118
Na temelju članka 88. Ustava Republike
Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju
Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe, koji
je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. srpnja 2002.
Broj: 01-081-02-2621/2
Zagreb, 8. srpnja 2002.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Konvencija o priznavanju
visokoškolskih kvalifikacija u području Europe sastavljena u Lisabonu, 11.
travnja 1997., u izvorniku na engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom
jeziku.
Članak 2.
Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga
Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
CONVENTION
ON THE RECOGNITION OF QUALIFICATIONS CONCERNING HIGHER EDUCATION IN THE
EUROPEAN REGION
The Parties to this
Convention,
Conscious
of the fact that the right to education is a human right, and that higher
education, which is instrumental in the pursuit and advancement of knowledge,
constitutes an exceptionally rich cultural and scientific asset for both
individuals and society;
Considering
that higher education should play a vital role in promoting peace, mutual
understanding and tolerance, and in creating mutual confidence among peoples
and nations;
Considering
that the great diversity of education systems in the European region reflects
its cultural, social, political, philosophical, religious and economic
diversity, an exceptional asset which should be fully respected;
Desiring
to enable all people of the region to benefit fully from this rich asset of
diversity by facilitating access by the inhabitants of each State and by the
students of each Partyžs educational institutions to the educational resources
of the other Parties, more specifically by facilitating their efforts to
continue their education or to complete a period of studies in higher education
institutions in those other Parties;
Considering
that the recognition of studies, certificates, diplomas and degrees obtained
in another country of the European region represents an important measure for
promoting academic mobility between the Parties;
Attaching
great importance to the principle of institutional autonomy, and conscious of
the need to uphold and protect this principle;
Convinced
that a fair recognition of qualifications is a key element of the right to
education and a responsibility of society;
Having regard
to the Council of Europe and UNESCO Conventions covering academic recognition
in Europe:
European
Convention on the Equivalence of Diplomas leading to Admission to Universities
(1953, ETS No. 15), and its Protocol (1964, ETS No. 49);
European
Convention on the Equivalence of Periods of University Study (1956, ETS No.
21);
European
Convention on the Academic Recognition of University Qualifications (1959, ETS
No. 32);
Convention on
the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees concerning Higher Education
in the States belonging to the Europe Region (1979);
European
Convention on the General Equivalence of Periods of University Study (1990, ETS
No. 138);
Having regard
also to the International Convention on the Recognition of Studies, Diplomas
and Degrees in Higher Education in the Arab and European States bordering on
the Mediterranean (1976), adopted within the framework of UNESCO and partially
covering academic recognition in Europe;
Mindful that
this Convention should also be considered in the context of the UNESCO
conventions and the International Recommendation covering other Regions of the
world, and of the need for an improved exchange of information between these Regions;
Conscious of the
wide ranging changes in higher education in the European region since these
Conventions were adopted, resulting in considerably increased diversification
within and between national higher education systems, and of the need to adapt
the legal instruments and practice to reflect these developments;
Conscious of the
need to find common solutions to practical recognition problems in the European
region;
Conscious of the
need to improve current recognition practice and to make it more transparent
and better adapted to the current situation of higher education in the European
region;
Confident of the
positive significance of a Convention elaborated and adopted under the joint
auspices of the Council of Europe and UNESCO providing a framework for the
further development of recognition practices in the European region;
Conscious of the
importance of providing permanent implementation mechanisms in order to put the
principles and provisions of the current Convention into practice,
Have agreed as
follows:
Section I.
DEFINITIONS
Article I
For the purposes of this Convention, the
following terms shall have the following meaning:
Access (to higher education)
The right of qualified candidates to apply
and to be considered for admission to higher education.
Admission (to higher education institutions and
programmes)
The act of, or system for allowing
qualified applicants to pursue studies in higher education at a given
institution and/or a given programme.
Assessment (of institutions or programmes)
The process for establishing the
educational quality of a higher education institution or programme.
Assessment (of individual qualifications)
The written appraisal or evaluation of an
individualžs foreign qualifications by a competent body.
Competent recognition authority
A body officially charged with making
binding decisions on the recognition of foreign qualifications.
Higher education
All types of courses of study, or sets of
courses of study, training or training for research at the post secondary level
which are recognized by the relevant authorities of a Party as belonging to its
higher education system.
Higher education institution
An establishment providing higher
education and recognized by the competent authority of a Party as belonging to
its system of higher education.
Higher education programme
A course of study recognized by the
competent authority of a Party as belonging to its system of higher education,
and the completion of which provides the student with a higher education
qualification.
Period of study
Any
component of a higher education programme which has been evaluated and
documented and, while not a complete programme of study in itself, represents a
significant acquisition of knowledge or skill.
Qualification
A. Higher
education qualification
Any
degree, diploma or other certificate issued by a competent authority attesting
the successful completion of a higher education programme.
B. Qualification
giving access to higher education
Any
diploma or other certificate issued by a competent authority attesting the
successful completion of an education programme and giving the holder of the
qualification the right to be considered for admission to higher education (cf.
the definition of access).
Recognition
A
formal acknowledgement by a competent authority of the value of a foreign
educational qualification with a view to access to educational and/or
employment activities.
REQUIREMENT
A.
General Requirements
Conditions
that must in all cases be fulfilled for access to higher education, or to a
given level thereof, or for the award of a higher education qualification at a
given level.
B.
Specific Requirements
Conditions
that must be fulfilled, in addition to the general requirements, in order to
gain admission to a particular higher education programme, or for the award of
a specific higher education qualification in a particular field of study.
Section II. THE COMPETENCE OF AUTHORITIES
Article II.1
1 Where central authorities of a Party are
competent to make decisions in recognition cases, that Party shall be
immediately bound by the provisions of this Convention and shall take the
necessary measures to ensure the implementation of its provisions on its
territory.
Where the competence to make decisions in
recognition matters lies with components of the Party, the Party shall furnish
one of the depositaries with a brief statement of its constitutional situation
or structure at the time of signature or when depositing its instrument of
ratification, acceptance, approval or accession, or any time thereafter. In
such cases, the competent authorities of the components of the Parties so
designated shall take the necessary measures to ensure implementation of the
provisions of this Convention on their territory.
2 Where the competence to make decisions
in recognition matters lies with individual higher education institutions or
other entities, each Party according to its constitutional situation or
structure shall transmit the text of this convention to these institutions or
entities and shall take all possible steps to encourage the favourable
consideration and application of its provisions.
3 The provisions of paragraphs 1 and 2 of
this Article shall apply, mutatis mutandis, to the obligations of the
Parties under subsequent articles of this Convention.
Article II.2
At the time of signature or when
depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession,
or at any time thereafter, each State, the Holy See or the European Community
shall inform either depositary of the present Convention of the authorities
which are competent to make different categories of decisions in recognition
cases.
Article II.3
Nothing in this Convention shall be deemed
to derogate from any more favourable provisions concerning the recognition of
qualifications issued in one of the Parties contained in or stemming from an
existing or a future treaty to which a Party to this Convention may be or may
become a party.
Section III. BASIC PRINCIPLES RELATED TO
THE ASSESSMENT OF QUALIFICATIONS
Article III.1
1 Holders of qualifications issued in one
of the Parties shall have adequate access, upon request to the appropriate
body, to an assessment of these qualifications.
2 No discrimination shall be made in this
respect on any ground such as the applicantžs gender, race, colour, disability,
language, religion, political or other opinion, national, ethnic or social
origin, association with a national minority, property, birth or other status,
or on the grounds of any other circumstance not related to the merits of the
qualification for which recognition is sought. In order to assure this right,
each Party undertakes to make appropriate arrangements for the assessment of an
aplication for recognition of qualifications solely on the basis of the
knowledge and skills achieved.
Article III.2
Each
Party shall ensure that the procedures and criteria used in the assessment and
recognition of qualifications are transparent, coherent and reliable.
Article III.3
1 Decisions on recognition shall be made
on the basis of appropriate information on the qualifications for which
recognition is sought.
2 In the first instance, the
responsibility for providing adequate information rests with the applicant, who
shall provide such information in good faith.
3 Notwithstanding the responsibility of
the applicant, the institutions having issued the qualifications in question
shall have a duty to provide, upon request of the applicant and within
reasonable limits, relevant information to the holder of the qualification, to
the institution, or to the competent authorities of the country in which
recognition is sought.
4 The Parties shall instruct or encourage,
as appropriate, all education institutions belonging to their education systems
to comply with any reasonable request for information for the purpose of
assessing qualifications earned at the said institutions.
