HRVATSKI SABOR

113

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. rujna 2006. godine.

Klasa: 011-01/06-01/61

Urbroj: 71-05-03/1-06-2

Zagreb, 3. listopada 2006.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i imovinu, potpisan u Berlinu 6. veljače 2006., u dva izvornika na hrvatskom i njemačkom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu

Republika Hrvatska i Savezna Republika Njemačka

želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu – sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primjenjuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

(1) Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak i imovinu koji su uvedeni za račun jedne od država ugovornica, jedne od njezinih pokrajina ili jednog od njezinih lokalnih tijela, neovisno o načinu na koji se ubiru.

(2) Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi koji se ubiru na ukupni dohodak, ukupnu imovinu, ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući i poreze na dobit od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, te poreze na ukupne iznose plaća kao i poreze na porast imovine.

(3) Trenutno postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor posebno su:

a) u Republici Hrvatskoj:

porez na dobit,

porez na dohodak i

prirez porezu na dohodak,

uključujući ostale prireze koji se uvedu na te poreze

(u daljnjem tekstu »hrvatski porez«);

b) u Saveznoj Republici Njemačkoj:

porez na dohodak,

korporacijski porez,

porez na imovinu i

porez na obavljanje djelatnosti,

uključujući prireze koji se uvedu na te poreze

(u daljnjem tekstu »njemački porez«).

(4) Ovaj se Ugovor primjenjuje i na sve iste ili bitno slične poreze koji budu uvedeni nakon dana potpisivanja ovog Ugovora uz navedene poreze ili umjesto njih. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima sve bitne promjene u svojim poreznim zakonima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

(1) Za potrebe ovoga Ugovora, ako iz sadržaja ne proizlazi druk­čije:

a) izrazi »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju, ovisno o sadržaju, Republiku Hrvatsku ili Saveznu Republiku Njemačku. Izrazi »Republika Hrvatska« i »Savezna Republika Njemačka« označavaju državno područje dotične države ugovornice kao i područje mora koje se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje te vodeni stup koji se nalazi iznad, a na kojima dotična država ugovornica u skladu s međunarodnim pravom i svojim unutarnjim propisima vrši suverena prava i jurisdikciju u svrhu istraživanja, iskorištavanja, održavanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima;

b) izraz »osoba« označava fizičke osobe i društva;

c) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili nositelja prava koji se u svrhu oporezivanja smatra pravnom osobom;

d) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju, ovisno o sadržaju, trgovačko društvo kojim upravlja rezident jedne države ugovornice ili trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

e) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom ili zrakoplovom koji je pod upravom društva sa sjedištem stvarne uprave u jednoj od država ugovornica, osim ako se taj prijevoz brodom ili zrakoplovom obavlja isključivo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

f) izraz »državljanin« označava:

aa) u odnosu na Republiku Hrvatsku:

sve fizičke osobe koje imaju hrvatsko državljanstvo kao i sve pravne osobe, društva osoba i druga udruženja osoba koja su osnovana prema važećim zakonima Republike Hrvatske;

bb) u odnosu na Saveznu Republiku Njemačku:

sve Nijemce u smislu Ustava Savezne Republike Njemačke kao i sve pravne osobe, društva osoba i druga udruženja osoba koja su osnovana prema važećim zakonima Savezne Republike Njemačke;

g) izraz »nadležno tijelo« znači:

aa) u slučaju Republike Hrvatske ministra financija ili njegova ovlaštenog predstavnika;

bb) u slučaju Savezne Republike Njemačke Savezno ministarstvo financija ili državno tijelo na koje je Ministarstvo prenijelo svoje ovlasti.

(2) U svrhu primjene ovoga Ugovora od strane država ugovornica, svaki izraz koji u njemu nije definiran imat će, ako sadržaj ne zahtijeva drukčije, značenje koje u tom trenutku ima prema propisima te države za potrebe poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, s tim da će značenje prema poreznim propisima koji se primjenjuju u toj državi ugovornici imati prednost u odnosu na značenje koje taj izraz ima prema drugim propisima te države ugovornice.

Članak 4.

REZIDENT

(1) U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava osobu koja prema zakonima te države u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja te obuhvaća i tu državu, njezine pokrajine i njezina lokalna tijela. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi.

(2) Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada vrijedi sljedeće:

a) osoba se smatra rezidentom one države u kojoj ima prebivalište; a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima najuže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom one države čiji je državljanin;

d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.

(3) Kad je zbog odredaba stavka 1. neko društvo rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom one države ugovornice u kojoj se nalazi mjesto njegove stvarne uprave.

(4) Društvo osoba smatra se rezidentom one države ugovornice u kojoj se nalazi njegovo mjesto stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

(1) Za svrhe ovoga Ugovora, izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

(2) Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave,

b) podružnicu,

c) ured,

d) tvornicu,

e) radionicu i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili neko drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava.

(3) Građevinski radovi ili montaža smatraju se stalnom poslovnom jedinicom samo ako traju dulje od 12 mjeseci.

(4) Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, stalnom poslovnom jedinicom ne smatra se:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu obrade ili prerade koje obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u podstavcima od a) do e), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te kombinacije, ima pripremno ili pomoćno značenje.

