2532
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji je donio Hrvatski sabor na
sjednici 13. prosinca 2002.
Broj:
01-081-02-3955/2
Zagreb, 19. prosinca 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
TEMELJNE ODREDBE
Članak
1.
Republika
Hrvatska u skladu sa:
–
Ustavom Republike Hrvatske
– načelima
Povelje Ujedinjenih naroda,
– Općom
deklaracijom o pravima čovjeka, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o
gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,
– Završnim
aktom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Pariškom Poveljom za Novu
Europu i drugim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka, osobito
Dokumentom kopenhaškog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji i Dokumentom
moskovskog sastanka OESS-a o ljudskoj dimenziji,
–
Konvencijom Vijeća Europe za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda, te
protokolima uz tu Konvenciju,
– Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika
rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida,
Konvencijom o pravima djeteta,
– Deklaracijom o ukidanju svih oblika nesnošljivosti
i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,
– Konvencijom o borbi protiv diskriminacije u oblasti
prosvjete,
– Deklaracijom UN o pravima osoba pripadnika
nacionalnih ili etničkih, vjerskih i jezičnih manjina,
– Okvirnom konvencijom o zaštiti nacionalnih manjina
Vijeća Europe,
– Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim
jezicima,
– Europskom poveljom o lokalnoj /mjesnoj/ samoupravi,
– Instrumentima SEI za zaštitu manjinskih prava,
– Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju
nacionalnih manjina u javnom životu
obvezuje se na poštivanje i zaštitu prava nacionalnih
manjina i drugih temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina, vladavine prava
i svih ostalih najviših vrednota svog ustavnog i međunarodnoga pravnog
poretka, svim svojim državljanima.
Članak 2.
Pored ljudskih prava i sloboda koje su priznate
ustavnim odredbama, Republika Hrvatska priznaje i štiti i sva ostala prava
predviđena u međunarodnim dokumentima iz članka 1. ovoga Ustavnog zakona,
ovisno o iznimkama i ograničenjima predviđenim ovim dokumentima, bez
diskriminacije po spolu, rasi, boji kože, jeziku, vjeroispovjesti, političkom i
drugom uvjerenju, nacionalnom i društvenom porijeklu, povezanosti s nacionalnom
manjinom, vlasništvu, statusu naslijeđenom rođenjem ili po nekoj drugoj osnovi
sukladno članku 14. i 17. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske.
Članak 3.
(1) Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim
manjinama (u daljnjem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna
ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike
Hrvatske i uživaju potrebnu potporu i zaštitu, uključujući pozitivne mjere u
korist nacionalnih manjina.
(2) Etnička i multikulturna raznolikost i duh
razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike
Hrvatske.
Članak 4.
(1) Svaki državljanin Republike Hrvatske ima: pravo
slobodno se izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine u Republici
Hrvatskoj; pravo ostvarivati sam ili zajedno s drugim pripadnicima te
nacionalne manjine ili zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina prava
i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i druga manjinska prava i slobode
propisana posebnim zakonima.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju, jednako
kao i drugi građani Republike Hrvatske, prava i slobode utvrđene Ustavom
Republike Hrvatske, te prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i
posebnim zakonima.
(3)
Prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i prava i slobode pripadnika
nacionalnih manjina propisana posebnim zakonima, nacionalne manjine i njihovi
pripadnici ostvaruju na način i pod uvjetima propisanim ovim Ustavnim zakonom i
posebnim zakonima.
(4)
Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj
manjini. Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se jednakost pred zakonom i
jednaka pravna zaštita.
(5)
Zabranjeno je poduzimanje mjera kojima se mijenja omjer među stanovništvom na
područjima nastanjenima osobama koje pripadaju nacionalnim manjinama, a koje su
usmjerene na otežavanje ostvarivanja ili ograničavanje prava i sloboda
propisanih ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
(6)
Ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom je moguće ostvarivanje određenih
prava i sloboda utvrditi ovisno o brojčanoj zastupljenosti pripadnika
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj ili na nekom njenom području, stečenim
pravima i međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine
dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Članak 5.
Nacionalna
manjina, u smislu ovoga Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana čiji
pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a
njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita
od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja.
Članak
6.
(1)
Republika Hrvatska može s drugim državama sklapati međunarodne ugovore kojima će
urediti pitanja prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj.
(2) Prilikom sklapanja međunarodnih ugovora iz stavka
1. ovog članka Republika Hrvatska će se zalagati da se njima stvaraju i unaprjeđuju
uvjeti potrebni za održavanje i razvijanje kulture pripadnika nacionalnih
manjina, te očuvanje bitnih sastojnica njihove samobitnosti, odnosno njihove
vjere, jezika, tradicije i kulturne baštine.
Članak 7.
Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih
prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili
zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to
određeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima
drugih nacionalnih manjina, naročito:
1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u
javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
3. uporabu svojih znamenja i simbola;
4. kulturna autonomija održavanjem, razvojem i
iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i
tradicije;
5. pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje
vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
6. pristup sredstvima javnog priopćavanja i
obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na
jeziku i pismu kojim se služe;
7. samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja
zajedničkih interesa;
8.
zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u
upravnim i pravosudnim tijelima;
9.
sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju
lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;
10. zaštitu
od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak,
ostvarivanje prava i sloboda.