5 The responsibility to demonstrate that
an application does not fulfil the relevant requirements lies with the body
undertaking the assessment.
Article III.4
Each Party shall ensure, in order to
facilitate the recognition of qualifications, that adequate and clear
information on its education system is provided.
Article III.5
Decisions on recognition shall be made
within a reasonable time limit specified beforehand by the competent
recognition authority and calculated from the time all necessary information in
the case has been provided. If recognition is withheld, the reasons for the
refusal to grant recognition shall be stated, and information shall be given
concerning possible measures the applicant may take in order to obtain
recognition at a later stage. If recognitions is withheld, or if no decision is
taken, the applicant shall be able to make an appeal within a reasonable time
limit.
Section IV. RECOGNITION OF QUALIFICATIONS
GIVING ACCESS TO HIGHER EDUCATION
Article IV.1
Each Party shall recognize the
qualifications issued by other Parties meeting the general requirements for
access to higher education in those Parties for the purpose of access to
programmes belonging to its higher education system, unless a substantial
difference can be shown between the general requirements for access in the
Party in which the qualification was obtained and in the Party in which
recognition of the qualification is sought.
Article IV.2
Alternatively, it shall be sufficient for
a Party to enable the holder of a qualification issued in one of the other
Parties to obtain an assessment of that qualification, upon request by the
holder, and the provisions of Article IV.1 shall apply mutatis mutandis
to such a case.
Article IV.3
Where a qualification gives access only to
specific types of institutions or programmes of higher education in the Party
in which the qualification was obtained, each other Party shall grant holders
of such qualifications access to similar specific programmes in institutions
belonging to its higher education system, unless a substantial difference can
be demonstrated between the requirements for access in the Party in which the
qualification was obtained and the Party in which recognition of the
qualification is sought.
Article IV.4
Where admission to particular higher
education programmes is dependent on the fulfilment of specific requirements in
addition to the general requirements for access, the competent authorities of
the Party concerned may impose the additional requirements equally on holders
of qualifications obtained in the other Parties or assess whether applicants
with qualifications obtained in other Parties fulfil equivalent requirements.
Article IV.5
Where, in the Party in which they have been obtained, school
leaving certificates give access to higher education only in combination with
additional qualifying examinations as a prerequisite for access, the other
Parties may make access conditional on these requirements or offer an
alternative for satisfying such additional requirements within their own
educational systems. Any State, the Holy See or the European Community may, at
the time of signature or when depositing its instrument of ratification,
acceptance, approval or accession, or at any time thereafter, notify one of the
depositaries tht it avails itself of the provisions of this Article, specifying
the Parties in regard to which it intends to apply this Article as well as the
reasons therefor.
Article IV.6
Without prejudice to te provisions of
Articles IV.1, IV.2, IV.3, IV.4 and IV.5, admission to a given higher education
institution, or to a given programme within such an institution, may be
restricted or selective. In cases in which admission to a higher education
institution and/or programme is selective, admission procedures should be
designed with a view to ensuring that the assessment of foreign qualifications
is carried out according to the principles of fairness and non-discrimination
described in Section III.
Article IV.7
Without prejudice to the provisions of Articles
IV.1, IV.2, IV.3, IV.4 and IV.5, admission to a given higher education
institution may be made conditional on demonstration by the applicant of
sufficient competence in the language or languages of instruction of the
institution concerned, or in other specified languages.
Article IV.8
In the Parties in which access to higher
education may be obtained on the basis of non-traditional qualifications,
similar qualifications obtained in other Parties shall be assessed in a similar
manner as non-traditional qualifications earned in the Party in which
recognition is sought.
Article IV.9
For the purpose of admission to programmes
of higher education, each Party may make the recognition of qualifications
issued by foreign educational institutions operating in its territory
contingent upon specific requirements of national legislation or specific
agreements concluded with the Party of origin
of such institutions.
Section V. RECOGNITION OF PERIODS OF
STUDY
Article V.1
Each
Party shall recognize periods of study completed within the framework of a
higher education programme in another Party. This recognition shall comprise
such periods of study towards the completion of a higher education programme in
the Party in which recognition is sought, unless substantial differences can be
shown between the periods of study completed in another Party and the part of
the higher education programme which they would replace in the Party in which
recognition is sought.
Article V.2
Alternatively, it shall be sufficient for
a Party to enable a person who has completed a period of study within the
framework of a higher education programme in another Party to obtain an
assessment of that period of study, upon request by the person concerned, and
the provisions of Article V.1 shall apply mutatis mutandis to such a
case.
Article V.3
In
particular, each Party shall facilitate recognition of periods of study when:
a)
there has been a previous agreement between, on the one hand, the higher
education institution or the competent authority responsible for the relevant
period of study and, on the other had, the higher education institution or the
competent recognition authority responsible for the recognition that is sought;
and
b)
the higher education institution in which the period of study has been
completed has issued a certificate or transcript of academic records attesting
that the student has successfully completed the stipulated requirements for the
said period of study.
Section VI. RECOGNITION OF HIGHER
EDUCATION QUALIFICATIONS
Article
VI.1
To
the extent that a recognition decision is based on the knowledge and skills
certified by the higher education qualification, each Party shall recognize the
higher education qualifications conferred in another Party, unless a
substantial difference can be shown between the qualification for which
recognition is sought and the corresponding qualification in the Party in which
recognition is sought.
Article
VI.2
Alternatively,
it shall be sufficient for a Party to enable the holder of a higher education
qualification issued in one of the other Parties to obtain an assessment of
that qualification, upon request by the holder, and the provisions of Article
VI.1 shall apply mutatis mutandis to such a case.
Article
VI.3
Recognition
in a Party of a higher education qualification issued in another Party shall
have one or both of the following consequences:
a)
access to further higher education studies, including relevant examinations,
and/or to preparations for the doctorate, on the same conditions as those applicable
to holders of qualifications of the Party in which recognition is sought;
b)
the use of an academic title, subject to the laws and regulations of the Party
or a jurisdiction thereof, in which recognition is sought.
In
addition, recognition may facilitate access to the labour market subject to
laws and regulations of the Party, or a jurisdiction thereof, in which
recognition is sought.
Article
VI.4
An
assessment in a Party of a higher education qualification issued in another
Party may take the form of:
a)
advice for general employment purposes;
b)
advice to an educational institution for the purpose of admission into its
programmes;
c)
advice to any other competent recognition authority.
Article
VI.5
Each Party may make the recognition of
higher education qualifications issued by foreign educational institutions
operating in its territory contingent upon specific requirements of national
legislation or specific agreements concluded with the Party of origin of such
institutions.
Section VII. RECOGNITION OF
QUALIFICATIONS HELD BY REFUGEES, DISPLACED PERSONS AND PERSONS IN A
REFUGEE-LIKE SITUATION
Article
VII
Each
Party shall take all feasible and reasonable steps within the framework of its
education system and in conformity with its constitutional, legal, and
regulatory provisions to develop procedures designed to assess fairly and
expeditiously whether refugees, displaced persons and persons in a refugee-like
situation fulfil the relevant requirements for access to higher education, to
further higher education programmes or to employment activities, even in cases
in which the qualifications obtained in one of the Parties cannot be proven
through documentary evidence.
Section VIII. INFORMATION ON THE
ASSESSMENT OF HIGHER EDUCATION INSTITUTIONS AND PROGRAMMES
Article
VIII.1
Each
Party shall provide adequate information on any institution belonging to its
higher education system, and on any programme operated by these institutions,
with a view to enabling the competent authorities of other Parties to ascertain
whether the quality of the qualifications issued by these institutions
justifies recognition in the Party in which recognition is sought. Such
information shall take the following form:
a)
in the case of Parties having established a system of formal assessment of
higher education institutions and programmes: information on the methods and
results of this assessment, and of the standards of quality specific to each
type of higher education institution granting, and to programmes leading to,
higher education qualifications;
b)
in the case of Parties which have not established a system of formal assessment
of higher education institutions and programmes: information on the recognition
of the various qualifications obtained at any higher education institution, or
within any higher education programme, belonging to their higher education
systems.
Article VIII.2
Each
Party shall make adequate provisions for the development, maintenance and
provision of:
a)
an overview of the different types of higher education institutions belonging
to its higher education system, with the typical characteristics of each type
of institution;
b)
a list of recognized institutions (public and private) belonging to its higher
education system, indicating their powers to award different types of
qualifications and the requierements for gaining access to each type of
institution and programme;
c)
a description of higher education programmes;
d)
a list of educational institutions located outside its territory which the
Party considers as belonging to its education system.
