NN 44/2004 (6.4.2004.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-502/2004 od 26. ožujka 2004.

Ustavni sud Republike Hrvatske

1077

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. Š. iz P., koju zastupa M. B., odvjetnik u L., na sjednici održanoj dana 26. ožujka 2004. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Puli, broj: Gž-3091/03 od 22. prosinca 2003. godine, kojim je odbijena kao neosnovana njezina žalba i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Poreču, broj: P-128/02 od 4. travnja 2002. godine.

Prvostupanjskim rješenjem određena je privremena mjera kojom je naloženo podnositeljici kao tuženici da tužitelju odmah po primitku navedene privremene mjere preda duplikat ključeva novih brava koje je postavila na ulazinim vratima prostorija koje je koristio tužitelj za ordinaciju opće medicine i previjalište, te zajedničke čekaonice i WC-a, a koje se sve prostorije nalaze u prizemlju stambeno-poslovne zgrade objekta u Poreču, ul. Rade Končara br. 11 sagrađene na k.č. 4457/1 upisane u z.k.ul. 134 k.o. Poreč, a koja privremena mjera da će trajati do pravomoćnosti rješenja donesenog u tom parničnom postupku radi smetanja posjeda ili do drugačije odluke suda.

2. Uz ustavnu tužbu podnositeljica je podnijela prijedlog za odgodu ovrhe pozivom na odredbu članka 67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon) i to iz razloga jer bi joj ovrha navedenog rješenja prouzročila nenadoknadivu štetu, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

3. Odredba članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona propisuje:

»Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo)«.

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest poje­dinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

4. Budući da je osporeno rješenje doneseno u postupku određivanja privremene mjere kao sredstva vremenski ogra­ni­čenog osiguranja glede spornog odnosa, prava ili obveze o kojima se tek treba donijeti sudska odluka, to ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnositeljici.

5. Slijedom iznijetoga, na temelju članka 72. u svezi s člankom 62. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.

6. O prijedlogu podnositeljice ustavne tužbe za odgodu ovrhe do donošenja meritorne odluke Suda iz članka 67. stavka 2. Us­tav­nog zakona nije odlučivano, budući je predmetna ustavna tužba odbačena zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlu­čivanje.

7. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-502/2004

Zagreb, 26. ožujka 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Milan Vuković, v. r.