Članak
8.
Odredbe
ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i
slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa
svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja
razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
II.
PRAVA I SLOBODE
Članak 9.
(1) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo
koristiti svoje prezime i ime na jeziku kojim se služe, te da ono bude službeno
priznato njima i njihovoj djeci upisom u matične knjige i druge službene
isprave, u skladu s propisima Republike Hrvatske.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo da se
obrazac osobne iskaznice tiska i popunjava i na jeziku i pismu kojim se služe.
Članak 10.
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo slobodno
služiti se svojim jezikom i pismom, privatno i javno, uključujući pravo na
jeziku i pismu kojim se služe isticati oznake, napise i druge informacije u
skladu sa zakonom.
Članak 11.
(1) Pravo je pripadnika nacionalnih manjina na odgoj
i obrazovanje na svom jeziku i pismu kojim se služe.
(2) Odgoj i obrazovanje pripadnika nacionalne manjine
obavlja se u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama te drugim školskim
ustanovama (u daljnjem tekstu: školska ustanova) s nastavom na jeziku i pismu
kojim se služe, pod uvjetima i na način propisanim posebnim zakonom o odgoju i
obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
(3) Školske ustanove s nastavom na jeziku i pismu
nacionalne manjine mogu se osnivati, te odgoj i obrazovanje provoditi za manji
broj učenika od onog koji je propisan za školske ustanove s nastavom na
hrvatskom jeziku i pismu.
(4) Nastavni plan i program odgoja i obrazovanja na
jeziku i pismu nacionalne manjine uz opći dio obvezno sadrži dio čiji je sadržaj
u vezi s posebnošću nacionalne manjine (materinski jezik, književnost,
povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo nacionalne manjine).
(5) Pravo je i obveza učenika koji se odgajaju i
obrazuju na jeziku i pismu nacionalnih manjina da uz svoj jezik i pismo uče
hrvatski jezik i latinično pismo prema utvrđenom nastavnom planu i programu.
(6) Odgojno obrazovni rad u školskoj ustanovi s
nastavom na jeziku i pismu nacionalne manjine obavljaju nastavnici iz reda
nacionalne manjine koji potpuno vladaju jezikom i pismom nacionalne manjine,
odnosno nastavnici koji nisu iz redova nacionalne manjine, a potpuno vladaju
jezikom i pismom nacionalne manjine.
(7)
Visoka učilišta organiziraju provođenje programa školovanja odgajatelja, učitelja
i nastavnika za obavljanje poslova odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu kojim
se služe nacionalne manjine u dijelu koji sadrži posebnosti nacionalne manjine
(materinski jezik, književnost, povijest, zemljopis i kulturno stvaralaštvo
nacionalne manjine).
(8)
Pripadnici nacionalnih manjina mogu radi provođenja odgoja i obrazovanja
pripadnika nacionalnih manjina, na način i pod uvjetima propisanim zakonima,
osnivati predškolske ustanove, osnovne i srednje škole i visoka učilišta.
(9) Učenicima
školske ustanove na hrvatskom jeziku i pismu omogućit će se učenje jezika i
pisma nacionalne manjine na način propisan posebnim zakonom, prema utvrđenom
nastavnom programu od strane nadležnog središnjeg tijela državne uprave, uz
osiguranje financijskih sredstava u državnom proračunu i proračunima jedinica
lokalne samouprave.
Članak
12.
(1)
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici
nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada
pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve
jedinice.
(2)
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici
nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima
koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka
Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave
ili statutom jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama
posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj.
(3)
Ostali uvjeti i način službene uporabe jezika i pisma kojim se služe pripadnici
nacionalne manjine u predstavničkim i izvršnim tijelima i u postupku pred
upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne)
samouprave; u postupku pred tijelima državne uprave prvog stupnja, u postupku
pred sudbenim tijelima prvog stupnja; u postupcima koje vode Državno odvjetništvo
i javni bilježnici, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti, uređuju se
posebnim zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.
Članak
13.
Zakonom
kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina i/ili statutima
jedinica lokalne samouprave propisuju se mjere koje omogućuju na područjima
tradicionalno ili u znatnijem broju naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina
očuvanje tradicijskih naziva i oznaka te davanje naziva naseljima, ulicama i
trgovima imena osoba i događaja od značaja za povijest i kulturu nacionalne
manjine u Republici Hrvatskoj.
Članak 14.
(1) Slobodna je uporaba znamenja i simbola
nacionalnih manjina i obilježavanje praznika nacionalnih manjina.
(2) Uz službenu uporabu znamenja i simbola Republike
Hrvatske nacionalne manjine mogu isticati odgovarajuće znamenje i simbole
nacionalnih manjina. Kada se izvodi himna i/ili svečana pjesma nacionalne
manjine, obvezatno se prije nje izvodi himna Republike Hrvatske.