Section IX. INFORMATION ON RECOGNITION
MATTERS
Article IX.1
In order to facilitate the recognition of
qualifications concerning higher education, the Parties undertake to establish
transparent systems for the complete description of the qualifications
obtained.
Article IX.2
1.
Acknowledging the need for relevant, accurate and up-to-
-date information, each Party shall establish or maintain a national information
centre and shall notify one of the depositaries of its establishment, or of any
changes affecting it.
2.
In each Party, the national information centre shall:
a)
facilitate access to authoritative and accurate information on the higher
education system and qualifications of the country in which it is located;
b)
facilitate access to information on the higher education systems and
qualifications of the other Parties;
c)
give advice or information on recognition matters and assessment of qualifications,
in accordance with national laws and regulations.
3.
Every national information centre shall have at its disposal the necessary
means to enable it to fulfil its functions.
Article IX.3
The
Parties shall promote, through the national information centres or otherwise,
the use of the UNESCO/Council of Europe Diploma Supplement or any other
comparable document by the higher education institutions of the Parties.
Section X. IMPLEMENTATION MECHANISMS
Article X.1
The
following bodies shall oversee, promote and facilitate the implementation of
the Convention:
a)
the Committee of the Convention on the Recognition of Qualifications concerning
Higher Education in the European Region;
b)
the European Network of National Information Centres on academic mobility and
recognition (the ENIC Network), established by decision of the Committee of
Ministers of the Council of Europe on 9 June 1994 and the UNESCO Regional
Committee for Europe on 18 June 1994.
Article X.2
1.
The Committee of the Convention on the Recognition of Qualifications concerning
Higher Education in the European Region (hereafter referred to as »the
Committee«) is hereby established. It shall be composed of one representative
of each Party.
2.
For the purposes of Article X.2, the term »Party« shall not apply to the
European Community.
3.
The States mentioned in Article XI.1.1 and the Holy See, if they are not
Parties to this Convention, the European Community and the President of the
ENIC Network may participate in the meetings of the Committee as observers.
Representatives of governmental and non-governmental organizations active in
the field of recognition in the Region may also be invited to attend meetings
of the Committee as observers.
4.
The President of the UNESCO Regional Committee for the Application of the
Convention on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees concerning
Higher Education in the States belonging to the Europe Region shall also be
invited to participate in the meetings of the Committee as an observer.
5. The Committee shall promote the
application of this Convention and shall oversee its implementation. To this
end it may adopt, by a majority of the Parties, recommendations, declarations,
protocols and models of good practice to guide the competent authorities of the
Parties in their implementation of the Convention and in their consideration of
applications for the recognition of higher education qualifications. While they
shall not be bound by such texts, the Parties shall use their best endeavours
to apply them, to bring the texts to the attention of the competent authorities
and to encourage their application. The Committee shall seek the opinion of the
ENIC Network before making its decisions.
6.
The Committee shall report to the relevant bodies of the Council of Europe and
UNESCO.
7.
The Committee shall maintain links to the UNESCO Regional Committees for the
Application of Conventions on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees
in Higher Education adopted under the auspices of UNESCO.
8.
A majority of the Parties shall constitute a quorum.
9.
The Committee shall adopt its Rules of Procedure. It shall meet in ordinary
session at least every three years. The Committee shall meet for the first time
within a year of the entry into force of this Convention.
10.
The Secretariat of the Committee shall be entrusted jointly to the Secretary
General of the Council of Europe and to the Director-General of UNESCO.
Article X.3
1.
Each Party shall appoint as a member of the European network of national
information centres on academic mobility and recognition (the ENIC Network) the
national information centre established or maintained under Article IX.2. In
cases in which more than one national information centre is established or
maintained in a Party under Article IX.2, all these shall be members of the
Network, but the national information centres concerned shall dispose of only
one vote.
2.
The ENIC Network shall, in its composition restricted to national information
centres of the Parties to this Convention uphold and assist the practical
implementation of the Convention by the competent national authorities. The
Network shall meet at least once a year in plenary session. It shall elect its
President and Bureau in accordance with its terms of reference.
3.
The Secretariat of the ENIC Network shall be entrusted jointly to the Secretary
General of the Council of Europe and to the Director-General of UNESCO.
4.
The Parties shall cooperate, through the ENIC Network, with the national
information centres of other Parties, especially by enabling them to collect
all information of use to the national information centres in their activities
relating to academic recognition and mobility.
Section XI. FINAL CLAUSES
Article XI.1
1.
This Convention shall be open for signature by:
a)
the member States of the Council of Europe;
b)
the member States of the UNESCO Europe Region;
c)
any other signatory, contracting State or party to the European Cultural
Convention of the Council of Europe and/or to the UNESCO Convention on the
Recognition of Studies, Diplomas and Degrees concerning Higher Education in the
States belonging to the Europe Region, which have been invited to the
Diplomatic Conference entrusted with the adoption of this Convention.
2.
These States and the Holy See may express their consent to be bound by:
a)
signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or
b)
signature, subject to ratification, acceptance or approval, followed by
ratification, acceptance or approval; or
c)
accession.
3.
Signatures shall be made with one of the depositories. Instruments of
ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with one of
the depositaries.
Article
XI.2
This
Convention shall enter into force on the first day of the month following the
expiration of the period of one month after five States, including at least
three member States of the Council of Europe and/or the UNESCO Europe Region,
have expressed their consent to be bound by the Convention. It shall enter into
force for each other State on the first day of the month following the
expiration of the period of one month after the date of expression of its
consent to be bound by the Convention.
Article
XI.3
1.
After the entry into force of this Convention, any State other than those
falling into one of the categories listed under Article XI.1 may request
accession to this Convention. Any request to this effect shall be addressed to
one of the depositaries, who shall transmit it to the Parties at least three
months before the meeting of the Committee of the Convention on the Recognition
of Qualifications concerning Higher Education in the European Region. The
depository shall also inform the Committee of Ministers of the Council of
Europe and the Executive Board of UNESCO.
2.
The decision to invite a State which so requests to accede to this Convention
shall be taken by a two-thirds majority of the Parties.
3.
After the entry into force of this Convention the European Community may accede
to it following a request by its member States, which shall be addressed to one
of the depositaries. In this case, Article XI.3.2 shall not apply.
4.
In respect of any acceding States or the European Community, the Convention
shall enter into force on the first day of the month following the expiration
of the period of one month after the deposit of the instrument of accession
with one of the depositaries.
Article XI.4
1.
Parties to this Convention which are at the same time parties to one or more of
the following Conventions:
European
Convention on the Equivalence of Diplomas leading to Admission to Universities
(1953, ETS No.15), and its Protocol (1964, ETS No. 49);
European
Convention on the Equivalence of Periods of University Study (1956, ETS No.
21);
European
Convention on the Academic Recognition of University Qualifications (1959, ETS
No. 32);
International
Convention on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees in Higher
Education in the Arab and European States bordering on the Mediterranean
(1976);
Convention
on the Recognition of Studies, Diplomas and Degrees concerning Higher Education
in the States belonging to the Europe Region (1979);
European
Convention on the General Equivalence of Periods of University Study (1990, ETS
No. 138),
a)
shall apply the provisions of the present Convention in their mutual relations;
b)
shall continue to apply the above mentioned Conventions to which they are a
party in their relations with other States party to those Conventions but not
to the present Convention.
2.
The Parties to this Convention undertake to abstain from becoming a party to
any of the Conventions mentioned in paragraph 1, to which they are not already
a party, with the exception of the International Convention on the Recognition
of Studies, Diplomas and Degrees in Higher Education in the Arab and European
States bordering on the Mediterranean.
Article
XI.5
1.
Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of
ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or territories
to which this Convention shall apply.
2.
Any State may, at any later date, by a declaration addressed to one of the
depositaries, extend the application of this Convention to any other territory
specified in the declaration. In respect of such territory the Convention shall
enter into force on the first day of the month following the expiration of a
period of one month after the date of receipt of such declaration by the
depositary.
3.
Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any
territory specified in such declaration, be withdrawn by a notification
addressed to one of the depositaries. The withdrawal shall become effective on
the first day of the month following the expiration of a period of one month
after the date of receipt of such notification by the depositary.
Article
XI.6
1.
Any Party may, at any time, denounce this Convention by means of a notification
addressed to one of the depositaries.
2.
Such denunciation shall become effective on the first day of the month
following the expiration of a period of twelve months after the date of receipt
of the notification by the depositary. However, such denunciation shall not
affect recognition decisions taken previously under the provisions of this
Convention.
