NN 128/2017 (21.12.2017.), Pravilnik o utvrđivanju neto vrijednosti imovine AIF-a i cijene udjela AIF-a

HRVATSKA AGENCIJA ZA NADZOR FINANCIJSKIH USLUGA

2927

Na temelju odredbi članka 192. stavka 4., članka 193. stavka 13. točka a), članka 195. stavka 8. i članka 256. stavka 4. Zakona o alternativnim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, br. 16/2013 i 143/2014) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: Agencija) na sjednici Upravnog vijeća održanoj 15. prosinca 2017. godine donosi

PRAVILNIK

O UTVRĐIVANJU NETO VRIJEDNOSTI IMOVINE AIF-a I CIJENE UDJELA AIF-a

Opće odredbe

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom uređuju se:

a) utvrđivanje neto vrijednosti imovine AIF-a i cijene udjela AIF-a,

b) kriteriji vezani za postupke primjerenog vrednovanja imovine i obveza AIF-a i izračuna cijene udjela AIF-a,

c) učestalost izračuna neto vrijednosti imovine AIF-a i cijene udjela AIF-a,

d) način i rokovi izvještavanja o izračunu neto vrijednosti imovine AIF-a i cijeni udjela AIF-a.

(2) Uređeno tržište u smislu ovoga Pravilnika ima sljedeće značenje:

a) uređeno tržište u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici,

b) drugo uređeno tržište u Republici Hrvatskoj i/ili državi članici, koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost,

c) službena kotacija burze u trećoj državi ili drugo uređeno tržište u trećoj državi koje redovito posluje, priznato je i otvoreno za javnost.

Izračun neto vrijednosti imovine AIF-a

Članak 2.

(1) Ukupnu imovinu AIF-a za dan vrednovanja čini zbroj vrijednosti svih vrsta imovine.

(2) Neto vrijednost imovine AIF-a je vrijednost ukupne imovine umanjena za obveze.

(3) Obveze AIF-a mogu biti obveze s osnove:

a) ulaganja u imovinu AIF-a,

b) korištenja tehnika i instrumenata za učinkovito upravljanje imovinom AIF-a te

c) ostale obveze za nepodmirene troškove iz članaka 256. i 257. Zakona o alternativnim investicijskim fondovima (»Narodne novine«, br. 16/2013 i 143/2014, dalje: Zakon) te

d) izdavanja i otkupa udjela AIF-a.

(4) Neto vrijednost imovine i cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom izračunava se za svaki dan idućeg radnog dana.

(5) Neto vrijednost imovine i cijene udjela otvoreni AIF-a s privatnom ponudom izračunava se za svaki dan u kojem je obavljeno izdavanje ili otkup udjela, a najmanje za dan sastavljanja godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka neto vrijednost imovine i cijene udjela AIF-a rizičnog kapitala i AIF-a poduzetničkog kapitala izračunava se kako je određeno pravilima AIF-a, a najmanje za dan sastavljanja godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja.

(7) Neto vrijednost imovine i cijena udjela zatvorenog AIF-a, čije dionice nisu uvrštene na uređeno tržište, izračunava se prilikom povećanja ili smanjenja kapitala AIF-a, a najmanje za dan sastavljanja godišnjih i polugodišnjih financijskih izvještaja.

(8) Neto vrijednost imovine i cijena udjela zatvorenog AIF-a, čije su dionice uvrštene na uređeno tržište, izračunava se najmanje jednom mjesečno za zadnji dan u mjesecu te prilikom povećanja ili smanjenja kapitala AIF-a.

Izračun cijene udjela otvorenog AIF-a

Članak 3.

(1) Prilikom izračuna neto vrijednosti imovine i cijene udjela otvorenog AIF-a, UAIF je dužan:

a) izračunati vrijednost ukupne imovine i ukupnih obveza otvorenog AIF-a za dan vrednovanja u skladu s odredbama ovoga Pravilnika,

b) izračunati neto vrijednost imovine otvorenog AIF-a na način da se ukupna imovina otvorenog AIF-a umanji za ukupne obveze otvorenog AIF-a za dan vrednovanja,

c) izračunati cijenu udjela otvorenog AIF-a na način da se neto vrijednost imovine iz podtočke b) ovoga stavka podijeli s brojem udjela od zadnjeg dana za koji je izračunata cijena udjela otvorenog AIF-a,

d) izvršiti izdavanje udjela po zaprimljenim urednim zahtjevima za izdavanje udjela i valjanim uplatama iznosa iz zahtjeva i time umanjiti pripadajući dio obveze za izdane udjele, te izračunati iznos obveza po zaprimljenim urednim zahtjevima za otkup udjela, koristeći cijenu udjela otvorenog AIF-a iz podtočke c) ovoga stavka,

e) izračunati broj udjela otvorenog AIF-a za dan vrednovanja na način da se broj udjela od zadnjeg dana za koji je izračunata cijena udjela otvorenog AIF-a, uveća za broj udjela koji je dobiven izvršavanjem zahtjeva za izdavanjem udjela za dan vrednovanja, a za koje je ulagatelj izvršio valjanu uplatu iznosa iz zahtjeva te umanji za broj udjela koji je dobiven izvršavanjem zahtjeva za otkup udjela za dan vrednovanja,

f) izračunati neto vrijednost imovine otvorenog AIF-a nakon izdavanja i otkupa udjela iz podtočke d) na način da se neto vrijednost imovine otvorenog AIF-a iz podtočke b) ovoga stavka uveća za vrijednost izdanih udjela i umanji za iznos povećanja obveze za otkupljene udjele.

(2) Zahtjeve za izdavanje ili otkup udjela otvorenog AIF-a zaprimljene neradnim danom, UAIF će obračunati po cijeni udjela otvorenog AIF-a od prvog sljedećeg radnog dana.

(3) U slučaju kad je pravilima otvorenog AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo predviđeno denominiranje cijene udjela otvorenog AIF-a u stranoj valuti, utvrđena cijena udjela otvorenog AIF-a, izračunata u kunama, preračunava se u stranu valutu u koju je predviđena denominacija cijene udjela otvorenog AIF-a primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke.

Dokumentiranje procesa vrednovanja imovine i obveza AIF-a

Članak 4.

(1) Načela i osnove za priznavanje, mjerenje te prestanak priznavanja imovine i obveza AIF-a, UAIF je dužan propisati računovodstvenim politikama AIF-a.

(2) Računovodstvene politike iz stavka 1. moraju biti u skladu s odredbama ovoga Pravilnika te Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja koji su utvrđeni od Europske komisije i objavljeni u Službenom listu Europske unije (u daljnjem tekstu: MSFI).

(3) UAIF je dužan dokumentaciju iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 1., članka 8. stavaka 5., 6. i 8., članka 10. stavaka 3. i 4., članka 11. stavaka 3. i 8., članka 12. stavaka 3. i 5. te članka 13. stavaka 3. i 6. ovoga Pravilnika čuvati najmanje tri godine od dana prestanka svih prava i obveza koje proizlaze iz ulaganja u pojedinu imovinu AIF-a.

(4) UAIF je dužan usvojiti, primjenjivati i redovito ažurirati primjerene interne akte koji će sadržavati najmanje zahtjeve iz članka 9. stavaka 3., 8. i 9., članka 10. stavaka 2. i 10., članka 11. stavci 6. i 7. članka 12. stavaka 2. i 7. te članka 13. stavaka 11. i 12. ovoga Pravilnika.

(5) UAIF je dužan voditi evidenciju o ažuriranju internog akta iz stavka 4. ovoga članka u kojem se navode izmjene i dopune internog akta te razlozi za provođenje istih.

Priznavanje imovine i obveza AIF-a

Članak 5.

(1) Imovina i obveze AIF-a priznat će se od datuma kada se počnu primjenjivati ugovoreni uvjeti u kojem je AIF jedna od ugovornih strana.

(2) Kupnja i prodaja financijskih instrumenata priznaje se u imovini AIF-a na datum trgovanja. Zaključena transakcija kupnje priznaje se u imovini AIF-a prema vrsti i provedenoj klasifikaciji financijskog instrumenta uz istovremeno formiranje obveze za namiru. Na dan zaključenja transakcije prodaje, u imovini AIF-a financijski instrument se prestaje priznavati, a počinje se priznavati potraživanje s osnove prodaje financijskog instrumenta.

(3) Priznavanje financijske imovine i obveza AIF-a provodi se ovisno o vrsti financijskog instrumenta i provedenoj klasifikaciji u skladu s računovodstvenim politikama AIF-a te investicijskoj politici UAIF-a koja je predviđena pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo.

(4) Financijska imovina i obveze AIF-a početno se priznaju po fer vrijednosti uvećano ili umanjeno, u slučaju financijske imovine ili financijskih obveza koja nisu određene po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, za transakcijske troškove koji su direktno povezani sa stjecanjem ili isporukom financijske imovine ili financijskih obveza. Izuzetak od navedenog su financijska imovina i financijske obveze koje se mjere po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, kojima se pri početnom priznavanju ne dodaju transakcijski troškovi, jer se oni po nastanku priznaju u računu dobiti i gubitka.

(5) Prilikom sudjelovanja u javnoj ponudi prenosivih vrijednosnih papira (inicijalna i sekundarna ponuda, ponuda ograničenom broju ulagatelja i sl.), prenosivi vrijednosni papiri se inicijalno priznaju kao potraživanje u iznosu danog prijedloga sudjelovanja u ponudi. Nakon što je ponuda prihvaćena te je primljena obavijest o prihvaćanju javne ponude prenosivog vrijednosnog papira od ponuditelja odnosno aranžera ili depozitara, ovisi što je ranije, a prenosivom su vrijednosnom papiru dodijeljena sva potrebna obilježja, isti se priznaju u imovini AIF-a sukladno klasifikacijama financijske imovine iz računovodstvene politike AIF-a.

(6) Odredba stavka 5. ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuje i na instrumente tržišta novca.

(7) Prenosivi vrijednosni papiri u imovini AIF-a kod uvjetovanih javnih ponuda za otkup vrijednosnih papira vrednuju se od datuma obavijesti depozitara ili ponuditelja odnosno aranžera o prihvaćenoj ponudi od strane ponuditelja po cijeni otkupa iz javne ponude.

(8) Ulaganje u robe priznaje se sukladno odredbama ovoga članka koje se odnose na priznavanje ulaganja u financijsku imovinu po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka.

(9) Ulaganja u poslovne udjele/dionice trgovačkih društava u kojima AIF ima između 20% do 50% vlasništva, odnosno značajan utjecaj na poslovanje, osim ako ne dokaže suprotno, u skladu s MRS-om 28 Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate (dalje: MRS 28), početno se priznaju po trošku stjecanja.

(10) Ulaganja u poslovne udjele/dionice trgovačkih društava u kojima AIF ima preko 50% vlasništva, odnosno kontrolu u skladu s MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji (dalje: MRS 27), početno se priznaju po trošku stjecanja.

(11) Iznimno od navedenog u stavcima 9 i 10. ovoga članka ako UAIF odluči vrednovati ulaganja u pridružena društva i ovisna društva AIF-a u skladu s točkom 10. podtočkom b) MRS-a 27, tada se navedena ulaganja početno priznaju sukladno odredbama ovoga članka koje se odnose na priznavanje ulaganja u financijsku imovinu.

(12) Nekretnina se početno mjeri po trošku nabave koji uključuje transakcijske troškove, odnosno po kupovnoj cijeni uvećanoj za sve zakonima predviđene povezane direktne troškove stjecanja nekretnine.

(13) Prilikom ulaganja u nekretnine UAIF je dužan osigurati da kupovna cijena nekretnine ne odstupa od cijena koje se postižu na aktivnom tržištu ostvarenih između stranaka koje nemaju određen ili poseban odnos, nisu povezane osobe i u bitnome ne odstupa od procjene ovlaštenog procjenitelja.

(14) Potraživanja ili obveze po osnovi kamata i sličnih prava i obveza AIF-a, priznaju se u imovini ili obvezama AIF-a po utvrđivanju imateljevog prava.

(15) Potraživanja za dividende ili udjele u dobiti priznaju se u imovini AIF-a na prvi dan od kojeg se dionicom trguje bez prava na dividendu (ex dividend date).

(16) Iznimno od stavka 15. ovoga članka, UAIF može priznati potraživanja za dividende ili udjele u dobiti u imovini AIF-a na dan utvrđivanja imateljevog prava, a temeljem odluke o isplati dividende ili raspodjeli dobiti nadležnog organa trgovačkog društva (npr. glavne skupštine ili skupštine) ili zaprimljene obavijesti od depozitara.

(17) Promjene nad imovinom i obvezama AIF-a u poslovnim knjigama AIF-a evidentiraju se na osnovu urednih i vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava.

(18) Imovina i obveze koje su stečene u stranoj valuti i naknadno mjerenje imovine i obveza AIF-a denominiranih u stranoj valuti preračunava se u kunsku protuvrijednost primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke važećem za dan vrednovanja, ili po tečaju koji proizlazi iz ugovornog odnosa vezanog za tu transakciju. Ako valuta u kojoj je imovina denominirana nije uvrštena na tečajnici Hrvatske narodne banke, za preračun se primjenjuju srednji tečajevi za euro ili valute uz koju je vezana valuta u kojoj je imovina denominirana objavljena na financijsko-informacijskom servisu. Vrijednosti izražene u eurima ili valuti uz koju je vezana valuta u kojoj je imovina denominirana preračunavaju se u kunsku protuvrijednost po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za dan vrednovanja.

Financijski instrumenti i robe koji se vrednuju po fer vrijednosti na aktivnom tržištu

Članak 6.

(1) Fer vrijednost prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca kojima se trguje na aktivnom tržištu izračunava se primjenom zadnje cijene trgovanja objavljene na uređenim tržištima ili službenim financijsko-informacijskim servisima na dan za koji se vrednuje imovina i obveze AIF-a.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka UAIF može koristiti i drugu cijenu za vrednovanje prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca ako procijeni da cijena iz stavka 1. ovoga članka ne predstavlja fer vrijednost tih prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca. U tom je slučaju UAIF dužan u pisanom obliku obrazložiti i dokumentirati razloge zbog kojih prilikom vrednovanja primjenjuje cijenu različitu od cijene iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka fer vrijednost dužničkih vrijednosnih papira kojima se trguje u Republici Hrvatskoj na aktivnom tržištu izračunava se primjenom prosječne cijene trgovanja ponderirane količinom vrijednosnih papira protrgovanih na uređenim tržištima u Republici Hrvatskoj iz članka 1. stavka 2., točke a) i b) ovoga Pravilnika te prijavljenih OTC transakcija (ne uključujući blok transakcije) na dan za koji se vrednuje imovina i obveze AIF-a.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, fer vrijednost instrumenata tržišta novca te obveznica i drugih dužničkih vrijednosnih papira s preostalim rokom dospijeća do 397 dana, koje je izdala ili za njih jamči Republika Hrvatska, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili Hrvatska narodna banka, druga država članica, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili središnja banka druge države članice, Europska središnja banka, Europska unija ili Europska investicijska banka, treća država ili, u slučaju federalne države, jedna od članica koje čine federaciju, ili javno međunarodno tijelo kojemu pripada jedna ili više država članica, može se utvrditi i metodom amortiziranog troška primjenom metode efektivne kamatne stope po prinosu do dospijeća relevantnom do trenutka nove transakcije instrumentom tržišta novca istog izdavatelja s istim rokom dospijeća u AIF-u.

(5) Za vrednovanje imovine AIF-a kojemu je investicijski cilj repliciranje određenog dioničkog indeksa ili indeksa dužničkih vrijednosnih papira primjenjuje se metodologija vrednovanja imovine istovjetna metodologiji vrednovanja koja se koristi prilikom vrednovanja indeksa koji se nastoji replicirati.

(6) Udjeli investicijskih fondova vrednuju se po cijeni udjela pripadnog investicijskog fonda važećoj za dan vrednovanja, a objavljenoj od strane društva za upravljanje. U slučaju da za dan vrednovanja nije bilo objave ili cijena udjela investicijskog fonda nije bila dostupna, fer vrijednost udjela investicijskog fonda je cijena udjela tog investicijskog fonda od zadnjeg dana vrednovanja za koji je objavljena cijena od strane društva za upravljanje.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka:

a) udjeli investicijskog fonda kojima se trguje (ETF) na aktivnom tržištu iz članka 1. stavka 2. ovoga Pravilnika vrednuje se sukladno odredbama ovoga Pravilnika koji se odnosi na vrednovanje ulaganja u vlasničke vrijednosne papire.

b) dionice zatvorenog AIF-a sukladno odredbama ovoga Pravilnika koji se odnosi na vrednovanje ulaganja u vlasničke vrijednosne papire,

c) poslovni udjel zatvorenog AIF-a sukladno odredbama članka 10. ovoga Pravilnika.

(8) Ulaganja u robe vrednuje se po fer vrijednosti umanjenoj za troškove do točke prodaje (MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti, točke 24., 25. i 26.). Promjene fer vrijednosti umanjene za troškove do točke prodaje priznaju se u dobit ili gubitak razdoblja u kojem je promjena nastala (MRS 2 Zalihe, točka 3., podtočka b).

Članak 7.

(1) Prilikom inicijalnog ulaganja UAIF je dužan internim aktom definirati na koji način će pojedini financijski instrument i ostala ulaganja u imovini ili obvezama AIF-a vrednovati. Interni akt mora minimalno sadržavati:

a) primarni izvor cijene za vrednovanje, odnosno primarno tržište na kojem se trguje financijskim instrumentom i ostalim ulaganjima u koji AIF ulaže te s kojeg se primjenjuje kotirana cijena za potrebe vrednovanja,

b) sekundarni izvor cijene, ukoliko postoji i uvjete u kojima će se koristiti cijena iz sekundarnog izvora, u slučaju da ne postoji cijena iz članka 6. stavaka 1., 2., 3., 5. i članaka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika na primarnom tržištu iz točke a) ovoga stavka,

c) tehnike procjene koje će koristiti prilikom utvrđivanja fer vrijednosti financijskih instrumenata i ostalih ulaganja u slučaju neispunjavanja uvjeta aktivnog tržišta (neaktivno tržište).

(2) Ako za financijski instrument i ostala ulaganja ne postoji aktivno tržište, koje je definirano odredbama članka 9. ovoga Pravilnika, potrebno je primijeniti odredbe članka 10. ovoga Pravilnika.

Financijske izvedenice

Članak 8.

(1) Ulaganja u financijske izvedenice kojima se trguje na uređenom tržištu vrednuju se po javno dostupnoj dnevnoj cijeni obračuna (settlement price) na uređenim tržištima ili službenim financijsko-informacijskim servisima.

(2) Iznimno, financijske izvedenice za koje na tržištu nije dostupna cijena iz stavka 1. ovoga članka vrednuju se po fer vrijednosti za dan vrednovanja na način da se zadnja cijena ponude na kupnju, koja je dostupna na službenom financijsko-informacijskom servisu, primjenjuje za na taj način zauzete duge pozicije, dok se službeno dostupna cijena zadnje ponude za prodaju primjenjuje za na taj način zauzete kratke pozicije.

(3) Devizne terminske transakcije vrednuju se po fer vrijednosti primjenom referentnih kamatnih stopa za određenu valutu (Zibor, Euribor, Libori sl.) koje su dostupne na službenom financijsko-informacijskom servisu te se pritom kao referentni tečaj uzima srednji tečaj Hrvatske narodne banke. Tako dobiveni forward tečaj netira se s ugovorenim forward tečajem za dan vrednovanja.

(4) UAIF je dužan u internom aktu AIF-a propisati vrednovanje OTC izvedenica, ako je pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo predviđeno ulaganje u OTC izvedenice.

(5) Prilikom sastavljanja procjene fer vrijednosti OTC izvedenica UAIF je dužan osigurati i odgovarajućom dokumentacijom potvrditi da se prilikom vrednovanja OTC izvedenica AIF-a koriste fer vrijednosti koje se ne temelje isključivo na tržišnim cijenama koje kotira druga ugovorna strana u transakcijama na neformalnom tržištu i koje ispunjavaju sljedeće uvjete:

a) osnova za fer vrijednost je relevantna tržišna vrijednost preuzeta od odgovarajućeg izvora ili ako takva vrijednost nije dostupna, vrijednost izračunata odgovarajućom metodom procjene fer vrijednosti,

b) potvrda vrednovanja provedena je od:

– treće strane neovisne od druge ugovorne strane OTC izvedenice, redovito i na takav način da AIF istu može provjeriti ili

– primjerene organizacijske jedinice unutar UAIF-a neovisne od djelatnosti upravljanja imovinom AIF-a.

(6) UAIF je dužan, u smislu stavka 5. ovoga članka te uzimajući u obzir vrstu i složenost OTC izvedenica uspostaviti, provoditi, redovito ažurirati i primjereno dokumentirati mjere i postupke koji osiguravaju primjereno, transparentno i fer vrednovanje ulaganja AIF-a u OTC izvedenice.

(7) Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, UAIF može financijske izvedenice iz portfelja AIF-a, koje su definirane kao instrument zaštite, vrednovati primjenom odredbi Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 9 – Financijski instrumenti (dalje: MSFI 9) u dijelu koji se odnosi na računovodstvo zaštite od rizika.

(8) Ako UAIF primjenjuje računovodstvo zaštite iz stavka 7. ovoga članka dužno je u pisanom obliku sastaviti interni akt o definiranju instrumenata zaštite i zaštićenih stavaka od rizika, kao i dokaze o udovoljavanju uvjetima iz MSFI-a 9.

Aktivno i neaktivno tržište

Članak 9.

(1) Za vlasničke vrijednosne papire aktivnim tržištem smatra se tržište na kojem se vlasničkim vrijednosnim papirom trgovalo minimalno 20 trgovinskih dana u tromjesečnom razdoblju.

(2) Za dužničke vrijednosne papire i instrumente tržišta novca aktivnim tržištem smatra se tržište na kojem se navedenim instrumentima trgovalo minimalno 15 trgovinskih dana u tromjesečnom razdoblju.

(3) UAIF je dužan za ulaganja u financijske izvedenice iz članka 8. stavka 1. ovoga Pravilnika, ako je u pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo predviđeno ulaganje u iste, u internom aktu AIF-a propisati kriterije za razgraničavanje aktivnog i neaktivnog tržišta.

(4) UAIF je dužan najmanje jednom tromjesečno, na kraju tromjesečnog razdoblja, koje je definirano računovodstvenim politikama, procijeniti zadovoljava li financijski instrument uvjete iz stavaka 1. i 2. i 3. ovoga članka.

(5) Cijenu iz članka 10 . stavka 1. ovoga Pravilnika UAIF je dužan početi primjenjivati najkasnije sedmog radnog dana od dana iz stavka 4. ovoga članka u slučaju da vlasnički vrijednosni papiri, dužnički vrijednosni papiri, instrumenti tržišta novca te izvedeni financijski instrumenti ne ispunjavaju uvjete iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka (neaktivno tržište).

(6) Iznimno od odredbe iz stavka 4. ovoga članka UAIF je dužan u slučaju obustave trgovanja financijskim instrumentom na uređenom tržištu procijeniti, uzimajući u obzir predviđeno trajanje i razloge obustave, da li zadnja cijena vrednovanja vlasničkih vrijednosnih papira, dužničkih vrijednosnih papira, instrumenata tržišta novca te izvedenih financijskih instrumenata predstavljaju fer vrijednost iz članaka 6. i 8. ovoga Pravilnika.

(7) U slučaju da se procjenom iz stavka 6. ovoga članaka utvrdi kako zadnja cijena vrednovanja vlasničkih vrijednosnih papira, dužničkih vrijednosnih papira, instrumenata tržišta novca te izvedenih financijskih instrumenata ne predstavlja fer vrijednost iz članaka 6.i 8. ovoga Pravilnika, UAIF je dužan početi primjenjivati, najkasnije trećeg radnog dana od dan obustave trgovanja, cijenu iz članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika.

(8) UAIF je dužan u internom aktu AIF-a propisati kriterije za određivanje transakcija čija cijena ne predstavlja fer vrijednost, odnosno transakcija koje se neće smatrati relevantnima prilikom izračuna broja dana trgovanja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a uzimajući u obzir primjerice volumen trgovanja, broj transakcija, promjenu cijene i sl.

(9) UAIF može u internom aktu AIF-a, osim kriterija iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, propisati i dodatne kriterije za razgraničenje aktivnog i neaktivnog tržišta, uzimajući u obzir primjerice:

a) volumen trgovanja u odnosu na prosječni volumen u tromjesečnom razdoblju,

b) razliku između zadnje cijene ponude na kupnju i zadnje cijene ponude na prodaju i

c) volumen trgovanja u odnosu na tržišnu kapitalizaciju u tromjesečnom razdoblju.

(10) UAIF je dužan za financijske instrumente, koji su u trenutku procjene iz stavka 4. ovoga članka uvršteni na uređenim tržištima u razdoblju kraćem od tri mjeseca, proporcionalno razdoblju uvrštenja financijskog instrumenta, na odgovarajući način primijeniti odredbe iz ovoga članka.

(11) Ako je pravilima AIF-a i prospektom kada je to primjenjivo predviđeno ulaganje AIF-a u robe, UAIF je dužan u internom aktu AIF-a propisati kriterije za razgraničavanje aktivnog i neaktivnog tržišta na način kako je propisano za financijske instrumente u ovom članku.

(12) U slučaju ukidanja privremene obustave trgovanja financijskim instrumentom na uređenom tržištu iz stavka 6. ovoga članka, i postupanja UAIF-a u skladu sa stavkom 7. ovoga članka, UAIF je dužan primijeniti odredbe iz stavka 4. ovoga članka na način da se u izračun aktivnog/neaktivnog tržišta ne uzima u obzir razdoblje privremene obustave trgovanja financijskim instrumentom.

