NN 56/2011 (20.5.2011.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6075/2010-9 od 9. ožujka 2011.

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1250

PRESUDA

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Markt kao predsjednice vijeća, Smiljana Mikuša i Blanše Turić kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Veseljke Kos kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HYUNDAI AUTO ZAGREB d.o.o. Zagreb, kojeg zastupa Andrea Kožar, odvjetnica iz Zagreba, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, klasa: UP/I-030-02/2008-01/36, urbroj: 580-02-010-63-70 od 8. travnja 2010., radi utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenih sporazuma, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2011.,

presudio je

I. Tužba se odbija.

II. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Točkom I. izreke osporenog rješenja utvrđuje se da je poduzetnik HYUNDAI AUTO ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 11/b, kao ovlašteni distributer novih motornih vozila, dodatne opreme i rezervnih dijelova marke Hyundai na teritoriju Republike Hrvatske, sklapanjem zabranjenih sporazuma iz točke II. i III. izreke ovog rješenja sa svojim ovlaštenim prodavateljima i ovlaštenim serviserima ograničio tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu distribucije novih motornih vozila na teritoriju Republike Hrvatske u razdoblju od 1. siječnja 2006. do dana donošenja ovog rješenja.

II. U tipskim ugovorima naziva »Ugovor s ovlaštenim prodavateljem« koje je poduzetnik HYUNDAI AUTO ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, kao ovlašteni distributer novih motornih vozila, dodatne opreme i rezervnih dijelova marke Hyundai na teritoriju Republike Hrvatske, sklopio sa sedamnaest (17) ovlaštenih prodavatelja, kako slijedi:

1. Auto Centar Monte d.o.o. sa sjedištem u Puli, Mutilska 60, sklopljen 25. veljače 2007., raskinut 28. prosinca 2007.,

2. Robak d.o.o., sa sjedištem u Sisku, Božidara Adžije 2, sklopljen 31. prosinca 2005.,

3. Auto kuća Košara d.o.o., sa sjedištem u Kanfanaru, Putini bb, sklopljen 1. veljače 2006.,

4. Gašparić auto d.o.o., sa sjedištem u Vukovini, Velikogorička 19, sklopljen 31. prosinca 2005.,

5. Auto centar Bratuša d.o.o., sa sjedištem u Čakovcu, Preloška 38, sklopljen 31. prosinca 2005.,

6. Automobil-Lončar d.o.o., sa sjedištem u Varaždinu, Gospodarska 29c, sklopljen 15. svibnja 2005.,

7. Afro d.o.o., sa sjedištem u Jurdani, Permani b.b., sklopljen 31. prosinca 2005.,

8. Zadar mobile d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Kralja Tvrtka bb, sklopljen 31. prosinca 2005.,

9. Slade d.o.o., sa sjedištem u Mokošici, Na moru 5, sklopljen 31. prosinca 2005.,

10. Auto centar Pavešković d.o.o., sa sjedištem u Trogiru, Betanija 1, sklopljen 31. prosinca 2005.,

11. Miholjek d.o.o., sa sjedištem u Đakovu, J. Ivakića 52, sklopljen 31. prosinca 2005.,

12. Auto Žitvaj d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Klin 1, sklopljen 31. prosinca 2005.,

13. Auto Novaković d.o.o., sa sjedištem u Slavonskom Brodu, Zagrebačka 269, sklopljen 31. prosinca 2005.,

14. Auto Centar Štagar d.o.o., sa sjedištem u M. Bistrici, Stubička 20, sklopljen 31. prosinca 2005.,

15. AKS d.o.o., sa sjedištem u Karlovcu, Banija 50, sklopljen 15. svibnja 2006.,

16. Autoservis Crnaić d.o.o., sa sjedištem u Vinkovcima, Alojzija Stepinca 230, sklopljen 31. prosinca 2005., i

17. Auto Lozić d.o.o., sa sjedištem u Osijeku, Ulica Jablanova 15, sklopljen 24. siječnja 2007.

zabranjenim sporazumom u smislu članka 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja utvrđuju se sljedeće odredbe:

a) Članak 1. naslova E. POSLOVNI OBJEKTI u djelu koji glasi:

»Ukoliko se stranke iz ovog Ugovora drugačije ne sporazumiju, Prodavatelj neće poslovati kao ovlašteni Hyundaijev prodavatelj za prodaju Hyundaijevih motornih vozila i dodatne opreme, a posebno neće izlagati, demonstrirati, prodavati niti isporučivati Hyundaijeva motorna vozila i dodatnu opremu na nekoj drugoj lokaciji osim poslovnog objekta;«, jer je navedena odredba u suprotnosti s odredbom članka 14. stavka 4. točke b) Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

b) Članak 2. naslova E. POSLOVNI OBJEKTI u djelu koji glasi:

»Ako Distributer utvrdi da prodavatelj ima pravo otvoriti dodatna prodajna mjesta ili mjesta isporuke«, odnosno u djelu koji glasi: »Prodavatelj ne može započeti s radom na dodatnim prodajnim mjestima ili mjestima isporuke dok mu distributer ne potvrdi kako ona zadovoljavaju važeće Standarde. Prodavatelj će tada obavijestiti ovlaštenog Hyundaijeva prodavatelja na čijem području odgovornosti otvara dodatno prodajno mjesto ili mjesto isporuke, a tom će ovlaštenom Hyundaijevu prodavatelju također biti dopušteno da posluje preko dodatnih prodajnih mjesta ili mjesta isporuke na području odgovornosti. Ako ovlašteni Hyundaijev prodavatelj na području odgovornosti otvori dodatno prodajno mjesto ili mjesto isporuke, Prodavatelj ima pravo na području odgovornosti tog ovlaštenog Hyundaijevog prodavatelja otvoriti dodatno prodajno mjesto ili mjesto isporuke, bez obzir na to je li do događaja otvaranja došlo ili ne…«, budući da su navedene odredbe u suprotnosti s odredbom članka 14. stavka 4. točke b) Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

c) Članak 1. naslova K. USTUPANJE, u djelu koji glasi:

»Osim toga, Prodavatelj svoja prava i obveze iz ovog Ugovora smije prenositi na drugog ovlaštenog Hyundaijevog prodavatelja, HMC, njegova povezana društva ili drugi subjekt samo uz suglasnost HMC. Prodavatelj će odmah obavijestiti Distributera i HMC o svakoj ponudi u svezi s takvim prijenosom, odnosno prodajom koju namjerava prihvatiti, te pozvati Distributera da u roku od 30 dana načini vlastitu ponudu. Prodavatelj ne smije prihvatiti ponudu drugog ovlaštenog Hyundaijevog prodavatelja dok ne primi ponudu Distributera ili dok Distributer ne izjavi da nije zainteresiran za davanje takve ponude…«, jer je navedena odredba u suprotnosti s člankom 9. stavkom 4. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

d) Članak 2.3 naslova A. IMENOVANJE, podnaslova Imenovanje Prodavatelja

ovlaštenim Hyundaijevim prodavateljem, u djelu koji glasi:

»U protivnom, u slučaju da Prodavatelj uz uvjet ne zadovolji sve propisane standarde, u roku od 6 mjeseca od potpisa ovog Ugovora, stranke su suglasne da se ovaj Ugovor trenutno raskine i to s datumom utvrđenje neispunjenja Standarda sa strane Prodavatelja.

U tom slučaju ugovora se minimalni otkazni rok (najduže 1 mjesec) koji je potreban da Distributer i Prodavatelj reguliraju dotadašnje poslovanje. Stranke su također suglasne da se utvrđeni rok od 6 mjeseci može produžiti odlukom Distributera isključivo u pisanom obliku, te

»odredbe Aneksa tipskog Ugovora s ovlaštenim prodavateljem kojem se produljuje trajanje osnovnog Ugovora s ovlaštenim prodavateljem za daljnjih šest ili dvanaest mjeseci…«, jer su navedene odredbe u suprotnosti s odredbama članka 9. stavka 1. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

III.U tipskim ugovorima naziva »Ugovor s ovlaštenim servisom« koje je poduzetnik HYUNDAI AUTO ZAGREB d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 11b, kao ovlašteni distributer novih motornih vozila, dodatne opreme i rezervnih dijelova marke Hyundai« na teritoriju Republike Hrvatske sklopio sa dvadeset (20) ovlaštenih servisera, kako slijedi:

1. Auto Centar Monte d.o.o. sa sjedištem u Puli, Mutilska 60, sklopljen 25. veljače 2007., a raskinut 28. prosinca 2007.,

2. Auto Birt d.o.o., sa sjedištem u Dugom Selu, Antuna Mihanovića 2, sklopljen 31. prosinca 2005.,

3. Servis za motorna vozila vl. Z. Šteib, sa sjedištem u Požegi, Osječka 62d, sklopljen 31. prosinca 2005.,

4. Beroš trade d.o.o., sa sjedištem u Splitu, Kopilica 5, sklopljen 31. prosinca 2005.;

5. Miholjek d.o.o., sa sjedištem u Đakovu, J. Ivakića 52, sklopljen 31. prosinca 2005.;

6. Auto Žitvaj d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Klin 1, sklopljen 31. prosinca 2005.;

7. Auto Novaković d.o.o., sa sjedištem u Slavonskom Brodu, Zagrebačka 269, sklopljen 31. prosinca 2005.;

8. Robak d.o.o., sa sjedištem u Sisiku, Božidara Adžije 2, sklopljen 31. prosinca 2005.;

9. Afro d.o.o., sa sjedištem u Jurdani, Permani bb, sklopljen 31. prosinca 2005.;

10. Zadar Mobile d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Kralja Tvrtka bb, sklopljen 31. prosinca 2005.;

11. Gašparić auto d.o.o., sa sjedištem u Vukovini, Velikogorička 19, sklopljen 31. prosinca 2005.;

12. Autocentar Bratuša d.o.o., sa sjedištem u Čakovcu, Preloška 38, sklopljen 31. prosinca 2005.;

13. Auto centar Štagar d.o.o, sa sjedištem u M. Bistrici, Stubička 20, sklopljen 31. prosinca 2005.;

14. Autoservis Crnaić d.o.o., sa sjedištem u Vinkovcima, Alojzija Stepinca 230, sklopljen 31. prosinca 2005.;

15. Slade d.o.o., sa sjedištem u Mokošici, Na moru 5, sklopljen 31. prosinca 2005.;

16. Auto centar Pavešković d.o.o., sa sjedištem u Trogiru, Betanija 1, sklopljen 31. prosinca 2005.;

17. Automobil Lončar d.o.o., sa sjedištem u Varaždinu, Gospodarska 29 c, sklopljen 15. svibnja 2006.;

18. AKS d.o.o., sa sjedištem u Karlovcu, Banija 50, sklopljen 15. svibnja 2006.;

19. Autokuća Košara d.o.o., sa sjedištem u Kanfanaru, Putini bb, sklopljen 1. veljače 2006. i

20. Auto Lozić d.o.o., sa sjedištem u Osijeku, Ulica Jablanova 15, sklopljen 24. siječnja 2007.;

zabranjenim sporazumom u smislu članka 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja utvrđuju se sljedeće odredbe:

a) Članak 1. Naslova E. POSLOVNI OBJEKTI u dijelu koji glasi: »Servis kao ovlašten Hyundaijev servis ima pravo poslovati u svakom poslovnom objektu koji je u skladu sa Standardima za ovlaštene servisere i odobren je od strane Distributera«, odnosno u dijelu koji glasi: »Dodatne servisne radionice Servis ne smije puštati u rad dok mu Distributer ne potvrdi da ta dodatna servisna radionica udovoljava primjenjivim standardima«, jer su navedene odredbe u suprotnosti s odredbom članka 14. stavak 5. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

b) Članak 4.1. Naslova J. USLUGE POPRAVAKA I ODRŽAVANJA I JAMSTVO, podnaslova HYUNDAIEVI REZERVNI DIJELOVI I REZERVNI DIJELOVI DRUGIH PROIZVOĐAČA, u dijelu u kojem je uređeno da će Servis, osim ako od Distributera ne dobije drugačije upute za pružanje ostalih servisnih usluga koristi isključivo »Hyundaijeve« rezervne dijelove, jer je navedena odredba u suprotnosti s odredbom članka 12. stavka 1. točke d) Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

c) Članak 1. Naslova K. USTUPANJE, u dijelu koji glasi: »Osim toga, Servis svoja prava i obveze iz ovog Ugovora smije prenositi na drugi ovlašteni Hyundaijev servis, samo uz suglasnost HMC-a. Servis će odmah obavijestiti Distributera i HMC o svakoj ponudi u svezi s takvim prijenosom, odnosno prodajom koju namjerava prihvatiti te pozvati HMC da u roku od 30 dana načini vlastitu ponudu. Servis ne smije prihvatiti ponudu drugog ovlaštenog Hyundaijevog servisa dok ne primi ponudu HMC ili dok HMC ne izjavi da nije zainteresiran za davanje takve ponude«, jer su navedene odredbe u suprotnosti s odredbom članka 9. stavka 4. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

d) Članak 2.3. Naslova A. IMENOVANJE, podnaslova Imenovanje Servisa ovlaštenih Hyundaijevim servisom, u dijelu koji glasi: »U protivnom, u slučaju da servis uz uvjet ne zadovolji sve propisane Standarde, u roku od 6 mjeseci od potpisa ovog Ugovora, stranke su suglasne da se ovaj Ugovor trenutno raskine i to s datumom utvrđenja neispunjenja standarda sa strane Servisa. U tom slučaju ugovora se minimalni otkazni rok (najduže 1 mjesec) koji je potreban da Distributer i Servis reguliraju dotadašnje poslovanje.

Stranke su također suglasne da se utvrđeni rok od 6 mjeseci može produžiti

odlukom Distributera isključivo u pisanom obliku ….«, te

odredbe Aneksa tipskih Ugovora s ovlaštenim servisom sklopljenih s navedenim poduzetnicima kojima se produljuje trajanje ugovora za daljnjih šest ili dvanaest mjeseci, budući da su navedene odredbe u suprotnosti s odredbama članka 9. stavka 1. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila.

IV. Ništave su ex lege odredbe ugovora koje su utvrđene zabranjenim sporazumima u točki II. i III. izreke ovog rješenja, u smislu članka 9. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

V. Nalaže se poduzetniku Hyundai auto Zagreb d.o.o. brisanje odredbi u važećim ugovorima koje su utvrđene zabranjenim sporazumima u točkama II. i III. izreke ovoga rješenja ili izmjenu spomenutih odredbi na način sukladan propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Rok izvršenja tri (3) mjeseca od dana dostave ovog rješenja.

VI. Nalaže se poduzetniku Hyundai auto Zagreb d.o.o. da Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja dostavi dokaz (anekse ugovora) o ispunjenju naloga iz točke V. izreke ovog rješenja.

Rok izvršenja 15 (petnaest) dana od dana isteka roka iz točke V. izreke ovog rješenja.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da su osporenim rješenjem poništene neke odredbe iz tipskih ugovora na osnovi interpretativnih instrumenata za primjenu hrvatskih propisa, u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa, sve u smislu članka 35. stavka 3. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, dok Republika Hrvatska još ni nije članica Europske zajednice. Ukazuje da niti s jednom ugovornom odredbom nije imao namjeru spriječiti, ograničavati ili narušavati tržišno natjecanje sklapanjem zabranjenih sporazuma, te da je dapače, tijekom postupka dostavio tuženom tijelu kompletnu dokumentaciju iz koje je razvidno na koji način i iz kojih razloga su te odredbe navedene u ugovorima. Dodaje da je u mrežu ovlaštenih prodavatelja i ovlaštenih servisera primio sve poduzetnike s kojima je do tada poslovao, unatoč činjenici da isti u trenutku sklapanja ugovora nisu u cijelosti ispunjavali standarde marke Hyundai. Stoga su u ugovore ugrađene odredbe, za koje je osporenim rješenjem utvrđeno da su ništave, jer se navodno radi o sklapanju zabranjenog sporazuma. S obzirom da je tužitelj pokušao sačuvati mrežu distributera i servisera marke Hyundai, a ne sprječavati ili ograničiti tržišno natjecanje, smatra da je bilo mjesta utvrđenju da određeni sporazumi mogu biti izuzeti od opće zabrane iz članka 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Nadalje tvrdi, da je nejasno iz čega tuženo tijelo zaključuje da se radi o zabrani vertikalnog ograničenja u smislu članka 14. stavka 4. točke b) Uredbe o motornim vozilima, jer ta odredba uređuje da se skupno izuzeće ne može primijeniti na vertikalne sporazume koji se odnose na prodaju novih motornih vozila koji sadrže neposredne i posredne obveze nametnute distributeru osobnih vozila ili lakih gospodarskih vozila unutar sustava selektivne distribucije. Zaključno tužitelj navodi da je dokumentacijom i obrazloženjem dokazao da tipskim ugovorima s ovlaštenim prodavateljem nije sklapao zabranjene sporazume u smislu članka 9. stavka 1. točke 2., 4. i 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članka 14. stavka 4. točke b) i članka 9. stavka 1. Uredbe o motornim vozilima, pa stoga navedene ugovorne odredbe nisu smjele biti proglašene ništavim ex lege. Stoga ističe da je u svakom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 10. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i ugovorne odredbe koje su proglašene ništavim izuzeti od primjene članka 9. navedenog Zakona. Slijedom navedenog predlaže da se tužba uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja koje je donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilne primjene odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila, odnosno pravilne primjene odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Zainteresirana osoba MONTE d.o.o. Pula, zastupane po Dubravku Zeljku, odvjetniku iz Pule, u odgovoru na tužbu ističe da se pobijanim aktom ne dira u pravo tužitelja i njegov pravni interes utemeljen na zakonu, pa predlaže da se tužba odbaci u cijelosti, odnosno da se ista odbije kao neosnovana.

Tužba nije osnovana.

Analizirajući podatke spisa predmeta Sud nalazi da je u pravilno provedenom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na temelju istog pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Naime, odredbom članka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj: 122/03) propisano je da se ovaj Zakon primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako posebnim propisom za pojedina tržišta nije drugačije uređeno, dok je člankom 8. istog Zakona propisano da upravne i stručne poslove u vezi sa zaštitom tržišnog natjecanja obavlja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Odredbom članka 35. stavka 1. točke 2.,5. i 8. rečenog Zakona propisano je da Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja odlučuje o svim pitanjima za koje je Agencija nadležna na temelju odredaba ovog Zakona, donosi upravne akte kojima se okončava postupak pred Agencijom u smislu članka 57. ovog Zakona, te utvrđuje pravila i mjere za zaštitu tržišnog natjecanja, mjere za otklanjanje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja i druge mjere za unapređenje prava i politike tržišnog natjecanja na području Republike Hrvatske, dok je stavkom 3. istog članka Zakona propisano da u ocjeni oblika sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja koji mogu utjecati na trgovinu između Republike Hrvatske i Europskih zajednica, Vijeće u skladu s člankom 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj: 14701), primjenjuje na odgovarajući način kriterije koji proizlaze iz pravilne primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskim zajednicama.

Odredbom članka 57. točke 1. i 2. naprijed navedenog Zakona određeno je da u smislu članka 35. stavka 1. točke 2. i 5. ovog Zakona, Agencija naročito donosi rješenja kojima se ocjenjuje sukladnost Sporazuma s odredbama ovog Zakona i utvrđuje izuzeće Sporazuma na temelju članka 12. ovog Zakona.

Osim naprijed navedenog pri rješavanju ove upravne stvari valja imati u vidu i Uredbu o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (»Narodne novine“ , broj: 105/04), kojom se propisuju uvjeti za skupno izuzeće sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila, određuju uvjeti koje sporazumi moraju sadržavati, ograničenja i uvjeti koje takvi sporazumi ne smiju sadržavati, te drugi uvjeti koji se moraju ispuniti za skupno izuzeće tih sporazuma od primjene odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (članak 1.).

Člankom 9. stavkom 1. točkom a) ove Uredbe propisano je da se skupno izuzeće primjenjuje pod uvjetom da vertikalni sporazum, koji je dobavljač novih motornih vozila sklopio s distributerom ili ovlaštenim servisom, uređuje sklapanje sporazuma na razdoblja od najmanje pet godina, a svaka stranka sporazuma se obvezuje da će obavijestiti drugu stranku najmanje šest mjeseci unaprijed o svojoj namjeri da neće obnoviti sporazum, dok je stavkom 2. istog članka Uredbe određeno da se skupno izuzeće primjenjuje pod uvjetom da je u vertikalnom sporazumu sklopljenim s distributerom ili serviserom uređeno da dobavljač koji želi raskinuti sporazum to mora učiniti pismenim putem i na način da priloži detaljne, objektivne i transparentne razloge raskidanja sporazuma, kako bi se dobavljača spriječilo da raskine vertikalni sporazum s distributerom ili serviserom zbog djelovanja koja, sukladno ovoj Uredbi, ne smiju biti ograničene.

Odredbom članka 12. stavka 1. točke a) navedene Uredbe propisano je da je zabranjeno ograničavanje prava ovlaštenog servisera da svoju djelatnost ograniči na pružanje usluga popravka i održavanja, te distribuciju rezervnih dijelova, dok je člankom 13. stavkom 1. iste Uredbe propisano da se skupno izuzeće ne može primijeniti u slučajevima kada dobavljač motornih vozila uskrati neovisnim poduzetnicima pristup tehničkim informacijama, dijagnostičkoj i drugoj opremi, alatima, uključujući relevantne računalne programe, odnosno uskrati obuku potrebnu za popravke i održavanje tih motornih vozila ili provedbu mjera zaštite okoliša.

Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je na zahtjev poduzetnika MONTE d.o.o. iz Pule od 5. lipnja 2008. godine Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja pokrenula postupak utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zadanih sporazuma. Spomenuti ugovori su sklopljeni između poduzetnika Auto Centar Monte d.o.o. Pula i Hyndai auto Zagreb d.o.o. U svom zahtjevu MONTE d.o.o. je naveo da je Hyundai auto Zagreb d.o.o., jednostrano raskinuo ugovore s poduzetnikom Auto Centar Monte d.o.o. Pula navodeći kao razlog jednostranog raskida da navedeni poduzetnik nije zadovoljio sve propisane standarde i sve obveze prema distributeru Hyundai auto Zagreb d.o.o. zaključno s 31. prosincem 2007. godine.

U provedenom postupku tužena Agencija je nesporno utvrdila da je poduzetnik Hyundai auto Zagreb d.o.o. sa svojim ovlaštenim prodavateljima i ovlaštenim serviserima sklopio zabranjene sporazume opisane u točki II. i III. izreke pobijanog rješenja i time ograničio tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu distribucije novih motornih vozila na teritoriju Republike Hrvatske u razdoblju od 1. siječnja 2006. godine do dana donošenja rješenja od 8. travnja 2010. godine.

U tipskim Ugovorima s ovlaštenim prodavateljima, zabranjenim sporazumima, u smislu članka 9. stavka 1. točke 2., 4. i 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članka 14. stavka 4. točke b), članka 9. stavka 4. i članka 9. stavka 1. Uredbe o motornim vozilima utvrđeni su:

– da odredbe članka 1. i 2. Naslova E. POSLOVNI OBJEKTI, u dijelu kojim se prodavatelje ograničava u otvaranju dodatnih prodajnih mjesta ili mjesta isporuke bez prethodne suglasnosti distributera i pod uvjetom prethodnog utvrđenja od strane distributera da prodavatelj ima pravo na otvaranje dodatnih prodajnih mjesta ili mjesta isporuke,

– odredba članka 1. Naslova K. USTUPANJE u dijelu kojim se prodavatelje ograničava u prijenosu njegovih prava i obveza na drugog ovlaštenog prodavatelja, odnosno ograničava ga se u prihvatu ponude drugog ovlaštenog prodavatelja dok ne primi ponudu distributera ili dok distributer ne izjavi da nije zainteresiran za davanje takve ponude,

– odredba članka 2., 3. Naslova A. IMENOVANJE i to u dijelu kojim se u bitnome uređuje trajanje ugovora na rok od šest mjeseci te odredbe Aneksa tipskog ugovora s ovlaštenim prodavateljem kojima se produžuje trajanje ugovora za daljnji šest ili dvanaest mjeseci.

U tipskim Ugovorima s ovlaštenim servisom zabranjenim sporazumima, u smislu članka 9. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članka 14. stavka 5. članka 12. stavka 1. točke d), članka 9. stavka 4. i članka 9. stavka 1. Uredbe o motornim vozilima, utvrđeno je:

– odredba članka 1. Naslova E. POSLOVNI OBJEKTI, u dijelu kojim se servisere ograničava u slobodnom odabiru mjesta poslovnog prostora, odnosno u dijelu kojim se servisere ograničava pri otvaranju dodatnih radionica bez odobrenja distributera,

– odredba članka 4.1. Naslova J. USLUGE POPRAVKA I ODRŽAVANJA I JAMSTVO, u dijelu kojim je uređeno da se servis za pružanja ostalih servisnih usluga koristi isključivo Hyndai originalne rezervne dijelove, te

– odredba članka 1. Naslova K. USTUPANJE, u dijelu kojim je uređeno da servis smije, prenijeti svoja prava i obveze na drugog ovlaštenog servisera samo uz suglasnost HMC i da ne smije prihvatiti ponude drugog ovlaštenog servisera dok ne primi ponudu HMC ili dok HMC ne izjavi da nije zainteresiran za davanje takve ponude,

– odredbe članka 2.,3. Naslova A IMENOVANJE i to u dijelu kojim se u bitnom uređuje trajanje ugovora na rok od šest mjeseci te odredbe aneksa tipskog Ugovora s ovlaštenim servisom kojima se produljuje trajanje ugovora za daljnjih šest ili dvanaest mjeseci.

Tuženik je pored navedenog pri ocjeni predmetnih sporazuma na odgovarajući način primijenio kriterije iz pravne stečevine Europske unije. Naime, osim navedenog treba dodati da je člankom 70. stavkom 2. SPORAZUMA O STABILIZACIJI I PRIDRUŽIVANJU od 29. listopada 2001. godine, koji je stupio na nagu 1. veljače 2005. godine određeno da će se svako ponašanje suprotno pravilima tržišnog natjecanja ocjenjivati na temelju kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji, posebice članaka 81., 82. i 86. Ugovora o osnivanju EZ-e i instrumenata za tumačenje koje su usvojile njezine institucije, a koji su stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o funkcioniranju EU postali članci 101., 102. i 106.

Polazeći od spomenutih odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju cjelokupna pravna stečevina Europske unije koju čini primarno i sekundarno zakonodavstvo Europske unije, ali i sudska praksa prvenstvenog Suda pravde Europske unije važan je interpretativni instrument za primjenu hrvatskih propisa u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa.

S obzirom na navedeno, netočni su navodi tužitelja da je tuženik neke odredbe tipskih Ugovora s ovlaštenim prodavateljem i Ugovora s ovlaštenim servisom utvrdio zabranjen ima isključivo temeljem navedenih propisa koji služe kao interpretativni instrumenti za primjenu hrvatskih propisa.

S obzirom na navedeno tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je utvrdilo kako su odredbe tipskih Ugovora s ovlaštenim prodavateljem i tipskih Ugovora s ovlaštenim servisom koje su utvrđene zabranjenim sporazumima u suprotnosti s odredbama članka 9. stavka 1. i 4., članka 12. stavka 1. točke d) i članka 14. stavka 4. točka b), te članka 14. stavka 5. Uredbe o motornim vozilima, zajedno s odredbom članka 9. stavka 1. točke 2., 3. 4. i 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Slijedom navedenog Sud nalazi da navodima tužbe nije dovedena u sumnju pravilnost osporenog rješenja, pa istim zakon nije povrijeđen na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

Objava presude u »Narodnim novinama« temelji se na odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Broj: Us-6075/2010-9

Zagreb, 9. ožujka 2011.

Predsjednica vijeća
Dubravka Markt, v. r.