3.
Termination or suspension of the operation of this Convention as a consequence
of a violation by a Party of a provision essential to the accomplishment of the
object or purpose of this Convention shall be addressed in accordance with
international law.
Article
XI.7
1.
Any State, the Holy See or the European Community may, at the time of signature
or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or
accession, declare that it reserves the right not to apply, in whole or in
part, one or more of the following Articles of this Convention:
Article
IV.8
Article
V.3
Article
VI.3
Article
VIII.2
Article
IX.3
No
other reservation may be made.
2.
Any Party which has made a reservation under the preceding paragraph may wholly
or partly withdraw it by means of a notification addressed to one of the
depositaries. The withdrawal shall take effect on the date of receipt of such
notification by the depositary.
3.
A Party which has made a reservation in respect of a provision of this
Convention may not claim the application of that provision by any other Party;
it may, however, if its reservation is partial or conditional, claim the
application of that provision in so far is it has itself accepted it.
Article
XI.8
1.
Draft amendments to this Convention may be adopted by the Committee of the
Convention on the Recognition of Qualifications concerning Higher Education in
the European Region by a two-thirds majority of the Parties. Any draft
amendment so adopted shall be incorporated into a Protocol to this Convention.
The Protocol shall specify the modalities for its entry into force which in any
event, shall require the expression of consent by the Parties to be bound by
it.
2.
No amendment may be made to Section III of this Convention under the procedure
of paragraph 1 above.
3
Any proposal for amendments shall be communicated to one of the depositaries,
who shall transmit it to the Parties at least three months before the meeting
of the Committee. The depositary shall also inform the Committee of Ministers
of the Council of Europe and the Executive Board of UNESCO.
Article
XI.9
1.
The Secretary General of the Council of Europe and the Director-General of the
United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization shall be the
depositaries of this Convention.
2.
The Depositary with whom an act, notification or communication has been
deposited shall notify the Parties to this Convention, as well as the other
member States of the Council of Europe and/or of the UNESCO Europe Region of:
a)
any signature;
b)
the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or
accession;
c)
any date of entry into force of this Convention in accordance with the
provisions of Articles XI.2 and XI.3.4;
d)
any reservation made in pursuance of the provisions of Article XI.7 and the
withdrawal of any reservations made in pursuance of the provision of Article
XI.7;
e)
any denunciation of this Convention in pursuance of Article XI.6;
f)
any declarations made in accordance with the provisions of Article II.1, or of
Article II.2;
g)
any declarations made in accordance with the provisions of Article IV.5;
h)
any request for accession made in accordance with the provisions of Article
XI.3;
i)
any proposal made in accordance with the provisions of Article XI.8;
j)
any other act, notification or communication relating to this Convention.
3
The depositary receiving a communication or making a notification in pursuance
of the provisions of this Convention shall immediately inform the other
depositary thereof.
In
witness thereof the undersigned representatives, being duly authorized, have
signed this Convention.
Done
at Lisbon on 11 April 1997, in the English, French, Russian and Spanish
languages, the four texts being equally authoritative, in two copies, one of
which shall be deposited in the archives of the Council of Europe and the other
in the archives of the United Nations Educational, Scientific and Cultural
Organization. A certified copy shall be sent to all the States referred to in
Article XI.1, to the Holy See and to the European Community and to the
Secretariat of the United Nations.
KONVENCIJA
O PRIZNAVANJU VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA U PODRUČJU EUROPE
Stranke ove Konvencije,
svjesne činjenice da je pravo na obrazovanje ljudsko
pravo, te da visoko školstvo, kao sredstvo u potrazi za znanjem i njegovim
unapređivanjem, predstavlja iznimno bogatu kulturnu i znanstvenu vrijednost
za pojedince i društvo;
smatrajući da visoko školstvo treba imati vitalnu ulogu u
promicanju mira, međusobnog razumijevanja i snošljivosti, te stvaranja međusobnog
povjerenja među ljudima i narodima;
smatrajući da velika raznolikost obrazovnih sustava u
Europskoj regiji odražava njezinu kulturnu, društvenu, političku, filozofsku,
vjersku i gospodarsku raznolikost, te da je iznimna vrijednost koju treba u
potpunosti cijeniti;
želeći omogućiti svim ljudima regije da u potpunosti
koriste veliku vrijednost te raznovrsnosti, olakšavajući stanovnicima svake države
i studentima obrazovnih ustanova svake stranke pristup obrazovnim mogućnostima
drugih stranaka, točnije olakšavajući njihova nastojanja da nastave svoje školovanje
ili da završe razdoblje studija u visokoškolskim ustanovama tih drugih
stranaka;
smatrajući da je priznavanje studija, svjedodžbi, diploma i
stupnjeva stečenih u drugoj zemlji Europske regije važna mjera za promicanje
akademske mobilnosti između stranaka;
pridajući veliku važnost načelu institucijske autonomije, te
svjesne potrebe podržavanja i zaštite toga načela;
uvjerene kako je pravedno priznavanje kvalifikacija ključni
čimbenik prava na obrazovanje i odgovornost društva;
uzimajući u obzir konvencije Vijeća Europe i UNESCO-a o
akademskom priznavanju u Europi:
Europsku konvenciju o ekvivalenciji diploma na temelju kojih
je moguće stupiti u visokoškolske ustanove (1953., ETS br. 15) i njezin
Protokol (1964., ETS br. 49);
Europsku konvenciju o priznavanju razdoblja visokoškolskih
studija (1956., ETS br. 21);
Europsku konvenciju o akademskom priznavanju sveučilišnih
kvalifikacija (1959., ETS br. 32);
Konvenciju o priznavanju visokoškolskih studija, diploma i
stupnjeva u državama područja Europe (1979.);
Europsku konvenciju o općoj ekvivalenciji razdoblja sveučilišnih
studija (1990., ETS br. 138);
uzimajući u obzir i Međunarodnu konvenciju o priznavanju
visokoškolskih studija, diploma i akademskih stupnjeva u arapskim i
europskim državama koje graniče s Mediteranom (1976.), prihvaćenu u okviru
UNESCO-a, a koja djelomično pokriva akademsko priznavanje u Europi;
imajući na umu da ovu Konvenciju treba razmatrati u kontekstu
konvencija UNESCO-a i međunarodnih preporuka koje pokrivaju druge regije
svijeta, kao i potrebu za boljom razmjenom informacija među tim regijama;
svjesne promjena velikih razmjera u visokom školstvu u
Europskoj regiji od prihvaćanja tih Konvencija, što je dovelo do znatnog povećanja
raznolikosti unutar i između nacionalnih visokoškolskih sustava, te do
potrebe prihvaćanja pravnih instrumenata i prakse koji bi odražavali takav
razvitak;
svjesne potrebe za pronalaženjem zajedničkih rješenja za
praktične probleme priznavanja u Europskoj regiji;
svjesne potrebe za poboljšanjem sadašnje prakse priznavanja
i potrebe da je se učini preglednijom i prilagođenijom sadašnjem stanju
visokoga školstva u Europskoj regiji;
uvjerene u pozitivno značenje Konvencije izrađene i prihvaćene
pod zajedničkim okriljem Vijeća Europe i UNESCO-a koja bi davala okvir za daljnji
razvitak prakse priznavanja u Europskoj regiji;
svjesne važnosti uspostave stalnih provedbenih mehanizama
radi ostvarenja u praksi načela i odredbi ove Konvencije;
sporazumjele su se kako slijedi:
Odjeljak I. – DEFINICIJE
Članak 1.
U
svrhu ove Konvencije, izrazi koji su navedeni u nastavku imat će sljedeće značenje:
Pristup (visokom obrazovanju)
Pravo kvalificiranih kandidata da traže i
da budu uzeti u obzir za prijam u visoko obrazovanje.
Prijam
(u visokoškolske ustanove i programe)
Akt
ili sustav kojim se kvalificiranim kandidatima dopušta praćenje visokoškolskog
studija u određenoj ustanovi i/ili programu.
Vrednovanje (ustanova ili programa)
Postupak određivanja obrazovne kvalitete
visokoškolske ustanove ili programa.
Vrednovanje (pojedinačnih kvalifikacija)
Pisano vrednovanje koje daje nadležno
tijelo o stranim kvalifikacijama pojedinca.
Tijelo nadležno za priznavanje
Tijelo koje je službeno ovlašteno za donošenje
obvezujućih odluka o priznavanju stranih kvalifikacija.
