odluku ili rješenje o žalbi iz članka 97. i članka 98. ovoga
Ustavnog zakona u roku od 30 dana od dana njezina primitka.
(2) U složenim žalbenim ustavnosudskim
postupcima u kojima žalitelj, odnosno donositelj odluke zatraži odgovarajuće
vrijeme i mogućnosti za pripremu pisanog očitovanja na podnesak druge strane,
ili se radi o potrebi da se žalitelju, odnosno donositelju odluke osigura pravo
pisanog očitovanja na veći broj podnesaka druge strane, uključujući pisana očitovanja
iz članka 99. stavka 3. ovoga Ustavnog zakona, rok od 30 dana za donošenje
ustavnosudske odluke o žalbi počinje teći od dana zaprimanja posljednjeg
podneska žalitelja.
Članak 102.
Ustavnosudska odluka ili rješenje Ustavnog
suda o žalbama sudaca iz članka 97. i 98. ovoga Ustavnog zakona isključuje
pravo na ustavnu tužbu žalitelja.
Članak 103.
(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća
o imenovanju sudaca, kandidati u postupku imenovanja mogu podnijeti ustavnu tužbu
nakon iscrpljivanja pravnog puta provedenog pred Upravnim sudom Republike Hrvatske
po zahtjevu podnesenom na temelju posebnih odredbi Zakona o upravnim sporovima
o zaštiti Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
(2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se
i na osobe koje su sudjelovale u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem.
XI. PRAĆENJE
OSTVARIVANJA USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
Članak 104.
(1) Ustavni sud prati ostvarivanje
ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i zakonitosti izvješćuje
Hrvatski sabor.
(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka
utvrđuje sjednica Ustavnog suda.
(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka
dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Hrvatskoga sabora, koji o njemu
izvješćuje Hrvatski sabor.
XII. NADZOR NAD
DONOŠENJEM PROPISA ZA IZVRŠENJE USTAVA, ZAKONA
I DRUGIH PROPISA
Članak 105.
(1) Kad Ustavni sud utvrdi da nadležno
tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih
propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome će obavijestiti Vladu
Republike Hrvatske.
(2) Kad Ustavni sud utvrdi da Vlada
Republike Hrvatske nije donijela propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i
drugih propisa, o tome će obavijestiti Hrvatski sabor.
(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka
dostavlja se u pisanom obliku predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, a izvješće
iz stavka 2. ovoga članka predsjedniku Hrvatskoga sabora.
(4) O objavi u »Narodnim novinama« izvješća
iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučuje sjednica Ustavnog suda.
XIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 106.
Poslovnik Ustavnog suda uskladit će se s
ovim Ustavnim zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga
Ustavnog zakona.
Članak 107.
(1) Postupci u predmetima koji su započeti
do stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona dovršit će se po odredbama ovoga
Ustavnog zakona.
(2) Rokovi utvrđeni ovim Ustavnim zakonom
počinju teći njegovim stupanjem na snagu.
Članak 108.
Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom proglašenja.
Predsjednik
Odbora za Ustav, Poslovnik i
politički sustav Hrvatskoga sabora
mr. sc. Mato Arlović, v. r.