NN 157/2014 (31.12.2014.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost

MINISTARSTVO FINANCIJA

2978

Na temelju članka 140. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013 i 143/2014) ministar financija donosi

PRAVILNIK

O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POREZU NA DODANU VRIJEDNOST

Članak 1.

U Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine« broj 79/13, 85/13, 160/13 i 35/14) u članku 1. stavku 2. iza teksta: »(SL L 77, 23. 3. 2011.)« točka se zamjenjuje zarezom te se dodaje tekst: »Uredbe Vijeća (EU) br. 967/2012 o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 u vezi posebnih programa za porezne obveznike koji nemaju poslovni nastan, a isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili elektroničke usluge (SL L 290/1, 20. 10. 2012.) te Uredbe Vijeća (EU) br. 1042/2013 o izmjeni Uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011 o mjestu isporuke usluga (SL L 284, 26. 10. 2013.).«.

Članak 2.

U članku 6. stavku 4. dodaje se druga rečenica koja glasi:

»Navedeno se ne primjenjuje u slučaju premještanja dobara unutar Europske unije i uvoza dobara.«.

Članak 3.

U članku 35. stavku 1. tekst: »telekomunikacijskih usluga i« briše se.

U članku 35. stavku 2. tekst: »telekomunikacijskih usluga i« briše se.

Članak 4.

U članku 37. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka kod prijenosa porezne obveze temeljem članka 75. stavka 3. Zakona osoba koja plaća predujam obvezna je obračunati PDV po stopi 25%.«.

Članak 5.

U članku 38. stavku 1. riječ: »Unije« zamjenjuje se riječi: »unije«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Odredbe o nastanku obveze obračuna PDV-a iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na jednak se način primjenjuju za predujmove u vezi s uslugama za koje je PDV obvezan platiti primatelj usluge, a koje mu obavi porezni obveznik bez sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta u tuzemstvu ili ih on obavi takvom poreznom obvezniku.«.

Članak 6.

U članku 41. stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka u naknadu se ne uračunava posebni porez na motorna vozila koji se plaća prema posebnom propisu radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj.«

Članak 7.

U članku 46. stavku 3. brojka: »1« zamjenjuje se brojkom: »2«.

Članak 8.

U članku 47. stavku 1. točka d) mijenja se i glasi:

»d) lijekove koji se izdaju na liječnički recept prema odobrenju nadležnog tijela za lijekove i medicinske proizvode prema posebnim propisima. Navedenim lijekovima smatraju se i lijekovi utvrđeni Odlukom o utvrđivanju Liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,«.

Članak 9.

Članak 52. mijenja i glasi:

»PDV se prema članku 39. stavku 1. točki d) Zakona ne plaća na isporuke ljudskih organa i krvi, obavljene u svrhu liječenja prema posebnim propisima, te na isporuke majčinog mlijeka.«.

Članak 10.

Iza članka 72. dodaje se naslov i članci 72.a i 72.b koji glase:

»2.9. Isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta

Članak 72.a

(1) Izvršnim aktom iz članka 40. stavka 6. Zakona kojim se odobrava građenje smatra se građevinska dozvola, lokacijska dozvola, rješenje za građenje i slično.

(2) Građevinskim zemljištem u smislu članka 40. stavka 1. točke k) Zakona osobito se ne smatra poljoprivredno zemljište i šumsko zemljište.

Članak 72.b

(1) Isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze prije prvog nastanjenja ili korištenja odnosno kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine, oporeziva je PDV-om.

(2) Prvo nastanjenje odnosno korištenje iz stavka 1. ovoga članka dokazuje se jednim od sljedećih dokumenata:

a) dokumentom nadležnog tijela o prebivalištu ili uobičajenom boravištu,

b) knjigovodstvenom evidencijom kojom se građevina odnosno njezini dijelovi stavljaju u uporabu,

c) bilo kojom drugom dokumentacijom kojom se dokazuje korištenje nekretnine i njezinih dijelova kao što su: ugovor o najmu, ugovor o isporuci električne energije, vode i slično,

(3) Iznimno, ako se prvo nastanjenje odnosno korištenje ne može dokazati jednim od dokumenata koji su propisani stavkom 2. ovoga članka, datumom prvog nastanjenja ili korištenja smatrat će se datum prve isporuke.

(4) Ako su troškovi rekonstrukcije nastanjenih, odnosno korištenih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze u prethodne dvije godine prije dana isporuke veći od 50% prodajne cijene, takva isporuka je oporeziva PDV-om. Prodajnom cijenom smatra se naknada u smislu članka 33. Zakona.

(5) Isporuka nedovršenih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze kao što je roh-bau oporeziva je PDV-om.

(6) U smislu stavka 4. ovoga članka rekonstrukcijom građevine smatra se izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se mijenja građevina u odnosu na stanje prije rekonstrukcije kao što su dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine i slično, odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine u svrhu njezine obnove.«.

Članak 11.

Naslov iznad članka 73. mijenja se i glasi:

»2.10. Najam stambenih prostorija«.

Članak 12.

Naslov iznad članka 74. mijenja se i glasi:

»2.11. Isporuke dobara koja se koriste isključivo za oslobođene djelatnosti«.

Članak 13.

Naslov iznad članka 75. mijenja se i glasi:

»2.12. Opće odredbe«.

Članak 14.

U članku 76. iza riječi: »zračnom« dodaje se zarez i riječ: »riječnom«.

Članak 15.

Članak 79. mijenja se i glasi:

»(1) Oslobođenje od plaćanja PDV-a u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 4. Zakona odnosi se na odjeću i kućanske predmete, bez obzira jesu li novi ili rabljeni, koji pripadaju osobi koja preseljava u Republiku Hrvatsku radi sklapanja braka.

(2) Pravo na oslobođenje od PDV-a ostvaruje se za darove čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 7.500,00 kuna koje je osoba iz stavka 1. ovoga članka prigodom sklapanja braka primila od osoba izvan Europske unije.

(3) Pravo na oslobođenje od PDV-a mogu ostvariti osobe:

a) koje su prije preseljenja živjele izvan Europske unije u neprekidnom razdoblju od najmanje 12 mjeseci,

b) koje daju na uvid dokaz o sklapanju braka.

(4) Pravo na oslobođenje od PDV-a ne može se ostvariti za alkohol i alkoholna pića, duhan i duhanske proizvode.

(5) Pravo na oslobođenje od PDV-a ostvaruje se za trajno uvezena dobra:

a) najranije dva mjeseca prije datuma vjenčanja i

b) najkasnije četiri mjeseca nakon datuma vjenčanja.

(6) Dobra za koja je ostvareno pravo na oslobođenje od PDV-a mogu biti uvezena u nekoliko zasebnih pošiljki u razdoblju iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Do isteka 12 mjeseci od datuma prijave konačnog uvoza, osobnu imovinu uvezenu s oslobođenjem od PDV-a nije moguće bez prethodne prijave Carinskoj upravi dati u najam, dati kao osiguranje, dati u zakup ili izvršiti njezin prijenos, uz naknadu ili bez naknade.