(5) Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na koju se odnosi stavak 6. – djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime toga društva, i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi ugovornici u odnosu na sve aktivnosti koje ta osoba poduzima za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje, ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

(6) Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisionara ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

(7) Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je u većinskom vlasništvu društva koje je rezident druge države ugovornice, ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način), sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugoga društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

(1) Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u drugoj državi ugovornici.

(2) Izraz »nekretnina« ima značenje prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. Taj izraz u svakom slučaju uključuje imovinu koja pripada uz nekretninu, stoku i opremu koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, prava na koja se primjenjuju odredbe propisa privatnog prava o zemljištu, pravo plodouživanja nekretnine, te prava na isplate promjenjivih ili fiksnih naknada za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava; brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

(3) Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, davanja u zakup ili najam te od svakog drugog oblika korištenja nekretnine.

(4) Odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

(1) Dobit od poslovanja društva jedne države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ali samo onaj iznos dobiti koji se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici.

(2) U skladu s odredbama stavka 3., ako društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

(3) Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice, kao odbici se priznaju troškovi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući upravne i opće administrativne troškove, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

(4) Ako je u državi ugovornici uobičajeno utvrđivati dobit stalne poslovne jedinice na temelju raspodjele ukupne dobiti društva na njezine različite dijelove, stavak 2. ne sprječava tu državu ugovornicu da uobičajenom raspodjelom odredi oporezivu dobit. Odabran način raspodjele dobiti mora biti takav da rezultat bude u skladu s načelima sadržanima u ovom članku.

(5) Neće se smatrati da stalna poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

(6) U primjeni prethodnih odredaba ovoga članka, dobit stalne poslovne jedinice određuje se na isti način svake godine, osim ako postoji opravdan i dovoljan razlog da se postupi drukčije.

(7) Ako dobit uključuje i dijelove dohotka koji su na poseban način uređeni u drugim člancima ovoga Ugovora, odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI, RIJEČNI I ZRAČNI PROMET

(1) Dobit od korištenja pomorskih brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

(2) Dobit od korištenja riječnih brodova na unutarnjim plovnim putovima oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

(3) Za potrebe ovoga članka, izrazi »dobit od korištenja pomorskih brodova i zrakoplova u međunarodnom prometu« i »dobit od korištenja riječnih brodova na unutarnjim plovnim putovima« sadrže i dobit ostvarenu od

a) povremenog davanja u zakup praznih pomorskih brodova, zrakoplova ili riječnih brodova na unutarnjim plovnim putovima, te

b) korištenja ili davanja u zakup kontejnera (uključujući prikolice i odgovarajuću opremu koja služi za prijevoz kontejnera),

ako se te djelatnosti obavljaju uz korištenje pomorskih brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu ili riječnih brodova na unutarnjim plovnim putovima.

(4) Ako je sjedište stvarne uprave društva koje se bavi međunarodnim pomorskim prometom ili društva koje se bavi prometom na unutarnjim plovnim putovima na pomorskom ili riječnom brodu, smatra se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj je matična luka pomorskog ili riječnog broda ili ako nema matične luke, u državi ugovornici, čiji je rezident korisnik pomorskog ili riječnog broda.

(5) Odredba stavka 1. primjenjuje se i na dobit od udjela u nekom poslu (pool), zajedničkom poslovanju ili u međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

(1) Ako:

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu društva druge države ugovornice, ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, kontroli ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u tim slučajevima između ta dva društva u njihovim trgovačkim ili financijskim odnosima utvrđeni ili određeni uvjeti različiti od onih koji bi bili određeni između samostalnih društava, dobit koja bi se ostvarila kad takvi uvjeti ne bi postojali, a zbog tih uvjeta nije ostvarena, može se pripisati dobiti tog društva i prema tome oporezivati.

(2) Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi – i prema tome oporezuje – dobit na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će ta druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri toj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovoga Ugovora, a ako je potrebno, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

(1) Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

(2) Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje plaća dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada porez ne smije biti veći od:

a) 5% od bruto-iznosa dividendi ako je stvarni korisnik društvo (ali ne društvo osoba) koje izravno posjeduje najmanje 10% kapitala društva koje isplaćuje dividende;

b) 15% od bruto-iznosa dividendi u svim ostalim slučajevima.

Odredbe ovoga stavka ne utječu na oporezivanje dobiti društva iz koje se isplaćuju dividende.

(3) Izraz »dividenda« upotrijebljen u ovome članku označava dohodak od dionica ili »jouissance« dionica ili »jouissance« prava, rudarskih dionica, osnivačkih udjela ili druge vrste dohotka koji podliježe istom poreznom postupku kao i dohodak od dionica te isplata na temelju isprava o udjelu u investicijskoj imovini prema zakonima države čiji je rezident društvo koje obavlja raspodjelu.

(4) Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta, a udio na osnovi kojega se dividende isplaćuju stvarno je povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14.

(5) Ako društvo koje je rezident jedne države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne smije oporezivati dividende koje isplaćuje to društvo, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je udio zbog kojega se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se isplaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

(1) Kamate nastale u državi ugovornici, a isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati samo u toj drugoj državi ugovornici, ako je ta osoba stvarni korisnik.

