NN 36/2009 (23.3.2009.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu

HRVATSKI SABOR

797

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. ožujka 2009. godine.

Klasa: 011-01/09-01/31

Urbroj: 71-05-03/1-09-2

Zagreb, 19. ožujka 2009.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05.) u članku 2. stavku 1. točki 3. riječi: »(u daljnjem tekstu: vlasnika)« brišu se.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. točke 9. i 10. mijenjaju se i glase:

»9. vozilo je svako motorno, odnosno priključno vozilo koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu,

10. osigurana svota je iznos do kojega je osiguran imovinski interes, posebno za štete na stvarima te posebno za štete na osobama,«.

U točki 14. iza riječi: »razdoblje od« dodaje se riječ: »najviše«.

Točke 16. i 17. mijenjaju se i glase:

»16. zračni prijevoznik je poduzetnik koji posjeduje valjanu operativnu licenciju ili jednakovrijedan dokument,

17. operator zrakoplova je osoba ili tijelo, a nije zračni prijevoznik, koji kontinuirano ima mogućnost stvarne uporabe ili operiranja zrakoplovom; fizička ili pravna osoba na koju je zrakoplov registriran, a pretpostavlja se da je operator zrakoplova, osim ako dokaže da je operator neka druga fizička ili pravna osoba,«.

U točki 18. podstavak 1. mijenja se i glasi:

»– putnika i njegovu osobnu prtljagu koja se nalazi u kabini zrakoplova, je vrijeme prijevoza putnika zrakoplovom, uključujući njihov ukrcaj i iskrcaj,«.

Točka 22. mijenja se i glasi:

»22. područje država članica Sustava zelene karte osiguranja je područje država potpisnica Kretskog sporazuma,«.

Točka 24. mijenja se i glasi:

»24. područje na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano je područje države članice Multilateralnog sporazuma:

– čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira jesu li pločice trajne ili privremene,

– u kojoj su izdane tablice osiguranja ili znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici koju vozilo nosi u slučaju kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna,

– u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište u slučaju kada za određeni tip vozila nije potrebna registarska pločica niti tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici,

– u kojoj se prometna nezgoda dogodila u slučaju kada vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu,«.

Iza točke 30. stavlja se zarez i dodaju se točke 31. i 32. koje glase:

»31. komercijalna operacija je operacija za naknadu i/ili najam,

32. ECAA sporazum je mnogostrani sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, Republike Island, Republike Crne Gore, Kraljevine Norveške, Rumunjske, Republike Srbije i Misije privremene Uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu o uspostavi Europskog zajedničkog zračnog prostora.«.

Članak 3.

U članku 8. stavku 6. iza riječi: »osiguranju za« dodaje se riječ: »najviše«.

Članak 4.

U članku 17. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka dužni su sklopiti:

1. vlasnici autobusa kojima se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,

2. vlasnici autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla te autobusa kojim se prevoze turisti,

3. vlasnici taksi automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem,

4. vlasnici tračnih vozila za prijevoz putnika,

5. vlasnici svih vrsta pomorskih, jezerskih i riječnih plovila, uključujući skele i splavove, koji na redovitim linijama slobodno prevoze putnike, uključujući krstarenje i prijevoz turista,

6. vlasnici svih vrsta plovila iz točke 5. ovoga članka koja se iznajmljuju s najmanje jednim članom posade,

7. zračni prijevoznici, odnosno operatori zrakoplova kojima se obavlja prijevoz osoba i stvari u javnom zračnom prometu,

8. vlasnici svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu prijevoza prevoze putnici u javnom prometu.«.

Članak 5.

U članku 18. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Putnik iz stavka 1. ovoga članka je i svaka osoba koja se u zrakoplovu iz članka 17. stavka 2. točke 7. ovoga Zakona nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova.«.

Članak 6.

U članku 22. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasI:

»(3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.«

Dosadašnji stavci 3. do 8. postaju stavci 4. do 9.

Članak 7.

U članku 36. stavak 5. briše se.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 5.

