NN 142/2005 (2.12.2005.), Pravilnik o postupku homologacije glavnih svjetala za dugi i/ili kratki svjetlosni snop za motorna vozila i izvore svjetlosti (žarulje sa žarnom niti i druge) za uporabu u homologiranim svjetlima moto

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

2691

Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04), ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE GLAVNIH SVJETALA ZA DUGI I/ILI KRATKI SVJETLOSNI SNOP ZA MOTORNA VOZILA I IZVORE SVJETLOSTI (ŽARULJE SA ŽARNOM NITI I DRUGE) ZA UPORABU U HOMOLOGIRANIM SVJETLIMA MOTORNIH VOZILA I NJIHOVIH PRIKOLICA TPV 125 (IZDANJE 00)(*)

 

Članak 1.

Ovim se pravilnikom uređuje postupak homologacije glavnih svjetala za motorna vozila kategorije M i N(1) i izvora svjetlosti u svjetlima motornih vozila i njihovih prikolica.

 

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u prilozima II. do IX., a postupak homologacije u prilogu I. ovoga pravilnika. Prilozi I. do IX. čine njegov sastavni dio.

 

Članak 3.

Tijelo za homologaciju vozila u smislu odredaba ovoga pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

 

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipa sastavnoga dijela prema obrascu u dodatku 3 priloga I. za tip glavnoga svjetla za motorna vozila i u dodatku 4 priloga I. za tip izvora svjetlosti u svjetlima motornih vozila i njihovih prikolica, ako ti tipovi glavnoga svjetla i izvora svjetlosti zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i njegovih priloga.

 

Članak 5.

Glavna svjetla i izvori svjetlosti u svjetlima motornih vozila i njihovih prikolica mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i njegovih priloga.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, glavna svjetla i izvori svjetlosti u svjetlima motornih vozila i njihovih prikolica koja ne zadovoljavaju odredbe iz ovog pravilnika mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako su kao zamjenski dijelovi namijenjeni za ugrad­bu na vozila homologirana prema ranije važećim propisima.

 

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:

– zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovoga pravilnika

– može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u prilozima II. do IX.

– ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskoga smjera.

 

Članak 7.

Danom početka primjene ovoga pravilnika prestaje važiti:

1. Naredba o homologaciji glavnih svjetala za motorna vozila za asimetrični kratki i/ili dugi svjetlosni snop sa žaruljama kategorije R2 i/ili HS1(»Narodne novine« br. 147/98 i 64/99);

2. Naredba o homologaciji SB (»Sealed Beam«) glavnih svjetala za cestovna motorna vozila za europski asimetrični kratki i/ili dugi svjetlosni snop (»Narodne novine« br. 147/98);

3. Naredba o homologaciji glavnih svjetala za cestovna motorna vozila, za asimetrični kratki i/ili dugi svjetlosni snop, halogenim žaruljama H1, H2, H3, HB3, HB4, H1, H7, H8, H9, HIR1 i/ili HIR2, (»Narodne novine« br. 147/98);

4. Naredba o homologaciji glavnih svjetala za cestovna motorna vozila, za asimetrični kratki i dugi svjetlosni snop ili obadva, s halogenim žaruljama H4 (»Narodne novine« br. 147/98);

5. Naredba o homologaciji glavnih svjetala koja sa svjetlosnim izvorom čine nerastavljivu cjelinu (»HSB SVJETLA«) za motorna vozila s asimetričnim kratkim i/ili dugim svjetlosnim snopom (»Narod­ne novine« br. 17/99);

6. Naredba o homologaciji žarulja za uporabu u homologiranim svjetlima za motorna vozila i njihove prikolice (»Narodne novine« br. 17/99);

7. Naredba o homologaciji glavnih svjetala za motorna vozila sa svjetlosnim izvorom s izbojem u plinu (»Narodne novine« br. 17/99);

8. Naredba o homologaciji svjetlosnih izvora s izbojem u plinu za uporabu u homologiranim svjetlima s takvim svjetlosnim izvorima (»Narodne novine« br. 17/99).

 

Članak 8.

Ovaj se pravilnik objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

 

Klasa: 011-02/05-03/17

Urbroj: 558-04/12-05-1

Zagreb, 30. rujna 2005.

Ravnatelj

Državnog zavoda za mjeriteljstvo

dr. sc. Marijan Andrašec, dipl. ing., v. r.

______
(*) Ovaj pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 76/761/EEC o glavnim svjetlima za dugi i/ili kratki svjetlosni snop za motorna vozila i izvorima svjetlosti za takva glavna svjetla, s uključenim izmjenama i dopunama u direktivama 89/517/EEC i 1999/17/EC.

(1) Definicija vozila i kategorizacija dani su u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 115/04).

 

 

PRILOG I.

 

OPĆE ODREDBE ZA HOMOLOGACIJU TIPA

 

1.         Ovaj prilog obrađuje homologaciju tipa sastavnoga dijela za

1.1       glavna svjetla za motorna vozila koja emitiraju asime­trični kratki i dugi svjetlosni snop, ili oba, opremljena sa žaruljama sa žarnom niti kategorije R2 i/ili HS1 i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu II.;

1.2       »sealed-beam« glavna svjetla za motorna vozila koja emitiraju asimetrični kratki i dugi svjetlosni snop, ili oba i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu lII.;

1.3?     glavna svjetla za motorna vozila koja emitiraju asimetrični kratki i dugi svjetlosni snop, ili oba, opremljena s halogenim žaruljama sa žarnom niti kategorija H1, H2, H3, HB3, HB4, H7, H8 H9, HIR1, HIR2 i/ili H11 i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu IV.;

1.4       glavna svjetla za motorna vozila koja emitiraju asimetrični kratki ili dugi svjetlosni snop, ili oba, opremljena s halogenim žaruljama sa žarnom niti kategorija H4 i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu V.;

1.5       halogena »sealed-beam« glavna svjetla za motorna vozila koja emitiraju asimetrični kratki i dugi svjetlosni snop, ili oba, i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu VI.;

1.6       žarulje sa žarnom niti za uporabu u homologiranim glavnim svjetlima motornih vozila i njihovih prikolica, koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu VII.;

1.7       glavna svjetla za motorna vozila opremljena s izvorima svjetlosti s izbojem u plinu i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu VIII;

1.8       izvore svjetlosti s izbojem u plinu za uporabu u homologiranim svjetlima motornih vozila i koja zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilogu IX;

 

2.         ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOGA DIJELA

2.1       Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela, u skladu s člankom 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, za određeni tip glavnoga svjetla podnosi proizvođač.

2.1.1.   Obrazac za opisni dokument prikazan je u dodatku 1.

2.1.2.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja treba dostaviti:

2.1.2.1.            sljedeće uzorke:

2.1.2.1.1.         za tip glavnoga svjetla koje je navedeno u točkama 1.1., 1.3. i 1.4. naviše: dva uzorka:

2.1.2.1.2.         za tip glavnoga svjetla koje je navedeno u točkama 1.2. i 1.5. naviše: pet uzoraka:

2.1.2.1.3.         za tip glavnoga svjetla koje je navedeno u točki 1.7. naviše: dva uzorka s etalon izvorom svjetlosti s izbojem u plinu i, po potrebi, po jedan balast svakoga tipa koji se upotrebljava;

2.1.2.2.            za ispitivanje plastičnoga materijala, iz kojega su izrađene leće:

2.1.2.2.1          trinaest leća (četrnaest leća u slučaju glavnih svjetala koja su navedena u točki 1.7.)

2.1.2.2.2          šest (deset) od tih leća mogu se zamijeniti sa šest (deset) uzoraka materijala, veličine najmanje 60 mm x 80 mm, koji imaju ravnu ili izbočenu vanjsku površinu i uglavnom ravnu površinu u sredini (polumjera za­krivljenosti najmanje 300 mm) veličine najmanje 15 mm × 15 mm

2.1.2.2.3          svaka takva leća ili uzorak materijala moraju biti izrađeni po postupku koji se upotrebljava u serijskoj proizvodnji;

2.1.2.2.4          reflektor, na kojega se mogu ugraditi leće sukladno uputama proizvođača.

2.1.2.3 Kad je primjenjivo, za ispitivanje ultravioletne otpornosti svjetlosno propusnih dijelova iz plastičnoga materijala na ultravioletno zračenje izvora svjetlosti s izbojem u plinu u glavnom svjetlu:

2.1.2.3.1          po jedan uzorak odgovarajućega materijala koji se upotrebljava u glavnom svjetlu ili uzorak glavnog svjetla koji sadrži takav materijal. Svaki uzorak materijala mora imati isti izgled i moguću površinsku obradu kao predviđeni u glavnom svjetlu koje treba homologirati.

2.1.2.3.2          Ispitivanje ultravioletne otpornosti unutarnjih materijala na ultravioletno zračenje izvora svjetlosti nije potrebno ako se upotrebljavaju izvori svjetlosti s izbojem u plinu s niskim ultravioletnim zračenjem ili ako su poduzete mjere za zaštitu odgovarajućih dijelova od ultravioletnoga zračenja, npr. sa staklenim filtrima.

2.1.2.4 Za materijale iz kojih su izrađene leće i moguće prevlake treba priložiti izvještaj o ispitivanju svojstava tih materijala i prevlaka ako su već bili ispitani.

2.2       Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela u skladu s člankom 6. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila za određeni tip izvora svjetlosti podnosi proizvođač.

2.2.1.   Obrazac za opisni dokument prikazan je u Dodatku 2.

2.2.2.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja treba dostaviti sljedeće:

2.2.2.1 za tip žarulje sa žarnom niti koji je naveden u točki 1.6. naviše: pet uzoraka za svaku boju za koju je bio podnesen zahtjev;

2.2.2.2.            za tip izvora svjetlosti s izbojem u plinu koji je naveden u točki 1.8. naviše: tri uzorka i jedan uzorak balasta;

2.2.2.3 kad se tip izvora svjetlosti razlikuje od već homologiranoga tipa samo po trgovačkom nazivu ili oznaci dovoljno je dostaviti:

2.2.2.3.1          izjavu proizvođača da je dostavljeni tip (osim trgo­vačkog naziva ili oznake) identičan tipu koji je proizveo isti proizvođač i koji je kao već homologiran označen njegovom homologacijskom oznakom;

2.2.2.3.2          dva uzorka s novim trgovačkim nazivom ili oznakom.

 

3.         OZNAČIVANJE

3.1.      Uređaji dostavljeni za homologaciju tipa sastavnog dijela moraju imati:

3.1.1.   U slučaju glavnih svjetala(*):

3.1.1.1 na leći, trgovačku oznaku ili oznaku proizvođača;

3.1.1.2 na lećama i na kućištu(**) dovoljno velike površine za homologacijsku oznaku, navedenu u točki 5.; te površine moraju biti označene na crtežima koji su navedeni u dodatku 1.;

3.1.1.3 ako su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom ili desnom stranom, oznake koje označavaju oba namještanja optičkog bloka na vozilu ili izvora svjetlosti na reflektoru; te se oznake sastoje od slova »R/D« za položaj za promet desnom i slova »L/G« za promet lijevom stranom;

3.1.1.4 Sva glavna svjetla navedena u točki 1.7 mogu imati na svojoj površini emitiranja svjetla označeno referentno središte kako je navedeno u dodatku 6. priloga VIII.

3.1.2    U slučaju žarulja sa žarnom niti na podnošku ili na balonu, pri čemu u drugom slučaju to ne smije imati štetnoga utjecaja na svjetlosne značajke:

3.1.2.1 trgovačku oznaku ili oznaku proizvođača; ako je isti homologacijski broj bio dodijeljen za više trgovačkih naziva ili oznaka, jedna ili više njih dovoljno je da zadovolje taj zahtjev;

3.1.2.2 nazivni napon;

3.1.2.3 međunarodnu oznaku odgovarajuće kategorije;

3.1.2.4 nazivni napon (za žarulje s dvjema žarnim nitima prema redoslijedu: glavna žarna nit/sekundarna žarna nit); to nije potrebno odvojeno navoditi ako je to dio međunarodne oznake odgovarajuće kategorije žarulje sa žarnom niti;

3.1.2.5 dovoljno veliku površinu za postavljanje homologacijske oznake koju treba prikazati na crtežima koji su navedeni u dodatku 2.

3.1.2.6 Osim napisa iz točaka 3.1.2.1 do 3.1.2.5 i 6. mogu se postaviti drugi napisi pod uvjetom da nemaju štetnoga utjecaja na svjetlosne značajke.

3.1.3.   U slučaju izvora svjetlosti s izbojem u plinu na podnošku:

3.1.3.1 trgovačku oznaku ili oznaku proizvođača;

3.1.3.2.            međunarodnu oznaku odgovarajuće kategorije;

3.1.3.3.            nazivni napon; to nije potrebno odvojeno navoditi ako je to dio međunarodne oznake odgovarajuće kategorije žarulje sa žarnom niti;

3.1.3.4 dovoljno veliku površinu za postavljanje homologacijske oznake, što treba prikazati na crtežima koji su navedeni u dodatku 2.

3.1.2.5 Osim natpisa iz točaka 3.1.3.1 do 3.1.3.4 i 6. mogu se postaviti drugi napisi na podnožak.

3.1.3.6 Balast koji se upotrebljava kod homologacije tipa izvora svjetlosti, mora biti označen s oznakom tipa i trgovačkom oznakom te nazivnim naponom i nazivnom snagom, kako je navedeno u odgovarajućoj dokumentaciji žarulje.

 

4.         DODJELJIVANJE HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

4.1.      Ako su zadovoljeni odgovarajući zahtjevi, dodjeljuje se homologacija tipa sastavnoga dijela prema članku 8. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

Napomena:      Ovaj pravilnik ne sprječava moguću zabranu kombinacije glavnog svjetla s lećom od plastičnoga materijala homologiranu prema ovom pravilniku s mehaničkom napravom za čišćenje glavnog svjetla (s brisačima).

4.2.      Obrazac certifikata o homologaciji tipa dan je u:

4.2.1    Dodatku 3. za zahtjeve navedene u točki 2.1;

4.2.2    Dodatku 4. za zahtjeve navedene u točki 2.2.

4.3.      Homologacijski broj, u skladu s prilogom VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, dodjeljuje se svakomu tipu homologirana glavnog svjetla. Ista država članica ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu glav­nog svjetla.

4.4.      Ako je homologacija tipa sastavnog dijela zatražena za tip uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća glavno svjetlo i druga svjetla, jedinstveni broj homologacije tipa sastavnog dijela može se dodijeliti pod uvjetom da glavno svjetlo zadovoljava zahtjeve ovoga pravilnika i da je svako od drugih svjetala, koje čini dio uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je zatražena homologacija tipa sastavnog dijela, u skladu s pojedinačnim pravilnikom koji se na njega primjenjuje.

4.5       Svaki homologirani tip izvora svjetlosti dobiva homologacijsku kodnu oznaku. Ona se sastoji od identifikacijske kodne oznake koja se sastoji od najviše dva znaka odabrana od arapskih brojeva i velikih slova koji su navedeni u napomeni(***), ispred kojih je jednoznamenkasti redoslijedni broj, dodijeljen najnovijim većim tehničkim izmjenama i dopunama odgovarajućega priloga Direktive 76/761/EEC na dan dodjeljivanja homologacije tipa. U ovom pravilniku taj je redoslijedni broj

            – 2 za prilog VII,

            – 0 za prilog IX.

            Ista država ne smije dodijeliti istu kodnu oznaku za drug tip izvora svjetlosti.

________
(*) U slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet vožnjom samo po jednoj strani ceste (desnom ili lijevom), nadalje je preporučljivo da se na prednjim lećama neizbrisivo označi obris površine koja može biti prekrivena, da bi se spriječilo ometanje sudionika u prometu u državi u kojoj je strana vožnje nasprotna onoj u državi za koju je konstruirano glavno svjetlo. To treba pojasniti u priručniku za održavanje vozila. Međutim, ta oznaka nije potrebna kad je ta površina jasno prepoznatljiva iz konstrukcije.

(**) Ako se leća ne može odvojiti od kućišta glavnoga svjetla, odredba o površini za označivanje na leći je dovoljna.

(***) 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

                  A B C D E F G H J K L M N P R S T U V W X Y Z.

                                                                                                                               

5.         OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOGA DIJELA ZA GLAVNA SVJETLA

5.1.      Osim oznaka navedenih u točki 3.1., svako glavno svjetlo, koje je sukladno tipu homologiranu prema ovom pravilniku, treba nositi oznaku homologacije tipa sastav­nog dijela.

5.2.      Ta se oznaka sastoji od:

5.2.1.   pravokutnika oko slova »e«, iza kojega se nalazi broj 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku).

5.2.2.   »osnovnoga homologacijskog broja«, u blizini pravokutnika, sadržanog u dijelu 4 homologacijskoga broja tipa navedenoga u prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, kojemu prethode dvije brojke koje označavaju redoslijedni broj dodijeljen najnovijim glav­nim tehničkim izmjenama i dopunama Direktive 76/761/EEZ na dan kad je homologacija tipa dodijeljena. U ovom pravilniku taj je redni broj izmjena i dopuna

            – 01 za Prilog II.,

            – 02 za Prilog III.,

            – 04 za Prilog IV.,

            – 02 za Prilog V.,

            – 02 za Prilogo VI.,

            – 00 za Prilog VIII.,

5.2.3.   dodatnog simbola prema sljedećem:

5.2.3.1.            na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve samo za promet lijevom stranom, vodoravne strelice usmjerene prema desno u odnosu na promatrača okrenuta prema glavnom svjetlu, tj. na tu stranu ceste po kojoj teče promet;

5.2.3.2 na glavnim svjetlima konstruiranim da pomoću odgovarajućega namještanja optičkog bloka ili žarulje sa žarnom niti zadovoljavaju zahtjeve za oba sustava prometa, vodoravne strelice s oštricama na oba kraja, od kojih je jedna usmjerena lijevo, a druga desno;

5.2.3.3 na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika samo s obzirom na kratki svjetlosni snop, slova »C«;

5.2.3.4 na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika samo s obzirom na dugi svjetlosni snop, slova »R«;

5.2.3.5 na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika s obzirom na dugi i kratki svjetlosni snop, slova »CR«;

5.2.3.6 ispred kojih se nalazi (nalaze) slovo (slova):

            – S u slučaju glavnih svjetala navedenih u točki 1.2.,

            – H u slučaju glavnih svjetala navedenih u točkama 1.3. i 1.4.,

            – HS u slučaju glavnih svjetala navedenih u točki 1.5.,

            – D u slučaju glavnih svjetala navedenih u točki 1.7.

5.2.3.7 na glavnim svjetlima s lećom iz plastičnoga materijala postavljaju se slova PL u blizini simbola propisanih u točkama 5.2.3.3. do 5.2.3.5. naviše;

5.2.3.8 na glavnim svjetlima koja su navedena u točkama 1.3., 1.4., 1.5 i 1.7. i koja zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika s obzirom na dugi svjetlosni snop, oznaku najveće svjetlosne jakosti izražene s odgovarajućom oznakom, postavljenoj u blizini pravokutnika oko slova »e«; u slučaju uzajamno povezanih glavnih svjetala, oznaka najveće ukupne svjetlosne jakosti dugih svjetlosnih snopova izražava se kako je naviše navedeno.

            Naviše navedena oznaka određena je u

            – točki 6.3.2.1.2 priloga IV. i V.,

            – točki 8.3.2.1.2 priloga VI,

            – točki 6.3.2.2 priloga VIII,

            – ovisno što je primjenjivo.

5.2.3.9 U svakom slučaju treba u certifikatu o homologaciji tipa (dodatak 3.) navesti način djelovanja koji je upotrijebljen tijekom postupka ispitivanja sukladno točki 1.1.1.1 priloga »X« i dopušteni napon (naponi) sukladno točki 1.1.1.2 priloga »X«.

            U odgovarajućim slučajevima uređaj se označava prema sljedećem:

Na glavnim svjetlima koja zadovoljavaju zahtjeve ovoga pravilnika i konstruirana su tako da se žarna nit za kratki svjetlosni snop ne pali istodobno sa žarnom niti kakve druge svjetlosne funkcije s kojom može biti uzajamno povezana: u homologacijskoj oznaci mora biti postavljena kosa crta (/) iza simbola za kratki svjetlosni snop.

Na glavnim svjetlima navedenim u točkama 1.1., 1.3. i 1.4. koja zadovoljavaju zahtjeve priloga »X« ovoga pravilnika samo kad je njihov napon napajanja 6 V ili 12 V, u blizini grla žarulje sa žarnom niti postavlja se simbol koji se sastoji od broja 24 precrtana s križićem (X).

            Dodatak »X« označava:

            – dodatak 4. priloga II. i VIII.,

            – dodatak 5. priloga III., IV. i V.,

            – dodatak 6. priloga VI.,

            ovisno što je primjenjivo.

5.3.      Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela treba se postaviti na leću svjetla na način da je neizbrisiva i jasno čitljiva, čak i kad su svjetla ugrađena na vozilo.

5.4.      Primjeri oznake homologacije tipa.

5.4.1    Neovisna svjetla:

            Primjeri oznake homologacije tip sastavnog dijela dani su u dodatku 5, slika 1.

5.4.2.   Udružena, spojena ili uzajamno povezana svjetla.

5.4.2.1.            Kad je dodijeljen jedan broj homologacije tipa sastavnog dijela, prema točki 3.4. naviše, za tip uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća glavno svjetlo i druga svjetla, može se postaviti jedna oznaka homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

5.4.2.1.1.         pravokutnika oko slova »e«, iza kojega se nalazi broj 25 (vidi točku 5.2.1.);

5.4.2.1.2.         osnovnoga homologacijskog broja (vidi točku 5.2.2., prva polovina rečenice);

5.4.2.2.            Ova oznaka može se smjestiti bilo gdje na svjetlima koja su udružena, spojena ili uzajamno povezana, pod uvjetom:

5.4.2.2.1.         da ju se vidi nakon ugradbe svjetala;

5.4.2.2.2.         da se ni jedan element koji prenosi svjetlo, a koji je sastavni dio udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala, ne može ukloniti bez istodobnog uklanjanja homologacijske oznake.

