NN 69/2007 (4.7.2007.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-I-2051/2005 od 5. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2163

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, odlučujući u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 5. lipnja 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 92/01.) te se ukida u dijelu koji glasi: »koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju ovlaštenja propisanog člankom 38. stavkom 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) Ustavni sud sam je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 92/01., u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu) u dijelu koji glasi:
»koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
Člankom 6. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu, koji glasi:
»Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati hrvatski državljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.«
izmijenjen je članak 5. stavak 1. Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (»Narodne novine«, broj 33/96., u daljnjem tekstu: Zakon o referendumu) koji je glasio:
»Na državnom referendumu imaju pravo sudjelovati birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj kao i birači koji imaju prebivalište u inozemstvu ili se tamo zateknu za vrijeme državnog referenduma.«
2. Navedenom izmjenom članka 5. Zakona o referendumu ograničeno je pravo sudjelovanja na državnom referendumu hrvatskih državljana tako da je to pravo dano samo hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, dok su tog prava lišeni hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tom izmjenom pravo sudjelovanja na državnom referendumu nije dano ni svim hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj već je uz to, za sudjelovanje na državnom referendumu, propisan dodatni uvjet da državljani Republike Hrvatske moraju i prebivati u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.
Takvim ograničenjem prava sudjelovanja hrvatskih državljana na državnom referendumu prekršene su odredbe članka 1. stavka 2. i stavka 3. u svezi s člankom 45. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustav), kao i odredba članka 14. stavka 2. Ustava.
Navedene odredbe Ustava glase:

Članak 1. stavak 2. i stavak 3.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 14. stavak 2.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 45. stavak 1.

Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.
3. Člankom 1. stavkom 2. Ustava utvrđeno je da vlast pripada svim hrvatskim državljanima jer se ni neposredno ni posredno ne čini razlika između hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj i hrvatskih državljana koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj.
U članku 1. stavku 3. Ustava propisuje se da narod, koji je prethodno određen kao zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana (svih), ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Pritom valja istaknuti da je jedini ustavni oblik neposrednog odlučivanja referendum. Prema tome, slijedi zaključak da Ustav izjednačuje, kad je riječ o ostvarivanju prava na izbor predstavnika (zastupnika u Hrvatski sabor i predsjednika Republike), uvjete za stjecanje i korištenje biračkog prava s uvjetima za stjecanje prava sudjelovanja na državnom referendumu.
Članak 45. stavak 1. Ustava daje biračko pravo hrvatskim državljanima bez obzira imaju li prebivalište u Republici Hrvatskoj ili nemaju, što je prihvaćeno i razrađeno u članku 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (»Narodne novine«, broj 109/00. i 53/03.) koji glasi:
»Birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo na zastupljenost u Saboru i biraju zastupnike prema odredbama ovog Zakona.«
Sukladno naprijed navedenom, i Zakon o referendumu morao bi, da ne bi bio u nesuglasnosti s Ustavom, davati pravo na sudjelovanje na državnom referendumu svim hrvatskim državljanima bez obzira gdje imaju prebivalište. Jedino bi se odredbama Ustava pravo na sudjelovanje na referendumu moglo ograničiti tako da Ustav propiše da to pravo imaju samo hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Budući da Ustav nema takve odredbe, to ograničenje prava sudjelovanja na državnom referendumu samo na hrvatske državljane koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma, nije u suglasnosti s člankom 1. stavcima 2. i 3. u svezi s člankom 45. stavkom 1. Ustava.
4. Odredba članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu kojom se ograničava pravo sudjelovanja hrvatskih državljana na državnom referendumu tako da to pravo imaju samo oni hrvatski državljani koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma nije u suglasnosti ni s člankom 14. stavkom 2. Ustava, i to višestruko.
Ponajprije ona čini nejednakim pred zakonom hrvatske državljane koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj s hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. No ona je neustavna i zbog toga što čini nejednakim dvije kategorije hrvatskih državljana koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. To stoga što pravo sudjelovanja na državnom referendumu daje samo onim hrvatskim državljanima koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj koji u njoj prebivaju najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma.
5. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud je, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ukinuo članak 6. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu u dijelu koji glasi:
»koji imaju prebivalište i prebivaju u Republici Hrvatskoj, najmanje godinu dana bez prekida do dana održavanja referenduma«.
Odluka o objavi u »Narodnim novinama« temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-2051/2007
Zagreb, 5. lipnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.