(2) Izraz »kamate« za potrebe ovoga članka označava prihod od potraživanja bilo koje vrste, čak i kada su potraživanja osigurana založnim pravom na zemljištu, a posebice prihode od državnih vrijednosnica, obveznica ili zadužnica, uključujući s time povezane premije i nagrade u svezi s lutrijskim obveznicama. Zatezne kamate zbog zakašnjela plaćanja ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik prava, koji je rezident jedne države ugovornice, u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, posluje preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta, a potraživanje na koje se plaćaju kamate stvarno je povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14.

(4) Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj ta država, njezina pokrajina, lokalno tijelo ili rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira na to je li rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugovanje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi u kojoj se nalazi poslovna jedinica ili stalno sjedište.

(5) Ako je zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika kamate, ili između svakog od njih i neke treće osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanja na koja se kamate plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika kamate da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U tom se slučaju više plaćeni iznos oporezuje prema zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

(1) Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati samo u drugoj državi, ako je ta osoba stvarni korisnik.

(2) Izraz »autorske naknade« za potrebe ovoga članka označava sve naknade koje se plaćaju za korištenje ili za pravo korištenja bilo kojega autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući i filmove, vrpce ili druga sredstva za emitiranje na radiju ili televiziji, svakog patenta, zaštitnog znaka, uzorka ili modela, plana, tajnih formula ili postupaka, ili za obavijesti koje se odnose na industrijsko, trgovačko ili znanstveno iskustvo.

(3) Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik prava, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su nastale autorske naknade, preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava ili imovina zbog kojih su plaćene autorske naknade stvarno su povezana s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14.

(4) Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj sama ta država, njezina pokrajina, lokalno tijelo ili rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja plaća autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza isplate autorske naknade, a takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

(5) Ako je zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika autorske naknade, ili između svakog od njih i neke treće osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir iznos koji je za njih plaćen, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika autorske naknade da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na zadnji iznos. U tom je slučaju više plaćeni iznos oporeziv prema propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

(1) Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina u smislu članka 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

(2) Dobit od otuđenja dionica i ostalih udjela u društvu, čija se aktivna imovina izravno ili neizravno sastoji uglavnom od nekretnina koje se nalaze u državi ugovornici, može se oporezivati u toj državi ugovornici.

(3) Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici za svrhe obavljanja samostalne djelatnosti, uključujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takva stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

(4) Dobit od otuđenja pomorskih brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu ili riječnih brodova koji se koriste u prometu na unutarnjim plovnim putevima ili od pokretne imovine koja služi za korištenje pomorskih ili riječnih brodova ili zrakoplova oporezuje se samo u onoj državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva.

(5) Dobit od otuđenja imovine na koju se ne odnose stavci od 1. do 4. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

(1) Dohodak koji ostvari fizička osoba koja je rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih sličnih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. U tom se slučaju u toj drugoj državi može oporezivati samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu.

(2) Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti te samostalne djelatnosti liječnika, zubara, odvjetnika, inženjera, arhitekata i knjigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

(1) U skladu s odredbama članaka od 16. do 19., plaće i slična primanja koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada oporezuju se samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

(2) Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici, oporezuje se samo u prvospomenutoj državi:

a) ako primatelj u drugoj državi ne boravi duže od ukupno 183 dana u razdoblju od 12 mjeseci koje počinje ili završava za vrijeme dotične porezne godine, i

b) ako primanja isplati poslodavac koji nije rezident druge države ugovornice ili se ona isplate u njegovo ime, i

c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

(3) Odredbe stavka 2. ne primjenjuju se na primanja u okviru ustupanja zaposlenika.

(4) Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja ostvarena od nesamostalnog rada na pomorskom brodu ili zrakoplovu koji se koriste u međunarodnom prometu ili na riječnom brodu u prometu na unutarnjim plovnim putovima mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva pod čijom upravom se brod ili zrakoplov nalazi.

(5) Doprinosi koji se za osobu koja u državi ugovornici obavlja nesamostalan rad plaćaju za obvezno socijalno osiguranje drugoj državi ugovornici u skladu s njezinim pravnim propisima, u prvospomenutoj će se državi, pri utvrđivanju oporeziva dohotka te osobe, tretirati na isti način, pod istim uvjetima i u istom opsegu kao i doprinosi za obvezno socijalno osiguranje koji se plaćaju i porezno priznaju prema pravnim propisima prvospomenute države ugovornice pod uvjetima:

a) da osoba neposredno prije početka obavljanja svoje djelatnosti nije bila rezident te države te da su za tu osobu u drugoj državi već plaćeni doprinosi za obvezno socijalno osiguranje, i

b) da su nadležna tijela prvospomenute države utvrdila da ustanove kojima se plaćaju doprinosi za obvezno socijalno osiguranje općenito odgovaraju ustanovama koje su u toj državi porezno priznate kao takve.