(3) Jedinice lokalne samouprave i područne
(regionalne) samouprave dužne su statutom propisati službenu uporabu i način
korištenja zastave i simbola nacionalnih manjina.
Članak
15.
(1)
Pripadnici nacionalnih manjina radi očuvanja, razvoja, promicanja i iskazivanja
svog nacionalnog i kulturnog identiteta mogu osnivati udruge, zaklade i
fundacije te ustanove za obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja, kulturne,
izdavačke (nakladničke), muzejske, arhivske, knjižnične i znanstvene
djelatnosti.
(2)
Republika Hrvatska, jedinice lokalne samouprave i područne (regionalne)
samouprave sukladno svojim mogućnostima, financiraju djelovanje institucija iz
stavka 1. ovoga članka.
(3)
Udruge, zaklade, fundacije i ustanove iz stavka 1. ovoga članka mogu u nazivu
iskazivati da su nacionalne manjine njihovi osnivači.
Članak
16.
(1)
Pripadnici nacionalnih manjina, njihove udruge i vijeća nacionalnih manjina
odnosno predstavnici nacionalnih manjina slobodno održavaju veze s narodom s
kojim dijele ista etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja, te s
pravnim osobama sa sjedištem na području države tog naroda koje obavljaju
djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, nakladničke (izdavačke) i
humanitarne djelatnosti.
(2) Udruge pripadnika nacionalnih manjina i vijeća
nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina mogu od tijela države
naroda s kojim dijele obilježja iz stavka 1. ovog članka i od pravnih osoba te
države primati bez plaćanja carine novine, časopise, knjige, filmove,
videokasete, nosače zvuka, u ograničenom broju primjeraka, koje koriste za
svoje potrebe, i mogu ih, bez plaćanja naknade, dijeliti pripadnicima
nacionalne manjine.
(3) Udruge pripadnika nacionalnih manjina mogu za
pripadnike nacionalnih manjina organizirati gostovanja profesionalnih i
amaterskih kulturnoumjetničkih grupa, te organizirati druge kulturne i umjetničke
priredbe i izložbe koje pridonose obogaćivanju kulture i identiteta nacionalne
manjine. U ovakvim slučajevima strane osobe koje sudjeluju u provođenju
priredbi i izložbi ne moraju imati radnu dozvolu.
(4) Pripadnici nacionalnih manjina mogu slobodno izražavati
svoju vjersku pripadnost i očitovati svoju vjeru te u skladu s tim pripadati
vjerskoj zajednici.
Članak 17.
(1) Na temelju zakona i provedbenih propisa kojima se
uređuju djelatnosti javnog priopćavanja, proizvodnje i emitiranja radijskog i
televizijskog programa, odgoja i obrazovanja, muzejska, arhivska i knjižnička
djelatnost, te zaštita i očuvanje kulturnih dobara stvaraju se uvjeti za
upoznavanje svih državljana Republike Hrvatske, osobito djece i mladeži kroz
sadržaj odgojnog i obrazovnog rada i obvezne i izborne predmete obrazovanja, s
poviješću, kulturom i vjerom nacionalnih manjina.
(2) U cilju ostvarivanja odredbe stavka 1. ovog članka
poduzimat će se mjere koje će pripadnicima nacionalnih manjina olakšati pristup
medijima.
Članak 18.
(1) Postaje radija i televizije na državnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini imaju zadaću promicati razumijevanje za
pripadnike nacionalnih manjina, proizvoditi i/ili emitirati emisije namijenjene
informiranju pripadnika nacionalnih manjina na jezicima nacionalnih manjina,
stvaranje i emitiranje programa kojima se potiče i unaprjeđuje održavanje,
razvoj i iskazivanje kulturne, vjerske i druge samobitnosti nacionalnih
manjina, očuvanje i zaštita njihovih kulturnih dobara i tradicije, te stvaranje
i emitiranje programa kojima se pripadnici nacionalne manjine na tom prostoru
upoznaju s radom i zadaćama njihova vijeća nacionalnih manjina i predstavnika
nacionalnih manjina. Pravne osobe koje obavljaju djelatnost javnog priopćavanja
(tisak, radio i televizija) omogućit će udrugama pripadnika nacionalnih manjina
i institucijama nacionalnih manjina sudjelovanje u stvaranju programa
namijenjenog nacionalnim manjinama.
(2) U
državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave osiguravaju se sredstva za sufinanciranje programa radio i
televizijskih postaja u njihovom vlasništvu namijenjenih nacionalnim manjinama,
sukladno mogućnostima i prema kriterijima koje utvrdi Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog Savjeta za nacionalne manjine, odnosno nadležna tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na prijedlog vijeća
nacionalnih manjina.
(3) U cilju ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih
manjina na informiranje putem tiska te radija i televizije na pismu i jeziku
nacionalne manjine pripadnici nacionalnih manjina, njihova vijeća nacionalnih
manjina i predstavnici nacionalnih manjina, njihove udruge mogu obavljati
djelatnost javnog priopćavanja (izdavati novine, proizvoditi i emitirati
radijski i televizijski program i obavljati djelatnost novinskih agencija) u
skladu sa zakonom.