(8) U slučaju najma, davanja kao osiguranje, zakupa ili prijenosa prije isteka roka iz stavka 7. ovoga članka nastaje obveza plaćanja PDV-a na ta dobra, po stopi koja se primjenjuje na dan takvoga najma, davanja kao osiguranje, zakupa ili prijenosa, na temelju vrste robe i carinske vrijednosti koju na taj dan utvrdi ili prihvati nadležna Carinska uprava.«.

Članak 16.

U članku 92. dosadašnji stavak 6. postaje stavak 5., a dosadašnji stavci 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. postaju 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12.«.

Članak 17.

U članku 96. oznaka stavka »(3)« zamjenjuje se oznakom stavka »(2)«.

Članak 18.

U članku 103. oznaka stavka briše se.

Članak 19.

Članak 107.a mijenja se i glasi:

»(1) U slučaju uvoza dobara iz članka 44. stavka 1. točke 26. Zakona porezni obveznik je oslobođen plaćanja PDV-a pri uvozu, ako u trenutku uvoza Carinskoj upravi dostavi svoj PDV identifikacijski broj koji mu je izdan u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik imenovao poreznog zastupnika tada je porezni zastupnik u trenutku uvoza obvezan Carinskoj upravi dostaviti svoj PDV identifikacijski broj. U tom slučaju porezni zastupnik takvu isporuku dobara u drugu državu članicu Europske unije iskazuje u svojoj prijavi PDV-a te u svojoj Zbirnoj prijavi za isporuke dobara i usluga u druge države članice Europske unije. Takva isporuka ne predstavlja prihod poreznog zastupnika.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka porezni zastupnik je obvezan popuniti i podnijeti Prijavu isporuka dobara u druge države članice Europske unije prethodno uvezenih u okviru postupaka 42 i 63 koja se podnosi na Obrascu – PZ 42 i 63 koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(4) Razdoblje oporezivanja za koje se podnosi prijava iz stavka 3. ovoga članka je od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Prijava se podnosi u elektroničkom obliku najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja.

(5) Porezni zastupnik nije obvezan podnijeti prijavu iz stavka 3. ovoga članka za razdoblje oporezivanja u kojem zastupana osoba nije obavljala isporuke dobara u drugu državu članicu Europske unije prethodno uvezenih u okviru postupaka 42 i 63.

(6) U prijavu iz stavka 3. ovoga članka upisuju se sljedeći podaci:

1. naziv nadležnog područnog ureda Porezne uprave,

2. naziv nadležne ispostave Porezne uprave,

3. naziv, odnosno ime i prezime poreznog obveznika – zastupnika,

4. adresa poreznog obveznika – zastupnika (mjesto, ulica i broj),

5. PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika,

6. mjesec i godina za koju se podnosi,

7. redni broj isporuke,

8. PDV identifikacijski broj ili porezni broj stranog poreznog obveznika koji obavlja isporuku dobara u postupcima 42 i 63,

9. EORI broj stranog poreznog obveznika koji obavlja isporuku dobara u postupcima 42 i 63,

10. PDV identifikacijski broj primatelja,

11. vrijednost isporuke dobara u postupcima 42 i 63,

12. ukupan zbroj vrijednosti svih isporuka dobara iskazanih u polju (11),

13. ime i prezime osobe koja je sastavila obračun i jamči za istinitost prijavljenih podataka,

14. potpis.

(7) U slučaju ispravka podataka iz već podnijete prijave iz stavka 3. ovoga članka podnosi se nova prijava u kojoj su upisani ispravni podaci.

(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako je porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka u Republici Hrvatskoj registriran za potrebe PDV-a, a imenovao je poreznog zastupnika u tom slučaju porezni zastupnik u ime poreznog obveznika podnosi prijavu PDV-a i Zbirnu prijavu za isporuku dobara i usluga u druge države članice Europske unije te nije obvezan podnositi prijavu iz stavka 3. ovoga članka.«.

Članak 20.

Članak 115. mijenja se i glasi:

»Obrazac PDV-F dostavlja se nadležnoj ispostavi Porezne uprave uz prijavu PDV-a koja se podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona.«.

Članak 21.

U članku 117. stavku 1. druga rečenica mijenja se i glasi:

»U tom slučaju ne radi se o isporuci iz članka 7. Zakona.«.

Članak 22.

U članku 135. stavku 2. brojka: »78« zamjenjuje se brojkom: »79«.

Članak 23.

U članku 138. stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Iznos odbitka pretporeza koji se usklađuje u prijavi PDV-a koju porezni obveznik podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona ne utječe na visinu troška nabave odnosno proizvodnje dugotrajne imovine u popisu dugotrajne imovine poreznog obveznika.«.

Stavak 10. mijenja se i glasi:

»(10) Porezni obveznik koji tijekom godine promjeni način vođenja knjigovodstva za utvrđivanje dijela pretporeza koji može odbiti obvezan je odbitak pretporeza, koji je tijekom tekuće godine odbijao na temelju privremeno utvrđenog postotka iz stavka 7. ovoga članka, za ta razdoblja oporezivanja uskladiti u prijavi PDV-a koju podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona.«.

Stavak 12. mijenja se i glasi:

»(12) Porezni obveznik iz stavka 11. ovoga članka obvezan je utvrditi postotak za izračun prava na odbitak dijela pretporeza i u prijavi PDV-a koju podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona izvršiti usklađenje za kalendarsku godinu u kojoj je primjenjivao podjelu pretporeza.«.

Članak 24.

U članku 139. stavku 3. druga rečenica mijenja se i glasi:

»Obavljeni ispravak pretporeza porezni obveznik iskazuje u prijavi PDV-a koju podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona.«.

Članak 25.

U članku 140. stavak 9. mijenja se i glasi:

»(9) Obavljeni ispravak pretporeza prema odredbama ovoga članka porezni obveznik iskazuje u prijavi PDV-a koju podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona.«.

Članak 26.

U članku 141. stavku 5. dodaje se rečenica koja glasi:

»Navedeno se primjenjuje i u slučaju rekonstrukcije građevine iz članka 40. stavka 5. Zakona.«.

Članak 27.

Iza članka 142. dodaje se naslov i članak 142.a koji glase:

»7. Ispravak odbitka pretporeza za zalihe dobara

Članak 142.a

(1) Porezni obveznik koji prijeđe s redovnog postupka oporezivanja na posebni postupak oporezivanja prema članku 90. Zakona i obrnuto mora ispraviti odbitak pretporeza za zalihe dobara, ako je odbitak viši ili niži od onog na koji je porezni obveznik imao pravo.