Za potrebe ovog stavka, izraz »obvezno socijalno osiguranje« označava:

aa) za Republiku Hrvatsku: zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, koji se plaćaju zakonom utvrđenim ustanovama socijalnog osiguranja;

bb) za Saveznu Republiku Njemačku: zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje, osiguranje za tuđu pomoć i njegu te osiguranje za slučaj nezaposlenosti, koji se plaćaju zakonom utvrđenim ustanovama socijalnog osiguranja.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA NADZORNIH I UPRAVNIH ODBORA

Naknade članova nadzornih i upravnih odbora te druga slična plaćanja koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana nadzornog ili upravnog odbora društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

(1) Neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15., dohodak koji od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici ostvari rezident države ugovornice kao umjetnik, primjerice kao kazališni, filmski, radijski i televizijski umjetnik te glazbenik, ili kao športaš, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

(2) Ako dohodak u smislu stavka 1. ne pripadne samom umjetniku ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj umjetnik ili športaš obavlja svoju djelatnost.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ne odnose se na dohodak od samostalne djelatnosti koju su umjetnici ili športaši obavili u državi ugovornici ako je boravak u toj državi u cijelosti ili pretežito financiran iz državnih sredstava druge države, njezine pokrajine, lokalnih tijela, ili od ustanove za koju se u drugoj državi smatra da je od opće koristi. U tom se slučaju prihodi mogu oporezivati samo u onoj državi ugovornici čija je ta osoba rezident.

Članak 18.

MIROVINE, RENTE I SLIČNA PRIMANJA

(1) Prema odredbama članka 19. stavak 2., mirovine i druga slična primanja ili rente u smislu stavka 4., koja se rezidentu države ugovornice isplaćuju iz druge države ugovornice, oporezuju se samo u prvospomenutoj državi.

(2) Primanja koja rezident jedne države ugovornice dobiva od zakonskog socijalnog osiguranja druge države ugovornice mogu se, neovisno o stavku 1., oporezivati samo u toj drugoj državi.

(3) Višekratne i jednokratne naknade koje država ugovornica ili lokalno tijelo isplaćuje rezidentu druge države ugovornice kao naknadu za politički progon ili za nepravdu ili štete uslijed ratnih djelovanja (uključujući i reparacijske naknade), ili na temelju vojne ili civilne službe ili zlodjela, cijepljenja ili sličnih događaja, mogu se, neovisno o stavku 1., oporezivati samo u prvospomenutoj državi.

(4) Izraz »renta« znači određeni iznos koji se treba isplaćivati redovito u točno određeno vrijeme, i to doživotno ili tijekom određenog ili ustanovljenog vremenskog razdoblja, na temelju obveze kojom su ta isplaćivanja predviđena kao zamjena za odgovarajuću naknadu u novcu ili novčanoj vrijednosti.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

(1) a) Plaće i slična primanja, osim mirovina, koje država ugovornica, njezina pokrajina ili lokalno tijelo isplaćuje fizičkoj osobi za rad u državnoj službi te države ugovornice, njezine pokrajine ili lokalnog tijela mogu se oporezivati samo u toj državi ugovornici.

b) Takve se plaće i slična primanja, međutim, mogu oporezivati samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države, te ako

aa) je državljanin te države ili

bb) nije postala rezidentom te države samo radi obavljanja te službe.

(2) a) Mirovine koje fizičkoj osobi isplaćuje država ugovornica, pokrajina ili lokalno tijelo ili koje se isplaćuju iz posebne imovine osnovane od te države, pokrajine ili lokalnih tijela, za rad u državnoj službi te države, pokrajine ili lokalnog tijela, mogu se oporezivati samo u toj državi.

b) Te se mirovine, međutim, mogu oporezivati samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te druge države ugovornice.

(3) Odredbe članaka 15., 16., 17. ili 18. primjenjuju se na plaće i slična primanja te mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice, njezine pokrajine ili lokalnog tijela.

(4) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način za naknade koje se u okviru programa gospodarske suradnje države ugovornice, njezine pokrajine ili lokalnih tijela isplaćuju stručnjacima ili dobrovoljcima koji su u drugu državu ugovornicu poslani uz njezinu suglasnost, i to iz sredstava koja je isključivo osigurala ta država, njezina pokrajina ili lokalno tijelo.

(5) Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se i na plaće i slična primanja koja se isplaćuju fizičkim osobama za njihov rad u Goethe institutu, Njemačkoj akademskoj službi za razmjenu (Deutscher Akademischer Austauschdienst – DAAD) i drugim sličnim ustanovama koje će nadležna tijela država ugovornica utvrditi zajedničkim dogovorom. Ako ta primanja ne podliježu oporezivanju u državi ugovornici iz koje potječu, primjenjuje se članak 15.

Članak 20.

GOSTUJUĆI PROFESORI, NASTAVNICI I STUDENTI

(1) Fizička osoba koja na poziv države ugovornice ili sveučilišta, visokog učilišta, škole, muzeja ili neke druge kulturne ustanove te države ugovornice, ili u okviru službene kulturne razmjene, u toj državi ugovornici boravi najviše dvije godine isključivo sa svrhom podučavanja, održavanja predavanja ili istraživanja u toj ustanovi i rezident je druge države ugovornice ili je neposredno prije dolaska u prvospomenutu državu bila rezident te države, u prvospomenutoj državi je izuzeta od oporezivanja primitaka koje ostvari takvom djelatnošću, pod uvjetom da te naknade ne dobiva iz te države.