Članak 19.
(1) Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih
manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru.
(2) Pripadnici nacionalnih manjina, biraju najmanje
pet a najviše osam svojih zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, u skladu
sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a čime ne mogu
biti umanjena stečena prava nacionalnih manjina.
(3) Pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom
stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se
najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne
manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski
sabor.
(4) Pripadnici nacionalnih manjina, koji u ukupnom
stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s manje od 1,5% stanovnika imaju
pravo izabrati najmanje četiri zastupnika pripadnika nacionalnih manjina, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.
Članak 20.
(1) Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih
manjina pravo na zastupljenost u predstavničkim tijelima jedinica lokalne
samouprave i predstavničkim tijelima jedinica područne (regionalne) samouprave.
(2) Ako u predstavničko tijelo jedinice lokalne
samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude izabran bar jedan član
pripadnik neke od nacionalnih manjina koje u stanovništvu jedinice lokalne
samouprave sudjeluju s više od 5%, a s manje od 15%, broj članova predstavničkog
tijela jedinice lokalne samouprave povećat će se za jednog člana, a izabranim će
se smatrati onaj pripadnik nacionalne manjine koji nije izabran prvi po redu
prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje
izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije
određeno.
(3) Ako
u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog
prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne
manjine, koja u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluje s najmanje
15%, koliko osigurava zastupljenost pripadnika te nacionalne manjine srazmjerno
njenom udjelu u stanovništvu jedinice lokalne samouprave, broj članova
predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi
zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene
manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na
izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela
jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno.
(4) Ako
u predstavničkom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave na temelju općeg
biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika
nacionalne manjine koja u stanovništvu te jedinice sudjeluje s više od 5%,
koliko im osigurava zastupljenost srazmjerno njihovom udjelu u stanovništvu
jedinice područne (regionalne) samouprave, broj članova predstavničkog tijela
jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila
ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu
izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom
kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice područne
(regionalne) samouprave nije drugačije određeno.
(5) Ako
se ni primjenom odredbi stavaka 2. i 3. ovoga članka ne postigne zastupljenost
predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice lokalne
samouprave, odnosno ako se ni primjenom odredbi stavka 4. ovoga članka ne
postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu
jedinice područne (regionalne) samouprave, u skladu s ovim odredbama, u
jedinici samouprave raspisat će se dopunski izbori.
(6)
Kandidiranje i izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave
odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave prema odredbama stavaka 2.,
3., 4. i 5. ovoga članka uređuje se zakonom kojim se uređuje izbor članova
predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(7) Za
određivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provođenja odredbi ovoga članka
mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva. Prije svakih izbora službeni
rezultati popisa stanovništva o broju pripadnika nacionalnih manjina u jednici
lokalne samouprave odnosno jedinici područne (regionalne) samouprave usklađuju
se s eventualnim promjenama registriranim u posljednjem potvrđenom popisu birača
te jedinice.
Članak 21.
Jedinice lokalne samouprave i jedinice područne
(regionalne) samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina ne čine većinu
stanovništva mogu svojim statutima odrediti da se u predstavničko tijelo
jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave
biraju pripadnici nacionalnih manjina ili veći broj pripadnika nacionalnih
manjina nego što proizlazi iz njihovog udjela u ukupnom stanovništvu jedinice.
Članak 22.
(1) U jedinici lokalne samouprave i jedinici područne
(regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: jedinica samouprave) u kojoj se
prema odredbama ovog Ustavnog zakona treba osigurati srazmjerna zastupljenost članova
njenog predstavničkog tijela iz reda pripadnika nacionalnih manjina osigurava
se zastupljenost predstavnika nacionalne manjine u njenom izvršnom tijelu.
(2)
Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima državne
uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona, vodeći računa
o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini
na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim
pravima.
(3)
Pripadnicima nacionalnih manjina osigurava se zastupljenost u tijelima uprave
jedinica samouprave sukladno odredbama posebnog zakona kojim se uređuje lokalna
i područna (regionalna) samouprava i sukladno stečenim pravima.
(4) U
popunjavanju mjesta iz stavka 2. i 3. ovoga članka, prednost pod istim uvjetima
imaju predstavnici nacionalnih manjina.
III.
VIJEĆA I PREDSTAVNICI NACIONALNIH MANJINA U JEDINICAMA SAMOUPRAVE
Članak
23.
S
ciljem unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu
pripadnici nacionalnih manjina biraju, na način i pod uvjetima propisanim ovim
Ustavnim zakonom, svoje predstavnike radi sudjelovanja u javnom životu i
upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina
u jedinicama samouprave.
Članak
24.
(1) U
jedinicama samouprave na čijem području pripadnici pojedine nacionalne manjine
sudjeluju s najmanje 1,5% u ukupnom stanovništvu jedinice samouprave, u
jedinicama lokalne samouprave na čijem području živi više od 200 pripadnika
pojedine nacionalne manjine, te u jedinicama područne (regionalne) samouprave
na čijem području živi više od 500 pripadnika nacionalne manjine, pripadnici
svake takove nacionalne manjine mogu izabrati vijeće nacionalnih manjina.