Tehnike procjene vrijednosti financijskih instrumenata i ostalih ulaganja koji se vrednuju po fer vrijednosti

Članak 10.

(1) Fer vrijednost financijskih instrumenata te ostalih ulaganja kojima se trguje na neaktivnom tržištu utvrđuje se tehnikama procjene, kojima je cilj procijeniti cijenu po kojoj bi imovina bila prodana odnosno obveza prenesena u urednoj transakciji među tržišnim sudionicima za datum vrednovanja.

(2) UAIF je dužan u internom aktu AIF-a opisati tehnike procjene iz stavka 1. ovoga članka, a koji uključuju najmanje:

a) kriterije za izbor pojedine metode procjene fer vrijednosti,

b) pretpostavke koje će se uzeti u obzir prilikom primjene pojedine metode procjene fer vrijednosti i obrazloženje za njihovo korištenje kao što su:

– kod metode usporedivih poduzeća (peer group); kriteriji za odabir usporedivih poduzeća, referentan broj usporedivih poduzeća potrebnih za korištenje metode,

– kod metode diskontiranih novčanih tokova (DCF); način izračuna diskontne stope, izvore inputa koji se koriste prilikom izračuna diskontne stope, način projiciranja budućih novčanih tokova izdavatelja i sl.

c) opis ulaznih podataka te njihove izvore koji će se uzeti u obzir prilikom primjena pojedine metode procjene fer vrijednosti.

(3) Prestankom ispunjenja uvjeta aktivnog tržišta iz članka 9. ovoga Pravilnika UAIF je dužan u pisanom obliku, sastaviti procjenu fer vrijednosti financijskih instrumenata te ostalih ulaganja, koja sadrži ulazne podatke korištene u izračunu kao i njihove izvore.

(4) UAIF je dužan u procjeni fer vrijednosti iz stavka 3. ovoga članka obrazložiti i dokumentirati razloge i način odabira pojedine metode procjene fer vrijednosti, a ako koristi više metoda, način dodjeljivanja pondera za pojedinu metodu procjene fer vrijednosti, kao i razloge neuključivanja pojedine metode u izračun fer vrijednosti.

(5) UAIF je dužan prilikom izrade procjene fer vrijednosti, u najvećoj mogućoj mjeri, koristiti ulazne podatke s tržišta, koji su javno dostupni i što manje se oslanjati na podatke koji nisu javno dostupni, a specifični su za pojedinog izdavatelja, odnosno moraju uključiti sve čimbenike koje bi sudionici tržišta razmatrali u određivanju fer vrijednosti.

(6) UAIF je dužan procjenu fer vrijednosti financijskih instrumenata te ostalih ulaganja iz stavka 3. ovoga članka revidirati najmanje na datum sastavljanja godišnjih i polugodišnjih izvještaja AIF-a i odmah po saznanju bitnih informacija vezanih uz vrednovanje.

(7) UAIF, koji upravlja otvorenim AIF-om s javnom ponudom, će po saznanju bitnih informacija na osnovu okolnosti (udio prenosivog vrijednosnog papira, instrumenta tržišta novca ili financijske izvedenice u neto imovini otvorenog AIF-a s javnom ponudom ili mogući utjecaj na fer vrijednost prenosivog vrijednosnog papira, instrumenta tržišta novca ili financijske izvedenice) procijeniti, pritom postupajući pažnjom dobrog stručnjaka, utjecaj informacija na promjenu cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom te o tome bez odgode obavijestiti depozitara u pisanom obliku.

(8) U slučaju procijenjene promjene cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom za više od 1%, UAIF je dužan bez odgode izraditi procjenu fer vrijednosti prenosivih vrijednosnih papira, instrumenata tržišta novca ili financijskih izvedenica iz stavka 3. ovoga članka. U slučaju nemogućnosti izrade procjene u navedenom roku UAIF je dužan obustaviti izdavanje i otkup udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom dok se navedena procjena fer vrijednosti ne izradi.

(9) Kada je procijenjena promjena cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom manja od navedene u stavku 8. ovoga članka UAIF je dužan izraditi procjenu fer vrijednosti iz stavka 3. ovoga članka najkasnije u roku od 7 radnih dana od dana saznanja bitne informacije.

(10) UAIF je dužan u internom aktu AIF-a opisati postupak revidiranja procjena iz stavka 6. ovoga članka a uključujući primjerice:

a) usporedbu realiziranih cijena, u slučaju da je bilo trgovanja, s posljednjom procijenjenom fer vrijednosti,

b) razmatranje ugleda, dosljednosti i kvalitete izvora podataka koji se koriste za vrednovanje,

c) ispitivanje i dokumentiranje izuzetaka,

d) isticanje i istraživanje svih razlika koje se čine neobičnima ili odstupaju od referentne vrijednosti utvrđene procjenom fer vrijednosti,

e) testiranje sa zastarjelim cijenama i implicitnim parametrima,

f) usporedbu s cijenama bilo koje povezane imovine ili njihovim zaštitama od rizika i

g) pregled ulaznih podataka korištenih kod određivanja cijena na temelju modela, a posebno onih prema kojima cijena modela iskazuje znatnu osjetljivost.

(11) Osim odredbi navedenih u ovom članku, prilikom utvrđivanja fer vrijednosti ulaganja u nekretnine UAIF mora uzeti u obzir procjenu ovlaštenog procjenitelja iz članka 14. stavka 4. ovoga Pravilnika.

(12) Depozitar AIF-a dužan je provjeriti je li UAIF prilikom utvrđivanja fer vrijednosti tehnikama procjene za financijske instrumente te ostala ulaganja postupalo u skladu sa stavcima 2. i 10 ovoga članka, člankom 7. stavkom 1. točkom c) te člankom 8. stavcima 4. i 5. ovoga Pravilnika i o tome je dužan voditi evidenciju.

(13) UAIF je dužan dostaviti depozitaru na njegov upit svu dokumentaciju koja sadrži ulazne podatke na kojima se temelji njegova procjena fer vrijednosti financijskih instrumenata te ostalih ulaganja iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, a koja uključuje javno dostupne podatke i pretpostavke korištene u modelima procjene fer vrijednosti.

(14) Ponovnim aktiviranjem trgovanja i ispunjenjem uvjeta aktivnog tržišta iz članka 9. ovoga Pravilnika, financijski instrumenti te ostala ulaganja će se početi vrednovati po načelima važećim u uvjetima njihova kotiranja na aktivnom tržištu.

Financijski instrumenti koji se vrednuju po amortiziranom trošku

Članak 11.

(1) Financijske obveze vrednuju se po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope (točka 5.4. MSFI 9), osim financijskih obveza navedenih u točki 4.2.1. MSFI

(2) Financijska imovina koja ispunjava uvjete navedene u točki 4.1.2 MSFI 9 vrednuje se po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope (točka 5.4. MSFI 9).

(3) UAIF je dužan propisati, primjenjivati i kvartalno ažurirati interni akt u kojem će odrediti svrhu, način i opseg formiranja poslovnog modela iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Interni akt iz stavka 3. ovoga članka mora biti usklađen sa strategijom ulaganja i profilom rizičnosti AIF-a.

(5) UAIF može prodavati imovinu iz stavaka 2. ovoga članaka u slučaju:

– pogoršanja kreditnog rizika imovine,

– prekoračenja ograničenja ulaganja,

– povećanje rizika koncentracije i

– podmirenja obveza s osnova osiguranja likvidnosti radi otkupa udjela

– izvršenja prodaje netom prije dospijeća i ako su sredstva od prodaje približno jednaka iznosu koji se prikuplja u okviru preostalih ugovornih novčanih tokova.

(6) AIF je dužan u internim aktima propisati kriterije za donošenje odluke o prodaji imovine u budućim razdobljima u slučajevima iz stavka 5. alineje 1. i 3. ovoga članka (točke B.4.1.3.A i B.4.1.3.BI MSFI 9).

(7) AIF je dužan u internim aktima propisati obilježja prodaje imovine u budućim razdobljima u slučajevima navedenim u stavku 5. alineje 2., 3. i 4. ovoga članka (točka B. 4.1.3.BI MSFI 9) koja uključuju najmanje:

– učestalost prodaje imovine uzimajući u obzir primjerice broj transakcija u poslovnoj godini, postotak od ukupnog broja transakcija u zadnjih godinu dana i sl. te

– vrijednosti prodaje u odnosu na ukupnu vrijednost ulaganja u financijski instrument koji je predmet same prodaje navedenog poslovnog modela i sl.

(8) Odluka o prodaji imovine iz stavka 5. ovoga članka sastavlja se u pisanom ili digitalnom obliku i minimalno sadrži opis okolnosti zbog kojih UAIF donosi odluku o prodaji imovine i ulazne podatke koji su korišteni za donošenje iste.

(9) UAIF je dužan voditi evidenciju o učestalosti, vrijednosti i vremenu prodaje te razloge prodaje imovine prije roka dospijeća klasificiranu u poslovnom modelu iz stavka 2. ovoga članka.

Umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke

Članak 12.

(1) Za financijsku imovinu AIF-a, koja se mjeri u skladu s točkama 4.1.2 i 4-1-2 A MSFI 9,UAIF je dužan je priznati rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke sukladno odredbama točke 5.5. MSFI 9.

(2) UAIF je dužan internim aktima propisati:

a) način izračuna očekivanih kreditnih gubitaka za financijsku imovinu iz stavka 1. ovoga članka,

b) kvalitativne i kvantitativne kriterije za određivanje znatnog povećanja (smanjenja) kreditnog rizika, uzimajući u obzir čimbenike navedene u točki B.5.5.17. MSFI 9.

c) način i učestalost ažuriranja metoda i pretpostavki koje se koriste za procjenu očekivanih kreditnih gubitaka.

(3) UAIF je dužan kontinuirano pratiti raspoložive i dostupne informacije važne za procjenu kreditnog rizika izdavatelja te svaki put u slučaju okolnosti koji upućuju na znatnu promjenu kreditnog rizika, a minimalno tromjesečno procijeniti iznose rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke.

(4) Procjenu iz stavka 3. ovoga članka UAIF je dužan sastaviti u pisanom obliku, neovisno o rezultatu procjene za potrebom promjene iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti te uz istu priložiti svu potrebnu dokumentaciju i dostupne podatke na temelju kojih je donesena.

(5) Ako se prilikom praćenja kreditnog rizika izdavatelja iz stavka 3. ovoga članka utvrdi postojanje dokaza ili okolnosti koje upućuju na umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke (ili poništenja), UAIF je dužan u pisanom obliku izraditi procjenu umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke (ili poništenja) iz koje su vidljivi svi ulazni podaci koji su korišteni u izračunu kao i njihovi izvori.

(6) UAIF je dužan iznos rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke iz stavka 5. ovoga članka, uključiti u izračun neto vrijednosti imovine AIF-a najkasnije sedmog radnog dana od zadnjeg dana izvještajnog razdoblja.

(7) UAIF može u internim aktima, osim informacije o događajima koji dokazuju na umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke (ili poništenja) iz Dodatka A MSFI 9, propisati i dodatne informacije koje će uzimati u obzir kao objektivni dokaz promjena rezerviranja za umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke AIF-a.

(8) Depozitar AIF-a dužan je provjeriti je li UAIF prilikom izrade procjena iz stavaka 3. i 5. ovoga članka postupao u skladu sa stavcima 2. i 7. ovoga članka i o tome je dužan voditi evidenciju.

(9) UAIF je dužan dostaviti depozitaru na njegov upit svu dokumentaciju koja sadrži dokaze ili okolnosti vezane uz procjenu iznosa rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke financijske imovine iz stavka 1. ovoga članka te ulazne podatke i njihove izvore na kojima se temelji procjena umanjenja vrijednosti za očekivane kreditne gubitke (ili poništenja) iz stavka 7. ovoga članka.

Umanjenje vrijednosti imovine AIF-a

Članak 13.

(1) Iznimno od članka 12. ovoga Pravilnika, UAIF može odlučiti ne primjenjivati odredbe iz točke 5.5. MSFI 9 prilikom vrednovanja imovine i obveza AIF-a, odnosno UAIF može odlučiti ne priznavati rezervacije za umanjenje vrijednosti financijske imovine AIF-a, koja se mjeri u skladu s točkama 4.1.2 i 4.1.2. A MSFI 9, za očekivane kreditne gubitke.

(2) U slučaju da UAIF odluči primjenjivati iznimku iz stavka 1. ovoga članka prilikom vrednovanja imovine i obveza AIF-a, dužno je primjenjivati odredbe od stavaka 3. do 14. ovoga članka, odnosno priznati umanjenje imovine na temelju objektivnih dokaza.

(3) Sva imovina AIF-a, osim imovine koja se vrednuje po fer vrijednosti (točka 4.1.2 A i točka 4.1.4 MSFI 9), podložna je izradi procjene o postojanju dokaza ili okolnosti vezanih uz umanjenje vrijednosti.

(4) Procjena iz stavka 3. ovoga članka mora se izrađivati bez odgode svaki put kada postoji objektivni dokaz ili okolnosti koje upućuju na potrebu procjene vrijednosti imovine radi umanjenja, a najmanje na datum sastavljanja godišnjih i polugodišnjih izvještaja AIF-a.

(5) Procjenu iz stavka 3. ovoga članka UAIF je dužan sastaviti u pisanom obliku, neovisno o rezultatu procjene za potrebom umanjenja imovine, te uz istu priložiti svu potrebnu dokumentaciju i dostupne podatke na temelju kojih je donesena.

(6) Ako je procjenom iz stavka 3. ovoga članka utvrđeno postojanje dokaza ili okolnosti koje upućuju na umanjenje vrijednosti imovine, UAIF je dužan u pisanom obliku izraditi procjenu umanjenja vrijednosti imovine iz koje su vidljivi svi ulazni podaci koji su korišteni u izračunu kao i njihovi izvori.

(7) Procjenu o postojanju dokaza ili okolnosti vezanih uz umanjenje vrijednosti iz stavka 3. ovoga članka i procjenu umanjenja vrijednosti imovine iz stavka 6. ovoga članka, UAIF je dužan izraditi u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

(8) UAIF, koji upravlja otvorenim AIF-om s javnom ponudom, procjenu umanjenja vrijednosti imovine iz stavka 6. ovoga članka dužno je izraditi bez odgode u slučaju kada bi umanjenje vrijednosti moglo rezultirati promjenom cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom za više od 1%.

(9) Kada umanjenje vrijednosti rezultira manjom promjenom cijene udjela otvorenog AIF-a s javnom ponudom od navedene u stavku 8. ovoga članka UAIF je dužan procjenu umanjenja vrijednosti imovine izraditi u roku od 7 radnih dana.

(10) Iznos gubitka od umanjenja imovine izračunava se kao razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine i sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijskog instrumenta (tj. efektivnoj kamatnoj stopi obračunatoj kod početnog priznavanja). Iznos gubitka priznaje se u računu dobiti i gubitka.

(11) Objektivni dokazi umanjenja vrijednosti uključuju sljedeće vidljive informacije:

a) značajne financijske teškoće izdavatelja ili dužnika, uključujući blokadu računa,

b) značajno pogoršanje financijskih pokazatelja iz odvojenih i/ili konsolidiranih financijskih izvještaja,

c) nepoštivanje ugovora, poput nepodmirenja obveza ili zakašnjenja plaćanja kamate ili glavnice po zajmovima i/ili izdanim vrijednosnim papirima, radi čega dolazi do prolongata plaćanja ili reizdanja vrijednosnih papira u svrhu podmirenja dospjelih obveza po nepodmirenim izdanjima,

d) pokretanje predstečajne nagodbe, otvaranje stečajnog ili likvidacijskog postupka, ili druge financijske reorganizacije i restrukturiranja,

e) značajne promjene s negativnim učinkom koje su nastale u tehnološkom, ekonomskom ili pravnom okruženju u kojem posluje izdavatelj,

f) nestanak aktivnog tržišta za vrijednosne papire zbog financijskih teškoća izdavatelja ili

g) produžen i kontinuiran pad tržišne cijene vrijednosnog papira ili pad tržišne cijene više od 20% u odnosu na cijenu vrednovanja

h) pad ocjene kreditnog rejtinga izdavatelja objavljenog od strane vanjskih rejting agencija.

(12) UAIF je dužan u internim aktima AIF-a propisati situacije koje predstavljaju značajne financijske teškoće izdavatelja ili dužnika iz stavka 11. točke a) ovoga članka te kriterije za financijske pokazatelje koji upućuju na značajno financijsko pogoršanje iz stavka 11. točke b) ovoga članka, a koje će uzimati u obzir kod provjere umanjenja vrijednosti imovine AIF-a iz stavka 3. ovoga članka.

(13) UAIF može u internim aktima AIF-a, osim informacija iz stavka 11. ovoga članka, propisati i dodatne informacije koje će uzimati u obzir kao objektivni dokaz umanjenja vrijednosti imovine AIF-a.

(14) U slučaju da se iznos gubitka od umanjenjenja vrijednosti smanji i to smanjenje se može objektivno povezati s događajem koji je nastao nakon priznavanja umanjenja vrijednosti (npr. značajno poboljšanje poslovanja i kreditnog rejtinga izdavatelja), prethodno priznat gubitak od umanjenja vrijednosti ispravlja se i priznaje u računu dobiti i gubitka. Navedenim ispravkom, knjigovodsvena vrijednost financijskog instrumenta ne može biti veća od iznosa amortiziranog troška koji bi nastao u slučaju da nije došlo do priznavanja umanjenja vrijednosti.

(15) Depozitar AIF-a dužan je provjeriti je li UAIF prilikom izrade procjena iz stavka 5. i 6. ovoga članka postupalo u skladu sa stavkom 7. ovoga članka i o tome je dužan voditi evidenciju.

(16) UAIF je dužan dostaviti depozitaru na njegov upit svu dokumentaciju koja sadrži dokaze ili okolnosti vezane uz umanjenje vrijednosti financijskih instrumenata te ostalih ulaganja iz stavka 3. ovoga članka te ulazne podatke i njihove izvore na kojima se temelji njegova procjena umanjenja vrijednosti imovine iz stavka 6. ovoga članka.

Naknadno mjerenje ulaganja u nekretnine

Članak 14.

(1) Ulaganja u nekretnine se, nakon početnog priznavanja u poslovnim knjigama AIF-a, mjere metodom fer vrijednosti ili metodom troška (MRS 40 Ulaganja u nekretnine, dalje: MRS 40).

(2) UAIF je dužan u računovodstvenim politikama AIF-a izabrati koju će metodu iz stavka 1. ovoga članka primjenjivati prilikom naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine i dosljedno je primjenjivati za sva ulaganja u nekretnine.

(3) UAIF koji je izabrao metodu fer vrijednosti treba mjeriti sva ulaganja u nekretnine AIF-a po fer vrijednosti osim u slučajevima opisanim u MRS-u 40, točki 53. Dobit ili gubitak koji nastaje iz promjene fer vrijednosti ulaganja u nekretnine treba se priznati u dobiti ili gubitku u razdoblju u kojem je nastao.

(4) UAIF mora, najmanje jednom godišnje, angažirati ovlaštenog procjenitelja, radi procjene fer vrijednosti nekretnine. Ovlašteni procjenitelj ne smije biti povezana osoba s UAIF-om.

(5) Ako fer vrijednost ulaganja u nekretnine (osim ulaganja u nekretnine u izgradnji) nije moguće kontinuirano pouzdano odrediti, ulaganje se mjeri po modelu troška iz MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema (dalje: MRS 16). Nakon početnog priznavanja, subjekt koji odabere model troška treba mjeriti sva svoja ulaganja u nekretnine u skladu sa zahtjevima MRS-a 16 koji se odnose na taj model.

Naknadno mjerenje ulaganja u ovisna društva i pridružena društva

Članak 15.

(1) Ulaganja u poslovne udjele/dionice trgovačkih društava u kojima AIF ima između 20% i 50% vlasništva, odnosno značajan utjecaj na poslovanje u skladu s MRS-om 28 vrednuju se metodom udjela u skladu s MRS-om 28 ili u skladu s točkom 10. podtočkom a) MRS-a 27.

(2) Ulaganja u poslovne udjele/dionice trgovačkih društava u kojima AIF ima preko 50% vlasništva, odnosno kontrolu u skladu s MRS-om 27, vrednuju se metodom troška u skladu s MRS-om 27.

(3) Iznimno od navedenog u stavcima 1. i 2. ovoga članka UAIF može vrednovati ulaganja u pridružena društva i ovisna društva AIF-a u skladu s točkom 10. podtočkom b) MRS-a 27.

Ostala imovina i obveze

Članak 16.

(1) Fer vrijednost valutne spot transakcije za dan vrednovanja, utvrđuje se izračunom razlike između ugovorenog tečaja i srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke ili tečaja iz članka 5. stavka 18. ovoga Pravilnika za dan vrednovanja imovine AIF-a.

(2) Ostala imovina i obveze AIF-a vrednuju se po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope.

Priznavanje, mjerenje i prestanak priznavanja imovine i obveza unutarnjeg UAIF-a

Članak 17.

Unutarnji UAIF je dužan u svojim računovodstvenim politikama propisati priznavanje, mjerenje i prestanak priznavanja imovine i obveza koji se odnose na obavljanje djelatnosti unutarnjeg upravitelja, a u skladu s MSFI-ima.

Obračun naknada otvorenog AIF-a s javnom ponudom

Članak 18.

(1) Naknade UAIF-u i depozitaru obračunavaju se u skladu s učestalosti vrednovanja imovine otvorenog AIF-a s javnom ponudom iz članka 2. stavka 4. ovoga Pravilnika, na osnovicu koju čini ukupna imovina otvorenog AIF-a s javnom ponudom umanjena za iznos obveza fonda s osnove ulaganja u financijske instrumente te ostala ulaganja.

(2) Naknade iz stavka 1. ovoga članka izračunavaju se na utvrđenu osnovicu primjenom propisanih stopa naknada iz prospekta otvorenog AIF-a s javnom ponudom.

(3) Naknada za upravljanje ne obračunava se na imovinu otvorenog AIF-a s javnom ponudom koja je uložena u udjele AIF-a i udjele UCITS fondova, ako otvorenim AIF-om s javnom ponudom za koji se obračunava naknada te udjelima AIF-a i UCITS fondova u koji se ulaže upravlja isti UAIF.

Način i rokovi izvještavanja

Članak 19.

(1) Depozitar je dužan na svaki dan izračuna neto vrijednosti imovine AIF-a i cijene udjela AIF-a za dan vrednovanja izvijestiti UAIF za čiji AIF obavlja poslove depozitara o provedenom postupku kontrole izračuna neto vrijednosti imovine AIF-a.

(2) Depozitar je obvezan svakog dana vrednovanja najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana, za otvoreni AIF-a s javnom ponudom, dostaviti Agenciji izvještaj o izračunu neto vrijednosti imovine i cijeni udjela za dan vrednovanja.

(3) Depozitar je obvezan kod izdavanja ili otkupa udjela otvorenog AIF-a s privatnom ponudom (osim AIF-a rizičnog kapitala i AIF-a poduzetničkog kapitala) i kod povećanja ili smanjenja kapitala zatvorenog AIF-a, dostaviti Agenciji izvještaj o izračunu neto vrijednosti imovine i cijeni udjela najkasnije u roku od 30 dana od dana vrednovanja.

(4) Depozitar je obvezan za zatvoreni AIF čije su dionice uvrštene na uređenom tržištu dostaviti Agenciji izvještaj o izračunu neto vrijednosti imovine i cijeni udjela najkasnije u roku od 30 dana od dana vrednovanja iz članka 2. stavka 8. ovoga Pravilnika, dok izvještaj o izračunu neto vrijednosti imovine i cijeni udjela koji se sastavlja za zadnji dan godišnjeg i polugodišnjeg izvještajnog razdoblja dostavlja se u rokovima dostave godišnjeg i polugodišnjeg izvještaja.

(5) Depozitar je dužan izvještaj o izračunu neto vrijednosti imovine i cijeni udjela otvorenog AIF-a s privatnom ponudom i zatvorenog AIF-a čije dionice nisu uvrštene na uređenom tržištu, a koji se sastavlja za zadnji dan godišnjeg i polugodišnjeg izvještajnog razdoblja, dostaviti u rokovima dostave godišnjeg i polugodišnjeg izvještaja.

(6) Prilikom dostave izvještaja iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka depozitar je dužan dostaviti podatke o transakcijama AIF-a izvršene u razdoblju od prethodnog (zadnjeg) dana vrednovanja do dana vrednovanja.

(7) Izvještaje iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka depozitar dostavlja u elektroničkom obliku na način propisan tehničkom uputom Agencije.

(8) U svim slučajevima utvrđivanja neusklađenosti i nedosljednosti u primjeni ovoga Pravilnika, UAIF odnosno depozitar obvezni su na zahtjev Agencije ispraviti vrednovanje imovine AIF-a i dostaviti očitovanje o razlozima i posljedicama odstupanja od načela vrednovanja imovine i obveza AIF-a, te izvještaj o novom izračunu neto vrijednosti imovine AIF-a i cijeni udjela AIF-a.

Članak 20.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o utvrđivanju neto-vrijednosti imovine AIF-a i cijene udjela AIF-a (»Narodne novine«, broj 101/15).

Članak 21.

Ovaj Pravilnik objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine.

Klasa: 011-02/17-02/24

Urbroj: 326-01-440-442-17-1

Zagreb, 15. prosinca 2017.

Predsjednik Upravnog vijeća
Petar-Pierre Matek, v. r.