(2) Primici koje ostvari student, vježbenik ili naučnik za potrebe svoga studija ili obrazovanja, a koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji se nalazi u prvospomenutoj državi isključivo zbog svoga studija ili obrazovanja, ne oporezuju se u toj državi, uz uvjet da ti primici proizlaze iz izvora izvan te države.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

(1) Dohodak rezidenta države ugovornice, koji nije naveden u prethodnim člancima ovoga Ugovora, oporezuje se samo u toj državi, bez obzira na to gdje je nastao.

(2) Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavak 2., ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina zbog kojih se prihod isplaćuje su stvarno povezani s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primjenjuju odredbe članka 7. odnosno članka 14.

Članak 22.

IMOVINA

(1) Imovina koju čini nepokretna imovina u smislu članka 6. stavka 2. koju posjeduje rezident države ugovornice, a koja se nalazi u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u drugoj državi ugovornici.

(2) Imovina koju čini pokretna imovina koja je dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ili pokretna imovina stalnog sjedišta koje je na raspolaganju rezidentu države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhu obavljanja samostalne djelatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi.

(3) Imovina koju čine pomorski brodovi ili zrakoplovi u međunarodnom prometu i riječni brodovi koji se koriste u prometu na unutrašnjim vodama, te pokretna imovina vezana uz korištenje tih brodova ili zrakoplova, oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave društva.

(4) Svi ostali dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U DRŽAVI PREBIVALIŠTA

(1) Kod rezidenta Savezne Republike Njemačke porez će se utvrđivati kako slijedi:

a) Iz porezne osnovice njemačkog poreza izuzet će se prihodi iz Republike Hrvatske kao i imovina koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, koji se u skladu s ovim Ugovorom mogu oporezovati u Republici Hrvatskoj, a ne potpadaju pod točku b). Za prihode od dividenda prethodno navedene odredbe važe samo onda, ako se te dividende društvu (ali ne društvu osoba) rezidentu Savezne Republike Njemačke isplaćuju od društva rezidenta Republike Hrvatske, od čijeg je kapitala barem 10% neposredno u vlasništvu njemačkog društva i ako te dividende nisu odbijene kod utvrđivanja dobiti društva koje ih isplaćuje.

Za porez na imovinu od porezne se osnovice njemačkog poreza također izuzimaju udjeli, čije bi se isplate, kada bi se iste provodile prema prethodno navedenim rečenicama također morale izuzeti od porezne osnovice.

b) Na njemački se porez na dohodak, uzimajući pritom u obzir propise njemačkih poreznih propisa o uračunavanju inozemnih poreza, za sljedeće prihode uračunava hrvatski porez koji je za te prihode plaćen prema hrvatskim zakonima i u skladu s ovim Ugovorom:

aa) dividende koje nisu navedene u točki a);

bb) kamate;

cc) autorske naknade;

dd) prihodi koji se prema članku 13. stavak 2. mogu oporezivati u Republici Hrvatskoj;

ee) prihodi koji se prema članku 15. stavak 3. mogu oporezivati u Republici Hrvatskoj;

ff) naknade članova nadzornih i upravnih odbora u smislu članka 16.;

gg) prihodi umjetnika i sportaša.

c) Na prihode u smislu članaka 7. i 10. i imovinu na kojima se ti prihodi temelje primjenjuju se, umjesto točke a), odredbe točke b), ako rezident Savezne Republike Njemačke ne dokaže da je stalna poslovna jedinica u onoj gospodarstvenoj godini u kojoj je ostvarila dobit ili društvo – rezident Republike Hrvatske u poslovnoj godini za koju je obavljena isplata, svoje bruto prihode ostvarila isključivo ili gotovo isključivo na temelju sljedećih djelatnosti: proizvodnja, obrada, prerada ili prodaja dobara ili roba, pronalaženje ili iskorištavanje ruda, tehničko savjetovanje ili tehničke usluge, ili poslovi banaka ili osiguranja. Isto vrijedi i za nekretnine koje služe stalnoj poslovnoj jedinici (članak 6. stavak 4.) kao i za dobit od otuđenja tih nekretnina (članak 13. stavak 1.) i pokretne imovine koja predstavlja poslovnu imovinu stalne poslovne jedinice (članak 13. stavak 3.).

d) Neovisno o odredbama točke a) dvostruko se oporezivanje izbjegava uračunavanjem poreza prema točki b),

aa) ako se u državama ugovornicama prihodi ili imovina definiraju prema različitim odredbama Ugovora ili se pripisuju različitim osobama (osim prema članku 9.) te se taj konflikt ne uspije riješiti postupkom iz članka 25. stavak 3., i ako se na temelju te različite definicije ili pripisivanja predmetni prihodi ili imovina ne oporezuju ili se oporezuju niže nego što bi se oporezivali da nema toga konflikta, ili

bb) ako Savezna Republika Njemačka nakon odgovarajuće konzultacije s Republikom Hrvatskom diplomatskim putem notificira druge prihode na koje namjerava primjenjivati ovaj stavak. Dvostruko oporezivanje notificiranih prihoda izbjegavat će se nakon toga uračunavanjem poreza od prvoga dana kalendarske godine koja slijedi nakon kalendarske godine u kojoj je notifikacija proslijeđena.