(2) U vijeća
nacionalnih manjina općine bira se 10 članova, u vijeća nacionalnih manjina
grada bira se 15, a u vijeće nacionalnih manjina županije bira se 25 članova
pripadnika nacionalne manjine.
(3) U
slučajevima kada nije ispunjen barem jedan od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka
za izbor vijeća nacionalnih manjina, a na području jedinice samouprave živi
najmanje 100 pripadnika nacionalne manjine, za područje ovakove jedinice
samouprave bira se predstavnik nacionalnih manjina.
(4)
Kandidate za članove vijeća nacionalnih manjina odnosno kandidate za
predstavnike nacionalnih manjina mogu predlagati udruge nacionalnih manjina ili
najmanje 20 pripadnika nacionalne manjine s područja općine, odnosno 30 s područja
grada i 50 s područja županije.
(5) Članovi
vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina biraju se
neposredno tajnim glasovanjem za razdoblje od četiri godine, a na postupak
izbora i druga pitanja u svezi s njihovim izborom shodno se primjenjuju odredbe
zakona kojim se uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne
samouprave.
(6) Za
određivanje broja pripadnika nacionalne manjine radi provođenja odredbi ovoga članka
mjerodavan je popis stanovništva korigiran (uvećan ili umanjen) za onaj broj
birača koji su upisani ili brisani iz popisa birača koji se sastavlja radi
izbora članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.
Članak
25.
(1)
Vijeće nacionalne manjine je neprofitna pravna osoba. Svojstvo pravne osobe
stječe upisom u registar vijeća nacionalnih manjina kojeg vodi ministarstvo
nadležno za poslove opće uprave.
(2) Za
svoje obveze vijeće nacionalne manjine odgovara svojom cjelokupnom imovinom.
(3)
Naziv vijeća nacionalne manjine mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu, te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja je osnovala
vijeće.
(4)
Naziv vijeća nacionalne manjine mora sadržavati oznaku nacionalne manjine i
oznaku područja za koje je izabrana.
(5)
Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će pravilnikom sadržaj
registra vijeća nacionalnih manjina i način njegova vođenja, te obrazac
zahtjeva za upis u registar vijeća nacionalnih manjina.
Članak
26.
Članovi
vijeća nacionalne manjine tajnim glasovanjem biraju predsjednika vijeća. Vijeće
nacionalne manjine bira i osobu koja će zamjenjivati predsjednika vijeća u slučaju
njegove odsutnosti ili spriječenosti.
Članak
27.
(1)
Vijeće nacionalne manjine donosi program rada, financijski plan i završni račun,
te statut kojim se uređuju pitanja od značaja za rad vijeća.
(2)
Predsjednik vijeća nacionalne manjine predstavlja i zastupa vijeće, saziva
sjednice vijeća i ima prava i obveze određene statutom vijeća.
(3)
Statut, program rada, financijski plan i završni račun vijeće nacionalne
manjine donosi većinom glasova svih članova.
(4)
Statut, financijski plan i završni račun vijeća nacionalnih manjina objavljuju
se u službenom glasilu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za
čije je područje osnovano.
Članak
28.
(1)
Jedinice samouprave osiguravaju sredstva za rad vijeća nacionalnih manjina,
uključujući sredstva za obavljanje administrativnih poslova za njihove potrebe,
a mogu osigurati i sredstva za provođenje određenih aktivnosti utvrđenih
programom rada vijeća nacionalne manjine.
(2)
Sredstva za ostvarivanje određenih programa vijeća nacionalnih manjina mogu se
osigurati i u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Članak 29.
(1)
Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari od svoje imovine; od donacija,
poklona, nasljedstva; ili po drugom osnovu, mogu se koristiti samo za djelatnosti
i poslove od značaja za nacionalnu manjinu utvrđenih u programu rada vijeća
nacionalne manjine.
(2)
Sredstva koja vijeće nacionalne manjine ostvari iz državnog proračuna Republike
Hrvatske ili proračuna jedinice samouprave mogu se koristiti isključivo za
namjene određene proračunom i zakonom, odnosno odlukom kojima se uređuje izvršenje
proračuna, odnosno za namjene, kada se radi o sredstvima državnog proračuna
Republike Hrvatske, koje odredi Savjet za nacionalne manjine.
(3) Kada vijeće nacionalne manjine nabavlja robe ili
usluge ili izvodi radove sredstvima iz stavka 2. ovoga članka može ih koristiti
samo pod uvjetima i na način propisan Zakonom o javnoj nabavi.
Članak 30.
(1) Članovi vijeća nacionalne manjine svoje dužnosti
obavljaju, u pravilu, na dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara.
(2) Članovi vijeća nacionalne manjine iz sredstava
vijeća mogu primati samo naknadu troškova koje su imali u obavljanju poslova za
vijeće i nagradu, za mjesečno ili neko drugo razdoblje ako to odobri i do
visine koju odobri ministar nadležan za opću upravu.
Članak 31.