Članak 8.

Naslov Glave IV. mijenja se i glasi:

»OSIGURANJE ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA, ODNOSNO OPERATORA ZRAKOPLOVA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE NANESENE TREĆIM OSOBAMA I PUTNICIMA«.

Članak 9.

Članak 39. mijenja se i glasi:

»(1) Odredbe ovoga Zakona o obvezi sklapanja ugovora o osiguranju zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima primjenjuju se na sve zračne prijevoznike, odnosno operatore zrakoplova koji lete unutar, u, iz ili preko teritorija Republike Hrvatske, ako posebnim propisom ili međunarodnim sporazumom koji obvezuje Republiku Hrvatsku nije drugačije određeno.

(2) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su:

1. štete trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari za vrijeme leta zrakoplova,

2. štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja putnika za vrijeme leta zrakoplova,

3. štete zbog gubitka, odnosno oštećenja osobnih stvari putnika koje se nalaze u kabini zrakoplova,

4. štete zbog gubitka, odnosno oštećenja tereta i predane prtljage.

(3) Treća osoba je svaka pravna ili fizička osoba osim putnika i članova letačke i kabinske posade zrakoplova za vrijeme leta zrakoplova.

(4) Putnik iz stavka 2. točke 2. i 3. ovoga članka je svaka osoba koja se prevozi zrakoplovom uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova.

(5) Ugovor o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka ne mora pokrivati štete iz stavka 2. točke 3. i 4. ovoga članka ako se zrakoplov ne koristi u komercijalne svrhe.

(6) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog rizika rata, terorizma, otmice, sabotaže, nezakonitog prisvajanja zrakoplova i građanske pobune.

(7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, ugovor o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka ne mora pokrivati štete zbog rizika rata i terorizma za:

a) državne zrakoplove kako su definirani u članku 3(b) Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, potpisane u Chicagu 7. prosinca 1944.,

b) zrakoplovne modele kojima MTOM iznosi do 20 kg,

c) letjelice koje polijeću s nogu pilota (uključujući motorne parajedrilice i ovjesne jedrilice),

d) vezane balone,

e) zmajeve,

f) padobrane (uključujući vučene padobrane),

g) zrakoplove (uključujući jedrilice) kojima MTOM iznosi do 500 kg, i mikrolake zrakoplove, koji:

– se koriste u nekomercijalne svrhe, ili

– se koriste za obuku pilota, lokalno, koji ne uključuju prelazak državne granice.

(8) Zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova koji leti unutar, u, iz ili preko teritorija Republike Hrvatske mora imati važeći ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete iz stavka 2. ovoga članka, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

(9) Iznimno od odredbe stavka 8. ovoga članka, zračni prijevoznik koji nije iz Republike Hrvatske, odnosno države stranke ECAA Sporazuma, odnosno čiji zrakoplov je registriran izvan teritorija neke od država stranaka ECAA Sporazuma i čiji letovi ne uključuju slijetanje na teritorij ili uzlijetanje s teritorija Republike Hrvatske nego samo vrše prelet preko teritorija Republike Hrvatske ne mora ugovorom o osiguranju imati pokrivene štete iz stavka 2. točke 2., 3. i 4. ovoga članka.

(10) Odredbe članka 29., 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona kojima se uređuje osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, odgovarajuće se primjenjuju na osiguranje zrakoplova od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama i putnicima.«.

Članak 10.

U članku 40. stavku 2. točki 1. podtočka a) mijenja se i glasi:

»a) za letjelice koje polijeću s nogu pilota 10.000 SDR,«.

U podtočki c) podstavku 1. riječi: »od 20« brišu se.

Točke 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»3. za prtljagu 1.000 SDR,

4. za teret, po kg 17 SDR.«.

Članak 11.

U članku 71. stavku 1. riječi: »članka 36. stavka 6.« zamjenjuju se riječima: »članka 36. stavka 5.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje na snagu

Članak 12.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 453-02/09-01/01

Zagreb, 13. ožujka 2009.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.