NN 51/2024 (30.4.2024.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-4413/2021 od 27. ožujka 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

887

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Rajko Mlinarić, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Marija Balaž-Musulin (sada Blagojević), Ankica Đurić, Milan Savić i Ivan Bošnjaković, svi iz Vukovara, koje zastupa Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, na sjednici održanoj 27. ožujka 2024. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ured Državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Upravni odjel za gospodarstvo i održivi razvoj, dužan je odlučiti o zahtjevu u predmetu klasa: UP/I-943-01/02-01/228 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šezdeset (60) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), i to:

– Mariji Balaž-Musulin (sada Blagojević) iz Vukovara, Olajnica 4/20 u iznosu od 4.080,00 eura;

– Ankici Đurić iz Vukovara, Olajnica 4/20 u iznosu od 4.080,00 eura;

– Milanu Saviću iz Vukovara, Olajnica 4/20 iznosu od 4.080,00 eura;

– Ivanu Bošnjakoviću iz Vukovara, Olajnica 4/20 iznosu od 4.080,00 eura.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Marija Balaž-Musulin (sada Blagojević), Ankica Đurić, Milan Savić i Ivan Bošnjaković, svi iz Vukovara (u daljnjem tekstu: podnositelji), koje u postupku pred Ustavnim sudom zastupa Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, podnijeli su 23. srpnja 2021. ustavnu tužbu smatrajući da mu je zbog duljine upravnog postupka koji se vodi pred Vukovarsko-srijemskom županijom, Upravnim odjelom za gospodarstvo i održivi razvoj Vukovar (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) u predmetu klasa: UP/I-943-01/02-01/228 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) Ustavnom sudu dostavljen je prvostupanjski spis klasa: UP/I-943-01/02-01/228.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

3. Podnositelji su 31. prosinca 2002. podnijeli zahtjev za naknadu oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (»Narodne novine« broj 91/96., 39/99. – odluka Ustavnog suda, 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) upisane u zk.ul. 425 k.o. Vukovar i to 1/2 dijela nekretnina označenih kao k.č.br. 4652 kuća broj 8 u ulici Sv. Markovića i dvor sa 389 m2 i k.č.br. 4653/1 dvorište u Ulici Sv. Markovića sa 415 m2, obje k.o. Vukovar koje su prema tvrdnji podnositelja konficirane u 1/2 dijela pok. Mariji Baumgertner rođ. Egert, kao i imovini upisane u zk.ul.br. 4263 k.o. Vukovar i to k.č.br. 5760, oranica Grabovo sa 6712 m2 i k.č. br. 6130 oranica Grabovo sa 6712 m2 i k.č. br. 6130 oranica Grabovo sa 17286 m2, a koje nekretnine su komasacijom upisane kao k.č.br. 5395 oranica Brestovo i koje su prema navodima podnositelja bile u vlasništvu pok. Marije Baumgertner rog. Egert.

Podnositelji su dostavili dokumentaciju uz zahtjev.

Prvostupanjsko tijelo je dopisima od 29. studenoga 2004. i 28. veljače 2007. zatražilo podnositelja dopunu jer uz zahtjev nije bila priložena dokumentacija sukladno članku 67. Zakona o naknadi.

Dopisima od 28. studenoga 2004. i 9. svibnja 2007. od Arhiva u Zagrebu i Osijeku zatražena je dokumentacija.

Očevid na terenu održan je 12. studenoga 2004. i saslušani su svjedoci.

Podnositelj Milan Savić dostavio je izjavu od 29. studenoga 2004. ovjerenu kod javnog bilježnika Fedora Paunovića iz Vukovara broj: OV-8112/04 od 29. studenoga 2004. kojom je kao nasljednik pok. Helene Savić rođ. Baumgertner, po kojem osnovu ima pravo na povrat imovine oduzete pok. Mariji Baumgertner – majci pok. Helene, pripadajući mu dio naknade ustupio u cijelosti podnositeljici Mariji Balaž rođ. Bošnjaković, unuci pok. Marije Baumgertner. Ostali podnositelji imaju se smatrati ovlaštenicima naknade u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

Rasprava je održana 12. rujna 2007.

Podnositelji su dostavili uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar od 1. listopada 2007., 7. prosinca 2006. i 9. listopada 2007. kojima su sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o naknadi dokazali da su imali prebivalište na okupiranim područjima Republike Hrvatske odnosno na područjima pod upravom Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) odnosno da su bili ovlašteni podnijeti zahtjev za naknadu oduzete imovine u drugom zakonskom roku.

Prvostupanjskim rješenjem klasa: UP/I-943-01/02-01/228, urbroj: 2196-03-02-07-14 od 12. listopada 2007. odbijen je zahtjev podnositelja za naknadu odnosno povrat k.č. 5395 upisane u z.k.ul. 4263 k.o. Vukovar jer podnositelji nisu postupili po traženju prvostupanjskog tijela i dostavili akt o oduzimanju navedenih nekretnina stoga ne postoji odluka nadležnog tijela da su podnositeljima oduzete nekretnine za koje se traži povrat.

Podnositelji su podnijeli žalbu 5. studenoga 2007.

Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko tijelo) klasa: UP/II-942-01/07-01/1185, urbroj: 514-04-02-03/1-09-2 od 5. listopada 2009. odbijena je žalba podnositelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Presudom Visokog upravnog suda broj: Us-821/2010-8 od 13. lipnja 2013. poništeno je drugostupanjsko rješenje od 5. listopada 2009. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak.

Drugostupanjskim rješenjem, u izvršenju presude Visokog upravnog suda broj: Usl-821/2010 od 13. lipnja 2013. poništeno je prvostupanjsko rješenje od 12. listopada 2007. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Prvostupanjskim rješenjem klasa: UP/I-943-01/02-01/228, urbroj: 2196-01-02-04/3-15-18 od 7. svibnja 2015., u ponovljenom postupku, odbijen je kao neosnovan zahtjev podnositelja za naknadu za oduzetu imovinu.

Podnositelji su izjavili žalbu 29. svibnja 2015.

Drugostupanjskim rješenjem klasa: UP/II-942-01/15-01/368, urbroj: 514-05-02-01-02-18-02 od 18. travnja 2018. u točki I. izreke poništeno je prvostupanjsko rješenje od 7. svibnja od 2015. i ujedno riješeno da se odbija kao neosnovan zahtjev podnositelja u dijelu koji se odnosi na povrat odnosno naknadu 1/2 dijela nekretnina označenih kao k.č.br. 4652 kuća br. 86 u Ul. sv. Markovića i dvor sa 389 m2 i 1/2 dijela k.č.br. 4653/1 dvorište u Ul. sv. Markovića sa 415 m2, dok je u točki II. izreke u odnosu na nekretnine označene kao k.č.br. 5760, oranica Grabovo sa 6717 m2 i k.č.br. 6130 oranica Grabovo sa 17286 m2, obje upisane u zk.ul.br. 4263 k.o. Vukovar predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju je naloženo prvostupanjskom tijelu da pribavi iz zbirke isprava Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Vukovaru rješenje Odjela za financije općine Vukovar broj: 03-5199/1-1959 od 20. lipnja 1959., da priloži dokumentaciju na koju upućuje Hrvatski državni arhiv u dopisu od 9. prosinca 2004. (Agrar, kotar Vukovar, kut 169), da od nadležne ispostave Državne geodetske uprave zatraži odgovarajuće podatke iz kojih bi bilo razvidno na temelju čega je Baumgertner Marija rođ. Egert upisana kao posjednica k.č.br. 5395 k.o. Vukovar, te sazvati raspravu i o pribavljenim dokazima omogućiti izjašnjavanje svim strankama u postupku i donijeti odluku.

Prvostupanjsko tijelo je dopisom od 31. srpnja 2018. od podnositelja zatražilo dostavu dokumentacije iz obrazloženja ukidnog drugostupanjskog rješenja.

Podnositelji su podneskom od 20. kolovoza 2018. istaknuli da oni nisu dužni dostaviti traženu dokumentaciju već je to dužno prvostupanjsko tijelo prema ukidnom drugostupanjskom rješenju.

Prvostupanjsko tijelo je dopisom od 3. lipnja 2019. od Državnog arhiva u Osijeku zatražilo dokumentaciju, koji je dopisom od 14. lipnja 2019. dostavilo obavijest da ne posjeduje traženu dokumentaciju.

Podnositelji su 28. kolovoza 2019. podnijeli žalbu zbog nedonošenja prvostupanjskog rješenja na temelju članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj 47/09.).

Hrvatski državni arhiv je dopisom od 25. svibnja 2021. dostavio prvostupanjskom tijelu dokumentaciju zatraženu dopisom od 29. studenoga 2004.

Državni arhiv u Vukovaru dopisom od 7. svibnja 2021. obavijestio je prvostupanjsko tijelo da zatraženi dokument (rješenje Odjela za financije općine Vukovar broj: 03-5199/-1959 od 20. lipnja 1959) nije sačuvano.

Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar, Vukovar klasa: 936-02/21-05/10, ubroj: 541-27-01/2-21-2 od 5. svibnja 2021. dostavila je prvostupanjskom tijelu podatke zatražene 28. travnja 2021.

Rasprava je održana 23. rujna 2021.

Prvostupanjskim rješenjem klasa: UP/I-943-01/02-02/228, urbroj: 2196/1-06-21-36 od 27. rujna 2021. odbijen je zahtjev podnositelja za povrat odnosno naknadu nekretnina označenih kao k.č.br. 5760 i k.č.br. 6130, obje upisane u zk.ul.br. 4263 k.o. Vukovar, komasacijom upisane kao k.č.br. 5395 or. Brest sa 21997 m2.

Podnositelji su izjavili žalbu 7. listopada 2021.

Drugostupanjsko tijelo je dopisom od 4. listopada 2021. u povodu tužbe podnositelja radi propuštanja donošenja odluke javnopravnog tijela zatražilo od prvostupanjskog tijela spis.

Telefonskom provjerom kod drugostupanjskog tijela 5. ožujka 2024. utvrđeno je da nije donesena odluka radi propuštanja donošenja odluke javnopravnog tijela jer je prvostupanjsko tijelo u međuvremenu donijelo rješenje.

Drugostupanjskim rješenjem klasa: UP/II-942-01/21-01/344, urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 11. studenoga 2021. poništeno je prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2021. i vraćen je predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem će prvostupanjsko tijelo postupiti sukladno uputi iz drugostupanjskog rješenja od 18. travnja 2018.

Zapisnikom od 2. siječnja 2023. utvrđeno je da je predmet podnositelja preuzeo drugi referent.

Općinski sud u Vukovaru, Zemljišnoknjižni ured dopisom od 30. siječnja 2024. dostavio je uvjerenje kojim je potvrdio da ne raspolažu knjigama za područje k.o. Vukovar važećim u vrijeme kada je imovina bila oduzeta vlasnicima te imovine, jer su iste ostale pohranjene u pismohranu zgrade Općinskog suda u Vukovaru 1991. godine.

Prema posljednjim dostupnim podacima rasprava je trebala biti održana 4. ožujka 2024.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak je i dalje u tijeku pred prvostupanjskim tijelom.

III. MJERODAVNO PRAVO

4. U glavi VI. (članci 63. – 70.) Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 67/18. i 21/22.) pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je model zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

5. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz odluke broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007., objavljene u »Narodnim novinama« broj 67/07., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona je ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

U odluci broj: U-IIIA-4885/2005 Ustavni sud izrazio je sljedeće stajalište:

»4.2. Ustavni sud ocjenjuje, međutim, da sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije vrlo često nisu djelotvorna za ubrzanje samih upravnih postupaka, što jasno pokazuje upravna praksa u Republici Hrvatskoj, pa se i dosadašnje pravno stajalište Ustavnog suda u tom pitanju mora promijeniti.

Ustavni sud stoga utvrđuje da i neaktivnošću, odnosno neučinkovitošću tijela državne uprave, drugih državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima, kad u upravnim stvarima odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnom postupku, promatranom zajedno s trajanjem započetog upravnog spora, može doći do povrede članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu odlučivanja o pravima i obvezama stranaka. Trajanje samog upravnog spora pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, naime, ne pokazuje stvarno trajanje ‘spornog’ razdoblja odlučivanja o konkretnoj upravnoj stvari.

Stoga se ubuduće pri odlučivanju o eventualnoj povredi članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije, u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, u obzir treba uzimati razdoblje trajanja upravnog spora zajedno s razdobljem trajanja prethodnog upravnog postupka u istoj upravnoj stvari, s tim da se ono računa od dana kada je nastao ‘spor’ u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije.

(...)

Na kraju se posebno napominje da – u situacijama u kojima je moguće koristiti sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije – Ustavni sud neće razmatrati duljinu ‘spornog’ dijela prethodno okončanog upravnog postupka ako se podnositelji izrijekom ne pozovu na njegovo nerazumno trajanje i ujedno ne dokažu da su u tom postupku koristili sredstva pravne zaštite protiv šutnje administracije.

4.3. Od prethodne pravne situacije treba razlikovati onu kod koje na nerazumnu duljinu odlučivanja o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnim i upravnosudskim postupcima utječe činjenica što Upravni sud Republike Hrvatske i više puta vraća upravnu stvar na ponovni upravni postupak, najčešće zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenih činjenica. Takva upravna i upravnosudska praksa ukazuju na bitne nedostatke u sustavu postupovnog upravnog prava u Republici Hrvatskoj.

Budući da ni žalba ni tužba zbog šutnje administracije nisu namijenjene za ispravljanje tih nedostataka niti se tim pravnim sredstvima oni mogu ispraviti, Ustavni sud zaključuje da pravna sredstva namijenjena zaštiti protiv šutnje administracije sama po sebi ne predstavljaju djelotvorno domaće pravno sredstvo za navedene situacije.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da u situacijama opetovanog ponavljanja upravnih postupaka zbog poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak od strane Upravnog suda Republike Hrvatske ima razumnog opravdanja sagledavati ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, i na toj osnovi prosuđivati eventualnu povredu podnositeljevog ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i konvencijskog prava zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije.«

5.1. Budući da je u konkretnom slučaju došlo od strane Upravnog suda do poništavanja upravnog akta i vraćanja predmeta na ponovni postupak i da su podnositelji koristili sredstva za ubrzanje upravnog postupka (žalbu zbog šutnje uprave), Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

6. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositelja.

1) Duljina upravnog i upravnosudskog postupka

7. U skladu s praksom Ustavnog suda (stajališta izražena u odluci broj: U-IIIA-4885/2005) potrebno je sagledati ukupno trajanje upravnog i upravnosudskog postupka zajedno.

Razmatrano razdoblje započelo je 7. listopada 2005. kada je podnositelj podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog tijela jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovoj pravnoj stvari u razmatranom razdoblju od podnošenja žalbe u upravnom postupku (5. studenoga 2007.) do donošenja ove odluke (27. ožujka 2024.) traje ukupno šesnaest (16) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset i dva (22) dana.

2) Složenost upravnog i upravnosudskog predmeta

8. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenom predmetu.

3) Postupanje nadležnih upravnog tijela i upravnog suda

9. U konkretnom slučaju postupak se u razmatranom razdoblju više od šesnaest (16) godina vodio više puta pred prvostupanjskim i drugostupanjskim tijelom i jednom pred Visokim upravnim sudom te je i dalje u tijeku pred prvostupanjskim tijelom u odnosu na dvije nekretnine.

Postupak se prvo vodio pred prvostupanjskim tijelom koje je nakon više od četiri (4) godine u cijelosti odbilo zahtjev podnositelja za povrat odnosno naknadu navedenih nekretnina, koje rješenje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem koje je doneseno nakon nešto više od dvije (2) godine.

Presudom Visokog upravnog suda broj: Us-821/2010-8 od 13. lipnja 2013., koja je donesena nakon više od tri (3) godine, poništeno je drugostupanjsko rješenje od 5. listopada 2009. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak, a drugostupanjsko tijelo poništilo je prvostupanjsko rješenje i postupak se ponovno vodio pred prvostupanjskim tijelom.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 7. svibnja 2015. ponovno odbilo zahtjev podnositelja, koje je drugostupanjskim rješenjem donesenim nakon gotovo tri (3) godine (18. travnja 2018.) potvrdilo prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na povrat odnosno naknadu za nekretnine k.č.br. 4652 i k.č.br. 4653/1, dok je odnosu na nekretnine označene kao k.č.br. 5760 i k.č.br. 6130 predmet ponovno vraćen na prvostupanjski postupak.

Nakon toga je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo zatražilo dokumentaciju i održalo raspravu sukladno uputi iz drugostupanjskog ukidnog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem od 27. rujna 2021. odbijen je zahtjev podnositelja, koje je rješenje ponovno ukinuto drugostupanjskim rješenjem od 11. studenoga 2021. jer prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi iz ukidnog drugostupanjskog rješenja od 18. travnja 2018.

Postupak je u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi i dalje u tijeku pred prvostupanjskim tijelom u odnosu na dvije nekretnine.

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da se postupak vodi osobito neučinkovito.

4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe

10. Podnositelji ustavne tužbe nisu pridonijeli duljini postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

11. Imajući u vidu da postupak u razmatranom razdoblju traje više od šesnaest (16) godina kao i okolnost da postupak još uvijek nije okončan i da je u tijeku ponovno pred prvostupanjskim tijelom u odnosu na dvije nekretnine, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke i nalog

12. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je pročelnica Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Upravnog odjela za gospodarstvo i održivi razvoj, dužna dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja odluke u predmetu klasa: UP/I-943-01/02-01/228 u roku od osam (8) dana od dana donošenja iste, a najkasnije u roku od osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

13. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

14. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-4413/2021
Zagreb, 27. ožujka 2024.

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.