5.4.2.3.            Identifikacijski simbol za svako svjetlo koje odgovara svakom pravilniku prema kojem je homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena, zajedno s redoslijednim brojem (vidi točku 5.2.2.) i, gdje je potrebno, zahtijevana strelica trebaju biti označeni:

5.4.2.3.1.         na odgovarajućoj površini emitiranja svjetla; ili

5.4.2.3.2.         u skupini, na način da se svako od udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala može jasno prepoznati.

5.4.2.4.            Dimenzije sastavnih dijelova ove oznake ne smiju biti manje od najmanjih dimenzija određenih za pojedi­načne oznake u različitim pravilnicima prema kojima su homologacije tipa sastavnih dijelova dodijeljene.

5.4.2.5.            Primjeri oznake homologacije tipa sastavnog dijela za svjetlo koje je udruženo, spojeno ili uzajamno povezano s drugim svjetlima dani su u dodatku 5.

5.4.3.   Svjetla, čije su leće upotrijebljene za razne tipove svjetala i koja mogu biti udružena, spojena ili uzajamno povezana s drugim svjetlima:

5.4.3.1.            primjenjuju se odredbe navedene u točki 5.4.2. niže;

5.4.3.2.            dodatno, kad se upotrebljava ista leća, ona može nositi različite homologacijske oznake koje se odnose na različite tipove glavnih svjetala ili sklopova svjetala, pod uvjetom da kućište glavnog svjetla, čak i kad se ne može odvojiti od leće, ima prostor opisan u točki 3.1.1.2. naviše i nosi homologacijske oznake koje odgovaraju stvarnim funkcijama.

5.4.3.3.            ako različiti tipovi glavnih svjetala imaju isto kućište, ono može nositi različite homologacijske oznake.

5.3.4.   Primjeri oznake homologacije tip sastavnog dijela za svjetla uzajamno povezana s glavnim svjetlima dani su na slici 3. dodatka 5.

5.4.2.   Udružena, spojena ili.

 

6.         OZNAKA EZ HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOGA DIJELA ZA IZVORE SVJETLOSTI

6.1.      Osim oznaka navedenih u točki 3.1.2. ili 3.1.3., svaki izvor svjetlosti koji je sukladan tipu homologiranu prema ovom pravilniku označava se oznakom homologacije tipa sastavnog dijela.

6.2.      Ta se oznaka sastoji od:

6.2.1.   pravokutnika oko slova »e«, iza kojega se nalazi broj 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku).

6.2.2.   homologacijske kodne oznake navedene u točki 4.5., u blizini pravokutnika.

6.3.      Natpisi i oznake navedene u točkama 3.1.2., 3.1.3. i 6.1. trebaju biti jasno čitljivi i neizbrisivi.

6.4.      Primjeri oznake homologacije tip sastavnog dijela za izvore svjetlosti dani su na slici 4. dodatka 5.

 

7.         PREINAKE TIPA I IZMJENE ILI DOPUNE HOMOLOGACIJA

7.1.      U slučaju preinaka tipa koji je homologiran prema ovome pravilniku, primjenjuju se odredbe članaka 16. i 17. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

 

8.         SUKLADNOST PROIZVODNJE

8.1.      Opće je pravilo da se mjere za osiguravanje sukladnosti proizvodnje poduzimaju u skladu s odredbama navedenim u člancima 29. do 32. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

8.2.      Posebno, ispitivanja koja se provode prema točki 2.3.5. priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila su ona koja su propisana u:

            – točki 3. dodatka 3. i dodatka 7. priloga II.,

            – točki 3. dodatka 3. i dodatka 6. priloga III.,

            – točki 3. dodatka. i dodatka 6. priloga IV.,

            – točki 3. dodatka 5. i dodatka 6. priloga V.,

            – točki 3. dodatka 5. i dodatka 7. priloga VI.,

            – u dodacima 6. i 7. priloga VII.,

            – u dodatku 8. priloga VIII., ili

            – u dodacima 6. i 7. priloga IX., ovisno što je primjenjivo,

            i uvjeti koji se primjenjuju pri izboru uzoraka za ispitivanja navedena u točkama 2.4.2 i 2.4.3. priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila su oni koji su propisani u:

            – dodatku 8. priloga II.,

            – dodatku 7. priloga III.,

            – dodatku 7. priloga IV.,

            – Prilogu 7. priloga V.,

            – dodatku 8. priloga VI.,

            – Prilozima 8. i 9. priloga VII.,

            – dodatku 9. priloga VIII., ili

            – dodatku 8. priloga IX.,

            ovisno što je primjenjivo,

8.3       Uobičajena učestalost nadzora koja odobri tijelo za homologaciju je jednom u dvije godine.

 

 

DODATAK 1

 

OPISNI DOKUMENT BR. ….

 

koji se odnosi na homologaciju tipa sastavnoga dijela za glavna svjetla za dugi i/ili kratki svjetlosni snop

 

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svi nacrti moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, moraju se dostaviti podaci o njihovim značajkama.

0.         OPĆI PODACI

0.1       Marka (trgovački naziv proizvođača): .................................

0.2       Tip:     

0.5       Naziv i adresa proizvođača:    

0.7       U slučaju sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica, položaj i način postavljanja oznake homologacije: ............

0.8       Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ..................................

1.         OPIS UREĐAJA

1.1       Tip uređaja ..............................................................................

1.1.1    Funkcija (funkcije) uređaja: ..................................................

1.1.2    Kategorija ili razred uređaja: ................................................

1.1.3    Boja emitiranoga ili reflektiranoga svjetla: .........................

1.2       Crtež (crteži), koji su dovoljno detaljni da omogućavaju identifikaciju tipa uređaja i koji prikazuju: .........................

1.2.1    geometrijski položaj u kojem se uređaj ugrađuje na vozilo (ne primjenjuje se za osvjetljavanje stražnje registarske pločice): .......

1.2.2    os promatranja, koju treba uzeti za referentnu os pri ispitivanjima (vodoravni kut H = 0°, vertikalni kut V = 0°), i točka, koju treba uzeti za referentno središte pri tim ispitivanjima (ne primjenjuje se za katadioptere i svjetla stražnje registarske pločice): ...............................................................

1.2.3    predviđeno mjesto za oznaku homologacije sastavnoga dijela: ..........................................................................................

1.2.4    za svjetla stražnje registarske pločice, geometrijski položaj u kojemu se uređaj ugrađuje s obzirom na prostor koji će zauzimati registarska pločica i na obris odgovarajuće osvijetljene površine: ....................................................................

1.2.5    za glavna svjetla i prednja svjetla za maglu pogled sprijeda s podacima o rebrima na leći, ako postoje, i poprečni presjek: ..........................................................................................

1.3       Kratak tehnički opis, koji osim za svjetla s neizmjenjivim izvorima svjetlosti navodi posebice kategoriju ili kategorije propisanih izvora svjetlosti, koji moraju biti jedan ili više njih od onih koji su sadržani u Pravilniku TPV 120, (ne primjenjuje se na katadioptere): ...........................................

1.4       Posebni podaci

1.4.1    Za svjetla stražnje registarske pločice, izjava je li uređaj namijenjen za osvjetljavanje široke/visoke/široke i visoke pločice: ....................................................................................

1.4.2    Za glavna svjetla,

1.4.2.1 podaci o tome je li glavno svjetlo namijenjeno za osvjetljavanje s kratkim i dugim svjetlosnim snopom ili samo s jednim od tih svjetlosnih snopova: .........................................

1.4.2.2 za glavno svjetlo koje je namijenjeno za osvjetljavanje s kratkim svjetlosnim snopom, podaci o tome, je li konstruirano za promet lijevom i desnom stranom ili samo za promet lijevom ili samo desnom stranom ................................

1.4.2.3 ako je glavno svjetlo opremljeno s namjestivim reflektorom, podatak o položaju (položajima) ugradbe glavnoga svjetla u odnosu na tlo i središnju uzdužnu ravninu vozila, ako je glavno svjetlo namijenjeno za uporabu samo u tom položaju (tim položajima): ....................................................

1.4.3    Za pozicijska svjetla, kočna svjetla i pokazivače smjera,

1.4.3.1 može li se uređaj upotrebljavati u sklopu od dva svjetla iste kategorije .................................................................................

1.4.3.2 u slučaju uređaja s dvije razine jakosti (kočna svjetla i pokazivači smjera kategorije 2b), grafički prikaz rasporeda i specifikacija značajka sustava kojim se osiguravaju dvije razine jakosti: .........................................................................

1.4.4    Za katadioptere, kratak opis s tehničkim specifikacijama materijala retroreflektirajućega optičkog dijela: .................

1.4.5    Za svjetla za vožnju unatrag, izjava je li uređaj namijenjen za ugradbu na vozilo isključivo u paru uređaja: ................

 

DODATAK 2.

 

OPISNI DOKUMENT BR. ….

koji se odnosi na homologaciju tipa sastavnoga dijela za izvore svjetlosti za uporabu u homologiranim svjetlima

Sljedeći podaci, ako se primjenjuju, moraju se dostaviti u tri primjerka s popisom priloženih dokumenata. Svi nacrti moraju se dostaviti u prikladnome mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice imaju elektroničko upravljanje, moraju se dostaviti podaci o njihovim značajkama.

 

0.         OPĆI PODACI

0.1       Marka (trgovački naziv proizvođača): ......................................

0.2       Tip: ...............................................................................................

0.5       Naziv i adresa proizvođača: .......................................................

0.7       U slučaju sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica, položaj i način postavljanja oznake EZ homologacije: ...........

0.8       Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ......................................

1.         OPIS TIPA UREĐAJA

1.1       Tip uređaja ...................................................................................

1.2.      Boja emitiranoga svjetla: ............................................................

1.3.      Nazivni napon: ............................................................................

1.4.      Nazivna snaga: .............................................................................

1.5       Kratak tehnički opis: ..................................................................

1.6       Crtež (crteži) koji su dovoljno detaljni da omogućavaju identifikaciju tipa: .................................................................................

1.7       U slučaju izvora svjetlosti s izbojem u plinu, identifikacija balasta: .............................................................................................

 

Datum, spis

DODATAK 3.

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm)

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA

Izjava o:

– homologaciji(1)

– izmjeni/dopuni homologacije(1)

– odbijanju homologacije(1)

– povlačenju homologacije(1)

za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu..../..../EEC kao što je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom..../..../EC

Broj homologacije tipa:............................................................................

Razlog za izmjenu/dopunu: ...................................................................

DIO I.

0.1       Marka (trgovački naziv proizvođača): ....................................

0.2       Tip ..............................................................................................

0.3       Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1) (2): ....................

0.3.1    Položaj te oznake: .....................................................................

0.4       Kategorija vozila(1) (3): ................................................................

0.5       Naziv i adresa proizvođača vozila: ..........................................

0.7       Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije .................................

0.8       Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ....................................

DIO II.

1.         Dodatni podaci (kad je potrebno): vidi dopunu

2.         Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja: ........

3.         Datum izvještaja o ispitivanju: ................................................

4.         Broj izvještaja o ispitivanju. .....................................................

5.         Napomene (ako ih ima): Vidi dopunu

6.         Mjesto. ........................................................................................

7.         Datum: .......................................................................................

8.         Potpis:

9.         Priložen je sadržaj opisne dokumentacije koja je pohranjena u tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev.

_______
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila/sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji takvi znakovi nadomještaju se u dokumentaciji znakom ‘?’ (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u Prilogu II. Direktive 70/156/EEC.

 

 

Dopuna certifikatu o homologaciji tipa br. .....

 

koja se odnosi na homologaciju tipa sastavnoga dijela za uređaj za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju prema Direktivi (Direktivama) 76/757/EEZ; 76/758/EEZ; 76/759/EEZ; 76/760/EEZ; 76/761/EEZ; 76/762/EEZ; 77/538/EEZ; 77/539/EEZ i 77/540/EEZ(1), kao što je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom (Direktivama)…

1.         Dodatni podaci

1.1.      Kad je primjenjivo, navesti za svako svjetlo

1.1.1.   Kategorija (kategorije) uređaja: ..............................................

1.1.2.   Broj i kategorija izvora svjetlosti (ne primjenjuje se na katadioptere)(2): ................................................................................

1.1.3.   Boja emitiranoga ili reflektiranoga svjetla: ...........................

1.1.4.   Homologacija dodijeljena samo za uporabu kao zamjenski dio na vozilima koja su već u uporabi: Da/Ne(1)

1.2.      Posebni podaci za određene tipove uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju

1.2.1.   Za katadioptere: zaseban/dio sklopa uređaja(1)

1.2.2.   Za svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice: uređaj za osvjetljavanje visoke pločice/široke pločice(1)

1.2.3.   Za glavna svjetla: ako su s namjestivim reflektorom, položaj (položaji) ugradbe glavnoga svjetla u odnosu na tlo i središnju uzdužnu ravninu vozila, ako je glavno svjetlo namijenjeno za uporabu samo u tom položaju (tim položajima): ......................

1.2.4.   Za svjetla za vožnju unatrag: Taj se uređaj ugrađuje na vozilo isključivo kao dio u paru uređaja: Da/Ne(1)

5.         Napomene

5.1       Crteži

5.1.1.   Za svjetla za osvjetljavanje stražnje registarske pločice: priloženi crtež br. ...…….....prikazuje geometrijski položaj u kojem se uređaj ugrađuje u odnosu na prostor za registarsku pločicu i obris odgovarajuće osvijetljene površine;

5.1.2.   Za katadioptere: priloženi crtež br. ...…….....prikazuje geometrijski položaj u kojem se uređaj ugrađuje na vozilo;

5.1.3.   Za sve ostale uređaje za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju: priloženi crtež br. . ..…….....prikazuje geometrijski položaj u kojem se uređaj ugrađuje na vozilo te referentnu os i referentno središte uređaja;

5.1.4.   Za glavna svjetla: način djelovanja koji je upotrijebljen tijekom postupka ispitivanja (točka 5.2.3.9 Priloga I. Direktive 76/761/EEZ): ............................................................................

 ________ 

(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Za svjetla s neizmjenjivim izvorima svjetlosti navesti broj i ukupnu snagu izvora svjetlosti.

 

DODATAK 4.

 

Obrazac

(najveći format: A4 (210 x 297 mm)

 

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI TIPA

Žig tijela za homologaciju

 

Izjava o:

– homologaciji(1)

– izmjeni/dopuni homologacije(1)

– odbijanju homologacije(1)

– povlačenju homologacije(1)

za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu..../..../EEC kao što je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom..../..../EC

Broj homologacije tipa: ..................................................................

Razlog za izmjenu/dopunu: ...........................................................

DIO I.

0.1       Marka (trgovački naziv proizvođača): ....................................

0.3       Tip ..............................................................................................

0.3       Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnome dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1) (2): ............

0.3.1    Položaj te oznake: .....................................................................

0.4       Kategorija vozila(1) (3): .........................................................

0.6       Naziv i adresa proizvođača: .....................................................

0.7       Za sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice, položaj i način postavljanja oznake homologacije ...............................

0.8       Adresa (adrese) pogona za sklapanje: ....................................

DIO II.

1.         Dodatni podaci (kad je potrebno): vidi dopunu

2.         Tehnička služba odgovorna za provođenje ispitivanja: ........

3.         Datum izvještaja o ispitivanju: ................................................

4.         Broj izvještaja o ispitivanju. ....................................................

5.         Napomene (ako ih ima): vidi dopunu

6.         Mjesto. .......................................................................................

7.         Datum: .......................................................................................

8.         Potpis: ........................................................................................

9.         Priložen je sadržaj opisne dokumentacije, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju i koja se može dobiti na zahtjev

 _______
(1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

(2) Ako podaci za oznaku tipa sadrže znakove koji nisu bitni za opis tipova vozila/sastavnoga dijela ili zasebne tehničke jedinice na koje se odnosi ovaj certifikat o homologaciji, takvi znakovi nadomještaju se u dokumentaciji znakom ‘?’ (npr. ABC??123???).

(3) Prema definiciji u Prilogu II. Direktive 70/156/EEZ.

 

Dopuna certifikatu o homologaciji tipa br......

 

koji se odnosi na homologaciju tipa sastavnoga dijela za izvor svjetlosti za uporabu u homologiranim sklopovima svjetlima prema Direktivi 76/761/EEC kao što je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom …./……/EC

 

1.         Dodatni podaci

1.1.      Kategorija uređaja:

1.1.3    Boja emitiranoga svjetla:

1.3.      Nazivni napon:

1.4.      Nazivna snaga:

1.5       Kratak tehnički opis:................................................................

1.6      Crtež (crteži) koji su dovoljno detaljni da omogućavaju identifikaciju tipa: ........................................................

1.7       Trgovački naziv i tip balasta, kad je primjenjivo: ................

5.         Napomene

5.1.      Priloženi crtež br....……..... potpuno prikazuje cijeli izvor svjetlosti.

 

 

DODATAK 5.

 

PRIMJERI OZNAKE HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOGA DIJELA

 

Slika 1.

Neovisna svjetla

Primjer 1

 

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve priloga II. (redoslijedni broj 01) za kratki svjetlosni snop i konstruirano je isključivo za promet lijevom stranom, tipno homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471.

Primjer 2<>

 

 

 Uređaj, označen s gore prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve priloga II. (redoslijedni broj 01) za kratki i dugi svjetlosni snop i konstruirano je za oba prometna sustava s pomoću namještanja optičkog bloka ili žarulje, tipno homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471.

 

Primjer 3

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je »sealed-beam« glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve priloga III. (redoslijedni broj 02) za kratki i dugi svjetlosni snop, konstruirano isključivo za promet desnom stranom i homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471.

 

Primjer 4

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je glavno svjetlo opremljeno s lećom iz plastičnoga materijala, koje zadovoljava zahtjeve priloga IV. (redoslijedni broj 04) za dugi svjetlosni snop, konstruirano je isključivo za promet desnom stranom i homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471. Broj 30 označava da je najveća svjetlosna jakost dugoga svjetlosnog snopa između 86 250 i 101 250 kandela.

 

Primjer 5

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je glavno svjetlo koje zadovoljava zahtjeve priloga V. (redoslijedni broj 02) za kratki i dugi svjetlosni snop, konstruirano isključivo za promet lijevom stranom i tipno homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471. Žarna nit za kratki svjetlosni snop ne smije svijetliti istodobno sa žarnom niti za dugi svjetlosni snop ili bilo kojega drugoga glavnoga svjetla, s kojim je uzajamno povezano. Za značenje broja 30, vidi primjer 4.

 

Primjer 6

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je halogeno »sealed-beam« glavno svjetlo opremljeno s lećom iz plastičnoga materijala, koje zadovoljava zahtjeve priloga VI. (redoslijedni broj 02) za dugi svjetlosni snop, konstruirano isključivo za promet desnom stranom i homologirano u Njemač­koj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471. Za značenje broja 30, vidi primjer 4.

 

Primjer 7

 

 

Uređaj, označen s naviše prikazanom oznakom homologacije tipa sastavnoga dijela, je glavno svjetlo opremljeno s lećom iz plastičnoga materijala, koje zadovoljava zahtjeve priloga VIII. (redoslijedni broj 00) za kratki svjetlosni snop, konstruirano za oba prometna sustava i homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471, koje je udruženo, spojeno ili uzajamno povezano dugim svjetlom koje zadovoljava zahtjeve priloga IV. (redoslijedni broj 04). Kratko svjetlo ne smije svijetliti istodobno s dugim svjetlom. Za značenje broja 30, vidi primjer 4.

 

Slika 2.

POJEDNOSTAVNJENO OZNAČIVANJE UDRUŽENIH, SPOJENIH ILI UZAJAMNO POVEZANIH SVJETALA KAD SU DVA ILI VIŠE SVJETALA DIO ISTOGA SKLOPA

(Vertikalne i vodoravne crte shematski prikazuju oblik uređaja za svjetlosnu signalizaciju. One nisu dio homologacijske oznake.)

 

 

Napomena: četiri primjera homologacijskih oznaka, uzorci A, B, C i D predstavljaju tri moguće inačice označivanja uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju kad su dva ili više svjetala dio istoga sklopa udruženih, spojenih ili uzajamno povezanih svjetala. Te homologacijske oznake pokazuju da je uređaj homologiran u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1712 i da obuhvaća:

prednje pozicijsko svjetlo (A), homologirano u skladu s prilogom II. Direktive 76/758/EEZ, redoslijedni broj 02, za ugradbu na lijevoj strani;

glavno svjetlo (HCR) za kratki svjetlosni snop, konstruirano za promet desnom i lijevom stranom i za dugi svjetlosni snopom s najvećom svjetlosnom jakosti između 86 250 i 101 250 kandela (kao što je prikazano s brojem 30), homologirano u skladu s prilogom V., redoslijedni broj 02, opremljeno s lećom iz plastičnoga materijala (PL);

prednje svjetlo za maglu (B) homologirano u skladu s Direktivom 76/761/EEZ, redoslijedni broj 02, opremljeno s lećom iz plastičnoga materijala (PL);

Prednji pokazivač smjera kategorije 1a homologiran u skladu s Direktivom Vijeća 76/759/EEZ, redoslijedni broj 01.

 

Slika 3.

SVJETLA KOJA SU UZAJAMNO POVEZANA ILI UDRUŽENA S GLAVNIM SVJETLOM

 

Primjer 1

 

Primjer naviše odgovara označivanju leće koja je predviđena za uporabu na različitim tipovima glavnih svjetala, to jest:

za:

glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop konstruirano za oba sustava prometa i za dugi svjetlosni snop s najvećom svjetlosnom jakosti između 52 500 i 67 500 kandela (kao što je prikazano s brojem 20), homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1471 u skladu s prilogom V., redoslijedni broj 04, koje je uzajamno povezano s prednjim pozicijskim svjetlom koje je homologirano u skladu s prilogom II. Direktive 76/758/EEC (redoslijedni broj 02),

ili:

glavno svjetlo s izbojem u plinu za kratki svjetlosni snop konstruirano i za dugi svjetlosni snop s najvećom svjetlosnom jakosti između 86 250 i 101 250 kandela (kao što je prikazano s brojem 30), konstruirano za oba sustava prometa i homologirano u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 7122 u skladu sa zahtjevima Priloga VI., redoslijedni broj 00, koje je uzajamno povezano sa istim prednjim pozicijskim svjetlom kao naviše,

ili:

čak za jedno od naviše navedeni glavnih svjetala koje je homologirano kao neovisno svjetlo.