(2) U slučaju rezidenata Republike Hrvatske, porez će se utvrđivati kako slijedi:

a) Prihod koji potječe iz Savezne Republike Njemačke – osim dohotka navedenog pod točkom b) – a koji se u skladu s prethodnim člancima može oporezivati u toj državi, u Republici Hrvatskoj bit će oslobođen od poreza.

Prethodne odredbe će se na dividende primijeniti samo ako se te dividende isplaćuju društvu sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, od strane društva sa sjedištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, čiji kapital neposredno pripada hrvatskom društvu u visini od najmanje 10%, te ako iste pri utvrđivanju dobiti društva koje isplaćuje dividendu nisu odbijene.

b) Glede hrvatskog poreza na dohodak, prema propisima hrvatskog poreznog sustava, a u skladu s ovim Ugovorom, porez plaćen u Saveznoj Republici Njemačkoj uračunat će se u hrvatski porez za sljedeće prihode:

aa) dividende koje ne potpadaju pod a);

bb) kamate;

cc) autorske naknade;

dd) prihode koji se sukladno članku 13. stavak 2. mogu oporezivati u Saveznoj Republici Njemačkoj, ako se ne radi o udjelu čije dividende potpadaju pod a);

ee) prihode koji se sukladno članku 15. stavak 3. mogu oporezivati u Saveznoj Republici Njemačkoj;

ff) naknade za članove nadzornih i upravnih odbora u smislu članka 16.;

gg) prihode športaša i umjetnika.

(3) Prihodi ili imovina rezidenta jedne od država ugovornica koji se prema Ugovoru izuzimaju od oporezivanja u toj državi, mogu se unatoč tomu u toj državi uračunati pri utvrđivanju poreza na preostali dohodak ili imovinu te osobe.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

(1) Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s tim povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima, osobito u svezi s rezidentnošću. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

(2) Osobe bez državljanstva koje su rezidenti jedne od država ugovornica, u državama ugovornicama ne smiju biti podvrgnuti oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s tim povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani dotične države u istim okolnostima.

(3) Stalna poslovna jedinica koju društvo jedne države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana nepovoljnije nego što se oporezuju društva te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice odobrava osobne odbitke, olakšice ili sniženja pri oporezivanju koje odobrava samo svojim rezidentima.

(4) Osim kada se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 5. ili članka 12. stavka 5., kamate, autorske naknade i druge naknade koje društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive dobiti tog društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su isplaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug društva države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhu utvrđivanja oporezive imovine takva društva, odbija se pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

(5) Društva države ugovornice čiji je kapital u cijelosti ili dijelom, neposredno ili posredno, u vlasništvu ili pod kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s tim povezanim obvezama kojima podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

(6) Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

(1) Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovoga Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u unutarnjem propisu tih država, podnijeti zahtjev nadležnom tijelu države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavak 1., tijelu države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od prve obavijesti o postupku koji je doveo do oporezivanja koje nije u skladu s odredbama ovoga Ugovora.

(2) Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan, a ne može ga samostalno riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se bez obzira na rokove predviđene unutarnjim propisima država ugovornica.

(3) Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovog Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

(4) Nadležna tijela država ugovornica mogu međusobno izravno razmjenjivati mišljenja radi postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka. Ako radi postizanja dogovora treba obaviti usmenu razmjenu mišljenja, to se može učiniti preko komisije sastavljene od predstavnika nadležnih tijela država ugovornica.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

(1) Nadležna tijela država ugovornica razmjenjuju obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovoga Ugovora ili odredaba unutarnjih propisa država ugovornica koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, ako je oporezivanje prema tim zakonima u skladu s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Sve obavijesti koje primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i podaci dobiveni prema unutarnjim propisima te države, te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) uključenima u postupak određivanja ili ubiranja poreza iz ovoga Ugovora, odnosno postupak ovrhe ili kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima koji se odnose na te poreze. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim informacijama samo u navedene svrhe i prema ograničenjima koja su propisana od nadležnog tijela druge države ugovornice. Takve podatke mogu otkriti u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci, ako se nadležno tijelo druge države ugovornice tome ne protivi. Daljnje prosljeđivanje drugim službama moguće je samo uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela druge države ugovornice.

(2) Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) u svrhu davanja obavijesti poduzima upravne mjere suprotne propisima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti prema propisima ili uobičajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice;

c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne, ili trgovačkih postupaka ili obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

POVRAT POREZA PO ODBITKU

(1) Ako se u državi ugovornici porezi na ostvarene dividende, kamate, autorske naknade ili ostale prihode rezidenta druge države ugovornice ubiru po odbitku (na izvoru), prvospomenuta država ugovornica može porez ubrati prema stopi koja je predviđena unutarnjim propisima te države. Prvospomenuta država ugovornica će ubrani porez vratiti na zahtjev poreznog obveznika, ako ta država prema Ugovoru nema ili ima samo ograničeno pravo oporezivanja.