(2) Ispravak odbitka pretporeza iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik iskazuje u prijavi PDV-a koju podnosi za razdoblje oporezivanja u kojem je došlo do prelaska s redovnog postupka oporezivanja na posebni postupak oporezivanja prema članku 90. Zakona i obrnuto.

(3) Zalihama dobara u smislu Zakona smatraju se zalihe u skladu s Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.

(4) Kako bi porezni obveznik mogao obaviti ispravak pretporeza za zalihe dobara u skladu sa stavkom 1. ovoga članka obvezan je za razdoblje oporezivanja u kojem je došlo do prelaska s redovnog postupka oporezivanja na posebni postupak oporezivanja prema članku 90. Zakona i obrnuto popisati zalihe dobara te mora imati račun za zalihe dobara koje je nabavio od drugih poreznih obveznika koji su upisani u registar obveznika PDV-a. Ako je u naknadi za nabavljene zalihe dobara sadržan PDV, iznos PDV-a koji se ispravlja izračunava se preračunanom stopom.

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka porezni obveznik nije obvezan ispraviti odbitak pretporeza za zalihe dobara u slučaju njihovog uništenja, gubitka ili krađe za što postoje valjani dokazi iz članka 26. ovoga Pravilnika.«.

Članak 28.

Članak 150. mijenja se i glasi:

»Članak 150.

(1) Ako usluge iz članka 17. stavka 1. Zakona obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, tada sukladno članku 75. stavku 1. točki 6. Zakona PDV plaća:

a) svaki porezni obveznik uključujući i malog poreznog obveznika,

b) pravna osoba koja nije porezni obveznik, a ima dodijeljen PDV identifikacijski broj.

(2) Svaki porezni obveznik uključujući i malog poreznog obveznika kojemu usluge iz članka 17. stavka 1. Zakona obavlja porezni obveznik koji ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici obvezan je podnijeti zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi dodjeljivanja PDV identifikacijskog broja sukladno članku 77. stavku 5. točki d) Zakona. Zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi dodjeljivanja PDV identifikacijskog broja ne podnosi se u slučaju ako usluge obavlja porezni obveznik koji ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u trećoj zemlji.

(3) Ako isporuke dobara i usluga za koje je mjesto oporezivanja u tuzemstvu obavi porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, PDV prema članku 75. stavku 2. Zakona plaća primatelj tih isporuka i to:

a) svaki porezni obveznik uključujući i malog poreznog obveznika, neovisno o tome ima li ili nema PDV identifikacijski broj,

b) pravna osoba koja nije porezni obveznik, a ima dodijeljen PDV identifikacijski broj,

c) porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a ima dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj.

(4) Poreznim obveznikom iz članka 75. stavka 1. točke 6. i članka 75. stavka 2. Zakona koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu smatra se porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u drugoj državi članici Europske unije ili u trećoj zemlji neovisno o tome ima li ili nema dodijeljen hrvatski PDV identifikacijski broj.

(5) Porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a koji ne može prenijeti poreznu obvezu temeljem članka 75. stavka 2. Zakona na primatelja u tuzemstvu obvezan je registrirati se za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj sukladno članku 77. stavku 5. točki a) Zakona i na obavljene oporezive isporuke obračunati i platiti PDV.«.

Članak 29.

Iza članka 150. dodaju se naslov i članak 150.a koji glase:

»2. Prijava za isporuke dobara i usluga iz članka 75. stavka 2. Zakona

Članak 150.a

(1) Porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je popuniti i podnijeti Prijavu za isporuke dobara i usluga iz članka 75. stavka 2. Zakona.

(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se na Obrascu – INO PPO koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(3) U prijavu iz stavka 1. ovoga članka ne upisuju se vrijednosti isporuka dobara i usluga koje su oslobođene PDV-a u tuzemstvu.

(4) Razdoblje oporezivanja za koje se podnosi prijava iz stavka 1. ovoga članka je od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Prijava se podnosi u elektroničkom obliku najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja.

(5) Porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj nije obvezan podnijeti prijavu iz stavka 1. ovoga članka, ako u razdoblju oporezivanja nije obavljao isporuke dobara ili usluga iz članka 75. stavka 2. Zakona.

(6) U prijavu iz stavka 1. ovoga članka upisuju se sljedeći podaci:

1. naziv nadležnog područnog ureda Porezne uprave,

2. naziv nadležne ispostave Porezne uprave,

3. PDV identifikacijski broj poreznog obveznika registriranog za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj,

4. naziv, odnosno ime i prezime poreznog obveznika,

5. adresa poreznog obveznika (mjesto, ulica i broj),

6. PDV identifikacijski broj poreznog zastupnika koji zastupa poreznog obveznika,

7. mjesec i godina za koju se podnosi,

8. redni broj isporuke,

9. PDV identifikacijski broj, a ukoliko ga nema OIB primatelja dobara i usluga koji je obvezan platiti PDV u Republici Hrvatskoj sukladno članku 75. stavku 2. Zakona,

10. vrijednost isporuke dobara i usluga u kunama i lipama za koje je primatelj obvezan platiti PDV po stopi 5% u Republici Hrvatskoj sukladno članku 75. stavku 2. Zakona,

11. vrijednost isporuke dobara i usluga u kunama i lipama za koje je primatelj obvezan platiti PDV po stopi 13% u Republici Hrvatskoj sukladno članku 75. stavku 2. Zakona,

12. vrijednost isporuke dobara i usluga u kunama i lipama za koje je primatelj obvezan platiti PDV po stopi 25% u Republici Hrvatskoj sukladno članku 75. stavku 2. Zakona,

13. ukupna vrijednost isporuke dobara i usluga u kunama i lipama za koje je primatelj obvezan platiti PDV po stopi 5%, 13% i 25% u Republici Hrvatskoj sukladno članku 75. stavku 2. Zakona,

14. ukupan zbroj vrijednosti svih isporuka dobara i usluga iskazanih u polju (10),

15. ukupan zbroj vrijednosti svih isporuka dobara i usluga iskazanih u polju (11),

16. ukupan zbroj vrijednosti svih isporuka dobara i usluga iskazanih u polju (12),

17. ukupan zbroj vrijednosti svih isporuka dobara i usluga iskazanih u polju (13),

18. ime i prezime osobe koja je sastavila obračun i jamči za istinitost prijavljenih podataka,

19. potpis.

(7) U slučaju ispravka podataka iz već podnijete prijave iz stavka 1. ovoga članka, podnosi se nova prijava u kojoj su upisani ispravni podaci.«.

Članak 30.

U članku 151. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Obveznik plaćanja PDV-a temeljem članka 75. stavka 3. Zakona je svaki porezni obveznik primatelj dobara, odnosno usluga, upisan u registar obveznika PDV-a u tuzemstvu kada mu dobra isporuči ili obavi usluge iz članka 75. stavka 3. Zakona porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a u tuzemstvu. U slučaju da isporuke na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze u tuzemstvu propisane člankom 75. stavkom 3. Zakona obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj primjenjuju se odredbe članka 75. stavka 2. Zakona.«.