Visoko obrazovanje
Sve vrste studija, ili skupina studija
obrazovanja ili obrazovanja za istraživački rad nakon srednje škole koje
nadležna tijela stranke priznaju kao razdoblje svoga visokoobrazovnog sustava.
Visokoškolska ustanova
Ustanova koja pruža visoko obrazovanje, a
za koju nadležno tijelo stranke priznaje da se nalazi u njezinom
visokoobrazovnom sustavu.
Visokoškolski program
Studij za koji nadležno tijelo stranke
priznaje da pripada njegovu visokoobrazovnom sustavu i čijim završavanjem
student stječe visokoškolsku kvalifikaciju.
Razdoblje studija
Svaki sastavni dio visokoškolskoga
programa koji je vrednovan i dokumentiran i koji, iako sam za sebe nije potpuni
program studija, predstavlja značajno stjecanje znanja ili vještine.
KVALIFIKACIJA
A. Visokoškolska kvalifikacija
Svaki stupanj, diploma ili neka druga
svjedodžba koju je izdalo nadležno tijelo i kojim se potvrđuje uspješno završen
visokoškolski program.
B. Kvalifikacija koja omogućava pristup visokom obrazovanju
Svaka diploma ili neka druga svjedodžba
koju je izdalo nadležno tijelo i kojom se potvrđuje da je uspješno završen
obrazovni program, a nositelju kvalifikacije daje pravo d g se uzme u obzir za
prijam u visoko obrazovanje (vidi definiciju pristupa).
Priznavanje
Formalno potvrđivanje vrijednosti strane
obrazovne kvalifikacije s obzirom na omogućavanje pristupa obrazovanju i/ili
zapošljavanju, koje je izdalo nadležno tijelo.
ZAHTJEVI
A. Opći zahtjevi
Uvjeti koje u svim slučajevima treba
ispuniti za pristup obrazovanju ili njegovoj određenoj razini, ili za davanje
visokoškolske kvalifikacije određene razine.
B. Posebni zahtjevi
Uvjeti koje uz opće zahtjeve treba
ispuniti radi prijama u određeni visokoškolski program ili za davanje posebne
visokoškolske kvalifikacije u određenom polju studija.
Odjeljak II. – NADLEŽNOST TIJELA
Članak II.1.
1.
Kad su središnja tijela neke stranke nadležna odlučivati o priznavanju, ta će
stranka odmah biti vezana odredbama ove Konvencije, te će poduzeti potrebne
mjere za osiguranje provedbe njezinihi odredaba na svojemu području.
Kad su sastavni dijelovi stranke nadležni
odlučivati o priznavanju, stranka će dostaviti jednom od depozitara kratku
izjavu o svojem ustavnom stanju ili ustrojstvu, u trenutku potpisivanja ili
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ili
kasnije u svako doba. U takvim će slučajevima, tako imenovana nadležna tijela
sastavnih dijelova stranaka poduzeti potrebne mjere za osiguranje provedbe
odredaba ove Konvencije na svojemu državnom području.
2. Kad su
pojedine visokoškolske ustanove ili druge pravne osobe ili tijela nadležni odlučivati
o priznavanju, svaka će stranka, sukladno svojem ustavnom stanju ili
ustrojstvu proslijediti tekst ove Konvencije tim ustanovama, pravnim osobama
ili tijelima i poduzet će sve moguće mjere za poticanje povoljnog razmatranja
i primjene njezinih odredaba.
3. Odredbe
stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se, mutatis mutandis, na
obveze stranaka prema narednim člancima ove Konvencije.
Članak II.2.
U vrijeme
potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju
ili pristupu, ili kasnije u svako doba, svaka država, Sveta Stolica ili
Europska zajednica izvijestit će jednog od depozitara ove Konvencije o tijelima
koja su nadležna za donošenje različitih kategorija odluka o priznavanju.
Članak II.3.
Ništa iz sadržaja
ove Konvencije ne smije prigodom priznavanja staviti izvan snage bilo koju
povoljniju odredbu koju je izdala jedna od stranaka ili ona koja može postati
strankom ove Konvencije.
Odjeljak
III. – OSNOVNA NAČELA VREDNOVANJA KVALIFIKACIJA
Članak
III.1.
1.
Nositelji kvalifikacija koje je izdaja jedna stranka imat će, na zahtjev
podnesen nadležnom tijelu, odgovarajući pristup vrednovanju tih kvalifikacija.
2.
U vezi s t ime nije dopuštena nikakva diskriminacija po bilo kojoj osnovi kao što
je tražiteljev spol, rasa, boja kože, invaliditet, jezik, vjeroispovijest,
političko ili drugo uvjerenje, nacionalnost, etničko ili socijalno podrijetlo,
povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, ili na
osnovu bilo kakvih drugih okolnosti koje nisu povezane s vrijednošću
kvalifikacije čije se priznavanje traži. Kako bi se osiguralo to pravo, svaka
se stranka obvezuje poduzeti odgovarajuće mjere za vrednovanje prijava za
priznavanje kvalifikacija isključivo na osnovi postignutih znanja i vještina.
Članak
III.2.
Svaka
će stranka osigurati da postupci i kriteriji koji se koriste u vrednovanju i
priznavanju kvalifikacija budu jasni, smisleni i pouzdani.
Članak
III.3.
1.
Odluke o priznavanju donosit će se na osnovi odgovarajućih obavijesti o kvalifikacijama
čije se priznavanje traži.
2.
U prvom redu, odgovornost za pružanje odgovarajućih obavijesti leži na
podnositelju zahtjeva, koji je dužan pružiti takve obavijesti u dobroj vjeri.
3. Pored obveze podnositelja zahtjeva,
ustanove koje su izdale kvalifikacije u pitanju, dužne su na zahtjev podnositelja,
pružiti u razumnom roku važne obavijesti nositelju kvalifikacije, ustanovi ili
nadležnim tijelima zemlje u kojoj se traži priznavanje.
4. Stranke će na odgovarajući način uputiti
ili poticati sve obrazovne ustanove u okviru svojega obrazovnoga sustava, da
ispune svaki razumni zahtjev za davanje obavijesti u svrhu vrednovanja
kvalifikacija dobivenih u tim ustanovama.
5. Odgovornost za dokazivanje da zahtjev
ne ispunjava uvjete leži na tijelu koje obavlja vrednovanje.
Članak III.4.
Radi olakšavanja priznavanja
kvalifikacija, svaka će stranka osigurati pružanje odgovarajućih i jasnih
obavijesti o svojem obrazovnom sustavu.
Članak III.5.
Odluke o priznavanju donosit će se u
razumnom roku, koji će unaprijed utvrditi tijelo nadležno za priznavanje, računajući
od trenutka kada će sve potrebne obavijesti za ispitivanje zahtjeva biti
pribavljene. Ako priznavanje bude uskraćeno, navest će se razlozi za odbijanje
priznavanja te će se podnositelj zahtjeva obavijestiti o mogućim mjerama koje
može poduzeti kako bi kasnije dobio priznavanje. Ako priznavanje bude uskraćeno,
ili ako odluka ne bude donesena, podnositelj zahtjeva mora moći podnijeti žalbu
u razumnom roku.
Odjeljak IV. – PRIZNAVANJE KVALIFIKACIJA
KOJE OMOGUĆAVAJU PRISTUP VISOKOM ŠKOLSTVU
Članak
IV.1.
Svaka
će stranka priznati, radi omogućavnja pristupa programima koji pripadaju njezinom
visokoškolskom sustavu, kvalifikacije koje su izdale druge stranke i koje
zadovoljavaju u toj stranci opće zahtjeve za pristup visokom obrazovanju,
osim ako se ne utvrdi da postoji bitna razlika između uvjeta za pristup u
stranci u kojoj je kvalifikacija stečena i uvjeta pristupa u stranci u kojoj se
priznavanje kvalifikacije traži.
Članak
IV.2.
Alternativno
bit će dovoljno da stranka omogući nositelju kvalifikacije koja je izdana u
nekoj drugoj stranci, na njegov zahtjev, dobivanje vrednovanja te
kvalifikacije, pa da se odredbe članka IV.1. primijene, mutatis mutandis,
na taj slučaj.
Članak
IV.3.
Ako
kvalifikacija daje pristup jedino određenim vrstama visokoškolskih ustanova ili
programa u stranci kod koje je kvalifikacija stečena, svaka će druga stranka
odobriti nositeljima takvih kvalifikacija pristup sličnim posebnim programima
u ustanovama koje pripadaju njezinom visokoškolskom sustavu, osim ako se može
dokazati da postoji bitna razlika između uvjeta za pristup u stranci u kojoj je
kvalifikacija stečena i u stranci u kojoj se traži priznavanje.