(2) Rok za podnošenje zahtjeva za povrat poreza iznosi četiri godine po isteku kalendarske godine u kojoj je naplaćen porez po odbitku na dividende, kamate, autorske naknade ili druge prihode. Po isteku ovoga roka prestaje pravo na povrat poreza prema stavku 1. rečenica 2.

(3) Država ugovornica iz koje potječu prihodi može od nadležnog tijela tražiti potvrdu o tome da je osoba rezident druge države ugovornice.

(4) Nadležna tijela mogu zajednički dogovoriti provedbu ovoga članka i eventualno utvrditi druge postupke za provedbu poreznih olakšica ili oslobođenja predviđenih u ovom Ugovoru.

Članak 28.

DIPLOMATSKO I KONZULARNO OSOBLJE

(1) Odredbe ovoga Ugovora ne utječu na porezne povlastice diplomatskih ili konzularnih predstavnika te predstavnika međunarodnih organizacija predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

(2) Ako se prihodi ili imovina diplomatskog i konzularnog osoblja na temelju poreznih povlastica, koje imaju prema općim pravilima međunarodnog prava ili na temelju posebnih međudržavnih dogovora, ne oporezuju u zemlji u kojoj obavljaju službu, pravo oporezivanja pripada zemlji koju zastupaju.

(3) Neovisno o odredbama članka 4., fizička osoba koja je član diplomatske misije ili konzularnog ureda ili stalnog predstavništva države ugovornice u drugoj državi ugovornici ili u nekoj trećoj državi, za potrebe ovoga Ugovora, smatrat će se rezidentom države koju zastupa,

a) ako prema međunarodnom pravu u državi u kojoj obavlja službu ne podliježe oporezivanju prihoda iz izvora izvan te države ili oporezivanju imovine koja se nalazi izvan te države i

b) ako u državi koju zastupa glede poreza na ukupni dohodak ili imovinu podliježe istim obvezama kao i osobe koje su rezidenti te države.

(4) Ovaj se Ugovor ne primjenjuje na međunarodne organizacije, njihova tijela ili službenike i članove diplomatskih misija ili konzularnih ureda neke treće države, niti na njima bliske osobe, koji se nalaze u državi ugovornici, ali niti u jednoj od država ugovornica ne podliježu istim obvezama u svezi poreza na dohodak i na imovinu kojima podliježu i rezidenti te države.

Članak 29.

DODATNE ISPRAVE

Priloženi Protokol sastavni je dio ovoga Ugovora.

Članak 30.

STUPANJE NA SNAGU

(1) Ovaj Ugovor podliježe ratifikaciji; isprave o ratifikaciji raz­mijenit će se u Berlinu što je prije moguće

(2) Ovaj Ugovor stupa na snagu danom razmjene isprava o ratifikaciji i u državama ugovornicama će se primjenjivati:

a) u pogledu poreza, koji su zadržani na izvoru, na iznose koji će se plaćati na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu;

b) u pogledu ostalih poreza, na poreze koji će se ubirati za razdoblja nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu.

(3) Stupanjem na snagu ovoga Ugovora u odnosima između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, prestaje vrijediti Ugovor od 26. ožujka 1987. godine između Savezne Republike Njemačke i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja na području poreza na dohodak i imovinu.

a) u pogledu poreza, koji su zadržani na izvoru, na iznose koji će se plaćati na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu;

b) u pogledu ostalih poreza, na poreze koji će se ubirati za razdoblja nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor stupio na snagu.

Članak 31.

OTKAZ

Ovaj Ugovor zaključen je na neodređeno vrijeme, s tim da ga svaka država ugovornica može otkazati, pisano diplomatskim putem, do 30. lipnja svake kalendarske godine nakon isteka razdoblja od pet godina od dana njegova stupanja na snagu; u tome se slučaju Ugovor više ne primjenjuje

a) u pogledu poreza, koji su zadržani na izvoru, na iznose koji se plaćaju na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor otkazan;

b) u pogledu ostalih poreza, na poreze koji se ubiru za razdoblja nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi godinu u kojoj je ovaj Ugovor otkazan.

Za izračun roka mjerodavan je dan prispijeća obavijesti o otkazu drugoj državi ugovornici.

Sastavljeno u Berlinu 6. veljače 2006., u dva izvornika, svaki na hrvatskom i njemačkom jeziku, od kojih su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

Za Republiku Hrvatsku                                Za Saveznu

Kolinda Grabar-Kitarović, v. r.                    Republiku Njemačku

ministrica vanjskih poslova i                         Frank-Walter Steinmeier, v. r.

europskih integracija                                    ministar vanjskih poslova

PROTOKOL UZ UGOVOR OD 6. VELJAČE 2006. IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA POREZIMA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Prilikom potpisivanja Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu za to propisno ovlašteni su u ovom Protokolu – koji je sastavni dio navedenog Ugovora – osim toga dogovorili sljedeće odredbe:

(1) Uz članak 7.:

a) Ako društvo rezident države ugovornice preko stalne poslovne jedinice u drugoj državi ugovornici prodaje dobra ili robu, ili ako tamo obavlja poslovnu djelatnost, onda se dobit te stalne poslovne jedinice ne utvrđuje na temelju ukupnog iznosa koji je za to ostvaren od društva, već samo na temelju naknade koja se treba pripisati stvarnoj prodajnoj ili poslovnoj djelatnosti stalne poslovne jedinice;

b) Ako društvo u drugoj državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu, onda se u slučaju ugovora, posebice o nacrtima, isporukama, ugradnji ili proizvodnji industrijskih, trgovačkih ili znanstvenih oprema i uređaja ili javnih narudžbi, dobit te stalne poslovne jedinice ne utvrđuje na temelju ukupne ugovorne cijene već samo na temelju onoga dijela ugovora koji stalna poslovna jedinica stvarno obavlja u državi ugovornici u kojoj se ona nalazi. Dobit na temelju isporuka robe stalnoj poslovnoj jedinici ili dobit ostvarena u svezi s onim dijelom ugovora koji se obavlja u državi ugovornici u kojoj je sjedište matične kuće društva, može se oporezivati samo u toj državi.

(2) Uz članak 11.:

Ako država ugovornica svoje pravo na oporezivanje kamata koje se isplaćuju osobama koje nisu rezidenti te države, nakon što je ovaj Ugovor stupio na snagu, zasniva odnosno proširi na temelju unutarnjih propisa, obje će države ugovornice na zahtjev jedne od država ugovornica započeti pregovore o tome na koji se način može prilagoditi članak 11.

(3) Uz članak 10. i 11.:

Neovisno o člancima 10. i 11., dividende i kamate mogu se oporezivati prema zakonima države ugovornice u kojoj su nastale, ako:

a) se zasnivaju na pravima ili potraživanjima s udjelom u dobiti (uključujući prihode tajnoga člana društva na temelju njegova udjela kao tajnog člana društva ili prihoda od parcijarnih zajmova ili obveznica s udjelom u dobiti u smislu poreznih zakona Savezne Republike Njemačke), i

b) se pri utvrđivanju dobiti dužnika dividende ili kamate mogu odbiti.

(4) Uz članak 23. stavak 1. točka c):

Obje su države ugovornice suglasne da se područje djelatnosti navedenih u članku 23. stavak 1. točka c), može proširiti u skladu s međusobnim dogovorom nadležnih tijela. Pritom treba uzeti u obzir članak 8. stavak 1. točke 1. – 6. njemačkog Zakona o inozemnom porezu za djelatnosti.

(5) Uz članak 26.:

Ako se na temelju ovoga Ugovora prema unutarnjim propisima dostavljaju podaci koji se odnose na osobe, primjenjuju se i sljedeće odredbe uzimajući pritom u obzir pravne propise svake ugovorne strane:

a) Primatelj obavještava službu koja dostavlja podatke na njezin zahtjev o načinu na koji su ti podaci korišteni i o tako ostvarenim rezultatima.

b) Služba koja dostavlja podatke obvezna je voditi računa o točnosti podataka koje dostavlja kao i o potrebi i razmjernosti u odnosu na svrhu koja se želi postići dostavljanjem. Pritom se treba pridržavati zabrana glede prosljeđivanja obavijesti koje su na snazi prema unutarnjim propisima. Ako se ustanovi da su proslijeđeni netočni podaci ili podaci koji se nisu smjeli proslijediti, o tome odmah treba obavijestiti primatelja, koji je obvezan te podatke ispraviti ili uništiti.

Osobu o kojoj je riječ mora se, na njezin zahtjev, informirati o proslijeđenim obavijestima i u koju će se svrhu koristiti. Obveza davanja obavijesti ne postoji, ako se smatra da je javni interes u slučaju nedavanja obavijesti, veći od interesa dotične osobe da dobije te informacije. Inače, pravo dotične osobe da dobije informacije o podacima koje o njoj postoje ravna se prema unutarnjim propisima države ugovornice na čijem se području podnosi zahtjev za informacijom.

c) Ako se osoba zbog prosljeđivanja obavijesti u okviru razmjene podataka na temelju ovoga Ugovora protuzakonito ošteti, za to prema njoj odgovara služba koja je dobila obavijesti sukladno svojim unutarnjim propisima. Ta se služba prema oštećenoj osobi ne može pozivati na to da je štetu prouzročila služba koja je dala obavijesti.

d) Proslijeđeni podaci koji se odnose na osobu moraju se poništiti čim više ne budu potrebni za svrhu za koju su proslijeđeni.

e) Služba koja prosljeđuje podatke i služba koja ih prima obvezne su u spisu zabilježiti prosljeđivanje i primitak podataka koji se odnose na osobu.

f) Služba koja prosljeđuje podatke i služba koja ih prima obvezne su proslijeđene podatke koji se odnose na osobu djelotvorno zaštititi od neovlaštena pristupa, neovlaštenih izmjena ili neovlaštene objave.

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je središnje tijelo državne uprave nadležno za financije.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/06-01/08

Zagreb, 29. rujna 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.