(1) Vijeća nacionalnih manjina u jedinici samouprave
imaju pravo:
– predlagati tijelima jedinice samouprave mjere za
unaprjeđivanje položaja nacionalne manjine u državi ili na nekom njenom području,
uključujući davanje prijedloga općih akata kojima se uređuju pitanja od značaja
za nacionalnu manjinu tijelima koja ih donose;
– isticati
kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave i tijelima jedinica samouprave;
– biti
obaviješteni o svakom pitanju o kome će raspravljati radna tijela predstavničkog
tijela jedinice samouprave, a tiče se položaja nacionalne manjine;
– davati mišljenja
i prijedloge na programe radijskih i televizijskih postaja na lokalnoj i
regionalnoj razini namijenjene nacionalnim manjinama ili na programe koji se
odnose na manjinska pitanja.
(2) Tijela jedinica samouprave svojim općim aktima
uredit će način, rokove i postupak ostvarivanja prava utvrđenih u stavku 1.
ovoga članka.
Članak 32.
(1) Poglavarstvo jedinice samouprave dužno je u
pripremi prijedloga općih akata od vijeća nacionalnih manjina osnovanih za
njeno područje zatražiti mišljenje i prijedloge o odredbama kojima se uređuju
prava i slobode nacionalnih manjina.
(2) Ako vijeće nacionalne manjine smatra da je opći
akt jedinice samouprave ili neka njegova odredba protivan Ustavu, ovomu
Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se uređuju prava i slobode
nacionalnih manjina, dužna je o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno
za opću upravu. Obavijest o tome uputit će i poglavarstvu jedinice samouprave i
Savjetu za nacionalne manjine.
(3) Ministarstvo nadležno za opću upravu, ako ocijeni
da je opći akt iz stavka 2. ovoga članka ili neka njegova odredba protivan
Ustavu, ovomu Ustavnom zakonu ili posebnim zakonima kojima se uređuju prava i
slobode nacionalnih manjina, obustavit će, u roku od osam dana, njegovu
primjenu.
(4) Odluka o obustavi od primjene dostavlja se bez
odgađanja općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu, predsjedniku
predstavničkog tijela koje je opći akt donijelo, a obavijest o donošenju odluke
dostavlja Savjetu za nacionalne manjine i vijeću nacionalne manjine na temelju čije
je obavijesti odluka donijeta.
(5) Ministarstvo nadležno za opću upravu proslijeđuje
Vladi Republike Hrvatske odluku o obustavi od primjene općeg akta s prijedlogom
za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom pred Ustavnim
sudom Republike Hrvatske i o tome obavještava jedinicu samouprave.
(6) Obustava od primjene općeg akta prestaje ako
Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak iz stavka 5. ovoga članka u roku
od 30 dana od dana zaprimanja odluke iz stavka 5. ovoga članka.
Članak 33.
(1) Dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih
u istoj jedinici lokalne samouprave, dva ili više vijeća nacionalnih manjina
osnovanih u različitim jedinicama lokalne samouprave, dva ili više vijeća
nacionalnih manjina osnovanih u istoj jedinici područne (regionalne) samouprave
te dva ili više vijeća nacionalnih manjina osnovanih u različitim jedinicama
područne (regionalne) samouprave mogu radi usklađivanja ili unaprjeđivanja
zajedničkih interesa osnovati koordinacije vijeća nacionalnih manjina.
(2) Vijeća nacionalnih manjina kroz koordinaciju vijeća
nacionalnih manjina usaglašavaju stavove o pitanjima iz svog djelokruga.
(3) Vijeća nacionalnih manjina mogu koordinaciju vijeća
nacionalnih manjina ovlastiti da poduzima u njihovo ime pojedine mjere iz članka
31. ovoga Ustavnog zakona.
(4) Smatra se da su vijeća nacionalnih manjina jedinica
područne (regionalne) samouprave osnovale koordinaciju vijeća nacionalnih
manjina za područje Republike Hrvatske kada je sporazumu o osnivanju ove
koordinacije pristupilo više od polovine vijeća nacionalnih manjina područne
(regionalne) samouprave.
(5) Koordinacija vijeća nacionalnih manjina koju su
vijeća nacionalnih manjina jedinica područne (regionalne) samouprave osnovale
za područja Republike Hrvatske može donositi odluke o znamenju i simbolima
nacionalnih manjina i način obilježavanja praznika nacionalnih manjina uz
suglasnost Savjeta za nacionalne manjine.
Članak 34.
(1) Predstavnik nacionalne manjine svoje poslove
obavlja pod nazivom koji mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na
jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja ga je izabrala i koji
sadrži oznaku područja za koje je izabran.
(2) Predstavnik nacionalne manjine otvara račun
sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava na području jedinice
lokalne samouprave za koju je izabran, za financijski plan korištenja tih
sredstava i završni račun tih sredstava. Financijski plan i završni račun
sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava objavljuju se u službenom
glasilu jedinice lokalne samouprave za čije područje je izabran manjinski
predstavnik.
(3) Na predstavnika nacionalne manjine te njegove
ovlasti i obveze odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 28., 29., 30.,
31., 32. i 33. ovoga Ustavnog zakona.
IV.
SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE
Članak
35.
(1)
Osniva se Savjet za nacionalne manjine, radi sudjelovanja nacionalnih manjina u
javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja
i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda
nacionalnih manjina. U tom cilju Savjet surađuje s nadležnim državnim tijelima
i tijelima jedinica samouprave, vijećima nacionalnih manjina, odnosno
predstavnicima nacionalnih manjina, udrugama nacionalnih manjina i pravnim
osobama koje obavljaju djelatnosti kojima se ostvaruju manjinska prava i
slobode.
(2)
Savjet za nacionalne manjine ima pravo:
– predlagati tijelima državne vlasti da
rasprave pojedina pitanja od značenja za nacionalnu manjinu, a osobito provođenje
ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena manjinska prava i
slobode;
–
predlagati tijelima državne vlasti mjere za unaprjeđivanje položaja nacionalne
manjine u državi ili na nekom njenom području;
–
davati mišljenja i prijedloge o programima javnih radio postaja i javne
televizije namijenjenih nacionalnim manjinama, te o tretiranju manjinskih
pitanja u programima javnih radio postaja i javne televizije i drugim
sredstvima priopćavanja;
–
predlagati poduzimanje gospodarskih, socijalnih i drugih mjera na područjima
tradicionalno ili u znatnijem broju nastanjenim pripadnicima nacionalnih
manjina kako bi se očuvalo njihovo postojanje na tim područjima,
– tražiti
i dobiti od tijela državne vlasti i tijela lokalne i područne (regionalne)
samouprave podatke i izvješća potrebna za razmatranje pitanja iz svoga
djelokruga;
–
pozivati i tražiti nazočnost predstavnika tijela državne vlasti i tijela
lokalne i područne (regionalne) samouprave, u čiju nadležnost spadaju pitanja
iz djelokruga Savjeta utvrđena ovim Ustavnim zakonom i statutom Savjeta.
(3)
Savjet za nacionalne manjine surađuje u pitanjima od interesa za nacionalne
manjine u Republici Hrvatskoj s nadležnim tijelima međunarodnih organizacija i
institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i s nadležnim
tijelima matičnih država pripadnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
(4)
Savjet za nacionalne manjine raspoređuje sredstva koja se u državnom proračunu
osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Korisnici sredstava podnose Savjetu
godišnja izvješća o trošenju sredstava koja su im doznačena iz državnog proračuna,
o čemu Savjet izvješćuje Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor.
(5) Ako
u roku od 90 dana od donošenja državnoga proračuna, Savjet za nacionalne
manjine ne donese odluku o rasporedu sredstava iz stavka 4. ovoga članka,
odluku o tome donosi Vlada Republike Hrvatske.
Članak
36.
(1) Članove
Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada Republike Hrvatske na vrijeme od četiri
godine i to:
– sedam
članova pripadnika nacionalnih manjina iz reda osoba koje predlože vijeća
nacionalnih manjina,
– pet članova
pripadnika nacionalnih manjina iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih,
vjerskih djelatnika iz reda osoba koje predlože manjinske udruge i druge
organizacije manjina, vjerske zajednice, pravne osobe i građani pripadnici
nacionalnih manjina.
(2) Članovi Savjeta za nacionalne manjine su i
zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru.
(3) Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i
dva potpredsjednika koje imenuje Vlada Republike Hrvatske iz redova članova
Savjeta. Jedan od njih obavezno je član Savjeta iz redova nacionalne manjine
koja u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%.
(4) Prilikom imenovanja članova Savjeta za nacionalne
manjine Vlada Republike Hrvatske vodit će računa o udjelu pripadnika pojedinih
nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, kao i o tome da
sastav Savjeta odražava njihovu samobitnost i osobitost, te povijesne
vrijednosti, etničku, kulturnu i svaku drugu raznolikost.
(5) Predsjednik i potpredsjednici Savjeta za
nacionalne manjine svoju dužnost obavljaju profesionalno, a predsjednik Savjeta
je i predstojnik stručne službe Savjeta.
(6) Za obavljanje stručnih i administrativnih poslova
za Savjet za nacionalne manjine Vlada Republike Hrvatske osnovat će stručnu službu
Savjeta i odrediti okvirni broj njenih službenika i namještenika.
(7) Savjet za nacionalne manjine ima statut koji
donosi uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Statutom se pobliže uređuje
djelokrug i organizacija rada Savjeta.
(8) Savjet za nacionalne manjine donosi program rada,
financijski plan, završni račun i odluke o raspoređivanju sredstava koja se u
državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina.
(9) Savjet za nacionalne manjine će donijeti
pravilnik o unutarnjem redu stručne službe Savjeta na prijedlog predsjednika
Savjeta.
(10) Savjet za nacionalne manjine odlučuje većinom
svih članova.
(11) Program rada Savjeta za nacionalne manjine,
financijski plan i završni račun sredstava Savjeta za nacionalne manjine, te
akti kojima Savjet za nacionalne manjine raspoređuje sredstva koja se u državnom
proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, objavljuju se u »Narodnim
novinama«.
V.
NADZOR
Članak
37.