Članak
IV.4.
Kad
prijam u određene visokoškolske programe, dodatno uz opće zahtjeve za primanje,
ovisi o ispunjenju posebnih zahtjeva, nadležna tijela dotične stranke mogu
postaviti te iste dodatne zahtjeve nositeljima kvalifikacija stečenih u drugim
strankama ili vrednovati ispunjavaju li tražitelji s kvalifikacijama stečenim
u drugim strankama jednakovrijedne zahtjeve.
Članak IV.5.
Ako
srednjoškolske svjedodžbe, u stranci u kojoj su stečene, omogućavaju pristup
visokoškolskom obrazovanju jedino ako su praćene potvrdama o položenim
dopunskim ispitima kao preduvjetom prijama, druge stranke mogu uvjetovati istim
zahtjevima ili ponuditi neku drugu mogućnost za zadovoljavanje tih dodatnih
zahtjeva u okviru njihovih obrazovnih sustava. Svaka država, Sveta Stolica ili
Europska zajednica mogu u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o
ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, ili kasnije u svako doba,
izvijestiti jednog od depozitara o korištenju odredbama ovoga članka, određujući
na koje stranke namjeravaju primijeniti ovaj članak kao i razloge koji
opravdavaju te mjere.
Članak
IV.6.
Ne
dovodeći u pitanje odredbe članaka IV.1., IV.2., IV.4. i IV.5., prijam u neku
visokoškolsku ustanovu, ili u neki program u okviru takve ustanove može biti
podvrgnut ograničenjima ili odabiru. U slučajevima u kojima je prijam u visokoškolsku
ustanovu i/ili u program podvrgnut odabiru, postupak prijama treba se tako
odrediti da se vrednovanje stranih kvalifikacija ostvari u skladu s načelima
pravičnosti i nediskriminacije opisanima u odjeljku III.
Članak
IV.7.
Ne
dovodeći u pitanje odredbe članaka IV.1., IV.2., IV.3., IV.4. i IV.5., pristup
u određenu visokoškolsku ustanovu može se uvjetovati dokazom da podnositelj
zahtjeva u dovoljnoj mjeri vlada nastavnim jezikom ili jezicima u dotičnoj
ustanovi, ili drugim predviđenim jezicima.
Članak
IV.8.
U
strankama u kojima se pristup visokom obrazovanju može dobiti na osnovu
netradicionalnih kvalifikacija, slične će se kvalifikacije dobivene u drugim
strankama vrednovati na sličan način kao i netradicionalne kvalifikacije stečene
u stranci u kojoj se traži priznavanje.
Članak
IV.9.
U
svrhu prijama u visokoškolske programe, svaka stranka može odrediti da priznavanje
kvalifikacija koje su izdale strane obrazovne ustanove koje djeluju na njezinu
području ovisi o posebnim zahtjevima nacionalnog zakonodavstva ili o posebnim
sporazumima sklopljenim sa strankom iz koje te ustanove potječu.
Odjeljak V. – PRIZNAVANJE RAZDOBLJA
STUDIJA
Članak V.1.
Svaka će stranka priznati razdoblja
studija završene u okviru nekog visokoškolskog programa druge stranke. Takvo će
priznavanje obuhvatiti razdoblja studija koji vode završavanju visokoškolskog
programa kod stranke kod koje se priznavanje traži, osim ako se ne utvrde
bitne razlike između razdoblja studija završenih u drugoj stranci i dijela
visokoškolskog programa kojeg bi oni zamijenili kod stranke kod koje se traži
priznavanje.
Članak V.2.
Alternativno će biti dovoljno da stranka
omogući osobi koja je završila neko razdoblje studija u okviru visokoškolskog
programa u drugoj stranci, da dobije vrednovanje toga dijela studija, na
zahtjev dotične osobe, pa da se odredbe članka V.1. primijene, mutatis
mutandis, na taj slučaj.
Članak V.3.
Svaka će stranka
osobito olakšati priznavanje dijela studija:
a) ako postoji
prethodni sporazum između, s jedne strane, visokoškolske ustanove ili nadležnoga
tijela odgovornog za relevantno razdoblje studija i, s druge strane, visokoškolske
ustanove ili nadležnoga tijela odgovornog za traženo priznavanje; i
b) ako visokoškolska
ustanova u kojoj je završeno razdoblje studija izda svjedodžbu ili prijepis
ocjena, potvrđujući da je student uspješno ispunio propisane zahtjeve za to
razdoblje studija.
Odjeljak
VI. – PRIZNAVANJE VISOKOŠKOLSKIH KVALIFIKACIJA
Članak VI.1.
U mjeri u kojoj
se odluka o priznavanju zasniva na znanju i vještinama potvrđenim visokoškolskom
kvalifikacijom, svaka će stranka priznati visokoškolske kvalifikacije stečene u
drugoj stranci, osim ako se utvrde bitne razlike između kvalifikacija za koje
se traži priznavanje i odgovarajuće kvalifikacije u stranci u kojoj se traži
priznavanje.
Članak VI.2.
Alternativno,
bit će dovoljno da stranka omogući nositelju visokoškolske kvalifikacije
izdane u nekoj drugoj stranci, na njegov zahtjev, dobivanje vrednovanja te
kvalifikacije, pa da se odredbe članka VI.1. primijene, mutatis mutandis, na
taj slučaj.
Članak VI.3.
Priznavanje u
jednoj stranci visokoškolske kvalifikacije izdane u drugoj stranci, imat će
jednu ili obje od sljedećih posljedica:
a) pristup daljnjem
visokoškolskom studiju, uključujući važne ispite, i/ili pripremu za doktorat,
pod istim uvjetima koji se primjenjuju na nositelje kvalifikacija stranke u
kojoj se priznavanje traži;
b) uporabu
akademskog naslova, u skladu sa zakonima i propisima stranke u kojoj se
priznavanje traži, ili njezinom jurisdikcijom nad time.
Pored toga,
priznavanje može olakšati pristup tržištu rada u skladu sa zakonima i propisima
stranke u kojoj se traži priznavanje, ili njezinom jurisdikcijom nad time.
Članak VI.4.
Vrednovanje
neke visokoškolske kvalifikacije u jednoj od stranaka, a koju je izdala druga
stranka, može biti u obliku:
a) savjeta u
svrhu općeg zapošljavanja;
b) savjeta nekoj
obrazovnoj ustanovi u svrhu prijama u njezine programe;
c) savjeta bilo
kojem drugom tijelu nadležnom za priznavanje.
Članak VI.5.
Svaka stranka može
priznavanje visokoškolskih kvalifikacija koje su izdale strane obrazovne
ustanove koje djeluju na njezinu području uvjetovati posebnim zahtjevima
nacionalnoga zakonodavstva ili posebnim sporazumima sklopljenim sa strankom iz
koje te ustanove potječu.
Odjeljak VII. – PRIZNAVANJE
KVALIFIKACIJA IZBJEGLICA, PROGNANIKA I OSOBA U SITUACIJI SLIČNOJ IZBJEGLIČKOJ
Članak
VII.
Svaka
će stranka poduzeti sve moguće i razumne mjere u okviru svojega obrazovnoga
sustava i u skladu s ustavnim, zakonskim i podzakonskim propisima radi razvijanja
postupka pravičnoga i brzoga utvrđivanja ispunjavaju li izbjeglice,
prognanici i osobe u situaciji sličnoj izbjegličkoj tražene zahtjeve za
pristup visokoškolskom obrazovanju, za nastavljanje visokoškolskoga programa
ili za zapošljavanje, čak i u slučajevima u kojima se kvalifikacije stečene u
jednoj stranci ne mogu dokazati na temelju isprava.
Odjeljak VIII. – OBAVIJESTI O
VREDNOVANJU VISOKOŠKOLSKIH USTANOVA I PROGRAMA
Članak VIII.1.
Svaka će stranka
pružiti prikladne obavijesti o svim ustanovama koje pripadaju njezinu visokoškolskom
sustavu i o svakom programu koji one izvode radi omogućavanja nadležnim
tijelima drugih stranaka da provjere opravdava li kvaliteta kvalifikacija
izdanih u tim ustanovama priznavanje u stranci u kojoj se ono traži. Takve će
obavijesti imati sljedeći oblik:
a) ako su
stranke utemeljile sustav formalnoga vrednovanja visokoškolskih ustanova i
programa: obavijesti o metodama i rezultatima toga vrednovanja, te o normama
kvalitete svojstvene svakom tipu visokoškolske ustanove koja izdaje
kvalifikacije i o programima koji do njih vode.
b) ako stranke
nisu utemeljile sustav formalnoga vrednovanja visokoškolskih ustanova i
programa: obavijesti o priznavanju raznih kvalifikacija dobivenih u bilo kojoj
visokoškolskoj ustanovi, ili u okviru bilo kojega od visokoškolskih programa,
koji pripadaju njihovim visokoškolskim sustavima.