Kućište glavnoga svjetla označava se jedino s valjanim homologacijskim brojem, npr.:

 

 

Primjer naviše odgovara označivanju leće od plastičnog materijala koja je upotrijebljena za sklop dvaju glavnih svjetala, homologirana u Njemačkoj (e1) pod osnovnim homologacijskim brojem 1151, koji se sastoji od:

– glavnoga svjetla koje emitira halogeni kratki svjetlosni snop konstruiran za oba sustava prometa i halogeni dugi svjetlosni snop s najvećom svjetlosnom jakosti između x i y kandela i koje zadovoljava zahtjeve priloga IV., redoslijedni broj 04, i

– glavnoga svjetla za dugi svjetlosni snop, s izbojem u plinu, s najvećom jakosti osvjetljenja između w i z kandela, koje zadovoljava zahtjeve priloga VIII., redoslijedni broj 00, pri čemu je najveća jakost osvjetljenja svih elemenata dugoga svjetlosnoga snopa između 86 250 i 101 250 kandela, što je prikazano brojem 30.

Slika 4

IZVORI SVJETLOSTI

 

 

Gornja homologacijska oznaka na izvoru svjetlosti pokazuje da je izvor svjetlosti homologiran u Njemačkoj (e1) pod osnovnom homologacijskom kodnom oznakom 2A1. Prvi znak pokazuje da izvor svjet­losti zadovoljava zahtjeve priloga VII. za žarulje sa žarnom niti.

 

PRILOG II.

 

TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA GLAVNA SVJETLA ZA MOTORNA VOZILA KOJA EMITIRAJU ASIMETRIČNI KRATKI ILI DUGI SVJETLOSNI SNOP, ILI OBA I KOJA SU OPREMLJENA ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI KATEGORIJE R2(*)

 

Prema ovom pravilniku mogu se homologirati samo glavna svjetla koja emitiraju bijelu svjetlost.

1.         DEFINICIJE

            Za svrhu ovoga pravilnika,

1.1.      »leća« označava krajnji vanjski dio glavnog svjetla (jedinice, koji propušta svjetlost kroz osvjetljavajuću površinu;

1.2.      »prevlaka« označava proizvod ili proizvode koji su u jednom ili više slojeva naneseni na vanjskoj strani leće.

1.3.      »glavna svjetla različitih tipova« označavaju glavna svjetla koja se razlikuju u sljedećim bitnim značajkama:

1.3.1.   trgovačkom nazivu ili oznaci;

1.3.2.   značajkama optičkoga sustava;

1.3.3.   dodavanju dodatnih dijelova koji bi mogli mijenjati optičke učinke s refleksijom, lomom svjetlosti (refrakcijom), ap­sorpcijom i/ili iskrivljenjem tijekom djelovanja;

1.3.4.   prikladnosti za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

1.3.5.   sposobnosti da daje kratki svjetlosni snop ili dugi svjetlosni snop, ili oba;

1.3.6.   materijalima, iz kojih je izrađena leća i prevlaka, ako postoji;

1.3.7.   držaču (grlu) predviđenom za ugradbu žarulje (žarulja) sa žarnom niti kategorija R2 i/ili HS 1.

(2.), (3.), (4.)

_____
(*)Tekst ovoga priloga je u biti tekst Pravilnika ECE R 1 s uključenim izmjenama i dopunama zaključno s dopunom 7 uz 01 niz izmjen i dopuna, s tim da su »prilozi« toga pravilnika preimenovani u »dodatke« ovoga priloga, a »dodaci« u »dopune dodataka«. Ispuštene točke i prilozi Pravilnika ECE R 1 su radi preglednosti navedeni u zagradama.

 

5.         OPĆI ZAHTJEVI

5.1.      Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 6. i 7.

5.2.      Glavna svjetla moraju biti izrađena tako, da zadrže propisane fotometrijske značajke i ostanu u dobrom radnom stanju pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima mogu biti izložena.

5.3       Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu skladno s odgovarajućim propisima. Ugradba takve naprave nije potrebna na glavnim svjetlima u kojima su reflektor i leća nerastavljivo povezani, pod uvjetom da je uporaba takvih glavnih svjetala ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetala moguće drugim sredstvima.

            Kad su glavno svjetlo za dugi svjetlosni snop i glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop, koji su opremljeni svaki sa svojom žaruljom sa žarnom niti, udruženi da čine jednu cjelinu, naprava za namještanje mora omogućavati propisano namještanje svakoga optičkoga sustava posebno.

            Međutim, te se odredbe ne primjenjuju za sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Za takav tip sklopa, primjenjuju se zahtjevi točke 6. niže.

5.4. &nsp;   Dijelovi s kojima se žarulja sa žarnom niti pričvršćuje u reflektor moraju biti izrađeni tako da se, čak i u mraku, žarulja sa žarnom može pričvrstiti samo u ispravni položaj.

            Držač žarulje sa žarnom niti treba biti u skladu s dimenzijama koje su navedene u sljedećim listovima s podacima u Publikaciji IEC 61-1:

 

Žarulje sa žarnom niti

Držač

List s podacima

R 2

P45-41

7005-95-1

 

HS 1

P45-41

7005-95-1

 

                                                                                 

5.5.      Glavna se svjetla, koja su konstruirana za promet desnom stranom i lijevom stranom, mogu prilagoditi za promet po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili da ih naknadno namješta korisnik. Takvo je početno ili naknadno namještanje moguće, na primjer, pričvršćivanjem optičke jedinice pod određenim kutom na vozilu ili žarulja sa žarnom niti pod određenim kutom u odnosu na optičku jedinicu. U oba slučaja, moraju biti moguća samo dva različita i jasno određena namještanja, jedno za promet desnom i drugo za promet lijevom stranom, pri čemu konstrukcijski mora biti onemogućeno nenamjerno prebacivanje iz jednoga namještanja u drugo, kao i namještanje u međupoložaj. Kad su predviđena dva različita položaja namještanja za žarulja sa žarnom niti, dijelovi za pričvršćenje žarulja sa žarnom niti na reflektor moraju biti izrađeni tako, da se, u svakom od njegova dva položaja namještanja, žarulja sa žarnom niti drži u položaju s preciznošću koja je potrebna za glavna svjetla konstruirana za promet samo jednom stranom ceste.

5.6.      Treba napraviti dodatna ispitivanja sukladno sa zahtjevima dodatka 4 radi osiguravanja da u uporabi ne bude prevelike promjene fotometrijskih značajka.

5.7.      Zadovoljavanje zahtjeva iz točaka 5.2. do 5.5. treba provjeriti vizualno ili, po potrebi, pokusnom ugradbom.

5.8.      Ako je leća glavnoga svjetla iz plastičnoga materijala, ispitivanja se obavljaju u skladu sa zahtjevima dodatka 7.

6.         OSVJETLJENJE

6.1.1    Glavna se svjetla trebaju izraditi tako, da s odgovarajućom žaruljom (odgovarajućim žaruljama) sa žarnom niti R2 i/ili HS1 daju s kratkim svjetlosnim snopom dovoljno osvjetljenje, bez bliještanja, i dobro osvjetljenje kad emitiraju dugi svjetlosni snop.

6.1.2    Osvjetljenje koje proizvodi glavno svjetlorava se na uspravnom zaslonu postavljenom 25 m ispred glavnoga svjetla pod pravim kutovima u odnosu na njegovu os (vidi dodatak 6).

6.1.3    Provjera glavnih svjetala obavlja se s (a) etalon žaruljom (žaruljama) sa žarnom niti konstruiranom (konstruiranim) za nazivni napon 12 V, pri čemu treba postojeće selektivno žute filtre(6) zamijeniti s bezbojnim geometrijski istim filtrima sa stupnjem propuštanja svjetlosti najmanje 80%. Pri provjeri glavnoga svjetla, napon na priključcima žarulje sa žarnom niti treba namjestiti tako da se postignu sljedeće vrijednosti:

 

Kategorija žarulje sa žarnom niti

Približni napon žarulje za mjerenje (V)

Svjetlosni tok (lx)

Dugi svjetlosni snop

Kratki svjetlosni snop

R 2

12

700

450

HS 1

12

700

450

 

6.1.4    Dimenzije s kojima je određen položaj žarne niti (žarnih niti) unutar etalon žarulje sa žarnom niti, navedene su u odgovarajućem listu s podacima u prilogu VII. ovoga pravilnika.

6.1.5    Balon etalon žarulje sa žarnom niti po obliku i optičkoj kvaliteti mora biti takav, da ne prouzroči refleksiju ili refrakciju koji bi štetno djelovali na razdiobu svjetlosti. Sukladnost s tim zahtjevom provjerava se mjerenjem razdiobe svjetlosti dobivene pomoću etalon glavnog svjetla opremljenoga s etalon žaruljom sa žarnom niti.

6.2.   ;    Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru grvijetlo-tamno da se može odgovarajuće namjestiti sa svojom napravom. Granica svijetlo-tamno mora biti vodoravna ravna crta na strani koja je nasuprotna strani prometa, za koju je glavno svjetlo predviđeno. Na drugoj strani ona mora vodoravna ili s kutom nagiba 15° iznad vodoravne crte.

            Glavno svjetlo mora biti namješteno tako, da pri kratkom svjetlosnom snopu:

6.2.1.   u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom, granica »svijetlo-tamno« je vodoravna na lijevoj polovini zaslona(7), a u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom stranom, granica ‘svijetlo-tamno’ je vodoravna na desnoj polovini zaslona;

6.2.2.   da se taj vodoravni dio granice »svijetlo-tamno« nalazi na desnoj polovini zaslona 25 cm ispod razine vodoravne ravnine, koja prolazi kroz žarište glavnoga svjetla (vidi dodatak 6 ovoga pravilnika);

6.2.3.   da je mjerni zaslon postavljen u položaj naveden u dodatku 6.(8)

            Pri takvom namještanju, glavno svjetlo mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 6.3 i 6.5 ako je predviđeno da daje kratki i dugi svjetlosni snop. Ako je ono u prvom redu predviđeno da daje kratki svjetlosni snop, mora zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točki 6.3.(9)

            Kad je glavno svjetlo namiješteno tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 6.3 i 6.5., njegovo se namještanje može promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa ili točka sjecišta HV navedena u dodatku 6 ovoga pravilnika bočno ne pomakne za više od 1° (= 44 cm) u desno ili u lijevo(10). Radi lakšeg usmjeravanja s pomoću granične crte »svijetlo-tamno«, glavno svjetlo se može djelomično prekriti kako bi granica »svijetlo-tamno« bila oštrija.

            Ako je glavno svjetlo konstruirano da daje samo dugi svjetlosni snop, ono se namješta tako se središte površine najveće osvijetljenosti nalazi u sjecištu crta hh i vv. Takvo glavno svjetlo mora zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točki 6.5.

6.3       Osvijetljenost, koju proizvodi kratki svjetlosni snop na zaslonu, mora zadovoljavati zahtjeve u sljedećoj tablici:(11)

 

Točka na mjernom zaslonu

Zahtijevana osvijet­ljenost u luksima

Glavna svjetla za promet desnom stranom

Glavna svjetla za promet lijevom stranom

B 50 L

B 50 R

≤ 0,4

75 R

75 L

≥ 6

50 R

50 L

≥ 6

25 L

25 R

≥ 1,5

25 R

25 L

≥ 1,5

Sve točke u području III

≤ 0,7

Sve točke u području IV

≥ 2

Sve točke u području I

≤ 20

 

            U slučaju mjerenja s etalon žaruljom sa žarnom niti čiji svjetlosni tok nije 450 lumena, razumijeva se da će se izmjerene vrijednosti ispraviti proporcionalno razinama svjetlosnih tokova. U područjima I, II, III i IV ne smije biti bočnih odstupanja osvijetljenosti, koja bi štetno djelovala na dobru vidljivost.

 

        &nbs;  Glavna svjetla koja su konstruirana da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevom stranom, moraju za svaki od oba položaja namještanja optičke jedinice ili žarulje sa žarnom niti zadovoljavati naviše navedene zahtjeve koji se odnose na odgovarajuću stranu prometa.

6.4       Vrijednosti osvijetljenosti u područjima »A« i »B«, kao što su prikazane na slici P1C u dodatku 6 provjeravaju se mjerenjem fotometrijskih vrijednosti u točkama 1 do 8 na toj slici(*). Te se vrijednosti moraju nalaziti unutar sljedećih granica:

            1 + 2 + 3  ³ 0,3 lx, i

            4 + 5 + 6 ³ 0,6 lx, i

            0,7 lx  ³ ³ 0,1 lx, i

            0,7 lx  ³ ³ 0,2 lx.

            Te nove vrijednosti osvijetljenosti ne zahtijevaju se za glav­na svjetla koja su bila homologirana prije početka primjene dopune 3 uz 01 niz izmjena i dopuna ovoga pravilnika (2. prosinca 1992.) ni za proširenje takvih homololgacija.

6.5.      U slučaju glavnih svjetala s namjestivim reflektorom, zahtjevi točaka 6.2. do 6.4. primjenjuju se za svaki položaj ugradbe koji je naveden u skladu s točkom 1.4.2.3 u dodat­ku 1 priloga I. ovoga pravilnika. Za provjeru se upotrebljava sljedeći postupak:

6.5.1    svaki mogući položaj određuje se na mjernom goniometru s obzirom na crtu koja prolazi kroz središte izvora svjetlosti i točku HV na mjernom zaslonu. Nakon toga se namjestivi reflektor podstavlja u položaj u kojem razdioba svjetlosti na zaslonu odgovara zahtjevima točaka 6.1., 6.2. i/ili 6.4.;

6.5.2.   s reflektorom, s postavljenim u početni položaj u skladu s točkom 6.5.1., glavno svjetlo mora zadovoljavati fotometrijske zahtjeve iz točaka 6.2., 6.3. i 6.4.;

6.5.3    dodatna ispitivanja obavljaju se nakon što se reflektor pomoću naprave za namještanje glavnih svjetala namjesti vertikalno za ± 2° iz njegova početnoga položaja ili, ako je to manje od 2°, najmanje u najviši položaj. Pošto se glavno svjetlo ponovno usmjeri kao cjelina (npr. s pomoću goniometra) u odgovarajući suprotni smjer, osvijetljenost u sljedećim smjerovima se provjerava i treba se nalaziti u propisanim granicama:

            za kratki svjetlosni snop: točke HV i 75R (odnosno 75L),

            za dugi svjetlosni snop: točka HV (postotak od Emax);

6.5.4    ako je podnositelj zahtjeva predvidio više od jednog položaja za ugradbu, postupak u točkama 6.5.1. do 6.5.3. ponavlja se za sve ostale položaje;

6.5.5    ako podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo posebne položaje za ugradbu, za mjerenja prema točkama 6.2. do 6.4. glavno svjetlo treba namjestiti u svoj središnji položaj pomoću naprave za namještanje glavnih svjetala. Dodatna ispitivanja prema točki 6.5.3. treba obaviti s reflektorom koji se postavi u svoje krajnje položaje (umjesto ± 2°) pomoću naprave za namještanje glavnih svjetala,

6.6.      Mjerenja osvijetljenosti koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu obavlja se istim namještanjem glavnoga svjetla kao pri mjerenjima prema točki 6.3 naviše ili, u slučaju glav­noga svjetla koje daje samo dugi svjetlosni snop, u skladu sa zadnjim stavkom točke 6.2.3. U slučaju kad se se više izvora svjetlosti upotrebljava za dugi svjetlosni snop, ukupni se učinak upotrebljava za određivanje najveće vrijednosti osvijetljenosti (Emax).

            Osvijetljenost, koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu, mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

            Točka sjecišta HV crta hh i vv mora se nalaziti unutar »izoluksa« koji predstavlja 90% najveće osvijetljenosti. Ta najveća vrijednost ne smije biti manja od 32 lx.

            Polazeći iz točke sjecišta HV, vodoravno u desno i u lijevo, osvijetljenost ne smije biti manja od 16 lx do udaljenosti 1,125 m, ni manja od 4 lx do udaljenosti 2,25 m. (Kad svjetlosni tok etalon žarulje sa žarnom niti koja se uptrebljava za mjerenja nije 700 lumena, obavljena mjerenja se isprav­ljaju proporcionalno omjeru svjetlosnih tokova)

6.7       Vrijednosti osvijetljenosti na zaslonu koje se navode u točkama 6.3ama 6.3. i 6.5. naviše, treba mjeriti fotoprijamnikom čija se učinkovita povalazi u kvadratu stranice 65 mm.

7.         OCJENA NEUGODNOSTI (OD ZASLJEPLJIVANJA)

            Treba se ocijeniti neugodnost od zasljepljivanja prouzročene kratkim svjetlosnim snopom glavnoga svjetla(12)

8.         ETALON GLAVNO SVJETLO

            Glavno svjetlo smatra se etalon (refentnim) glavnim svjetlom ako:

8.1       ako zadovoljava naviše navedene zahtjeve za homologaciju;

8.2       ima efektivni promjer najmanje 160 mm;

8.3       s etalon žaruljom sa žarnom niti proizvodi, u različitim toč­kama i na različitim područjima navedenima u točki 6.3. naviše, osvijetljenost koja iznosi:

8.3.1    najviše 90% od najvećih vrijednosti i

8.3.2    najmanje 120% od najmanjih vrijednosti, propisanih u tablici u točki 6.3.

(9), (10), (11), (13)

(Dodatak 1), (Dodatak 2)

 ______
(6) Ti filtri su svi dijelovi koji mogu obojiti svjetlost, uključujući leću.

(7) Mjerni zaslon mora biti dovoljno širok da omogući provjeru granice »svjetlo-tamno« u području koje se proteže najmanje 5° na obje strane crte vv.

(8) Ako u slučaju glavnoga svjetla konstruiranoga da zadovoljava zahtjeve ovoga pravilnika samo za kratki svjetlosni snop, os žarišta vidno odstupa od općega smjera svjetlosnoga snopa, treba obaviti poprečno namještanje tako da najbolje zadovoljava zahtjeve za osvijetljenost u točkama 75 i 50 R.

(9) Takvo glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop može davati dugi svjetlosni snop, koji ne podliježe tom zahtjevu.

(10) Granica odstupanja od usmjerenosti od 1° u desno ili u lijevo nije nespojiva je s vertikalnim odstupanjem od usmjerenosti koje je ograničeno samo zahtjevima točke 8.9.

(11) Vidi u dodatku 2 dio koji se odnosi na posebna glavna svjetla za trak­tore za poljoprivredu i šumarstvo i druge spora vozila

(*) Vrijednost osvijetljenosti ne smije ni u jednoj točki područja  A i B, koja se također nalaze u području III, prelaziti 0,7 lx.

(12) Taj zahtjev bit će predmet preporuke tijelu za homologaciju.

 

DODATAK 3

 

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA NAD SUKLADNOŠĆU PROIZVODNJE

 

1.         OPĆENITO

1.1.      Zahtjevi sukladnosti smatraju se zadovoljenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja unutar zahtjeva ovoga pravilnika.

1.2.      U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako su, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojega glavnoga svjetla izabranog slučajnim odabirom:

1.2.1.   ako izmjerena vrijednost u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20% od vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku. Za vrijednosti B 50 L (ili R) i za područje III., najviše odstupanje u najnepovoljnijem slučaju smije biti sljedeće:

            B 50 L (ili R): 0,20 lx ekvivalent 20%,

                                  0,30 lx ekvivalent 30%;

           Područje III:   0,30 lx ekvivalent 20%,

                                  0,45 lx ekvivalent 30%;

1.2.2    ali ako

1.2.2.1 su za kratki svjetlosni snop u točki HV dostignute vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku (s dopuštenim odstupanjem + 0,2 lx) i povezano s tim namještanjem najmanje u jednoj točki svakoga područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno s krugom polumjera 15 cm oko točaka B 50 L (ili R)(1) (s dopuštenim odstupanjem + 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 V, 25 R i 25 L, i u cijelom području IV koje nije više od 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L;

1.2.2.2 i ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, dopušteno odstupanje + 20% pri najvećim vrijednostima i – 20% pri najmanjim vrijednostima smatra se fotometrijskim vrijednostima u svakoj mjernoj točki, navedenoj u točki 6.6. ovoga pravilnika.

1.2.3    Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnoga svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo.(9).

1.2.4    Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, ispitivanja glavnih svjetala ponavljaju se s drugom etalon žaruljom sa žarnom niti.

1.3.      U odnosu na provjeru promjene vertikalnog položaja crte »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline, primjenjuje sljedeći postupak:

            Jedno od za uzorak određenih glavnih svjetala treba ispitati u skladu s postupkom opisanim u točki 2.1. dodata 4 nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u točki 2.2.2. dodata 4.

            Glavno svjetlo smatra se prihvatljivim ako r ne prekoračuje 1,5 mrad.

            Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad ali ne veća od 2,0 mrad, podvrgava se ispitivanju drugo glavno svjetlo, nakon kojega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

1.4       Kromatske koordinate moraju biti zadovoljene.

            Fotometrijske vrijednosti za glavno svjetlo koje emitira selektivno žutu svjetlost su vrijednosti navedene u ovom pravilniku pomnožene s 0,84.

2.         NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROVJERU SUKLADNOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA

            Za svaki tip glavnoga svjetla posjednik homologacijske oznake treba, u primjerenim vremenskim razmacima, obaviti najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja treba obaviti u skladu s odredbama ovoga pravilnika.

            Ako bilo koji uzorak pokaže nesukladnost u odnosu na vrstu dotičnoga tipa ispitivanja, treba odabrati i ispitati dodatne uzorke. Proizvođač treba poduzeti korake za osiguranje sukladnosti dotične proizvodnje.

2.1.      Vrsta ispitivanja

            Ispitivanja sukladnosti u ovome pravilniku primjenjuju se na fotometrijske značajke i provjeru promjene vertikalnoga položaja crte »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline.