Članak 31.

U članku 152. iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Ako isporučitelj dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona izda račun bez PDV-a s napomenom »prijenos porezne obveze« ili ako izda račun sa zasebno iskazanim PDV-om, a primatelj takve isporuke smatra da isporučitelj nije ispravno postupio, tada pisanim putem u roku 8 dana od zaprimanja računa poziva isporučitelja da ispravi račun. U suprotnom smatrat će se da je suglasan s načinom na koji je račun izdan. Isporučitelj u roku 8 dana mora obavijestiti primatelja isporuke je li prihvatio njegov zahtjev za ispravak računa.

(5) Ako isporučitelj ne prihvati prijedlog primatelja isporuke, tada primatelj mora prihvatiti takav račun te o navedenome pisanim putem može obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svom sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu.«.

Članak 32.

Naslov iznad članka 153. mijenja se i glasi:

»3. Plaćanje PDV-a«.

Članak 33.

Naslov iznad članka 154. mijenja se i glasi:

»4. Registriranje za potrebe PDV-a«.

U članku 154. stavku 4. iza teksta: »članka 75. stavka 1. točke 6.« riječ: »ovoga« briše se.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

»(7) Uz Zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a porezni obveznik iz stavka 6. ovoga članka mora priložiti potvrdu Porezne uprave države u kojoj ima sjedište da je registriran kao porezni obveznik ili potvrdu o registraciji kod nadležnog tijela te države, izjavu ili drugi dokaz o namjeri obavljanja isporuka dobara i usluga na području Republike Hrvatske te punomoć ili ugovor o poreznom zastupanju u slučaju kada je ugovoreno zastupanje. Izjavu ili drugi dokaz o namjeri obavljanja isporuka i usluga na području Republike Hrvatske nije obvezan podnijeti porezni obveznik koji u Republici Hrvatskoj namjerava obavljati isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika. Porezni obveznik ne može opunomoćiti više od jednog poreznog zastupnika istovremeno.«.

U stavku 9. iza treće rečenice dodaje se rečenica koja glasi:

»Zahtjev za izdavanje PDV identifikacijskog broja nije obvezan podnijeti porezni obveznik koji je imenovao poreznog zastupnika.«.

Članak 34.

U članku 155. u točki 3. druga rečenica mijenja se glasi:

»Unosi se podatak o isporukama dobara i usluga u prethodnoj godini, podatak o isporukama dobara i usluga u tekućoj godini, datum upisa u registar obveznika PDV-a te oznaka da li obveznik primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama.«.

U točki 5. tekst u zagradi mijenja se i glasi:

»prijeđen prag isporuke, odustao od praga isporuke, obavlja isporuke u Republici Hrvatskoj, obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika u RH.«.

Članak 35.

U članku 156. stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Porezna uprava ukinut će po službenoj dužnosti dodijeljeni PDV identifikacijski broj i u sljedećim slučajevima:

1. porezni obveznik ne obavlja transakcije unutar Europske unije u razdoblju duljem od jedne kalendarske godine,

2. porezni obveznik je u prethodne 2 kalendarske godine stekao dobra u vrijednosti manjoj od 77.000,00 kuna godišnje,

3. prošlo je više od 2 kalendarske godine od odustajanja od praga stjecanja, a porezni obveznik posluje ispod praga stjecanja i nije podnio novi zahtjev da odustaje od praga stjecanja,

4. porezni obveznik ne prima ili ne obavlja usluge unutar Europske unije u razdoblju duljem od jedne kalendarske godine,

5. strani porezni obveznik posluje ispod praga isporuke u razdoblju duljem od jedne kalendarske godine,

6. prošlo je više od 2 kalendarske godine od odustajanja od praga isporuke, a porezni obveznik posluje ispod praga isporuke i nije podnio novi zahtjev da odustaje od praga isporuke,

7. strani porezni obveznik ne obavlja isporuke u Republici Hrvatskoj u razdoblju duljem od jedne kalendarske godine,

8. porezni obveznik stavio je poslovanje u status mirovanja,

9. porezni obveznik je prestao poslovati.«.

Članak 36.

Iza članka 156. dodaje se novi članak 156.a koji glasi:

»Članak 156.a

(1) U slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja Porezna uprava će putem sustava e-porezna obavijestiti poreznog obveznika o suspendiranju PDV identifikacijskog broja.

(2) U obavijesti o suspendiranju PDV identifikacijskog broja navodi se datum od kojeg je PDV identifikacijski broj suspendiran.

(3) Porezni obveznik koji je primio obavijest o suspendiranju PDV identifikacijskog broja treba se javiti nadležnoj ispostavi Porezne uprave radi otklanjanja razloga suspendiranja.

(4) U razdoblju u kojem je PDV identifikacijski broj suspendiran porezni obveznik ga ne može koristiti na zajedničkom tržištu Europske unije.

(5) Porezna uprava suspendirat će poreznom obvezniku PDV identifikacijski broj osobito kada:

a) ne podnese prijavu PDV-a za tri uzastopna razdoblja oporezivanja,

b) za tri uzastopna razdoblja oporezivanja ne plati PDV iskazan u prijavama PDV-a,

c) dva uzastopna puta ne odaziva se na pisane pozive Porezne uprave,

d) nema otvoren poslovni račun u banci,

e) nije dostavio kontakt podatke,

f) sudjeluje u poslovnim transakcijama sa poreznim obveznicima koji su već sudjelovali u prijevarama.

g) postoji sumnja da sudjeluje u poreznim prijevarama.

(6) Porezna uprava bez odgode aktivirat će PDV identifikacijski broj s danom kada je porezni obveznik dostavio dokaze kojima je otklonio razlog suspendiranja.

(7) Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski broj ako porezni obveznik u roku od jedne godine od dana suspendiranja ne dostavi dokaz kojim otklanja razlog suspendiranja i o tome donosi rješenje.«.

Članak 37.

U članku 160. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ako je primatelj računa iz stavka 1. ovoga članka prije ispravka računa već odbio pretporez u svome obračunu PDV-a, ispravak iskazanog i obračunanog PDV-a može se provesti samo pod uvjetima iz članka 33. stavka 7. Zakona. Ovo se ne odnosi na ispravak računa izdanog poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču. U tom slučaju obveza obračuna PDV-a može se ispraviti u razdoblju oporezivanja, u kojem je prodajna cijena ili dio prodajne cijene vraćen poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču, a porezni obveznik raspolaže s odgovarajućim dokazom o povratu prodajne cijene.«.

Članak 38.

Naslov iznad članaka 162. mijenja se i glasi:

»2.1. Općenito«.

Članak 39.

U članku 163. u stavku 4. riječi: »u tuzemstvu« zamjenjuju se tekstom: »prema članku 75. stavku 2. Zakona i članku 75. stavku 3. Zakona«.

Dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka obvezni su na odgovarajući način osigurati i porezni obveznici koji PDV utvrđuju i plaćaju na temelju naplaćenih naknada.«.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 40.

Naslov iznad članka 164. mijenja se i glasi:

»2.2. Knjiga izdanih računa«.

U stavku 1. točka 6. mijenja se i glasi:

»6. iznos računa – naknade odnosno naknade s PDV-om (stupac 6). Iznos iz ovog stupca razvrstava se u isporuke koje ne podliježu oporezivanju i isporuke koje su oslobođene PDV-a: tuzemni prijenos porezne obveze (stupac 7), isporuke dobara u drugim državama članicama (stupac 8), isporuke dobara unutar EU (stupac 9), obavljene usluge unutar EU (stupac 10), obavljene isporuke dobara i usluga osobama bez sjedišta u Republici Hrvatskoj (stupac 11), sastavljanje i postavljanje dobara u drugoj državi članici (stupac 12), isporuke novih prijevoznih sredstava (NPS) u EU (stupac 13), isporuke oslobođene PDV-a u tuzemstvu (stupac 14), izvozne isporuke (stupac 15), ostala oslobođenja (stupac 16); isporuke koje se oporezuju po stopi 5% (stupac 17 i 18); isporuke oporezive po stopi 10% i 13% (stupci 19 i 20) i isporuke oporezive po stopi od 25% (stupci 21 i 22).«.

U stavku 2. točka 2. briše se, a dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 2. i 3.

Članak 41.

Naslov iznad članka 165. mijenja se i glasi:

»2.3. Knjiga primljenih računa«.

Članak 42.

Naslov iznad članka 166. mijenja se i glasi:

»2.4. Čuvanje evidencija i dokazi«.

Članak 43.

U članku 173. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Prijavu PDV-a obvezna je podnijeti i osoba koja je obvezna platiti PDV umjesto poreznog obveznika koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj, pravna osoba koja nije porezni obveznik i obvezna je platiti PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije, osoba koja je registrirana za potrebe PDV-a i stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om, a koji unutar Europske unije stječe dobra koja podliježu trošarinama. Prijavu PDV-a je obvezan podnijeti i mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. Zakona kada obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica ili iz trećih zemalja za koje je prema članku 17. stavku 1. Zakona mjesto obavljanja usluge mjesto sjedišta primatelja usluge kao i kad prima usluge od poreznih obveznika koji nemaju sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu. Navedene osobe koje nisu upisane u registar obveznika PDV-a prijavu PDV-a podnose za ona razdoblja oporezivanja u kojima su stjecale dobra unutar Europske unije, primale usluge za koje su obvezne platiti PDV, odnosno obavljale usluge za koje je primatelj obvezan platiti PDV.»

U stavku 3. dodaje se rečenica koja glasi:

»Porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske te mali porezni obveznik koji isključivo prima i obavlja usluge poreznom obvezniku iz trećih zemalja prijavu PDV-a mogu podnijeti u papirnatom obliku.«.

U stavku 4. dodaje se rečenica koja glasi:

»Porezni obveznici koji tijekom godine prestaju obavljati transakcije unutar Europske unije ostaju mjesečni porezni obveznici do kraja tekuće kalendarske godine.«.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Porezni obveznik mora u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu.«.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

»(7) Ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja. Navedeno su obvezni napraviti i porezni obveznici koji su obavljali isključivo oporezive isporuke dobara i usluga, a počinju obavljati isključivo isporuke dobara i usluga oslobođene PDV-a u roku iz članka 85. stavka 6. Zakona za ono razdoblje oporezivanja u kojem je došlo do promjene.«.

Stavak 8. mijenja se i glasi:

»(8) Porezni zastupnik za poreznog obveznika kojeg zastupa podnosi prijavu PDV-a na Obrascu PDV Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja te je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine obvezan napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. U slučaju prestanka poslovanja stranog poreznog obveznika u tuzemstvu porezni zastupnik obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja.«.

U stavku 9. riječi »ili konačni obračun PDV-a« brišu se.

Stavak 10. mijenja se i glasi:

»(10) Oblik i sadržaj Obrasca PDV sastavni su dijelovi ovoga Pravilnika.«.

Članak 44.

U članku 174. točki 1. dodaje se rečenica koja glasi:

»Pod ovim rednim brojem upisuju se i podaci o primljenim predujmovima.«.

Točka 10. mijenja se i glasi:

»10. pod točkom I.10. iskazuju se podaci iz stupca 16 Knjige izdanih (izlaznih) računa (Obrazac I-RA), odnosno upisuju se podaci o isporukama iz članaka 43. i 44. stavka 1. točaka 35., 37. i 38. i članaka 46., 47., 48., 49., 51., 52., 53. i 56. Zakona i članka 198. ovoga Pravilnika koje su oslobođene PDV-a s pravom na odbitak pretporeza. Ovdje se upisuju i podaci o isporukama koje su bile oporezive stopom 0%.«.

Članak 45.

U članku 175. točki 4. dodaje se rečenica koja glasi:

»Pod ovim rednim brojem upisuju se i podaci o danim predujmovima.«.

Članak 46.

Naslov iznad članka 178. briše se, a članak 178. mijenja se i glasi:

»(1) U Obrascu PDV pod točkom VIII. upisuju se ostali podaci o promjenama značajnim za utvrđivanje obveze PDV-a na način da se unose samo vrijednosni podaci (neto vrijednost). Ovdje se iskazuju podaci kako slijedi:

1. pod točkom VIII.1. upisuju se podaci o nabavi nekretnina, nabavi i prodaji osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz te ostale dugotrajne imovine.

2. pod točkom VIII.2. upisuju se podaci o otuđenju, odnosno stjecanju gospodarske cjeline ili pogona.

3. pod točkom VIII.3. upisuju se podaci o isporukama iz članka 40. stavka 1. točaka j) i k) Zakona, isporukama iz članka 40. stavka 4. Zakona, isporukama nekretnina koje su oporezive PDV-om te o broju isporučenih nekretnina.

4. pod točkom VIII.4. upisuju se podaci o ukupno primljenim uslugama od poreznih obveznika bez sjedišta u Republici Hrvatskoj. Ovi se podaci upisuju za svako razdoblje oporezivanja u kojem su takve usluge primljene.

5. pod točkom VIII.5. upisuju se podaci o ukupno obavljenim uslugama poreznim obveznicima bez sjedišta u Republici Hrvatskoj. Ovi se podaci upisuju za svako razdoblje oporezivanja u kojem su takve usluge obavljene.

6. pod točkom VIII.6. upisuju se podaci o primljenim dobrima iz EU u okviru trostranog posla.