Članak VIII.2.
Svaka će stranka
donijeti odgovarajuće propise radi razvitka, održavanja i pripremanja:
a) pregleda
različitih tipova visokoškolskih ustanova koje pripadaju njezinu visokoškolskom
sustavu, s osebujnim obilježjima svakog tipa ustanove;
b) popisa
priznatih ustanova (javnih i privatnih) koje pripadaju njezinu visokoškolskom
sustavu, naznačujući njihove ovlasti za davanje različitih tipova
kvalifikacija i zahtjeve pristupa svakom tipu ustanove i programa;
c) opisa visokoškolskih
programa;
d) popisa
obrazovnih ustanova smještenih izvan njezina područja, za koje stranka smatra
da pripadaju njezinu obrazovnom sustavu.
Odjeljak IX. –
OBAVIJESTI O STVARIMA KOJE SE TIČU PRIZNAVANJA
Članak IX.1.
Radi olakšavanja priznavanja visokoškolskih
kvalifikacija, stranke se obvezuju utemeljiti pregledne sustave potpunog
opisa stečenih kvalifikacija.
Članak
IX.2.
1.
Priznajući potrebu za bitnim, ispravnim i suvremenim obavijestima, svaka će
stranka osnovati ili održavati nacionalni izvještajni centar i izvijestiti
jednog od depozitara o njegovu osnivanju ili o promjenama koje se njega tiču.
2.
Kod svake će stranke, nacionalni izvještajni centar:
a)
olakšavati pristup pouzdanim i ispravnim obavijestima o visokoškolskom sustavu
i kvalifikacijama zemlje u kojoj je smješten;
b)
olakšavati pristup obavijestima o visokoškolskim sustavima i kvalifikacijama
drugih stranaka;
c)
davati savjete ili obavijesti o pitanjima priznavanja i vrednovanja
kvalifikacija, u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima ili
pravilima.
3.
Svaki će nacionalni izvještajni centar imati na raspolaganju potrebna sredstva
kako bi mogao obavljati svoje funkcije.
Članak
IX.3.
Putem
nacionalnih izvještajnih centara ili na drugi način, stranke će poticati
uporabu Dopunske diplome UNESCO-a/Vijeća Europe ili bilo kakvog sličnog
dokumenta visokoškolskih ustanova stranaka.
Odjeljak X. – MEHANIZMI PROVEDBE
Članak
X.1.
Sljedeća
će tijela nadzirati, poticati i olakšavati provedbu Konvencije:
a)
Odbor Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u Europskoj regiji;
b)
Europska mreža nacionalnih izvještajnih centara o akademskoj mobilnosti i
priznavanju (Mreža ENIC), osnovana odlukom Odbora ministara Vijeća Europe 9.
lipnja 1994. i Regionalne komisije UNESCO-a za Europu 18. lipnja 1994.
Članak
X.2.
1.
Ovom se Konvencijom osniva Odbor Konvencije o priznavanju visokoškolskih
kvalifikacija u Europskoj regiji (u daljnjem tekstu »Odbor«). On će se
sastojati od po jednog predstavnika svake stranke.
2.
U svrhe članka X.2., izraz »stranka« neće se primjenjivati na Europsku
zajednicu.
3.
Države spomenute u članku XI.1.1. i Sveta Stolica, ako nisu stranke ove
Konvencije, Europska zajednica i predsjednik Mreže ENIC, mogu sudjelovati na
sastancima Odbora kao promatrači. Predstavnici vladinih i nevladinih
organizacija aktivni na polju priznavanja u regiji također mogu biti pozvani
da pribivaju sastancima Odbora kao promatrači.
4.
Predsjednik Regionalnog odbora UNESCO-a za primjenu Konvencije o priznavanju
visokoškolskih studija, diploma i stupnjeva u državama koje pripadaju
Europskoj regiji također će biti pozvan da sudjeluje na sastancima Odbora kao
promatrač.
5. Odbor će
poticati primjenu ove Konvencije i nadgledati njezinu provedbu. U tu svrhu on
može prihvaćati, većinom stranaka, preporuke, izjave, protokole i modele dobre
prakse radi pomaganja nadležnim tijelima stranaka pri provedbi Konvencije i
pri ispitivanju zahtjeva za priznavanje visokoškolskih kvalifikacija. Iako
one nisu obvezane takvim tekstovima, stranke će ih nastojati u najvećoj mogućoj
mjeri primjenjivati, upoznavati s njima nadležna tijela i poticati njihovu
primjenu. Odbor će tražiti mišljenje Mreže ENIC prije donošenja odluka.
6.
Odbor će izvješćivati nadležna tijela Vijeća Europe i UNESCO-a.
7.
Odbor će održavati veze s Regionalnim odborom i UNESCO-a za primjenu
Konvencija o priznavanju visokoškolskih studija, diploma i stupnjeva
usvojenih pod okriljem UNESCO-a.
8.
Većina stranaka predstavlja kvorum.
9.
Odbor će prihvatiti svoj poslovnik. Sastajat će se na redovnim sastancima barem
svake tri godine. Odbor će se sastati po prvi put u roku godinu dana od stupanja
ove Konvencije na snagu.
10.
Tajništvo Odbora bit će povjereno zajednički glavnom tajniku Vijeća Europe i
generalnom direktoru UNESCO-a.
Članak X.3.
1.
Svaka će stranka imenovati, kao člana Europske mreže nacionalnih izvještajnih
centara za akademsku mobilnost i priznavanje (Mreža ENIC), nacionalni izvještajni
centar osnovan ili održavan na temelju članka IX.2. U slučaju kad je u stranci
osnovano ili održavano više nacionalnih izvještajnih centara na temelju članka
IX.2., oni će biti članovima Mreže, ali će dotični nacionalni izvještajni
centri imati ukupno samo jedan glas.
2.
Mreža ENIC će, u svojem sastavu ograničenom na nacionalne izvještajne centre
stranaka ove Konvencije, podupirati i pomagati praktičnu provedbu Knvencije od
strane nadležnih nacionalnih tijela. Mreža će se sastajati barem jednom godišnje
na plenarnoj sjednici. Ona će izabrati predsjednika i upravu u skladu sa svojim
mandatom.
3.
Tajništvo Mreže ENIC bit će povjereno zajednički glavnom tajniku Vijeća Europe
i generalnom direktoru UNESCO-a.
4.
Stranke će, putem Mreže ENIC, surađivati s nacionalnim izvještajnim centrima
drugih stranaka, osobito im omogućavajući prikupljanje svih obavijesti
korisnih nacionalnim izvještajnim centrima u njihovim aktivnostima povezanim s
akademskim priznavanjem i mobilnošću.
Odjeljak XI. – ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
XI.1.
1.
Ova će Konvencija biti otvorena za
potpisivanje:
a)
državama članicama Vijeća Europe;
b)
državama članicama UNESCO-a Europske
regije;
c)
svakoj drugoj potpisnici, državi ugovornici ili stranci Europske kulturne
konvencije Vijeća Europe i/ili UNESCO-ve Konvencije o priznavanju visokoškolskih
studija, diploma i stupnjeva u državama koje pripadaju Europskoj regiji,
pozvanim na Diplomatsku konferenciju ovlaštenu za prihvaćanje ove Konvencije.
2. Ove države i
Sveta Stolica mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane:
a) potpisivanjem
bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja; ili
b) potpisivanjem
uz rezervu ratifikacije, prihvata ili odobrenja, kojem slijedi ratifikacija,
prihvat ili odobrenje; ili
c) pristupom.
3. Potpisivanje će
se obaviti kod jednog od depozitara. Isprave o ratifikaciji, prihvatu,
odobrenju ili pristupu položit će se kod jednog od depozitara.
Članak XI.2.
Ova Konvencija
stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od mjesec
dana kad su pet država, uključujući barem tri države članice Vijeća Europe
i/ili UNESCO-ve Europske regije, izrazile svoj pristanak da budu vezane
Konvencijom. Za svaku drugu državu ona stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji
slijedi nakon isteka razdoblja od mjesec dana od dana izražavanja njezinoga
pristanka da bude vezana Konvencijom.