(1)
Ostvarivanje prava i sloboda nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, ovim
Ustavnim zakonom i posebnim zakonima nadziru tijela državne uprave u pitanjima
iz svog djelokruga.
(2)
Vlada Republike Hrvatske usklađuje rad tijela državne uprave u primjeni ovog
Ustavnog zakona i posebnih zakona koji uređuju pitanja od značenja za
nacionalne manjine.
(3)
Najmanje jednom godišnje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru
izvješće o provođenju ovoga Ustavnog zakona i o utrošku sredstava koja se u državnom
proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, a Savjet za nacionalne
manjine Hrvatskom saboru odnosno njegovom radnom tijelu u čijem je djelokrugu
ostvarivanje prava nacionalnih manjina podnosi polugodišnje izvješće o
pitanjima koja su u djelokrugu Savjeta te kvartalno izvješće o utrošku
sredstava koja su u državnom proračunu osigurana za potrebe nacionalnih
manjina.
Članak
38.
(1)
Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina u jedinici
samouprave mogu zatražiti od nadležnog tijela državne uprave da provede nadzor
nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su uređena prava i
slobode nacionalnih manjina od strane tijela jedinica samouprave u kojima su
osnovane i da poduzmu mjere za zakonito postupanje tih tijela, o čemu obavještava
Savjet za nacionalne manjine koji je dužan o svom stajalištu izvijestiti vijeća
nacionalnih manjina odnosno predstavnika nacionalnih manjina.
(2)
Savjet za nacionalne manjine može zatražiti od Vlade Republike Hrvatske da
provede nadzor nad primjenom ovoga Ustavnog zakona i posebnih zakona kojima su
uređena prava i slobode nacionalnih manjina od strane tijela državne uprave i
da poduzme mjere za zakonito postupanje tih tijela.
(3)
Vijeća nacionalnih manjina odnosno predstavnici nacionalnih manjina i Savjet za
nacionalne manjine imaju pravo, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom
sudu Republike Hrvatske podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike
Hrvatske, ako po vlastitoj ocjeni ili povodom inicijative pripadnika nacionalne
manjine smatraju da su povrijeđena prava i slobode pripadnika nacionalnih
manjina propisana ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima.
VI.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
39.
(1)
Odredba članka 19. ovoga Ustavnog zakona primjenjivat će se od dana stupanja na
snagu zakona kojim će sukladno ovoj odredbi biti uređen izbor zastupnika u
Hrvatski sabor.
(2)
Predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima
je mandat u tijeku, a u kojima nije ostvareno pravo na zastupljenost
predstavnika manjina sukladno odredbama članka 20. ovoga Ustavnog zakona,
popunit će se odgovarajućim brojem članova pripadnika nacionalnih manjina u
roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.
Članak
40.
Ništa
se u ovome Ustavnom zakonu neće tumačiti kao da uključuje bilo kakvo pravo na
obavljanje bilo kakve djelatnosti ili izvršavanje čina suprotnih temeljnim načelima
međunarodnog prava, te posebice suverenosti, jedinstvenosti, teritorijalne
cjelovitosti i nezavisnosti Republike Hrvatske.
Članak
41.
Ovim se
Ustavnim zakonom ne mijenjaju niti ukidaju prava nacionalnih manjina utvrđena
međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske čine dio
unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
Članak
42.
(1)
Vlada Republike Hrvatske imenovat će članove Savjeta za nacionalne manjine te
predsjednika i potpredsjednike Savjeta najkasnije u roku od 90 dana od dana
stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona.
(2) Ako
do isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ne budu osnovana vijeća nacionalnih
manjina ili ako ta vijeća ne predlože Vladi Republike Hrvatske kandidate za članove
Savjeta za nacionalne manjine, Savjet za nacionalne manjine činit će članovi
imenovani prema odredbi članka 36. stavka 1. podstavka drugog i članovi određeni
prema odredbi članka 36. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona.
(3) Do osnivanja Stručne službe Savjeta za nacionalne
manjine stručne i administrativne poslove za Savjet za nacionalne manjine
obavljat će Ured za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.
Članak 43.
(1) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona
prestaje važiti odredba članka 4. stavka 1. točke 1. Zakona o uporabi jezika i
pisma nacionalnih manjina (»Narodne novine«, br. 51/00.).
(2) Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona
prestaje se primjenjivati odredba članka 9. Zakona o izboru članova predstavničkih
tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine«,
br. 33/01.) u dijelu u kojem propisuje izbor članova predstavničkih tijela
jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave iz reda
pripadnika nacionalnih manjina i prestaje važiti odredba članka 61. Zakona o
izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave.
Članak 44.
Danom stupanja na snagu ovoga Ustavnog zakona
prestaje važiti Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih
i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (»Narodne novine«,
br. 65/91., 27/92., 34/92. – pročišćeni tekst, 51/00. i 105/00. – pročišćeni
tekst).
Članak 45.
Ovaj Ustavni zakon stupa na snagu danom objave u
»Narodnim novinama«.
Klasa: 016– 01/02– 01/01
Zagreb, 13. prosinca 2002.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.