120
Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih
ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o
sukcesiji (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori broj 4/94), Ministarstvo
obrane Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o zabrani ili ograničenju
uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili
djelovanjem bez obzira na cilj s Protokolima I., II. i III.
The High Contracting Parties
Recalling that every State has the duty, in
conformity with the Charter of the United Nations, to refrain in its
international relations from the threat or use of force against the
sovereignty, territorial integrity or political independence of any State, or
any other manner inconsistent with the purposes of the United Nations,
Further recalling
the general principle of the protection of the civilian population against the
effects of hostilities,
Basing themselves
on the principle of international law that the right of the parties to an armed
conflict to choose methods or means of warfare is not unlimited, and on the
principle that prohibits the employment in armed conflicts of weapons,
projectiles and material and methods of warfare of a nature to cause
superfluous injury or unnecessary suffering,
Also recalling
that is prohibited to employ methods or means of warfare which are intended, or
may be expected, to cause widespread, long-term and severe damage to the
natural environment,
Confirming
their determination that in cases not covered by this Convention and its
annexed Protocols or by other international agreements, the civilian population
and the combatants shall at all times remain under the protection and authority
of the principles of international law, derived from established custom, from
the principles of humanity and from the dictates of public conscience,
Desiring
to contribute to international détente, the ending of the arms race and the
building of confidence among States, and hence to the realization of the
aspiration of all peoples to live in peace,
Recognizing
the importance of pursuing every effort which may contribute to progress
towards general and complete disarmament under strict and effective
international control,
Reaffirming
the need to continue the codification and progressive development of the rules
of international law applicable in armed conflict,
Wishing
to prohibit or restrict further the use of certain conventional weapons and
believing that the positive results achieved in this area may facilitate the
main talks on disarmament with a view to putting an end to the production,
stockpiling and proliferation of such weapons,
Emphasizing
the desirability that all States become parties to this Convention and its
annexed Protocols, especially the militarily significant States,
Bearing
in mind that the General Assembly of the United Nations and the United Nations
Disarmament Commission may decide to examine the question of a possible
broadening of the scope of the prohibitions and restrictions contained in this
Convention and its annexed Protocols,
Further
bearing in mind that the Committee on Disarmament may decide to consider the
question of adopting further measures to prohibit or restrict the use of
certain conventional weapons,
Have agreed as
follows
Article 1
SCOPE OF APPLICATION
This Convention and its annexed Protocols shall apply in the situations
referred to in Article 2 common to the Geneva Conventions of 12 August 1949 for
the Protection of War Victims including any situation described in paragraph 4
of Article 1 of Additional Protocol I to these Conventions.
Article 2
RELATIONS WITH OTHER INTERNATIONAL AGREEMENTS
Nothing in this Convention or its annexed Protocols shall be interpreted
as detracting from other obligations imposed upon the High Contracting Parties
by international humanitarian law applicable in armed conflict.
Article 3
SIGNATURE
This Convention shall be open for signature by all States at United
Nations Headquarters in New York for a period of twelve months from 10 April
1981.
Article 4
RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL
OR ACCESSION
1. This Convention is subject to ratification, acceptance or approval by
the Signatories. Any State which has not signed this Convention may accede to
it.
2. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession
shall be deposited with the Depositary.
3. Expressions of consent to be bound by any of the Protocols annexed to
this Convention shall be optional for each State provided that at the time of
the deposit of its instrument of ratification, acceptance or approval of this
Convention or of accession thereto, that State shall notify the Depositary of
its consent to be bound by any two or more of these Protocols.
4. At any time after the deposit of its instrument of ratification,
acceptance or approval of this Convention or of accession thereto, a State may
notify the Depositary of its consent to be bound by any annexed Protocol by
which it is not already bound.
5. Any Protocol by which a High Contracting Party is bound shall for
that Party form an integral part of this Convention.
Article 5
ENTRY INTO FORCE
1. This Convention shall enter into force six months after the date of deposit
of the twentieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.
2. For any State which
deposits its instrument of ratification, acceptance, approval or accession
after the date of the deposit of the twentieth instrument of ratification,
acceptance, approval or accession, this Convention shall enter into force six
months after the date on which that State has deposited its instrument of
ratification, acceptance, approval or accession.
3. Each of the Protocols
annexed to this Convention shall enter into force six months after the date by
which twenty States have notified their consent to be bound by it in accordance
with paragraph 3 or 4 of Article 4 of this Convention.
4. For any State which
notifies its consent to be bound by a Protocol annexed to this Convention after
the date by which twenty States have notified their consent to be bound by it,
the Protocol shall enter into force six months after the date on which that
State has notified its consent so to be bound.
Article 6
DISSEMINATION
The High Contracting Parties undertake, in time of peace as in time of
armed conflict, to disseminate this Convention and those of its annexed
Protocols by which they are bound as widely as possible in their respective
countries and, in particular, to include the study thereof in their programmes
of military instruction, so that those instruments may become known to their
armed forces.
Article 7
TREATY RELATIONS UPON ENTRY INTO FORCE OF THIS CONVENTION
1. When one of the parties to
a conflict is not bound by an annexed Protocol, the parties bound by this
Convention and that annexed Protocol shall remain bound by them in their mutual
relations.
2. Any High Contracting Party
shall be bound by this Convention and any Protocol annexed thereto which is in
force for it, in any situation contemplated by Article 1, in relation to any
State which is not a party to this Convention or bound by the relevant annexed
Protocol, if the latter accepts and applies this Convention or the relevant
Protocol, and so notifies the Depositary.
3. The Depositary shall
immediately inform the High Contracting Parties concerned of any notification
received under paragraph 2 of this Article.
4. This Convention, and the
annexed Protocols by which a High Contracting Party is bound, shall apply with
respect to an armed conflict against that High Contracting Party of the type
referred to in Article 1, paragraph 4 of Additional Protocol I to the Geneva
Convention of 12 August 1949 for the Protection of War Victims;
a) Where the High
Contracting Party is also a party to Additional Protocol I and an authority
referred to in Article 96, paragraph 3, of that Protocol has undertaken to
apply the Geneva Conventions and Additional protocol I in accordance with
Article 96, paragraph 3, of the said Protocol, and undertakes to apply this
Convention and the relevant annexed Protocols in relation to that conflict; or
b) Where the High
Contracting Party is not a party to Additional Protocol I and an authority of
the type referred to in subparagraph (a) above accepts and applies the
obligations of the Geneva Conventions and of this Convention and the relevant
annexed Protocols in relation to that conflict. Such an acceptance and
application shall have in relation to that conflict the following effects:
(i) The Geneva
Conventions and this Convention and its relevant annexed Protocols are brought
into force for the parties to the conflict with immediate effect;
(ii) The said
authority assumes the same rights and obligations as those which have been
assumed by a High Contracting Party to the Geneva Conventions, this Convention
and its relevant annexed Protocols; and
(iii) The Geneva Conventions,
this Convention and its relevant annexed Protocols are equally binding upon all
parties to the conflict.