2.2.      Metode upotrijebljene u ispitivanjima

2.2.1.   Ispitivanja se općenito trebaju obavljati u skladu s metodama navedenim u ovome pravilniku.

2.2.2.   Pri svakom ispitivanju sukladnosti proizvodnje koje obav­lja proizvođač smiju se, uz odobrenje nadležne ustanove odgovorne za homologacijska ispitivanja, upotrebljavati istovrijedne metode. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovrijedne onima utvrđenim u ovome pravilniku.

2.2.3.   Primjena točaka 2.2.1 i 2.2.2 zahtijeva redovito umjeravanje ispitne naprave i njezinu korelaciju s mjerenjima koja obavi nadležna ustanova.

2.2.4.   U svim slučajevima referentne metode trebaju biti one iz ovoga pravilnika, posebno u svrhu upravnog nadzora i uzorkovanja.

2.3.      Vrsta uzorkovanja

            Uzorke glavnih svjetala treba uzeti slučajnim odabirom iz proizvodnje ujednačene partije. Ujednačena partija znači niz glavnih svjetala istoga tipa, određen u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.

&nbs"'>            Ocjenato obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač smije objediniti zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica, koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom.

2.4       Izmjerene i zapisane fotometrijske značajke

            Odabrano glavno svjetlo treba podvrgnuti fotometrijskim mjerenjima u točkama predviđenim u ovom pravilniku pri čemu su očitavanja ograničena na točke Emax, HV (1), HL i HR (2) u slučaju dugoga svjetlosnog snopa i na točke B 50 L (ili R), HV, 50 V, 75 R (ili L) i 25 L 2 (ili R) u slučaju kratkoga svjetlosnog snopa (vidi sliku u dodatku 6).

2.5.      Kriteriji koji određuju prihvatljivost

            Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnom ustanovom, kriterija koji određuju prihvatljivost njegovih proizvoda radi zadovoljavanja zahtjeva utvrđenih za provjeru sukladnosti proizvodnje u točki 2.1 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

            Kriteriji koji određuju prihvatljivost trebaju biti takvi da, s vjerojatnošću prihvaćanja od 95%, najmanja vjerojatnost prolaza provjere uzorkovanjem u skladu s dodatkom 8 (prvo uzorkovanje) bude 0,95.

 _____
(1) Slova u zagradama odnose na glavna svjetla za promet lijevom stranom.

(9) Vidi odgovarajuću napomenu u tekstu ovoga pravilnika.

 

DODATAK 4.

 

ISPITIVANJA POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH ZNAČAJKI GLAVNIH SVJETALA U RADU

 

ISPITIVANJA NA POTPUNIM GLAVNIM SVJETLIMA

 

Nakon što se fotometrijske vrijednosti izmjere u skladu s propisima ovoga pravilnika, u točki za Emax za dugi svjetlosni snop i u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratki svjetlosni snop (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla konstruirana za promet lijevom stranom), uzorak pot­punoga glavnog svjetla treba ispitati na postojanost fotometrijskih značajka u radu. »Potpuno glavno svjetlo« treba shvatiti kao potpuno svjetlo samo za sebe, uključujući one okolne dijelove karoserije i okolna svjetla koji bi mogli utjecati na njegovo odvođenje topline.

1.         ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

            Ispitivanja se provodi u suhoj i mirnoj atmosferi pri okolnoj temperaturi od 23 °C ± 5 °C, pri čemu je pot­puno glavno svjetlo ugrađeno na napravu koja odgovara ispravnoj ugradbi na vozilo.

1.1.      Čisto glavno svjetlo

            Glavno svjetlo treba raditi 12 sati kako je opisano u točki 1.1.1., a potom ga provjeriti kako je propisano u točki 1.1.2.

1.1.1.   Postupak ispitivanja

            Glavno svjetlo treba raditi određeno vrijeme tako da:

1.1.1.1.            (a) u slučaju kad se homologira samo svjetlosna funkcija (dugi ili kratki svjetlosni snop), odgovarajući žarna nit svijetli propisano vrijeme(1),

            (b) u slučaju uzajamno povezanoga kratkog svjetla i dugog svjetla (žarulja s dvije žarne niti ili dvije žarulje sa žarnom niti):

            Ako podnositelj zahtjeva izjavljuje da će glavno svjetlo biti upotrebljavano samo s istodobno uključenom jednom žarnom niti(2), ispitivanje se provodi u skladu s tim uvjetom, uzastopnim uključivanjem(1) svake određene funkcije u trajanju polovine vremena određenoga u točki 1.1.;

            U svim ostalim slučajevima(1) (2) glavno svjetlo treba podvrgnuti sljedećem ciklusu dok se ne dosegne propisano vrijeme:

            15 minuta, svijetli žarna nit za kratki svjetlosni snop

       &nnbsp;     5 minuta, svijetle obje žarne niti;

class=MsoPlainText style='text-align:justify'>            (c) u slučaju udruženih funkcija osvjetljavanja sve pojedinačne funkcije trebaju biti uključene istodobno u trajanju vremena određenog za pojedinu funkciju osvjetljavanja (a), pri čemu treba uzeti u obzir uporabu uzajamno povezanih funkcija osvjetljavanja (b) u skladu sa specifikacijama proizvođača.

1.1.1.2.            Napon ispitivanja

            Napon treba namjestiti za napajanje sa snagom 15% većom od nazivne snage navedene u pravilniku za žarulje sa žarnom niti (prilog VII. ovoga pravilnika) s nazivnim naponom 6 V ili 12 V i snagom 26% većom od nazivne snage za žarulje sa žarnom niti s nazivnim naponom 24 V.

            Primijenjena snaga treba u svim slučajevima biti u skladu s odgovarajućom vrijednosti žarulje sa žarnom niti s nazivnim naponom 12 V, osim ako podnositelj zahtjeva za homologaciju navede da se glavno svjetlo može upotrebljavati pri drugom naponu. U potonjem slučaju, ispitivanje se obavlja sa žaruljom sa žarnom niti čija je snaga najveća koja se može upotrijebiti.

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.            Vizualni pregled

            Nakon što se glavno svjetlo ustali na temperaturi okoline, leću glavnoga svjetla i vanjsku leću, ako postoji, treba očistiti čistom, vlažnom pamučnom tkaninom. Potom je treba vizualno pregledati; nikakvo izobličenje, deformacija, pukotina ili promjena boje leće glav­noga svjetla ili vanjske leće, ako postoji, ne smije se zamijetiti.

1.1.2.2.            Fotometrijsko ispitivanje

            Za zadovoljavanje zahtjeva ovoga pravilnika, sljedeće fotometrijske vrijednosti treba provjeriti u sljedećim točkama:

            Kratki svjetlosni snop:

            50 R – B 50 L – HV za glavna svjetla konstruirana za promet desnom stranom,

            50 L – B 50 R – HV za glavna svjetla konstruirana za promet lijevom stranom.

            Dugi svjetlosni snop:

            Točka Emax.

            Može se obaviti novo namještanje da bi se uzelo u obzir bilo koja deformacija nosača glavnoga svjetla zbog topline (promjena položaja crte »svijetlo-tamno« obuhvaćena je u točki 2. ovoga dodatka). Dopušteno je 10%-tno neslaganje između fotometrijskih značajki i vrijednosti izmjerenih prije ispitivanja uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskoga postupka.

1.2.      Prljavo glavno svjetlo

            Nakon što je ispitano kao što je određeno u točki 1.1. naviše, glavno svjetlo, nakon što je pripremljeno kao što je propisano u točki 1.2.1., treba raditi jedan sat kako je opisano u točki 1.1.1. i potom ga provjeriti kako je propisano u točki 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnoga svjetla

1.2.1.1.            Ispitna mješavina

1.2.1.1.1          Glavna svjetla s vanjskim staklenim lećama:

            Mješavina vode i sredstva onečišćenja koja se stavlja na glavno svjetlo treba se sastojati od:

            9 težinskih dijelova kremenog pijeska veličine zrnca od 0 do 100 µm,

            jednog težinskog dijela biljne ugljene prašine (od bukovine) veličine zrnca od 0 do 100 µm

            0,2 težinska dijela NaCMC(3) i

            primjerene količine destilirane vode koja ima vodljivost  1 mS/m.

            Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.1.2          Glavna svjetla s vanjskim lećama iz plastičnog materijala:

            Mješavina vode i sredstva onečišćenja koja se stavlja na glavno svjetlo treba se sastojati od.

            9 težinskih dijelova kremenog pijeska veličine zrnca od 0 do 100 µm,

            1 težinskog dijela biljne ugljene prašine (od bukovine) veličine zrnca od 0 do 100 µm

            0,2 težinska dijela NaCMC(3) i

            13 težinskih dijelova destilirane vode koja ima vodljivost  1 mS/m.

            2 ± 1 težinskih dijelova sredstva za odstranjivanje površinske napetosti(4)

            Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.2.            Stavljanje ispitne mješavine na glavno svjetlo

            Ispitnu mješavinu treba jednoliko nanijeti na cijelu površinu emitiranja svjetla glavnoga svjetla i potom je ostaviti da se osuši. Ovaj se postupak ponavlja dok vrijednost osvjetljenja ne padne na 15 do 20% vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku pod uvjetima opisanima u ovome dodatku:

            Točka Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za fotometrijsku razdiobu za dugo/kratko svjetlo,

            Točka Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za fotometrijsku razdiobu samo za dugo svjetlo,

            50 R i 50 V(5) samo za kratko svjetlo, konstruirano za promet desnom stranom,

            50 L i 50 V(5) samo za kratko svjetlo, konstruirano za promet lijevom stranom.

1.2.1.3 Mjerna oprema

            Mjerna oprema mora biti istovrijedna onoj upotrijebljenoj tijekom homologacijskih ispitivanja glavnoga svjetla. Etalon žarulja sa žarnom niti upotrjebljava se za fotometrijsku provjeru.

2.         ISPITIVANJE PROMJENE VERTIKALNOG POLOŽAJA CRTE »SVIJETLO-TAMNO« POD UTJECAJEM TOPLINE

            Ovo se ispitivanje sastoji od provjere da vertikalni pomak crte »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline nije prekoračio određenu vrijednost za kratki svjetlosni snop kad je uključen.

            Glavno svjetlo ispitano sukladno točki 1. treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.1., bez skidanja s ispitne naprave ili ponovnog namještanja u odnosu na nju.

2.1       Ispitivanje

            Ispitivanje se obavlja u suhoj i mirnoj atmosferi pri temperaturi okoline od 23 °C ± 5 °C.

            Na serijski proizvedenom SB glavnom svjetlu koje je već bilo ispitivano starenjem najmanje jedan sat, treba uključiti kratki svjetlosni snop glavnoga svjetla bez vađenja iz ispitne naprave ili ponovnog namještanja na njoj. (Za potrebe ovoga ispitivanja, napon treba namjestiti kako je određeno u točki 1.1.1.2. ovoga dodatka). Položaj crte »svijetlo-tamno« u njezinu vodoravnom dijelu (između crte vv i vertikalne crte koja prolazi kroz točku B 50 L za promet desnom stranom ili B 50 R za promet lijevom stranom) treba provjeriti redom tri minute (r3) i šezdeset minuta (r60) nakon uključivanja.

            Mjerenje promjene položaja crte »svijetlo-tamno« kako je opisano, obavlja se bilo kojom metodom koja daje prihvatljivu točnost i ponovljive rezultate.

2.2.      Rezultati ispitivanja

2.2.1.   Rezultat izražen u miliradijanima (mrad) smatra se prihvatljivim kad apsolutna vrijednost DrI = | r3 – r60 | utvrđena na ovom glavnom svjetlu nije veća od 1,0 mrad (D £ 1,0 mrad).

2.2.2.   Međutim, ako je ova vrijednost veća od 1,0 mrad ali ne veća od 1,5 mrad (1,0 mrad < DrI £1,5 mrad) treba ispitati drugo glavno svjetlo kako je opisano u točki 2.1. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo niže opisanom ciklusu, da bi se ustalio položaj mehaničkih dijelova glavnoga svjetla na podnožju koje predstavlja ispravnu ugradbu na vozilu:

            Uključeno dugo svjetlo u trajanju od 1 sata (napon treba namjestiti u skladu s točkom 1.1.1.2.),

            Isključeno u trajanju od 1 sata.

            Tip glavnoga svjetla smatra se prihvatljivim ako sred­nja vrijednost apsolutnih vrijednosti DrI  izmjerenih na prvom uzorku i DrII  izmjerenih na drugom uzorku nije veća od 1,0 mrad:

 

 

 ______
(1) Ako je ispitivano glavno svjetlo udruženo i/ili uzajamno povezana sa signalnim svjetlima, potonja trebaju svijetliti tijekom cijelog trajanja ispitivanja. U slučaju pokazivača smjera, on mora svijetliti žmigajući s omjerom vremena uključeno/isključeno približno jedan prema jedan.

(2) Trebaju li dvije žarnom niti svijetliti istodobno s glavnim svjetlom kad se ono upotrebljava za žmiganje, to se neće smatrati kao uobičajena istodobna uporaba obiju žarnih niti.

(3) NaCMC predstavlja natrijevu sol karboksilmetilceluloze, koja se običajno označava kao CMC. NaCMC koji se upotrebljava u mešavini za prljanje, mora imati stupanj  supstitucije (DS) 0,6 - 0,7 i viskozitet 200 - 300 cP u 2%-tnoj otopini pri 20 °C.

(4) Dopušteno odstupanje za količinu potrebno je kako bi se postiglo onečišćenje koje je pravilno razdijeljeno po cijeloj leći iz plastike.

(5) Točka 50 V leži 375 mm ispod HV na vertikalnoj crti v-v na zaslonu koji je udaljen 25 m.

DODATAK 6

 

MJERNI ZASLONI

Normirani europski svjetlosni snop

A. Glavno svjetlo za promet desnom stranom

 

 

  

Normirani europski svjetlosni snop

A. Glavno svjetlo za promet lijevom trakom

 

 

 

 

 

Slika C. MJERNE TOČKE ZA VRIJEDNOSTI OSVIJETLJENOSTI

 

 

Napomena: Slika C prikazuje mjerne točke za promet desnom stranom. Točke 7. i 8. nalaze se u odgovarajućem položaju na desnoj strani slike za promet lijevom stranom.

 

DODATAK 7

 

ZAHTJEVI ZA SVJETLA S LEĆAMA ODPLASTIČNOG MATERIJALA – ISPITIVANJEUZORAKA LEĆE ILI MATERIJALA I POTPUNIHSVJETALA

1.         OPĆI ZAHTJEVI

1.1.      Uzorci dostavljeni u skladu s točkom 2.1.2.2 priloga I. ovoga pravilnika trebaju zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 2.1. do 2.5. niže.

1.2.      Dva od pet uzoraka potpunih svjetala dostavljena u skladu s točkom 2.1.2.1 priloga I. ovoga pravilnika i koja sadržavaju leće od plastičnog materijala trebaju, s obzirom na materijal leće, zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 2.6. niže.

1.3.      Uzorke leća od plastičnog materijala ili uzorke materijala treba podvrgnuti, zajedno s reflektorom na koji je predviđeno njihovo postavljanje (kad je primjenjivo), homologacijskim ispitivanjima u vremenskom redoslijedu navedenom u tablici A. u dopuni 1. ovoga dodatka.

1.4.      Međutim, ako proizvođač svjetla može dokazati da je proizvod već prošao ispitivanja propisana u točkama 2.1. do 2.5. niže, ili istovrijedna ispitivanja sukladna nekom drugom Pravilniku, takva ispitivanja ne treba ponavljati; obvezna su samo ispitivanja propisana u tablici B. dodatka 1.

2.         ISPITIVANJA

2.1.      Otpornost na promjene temperature

2.1.1.   Ispitivanja

            Tri nova uzorka (leća) treba podvrgnuti djelovanju pet ciklusa promjene temperature i vlažnosti (RH = relativ­na vlažnost) u skladu sa sljedećim programom:

            3 sata pri 40 °C ± 2 °C i 85 – 95% RH;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH;

            15 sati pri 30 °C ± 2 °C;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH;

            3 sata pri 80 °C ± 2 °C;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH.

            Prije ovoga ispitivanja uzorke treba najmanje četiri sata držati na temperaturi 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH.

            Napomena: Vremenska razdoblja od 1 sata pri 23 °C ± 5 °C trebaju uključivati razdoblja prijelaza s jedne temperature na drugu koja su potrebna radi izbjegavanja učinaka toplinskog udara.

2.1.2.   Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.            Metoda

            Fotometrijska se mjerenja obavljaju na uzorcima prije i poslije ispitivanja.

            Ova se mjerenja obavljaju uporabom etalon žarulje na sljedećim točkama:

            B 50 L i 50 R za kratki svjetlosni snop žarulježarulje za kratko svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo (B 50 R i 50 L u slučaju glavnih svjetala zt lijevom stranom);

            Emax za dugi svjetlosni snop žarulje za dugo svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo.

2.1.2.2.            Rezultati

            Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i poslije ispitivanja ne smiju prekoračiti 10% uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.      Otpornost na atmosferske utjecaje i kemijska sredstva

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

            Tri nova uzorka (leća ili uzoraka materijala) treba izložiti zračenju iz izvora koji ima spektralnu raspodjelu energije sličnu onoj crnoga tijela pri temperaturi između 5500 K i 6000 K. Između izvora i uzoraka treba postaviti prikladne filtre tako da se što je više moguće smanje zračenja valnih duljina manjih od 295 nm i većih od 2500 nm. Uzorke treba izložiti energetskom osvjetljenju od 1 200 W/m2 ± 200 W/m2 u tolikom trajanju da je svjetlosna energija koju oni prime jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Unutar obloge ispitne naprave, temperatura izmjerena na crnom zaslonu postavljenom na razini s uzorcima treba biti 50 °C ± 5 °C. Da bi se osigurala jednolika izloženost, uzorci se trebaju okretati oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 min-1.

            Uzorke treba prskati destiliranom vodom koja ima vodljivost manju od 1 mS/m pri temperaturi od 23 °C ± 5 °C u skladu sa sljedećim ciklusom:

            prskanje: 5 minuta;

            sušenje: 25 minuta.

2.2.2.   Otpornost na kemijska sredstva

            Nakon što je obavljeno ispitivanje opisano u točki 2.2.1. i mjerenje opisano u točki 2.2.3.1., vanjsku površinu navedena tri uzorka treba premazati kako je opisano u točki 2.2.2.2. s mješavinom određenom u točki 2.2.2.1.

2.2.2.1.            Ispitna mješavina

            Ispitna se mješavina treba sastojati od 61,5% n-heptana, 12,5% toluena, 7,5% etil-tetraklorida, 12,5% trikloretilena i 6% ksilena (obujamski postotak).

2.2.2.2.            Nanošenje ispitne mješavine

            Komad pamučne tkanine (prema ISO 105) treba do zasićenja namočiti mješavinom određenom u točki 2.2.2.1. i, unutar 10 sekunda, staviti na vanjsku površinu uzorka i držati 10 minuta s pritiskom od 50 N/cm2 koji odgovara sili od 100 N primijenjenoj na ispitnu površinu veličine 14 × 14 mm.

            Tijekom ovoga 10-minutnog razdoblja, oblogu od pamučne tkanine treba ponovo namočiti mješavinom tako da je sastav tekućine koji se stavlja neprekidno istovjetan onom propisane ispitne mješavine.

            Tijekom razdoblja stavljanja mješavine dopušteno je izjednačavati pritisak na uzorak radi sprječavanja stvaranja pukotina na njemu.

2.2.2.3.            Čišćenje

            Na kraju stavljanja ispitne mješavine, uzorke treba osušiti na otvorenom zraku i potom oprati otopinom opisanom u točki 2.3. (otpornost na deterdžente) pri 23 °C ± 5 °C.

Nakon toga uzorke treba pažljivo isprati destiliranom vodom koja ne sadrži više od 0,2% nečistoća pri 23 °C ± 5 °C, a zatim obrisati mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.            Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje, vanjske površine uzoraka ne smiju imati pukotine, ogrebotine, krhotine i deformacija, a srednja vrijednost promjene propuštanja Dt = (T2 – T3)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,020 (Dtm 0,020).

2.2.3.2.    &nsp;      Nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva, uzorci ne smiju imati bilo kakve tragove kemijskog obojenja koje bi moglo uzrokovati promjene raspršivanja svjetlosnog toka, čija srednja vrijednost promjene Dd = (T5 – T4)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,020 (Ddm  0,020).

2.3.      Otpornost na deterdžente i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na deterdžente

            Vanjske površine triju uzoraka (leća ili uzoraka materijala) treba zagrijati na 50 °C ± 5 °C i potom pet minuta uroniti u mješavinu čija se temperatura održava na23 °C ± 5 °C, a koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02% nečistoća, i jednoga dijela alkilaril sulfonata.

            Na kraju ispitivanja uzorke treba osušiti pri 50 °C ± 5 °C.Površine uzoraka treba očistiti vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

            Vanjske površine ova tri uzorka treba potom jednu minutu lagano trljati pamučnom tkaninom namočenom u mješavinu sastavljenu od 70% n-heptana i 30% toluena (obujamski postotak) i nakon toga ih treba osušiti na otvorenom zraku.

2.3.3.   Rezultati

            Nakon što su gornja dva ispitivanja obavljena jedno za drugim, srednja vrijednost promjene propuštanja Dt = (T2 – T3)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,010 (Dtm£  0,010).

2.4.      Otpornost na mehaničko oštećivanje

2.4.1.   Metoda mehaničkog oštećivanja

            Vanjsku površinu triju novih uzoraka (leća) treba pod­vrgnuti ispitivanju jednolikoga mehaničkog oštećivanja metodom opisanom u dopuni 3. ovoga dodatka.

2.4.2.   Rezultati

            Nakon ovog ispitivanja, promjene:

            propuštanja: Dt = (T2 – T3)/T2

            i raspršivanja Dt = (T2 – T3)/T2

            trebaju se izmjeriti u skladu s postupkom opisanim u dodatku 2. u području određenom u točki 2.1.2.2.2 priloga I. ovoga pravilnika. Srednja vrijednost triju uzoraka treba biti takva da je:

           Dtm £  0,100;

           Ddm £ 0,050.