Članak XI.3.
1. Nakon
stupanja ove Konvencije na snagu, svaka država koja ne spada u jednu od
kategorija popisanih u članku XI.1. moći će zatražiti pristup ovoj Konvenciji.
Svaki će zahtjev u tu svrhu biti upućen jednom od depozitara koji će ga
dostaviti strankama barem tri mjeseca prije sastanka Odbora Konvencije o
priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u Europskoj regiji. Depozitar će također
izvijestiti Odbor ministara Vijeća Europe i Izvršni odbor UNESCO-a.
2. Odluka da se
država koja to zatraži pozove na pristup ovoj Konvenciji donijet će se dvotrećinskom
većinom stranaka.
3. Nakon
stupanja ove Konvencije na snagu, Europska zajednica može joj pristupiti na
temelju zahtjeva njezinih država članica, koji će biti upućen jednom od
depozitara. U tom slučaju neće se primijeniti članak XI. 3. stavak 2.
4. Za svaku državu
koja pristupi ili za Europsku zajednicu, Konvencija će stupiti na snagu prvog
dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od mjesec dana od polaganja
isprave o pristupu Konvenciji kod jednog od depozitara.
Članak XI.4.
1. Stranke ove
Konvencije koje su istodobno stranke jedne ili više sljedećih konvencija:
Europske
konvencije o ekvivalenciji diploma na temelju kojih je moguće stupiti u visokoškolske
ustanove (1953., ETS br. 15) i njezina
Protokola (1964., ETS br. 49);
Europske
konvencije o priznavanju razdoblja visokoškolskih studija (1956., ETS br. 21);
Europske
konvencije o akademskom priznavanju sveučilišnih kvalifikacija (1959., ETS
br. 32);
Konvencije o
priznavanju visokoškolskih studija, diploma i stupnjeva u arapskim i europskim
državama na Mediteranu (1976.);
Konvencije o priznavanju visokoškolskih
studija, diploma i stupnjeva u državama područja Europe (1979.);
Europske
konvencije o općoj ekvivalenciji razdoblja sveučilišnih studija (1990., ETS
br. 138);
a) primjenjivat će
odredbe ove Konvencije u svojim međusobnim odnosima;
b) nastavit će
primjenjivati gore spomenute Konvencije kojih su stranke, u svojim odnosima s
drugim državama strankama tih Konvencija, a koje nisu stranke ove Konvencije.
2. Stranke ove
Konvencije obvezuju se da neće postati strankom bilo koje Konvencije spomenute
u stavku 1. koje one još nisu stranke, s izuzetkom Međunarodne konvencije o
priznavanju visokoškolskih studija, diploma i stupnjeva u arapskim i europskim
državama koje graniče s Mediteranom.
Članak XI.5.
1. Svaka država
može, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji,
prihvatu, odobrenju ili pristupu, odrediti na koje će se područje ili područja
primjenjivati ova Konvencija.
2. Svaka država
može kasnije u svako doba, izjavom upućenom jednom od depozitara, proširiti
primjenu ove Konvencije na svako drugo u izjavi određeno područje. Glede
takvoga područja, Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi
nakon isteka razdoblja od mjesec dana od dana kad depozitar primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava
dana prema dva prethodna stavka može se, glede svakog područja određenog u
takvoj izjavi, povući notifikacijom upućenom jednom od depozitara. Povlačenje će
proizvoditi učinak prvoga dana mjeseca nakon isteka razdoblja od mjesec dana od
dana kada depozitar primi takvu obavijest.
Članak XI.6.
1. Svaka stranka
može u svako doba, otkazati ovu Konvenciju notifikacijom upućenom jednom od
depozitara.
2. Takav će
otkaz proizvoditi učinak prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka
razdoblja od dvanaest mjeseci od dana kad depozitar primi notifikaciju.
Međutim, takav
otkaz neće utjecati na odluke o priznavanju koje su prethodno donošene sukladno
odredbama ove Konvencije.
3. Prestanak ili
suspenzija primjene ove Konvencije kao posljedica toga što je neka stranka
prekršila odredbe bitne za ostvarenje cilja ili svrha ove Konvencije, provest će
se u skladu s međunarodnim pravom.
Članak XI.7.
1. Svaka država,
Sveta Stolica ili Europska zajednica može, u trenutku potpisivanja ili
polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu,
izjaviti da pridržava pravo da ne primijeni, u cijelosti ili djelomično, jedan
ili više slijedećih članaka ove Konvencije:
Članak IV.8.
Članak V.3.
Članak VI.3.
Članak VIII.2.
Članak IX.3.
Nikakve druge rezerve nisu dopuštene.
2.
Svaka stranka koja je stavila rezervu prema prethodnom stavku može je u
potpunosti ili djelomično povući notifikacijom upućenom jednom od depozitara.
Povlačenje će djelovati od dana kada depozitar primi takvu notifikaciju.
3.
Stranka koja je stavila rezervu na odredbe ove Konvencije ne može zahtijevati
primjenu te odredbe od bilo koje druge stranke; ona može, međutim, ukoliko je
rezerva djelomična ili uvjetna, zahtijevati primjenu te odredbe u mjeri u kojoj
ju je sama prihvatila.
Članak
XI.8.
1.
Odbor Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u Europskoj regiji
može usvojiti nacrt izmjena ove Konvencije dvotrećinskom većinom stranaka.
Svaki tako usvojen nacrt izmjena bit će uključen u Protokol uz ovu Konvenciju. Protokol
će odrediti uvjete svoga stupanja na snagu za koje će, u svakom slučaju, biti
potreban pristanak stranaka da njime budu
vezane.
2.
Nikakve izmjene Odjeljka III. Konvencije nisu moguće po postupku iz stavka 1.
ovoga članka.
3.
Svaki prijedlog izmjena priopćit će se jednom od depozitara koji će ga
dostaviti strankama barem tri mjeseca prije sastanka Odbora. Depozitar će također
izvijestiti Odbor ministara Vijeća
Europe i Izvršni odbor UNESCO-a.
Članak
XI.9.
1.
Glavni tajnik Vijeća Europe i generalni direktor UNESCO-a depozitari su ove
Konvencije.
2.
Depozitar kod kojega je neki akt, notifikacija ili priopćenje položeno,
obavijestit će stranke ove Konvencije, kao i druge države članice Vijeća Europe
i/ili UNESCO-ve Europske regije o:
a)
svakom potpisu:
b)
polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu;
c)
svakom danu stupanja ove Konvencije na snagu u skladu s odredbama članaka XI.2.
i XI.3.4.;
d)
svakoj rezervi stavljenoj u skladu s odredbama članka XI.7. i o povlačenju svake
rezerve stavljene u skladu s odredbama članka XI.7.;
e)
svakom otkazu ove Konvencije u skladu s člankom XI.6.;
f)
svakoj izjavi danoj u skladu s odredbama članaka II.1, ili članaka II.2.;
g)
svim izjavama danim u skladu s odredbama članka IV.5.;
h)
svakom zahtjevu za pristup podnesenom u skladu s odredbama članaka XI.3.;
i)
svakom prijedlogu danom u skladu s odredbama članka XI.8.;
j)
svakom drugom aktu, notifikaciji ili priopćenju koji se odnose na ovu
Konvenciju.
3.
Depozitar koji dobije priopćenje ili da obavijest u skladu s odredbama ove
Konvencije, odmah će o tome izvijestiti drugog depozitara.
U
potvrdu toga su potpisani predstavnici, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu
Konvenciju.
Sastavljeno
u Lisabonu 11. travnja 1997., na engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom
jeziku, s tim da su sva četiri teksta jednako vjerodostojna, u dva primjerka,
od kojih se jedan pohranjuje u arhiv Vijeća Europe, a drugi primjerak u arhiv
UNESCO-a. Ovjerovljeni prijepis dostavit će se svim državama iz članka XI.1.,
Svetoj Stolici i Europskoj zajednici,
te Tajništvu Ujedinjenih naroda.
Članak
3.
Za provedbu
ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike
Hrvatske.
Članak
4.
Na dan stupanja
na snagu ovoga Zakona Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona za Republiku Hrvatsku nije na snazi, te će se podaci o
njezinom stupanju na snagu obaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona
o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njezinog stupanja na
snagu.
Članak
5.
Ovaj Zakon
stupa na snagu osmoga dana od dana njegove objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
605-01/02-02/01
Zagreb, 3. srpnja 2002.
HRVATSKI
SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.