The High Contracting Party
and the authority may also agree to accept and apply the obligations of
Additional Protocol I to the Geneva Conventions on a reciprocal basis.
Article 8
REVIEW AND AMENDMENTS
1. (a) At any time after the
entry into force of this Convention any High Contracting Party may propose
amendments to this Convention or any annexed Protocol by which it is bound. Any
proposal for an amendment shall be communicated to the Depositary, who shall
notify it to all the High Contracting Parties and shall seek their views on
whether a conference should be convened to consider the proposal. If a
majority, that shall not be less than eighteen of the High Contracting Parties
so agree, he shall promptly convene a conference to which all High Contracting
parties shall be invited. States not parties to this Convention shall be
invited to the conference as observers.
(b) Such a conference may
agree upon amendments which shall be adopted and shall enter into force in the
same manner as this Convention and the annexed Protocols, provided that
amendments to this Convention may be adopted only by the High Contracting
Parties and that amendments to a specific annexed Protocol may be adopted only
by the High Contracting Parties which are bound by that Protocol.
2. (a) At any time after the
entry into force of this Convention any High Contracting Party may propose
additional protocols relating to other categories of conventional weapons not
covered by the existing annexed protocols. Any such proposal for an additional
protocol shall be communicated to the Depositary, who shall notify it to all
the High Contracting Parties in accordance with subparagraph 1 (a) of this
Article. If a majority, that shall not be less than eighteen of the High
Contracting Parties so agree, the Depositary shall promptly convene a
conference to which all States shall be invited.
(b) Such a conference may
agree, with the full participation of all States represented at the conference,
upon additional protocols which shall be adopted in the same manner as this
Convention shall be annexed thereto and shall enter into force as provided in
paragraphs 3 and 4 of Article 5 of this Convention.
3. (a) If, after a period of
ten years following the entry into force of this Convention, no conference has
been convened in accordance with subparagraph 1 (a) or 2 (a) of this Article,
any High Contracting Party may request the Depositary to convene a conference
to which all High Contracting Parties shall be invited to review the scope and
operation of this Convention and the Protocols annexed thereto and to consider
any proposal for a amendments of this Convention or of the existing Protocols.
States not parties to this Convention shall be invited as observers to the
conference. The conference may agree upon amendments which shall be adopted and
enter into force in accordance with subparagraph 1(b) above.
(b) At such conference
consideration may also be given to any proposal for additional protocols
relating to other categories of conventional weapons not covered by existing
annexed Protocols. All States represented at the conference may participate
fully in such consideration. Any additional protocols shall be adopted in the
same manner as this Convention, shall be annexed thereto and shall enter into force
as provided in paragraphs 3 and 4 of Article 5 of this Convention.
(c) Such a conference may
consider whether provision should be made for the convening of a further
conference at the request of any High Contracting Party if, after a similar
period to that referred to in subparagraph 3 (a) of this Article, no conference
has been convened in accordance with subparagraph 1 (a) or 2 (a) of this
Article.
Article 9
DENUNCIATION
1. Any High Contracting Party may denounce this Convention or any of its
annexed Protocols by so notifying the Depositary.
2. Any such denunciation shall only take effect one year after receipt
by the Depositary of the notification of denunciation. If, however, on the
expiry of that year the denouncing High Contracting Party is engaged in one of
the situations referred to in Article 1, the Party shall continue to be bound
by the obligations of this Convention and of the relevant annexed Protocols
until the end of the armed conflict or occupation and, in any case, until the
termination of operations connected with the final release, repatriation or
re-establishment of the persons protected by the rules of international law
applicable in armed conflict, and in the case of any annexed Protocol
containing provisions concerning situations i which peace-keeping, observation
or similar functions are performed by United Nations forces or missions in the
area concerned, until the termination of those functions.
3. Any denunciation of this
Convention shall be considered as also applying to all annexed Protocols by
which the denouncing High Contracting Party is bound.
4. Any denunciation shall
have effect only in respect of the denouncing High Contracting Party.
5. Any denunciation shall not
affect the obligations already incurred, by reason of an armed conflict, under
this Convention and its annexed Protocols by such denouncing High Contracting
Party in respect of any act committed before this denunciation becomes
effective.
Article 10
DEPOSITARY
1. The Secretary-General of the United Nations shall be the Depositary
of this Convention and of its annexed Protocols.
2. In addition to his usual
functions, the Depositary shall inform all States of:
(a) Signatures affixed to
this Convention under Article 3;
(b) Deposits of instruments
of ratification, acceptance or approval of or accession to this Convention
deposited under Article 4;
(c) Notifications of consent
to be bound by annexed Protocols under Article 4;
(d) The dates of entry into
force of this Convention and of each of its annexed protocols under Article 5;
and
(e) Notifications of
denunciation received under Article 9 and their effective date.
Article 11
AUTHENTIC TEXTS
The original of this Convention with the annexed Protocols, of which the
Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spa-nish texts are equally
authentic, shall be deposited with the Depositary, who shall transmit certified
true copies thereof to all States.
PROTOCOL ON NON-DETECTABLE
FRAGMENTS (PROTOCOL I)
It is prohibited to use any weapon the primary effect of which is to
injure by fragments which in the human body escape detection by X-rays.
PROTOCOL ON PROHIBITIONS
OR RESTRICTIONS ON THE USE OF MINES, BOOBY-TRAPS AND OTHER
DEVICES (PROTOCOL II)
Article 1
MATERIAL SCOPE OF APPLICATION
This Protocol relates to the use on land of the mines, booby-traps and
other devices, defined herein, including mines laid to interdict beaches,
waterway crossings or river crossings, but does not apply to the use of
anti-ship mines at sea or in inland waterways.
Article 2
DEFINITIONS
For the purpose of this Protocol:
1. “Mine” means any munition placed under, on or near the ground
or other surface area and designed to be detonated or exploded by the presence,
proximity or contact of a person or vehicle, and “remotely delivered mine”
means any mine so defined delivered by artillery, rocket, mortar or similar
means or dropped from an aircraft.
2. “Booby-trap” means any device or material which is designed,
constructed, or adapted to kill or injure, and which functions unexpectedly
when a person disturbs or approaches an apparently harmless object or performs
an apparently safe act.
3. “Other devices” means manually-emplaced munitions and devices
designed to kill, injure or damage and which are actuated by remote control or
automatically after a lapse of time.
4. “Military objective” means, so far as objects are concerned,
any object which by its nature, location, purpose or use makes an effective
contribution to military action and whose total or partial destruction, capture
or neutralization, in the circumstances ruling at the time, offers a definite
military advantage.
5. “Civilian objects” are all objects which are not military
objectives as defined in paragraph 4.
6. “Recording” means a physical, administrative and technical
operation designed to obtain, for the purpose of registration in official
records, all available information facilitating the location of minefields,
mines and booby-traps.
Article 3
GENERAL RESTRICTIONS ON THE USE OF MINES, BOOBY-TRAPS AND OTHER DEVICES
1. This Article applies to:
(a) Mines;
(b) Booby-traps; and
(c) Other devices.
2. It is prohibited in all circumstances to direct weapons to which this
Article applies, either in offence, defence or by way of reprisals, against the
civilian population as such or against individual civilians.
3. The indiscriminate use of weapons to which this Article applies is
prohibited. Indiscriminate use is any placement of such weapons:
(a) Which is not on, or directed against, a military objective; or
(b) Which employs a method or means of delivery which cannot be directed
at a specific military objective; or
(c) Which may be expected to cause incidental loss of civilian life,
injury to civilians, damage to civilian objects, or a combination thereof,
which would be excessive in relation to the concrete and direct military
advantage anticipated.
4. All feasible precautions shall be taken to protect civilians from the
effects of weapons to which this Article applies. Feasible precautions are
those precautions which are practicable or practically possible taking into
account all circumstances ruling at the time, including humanitarian and
military considerations.
Article 4
RESTRICTIONS ON THE USE OF MINES OTHER THAN REMOTELY DELIVERED MINES,
BOOBY-TRAPS AND OTHER DEVICES IN POPULATED AREAS
1. This Article applies to:
(a) Mines other than remotely-delivered mines;
(b) Booby-traps; and
(c) Other devices.
2. It is prohibited to use weapons to which this Article applies in any
city, town, village or other area containing a similar concentration of
civilians in which combat between ground forces is not taking place or does not
appear to be imminent, unless either:
(a) They are placed on or in the close vicinity of a military objective
belonging to or under the control of an adverse party; or
(b) Measures are taken to protect civilians from their effects, for example,
the posting of warning signs, the posting of sentries, the issue of warnings or
the provision of fences.
Article 5
RESTRICTIONS ON
THE USE OF
REMOTELY-DELIVERED MINES
1. The use of remotely-delivered mines is prohibited unless such mines
are only used within an area which is itself a military objective or which
contains military objectives, and unless:
(a) Their location can be
accurately recorded in accordance with Article 7(1) (a); or
(b) An effective neutralizing
mechanism is used on each such mine, that is to say, a self-actuating mechanism
which is designed to render a mine harmless or cause it to destroy itself when
it is anticipated that the mine will no longer serve the military purpose for
which it was placed in position or a remotely-controlled mechanism which is
designed to render harmless or destroy a mine when the mine no longer serves
the military purpose for which it was placed in position.
2. Effective advance warning
shall be given of any delivery or dropping of remotely delivered mines which
may affect the civilian population, unless circumstances do not permit.
Article 6
PROHIBITION ON THE USE OF CERTAIN
BOOBY-TRAPS
1. Without prejudice to the rules of international law applicable in
armed conflict relating to treachery and perfidy, it is prohibited in all
circumstances to use:
(a) Any booby-trap in the
form of an apparently harmless portable object which is specifically designed
and constructed to contain explosive material and to detonate when it is
disturbed or approached, or
(b) Booby-traps which are in
any way attached or associated with:
(i) Internationally
recognized protective emblems, signs or signals;
(ii) Sick, wounded or dead
persons;
(iii) Burial or cremation
sites or graves;
(iv) Medical facilities,
medical equipment, medical supplies or medical transportation;
(v) Childrenžs toys or other
portable objects or products specially designed for the feeding, health,
hygiene, clothing or education of children;
(vi) Food or drink;
(vii) Kitchen utensils or
appliances except in military establishments, military locations or military
supply depots;
(viii) Objects clearly of a
religious nature;
(ix) Historic monuments,
works of art or places of worship which constitute the cultural or spiritual
heritage of peoples;
(x) Animals or their
carcasses.
2. It is prohibited in all
circumstances to use any booby-trap which is designed to cause superfluous
injury or unnecessary suffering.
Article 7
RECORDING AND PUBLICATION OF MINEFIELDS, MINES AND BOOBY-TRAPS
1. The parties to a conflict shall record the location of:
(a) All pre-planned minefields laid by them; and
(b) All areas in which they
have made large-scale and pre-planned use of booby-traps.
2. The parties shall
endeavour to ensure the recording of the location of all other minefields,
mines and booby-traps which they have laid or placed in position.
3. All such records shall be
retained by the parties who shall:
(a) Immediately after the
cessation of active hostilities:
(i) Take all necessary and
appropriate measures, including the use of such records, to protect civilians
from the effects of minefields, mines and booby-traps; and either
(ii) In cases where the
forces of neither party are in the territory of the adverse party, make
available to each other and to the Secretary-General of the United Nations all
information in their possession concerning the location of minefields, mines
and booby-traps in the territory of the adverse party; or
(iii) Once complete
withdrawal fo the forces of the parties from the territory of the adverse party
has taken place, make available to the adverse party and to the
Secretary-General of the United Nations all information in their possession
concerning the location of minefields, mines and booby-traps in the territory
of the adverse party;
(b) When a United Nations
force or mission performs functions in any area, make available to the
authority mentioned in Article 8 such information as is required by that
Article;
(c) Whenever possible, by mutual agreement, provide for the release of
information concerning the location of minefields, mines and booby traps,
particularly in agreements governing the cessation of hostilities.
Article 8
PROTECTION OF UNITED NATIONS FORCES AND MISSIONS FROM THE EFFECTS OF
MINEFIELDS, MINES AND BOOBY-TRAPS
1. When a United Nations force or mission performs functions of
peace-keeping, observation or similar functions in any area, each party to the
conflict shall, if requested by the head of the United Nations force or mission
in that area, as far as it is able:
(a) Remove or render harmless all mines or booby-traps in that area;
(b) Take such measures as may be necessary to protect the force or
mission from the effects of minefields, mines and booby-traps while carrying
out its duties; and
(c) Make available to the head of the United Nations force or mission in
that area, all information in the partys possession concerning the location of
minefields, mines and booby-traps in that area.
2. When a United Nations fact-finding mission performs functions in any
area, any party to the conflict concerned shall provide protection to that
mission except where, because of the size of such mission, it cannot adequately
provide such protection. In that case it shall make available to the head of
the mission the information in its possession concerning the location of
minefields, mines and booby-traps in that area.
Article 9
INTERNATIONAL CO-OPERATION IN THE REMOVAL OF MINEFIELDS, MINES AND
BOOBY-TRAPS
After the cessation of active hostilities, the parties shall endeavour
to reach agreement, both among themselves and, where appropriate, with other
States and with international organizations, on the provision of information
and technical and material assistance-including, in appropriate circumstances,
joint operations-necessary to remove or otherwise render ineffective
minefields, mines and booby-traps placed in position during the conflict.
TECHNICAL ANNEX TO THE PROTOCOL ON PROHIBITIONS OR RESTRICTIONS ON THE
USE OF MINES, BOOBY-TRAPS AND OTHER DEVICES (PROTOCOL II)
Guidelines on Recording
Whenever an obligation for the recording of the location of minefields,
mines and booby-traps arises under the Protocol, the following guidelines shall
be taken into account.