2.5.      Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

            Površinu veličine 20 × 20 mm, u području premaza leće, treba nožićem za brijanje ili iglom za šivanje narezati u obliku mreže s veličinom oka približno 2 × 2 mm. Pritisak na nožić ili iglu treba biti dovoljan da se prereže najmanje prevlaka.

2.5.2.   Opis ispitivanja

            Treba upotrijebiti ljepljivu vrpcu sa silom prianjanja od 2 N/(cm širine) ± 20%, koja je izmjerena pod normiranim uvjetima određenim u dopuni 4 ovoga dodatka. Ovu ljepljivu vrpcu, koja treba biti široka najmanje 25 mm, treba najmanje 5 minuta držati pritisnutom na površinu pripremljenu kako je propisano u točki 2.5.1.

            Zatim kraj ljepljive vrpce treba opteretiti na način da je sila prianjanja za dotičnu površinu izjednačena sa silom koja djeluje okomito na tu površinu. U ovoj fazi, vrpcu treba strgnuti konstantnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

            Na području s iscrtanom mrežom ne smije biti znatnijih oštećenja. Oštećenja na sjecištima između kvadrata ili na rubovima ogrebotina su dopuštena, pod uvjetom da oštećeno područje ne prekoračuje 15% površine područja s mrežom.

2.6.      Ispitivanja potpunoga glavnog svjetla koje sadržava leću od plastičnog materijala

2.6.1.   Otpornost na mehaničko oštećivanje površine leće

2.6.1.1.            Ispitivanja

Leću uzorka svjetla broj 1 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.4.1. naviše.

2.6.1.2.            Rezultati

            Nakon ispitivanja, rezultati fotometrijskih mjerenja obav­ljenih na glavnom svjetlu u skladu s ovim pravilnikom ne smiju prekoračiti za više od 30% najveće vrijednosti propisane za točke B 50 L i HV i ne smije biti za više od 10% manje od najmanjih vrijednosti propisanih za točku 75 R (u slučaju glavnih svjetala za promet po lijevoj strani, uzimaju se u obzir točke B 50 R, HV i 75 L).

2.6.2.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

            Leću uzorka svjetla broj 2 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.5.

3          Provjera sukladnosti proizvodnje

3.1       Smatra se da su glavna svjetla jedne proizvodne serije, s obzirom na upotrijebljene materijale za izradu leća, sukladna s ovim pravilnikom ako se:

3.1.1    nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva i ispitivanja otpornosti na deterdžente i ugljikovodike, na vanjskoj površini uzorka ne pojave pukotine, odvajanje dijelova ili deformacije vidljive golim okom (vidi točke 2.2.2., 2.3.1. i 2.3.2.);

3.1.2    nakon ispitivanja opisanih u točki 2.6.1.1., fotometrijske vrijednosti na mjernim točkama, navedenim u točki 2.6.1.2., nalaze unutar graničnih vrijednosti koje su propisane za sukladnost proizvodnje u ovom pravilniku.

3.2       Ako rezultati ispitivanja ne zadovolje zahtjeve, ispitivanja se ponavljaju na drugom nasumce odabranom uzorku glavnih svjetala.

 

DODATAK 7 – DOPUNA 1

 

VREMENSKI REDOSLIJED HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVA>

 

A.        Ispitivanja na plastičnim materijalima (leće ili uzorci materijala dostavljeni u skladu s točkom 2.1.2.2 priloga I. ovoga pravilnika).

 

1.1.1

width=32 valign=top style='width:24.05pt;border-top:none;border-left: none;border-bottom:solid black 1.0pt;border-right:solid black 1.0pt; mso-border-top-alt:solid black .25pt;mso-border-left-alt:solid black .25pt; mso-border-alt:solid black .25pt;padding:2.85pt 4.0pt 2.85pt 4.0pt; height:3.0pt'>

 

Uzorci

Leće ili uzorci materijala

Leće

Ispitivanja

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

13

1.1.

Ograničena fotometrija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

&n 

 

(točka 2.1.1)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

Promjena temperature

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

n>

(točka 2.1.1)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.1.2.

Ograničena fotometrija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.1.2)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.2.1.

Mjerenje propuštanja

×

×

×

×

×

×

×

×

×

 

 

 

 

1.2.2.

Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.3.

Atmosferski utjecaji

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.2.1)

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.3.1.

Mjerenje prijenosa

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.

Kemijska sredstva

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.2.2)

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.1.

Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.5.

Deterdženti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.3.1)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.

Ugljikovodici

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.3.2)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.1.

Mjerenje propuštanja

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.7.

Oštećivanje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.4.1)

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

t'>

 

1.7.1

Mjerenje propuštanja

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.7.2.

Mjerenje raspršivanja

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.8.

Prijanjanje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.5)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

                                              

 

B.        Ispitivanja na potpunim glavnim svjetlima (dostavljenim u skladu s točkom 2.1.2.1 priloga I. ovoga pravilnika).

 

Ispitivanja

Potpuna glavna svjetla

Uzorak broj

1

2

2.1. Oštećivanje (točka 2.6.1.1)

×

 

2.2. Fotometrija (točka 2.6.1.2)

x

 

2.3. Prianjanje (točka 2.6.2)

 

x

 

DODATAK 7 – DOPUNA 2

 

METODA MJERENJA RASPRŠIVANJA IPROPUŠTANJA SVJETLOSTI

 

1.         OPREMA (vidi sliku)

            Svjetlosni snop kolimatora K s polovicom divergencije   ß/2 = 17,4 × 10-4rd ograniči se s blendom DT s otvorom od 6 mm do koje je smješten nosač uzorka.

            Konvergentna akromatična leća L2, korigirana za sfernu aberaciju, spaja blendu DT s prijamnikom R; promjer leće L2 treba biti takav da on ne zaslanja svjetlo raspršeno od uzorka u stošcu s polovinom vršnoga kuta ß/2 = 14°.

            Prstenasta blenda DD s kutovima

 

      &nbp;     smještena je u ravnini žarišne slike leće L2.

            Neprozirni središnji dio blende je potreban da bi se isključilo svjetlo koje dolazi izravno iz izvora svjetlosti. Treba biti moguće ukloniti središnji dio blende iz svjetlosnog snopa na takav način da se on vraća točno u svoj prvotni položaj.

            Udaljenost L2 DT i žarišna duljina F2 (1) leće L2 trebaju se odabrati tako da slika DT potpuno pokriva prijamnik R.

            Ako je početni upadni svjetlosni tok pretpostavljeno 1 000 jedinica, apsolutna točnost svakoga očitavanja treba biti bolja od jedne jedinice.

2.         MJERENJA

            Obavljaju se sljedeća očitavanja:

 

Očitavanje

s uzorkom

sa središnjim dijelom od DD

Predstavljena veličina

T1

ne

ne

Upadni svjetlosni tok pri početnom očitavanju

T2

da

(prije ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok propušten novim materijalom u području od 24 °C

T3

da

(nakon ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok propušten ispitanim materijalom u području od 24 °C

T4

da

(prije ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen novim materijalom

T5

da

(nakon ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen ispitanim materijalom

 

 

 

_____
(1) Za L2 preporučuje se upotrijebiti žarišnu duljinu od oko 80 mm.

 

DODATAK 7 – DOPUNA 3

 

METODA ISPITIVANJA PRSKANJEM

1.         Ispitna oprema

1.1.      Prskalica

            Upotrijebljena prskalica treba biti opremljena sapnicom promjera 1,3 mm koja dopušta količinu protoka tekućine od 0,24 ± 0,02 l/min pri radnom tlaku od 6,0 bar  0, + 0,5 bar.

            Pod ovim radnim uvjetima dobiveni lepezasti mlaz treba biti promjera od 170 ± 50 mm na površini izloženoj oštećivanju, koja je na udaljenosti od 380 ± 10 mm od sapnice.

1.2.      Ispitna mješavina

            Ispitna se mješavina treba sastojati od:

            – kremenog pijeska tvrdoće 7 na Mohrovoj ljestvici s veličinom zrnca između 0 i 0,2 mm i gotovo normalnom raspodjelom, s kutnim faktorom od 1,8 do 2;

            – vode tvrdoće koja n koja ne prekoračuje 205 g/m3 za mješavinu koja sadržava 25 g pijeska po litri vode.

2.         Ispitivanje

            Vanjsku površinu leća svjetla treba podvrgnuti jednom ili više puta djelovanju mlaza pijeska dobivenog kako je opisano naviše. Mlaz treba prskati gotovo okomito na površinu koja se ispituje.

            Oštećivanje se treba provjeriti pomoću jednoga ili više uzoraka stakla smještenih kao referencija blizu leća koje se ispituju. Mješavinu treba prskati sve dok promjena u raspršivanju svjetla na uzorku ili uzorcima izmjerena metodom opisanom u dodatku 2. ne bude takva da je:

           

 

 

Nekoliko se referentnih uzoraka može upotrijebiti da bi se provjerilo je li cijela površina koja se ispituje oštećena jed­noliko.

 

 

DODATAK 7 – DOPUNA 4

 

ISPITIVANJE PRIANJANJA LJEPLJIVE VRPCE

1.         SVRHA

            Ova metoda omogućuje određivanje pod normiranim uvjetima linearne sile prianjanja ljepljive vrpce na staklenu ploču.

2.         NAČELO

            Mjerenje sile potrebne za odljepljivanje ljepljive vrpce sa staklene ploče pod kutom od 90°.

3.         UTVRĐENI ATMOSFERSKI UVJETI

            Uvjeti okoline trebaju biti 23 °C ± 5 °C i 65 ± 15% relativna vlažnost (RH).

4.         ISPITNI KOMADI

            Prije ispitivanja uzorak svitka ljepljive vrpce treba 24 sata držati u utvrđenoj atmosferi (vidi točku 3. naviše).

            Iz svakoga svitka treba ispitati pet ispitnih komada duljine 400 mm svaki. Ove ispitne komade treba uzeti iz svitka nakon što su prva tri namotaja skinuta i odbačena.

5.         POSTUPAK

            Ispitivanje se obavlja pod utvrđenim uvjetima okoline navedenim u točki 3.

            Pet ispitnih komada treba uzeti iz role tijekom odmatanja vrpce radijalno brzinom od približno 300 mm/s, a potom ih, unutar 15 sekunda, treba upotrijebiti na sljedeći način:

            Vrpcu treba staviti na staklenu ploču postupno laganim trljanjem po duljini pomicanjem prsta bez pretjerana pritiska, na način da između vrpce i staklene ploče ne ostane ni jedan zračni mjehurić.

            Staklenu ploču s postavljenom vrpcom treba ostaviti 10 minuta u utvrđenim atmosferskim uvjetima.

            Približno 25 mm ispitnog komada treba odlijepiti sa staklene ploče u ravnini okomitoj na os ispitnog komada.

            Ploču treba učvrstiti, a slobodan kraj vrpce presaviti prema natrag pod kutom od 90°. Silu treba primijeniti na način da je crta odvajanja između vrpce i staklene ploče okomita na tu silu i okomita na ploču.

            Vrpcu treba povući da ju se odlijepi brzinom od 300 mm/s ± 30 mm/s i pritom zahtijevanu silu treba zapisati.

6.         REZULTATI

            Pet dobivenih vrijednosti treba poredati u niz i srednju vrijednost uzeti kao rezultat mjerenja. Ova se vrijednost izražava u njutnima po centimetru širine vrpce.

&nbn"'> 

 

DODATAK 8

 

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE ODSTRANE OSOBE KOJA OBAVLJA NADZOR

 

1.         OPĆENITO

1.1.      Zahtjeve sukladnosti treba smatrati zadovoljenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta, u skladu sa zahtjevima ovoga pravilnika, ako ih ima, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja.

1.2.      U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojega glavnoga svjetla izabranog slučajnim odabirom koje je opremljeno etalon žaruljom sa žarnom niti:

1.2.1    izmjerena vrijednost u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20% od vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku. Za vrijednosti B 50 L (ili R) i područje III najviše najnepovoljnije odstupanje smije biti sljedeće:

     

B 50 L (iliR):

0,20 lx ekvivalent 20%,

 

0,30 lx ekvivalent 30%;

područje III:

0,30 lx ekvivalent 20%,

 

0,45 lx ekvivalent 30%;

1.2.2    ili ako

1.2.2.1 su za kratki svjetlosni snop u točki HV dostignute vrijednosti, koje su propisane u ovom pravilniku (s dopuštenim odstupanjem + 0,2 lx) i povezano s tim namještanjem najmanje u jednoj točki svakoga područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno s krugom polumjera 15 cm oko točke B 50 L (ili R) (s dopuštenim odstupanjem + 0,1 lx), 75 R (ili L), 25 R i 25 L, i u cijeloj površini područja IV, ali koje je najviše 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L;

1.2.2.2 i ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti u svakoj mjernoj točki, navedenoj u točki 6.6. ovoga pravilnika dopušteno je odstupanje + 20% pri najvećim vrijednostima i – 20% pri najmanjim vrijednostima. Referentna oznaka se ne uzima u obzir.

1.2.3.   Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnoga svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo(9).

1.2.4.   Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, ispitivanja glavnih svjetala ponavljaju se s drugom etalon žaruljom sa žarnom niti.

1.2.5.   Glavna svjetla s očitim greškama se ne uzimaju u obzir.

1.2.6.   Referentna oznaka se ne uzima u obzir.

1.3.      Kromatske koordinate trebaju biti zadovoljene.

            Fotometrijske vrijednosti za glavno svjetlo koje emitira selektivno žutu svjetlost, vrijednosti iz ovoga pravilnika treba pomnožiti s 0,84.

______
(9) Vidi odgovarajuću napomenu u tekstu ovoga pravilnika.

 

 

2.         PRVO UZORKOVANJE

            U prvom uzorkovanju četiri se glavna svjetla odaberu slučajnim odabirom. Prvi uzorak od dva uređaja označen je s A, drugi uzorak od dva uređaja označen je s B.

2.1.      Sukladnost nije sporna

2.1.1.   Sljedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom dodatku, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala u najnepovoljnijim smjerovima iznose:

2.1.1.1.            uzorak A

A1:

jedno glavno svjetlo

0%

 

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

A2:

oba glavna svjetla više od

0%

 

ali ne više od

20%

 

prijelaz na uzorak B

 

2.1.1.2.            uzorak B

           

B1:

oba glavna svjetla

0%

 

2.1.2.   ili ako su ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak A.

2.2.      Sukladnost jest sporna

2.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom Dodatku, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala treba osporavati i od proizvođača treba treba zahtijevati da svoju proizvodnju dovede u sukladnost sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjnose:

2.2.1.1.            uzorak A

A3:

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo više od

20%

 

ali ne više od

30%

2.2.1.2.            uzorak B

           

B2:

u slučaju A2

 

 

jedno glavno svjetlo više od

0%

 

ali ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

B3:

u slučaju A2

 

 

jedno glavno svjetlo

. 0%

 

jedno glavno svjetlo više od

20%

 

ali ne više od

30%

 

2.2.2.   ili ako su nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak A.

2.3.      Povlačenje homologacije

            Sukladnost treba osporavati i članak 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila primijeniti ako, Slijedeći postupak uzorkovanja sa slike 1 u ovome dodatku, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

2.3.1.   uzorak A

           

A4:

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo više od

30%

A5:

oba glavna svjetla više od

20%

 

2.3.2.   uzorak B

B4:

u slučaju A2

 

 

jedno glavno svjetlo više od

0%

 

ali ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo više od

20%

B5:

u slučaju>

 

 

oba glavna svjetla više od

20%

B6:

u slučaju A2

 

 

jedno glavno svjetlo

0%

 

jedno glavno svjetlo više od

30%

 

2.3.3.   ili ako su nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorke A. i B.

3.         PONOVLJENO UZORKOVANJE

            U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dva glavna svjetla i četvrti uzorak D od dva glavna svjetla odabiru iz zalihe proizvedene nakon uspostave sukladnosti.

3.1.      Sukladnost nije sporna

3.1.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom dodatku, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala iznose:

3.1.1.1.            uzorak C

C1:

jedno glavno svjetlo

0%

 

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

C2:

oba glavna svjetla više od

0%

 

ali ne više od

20%

 

prijelaz na uzorak D

 

3.1.1.2.            uzorak D

D1:

u slučaju C2

 

 

oba glavna svjetla

0%

3.1.2.   ili ako su ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak C.

3.2.      Sukladnost jest sporna

3.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom dodatku, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala treba osporavati i od proizvođača treba zahtijevati da svoju proizvodnju dovede u sukladnost sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

            uzorak D

           

D2:

u slučaju C2

 

 

jedno glavno svjetlo više od

0%

 

ali ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

 

3.2.1.2.            ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak C.

3.3.      Povlačenje homologacije

        &nbssp;    Sukladnost treba osporavati i primijeniti članak 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila akedeći postupak uzorkovanja sa slike 1 u ovome dodatku, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

3.3.1.   uzorak C

           

C3:

jedno glavno svjetlo ne više od

20%

 

jedno glavno svjetlo više od

20%

C4:

oba glavna svjetla više od

20%

 

3.3.2.   uzorak D

D3:

u slučaju C2

 

 

jedno glavno svjetlo 0% ili više od

 0%

 

jedno glavno svjetlo više od

20%

 

3.3.3.   ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorke C. i D.

4.         PROMJENA VETIKALNOGA POLOŽAJA GRANICE »SVIJETLO-TAMNO«

            U odnosu na provjeru promjene vertikalnih položaja granice »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline, treba primijeniti sljedeći postupak:

            Jedno od glavnih svjetala iz uzorka A, poslije postupka uzorkovanja prema slici 1 u ovome dodatku, treba se ispitati u skladu s postupkom opisanim u točki 2.1. iz dodatka 4 nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u točki 2.2.2. iz dodatka 4.

            Glavno svjetlo treba smatrati prihvatljivim ako r ne prekoračuje 1,5 mrad.

            Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad, ali ne veća od 2,0 mrad, drugo glavno svjetlo iz uzorka A treba podvrgnuti ispitivanju, poslije kojega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

          ;   Međutim, ako ova vrijednost od 1,5 mrad na uzorku A nije zadovoljena, dva glavna svjetla iz uzorka B treba podi istom postupku i vrijednost r ni za jednog od njih ne smije prekoračiti 3,0 mrad.

 

Slika 1.

 

 

PRILOG III.

 

TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA »SEALED BEAM« GLAVNA SVJETLA ZA MOTORNA VOZILA KOJA EMITIRAJU EUROPSKI ASIMETRIČNI KRATKI ILI DUGI SVJETLOSNI SNOP ILI OBA(*)

 

Prema ovom pravilniku mogu se homologirati samo glavna svjetla koja emitiraju bijelu svjetlost.

 

(1.)     

2.         DEFINICIJE

            U svrhu ovoga pravilnika,

2.1.      »sealed-beam« jedinica glavnoga svjetla (u daljnjemu tekstu: »SB-jedinica«) označava jedinicu glavnoga svjetla čiji sastavni dijelovi, uključujući reflektor, optički sustav i jedan ili više izvora svjetlosti, čine potpuno zatvorenu cjelinu zabrtvljenu pri proizvodnji i koja se ne može rastaviti, a da se pri tom ne učini potpuno neupotrebljivom.

2.2.      »leća« označava krajnji vanjski dio glavnog svjetla (jedinice), koji prenosi svjetlo kroz osvjetljavajuću površinu;

2.3.      »prevlaka« označava proizvod ili proizvode koji su u jednom ili više slojeva naneseni na vanjskoj strani leće.

2.4.      Smatra se da su SB-jedinice različnih tipova kada se razlikuju u jednom ili više sljedećih bitnih elemenata oblika ili značajka:

2.4.1.   trgovačkom nazivu ili oznaci;

2.4.2.   značajkama optičkoga sustava;

2.4.3.   dodavanju dodatnih dijelova koji bi mogli mijenjati optičke učinke s refleksijom, lomom svjetlosti, apsorpcijom i/ili iskrivljenjem tijekom djelovanja;

2.4.4    nazivnom naponu (može se dodijeliti isti homologacijski broj ako je promijenjen samo nazivni napon);

2.4.5    nazivnoj snazi:

2.4.6.   obliku žarne ili žarnih niti;

2.4.7.   vrsti proizvedenoga svjetlosnog snopa (kratki svjetlosni snop, dugi svjetlosni snop ili oba);

2.4.8.   prikladnosti za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

2.4.9    boji emitirane svjetlosti;

2.4.10. materijalima, iz kojih je izrađena leća i prevlaka, ako postoji;

(3.), (4.), (5.)

6.         OPĆI ZAHTJEVI

6.1.      Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u ovoj točki 6., točkama 7. i 8. i, po potrebi, točki 9.

6.2.      SB-jedinice moraju biti izrađena tako da zadrže propisane fotometrijske značajke i ispravne radne funkcije pri uobičajenoj uporabi, usprkos vibracijama kojima mogu biti izložene.

6.2.1    Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu u skladu s odgovarajućim propisima. Ugradba takve naprave nije potrebna za SB-jedinice ako je uporaba takvih jedinica ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetala moguće na druge načine.

            Kad su SB glavno svjetlo za dugi svjetlosni snop i SB glav­no svjetlo za kratki svjetlosni snop ugrađeni kao izmjenjive jedinice koje čine složenu cjelinu, naprava za namještanje mora omogućavati propisno namještanje svake SB jedinice posebno.<>

nbsp;  Međutim, te se odredbe ne primjenjuju za sklopove glav­nih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Za takav tip sklopa, primjenjuju se zahtjevi točke 8. ovoga pravilnika. Kad se za dugi svjetlosni snop upotrebljava više od jednoga izvora svjetlosti, za određivanje najveće vrijednosti osvijetljenosti (EM) treba uključiti sve izvore svjetlosti za dugi svjetlosni snop.

6.3.      Priključci moraju biti električno povezani samo s odgovarajućom žarnom niti ili žarnim nitima i moraju biti čvrsto i trajno pričvršćeni na SB jedinicu.

6.4.      Ako su jedinice okrugle, moraju imati fizičke značajke i električne priključke prikazane na crtežima SB2 do SB7 u prilogu 4 i biti izrađene s dimenzijama navedenim u tim crtežima.

6.5.      SB-jedinice koje su konstruirane da zadovoljavaju zahtjeve zemalja s prometom desnom stranom i zemalja s prometom lijevom stranom mogu se prilagoditi za promet po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili da ih naknadno namješta korisnik. Takvo početno ili naknadno namještanje može biti moguće npr. postavljanjem SB-jedinice na vozilu pod određenim kutom. U oba slučaja moraju biti moguća samo dva različita i jasno određena položaja namještanja, jedan za promet desnom i drugi za promet lijevom stranom, pri čemu konstrukcijski mora biti onemogućeno nenamjerno prebacivanje iz jednoga položaja namještanja SB-jedinice u drugi, kao i njegovo namještanje u neki međupoložaj. Sukladnost sa zahtjevima ove točke provjerava se vizualnim pregledom i, po potrebi, s pokusnom ugradbom.

6.6.      Treba napraviti dodatna ispitivanja sukladno sa zahtjevima priloga 5. radi osiguravanja da u uporabi ne bude prevelike promjene fotometrijskih značajka.

6.7.      Ako je leća glavnoga svjetla iz plastičnoga materijala, ispitivanja se obavljaju u skladu sa zahtjevima priloga 6.

7.         NAZIVNE VRIJEDNOSTI

7.1       Vrijednosti nazivnih napona su: 6, 12 i 24 V(4).

7.2       Potrošnja snage dostavljenih SB-jedinica pri ispitnom naponu ne smije biti veća od nazivne snage označene na SB-jedinici više od postotka navedena u tablici 1. Donje granične vrijednosti za dopušteno odstupanje snage nisu navedene, ali se najmanje vrijednosti osvijetljenosti navedene u tablici 2. točke 8.8.

 

Tablica 1.

 

Okrugle SB-jedinice promjera 180 mm

Okrugle SB-jedinice promjera 145 mm

Nazivni napon

6

12

6

12

Ispitni napon

6

12

6

12

 

Nazivna snaga i dopušteno odstupanje

Dvije žarne niti(5)

Dugi svjetlos­ni snop

60 + 0%

37,5 + 0%

Kratki svjet­losni snop

50 + 0%

50 + 0%

Žarna nit samo za dugi svjetlosni snop

75 + 0%

50 + 0%

Žarna nit samo za kratki svjetlosni snop

50 + 0%

50 + 0%

 

8.         OSVJETLJENJE(6)

8.1.      SB-jedinice treba izraditi tako, da s kratkim svjetlosnim snopom daju dovoljno osvjetljenje bez bliještanja i dobro osvjetljenje kad emitiraju dugi svjetlosni snop.

8.2.      Osvijetljenost koju proizvodi SB-jedinica određuje se na vertikalnom zaslonu, postavljenom 25 m ispred nje i pod pravim kutovima u odnosu na njezine osi (vidi crteže SB8a i SB8b prilogu 4).

8.3.      Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru granicu svijetlo-tamno da se može odgovarajuće namjestiti sa svojom napravom. Granica svijetlo-tamno mora biti vodoravna ravna crta na strani koja je nasuprotna strani prometa, za koju je SB-jedinica predviđena. Na suprotnoj strani ona mora biti  vodoravna ili s kutom nagiba 15° iznad vodoravne crte.

8.4.      SB jedinica mora biti usmjerena tako, da pri kratkom svjetlosnom snopu:

8.4.1.   u slučaju jedinica konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom, granica »svijetlo-tamno« je vodorav­na na lijevoj polovici zaslona(7), a slučaju jedinica konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom stranom, granica »svijetlo-tamno« je vodoravna na desnoj polovici zaslona;

8.4.2.   da se vodoravni dio granice »svijetlo-tamno« nalazi na desnoj polovici zaslona 25 cm ispod razine vodoravne ravnine, koja prolazi kroz žarište jedinice (vidi crteže SB8a i SB8b prilogu 4).

8.4.3.   da je mjerni zaslon postavljen u skladu s crtežima SB8a i SB8b(8) u prilogu 4.

8.5.      Pri takvom namještanju, jedinica za koju se zahtijeva homologacija samo za kratki svjetlosni snop(9), mora zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točki 8.8.; ako je predviđeno da daje kratki i dugi svjetlosni snop, ona mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 8.8. i 8.9.

8.6.      Kad je SB-jedinica namještena tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 8.8. i 8.9., njezino namještanje može se promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa bočno ne pomakne za više od 1° (= 44 cm) u desno ili u lijevo(10). Radi lakšeg usmjeravanja s pomoću granične crte »svijetlo-tamno«, jedinica se može djelomično prekriti kako bi granica »svijetlo-tamno« bila oštrija.

8.7.      U slučaju SB-jedinice koja daje samo dugi svjetlosni snop, ona se namješta tako se središte površine najveće osvijetljenosti nalazi u sjecištu HV crta hh i vv. Takva SB-jedinica mora zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točki 8.9.

8.8.      Osvijetljenost koju proizvodi kratki svjetlosni snop na zaslonu mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

 

Tablica 2.

Točka na mjernom zaslonu

Zahtijevana osvijetljenost u luksima

SB-glavna svjetla za promet desnom stranom

SB-glavna svjetla za promet lijevom stranom

Najmanja

Najveća

B 50 L

B 50 R

0,3

75 R

 75 L

6

50 R

 50 L

6

 25 L

 25 R

1,5

 25 R

25 L

1,5

Sve točke u području III

0,7

Sve točke u području IV

2

Sve točke u području I

20

 

8.8.1.   U područjima I, II, III i IV ne smije biti bočnih odstupanja osvijetljenosti, koja bi štetno djelovala na dobru vidljivost.

8.8.2.   SB-jedinice koje su konstruirane da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom i lijevim stranom moraju u oba položaja namještanja zadovoljavati naviše navedene zahtjeve za odgovarajući smjer prometa.

8.9.      U slučaju SB-jedinice koja je konstruirana da daje dugi svjetlosni snop i kratki svjetlosni snop, mjerenja osvijetljenosti koji dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu obavlja se istim usmjerenjem SB-jedinice i istim naponom kao pri mjerenjima prema točkama 8.8.

8.10.    Osvijetljenost koju dugi svjetlosni snop proizvodi na zaslonu mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

8.10.1. Točka sjecišta HV crta hh i vv mora se nalaziti unutar »izoluksa« koji predstavlja 90% najveće osvijetljenosti. Ta najveća vrijednost ne smije biti manja od 32 lx.

8.10.2. Polazeći iz točke HV, vodoravno u desno i u lijevo, osvijetljenost ne smije biti manja od 16 lx do udaljenosti 1,125 m, niti manja od 4 lx do udaljenosti 2,25 m.

8.11.    Vrijednosti osvijetljenosti na zaslonu koje se navode u točkama 8.8. i 8.9. naviše, treba mjeriti s fotoprijamnikom čija se učinkovita površina nalazi u kvadratu stranice 65 mm.

(9.), (10.)

11.       OCJENA NEUGODNOSTI (ZASLJEPLJIVANJA)

            Treba se ocijeniti neugodnost od zasljepljivanja prouzročena kratkim svjetlosnim snopom SB jedinica(12).

(12), (13.), (14), (15), (16.), (17.)

(Dodatak 1), (Dodatak 2)

 ______
(*) Tekst ovoga priloga je u biti teksti tekst Pravilnika ECE R 5 s uključenim izmjenama i dopunama zaključno s dopunom 3 uz 02 niz izmjena i dopuna, s tim da su »prilozipravilnika preimenovani u »dodatke« ovoga priloga, a »dodaci« u »dopune dodataka«. Ispuštene točke i prilozi Pravilnika ECE R 5 su radi preglednosti navedeni u zagradama.

(4) Zahtjevi za HSB jedinicu s nazivnim naponom 24 V su u pripremi.

(5) U slučaju SB-jedinica s dvije žarne niti uzrci se mogu dostaviti za homologaciju oba svjetlosna snopa ili samo za kratki svjetlosni snop.

(6) Sva se fotometrijska mjerenja provode pri nazivnom naponu koji je naveden u točki 7.

(7) Mjerni zaslon mora biti dovoljno širok da omogući provjeru granice svijetlo-tamno u području koje se proteže najmanje 5° na obje strane crte vv.

(8) Ako u slučaju SB jedinice konstruirane da zadovoljava zahtjeve ovoga pravilnika samo za kratki svjetlosni snop os žarišta vidno odstupa od općega smjera svjetlosnoga snopa, treba obaviti poprečno namještanje tako da najbolje zadovoljava zahtjeve za osvijetljenost u točkama 75 R i 50 R za promet desnom stranom i u točkama 75 R i 50 R za promet lijevom stranom.

(9) Takva posebna SB jedinica za kratki svjetlosni snop može davati dugi svjetlosni snop, koji ne podliježe tom zahtjevu.

(10) Granica ponovnog usmjeravanja od 1° u desno ili u lijevo nije nespojiva  s vertikalnim ponovnim usmjeravanjem prema gore i prema dolje koje je ograničeno samo zahtjevima točke 8.9.

(12) Taj zahtjev bit će predmet preporuke tijelu za homologaciju.

 

DODATAK 3

 

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA NAD SUKLADNOŠĆU PROIZVODNJE

 

1.         OPĆENITO

1.1.      Zahtjevi sukladnosti smatraju se zadovoljenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja unutar zahtjeva ovoga pravilnika.

1.2.      U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako je, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojega glavnoga svjetla izabranog slučajnim odabirom:

1.2.1.   izmjerena vrijednost koja u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20% od vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku. Za vrijednosti B 50 L (ili R) i za područje III., najviše odstupanje u najnepovoljnijem slučaju smije biti sljedeće:

            B 50 L (ili R):   0,20 lx ekvivalent 20%,

            0,30 lx ekvivalent 30%;

           

            Područje III:    0,30 lx ekvivalent 20%,

            0,45 lx ekvivalent 30%;

1.2.2    ali ako

1.2.2.1 su za kratki svjetlosni snop u točki HV dostignute vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku (s dopuštenim odstupanjem + 0,2 lx) i povezano s tim namještanjem najmanje u jednoj točki svakoga područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno s krugom polumjera 15 cm oko točaka B 50 L (ili R)(1) (s dopuštenim odstupanjem + 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 V,25 R i 25 L, i u cijelom području IV koje nije više od 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L;

1.2.2.2 i ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, dopušteno je odstupanje +20% pri najvećim i -20% pri najmanjim fotometrijskim vrijednostima u svakoj mjernoj točki navedenoj u točki 8.10. ovoga pravilnika.

1.2.3    Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnoga svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo.(10).

1.3.      Za provjeru promjene vertikalnog položaja crte »svtamno« pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

            Jedno od uzorkovanih glavnih svjetala treba ispitati u skladu s postupkom opisanim u točki 2.1. priloga 5. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u točki 2.2.2. priloga 5.

            Glavno svjetlo smatra se prihvatljivim ako r ne prekoračuje 1,5 mrad.

            Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad ali ne veća od 2,0 mrad, drugo glavno svjetlo podvrgava se ispitivanju, nakon kojega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

1.4       Kromatske koordinate moraju biti zadovoljene.

            Fotometrijske vrijednosti za glavno svjetlo koje emitira selektivno žutu svjetlost su vrijednosti navedene u ovom pravilniku pomnožene s 0,84.

2.         NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROVJERU SUKLADNOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA

            Za svaki tip glavnoga svjetla posjednik homologacijske oznake treba, u primjerenim vremenskim razmacima, obaviti najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja treba obaviti u skladu s odredbama ovoga pravilnika.

            Ako bilo koji uzorak pokaže nesukladnost u odnosu na vrstu dotičnoga tipa ispitivanja, treba odabrati i ispitati dodatne uzorke. Proizvođač treba poduzeti korake za osiguranje sukladnosti dotične proizvodnje.

2.1.      Vrsta ispitivanja

            Ispitivanja sukladnosti u ovome pravilniku primjenjuju se na fotometrijske značajke i provjeru promjene vertikalnoga položaja crte »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline.

2.2.      Metode upotrijebljene u ispitivanjima

2.2.1.   Ispitivanja se općenito trebaju obavljati u skladu s metodama navedenim u ovome pravilniku.

2.2.2.   Pri svakom ispitivanju sukladnosti proizvodnje koje obavlja proizvođač smiju se, uz odobrenje nadležne usta­nove odgovorne za homologacijska ispitivanja, upotrebljavati istovrijedne metode. Proizvođač je odgovoran za dokazivanje da su primijenjene metode istovrijedne onima utvrđenim u ovome pravilniku.

2.2.3.   Primjena točaka 2.2.1 i 2.2.2 zahtijeva redovito umjeravanje ispitne naprave i njezinu korelaciju s mjerenjima koja obavi nadležna ustanova.

2.2.4.   U svim slučajevima referentne metode trebaju biti one iz ovoga pravilnika, posebno u svrhu upravnog nadzora i uzorkovanja.

2.3.      Vrsta uzorkovanja

            Uzorke glavnih svjetala treba uzeti slučajnim odabirom iz proizvodnje ujednačene partije. Ujednačena partija znači skupinu glavnih svjetala istoga tipa, određenog u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.

            Ocjena općenito obuhvaća serijsku proizvodnju iz pojedinih tvornica. Međutim, proizvođač smije grupirati zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica, koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom

2.4       Izmjerene i zapisane fotometrijske značajke

            Odabrano glavno svjetlo treba podvrgnuti fotometrijskim mjerenjima u točkama predviđenim u ovom pravilniku pri čemu su očitavanja ograničena na točke Emax, HV(1),

            HL i HR(2) u slučaju dugog svjetlosnog snopa i na točke B 50 L (ili R), HV, 50 V, 75 R (ili L) i 25 L 2 (ili R) u slučaju dugog svjetlosnog snopa (vidi sliku u prilogu 4.).

2.5.      Kriteriji koji određuju prihvatljivost

            Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnom ustanovom, kriterija koji određuju prihvatljivost njegovih proizvoda radi zadovoljavanja zahtjeva utvrđenih za provjeru sukladnosti proizvodnje u točki 2.1 priloga X. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

            Kriteriji koji određuju prihvatljivost trebaju biti takvi da, s razinom povjerenja od 95%, najmanja vjerojatnost prolaza provjere nasumičnim uzorkovanjem u skladu s prilogom 7 (prvo uzorkovanje) bude 0,95.

 _______
(1) Slova u zagradama odnose na glavna svjetla za promet lijevom starnom.

(10) Vidi odgovarajuću napomenu u tekstu ovoga pravilnika.

(1) Kad je dugi svjetlosni snop uzajamno povezan s kratkim svjetlosnim snopom, mjerna točka HV za dugi svjetlosni snop mora biti ista kao i za kratki svjetlosni snop.

(2) HL i HR: točke na crti »hh«, koje su postavljene 1,125 m lijevo odnosno desno od točke HV.

 

DODATAK 4
 

CRTEŽ SB2 – SB – JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 180 mm – Tip 2 s dva svjetlosna snopa (kratkim i dugim)

 

 

 


CRTEŽ SB3 – SB-JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 180 mm – Tip 1 s jednim svjetlosnim snopom (samo dugi)

Sve su dimenzije u milimetrima

 

 

Napomena: iste dimenzije i značajke kao na crtežu SB2 (SB-glavno svjetlo promjera 180 mm), osim naviše prikazanih


CRTEŽ SB4 – SB-JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 180 mm – Tip 2 s jednim svjetlosnim snopom (samo kratki)

Sve su dimenzije u milimetrima

 

 

Napomena: iste dimenzije i značajke kao na crtežu SB2 (SB-glavno svjetlo promjera 180 mm), osim naviše prikazanih


CRTEŽ SB5-SB – JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 145 mm – Tip 1 s jednim svjetlosnim snopom (samo dugi)

 


CRTEŽ SB6 – SB-JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 145 mm  – Tip 2 s dva svjetlosna snopa (kratki i dugi)

 


CRTEŽ SB7 – SB-JEDINICA GLAVNOG SVJETLA, promjer 145 mm – Tip 2 s jednim svjetlosnim snopom (samo kratki)

 

 

NORMIRANI EUROPSKI SVJETLOSNI SNOP

 

  

 

NORMIRANI EUROPSKI SVJETLOSNI SNOP

 

 

 

DODATAK 5.

 

ISPITIVANJA POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE GLAVNIH SVJETALA U RADU

ISPITIVANJA NA POTPUNIM GLAVNIM SVJETLIMA

 

Nakon što se fotometrijske vrijednosti izmjere u skladu s propisima ovoga pravilnika, u točki za Emax za dugi svjetlosni snop i u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratki svjetlosni snop (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla konstruirana za promet lijevom stranom), uzorak pot­punoga glavnog svjetla treba ispitati na postojanost fotometrijskih značajka u radu. »Potpuno glavno svjetlo« treba shvatiti kao potpuno svjetlo samo za sebe, uključujući one okolne dijelove karoserije i okolna svjetla koji bi mogli utjecati na njegovo odvođenje topline.

1.         ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKE ZNAČAJKE

            Ispitivanja se provode u suhoj i mirnoj atmosferi pri okolnoj temperaturi od 23 °C ± 5 °C, pri čemu je pot­puno glavno svjetlo ugrađeno na napravu koja odgovara ispravnoj ugradbi na vozilo.

1.1.      Čisto glavno svjetlo

            Glavno svjetlo treba raditi 12 sati kako je opisano u točki 1.1.1., a potom ga provjeriti kako je propisano u točki 1.1.2.

1.1.1.   Postupak ispitivanja

Glavno svjetlo treba raditi određeno vrijeme tako da:

1.1.1.1.            (a) u slučaju kad se homologira samo svjetlosna funkcija (dugi ili kratki svjetlosni snop), odgovarajuća žarna nit svijetli propisano vrijeme(2),

            (b) u slučaju uzajamno povezanog kratkog svjetla i dugog svjetla (SB glavno svjetlo s dvije žarne niti):

            Ako podnositelj zahtjeva izjavljuje da će glavno svjetlo biti upotrebljavano samo s istovremeno uključenom jednom žarnom niti(1), ispitivanje se provodi u skladu s tim uvjetom, uzastopnim uključivanjem(2) svake određene funkcije u trajanju polovine vremena određenoga u točki 1.1.;

            U svim ostalim slučajevima(1) (2) glavno svjetlo treba podvrgnuti sljedećem ciklusu dok se ne dosegne propisano vrijeme:

            15 minuta, svijetli žarna nit za kratki svjetlosni snop

            5 minuta, svijetle obje žarne niti;

            (c) u slučaju udruženih funkcija osvjetljavanja sve pojedinačne funkcije trebaju biti uključene istodobno u trajanju vremena određenog za pojedinu funkciju osvjetljavanja (a), pri čemu treba uzeti u obzir uporabu uzajamno povezanih funkcija osvjetljavanja (b) u skladu sa specifikacijama proizvođača.

1.1.1.2.            Napon ispitivanja

            Napon treba namjestiti za napajanje sa snagom 15% (26% za tipove s 24 V) većom od nazivne snage navedene u ovome pravilniku za odgovarajući tip (tipove) SB glavnog svjetla (glavnih svjetala).

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.            Vizualni pregled

            Nakon što se glavno svjetlo ustali na temperaturi okoline, leću glavnoga svjetla i vanjsku leću, ako postoji, treba očistiti čistom, vlažnom pamučnom tkaninom. Potom je treba vizualno pregledati; nikakvo izobličenje, deformacija, pukotina ili promjena boje leće glavnoga svjetla ili vanjske leće, ako postoji, ne smije se zamijetiti.

1.1.2.2.            Fotometrijsko ispitivanje

            Za zadovoljavanje zahtjeva ovoga pravilnika, sljedeće fotometrijske vrijednosti treba provjeriti u sljedećim točkama:

            Kratki svjetlosni snop:

            50 R – B 50 L – HV za glavna svjetla konstruirana za promet desnom stranom,

            50 L – B 50 R – HV za glavnoga svjetla konstruirana za promet lijevom stranom.

            Dugi svjetlosni snop:

            Točka Emax.

            Može se obaviti novo namještanje da bi se uzela u obzir bilo kakva deformacija nosača glavnoga svjetla zbog topline (promjena položaja crte »svijetlo-tamno« obuhvaćena je u točki 2. ovoga priloga);

            dopušteno je 10%-tno neslaganje između fotometrijskih značajki i prije ispitivanja izmjerenih vrijednosti uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskoga postupka.

1.2.      Prljavo glavno svjetlo

            Nakon što je ispitano kao što je određeno u točki 1.1. naviše, glavno svjetlo, nakon što je pripremljeno kao što je propisano u točki 1.2.1, treba raditi jedan sat kako je opisano u točki 1.1.1. i potom se provjerava kako je propisano u točki 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnoga svjetla

1.2.1.1.            Ispitna mješavina

1.2.1.1.1          Glavna svjetla s vanjskim staklenim lećama

            Mješavina vode i sredstva onečišćenja koja se stavlja na glav­no svjetlo za svrhu ovoga ispitivanja treba se sastojati od:

            9 težinskih dijelova kremenog pijeska veličine zrna od 0 do 100 µm,

            1 težinskog dijela biljne ugljene prašine (od bukovine) veličine zrna od 0 do 100 µm

            0,2 težinska dijela NaCMC(3) i

            primjerene količine destilirane vode koja ima vodljivost £1 mS/m.

            Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.1.2          Glavna svjetla s vanjskim plastičnim lećama

            Mješavina vode i sredstva onečišćenja koja se stavlja na glav­no svjetlo za svrhu ovoga ispitivanja treba se sastojati od:

            9 težinskih dijelova kremenog pijeska veličine zrna od 0 do 100 µm,

            1 težinskog dijela biljne ugljene prašine (od bukovine) veličine zrna od 0 do 100 µm

            0,2 težinska dijela NaCMC(3) i

            13 težinskih dijelova destilirane vode koja ima vodljivost  1 mS/m.

            2 ± 1 težinskih dijelova sredstva za smanjivanje površinske napetosti(4)

            Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.2.            Stavljanje ispitne mješavine na glavno svjetlo

            Ispitnu mješavinu treba jednoliko nanijeti na cijelu površinu emitiranja svjetla glavnoga svjetla i potom je ostaviti da se osuši. Ovaj se postupak ponavlja dok vrijednost osvjetljenja ne padne na 15 do 20% vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku pod uvjetima opisanima u točki 1. naviše:

            Točka Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za razdiobu za dugo/kratko svjetlo,

            Točka Emax pri dugom svjetlosnom snopu, za razdiobu samo za dugo svjetlo,

            50 R i 50 V(5) samo za kratko svjetlo konstruirano za promet desnom stranom,

            50 L i 50 V(5) samo za kratko svjetlo konstruirano za promet lijevom stranom.

1.2.1.3 Mjerna oprema

            Mjerna oprema mora biti istovrijedna onoj upotrijebljenoj tijekom homologacijskih ispitivanja glavnoga svjetla.

2.         ISPITIVANJE PROMJENE VERTIKALNOG POLOŽAJA CRTE »SVIJETLO-TAMNO« POD UTJECAJEM TOPLINE

            Ovo se ispitivanje sastoji od provjere da vertikalni pomak crte »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline nije prekoračio određenu vrijednost za kratki svjetlosni snop kad je uključen.

            Glavno svjetlo ispitano sukladno točki 1. treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.1., bez skidanja s ispitne naprave ili ponovnog namještanja u odnosu na nju.

2.1       Ispitivanje

            Ispitivanje se obavlja u suhoj i mirnoj atmosferi pri temperaturi okoline od 23 °C ± 5 °C.

            Na serijski proizvedenom SB glavnom svjetlu koje je već bilo ispitivano starenjem najmanje jedan sat, treba uključiti kratki svjetlosni snop glavnoga svjetla bez vađenja iz ispitne naprave ili ponovnog namještanja na njoj. (Za potrebe ovoga ispitivanja, napon treba namjestiti kako je određeno u točki 1.1.1.2.). Položaj crte »svijetlo-tamno« u njezinu vodoravnom dijelu (između crte vv i vertikalne crte koja prolazi kroz točku B 50 L za promet desnom stranom ili B 50 R za promet lijevom stranom) treba provjeriti redom tri minute (r3) i šezdeset minuta (r60) nakon uključivanja.

            Mjerenje promjene položaja crte »svijetlo-tamno« kako je opisano naviše, obavlja se bilo kojom metodom koja daje prihvatljivu točnost i ponovljive rezultate.

2.2.      Rezultati ispitivanja

2.2.1.   Rezultat izražen u miliradijanima (mrad) smatra se prihvatljivim kad apsolutna vrijednost DrI = | r3 – r60| utvrđena na ovom glavnom svjetlu nije veća od 1,0 mrad (DrI £ 1,0 mrad).

2.2.1.   Međutim, ako je ova vrijednost veća od 1,0 mrad ali ne veća od 1,5 mrad (1,0 mrad < DrI £ 1,5 mrad) treba ispitati drugo glavno svjetlo kako je opisano u točki 2.1. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo niže opisanom ciklusu, da bi se ustalio položaj mehaničkih dijelova glavnoga svjetla na podnožju koje predstavlja ispravnu ugradbu na vozilu:

            Uključeno kratko svjetlo u trajanju od 1 sata (napon treba namjestiti u skladu s točkom 1.1.1.2.),

            Isključeno u trajanju od 1 sata.

            Tip glavnoga svjetla smatra se prihvatljivim ako srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti rI izmjerenih na prvom uzorku i rII izmjerenih na drugom uzorku nije veća od 1,0 mrad:

 

 ______
(1) Trebaju li istodobno svijetliti dvije žarne niti kada se glavnim svjetlom bljesne, to se neće smatrati kao uobičajena istodobna uporaba obiju žarnih niti.

(2) Ako je ispitivano glavno svjetlo udruženo i/ili uzajamno povezano sa signalnim svjetlima, potonja trebaju svijetliti tijekom cijelog trajanja ispitivanja. U slučaju pokazivača smjera, on mora svijetliti žmigajući s omjerom vremena uključeno/isključeno pribno približno jedan prema jedan.

(3) NaCMC predstavlja natrijevu sol karboksilmetilceluloze, koja se običajno označava kao CMC. NaCMC koji se upotrebljava u mješavini za prljanje, mora imati stupanj  supstitucije (DS) 0,6-0,7 i viskozitet 200-300 cP u 2%-tnoj otopini pri 20 °C.

(4) Dopušteno odstupanje za količinu potrebno je kako bi se postiglo onečišćenje koje je pravilno razdijeljeno po cijeloj leći iz plastike.

(5) Točka 50 V leži 375 mm ispod HV na vertikalnoj crti v-v na zaslonu koji je udaljen 25 m.

 

DODATAK 6.

 

ZAHTJEVI ZA SVJETLA S LEĆAMA OD PLASTIČNOG MATERIJALA – ISPITIVANJE UZORAKA LEĆE ILI MATERIJALA I POTPUNIH SVJETALA

 

1.         OPĆI ZAHTJEVI

1.1.      Uzorci dostavljeni u skladu s točkom 2.1.2.2. priloga I. ovoga pravilnika trebaju zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 2.1. do 2.5. niže.

1.2.      Dva od pet uzoraka potpunih svjetala dostavljena u skladu s točkom 2.1.2.1. priloga I. ovoga pravilnika i koja sadržavaju leće od plastičnog materijala trebaju, s obzirom na materijal leće, zadovoljavati zahtjeve navedene u točki 2.6. niže.

1.3.      Uzorke leća od plastičnog materijala ili uzorke materijala treba podvrgnuti, zajedno s reflektorom na koji je predviđeno njihovo postavljanje (kad je primjenjivo), homologacijskim ispitivanjima u vremenskom redoslijedu navedenom u tablici A. u dopuni 1. ovoga dodatka.

1.4.      Međutim, ako proizvođač svjetla može dokazati da je proizvod već prošao ispitivanja propisana u točkama 2.1. do 2.5. niže, ili istovrijedna ispitivanja sukladna nekom drugom Pravilniku, takva ispitivanja ne treba ponavljati; obvezna su samo ispitivanja propisana u tablici B. dopune 1.

2.         ISPITIVANJA

2.1.      Otpornost na promjene temperature

2.1.1.   Ispitivanja

            Tri nova uzorka (leća) treba izložiti djelovanju pet ciklusa promjene temperature i vlažnosti (RH = relativna vlažnost) u skladu sa sljedećim programom:

            3 sata pri 40 °C ± 2 °C i 85 – 95% RH;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH;

            15 sati pri 30 °C ± 2 °C;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH;

            3 sata pri 80 °C ± 2 °C;

            1 sat pri 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH.

            Prije ovoga ispitivanja uzorke treba najmanje četiri sata držati na temperaturi 23 °C ± 5 °C i 60 – 75% RH.

            Napomena: Vremenska razdoblja od 1 sata pri 23 °C ± 5 °C trebaju uključivati razdoblja prijelaza s jedne temperature na drugu koja su potrebna radi izbjegavanja učinaka toplinskog udara.

2.1.2.   Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.            Metoda

            Fotometrijska se mjerenja obavljaju na uzorcima prije i poslije ispitivanja.

            Ova se mjerenja obavljaju uporabom etalon žarulje na sljedećim točkama:

            B 50 L i 50 R za kratki svjetlosni snop žarulje za kratko svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo (B 50 R i 50 L u slučaju glavnih svjetala za promet lijevom stranom);

  p;           Emax za dugi svjetlosni snop žarulje za dugo svjetlo ili žarulje za kratko/dugo svjetlo.

2.1.2.2.            Rezultati

            Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i poslije ispitivanja ne smiju prekoračiti 10% uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.      Otpornost na atmosferske utjecaje i kemijska sredstva

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

            Tri nova uzorka (leća ili uzoraka materijala) treba izložiti zračenju iz izvora koji ima spektralnu raspodjelu energije sličnu onoj crnoga tijela pri temperaturi između 5500 K i 6000 K. Između izvora i uzoraka treba postaviti prikladne filtre tako da se što je više moguće smanje zračenja valnih duljina manjih od 295 nm i većih od 2500 nm. Uzorke treba izložiti energetskom osvjetljenju od 1200 W/m2 ± 200 W/m2 u tolikom trajanju da je svjetlosna energija koju oni prime jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Unutar obloge ispitne naprave, temperatura izmjerena na crnom zaslonu postavljenom na razini s uzorcima treba biti 50 °C ± 5 °C. Da bi se osigurala jednolika izloženost, uzorci se trebaju okretati oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 min-1.

            Uzorke treba prskati destiliranom vodom koja ima vodljivost manju od 1 mS/m pri temperaturi od 23 °C ± 5 °C u skladu sa sljedećim ciklusom:

            prskanje: 5 minuta;

            sušenje: 25 minuta.

2.2.2.   Otpornost na kemijska sredstva

            Nakon što je obavljeno ispitivanje opisano u točki 2.2.1. naviše i mjerenje opisano u točki 2.2.3.1. niže, vanjsku površinu navedena tri uzorka treba premazati kako je opisano u točki 2.2.2.2. s mješavinom određenom u točki 2.2.2.1. niže.

2.2.2.1.            Ispitna mješavina

            Ispitna se mješavina treba sastojati od 61,5% n-heptana, 12,5% toluena, 7,5% etil-tetraklorida, 12,5% trikloretilena i 6% ksilena (obujamski postotak).

2.2.2.2.            Nanošenje ispitne mješavine

            Komad pamučne tkanine (prema ISO 105) treba do zasićenja namočiti mješavinom određenom u točki 2.2.2.1. naviše i, unutar 10 sekunda, staviti na vanjsku površinu uzorka i držati 10 minuta s pritiskom od 50 N/cm2 koji odgovara sili od 100 N primijenjenoj na ispitnu površinu veličine 14 × 14 mm.

            Tijekom ovoga 10-minutnog razdoblja, oblogu od pamučne tkanine treba ponovo namočiti mješavinom tako da je sastav tekućine koji se stavlja neprekidno istovjetan onom propisane ispitne mješavine.

            Tijekom razdoblja stavljanja mješavine dopušteno je izjednačavati pritisak na uzorak radi sprječavanja stvaranja pukotina na njemu.

2.2.2.3.            Čišćenje

            Na kraju stavljanja ispitne mješavine, uzorke treba osušiti na otvorenom zraku i potom oprati otopinom opisanom u točki 2.3. (otpornost na deterdžente) pri 23 °C ± 5 °C.

            Nakon toga uzorke treba pažljivo isprati destiliranom vodom koja ne sadrži više od 0,2% nečistoća pri 23 °C ±5 °C, a zatim obrisati mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.            Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje, vanjske površine uzoraka ne smiju imati pukotine, ogrebotine, krhotine i deformacija, a srednja vrijednost promjene propuštanja svjetla Dt = (T2 – T3)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,020 (Dtm £ 0,020).

2.2.3.2.            Nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva, uzorci ne smiju imati bilo kakve tragove kemijskog obojenja koje bi moglo uzrokovati promjene raspršivanja svjetlosnog toka, čija srednja vrijednost promjene Dt = (T5 – T4)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,020 (Ddm £ 0,020).

2.3.      Otpornost na deterdžente i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na deterdžente

            Vanjske površine triju uzoraka (leća ili uzoraka materijala) treba zagrijati na 50 °C ± 5 °C i potom pet minuta uroniti u mješavinu čija se temperatura održava na23 °C ± 5 °C, a koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02% nečistoća, i jednoga dijela alkilaril sulfonata.

            Na kraju ispitivanja uzorke treba osušiti pri 50 °C ± 5 °C. Površine uzoraka treba očistiti vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

            Vanjske površine ova tri uzorka treba potom jednu minutu lagano trljati pamučnom tkaninom namočenom u mješavinu sastavljenu od 70% n-heptana i 30% toluena (obujamski postotak) i nakon toga ih treba osušiti na otvorenom zraku.

2.3.3.   Rezultati

            Nakon što su gornja dva ispitivanja obavljena jedno za drugim, srednja vrijednost promjene propuštanja svjetla Dt = (T2 – T3)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. ovoga dodatka ne smije prekoračiti 0,010 (Dtm £ 0,010).

2.4.      Otpornost na mehaničko oštećivanje

2.4.1.   Metoda mehaničkog oštećivanja

            Vanjsku površinu triju novih uzoraka (leća) treba pod­vrgnuti ispitivanju jednolikoga mehaničkog oštećivanja metodom opisanom u dopuni 3. ovoga dodatka.

2.4.1.   Rezultati

            Nakon ovog ispitivanja, promjene:

            u propuštanju svjetla: Dt = (T2 – T3)/T2

            i raspršivanju: Dt = (T2 – T3)/T2

            trebaju se izmjeriti u skladu s postupkom opisanim u dopuni 2. u području određenom u točki 2.1.2.2.2. p.2.2. priloga I. ovoga pravilnika. Srednja vrijednost triju uzoraka treba biti takva da je:

           Dtm £0,100;

           Ddm £ 0,050.

2.5.      Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

            Površinu veličine 20 × 20 mm, u području prevlake leće treba narezati nožićem za brijanje ili iglom za šivanje u obliku mreže s veličinom oka približno 2 × 2 mm. Pritisak na nožić ili iglu treba biti dovoljan da se prereže najmanje prevlaka.

2.5.2.   Opis ispitivanja

            Treba upotrijebiti ljepljivu vrpcu sa silom prianjanja od 2 N/(cm širine) ± 20%, koja je izmjerena pod normiranim uvjetima određenim u dopuni 4 ovoga dodatka. Ovu ljepljivu vrpcu, koja treba biti široka najmanje 25 mm, treba najmanje 5 minuta držati pritisnutom na površinu pripremljenu kako je propisano u točki 2.5.1.

            Zatim kraj ljepljive vrpce treba opteretiti na način da je sila prianjanja za dotičnu površinu izjednačena sa silom koja djeluje okomito na tu površinu. U ovoj fazi, vrpcu treba strgnuti konstantnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

            Na području s iscrtanom mrežom ne smije biti znatnijih oštećenja. Oštećenja na sjecištima između kvadrata ili na rubovima ogrebotina su dopuštena, pod uvjetom da oštećeno područje ne prekoračuje 15% površine područja s mrežom.

2.6.      Ispitivanja potpunoga glavnog svjetla koje ima leću od plastičnog materijala

2.6.1.   Otpornost na mehaničko oštećivanje površine leće

2.6.1.1.            Ispitivanja

Leću uzorka svjetla broj 1 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.4.1. naviše.

2.6.1.2.            Rezultati

            Nakon ispitivanja, rezultati fotometrijskih mjerenja obav­ljenih na glavnom svjetlu u skladu s ovim pravilnikom ne smiju prekoračiti za više od 30% najveće vrijednosti propisane za točke B 50 L i HV i ne smiju biti za više od 10% manji od najmanjih vrijednosti propisanih za točku 75 R (u slučaju glavnih svjetala za promet po lijevoj strani uzimaju se u obzir točke B 50 R, HV i 75 L).

2.6.2.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

            Leću uzorka svjetla broj 2 treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u točki 2.5. naviše.

3.         Provjera sukladnosti proizvodnje

3.1       Smatra se da su glavna svjetla jedne proizvodne serije, s obzirom na upotrijebljene materijale za izradu leća, sukladna s ovim pravilnikom ako se:

3.1.1    nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva i ispitivanja otpornosti na deterdžente i ugljikovodike, na vanjskoj površini uzorka ne pojave pukotine, odvajanje dijelova ili deformacije vidljive golim okom (vidi točke 2.2.2., 2.3.1. i 2.3.2.);

3.1.2    nakon ispitivanja opisanih u točki 2.6.1.1., fotometrijske vrijednosti na mjernim točkama, navedenim u točki 2.6.1.2., nalaze unutar graničnih vrijednosti koje su propisane za sukladnost proizvodnje u ovom pravilniku.

3.2       Ako p; Ako rezultati ispitivanja ne zadovolje zahtjeve, ispitivanja se ponavljaju na drugom nasumice odabranom uzorku glavnih svjetala.

 

DODATAK 6. – DOPUNA 1

 

VREMENSKI REDOSLIJED HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA

 

A.      Ispitivanja na plastičnim materijalima (leće ili uzorci materijala dostavljeni u skladu s točkom 2.1.2.2. priloga I. ovoga pravilnika).

Uzorci

 

Ispitivanja

Leće ili uzorci materijala

Leće

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

1.1.

Ograničena fotometrija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.1.1)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.1.1

Promjena temperature

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.1.1)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.1.2.

Ograničena fotometrija

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.1.2)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

1.2.1.

Mjerenje propuštanja svjetla

×

×

×

×

×

×

×

×

 

 

 

 

1.2.2.

Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.3.

Atmosferski utjecaji

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.2.1)

×

×

×

'> 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.3.1.

Mjerenje propuštanja svjetla

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.

Kemijska sredstva

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.2.2)

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.4.1.

Mjerenje raspršivanja

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1.5.

Deterdženti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.3.1)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.

Ugljikovodici

 

 

 

 

 

lass=MsoNormal style='mso-layout-grid-align:none;text-autospace:none'> 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.3.2)

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.6.1.

Mjerenje propuštanja svjetla

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

 

 

 

1.7.

Oštećivanje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.4.1)

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.7.1

Mjerenje propuštanja svjetla

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.7.2.

Mjerenje raspršivanja

 

 

 

 

 

 

×

×

×

 

 

 

 

1.8.

Prianjanje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(točka 2.5)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

×

 

 

B.                 Ispitivanja na potpunim glavnim svjetlima (dostavljenim u skladu s točkom 2.1.2.1. priloga I. ovoga pravilnika).

 

Ispitivanja

Potpuna glavna svjetla

Uzorak broj

1

2

2.1. Oštećivanje (točka 2.6.1.1)

×

 

2.2. Fotometrija (točka 2.6.1.2)

x

 

2.3. Prijanjanje (točka 2.6.2)

 

x

 

DODATAK 6. – DOPUNA 2

 

METODA MJERENJA RASPRŠIVANJAI PROPUŠTANJA SVJETLA

 

2.                  OPREMA (vidi sliku)

            Svjetlosni snop kolimatora K s polovicom divergencije ß/2 = 17,4 × 10-4 rd ograniči se blendom DT s otvorom od 6 mm do koje je smješten nosač uzorka.

            Konvergentna akromatična leća L2, korigirana za sfernu aberaciju, spaja blendu DT s prijamnikom R; promjer leće L2 treba biti takav da on ne zaslanja svjetlo raspršeno od uzorka u stoš­cu s polovinom vršnoga kuta ß/2 = 14°.

            Prstenasta blenda DD s kutovima

 

 

             smještena je u ravnini žarišne slike leće L2.

            Neprozirni središnji dio blende je potreban da bi se isključilo svjetlo koje dolazi izravno iz izvora svjetlosti. Treba biti moguće ukloniti središnji dio blende iz svjetlosnog snopa na takav način da se on vraća točno u svoj prvotni položaj.

            Udaljenost L2 DT i žarišna duljina F2(1) leće L2 trebaju se odabrati tako da slika DT potpuno pokriva prijamnik R.

  ;           Ako je početni upadni svjetlosni tok pretpostavljeno 1 000 jedinica, apsolutna točnost svakoga očitavanja treba biti bolja od jedne jedinicn>

2.                  MJERENJA

            Obavljaju se sljedeća očitavanja:

 

Očitavanje

s uzorkom

sa središnjim dijelom od DD

Predstavljena veličina

T1

ne

ne

Upadni svjetlosni tok pri početnom očitavanju

T2

da

(prije ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok prenesen novim materijalom u polju od 24 °C

T3

da

(nakon ispitivanja)

ne

Svjetlosni tok prenesen ispitanim materijalom u polju od 24 °C

 T4

da

(prije ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen novim materijalom

T5

da

(nakon ispitivanja)

da

Svjetlosni tok raspršen ispitanim materijalom

 

 

 

_____
(1) Za L2 preporučuje se upotrijebiti žarišnu duljinu od oko 80 mm.

 

DODATAK 6. – DOPUNA 3

 

METODA ISPITIVANJA PRSKANJEM

 

1.         Ispitna oprema

1.1.      Prskalica

            Upotrijebljena prskalica treba biti opremljena sapnicom promjera 1,3 mm koja dopušta količinu protoka tekućine od 0,24 ± 0,02 l/min pri radnom tlaku od 6,0 bar – 0, + 0,5 bar.

            Pod ovim radnim uvjetima dobiveni lepezasti mlaz treba biti promjera od 170 ± 50 mm na površini izloženoj oštećivanju, koja je na udaljenosti od 380 ± 10 mm od sapnice.

1.2.      Ispitna mješavina

            Ispitna se mješavina treba sastojati od:

            – kremenog pijeska tvrdoće 7 na Mohrovoj ljestvici s veličinom zrna između 0 i 0,2 mm i gotovo normalnom raspodjelom, s kutnim faktorom od 1,8 do 2;

            – vode tvrdoće koja ne prekoračuje 205 g/m3 za mješavinu koja sadržava 25 g pijeska po litri vode.

2.         Ispitivanje

            Vanjsku površinu leća svjetla treba podvrgnuti jednom ili više puta djelovanju mlaza pijeska dobivenog kako je opisano naviše. Mlaz treba prskati gotovo okomito na površinu koja se ispituje.

            Oštećivanje se treba provjeriti pomoću jednoga ili više uzoraka stakla smještenih kao referencija blizu leća koja se ispituju. Mješavinu treba prskati sve dok promjena u raspršivanju svjetla na uzorku ili uzorcima izmjerena metodom opisanom u dodatku 2. ne bude takva da je:

 

           

Nekoliko se referentnih uzoraka može upotrijebiti da bi se provjerilo je li cijela površina koja se ispituje oštećena jednoliko.

 

DODATAK 6. – DOPUNA 4

 

ISPITIVANJE PRIANJANJA LJEPLJIVE VRPCE

 

1.         SVRHA

            Ova metoda omogućuje određivanje pod normiranim uvjetima linearne sile prianjanja ljepljive vrpce na staklenu ploču.

2.         NAČELO

          &nnbsp;  Mjerenje sile potrebne za odljepljivanje ljepljive vrpce sa staklene ploče pod kutom od 90°.

3.         UTVRĐENI ATMOSFERSKI UVJETI

            Uvjeti okoline trebaju biti 23 °C ± 5 °C i 65 ± 15% relativna vlažnost (RH).

4.         ISPITNI KOMADI

            Prije ispitivanja uzorak svitka ljepljive vrpce treba 24 sata držati u utvrđenoj atmosferi (vidi točku 3. naviše).

            Iz svakoga svitka treba ispitati pet ispitnih komada duljine 400 mm svaki. Ove ispitne komade treba uzeti iz svitka nakon što su prva tri namotaja skinuta i odbačena.

5.         POSTUPAK

            Ispitivanje se obavlja pod utvrđenim uvjetima okoline navedenim u točki 3.

            Pet ispitnih komada treba uzeti iz role tijekom odmatanja vrpce radijalno brzinom od približno 300 mm/s, a potom ih, unutar 15 sekunda, treba upotrijebiti na sljedeći način:

            Vrpcu treba staviti na staklenu ploču postupno laganim trljanjem po duljini pomicanjem prsta bez pretjerana pritiska, na način da između vrpce i staklene ploče ne ostane ni jedan zračni mjehurić.

            Staklenu ploču s postavljenom vrpcom treba ostaviti 10 minuta u utvrđenim atmosferskim uvjetima.

            Približno 25 mm ispitnog komada treba odlijepiti sa staklene ploče u ravnini okomitoj na os ispitnog komada.

            Ploču treba učvrstiti, a slobodan kraj vrpce presaviti prema natrag pod kutom od 90°. Silu treba primijeniti na način da je crta odvajanja između vrpce i staklene ploče okomita na tu silu i okomita na ploču.

            Vrpcu treba povući da ju se odlijepi brzinom od 300 mm/s ± 30 mm/s i pritom zahtijevanu silu treba zapisati.

6.         REZULTATI

            Pet dobivenih vrijednosti treba poredati u niz i srednju vrijednost uzeti kao rezultat mjerenja. Ova se vrijednost izražava u njutnima po centimetru širine vrpce.

 

DODATAK 7.

 

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE OD STRANE OSOBE KOJA OBAVLJA NADZOR

 

1.         OPĆENITO

1.1.      Zahtjeve sukladnosti treba smatrati zadovoljenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta, u skladu sa zahtjevima ovoga pravilnika, ako ih ima, ako razlike ne premašuju neizbježna proizvodna odstupanja.

1.2.      U odnosu na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako, pri ispitivanju fotometrijskih značajki bilo kojega glavnoga svjetla izabranog slučajnim odabirom, koje je opremljeno s etalon žaruljom sa žarnom niti:

1.2.1    izmjerena vrijednost u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20% od vrijednosti koje su propisane u ovom pravilniku. Za vrijednosti B 50 L (ili R) i područje III najveće odstupanje smije biti kako slijedi:

            B 50 L (ili R):   0,20 lx ekvivalent 20%,

                                   0,30 lx ekvivalent 30%;

           

            područje III:     0,30 lx ekvivalent 20%,

                                   0,45 lx ekvivalent 30%;

           

1.2.2    ili ako

1.2.2.1 su za kratki svjetlosni snop u točki HV dostignute vrijednosti, koje su propisane u ovom pravilniku (s dopuštenim odstupanjem + 0,2 lx) i povezano s tim namještanjem najmanje u jednoj točki svakoga područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti 25 m) ograničeno s krugom polumjera 15 cm oko točke B 50 L (ili R) (s dopuštenim odstupanjem + 0,1 lx), 75 R (ili L), 25 R i 25 L, i u cijeloj površini područja IV, ali koje je najviše 22,5 cm iznad crte kroz točke 25 R i 25 L;

1.2.2.2 i ako se za dugi svjetlosni snop točka HV nalazi unutar izoluks crte 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti u svakoj mjernoj točki, navedenoj u točki 8.10. ovoga pravilnika dopušteno je odstupanje +20% pri najvećim vrijednostima i -20% pri najmanjim vrijednostima. Referentna oznaka se ne uzima u obzir.

1.2.3    Ako rezultati naviše opisanih ispitivanja ne zadovoljavaju zahtjeve, može se promijeniti usmjerenost glavnoga svjetla, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa ne pomakne bočno za više od 1° u desno ili u lijevo(10).

1.2.4    Glavna svjetla s očitim greškama treba zanemariti.

1.2.5    Referentna oznaka se ne uzima u obzir.

1.3       Kromatske koordinate trebaju biti zadovoljene.

            Fotometrijske vrijednosti za glavno svjetlo koje emitira selektivno žutu svjetlost, vrijednosti iz ovoga pravilnika treba pomnožiti s 0,84.

2.         PRVO UZORKOVANJE

            U prvom uzorkovanju četiri se glavna svjetla odaberu slučajnim odabirom. Prvi uzorak od dva uređaja označen je s A, drugi uzorak od dva uređaja označen je s B.

2.1.      Sukladnost nije sporna

2.1.1.   Sljedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala u najnepovoljnijim smjerovima iznose:

2.1.1.1.            uzorak A

            A1: jedno glavno svjetlo                              0%

                 jedno glavno svjetlo ne više od             20%

            A2: oba glavna svjetla više od                     0%

                  ali ne više od                                       20%

                  prijelaz na uzorak B

2.1.1.2.            uzorak B

            B1: oba glavna svjetla                                  0%

2.1.2.   ili ako su ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak A.

2.2.      Sukladnost jest sporna

2.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom Prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala treba osporavati i od proizvođača treba zahtijevati da svoju proizvodnju dovede u sukladnost sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

2.2.1.1.            uzorak A

            A3: jedno glavno svjetlo ne više od            20%

                 jedno glavno svjetlo više od                  20%

                 ali ne više od 30%

2.2.1.2.            uzorak B

            B2: u slučaju A2

                 jedno glavno svjetlo više od                   0%

                 ali ne više od                                       20%

                 jedno glavno svjetlo ne više od             20%

            B3: u slučaju A2

                 jedno glavno svjetlo 0%

                 jedno glavno svjetlo više od                 20%

                 ali ne više od                                        30%

2.2.2.   ili ako su nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak A.

2.3.      Povlačenje homologacije

            Sukladnost treba osporavati i primijeniti članak 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila ako, slijedeći postupak uzorkovanja sa slike 1 u ovome prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

2.3.1.   uzorak A

            A4: jedno glavno svjetlo ne više od            20%

                 jedno glavno svjetlo više od                30%

            A5: oba glavna svjetla više od                   20%

2.3.2.   uzorak B

            B4: u slučaju A2

                 jedno glavno svjetlo više od                  0%

                 ali ne više od                                    20%

                 jedno glavno svjetlo više od                 20%

            B5: u slučaju A2

                 oba glavna svjetla više od                    20%

            B6: u slučaju A2

                  jedno glavno svjetlo                             0%

                  jedno glavno svjetlo više od             &nnbsp;    30%

2.3.3.   ili ako su nisu ispunjeni uvjeti iz točke za uzorke A. i B.

3.         PONOVLJENO UZORKOVANJE

            U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dva glavna svjetla i četvrti uzorak D od dva glavna svjetla odabiru iz zalihe proizvedene nakon uspostave sukladnosti.

3.1.      Sukladnost nije sporna

3.1.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne treba osporavati ako odstupanja izmjerenih vrijednosti glavnih svjetala iznose:

3.1.1.1.            uzorak C

            C1: jedno glavno svjetlo                            0%

            jedno glavno svjetlo ne više od                 20%

            C2: oba glavna svjetla više od                    0%

            ali ne više od                                            20%

            prijelaz na uzorak D

3.1.1.2.            uzorak D

            D1: u slučaju C2

            oba glavna svjetla                                      0%

3.1.2.   ili ako su ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak C.

3.2.      Sukladnost jest sporna

3.2.1.   Slijedeći postupak uzorkovanja prikazan na slici 1 u ovom prilogu, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala treba osporavati i od proizvođača treba zahtijevati da svoju proizvodnju dovede u sukladnost sa zahtjevima ako odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

            uzorak D

            D2: u slučaju C2

            jedno glavno svjetlo više od                        0%

            ali ne više od                                             20%

            jedno glavno svjetlo ne više od                  20%

3.2.1.2.            ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorak C.

3.3.      Povlačenje homologacije

            Sukladnost treba osporavati i primijeniti članak 31. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila ako, Slijedeći postupak uzorkovanja sa slike 1 u ovome prilogu, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

3.3.1.   uzorak C

            C3: jedno glavno svjetlo ne više od              20%

            jedno glavno svjetlo više od                        20%

            C4: oba glavna svjetla više od                     20%

3.3.2.   uzorak D

            D3: u slučaju C2

            jedno glavno svjetlo 0% ili više od                 0%

            jedno glavno svjetlo više od                        20%

3.3.3.   ili ako nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1.2.2. za uzorke C. i D.

4.         PROMJENA VETIKALNOGA POLOŽAJA GRANICE »SVIJETLO-TAMNO«

            U odnosu na provjeru promjene vertikalnih položaja granice »svijetlo-tamno« pod utjecajem topline, treba primijeniti sljedeći postupak:

            Jedno od glavnih svjetala iz uzorka A, poslije postupka uzorkovanja prema slici 1 u ovome prilogu, treba se ispitati u skladu s postupkom opisanim u točki 2.1. iz priloga 5 nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u točki 2.2.2. iz priloga 5.

            Glavno svjetlo treba smatrati prihvatljivim ako r ne prekoračuje 1,5 mrad.

            Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad, ali ne veća od 2,0 mrad, drugo glavno svjetlo iz uzorka A treba podvrgnuti ispitivanju, poslije kojega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

            Međutim, ako ova vrijednost od 1,5 mrad na uzorku A nije zadovoljena, dva glavna svjetla iz uzorka B treba pod­vrgnuti istom postupku i vrijednost r ni za jednog od njih ne smije prekoračiti 3,0 mrad.

 

Slika 1.

______
(10) Vidi odgovarajuću napomenu u tekstu ovoga pravilnika.

 

PRILOG IV.

 

TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA HALOGENA »SEALED BEAM« GLAVNA SVJETLA ZA MOTORNA VOZILA KOJA EMITIRAJU ASIMETRIČNI KRATKI ILI DUGI SVJETLOSNI SNOP ILI OBA I KOJA SU OPREMLJENA HALOGENIM ŽARULJAMA SA ŽARNOM NITI (H1, H2, H3, HB3, HB4, H7, H8, H9, HIR1, HIR2 I/ILI H11)(*)

 

1.         DEFINICIJE

            U svrhu ovoga pravilnika,

1.1.      »leća« označava krajnji vanjski dio glavnog svjetla (jedinice), koji propušta svjetlost kroz osvjetljavajuću površinu;

1.2.      »prevlaka« označava proizvod ili proizvode koji su u jednom ili više slojeva naneseni na vanjskoj strani leće;

1.3.      Glavna svjetla različnih »tipova« su glavna svjetla koja se međusobno razlikuju sljedećim bitnim obilježjima:

1.3.1.   trgovačkom nazivu ili oznaci;

1.3.2.   značajkama optičkoga sustava;

1.3.3.   dodanim ili ispuštenim dijelovima koji mogu mijegu mijenjati optičke učinke s refleksijom, lomom svjetlosti (refrakcijom), apsorpcijom i/ili iskrivljenjem tijekom djelovanja. Međutim, ugradba ili odstranjivanje filtra, koji su namijenjeni isključivo za promjenu boje svoga snopa, a ne razdiobe svjetlosti, ne utječu na promjenu tipa;

1.3.4.   prikladnosti za promet desnom ili lijevom stranom, ili za oba prometna sustava;

1.3.5.   vrsti svjetlosnoga snopa (kratki svjetlosni snop, dugi svjetlosni snop ili oba);

1.3.6.   držaču (grlu) predviđenom za ugradbu žarulje (žarulja) sa žarnom niti jedne od kategorija H1, H2, H3, HB3, HB4, H7, H8, H9, HIR1, HIR2 i/ili H11 (2)(**);

1.3.7.   materijalima, upotrijebljenih za leće i prevlaku, ako postoji;

(2.), (3.), (4.)

5.         OPĆI ZAHTJEVI

5.1.      Svaki uzorak mora zadovoljavati zahtjeve navedene u toč­kama 6. do 8. niže.

5.2.      Glavna svjetla moraju biti izrađena tako da pri uobičajenoj uporabi zadrže propisane fotometrijske značajke i ispravne radne funkcije, usprkos vibracijama kojima mogu biti izloženi.

5.2.1.   Glavna svjetla moraju biti opremljena napravom koja omogućava njihovo namještanje na vozilu sukladno odgovarajućim propisima. Ugradba takve naprave nije potrebna na glavnim svjetlima u kojima su reflektor i leća nerastavljivo povezani, pod uvjetom da je uporaba takvih glavnih svjetlala ograničena na vozila kod kojih je namještanje glavnih svjetala moguće drugim sredstvima. Kad su glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop i glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop, koji su opremljeni svaki sa svojom žaruljom sa žarnom niti, udruženi da čine jednu cjelinu, naprava za namještanje mora omogućavati propisano namještanje svakoga optičkoga sustava posebno. Međutim, te se odredbe ne primjenjuju za sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Za takav tip sklopa, primjenjuju se zahtjevi točke 6.

5.3.      Dijelovi s kojima se žarulja (žarulje) sa žarnom niti pričvršćuje (pričvršćuju) u reflektor moraju biti izrađeni tako, da se čak i u mraku, žarulja (žarulje) sa žarnom može (mogu) pričvrstiti samo u propisani položaj(8).

            Držač žarulja sa žarnom mora odgovarati dimenzijskim značajkama navedenima u listu s podacima IEC Publikacije 61-2.

 

Žarulje sa žarnom niti

Držač

Listovi s podacima

H1

P 14.5s

7005 – 46-3

H2

X 5111

7005 – 99-2

H3

PK 22s

7005 – 47-1

HB3

P 20d

7005 – 31-1

HB4

P 22d

7005 – 32-1

H7

PX 26d

7005 – 5-1

H8

PG 17

7005 – 110-1

H9

PGJ 19-5

7005 – 110-1

HIR1

PX 20d

7005 – ... -1

HIR2

PX 22d

7005 – ... -1

H11

PGJ 19-2

7005 – 110-1

 

5.4.      Glavna se svjetla, koja su konstruirana za promet desnom stranom i lijevom stranom, mogu prilagoditi za promet po određenoj strani ceste odgovarajućim početnim namještanjem pri ugradbi na vozilo ili da ih naknadno namješta korisnik. Takvo je početno ili naknadno namještanje moguće, na primjer, pričvršćivanjem optičke jedinice pod određenim kutom na vozilu ili žarulje sa žarnom niti pod određenim kutom u odnosu na optičku jedinicu. U oba slučaja, moraju biti moguća samo dva jasno određena položaja namještanja, jedno za promet desnom i drugo za promet lijevom stranom, pri čemu konstrukcijski mora biti onemogućeno nenamjerno prebacivanje iz jednoga namještanja u drugo, niti namještanje u međupoložaj. Kad su predviđena dva različita položaja namještanja za žarulju sa žarnom niti, dijelovi za pričvršćenje žarulje sa žarnom niti na reflektor moraju biti konstruirani i izrađeni tako, da se, u svakom od njegova dva položaja namještanja, žarulja sa žarnom niti drži u položaju s preciznošću koja je potrebna za glavna svjetla konstruirana za promet samo jednom stranom ceste. Sukladnost sa zahtjevima ove točke provjerava se vizualnim pregledom i, po potrebi, s pokusnom ugradbom.

5.5       Na glavnim svjetlima konstruiranima za dugi i kratki svjetlosni snop, mehanička, elektromehanička ili neka druga naprava za prekopčavanje s jednoga na drugi svjetlosni snop(9) mora biti proizvedena tako da:

5.5.1    je dovoljno čvrsta, da izdrži 50 000 uključivanja bez oštećenja, usprkos trešnji kojoj može biti izložena pri uobičajenoj uporabi;

5.5.2    se u slučaju kvara automatski preklopi na kratki svjetlosni snop;

5.5.3    je uvijek moguće dobiti kratki ili dulgi svjetlosni snop bez ikakve mogućnosti da se mehanizam zaustavi imeđu ta dva položaja;

5.5.4    korisnik ne može, bez uporabe običnog alata, promijeniti oblik ili položaj pomičnih dijelova.

5.5.      Treba napraviti dodatna ispitivanja u sladu sa zahtjevima dodatka 5 radi osiguravanja da u uporabi ne bude prevelike promjene fotometrijskih značajka.

5.6       Ako je leća glavnoga svjetla iz plastičnoga materijala, ispitivanja se obavljaju u skladu sa zahtjevama dodatka 6.

6          OSVJETLJENJE

6.1       Opći zahtjevi

6.1.1    Glavna se svjetla trebaju izraditi tako, da s odgovarajućim žaruljama sa žarnom niti H1, H2, H3, HB3, HB4, H7, H8, H9, HIR1, HIR2 i/ili H11 daju s kratkim svjetlosnim snopom daju dovoljno osvjetljenje, bez bliještanja, i dobro osvjetljenje s dugim svjetlosnim snopom.

6.1.2    Za određivanje osvijetljenosti koju proizvodi glavno svjetlo upotrebljava se uspravni zaslon postavljen 25 m ispred glav­noga svjetla pod pravim kutovima u odnosu na njegove osi (vidi dodatk 4).

6.1.3    Provjera glavnih svjetala obavlja se bezbojnom (bezbojnim) etalon žaruljom (žaruljama) sa žarnom niti konstruiranom (konstruiranima) za nazivni napon 12 V, pri čemu treba selektivno žute filtre(10) zamijeniti bezbojnim, geometrijski istim, filtrima sa stupnjem propuštanja svjetlosti najmanje 80%. Pri provjeri glavnoga svjetla, napon na priključcima žarulje sa žarnom niti treba namjestiti tako, da se postignu sljedeće vrijednosti:

 

Žarulje sa žarnom niti

Približni napon napajanja (u V) za mjerenja

Svjetlosni tok (u lumenima)

H1

12

1150

H2

12

1300

H3

12

1100

HB3

12

1300

HB4

12

825

H7

12

1100

H8

12

 600

H9

12

1500

HIR1

12

1840

HIR2

12

1355

H11

12

1000

 

            Glavno svjetlo smatra se prihvatljivim ako zadovoljava fotometrijske zahtjeve s barem jednom etalon žaruljom sa žarnom niti za 12 V, koja se može dostaviti s glavnim svjetlom.

6.1.4    Dimenzije kojima je određen položaj žarnih niti unutar etalon žarulje sa žarnom niti, navedene su u odgovarajućem listu s podacima u prilogu VII. ovoga pravilnika.

6.1.5    Balon etalon žarulje sa žarnom niti po obliku i optičkom kvalitetu mora biti takav, da ne prouzroči refleksiju ili refrakciju koji bi štetno djelovali na razdiobu svjetlosti. Sukladnost s tim zahtjevom mora se provjeravati mjerenjem razdiobe svjetlosti, koja se dobije kad se s etalon glavnim svjetlom opremljenim s etalon žaruljom sa žarnom niti.

6.2.      Odredbe koje se odnose na kratki svjetlosni snop

6.2.1    Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru granicu »svijetlo-tamno« da se može oduće namjestiti sa svojom napravom. Granica »svijetlo-tamno« mora biti vodoravna ravna crta na strani koja je nasuprotna strani prometa, za koju je glavno svjetlo predviđeno; na suprotnoj strani ona mora ležati ispod izlomljene crte HV H1 H4, koju tvori ravna crta HV H1 s kutom nagiba 45° u odnosu na vodoravnu ravninu i ravna crta H1 H4, koja leži 25 cm iznad vodoravne crte hh, ili ispod ravne crte HV H3 s kutom nagiba 15° iznad vodoravne ravnine (vidi dodatak 4).

            Granica »svijetlo-tamno« koja se proteže iznad crta HV-H2 i H2 H4 i predstavlja kombinaciju tih dviju mogućnosti, ni u kojem slučaju nije dopuštena.

6.2.2    Glavno svjetlo mora biti namješteno tako da:

6.2.2.1 u slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet desnom stranom, granica »svijetlo-tamno« je vodoravna na lijevoj polovini zaslona(11), a slučaju glavnih svjetala konstruiranih da zadovoljavaju zahtjeve za promet lijevom stranom, granica ‘svijetlo-tamno’ je vodoravna na desnoj polovini zaslona;

6.2.2.2 se vodoravni dio granice »svijetlo-tamno« nalazi na zaslonu 25 cm ispod crte hh (vidi dodatak 4).

6.2.2.3 se »prijelom« granice »svijetlo-tamno« nalazi na crti vv(12).

6.2.3    Pri takvom namještanju, glavno svjetlo za koje se zahtijeva homologacija samo za kratki svjetlosni snop,(13) mora zadovoljavati samo zahtjeve navedene u točkama 6.2.5. do 6.2.7. niže; ako je predviđeno da daje kratki i dugi svjetlosni snop, ono mora zadovoljavati zahtjeve navedene u točkama 6.2.5. do 6.2.7. i točki 6.3.

6.2.4    Kad je glavno svjetlo namješteno tako da ne ispunjava zahtjeve navedene u točkama 6.2.5. do 6.2.7. i točki 6.3., njegova usmjerenost može se promijeniti, pod uvjetom da se os svjetlosnoga snopa bočno ne pomakne za više od 1° (= 44 cm) u desno ili u lijevo(14). Radi lakšeg namještanja s pomoću granice »svijetlo-tamno«, glavno svjetlo može se djelomično prekriti kako bi granica »svijetlo-tamno« bila oštrija.

6.2.5    Osvijetljenost, koju proizvodi kratki svetlosni snop na zaslonu, mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

 

Točka na mjernom zaslonu

Osvijetljenost u luksima

Glavno svjetlo za promet desnom stranom

Glavno svjetlo za promet lijevom stranom

Točka B 50 L

Točka B 50 R

≤ 0,4

Točka 75 L

≥ 12