7. pod točkom VIII.7. upisuje se podatak o primjeni postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

(2) Podaci se u Obrazac PDV unose iz knjigovodstva, Obrazaca I-RA i U-RA, Evidencije o prodanim dobrima na koja se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže (Obrazac PDV-MI), izvanknjigovodstvenih i drugih pomoćnih evidencija te carinskih i drugih knjigovodstvenih isprava, na način propisan za unošenje podataka u Obrazac PDV prema odredbama ovoga Pravilnika.«.

Članak 47.

Iznad članka 179. dodaje se naslov:

»2. Prijava o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze

Članak 179. mijenja se i glasi:

(1) Porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a u tuzemstvu obvezan je popuniti i podnijeti Prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze kada obavlja isporuke dobara i usluga iz članka 75. stavka 3. Zakona. Navedeno se ne odnosi na poreznog obveznika koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj.

(2) Prijava o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze podnosi se na Obrascu PPO koji je sastavni dio ovoga Pravilnika.

(3) Prijava iz stavka 1. ovoga članka podnosi se u elektroničkom obliku za razdoblje od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju razvrstano po mjesecima, najkasnije do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku tromjesečja.

(4) Porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a nije obvezan podnijeti prijavu iz stavka 1. ovoga članka ako u razdoblju iz stavka 3. ovoga članka nije obavljao isporuke iz članka 75. stavka 3. Zakona.

(5) U prijavu iz stavka 1. ovoga članka upisuju se podaci kako slijedi:

1. naziv nadležnog područnog ureda Porezne uprave,

2. naziv nadležne ispostave Porezne uprave,

3. osobni identifikacijski broj poreznog obveznika,

4. naziv, odnosno ime i prezime poreznog obveznika,

5. adresa poreznog obveznika (mjesto, ulica i broj),

6. osobni identifikacijski broj poreznog zastupnika,

7. tromjesečje i godina za koje se podnosi,

8. mjesec u kojem je obavljena isporuka,

9. redni broj primatelja isporuke,

10. osobni identifikacijski broj primatelja isporuke,

11. vrijednost obavljenih isporuka u kunama i lipama po pojedinom primatelju isporuke,

12. ukupna vrijednost obavljenih isporuka u kunama i lipama u prvom mjesecu tromjesečja,

13. ukupna vrijednost obavljenih isporuka u kunama i lipama u drugom mjesecu tromjesečja,

14. ukupna vrijednost obavljenih isporuka u kunama i lipama u trećem mjesecu tromjesečja,

15. ukupna vrijednost obavljenih isporuka u kunama i lipama,

16. ime i prezime osobe koja je sastavila obračun i jamči za istinitost prijavljenih podataka,

17. potpis.

(6) U slučaju ispravka podataka iz već podnijete prijave iz stavka 1. ovoga članka podnosi se nova prijava u kojoj su upisani ispravni podaci.«.

Članak 48.

Članak 180. briše se.

Članak 49.

Članak 181. briše se.

Članak 50.

U članku 182. stavku 6. u točki 1. tekst: »pod točkom 1. upisuje se« briše se.

U točki 2. tekst: »pod točkom 2. upisuje se« briše se.

Članak 51.

Članak 184. mijenja se i glasi:

»(1) Kupci/stjecatelji koji stječu nova prijevozna sredstva unutar Europske unije sukladno članku 4. stavku 1. točki 2.b) Zakona, moraju podnijeti Prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava (Obrazac – Stjecanje NPS) najkasnije 10 dana od dana stjecanja novog prijevoznog sredstva.

(2) Prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava ne podnosi porezni obveznik koji nova prijevozna sredstva koristi za daljnju prodaju.

(3) Prijava za stjecanje novih prijevoznih sredstava podnosi se u roku iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

(4) U Prijavu za stjecanje novih prijevoznih sredstava upisuju se podaci o stjecatelju/kupcu novog prijevoznog sredstva, isporučitelju novog prijevoznog sredstva, o novom prijevoznom sredstvu te podaci potrebni za obračun i plaćanje PDV-a u Republici Hrvatskoj.

(5) Obrazac – Stjecanje NPS podnosi se u tri primjerka i sastavni je dio ovoga Pravilnika.

(6) Porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a ili porezni obveznik koji ima dodijeljen PDV identifikacijski broj koji stječe novo prijevozno sredstvo te porezni obveznik iz stavka 2. ovoga članka, takvo stjecanje iskazuje u prijavi PDV-a i Prijavi za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije.«.

Članak 52.

U članku 186. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Porezni obveznik koji želi da se na njega primjenjuju odredbe članka 90. stavka 3. Zakona nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosi zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a i obračunava PDV od dana navedenog u zahtjevu koji ne može biti prije dana podnošenja zahtjeva. Smatrat će se da je zahtjev usvojen ako Porezna uprava u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva te ga Porezna uprava upisuje u registar obveznika PDV-a od dana navedenog u zahtjevu. Porezna uprava zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a može odbiti osobito kada porezni obveznik nije dostupan nadležnoj ispostavi Porezne uprave ili se ne nalazi na adresi koja je navedena u zahtjevu.«.

Stavci 7., 8., 9. i 10. mijenjaju se i glase:

»(7) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, poreznog obveznika koji počinje s obavljanjem djelatnosti i nije upisan u registar obveznika PDV-a, a na obavljene isporuke obračunavao je PDV i podnio je prijavu PDV-a za razdoblje oporezivanja u propisanom roku za njeno podnošenje, Porezna uprava upisat će u registar obveznika PDV-a od prvog dana razdoblja oporezivanja na koje se prijava PDV-a odnosi, a porezni obveznik upisuje se u registar obveznika PDV-a na vlastiti zahtjev. Porezna uprava u roku od 8 dana od dana primitka prijave može donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za upis u registar obveznika PDV-a u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka.

(8) Porezni obveznik koji je bio obvezan 5 kalendarskih godina primjenjivati redovni postupak oporezivanja, nakon isteka navedenog roka u slučaju da je vrijednost njegovih isporuka obavljenih u prethodnoj kalendarskoj godini manja od iznosa propisanog u članku 90. stavku 1. Zakona nije obvezan i dalje primjenjivati redovni postupak oporezivanja PDV-om. U slučaju da je vrijednost isporuka obavljenih u prethodnoj kalendarskoj godini veća od iznosa propisanog u članku 90. stavku 1. Zakona porezni obveznik obvezan je i dalje primjenjivati redovni postupak oporezivanja PDV-om.

(9) Porezni obveznik koji je bio obvezan 5 kalendarskih godina primjenjivati redovni postupak oporezivanja, nakon isteka navedenog roka može podnijeti zahtjev za izlazak iz registra obveznika PDV-a ako vrijednost njegovih isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa propisanog u članku 90. stavku 1. Zakona. Porezni obveznik zahtjev za izlazak iz registra obveznika PDV-a podnosi Poreznoj upravi najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.