1. With regard to pre-planned minefields and large-scale and pre-planned
use of booby-traps:
(a) Maps, diagrams or other records should be made in such a way as to
indicate the extent of the minefield or booby-trapped area; and
(b) The location of the minefield or booby-trapped area should be
specified by relation to the co-ordinates of a single reference point and by
the estimated dimensions of the area containing mines and booby-traps in
relation to that single reference point.
2. With regard to other minefields, mines and booby-traps laid or placed
in position:
In so far as possible, the relevant information specified in paragraph 1
above should be recorded so as to enable to areas containing minefields, mines
and booby-traps to be identified.
PROTOCOL ON PROHIBITIONS
OR RESTRICITIONS ON THE USE OF
INCENDIARY WEAPONS (PROTOCOL III)
Article 1
DEFINITIONS
For the purpose of this Protocol:
1. “Incendiary weapon” means any weapon or munition which is
primarily designed to set fire to objects or to cause burn injury to persons
through the action of flame, heat, or a combination thereof, produced by a
chemical reaction of a substance delivered on the target.
(a) Incendiary weapons can take the form of, for example, flame
throwers, fougasses, shells, rockets, grenades, mines, bombs and other
containers of incendiary substances.
(b) Incendiary weapons do not include:
(i) Munitions which may have incidental incendiary effects, such as
illuminants, tracers, smoke or signalling systems;
(ii) Munitions designed to combine penetration, blast or fragmentation
effects with an additional incendiary effect, such as armour-piercing
projectiles, fragmentation shells, explosive bombs and similar combined-effects
munitions in which the incendiary effect is not specifically designed to cause
burn injury to persons, but to be used against military objectives, such as
armoured vehicles, aircraft and installations or facilities.
2. “Concentration of
civilians” means any concentration of civilians, be it permanent or
temporary, such as in inhabited parts of cities, or inhabited towns or
villages, or as in camps or columns of refugees or evacuees, or groups of
nomads.
3. “Military objective”
means, so far as objects are concerned, any object which by its nature,
location, purpose or use makes an effective contribution to military action and
whose total or partial destruction, capture or neutralization, in the
circumstances ruling at the time offers a definite military advantage.
4. “Civilian objects” are all objects which are not military
objectives as defined in paragraph 3.
5. “Feasible precautions” are those precautions which are
practicable or practically possible taking into account all circumstances
ruling at the time, including humanitarian and military considerations.
Article 2
PROTECTION OF CIVILIANS AND CIVILIAN OBJECTS
1. It is prohibited in all circumstances to make the civilian population
as such, individual civilians or civilian objects the object of attack by
incendiary weapons.
2. It is prohibited in all circumstances to make any military objective
located within a concentration of civilians the object of attack by
air-delivered incendiary weapons.
3. It is further prohibited to make any military objective located
within a concentration of civilians the object of attack by means of incendiary
weapons other than air-delivered incendiary weapons, except when such military
objective is clearly separated from the concentration of civilians and all
feasible precautions are taken with a view to limiting the incendiary effects
to the military objective and to avoiding, and in any event to minimizing,
incidental loss of civilian life, injury to civilians and damage to civilian
objects.
4. It is prohibited to make forests or other kinds of plant cover the
object of attack by incendiary weapons except when such natural elements are
used to cover, conceal or camouflage combatants or other military objectives,
or are themselves military objectives.
Konvencija o zabrani ili ograničenju
uporabe određenog konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili
djelovanjem bez obzira na cilj s Protokolima I. II. i III. od 2. 12. 1983.
godine, za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. 10. 1991. godine, a odgovarajuća
notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitora 2. 12. 1993. godine.
Konvencija o zabrani ili ograničenju uporabe određenog konvencionalnog oružja
s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj s
Protokolima I., II. i III. u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na
hrvatski jezik glasi:
Visoke
ugovorne stranke,
podsjećajući
da je svaka država, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, dužna u svojim međunarodnim
odnosima suzdržavati se od prijetnje silom ili uporabe sile protiv suverenosti,
teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti druge države, ili na bilo
koji drugi način nespojiv s ciljevima Ujedinjenih naroda;
podsjećajući, osim
toga, na opće načelo zaštite civilnog stanovništva od posljedica
neprijateljstava;
polazeći
od načela međunarodnog prava da pravo stranaka sukoba na izbor metoda i
sredstava ratovanja nije neograničeno, kao i načela koje u oružanim sukobima
zabranjuje uporabu oružja, projektila i tvari te metoda ratovanja takve prirode
da prouzrokuju suvišne ozljede i nepotrebne patnje;
podsjećajući,
također, na to da je zabranjena uporaba metoda ili sredstava ratovanja kojih je
svrha, ili od kojih se može očekivati da će prouzročiti prostorno znatne,
trajnije i velike štete na prirodnom okolišu;
potvrđujući
svoju odlučnost da u slučajevima koji nisu obuhvaćeni ovom Konvencijom i priloženim
protokolima ili drugim međunarodnim sporazumima, civilno stanovništvo i borci u
svako doba ostanu pod zaštitom i vladavinom načela međunarodnog prava koja
proizlaze iz ustanovljenih običaja, iz načela čovječnosti i iz zahtjeva javne
savjesti;
želeći
pridonijeti međunarodnom detantu, obustavi trke u naoružanju i izgradnji
povjerenja među državama, a time i ostvarenju težnje svih naroda da žive u
miru;
svjesne
važnosti ulaganja svakog napora koji može voditi ka općem i potpunom razoružanju
pod strogim i učinkovitim međunarodnim nadzorom;
ponovo
potvrđujući potrebu nastavka kodifikacije i progresivnog razvoja pravila međunarodnog
prava primjenjivih u oružanom sukobu;
želeći
zabraniti ili dalje ograničiti uporabu određenog konvencionalnog oružja i
smatrajući da pozitivni rezultati ostvareni u tom području mogu olakšati glavne
pregovore o razoružanju radi obustave proizvodnje, stvaranja zaliha i širenja
tog oružja;
ističući
zainteresiranost da sve države, a osobito vojno značajne države, postanu
stranke ove Konvencije i priloženih protokola;
imajući
na umu da Opća skupština Ujedinjenih naroda i Komisija Ujedinjenih naroda za
razoružanje mogu odlučiti raspraviti pitanje mogućeg proširenja dosega zabrana
i ograničenja sadržanih u ovoj Konvenciji i priloženim protokolima;
imajući
na umu, osim toga, da Odbor za razoružanje može odlučiti razmotriti pitanje
usvajanja daljnjih mjera za zabranu ili ograničavanje uporabe određenog
konvencionalnog oružja;
sporazumjele
su se kako slijedi:
Članak 1.
Polje primjene
Ova Konvencija i priloženi protokoli
primjenjuju se u situacijama navedenim u članku 2. zajedničkom Ženevskim
konvencijama od 12. kolovoza 1949. za zaštitu žrtava rata, uključujući svaku
situaciju opisanu u stavku 4. članka 1. Dopunskog protokola I. uz te
Konvencije.
Članak 2.
Odnos prema drugim meĐunarodnim
sporazumima
Ništa se u ovoj Konvenciji ili priloženim
protokolima neće tumačiti kao da umanjuje druge obveze koje za visoke ugovorne
stranke proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava primjenjivog u oružanom
sukobu.
Članak 3.
Potpisivanje
Ova će Konvencija biti otvorena za
potpisivanje svim državama u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, dvanaest
mjeseci, od 10. travnja 1981.
Članak
4.
Ratifikacija, prihvat, odobrenje ili
pristup
1. Ova
Konvencije podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju potpisnica. Svaka država
koja nije potpisala ovu Konvenciju može joj pristupiti.
2.
Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod
depozitara.
3.
Izražavanje pristanka na vezanost bilo kojim od protokola priloženih Konvenciji
prepušteno je izboru svake države, uz uvjet da u vrijeme polaganja isprave o
ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove Konvencije, odnosno pristupu istoj, ta
država obavijesti depozitara o svome pristanku da bude vezana s najmanje dva
protokola.
4.
U svako doba nakon polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove
Konvencije, odnosno pristupu istoj, država može obavijestiti depozitara o svome
pristanku da bude vezana bilo kojim priloženim protokolom kojim još nije
vezana.
5.
Svaki protokol kojim je vezana neka visoka ugovorna stranka za tu je stranku
sastavni dio ove Konvencije.
Članak
5.
Stupanje na snagu
1. Ova
Konvencija stupa na snagu šest mjeseci od datuma polaganja dvadesete isprave o
ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
2.
Za svaku državu koja položi svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju
ili pristupu nakon datuma polaganja dvadesete isprave o ratifikaciji, prihvatu,
odobrenju ili pristupu, ova Konvencija stupa na snagu šest mjeseci od datuma
kada je ta država položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju
ili pristupu.
Članak 6.
RazglaŠivanje teksta
Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će
u svojim odnosnim zemljama što je više moguće, u vrijeme mira i u vrijeme rata,
razglašivati ovu Konvenciju i protokole kojima su vezane i,
osobito, da će njihovo proučavanje unijeti u programe vojne obuke, kako bi se s
tim instrumentima upoznale njihove oružane snage.
Članak 7.
Ugovorni odnosi nakon stupanja ove
Konvencije na snagu
1. Ako jedna od
stranaka sukoba nije vezana nekim od priloženih protokola, stranke vezane ovom
Konvencijom i tim priloženim protokolom ostaju njima vezane u svojim međusobnim
odnosima.
2.
Svaka je visoka ugovorna stranka vezana ovom Konvencijom i svakim priloženim
protokolom koji je za nju na snazi, u svakoj situaciji predviđenoj člankom 1.,
u odnosu na svaku državu koja nije stranka Konvencije ili nije vezana dotičnim
priloženim protokolom, ako potonja prihvaća i primjenjuje ovu Konvenciju ili
dotični protokol i o tome obavijesti depozitara.
3.
Depozitar će odmah obavijestiti dotične visoke ugovorne stranke o svakom priopćenju
koje je primio u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
4.
Ova Konvencija i priloženi protokoli kojima je vezana visoka ugovorna stranka,
primjenjuju se u oružanom sukobu protiv te visoke ugovorne stranke navedenom u
stavku 4. članka 1. Dopunskog protokola I. Ženevskim konvencijama za zaštitu žrtava
rata od 12. kolovoza 1949.:
a)
kada je visoka ugovorna stranka također stranka Dopunskog protokola I., a vlast
navedena u stavku 3. članka 96. toga protokola se obvezala primjenjivati Ženevske
konvencije i Dopunski protokol I. u skladu sa stavkom 3. članka 96. navedenog
Protokola, te se u odnosu na taj sukob obvezuje primijeniti ovu Konvenciju i
dotične priložene protokole; ili
b)
kada visoka ugovorna stranka nije stranka Dopunskog protokola I., a vlast
navedena u točki a) gore prihvaća i primjenjuje obveze iz Ženevskih konvencija
te ove Konvencije i priloženih protokola u odnosu na taj sukob. Takav će
prihvat i primjena u odnosu na taj sukob imati sljedeće učinke:
(i)
Ženevske konvencije i ova Konvencija te dotični priloženi protokoli odmah
stupaju na snagu za stranke sukoba;
(ii)
spomenuta vlast preuzima prava i obveze jednake onima koje je preuzela visoka
ugovorna stranka Ženevskih konvencija, ove Konvencije i dotičnih priloženih
protokola; i
(iii)
Ženevske konvencije, ova Konvencija i dotični priloženi protokoli jednako
obvezuju sve stranke sukoba.
Visoka
ugovorna stranka i vlast mogu se također dogovoriti da prihvate i primjenjuju
obveze Dopunskog protokola I. Ženevskim konvencijama na osnovi uzajamnosti.
Članak 8.
Revizija i izmjene
1. a) Svaka visoka ugovorna stranka može u
svako doba nakon stupanja na snagu ove Konvencije predložiti izmjene Konvencije
ili bilo kojeg protokola kojim je vezana. Svaki prijedlog izmjena priopćit će
se depozitaru, koji će ga uputiti svim visokim ugovornim strankama i zatražiti
njihovo mišljenje o tome treba li sazvati konferenciju radi razmatranja
prijedloga. Ako se većina, koja ne može biti manja od osamnaest visokih
ugovornih stranaka, s time složi, on će žurno sazvati konferenciju na koju se
pozivaju sve visoke ugovorne stranke. Države koje nisu stranke ove Konvencije
pozivat će se na konferenciju kao promatrači.
b) Konferencija se može usuglasiti o
izmjenama koje se usvajaju i stupaju na snagu na isti način kao i ova
Konvencija i priloženi protokoli, pod uvjetom da izmjene Konvencije mogu
usvojiti samo visoke ugovorne stranke, dok izmjene određenih pojedinih
protokola mogu usvojiti samo visoke ugovorne stranke koje su vezane tim
protokolom.
2. a) Svaka visoka ugovorna stranka može u
svako doba nakon stupanja na snagu ove Konvencije predložiti dopunske protokole
koji se odnose na druge kategorije konvencionalnog oružja koje nisu obuhvaćene
postojećim priloženim protokolima. Svaki takav prijedlog priopćit će se
depozitaru koji će ga uputiti svim visokim ugovornim strankama u skladu s točkom
a) stavka 1. ovoga članka. Ako se većina, koja ne može biti manja od osamnaest
visokih ugovornih stranaka, s time složi, depozitar će žurno sazvati
konferenciju na koju će se pozvati sve države.
b) Konferencija se, uz puno sudjelovanje
svih država zastupljenih na konferenciji, može usuglasiti o dopunskim
protokolima koji se usvajaju na isti način kao i ova Konvencija, njoj prilažu i
stupaju na snagu kako je određeno u stavcima 3. i 4. članka 5. ove Konvencije.
3. a) Ako, u razdoblju od deset godina
nakon stupanja na snagu ove Konvencije, ne bude sazvana konferencija u skladu s
točkom a) stavka 1. ovoga članka, svaka visoka ugovorna stranka može od
depozitara zatražiti da sazove konferenciju na koju će se pozvati sve visoke
ugovorne stranke radi revizije dosega i primjene ove Konvencije i priloženih
protokola i razmatranja svih prijedloga izmjena Konvencije ili postojećih
protokola. Države koje nisu stranke ove Konvencije pozvat će se na konferenciju
kao promatrači. Konferencija se može usuglasiti o izmjenama koje se usvajaju i
koje stupaju na snagu u skladu s točkom b) stavka 1. gore.
b) Na konferenciji se može razmotriti
svaki prijedlog za dopunskim protokolima koji se odnose na druge kategorije
konvencionalnog oružja koje nisu obuhvaćene postojećim priloženim protokolima.
Sve države zastupljene na konferenciji mogu ravnopravno sudjelovati u tom
razmatranju. Svaki se dopunski protokol usvaja na isti način kao i Konvencija,
njoj prilaže i stupa na snagu kako je određeno u stavcima 3. i 4. članka 5. ove
Konvencije.
c) Konferencija može razmotriti je li
potrebno donijeti odredbu o sazivanju naredne konferencije na zahtjev bilo
koje visoke ugovorne stranke ako, nakon razdoblja približnog onome navedenom u
točki a) stavka 3. ovoga članka, ne bude sazvana konferencija u skladu s točkom
a) stavka 1. ili a) stavka 2. ovoga članka.
Članak 9.
Otkazivanje
1. Svaka visoka ugovorna stranka može
otkazati ovu Konvenciju ili bilo koji priloženi protokol obavijestivši o tome
depozitara.
2. Svaki takav otkaz proizvest će učinak
godinu dana nakon što depozitar primi obavijest o otkazu. Ako se, međutim,
nakon isteka te godine visoka ugovorna stranka koja otkazuje nalazi u situaciji
navedenoj u članku 1., ta će stranka ostati vezana obvezama iz Konvencije i
dotičnih priloženih protokola do prestanka oružanog sukoba ili okupacije i, u
svakom slučaju, tako dugo dok operacije konačnog oslobađanja, repatrijacije ili
ponovnog nastanjivanja osoba zaštićenih pravilima međunarodnog prava
primjenjivim u oružanom sukobu ne budu završene, a u slučaju protokola koji
sadrži odredbe u svezi sa situacijama u kojima snage ili misije Ujedinjenih
naroda na odnosnom području obavljaju zadaće održanja mira, promatranja ili slične,
do završetka tih zadaća.
3. Otkaz ove Konvencije također će se
smatrati otkazom svih priloženih protokola kojima je vezana visoka ugovorna
stranka koja otkazuje.
4. Otkaz će proizvesti učinak samo što se
tiče visoke ugovorne stranke koja otkazuje.
5. Otkaz neće utjecati na obveze koje je,
zbog oružanog sukoba, visoka ugovorna stranka koja otkazuje već preuzela na
temelju ove Konvencije i priloženih protokola glede svakog čina izvršenog prije
nego što otkaz proizvede učinak.
Članak 10.
Depozitar
1. Depozitar ove Konvencije i priloženih
protokola je glavni tajnik Ujedinjenih naroda.
2. Osim svojih uobičajenih funkcija,
depozitar će sve države obavještavati o:
a) potpisivanju Konvencije sukladno članku
3.;
b) polaganju isprava o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj Konvenciji sukladno članku 4.;
c) obavijestima o pristanku na vezanost
priloženim protokolima sukladno članku 4.;
d) datumima stupanja na snagu ove
Konvencije i svakog priloženog protokola sukladno članku 5.;
e) obavijestima o otkazu primljenom
sukladno članku 9., i datumu njegova učinka.
Članak 11.
Vjerodostojni tekstovi
Izvornik ove Konvencije s priloženim
protokolima, kojih su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski
tekst jednako vjerodostojni, pohranit će se kod depozitara, koji će njegove
ovjerovljene prijepise dostaviti svim državama.
(Slijede potpisi)
PROTOKOL O FRAGMENTIMA KOJI SE NE MOGU
OTKRITI (PROTOKOL I.)
Zabranjeno je rabiti oružje kojega je
poglaviti učinak ranjavanje fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu
otkriti rendgenskim zrakama.
PROTOKOL O ZABRANI ILI OGRANIČENJU
UPORABE MINA, MINA IZNENAĐENJA ILI DRUGIH NAPRAVA (PROTOKOL II.)
Članak 1.
Stvarno polje primjene
Ovaj se Protokol odnosi na uporabu na
kopnu mina, mina iznenađenja i drugih u njemu definiranih naprava, uključujući
mine postavljene kako bi se zapriječio pristup obalama, prijelazima vodotoka
ili rijeka, ali se ne primjenjuje na uporabu protubrodskih mina na moru ili
unutarnjim vodotocima.
Članak 2.
Definicije
U smislu ovoga Protokola:
1. “Mina”
znači svako streljivo postavljeno ispod, na ili blizu zemljine ili druge površine i izrađeno tako da se rasprsne
ili eksplodira zbog nazočnosti, blizine ili dodira neke osobe ili vozila, dok “sijana
mina” znači svaku tako definiranu minu koja se izbacuje iz topničkog oružja,
bacača raketa, minobacača ili sličnih sredstava ili se baca iz zrakoplova.
2.
“Mina iznenađenja” znači svaku napravu ili tvar izrađenu, konstruiranu
ili prilagođenu za ubijanje ili ranjavanje, a koja djeluje iznenadno kada osoba
pokrene naizgled bezopasan predmet ili mu pristupi, odnosno izvrši naizgled
bezopasan čin.
3.
“Druge naprave” znače ručno postavljena streljiva i naprave namijenjene
ubijanju, ranjavanju ili oštećenju koje se aktiviraju daljinskim upravljačem
ili automatski nakon određenog vremena.
4.
“Vojni cilj” znači, kada se radi o objektima, svaki objekt koji po
svojoj prirodi, po svome smještaju, po svojoj namjeni ili po svojoj uporabi
djelotvorno pridonosi vojnoj akciji i kojega potpuno ili djelomično uništenje,
zauzimanje ili neutralizacija donosi, u datim okolnostima, očitu vojnu
prednost.
5. “Civilni
objekti” su svi objekti koji nisu vojni ciljevi u smislu stavka 4.
6.
“Evidencija” znači svaki fizički, administrativni i tehnički postupak
namijenjen prikupljanju, u svrhe unošenja u službene evidencije, svih raspoloživih
podataka koji olakšavaju određivanje položaja minskih polja, mina i mina
iznenađenja.
Članak 3.
OpĆa ograniČenja uporabe mina, mina
iznenaĐenja i drugih naprava
1. Ovaj se članak primjenjuje na:
a) mine;
b) mine iznenađenja;
i
c) druge
naprave.
2. Zabranjeno
je, u svim okolnostima, oružje na koje se primjenjuje ovaj članak, bilo u
napadu, obrani ili s naslova represalija, usmjeriti protiv civilnog stanovništva
kao takvog ili protiv pojedinih građanskih osoba.
3. Zabranjena je
uporaba oružja s djelovanjem bez obzira na cilj na koje se primjenjuje ovaj članak.
Uporaba s djelovanjem bez obzira na cilj je svako postavljanje tog oružja:
a) tako da nije na vojnom cilju ili protiv
njega usmjereno; ili
b) metodom ili sredstvom kojim će
doprijeti do cilja tako da se ne može usmjeriti na određeni vojni cilj; ili
c)
tako da se može očekivati da će prouzročiti slučajne gubitke života među
civilnim stanovništvom, ranjavanje građanskih osoba, oštećenja na civilnim
objektima ili kombinaciju toga, što bi bilo prekomjerno u odnosu na predviđenu
stvarnu i izravnu vojnu prednost.
4.
Poduzet će se sve moguće mjere opreza za zaštitu građanskih osoba od učinaka
oružja na koja se primjenjuje ovaj članak. Moguće mjere opreza su one mjere
opreza koje su ostvarive ili stvarno moguće uzimajući u obzir sve date
okolnosti, uključujući humanitarne i vojne zahtjeve.
Članak 4.
OgraniČenja uporabe mina koje nisu sijane
mine, mine iznenaĐenja ili drugih naprava u nastanjenim podruČjima
1. Ovaj se članak primjenjuje na:
a) mine koje nisu sijane mine;
b)
mine iznenađenja; i
c)
druge naprave.
2.
Zabranjena je uporaba oružja na koje se primjenjuje ovaj članak u svakom gradu,
mjestu, selu ili na drugom području gdje je slična koncentracija građanskih
osoba i u kojem se ne vode borbe između kopnenih snaga ili nema izgleda da one
uskoro počnu, osim ako:
a)
je postavljeno na ili u neposrednoj blizini vojnog cilja koji pripada ili je
pod kontrolom protivničke stranke; ili
b)
su poduzete mjere za zaštitu civila od njegovih učinaka, na primjer,
postavljanjem znakova upozorenja, straža, davanjem upozorenja ili podizanjem
ograda.
Članak 5.
OgraniČenja uporabe sijanih mina
1. Zabranjena je uporaba sijanih mina osim
ako se te mine rabe isključivo na području koje je samo vojni cilj ili koje
sadrži vojne ciljeve, te osim ako:
a)
se njihov položaj može točno odrediti u skladu s točkom a) stavka 1. članka 7.;
ili
b)
je svaka takva mina opskrbljena učinkovitim mehanizmom za neutralizaciju, što
znači, samoaktivirajućim mehanizmom čija je namjena učiniti minu bezopasnom ili
izazvati njeno samouništenje kada se pretpostavlja da mina više neće služiti
vojnoj svrsi zbog koje je postavljena, ili daljinski upravljanim mehanizmom čija
je namjena učiniti minu bezopasnom ili je uništiti kada mina više ne služi
vojnoj svrsi zbog koje je postavljena.
2.
Prije postavljanja ili izbacivanja sijanih mina koje mogu pogoditi civilno
stanovništvo dat će se djelotvorno prethodno upozorenje, osim ako to okolnosti
ne dopuštaju.
Članak 6.
Zabrana uporabe odreĐenih mina iznenaĐenja
1. Ne dirajući u pravila međunarodnog
prava primjenjiva u oružanom sukobu koja se odnose na izdajničko postupanje ili
perfidiju, zabranjeno je u svim okolnostima rabiti:
a) mine iznenađenja u obliku naizgled
bezopasnog prenosivog predmeta posebno namijenjenog i konstruiranog tako da
sadrži eksplozivnu tvar te da eksplodira kada ga se pokrene ili mu se približi;
ili
b) mine iznenađenja koje su na bilo koji
način pričvršćene ili povezane s:
(i) međunarodno priznatim zaštitnim obilježjima,
znakovima ili signalima;
(ii) bolesnicima, ranjenicima ili
mrtvacima;
(iii) mjestima pokopa ili spaljivanja ili
grobovima;
(iv) sanitetskim objektima, sanitetskom
opremom, sanitetskim materijalom ili sanitetskim transportom;
(v) dječjim igračkama, ili drugim
prenosivim predmetima ili proizvodima koji su posebno namijenjeni hranjenju,
zdravlju, higijeni, odijevanju ili odgoju i obrazovanju djece;
(vi) hranom ili pićem;
(vii) kuhinjskim posuđem ili uređajima,
osim u vojnim ustanovama, vojnim naseljima ili vojnim skladištima;
(viii) predmetima nedvojbeno vjerske
prirode;
(ix) povijesnim spomenicima, umjetničkim
djelima ili mjestima bogoslužja koja čine kulturnu ili duhovnu baštinu naroda;
(x) životinjama ili njihovim lešinama.
2. Zabranjeno je u svim okolnostima rabiti
mine iznenađenja koje su namijenjene nanošenju suvišnih ozljeda i nepotrebnih
patnji.
Članak 7.
Evidencija i objavljivanje poloŽaja
minskih polja, mina i mina iznenaĐenja
1 Stranke sukoba evidentirat će:
a) sva prethodno planirana minska polja
koja su postavile; i
b) sva područja na kojima su u velikoj
mjeri i prema prethodnom planu rabile mine iznenađenja.
2. Stranke će nastojati osigurati
evidenciju položaja svih ostalih minskih polja, mina i mina iznenađenja koje su
položile ili postavile.
2
Svaku će takvu evidenciju stranke sačuvati te će:
a)
odmah nakon prestanka aktivnih neprijateljstava:
(i)
poduzeti sve potrebne i odgovarajuće mjere, uključujući uporabu tih evidencija,
kako bi zaštitile građanske osobe od učinaka minskih polja, mina ili mina
iznenađenja, te
(ii)
u slučajevima kada se snage niti jedne stranke ne nalaze na području protivničke
stranke, staviti na raspolaganje jedna drugoj i glavnom tajniku Ujedinjenih
naroda sve podatke kojima raspolažu u svezi s položajem minskih polja, mina i
mina iznenađenja na području protivničke stranke; ili
(iii)
nakon što je završeno potpuno povlačenje snaga stranaka s područja protivničke
stranke, staviti na raspolaganje protivničkoj stranki i glavnom tajniku Ujedinjenih
naroda sve podatke kojima raspolažu u svezi s položajem minskih polja, mina i
mina iznenađenja na području protivničke stranke;
b) kada snage ili misija Ujedinjenih
naroda obavljaju zadaće na bilo kojem području, staviti na raspolaganje vlasti
spomenutoj u članku 8., podatke koji se zahtijevaju prema tom članku;
c) kada je god to moguće, međusobnim
sporazumom, osigurati protok podataka u svezi s položajem minskih polja, mina i
mina iznenađenja, osobito u sporazumima o prestanku neprijateljstava.
Članak 8.
ZaŠtita snaga i misija Ujedinjenih naroda
od uČinaka minskih polja, mina i mina iznenaĐenja
1. Kada snage ili misija Ujedinjenih
naroda obavljaju zadaće održanja mira, promatranja ili slične na bilo kojem
području, svaka će stranka sukoba, ako to od nje zatraži zapovjednik snaga ili šef
misije na tom području, u okviru svojih mogućnosti:
a)
ukloniti ili onesposobiti sve mine ili mine iznenađenja na tom području;
b)
poduzeti mjere koje bi mogle biti potrebne za zaštitu snaga ili misije od
učinaka
minskih polja, mina i mina iznenađenja za vrijeme izvršavanja njihovih dužnosti;
i
c)
staviti na raspolaganje zapovjedniku snaga ili šefu misije Ujedinjenih naroda
na tom području, sve obavijesti kojima stranka raspolaže u svezi s položajem
minskih polja, mina i mina iznenađenja na tom području.
2.
Kada misija Ujedinjenih naroda za utvrđivanje činjenica obavlja zadaće na bilo
kojem području, svaka će stranka sukoba pružiti zaštitu misiji, osim ako, zbog
opsega misije, ne može na odgovarajući način osigurati takvu zaštitu. U tom slučaju
ona će šefu misije staviti na raspolaganja podatke kojima raspolaže u svezi s
položajem minskih polja, mina ili mina iznenađenja na tom području.
Članak 9.
MeĐunarodna suradnja pri uklanjanju
minskih polja, mina i mina iznenaĐenja
Nakon prestanka aktivnih neprijateljstava,
stranke će nastojati postići sporazum, kako međusobno, tako i, gdje je to
primjereno, s drugim državama i međunarodnim organizacijama o pomoći u svezi s
podatcima te tehničkom i materijalnom pomoći – uključujući, u odgovarajućim
okolnostima, zajedničke operacije – potrebne radi uklanjanja ili drukčijeg
onesposobljavanja minskih polja, mina i mina iznenađenja postavljenih za
vrijeme oružanog sukoba.
TehniČki prilog
uz Protokol o
zabrani ili ograniČenju uporabe mina, mina iznenaĐenja ili drugih naprava
(Protokol II.)
Upute o evidenciji
Kada god Protokol predviđa obvezu
evidentirati položaj minskih polja, mina i mina iznenađenja, vodit će se računa
o sljedećim uputama.
1. U pogledu prethodno planiranih minskih
polja i uporabe mina iznenađenja u velikoj mjeri i prema prethodnome planu:
a) zemljopisne karte, dijagrame i ostalu
evidenciju treba izraditi na način koji označava površinu minskog polja ili
područja mina iznenađenja; i
b) položaj minskog polja ili područje mina
iznenađenja treba odrediti u odnosu prema koordinatama jedne referentne točke i
prema procijenjenim dimenzijama područja koje sadrži mine i mine iznenađenja u
odnosu na tu referentnu točku.
3. U pogledu ostalih položenih ili
postavljenih minskih polja, mina i mina iznenađenja: utoliko koliko je to moguće,
podatke određene u stavku 1. gore treba evidentirati tako da se može odrediti
područje koje sadrži minska polja, mine i mine iznenađenja.
PROTOKOL O ZABRANI ILI
OGRANIČENJU UPORABE ZAPALJIVOG ORUŽJA (PROTOKOL III.)
Članak 1.
Definicije
U smislu ovoga Protokola:
1. “Zapaljivo oružje” znači svako
oružje ili streljivo koje je poglavito namijenjeno paljenju predmeta ili nanošenju
opekotina osobama djelovanjem plamena, topline, ili njihovom kombinacijom, koje
proizvodi kemijska reakcija tvari izbačene na cilj.
a) Kemijsko oružje može biti u obliku, na
primjer, bacača plamena, fugasa, granata, raketa, ručnih granata, mina, bombi i
drugih spremnika zapaljivih tvari.
b) Zapaljivo oružje ne uključuje:
(i) streljiva koja mogu imati slučajne
zapaljive učinke, kao što su svjetleći ili obilježavajući metci te dimni ili
signalni sustavi;
(ii) streljivo namijenjeno kombiniranju
prodornih, udarnih ili rasprskavajućih učinaka s dopunskim zapaljivim učinkom,
kao što su protuoklopni projektili, rasprskavajuće granate, eksplozivne bombe i
slično streljivo s kombiniranim učincima kod kojeg zapaljivi učinak nije
posebice namijenjen nanošenju opekotina osobama, već uporabi protiv vojnih
ciljeva, kao što su oklopna vozila, zrakoplovi te instalacije i postrojenja.
2. “Koncentracija građanskih osoba” znači
svaku koncentraciju građanskih osoba, bilo stalnu ili privremenu, kakva postoji
u naseljenim dijelovima gradova ili naseljenim mjestima ili selima, ili u
logorima ili kolonama izbjeglica ili evakuiranih osoba, ili u skupinama nomada.
3. “Vojni cilj” znači, kada je riječ
o objektima, svaki objekt koji po svojoj prirodi, po svome smještaju, po svojoj
namjeni ili po svojoj uporabi djelotvorno pridonosi vojnoj akciji i kojega
potpuno ili djelomično uništenje, zauzimanje ili neutralizacija donosi, u datim
okolnostima, očitu vojnu prednost.
4. “Civilni objekti” su svi objekti
koji nisu vojni ciljevi u smislu stavka 3.
5. “Moguće mjere opreza” su one mjere
opreza koje su ostvarive ili stvarno moguće uzimajući u obzir sve date
okolnosti, uključujući humanitarne i vojne zahtjeve.
Članak 2.
ZaŠtita graĐanskih osoba i civilnih
objekata
1. Zabranjeno je u svim okolnostima kao
cilj napada zapaljivim oružjem uzeti civilno stanovništvo kao takvo, pojedine
građanske osobe ili civilne objekte.
2. Zabranjeno je u svim okolnostima kao
cilj napada zapaljivim oružjem izbačenim iz zrakoplova uzeti bilo koji vojni
cilj koji se nalazi unutar koncentracije civila.
3. Zabranjeno je također kao cilj napada
zapaljivim oružjem, različitim od onoga izbačenog iz zrakoplova, uzeti bilo
koji vojni cilj koji se nalazi unutar koncentracije civila, osim kada je takav
vojni cilj jasno odvojen od koncentracije civila i kada su poduzete sve moguće
mjere opreza radi ograničavanja zapaljivih učinaka na vojne ciljeve i
izbjegavanja, a u svakom slučaju svođenja na minimum, slučajnih gubitaka života
među civilnim stanovništvom, ranjavanje građanskih osoba i oštećenja civilnih
objekata.
4. Zabranjeno je kao cilj napada
zapaljivim oružjem uzeti šume ili druge vrste biljnog pokrivača, osim kada se
ti prirodni elementi rabe za zaklon, prikrivanje ili maskiranje boraca ili
drugih vojnih ciljeva, ili su sami vojni ciljevi.