(10) Zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a podnosi se na Obrascu P-PDV, a uz njega se podnosi Obrazac prijava činjenica bitnih za oporezivanje iz Pravilnika o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine.«.

Iza stavka 10. dodaju se stavci 11., 12., i 13. koji glase:

»(11) Ako je porezni obveznik iz članka 90. stavka 2. Zakona prije prijelaza na redovno oporezivanje primio predujmove, primjenjuje se sljedeće:

1. ako se nakon prijelaza PDV obračunava prema obavljenim isporukama, isporuke za koje su prije prijelaza na redovni postupak oporezivanja primljeni predujmovi u cijelosti se oporezuju u razdoblju oporezivanja u kojem su obavljene,

2. ako porezni obveznik nakon prijelaza obračunava PDV prema naplaćenim naknadama, predujmovi za isporuke, koje je porezni obveznik primio prije prijelaza na redovno oporezivanje, oporezuju se u prvom razdoblju oporezivanja nakon prijelaza,

(12) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na način iz stavka 1. ovoga članka za isporuke koje porezni obveznik naplati nakon prijelaza primjenjuje se sljedeće:

1. ako je porezni obveznik prije prijelaza obračunavao PDV prema obavljenim isporukama, isporuke koje su obavljene prije prijelaza ne oporezuju se nakon prijelaza,

2. ako je porezni obveznik prije prijelaza obračunavao PDV prema naplaćenim naknadama, isporuke obavljene, a nenaplaćene prije prijelaza uključuju se u prijavu PDV-a koja se podnosi za razdoblje oporezivanja iz članka 85. stavka 7. Zakona kao naplaćene.

(13) Pri prijelazu s redovnog oporezivanja na posebni postupak oporezivanja prema stavku 1. ovoga članka i obrnuto, mora se voditi računa da pojedine isporuke ne ostanu neoporezive ili da se ne oporezuju dvostruko.«.

Članak 53.

Članak 187. mijenja se i glasi:

»(1) Posebni postupak oporezivanja putničkih agencije primjenjuje se ako porezni obveznik u svoje ime obavlja uslugu organizacije putovanja. Organizator putovanja je osoba koja pribavlja usluge kupcu koje se sastoje od prijevoza, smještaja ili drugih turističkih usluga. Za primjenu posebnog postupka oporezivanja bitno je da se obavlja jedna od usluga vezana uz putovanje kao što su smještaj ili prijevoz.

(2) Ako organizator putovanja obavlja uslugu organizacije putovanja koja se sastoji od dijela usluga koje obavlja sam organizator putovanja, a dio usluga se koristi od drugih poreznih obveznika, posebni postupak oporezivanja primjenjuje se samo na dio usluge koje organizator koristi od drugih poreznih obveznika.

(3) Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija primjenjuje se i ako porezni obveznik u svoje ime obavlja uslugu organizacije putovanja kojom pribavlja kupcu usluge koje se sastoje od prijevoza ili drugih turističkih usluga, ali ne uključuju noćenje (izlet).

(4) Kupcem se smatra svaka osoba kojoj putnička agencija obavlja usluge.

(5) Putnička agencija je obvezna na primljeni predujam obračunati PDV na način da u računu za primljeni predujam obračunava PDV od porezne osnovice koja je jednaka razlici između prodajne cijene koju će zaračunati i nabavne cijene. Ako u trenutku primanja predujma agencija ne raspolaže s točnim podatkom o razlici u cijeni koju će ostvariti, obvezu PDV-a utvrđuje polazeći od očekivane razlike u cijeni.«.

Članak 54.

Naslov iznad članka 188. mijenja se i glasi:

»3.1. Općenito«.

Članak 55.

Naslov iznad članka 189. mijenja se i glasi:

»3.2. Vođenje evidencije«.

Članak 56.

Naslov iznad članka 192. mijenja se i glasi:

»3.3. Pravo izbora na oporezivanje kod investicijskog zlata«.

Članak 57.

Iza članka 193. dodaju se naslovi i članci 193.a, 193.b, 193.c, 193.d i 193.e koji glase:

»4. Posebni postupci oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici

4.1. Primjena posebnih postupaka oporezivanja

Članak 193.a

(1) Porezni obveznik koji obavlja telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge na području Europske unije ima pravo izbora za primjenu posebnih postupaka iz članaka 118. do 125.h Zakona.

(2) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka nije izabrao primjenu posebnih postupaka iz članaka 118. do 125.h Zakona, obvezan je registrirati se za potrebe PDV-a u državi članici u kojoj obavlja telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici. Ako je ta država članica Republika Hrvatska, primjenjuju se odredbe članka 77. Zakona.

4.2. Prijava Poreznoj upravi za primjenu posebnih postupaka oporezivanja

Članak 193.b

(1) Porezni obveznik koji izabere primjenu posebnog postupka oporezivanja iz članka 119.a ili članka 125.b Zakona u Republici Hrvatskoj Poreznoj upravi elektroničkim putem podnosi prijavu za primjenu posebnog postupka oporezivanja. U tom slučaju Republika Hrvatska je država članica prijave.

(2) U prijavi iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik mora navesti sljedeće podatke: ime i prezime (naziv), poštansku adresu, elektroničku adresu odnosno adresu elektroničke pošte, uključujući internetske stranice ako ih posjeduje, PDV identifikacijski broj iz članka 77. Zakona (u slučaju posebnog postupka iz članka 125.b Zakona), odnosno nacionalni porezni broj (u slučaju posebnog postupka iz članka 119.a Zakona), podatke o bankovnom računu (uključujući IBAN i BIC), podatke o prethodnim registracijama za posebni postupak u državama članicama, podatke o stalnim poslovnim jedinicama u drugim državama članicama, ako ih posjeduje, izjavu da nije registriran za potrebe PDV-a u drugim državama članicama EU, odnosno da nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području EU, a ako je usluga već obavljena, datum prve isporuke.

(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ne može primjenjivati posebni postupak oporezivanja iz članka 119.a ili članka 125.b Zakona u Republici Hrvatskoj ako primjenjuje posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge u drugoj državi članici o čemu Poreznoj upravi daje izjavu elektroničkim putem.

(4) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja, Porezna uprava u roku 8 dana od dana prijave obavijestit će elektroničkim putem poreznog obveznika o odobrenju primjene posebnog postupka.

(5) Ako porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka ne ispunjava uvjete za primjenu posebnog postupka oporezivanja, Porezna uprava u roku 8 dana od dana prijave izdat će poreznom obvezniku rješenje o odbijanju primjene posebnog postupka oporezivanja.

4.3. Brisanje iz evidencije

Članak 193.c

Porezna uprava brisat će iz evidencije poreznog obveznika koji primjenjuje posebni postupak oporezivanja iz članka 119.a ili članka 125.b Zakona u bilo kojem od slučajeva iz članka 121. i članka 125.d Zakona o čemu donosi rješenje.

5. Postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama

Članak 193.d

(1) Trenutkom naplate smatra se:

1. kod doznaka u korist transakcijskog računa, trenutak naplate na račun,

2. kod primljenih mjenica, trenutak naplate ili prijenosa (indosiranja) mjenice,

3. kod čeka, trenutak primitka čeka,

4. kod kreditnih kartica, trenutak naplate na račun,

5. kod prijeboja, asignacija, cesija i preuzimanja duga, kada su se stekli propisani uvjeti odnosno trenutak potpisa odgovarajućih ugovora ili drugih isprava.

(2) Ako porezni obveznici koji plaćaju PDV prema naplaćenim naknadama koriste dobra i usluge u skladu s člankom 7. stavkom 3. i člankom 8. stavkom 3. Zakona, za takve isporuke porezna obveza nastaje istekom razdoblja oporezivanja u kojemu su dobra izuzeta ili usluge obavljene.

5.1. Promjena načina obračunavanja PDV-a

Članak 193.e

(1) Porezni obveznik koji dostavi izjavu iz članka 125.k stavka 1. Zakona može primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine te je obvezan primjenjivati taj postupak 3 kalendarske godine.

(2) Ako nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka porezni obveznik ne obavijesti nadležnu ispostavu Porezne uprave najkasnije do kraja tekuće kalendarske godine o promjeni načina obračuna PDV-a, smatrat će se da i dalje primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama pod uvjetom da vrijednost njegovih isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od iznosa propisanog u članku 125.i stavku 1. Zakona.

(3) Ako porezni obveznik koji počinje s obavljanjem djelatnosti podnese zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a u kojem je izabrao postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama primjenjuje taj postupak od dana navedenog u zahtjevu te je obvezan primjenjivati taj postupak 3 kalendarske godine.

(4) U slučaju da nadležna ispostava Porezne uprave utvrdi da je porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u prethodnoj kalendarskoj godini ostvario vrijednost isporuka veću od iznosa propisanog u članku 125.i stavku 1. Zakona izdaje rješenje o zabrani primjene postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama, pri čemu žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Taj porezni obveznik mora od 1. siječnja tekuće kalendarske godine obračunavati PDV prema obavljenim isporukama te mora ispraviti račune u kojima je naveo napomenu »obračun prema naplaćenim naknadama«.

(5) Porezni obveznik koji PDV obračunava i plaća prema obavljenim isporukama pri prijelazu na oporezivanje prema naplaćenim naknadama, za isporučena dobra i usluge obavljene prije prijelaza, a naplaćene poslije promjene načina obračunavanja poreza, ne iskazuje poreznu obvezu.

(6) Porezni obveznik koji mijenja način obračunavanja PDV-a treba voditi računa o tome da se isporuke ne smiju dvostruko oporezivati niti smiju ostati neoporezive.

(7) Porezni obveznik tijekom jedne kalendarske godine ne može promijeniti način obračuna PDV-a.«.

Članak 58.

U članku 194. stavku 2. briše se točka na kraju rečenice i dodaje se zarez i tekst:

»osim u slučaju kada obavlja isključivo usluge prema posebnom postupku oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici, a imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u bilo kojoj državi članici ili kada obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske.«.

U stavku 5. dodaje se rečenica koja glasi:

»Navedeno se ne primjenjuje u slučaju poreznog zastupanja kod uvoza dobara iz članka 44. stavka 1. točke 26. Zakona.«.

Članak 59.

Iza članka 194. dodaje se naslov i novi članak 194.a koji glase:

»XVII. Odgovornost poreznih obveznika za plaćanje PDV-a

Članak 194.a

(1) Ako Porezna uprava utvrdi da su u pojedinim djelatnostima moguće transakcije kojima je svrha izbjegavanje plaćanja PDV-a obavijestit će porezne obveznike o tome. Od datuma primitka takve obavijesti smatrat će se u smislu članka 127. stavka 1. i 2. Zakona da je porezni obveznik primatelj isporuke znao ili morao znati da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a i da je time postao odgovoran za plaćanje PDV-a kao jamac platac. Postupak naplate PDV-a na osnovi jamstva provodi se u skladu s Općim poreznim zakonom, a temeljem rješenja kojim se utvrđuje odgovornost primatelja isporuke.

(2) U smislu članka 127. stavka 3. točke a) Zakona porezni obveznik primatelj isporuke odgovara za plaćanje PDV-a kao porezni jamac ako mu nije izdan račun ili ako u knjigovodstvenoj dokumentaciji ima ulazne račune u kojima je PDV netočno obračunan. Ako isporučitelj dobara ili usluga u takvim transakcijama nije platio PDV, Porezna uprava poduzet će mjere naplate PDV-a od isporučitelja u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona. Ako naplata PDV-a od isporučitelja dobara ili usluga nije moguća primatelju isporuke koji odgovara za plaćanje PDV-a utvrđuje se obveza plaćanja PDV-a u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona.

(3) U smislu članka 127. stavka 3. točke b) Zakona primatelj isporuke neovisno o tome da li PDV obračunava prema obavljenim isporukama ili primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama odgovara za plaćanje PDV-a kao porezni jamac ako nije u roku propisanom posebnim propisom isporučitelju koji PDV obračunava prema obavljenim isporukama platio račun najmanje u iznosu PDV-a obračunanog u računu.

(4) Ako porezni obveznik – isporučitelj dobara ili usluga nije platio PDV u smislu članka 76. stavka 1. Zakona poduzet će se mjere ovrhe radi naplate u skladu s Općim poreznim zakonom. Ako se iznos PDV-a nije mogao naplatiti od isporučitelja u skladu s Općim poreznim zakonom poduzet će se mjere naplate na osnovi jamstva od primatelja isporuke ako nije isporučitelju u roku propisanom posebnim propisom platio račun najmanje u iznosu PDV-a obračunanog u računu za određenu isporuku.«.

Članak 60.

Naslov iznad članka 195. mijenja se i glasi:

»XVIII. Prijelazne i završne odredbe«.

Članak 61.

U članku 198. stavku 1. tekst: »srpanja 2013.,« zamjenjuje se tekstom: »srpnja 2013.«.

Članak 62.

Obrazac PDV-K propisan Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 79/13, 85/13, 160/13 i 35/14) podnosi se za 2014. godinu prema odredbama toga Pravilnika.

Članak 63.

U cijelom tekstu Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (»Narodne novine«, broj 79/13, 85/13, 160/13 i 35/14) riječi: »obračunsko razdoblje« u bilo kojem broju ili padežu zamjenjuju se riječima: »razdoblje oporezivanja« u odgovarajućem broju i padežu.

Članak 64.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu prvog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/14-01/537

Urbroj: 513-07-21-01/14-1

Zagreb, 23. prosinca 2014.

Ministar financija

mr. sc. Boris Lalovac, v. r.

OBRASCI

157 31.12.2014 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost 157 31.12.2014 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost