HRVATSKI SABOR

33

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, do­nosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE BELGIJE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije o izbje­gava­nju dvostrukog oporeziva­nja i sprječava­nju izbje­gava­nja plaća­nja poreza na dohodak i na imovinu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 27. ve­ljače 2003.

Broj: 01-081-03-712/2
Zagreb, 3. ožujka 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU
REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE BELGIJE
O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA  IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije o izbje­gava­nju dvostrukog oporeziva­nja i sprječava­nju izbje­gava­nja plaća­nja poreza na dohodak i na imovinu, potpisan u Bruxellesu, 31. listopada 2001., u izvorniku na hrvatskom, francuskom, nizozemskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE
I KRALJEVINE BELGIJE O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA
POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE I VLADA KRALJEVINE BELGIJE ŽELEĆI sklopiti Ugovor o izbje­gava­nju dvostrukog oporeziva­nja i sprječava­nja izbje­gava­nja plaća­nja poreza na dohodak i imovinu, utvrdile su kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj Ugovor primje­njuje se na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj Ugovor se primje­njuje na poreze na dohodak i na imovinu koje je uvela jedna od država ugovornica ili ­njezina politička područja ili tijela lokalne uprave i samouprave, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak ili ukupnu imovinu, na dijelove dohotka ili imovine, uk­ljučujući poreze na dobitke od otuđe­nja pokretne ili nepokretne imovine te poreze na ukupne iznose plaća koje isplaćuju društva, kao i poreze na porast vrijednosti imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primje­njuje ovaj Ugovor posebno su:

a) u Hrvatskoj:

1. porez na dobit;

2. porez na dohodak;

3. prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza

(u da­lj­njem tekstu: hrvatski porez);

b) u Belgiji:

1. porez na dohodak fizičkih osoba;

2. porez na dobit trgovačkih društava;

3. porez na dobit pravnih osoba;

4. porez na dohodak ne-rezidenata;

5. dodatno dava­nje za izvanredne okolnosti,

uk­ljučujući i predujmove, dodatne naknade na te poreze i predujmove, te dodatke porezu na dohodak fizičkih osoba,

(u da­lj­njem tekstu: belgijski porez).

4. Ovaj Ugovor primje­njuje se i na iste ili bitno slične poreze koji se uvedu nakon dana potpisiva­nja ovog Ugovora pored ili umjesto postojećih poreza. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima sve bitne promjene u svojim poreznim propisima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovog Ugovora, ako iz sadržaja ne proizlazi drugačije:

a) 1. izraz »Hrvatska« znači državno područje Republike Hrvatske kao i more, morsko dno i podzem­­lje koje se nastav­­lja na va­­njsku granicu teritorijalnog mora, na kojem Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom (i svojim unutraš­­njim propisima) vrši suverena prava i jurisdikaciju;

2. izraz »Belgija« znači Kra­­ljevinu Belgiju; u zem­­ljopisnom smislu znači teritorij Kra­­ljevine Belgije, uk­­ljučujući teritorijalno more i druga područja mora i zračnog prostora na kojima Kra­­ljevina Belgija u skladu s međunarodnim pravom vrši suverena prava ili jurisdikciju;

b) izraz »država ugovornica« i »druga država ugovornica« znači Hrvatsku ili Belgiju, ovisno o kontekstu;

c) izraz »osoba« uk­­ljučuje fizičku osobu, društvo, i bilo koju drugu skupinu osoba;

d) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhu oporeziva­­nja smatra pravnom osobom;

e) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim uprav­­lja rezident države ugovornice i trgovačko društvo kojim uprav­­lja rezident druge države ugovornice;

f) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom ili zrakoplovom koji obav­­lja društvo sa sjedištem stvarne uprave u državi ugovornici, osim ako se promet brodom ili zrakoplovom obav­­lja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

g) izraz »nadležno tijelo« znači, u slučaju obiju država ugovornica, ministra financija ili ­­nje­govog ovlaštenog predstavnika;

h) izraz »držav­­ljanin« znači:

1. sve fizičke osobe koje imaju držav­­ljanstvo jedne od država ugovornica;

2. svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruže­­nje koji svoj status izvode iz propisa koji su na snazi u jednoj od država ugovornica.

2. U svrhu primjene ovog Ugovora od strane država ugovornica, svaki izraz koji nije ­­njime definiran, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, imat će znače­­nje koje ima prema propisima te države u svrhu poreza na koje se ovaj Ugovor primje­­njuje, s tim što je znače­­nje koje ima po poreznim propisima te države ugovornice mjerodavno u odnosu na znače­­nje tog izraza po drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovom Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu koja prema propisima države ugovornice podliježe oporeziva­­nju na teme­­lju svoga prebivališta, boravišta, mjesta sjedišta uprave ili nekog drugog obi­­lježja sličnog znače­­nja kao i tu državu, sva ­­njezina politička područja i tijela lokalne uprave i samouprave. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja podliježe oporeziva­­nju u toj državi samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se u ­­njoj nalazi.

2. Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se ­­njezin status određuje na s­­ljedeći način:

a) smatrat će se rezidentom one države u kojoj ima prebivalište; ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako nema prebivalište ni u jednoj državi, smatrat će se rezidentom samo one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od ­­njih, smatrat će se rezidentom samo one države ugovornice čiji je držav­­ljanin;

d) ako je osoba držav­­ljanin obiju država ili nije držav­­ljanin nijedne od ­­njih, nadležna tijela država ugovornica odlučit će o tome međusobnim dogovorom.

3. Kad je, sukladno odredbama stavka 1., osoba koja nije fizička, rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom samo one države ugovornice u kojoj se nalazi ­­njezino sjedište stvarne uprave.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovog Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslova­­nja preko koje­ga se poslova­­nje društva obav­­lja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uk­­ljučuje posebno:

a) mjesto uprave;

b) podružnicu;

c) ured;

d) tvornicu;

e) radionicu; i

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištava­­nja prirodnih bogatstava.

3. Gradilište ili građevinski ili montažni projekt čini stalnu poslovnu jedinicu samo ako takvo gradilište ili projekt traje du­­lje od dvanaest mjeseci.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovog članka, pod izrazom »stalna poslovna jedinica« ne podrazumijeva se:

a) korište­­nje objekata isk­­ljučivo za uskladište­­nje, izlaga­­nje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu;

b) održava­­nje zaliha dobara ili robe koji pripadaju društvu isk­­ljučivo u svrhu uskladište­­nja, izlaga­­nja ili isporuke;

c) održava­­nje zaliha dobara ili robe koji pripadaju društvu isk­­ljučivo u svrhu prerade koju obav­­lja drugo društvo;

d) održava­­nje stalnog mjesta poslova­­nja isk­­ljučivo u svrhu kup­­nje dobara ili robe ili za prikup­­lja­­nje podataka za društvo;

e) održava­­nje stalnog mjesta poslova­­nja isk­­ljučivo u svrhu obav­­lja­­nja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo;

f) održava­­nje stalnog mjesta poslova­­nja isk­­ljučivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u točkama od (a) do (e), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslova­­nja, koja je pos­­ljedica te djelatnosti, ima pripremno ili pomoćno znače­­nje.

5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2., ako osoba – osim ako se radi o zastupniku sa samostalnim statusom na koje­g se odnosi stavak 6. – djeluje u ime društva druge države ugovornice, te ima i uobičajeno provodi u toj državi ovlasti za sklapa­­nje ugovora u ime tog društva, smatrat će se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u prvospomenutoj državi ugovornici vezano uz djelatnosti koje ta osoba poduzima za društvo, osim ako su djelatnosti te osobe ograničene na one spomenute u stavku 4. koje, ako se provode u stalnom mjestu poslova­­nja, ne bi od istog činile stalnu poslovnu jedinicu po odredbama tog stavka.

6. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici ukoliko svoje poslova­­nje u toj državi obav­­lja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Či­­njenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obav­­lja svoju djelatnost u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) samo po sebi ne znači da je ijedno od ­­njih stalna poslovna jedinica drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1. Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina koje se nalaze u drugoj državi ugovornici (uk­­ljučujući dohodak od po­­ljoprivrede ili šumarstva), može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Izraz »nekretnina« ima znače­­nje koje ima prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U taj su izraz u svakom slučaju uk­­ljučeni i pripatci nekretnine, stoka i oprema koje se koriste u po­­ljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koje se primje­­njuju odredbe općih propisa o vlasništvu nad zem­­ljom, pravo plodouživa­­nja nekretnine i prava na isplate u promje­­njivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištava­­nje ili pravo na iskorištava­­nje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Pomorski i riječni brodovi i zrakoplovi ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primje­­njuju se na dohodak koji se ostvaruje od izravnog iskorištava­­nja, dava­­nja u zakup ili najam te na svaki drugi način korište­­nja nekretnine.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. primje­­njuju se i na dohodak od nekretnina trgovačkog društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste u obav­­lja­­nju samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj drugoj državi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici, ali samo za onaj iznos dobiti koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ako društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici preko stalne poslovne jedinice koja se u ­­njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslova­­njem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđiva­­nju dobiti stalne poslovne jedinice kao odbici se priznaju rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uk­­ljučujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Ako je u državi ugovornici uobičajena praksa da se dobit pripisuje stalnoj poslovnoj jedinici proporcionalnom raspodjelom ukupne dobiti društva dijelovima tog društva, odredbe stavka 2. nisu zapreka toj državi ugovornici da utvrđuje oporezivu dobit takvom uobičajenom proporcionalnom raspodjelom, ali način proporcionalne raspodjele mora biti takav da rezultati budu u skladu s načelima sadržanima u ovom članku.

5. Ne smatra se da stalna poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

6. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice utvrđuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.

7. Ako dobit uk­­ljučuje dijelove dohotka koji su posebno uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovog članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

POMORSKI PROMET, PROMET UNUTRAŠNJIM VODAMA I ZRAČNI PROMET

1. Dobit društva države ugovornice od korište­­nja brodova ili zrakoplova u međunarodnom prometu oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

2. Dobit od korište­­nja plovila u prometu unutraš­­njim vodama oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je sjedište stvarne uprave društva.

3. Ako je sjedište stvarne uprave društva koje se bavi pomorskim prometom ili prometom unutraš­­njim vodama na samom brodu, smatrat će se da se nalazi u državi ugovornici u kojoj se nalazi matična luka broda ili, ako nema matične luke, u državi ugovornici u kojoj je brodar rezident.

4. Odredbe stavka 1. primje­­njuju se i na dobit udjela u nekom poslu, zajedničkom poslova­­nju ili u međunarodnoj poslovnoj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako

a) društvo države ugovornice izravno ili neizravno sudjeluje u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice, ili

b) iste osobe izravno ili neizravno sudjeluju u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u ­­njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koju bi ostvarilo jedno društvo kad takvi uvjeti ne bi postojali, ali zato što postoje nije ostvarena, može se uk­­ljučiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uk­­ljuči – i sukladno tome oporezuje – dobit za koju je društvo druge države ugovornice već oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koja bi prvo društvo ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je ista utvrdila na tu dobit. Pri bilo kojoj prilagodbi trebaju se uzeti u obzir odredbe ovog Ugovora i, prema potrebi, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice plaća rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje plaća dividende, i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od:

a) 5% bruto iznosa dividendi ako je stvarni korisnik društvo u čijem je izravnom ili neizravnom vlasništvu najma­­nje 10% kapitala društva koje isplaćuje dividende;

b) 15% bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Ovaj stavak neće utjecati na oporeziva­­nje dobiti društva iz koje­g se isplaćuju dividende.

3. Izraz »dividende« upotrijeb­­ljen u ovom članku označava dohodak od dionica, »jouissance« dionica ili »jouissance« prava, kukseva, osnivačkih udjela ili drugih prava koja nisu potraživa­­nje duga, sudjelova­­nje u dobiti, kao i dohodak od drugih prava u društvu – čak i ako se isplaćuje u vidu kamata – koji podliježe istom načinu oporeziva­­nja kao dohodak od dionica odnosno udjela sukladno poreznim propisima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ovog članka ne primje­­njuju se ako osoba koja je stvarni korisnik dividendi, a koja je rezident države ugovornice, obav­­lja poslova­­nje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obav­­lja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta, a pravo teme­­ljem koje­g se dividende isplaćuju je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju primje­­njuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može utvrditi nikakav porez na dividende koje isplaćuje to društvo, osim ako su dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica teme­­ljem kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodije­­ljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se plaćene dividende ili neraspodije­­ljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Međutim, te kamate se mogu oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik kamata rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od 10 posto bruto iznosa tih kamata.

3. Bez obzira na odredbe stavka 2., kamata se izuzima od poreza u državi ugovornici u kojoj nastaje ako se radi:

a) o kamati na komercijalna potraživa­­nja za dugova­­nja – uk­­ljučujući i ona koja predstav­­lja komercijalni zapis – nastala iz odgođenog plaća­­nja za dobra, robu ili usluge koje pruža podu­zeće;

b) o kamati koja se plaća na izdani, zajamčeni ili osigurani zajam ili na izdani, zajamčeni ili osigurani kredit, u okviru pravnog sustava države ugovornice ili ­­njezinih tijela lokalne uprave i samouprave, s ci­­ljem promi­­džbe izvoza;

c) o kamati na zajmove svake vrste – koje ne predstav­­ljaju instrumenti na donosite­­lja – koje daje banka;

d) o kamati na depozite – koje ne predstav­­ljaju instrumenti na donosite­­lja – koje poduzeća imaju kod banke;

e) o kamati koja se plaća drugoj državi ugovornici ili tijelima lokalne uprave i samouprave te države ugovornice.

4. Izraz »kamate« za potrebe ovog članka označava prihod od potraživa­­nja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživa­­nja osi­gurana zalogom ili ne, i bez obzira nose li ili ne pravo sudjelova­­nja u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica i prihod od obveznica ili zadužnica, uk­­ljučujući premije i nagarde u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kaš­­nje­­nja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovog članka, kao ni kamate koje se smatraju dividendom u smislu stavka 3. članka 10.

5. Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ne primje­­njuju se ako stvarni korisnik kamate, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj su te kamate nastale putem stalne poslovne jedinice koja se u ­­njoj nalazi, ili u toj drugoj državi obav­­lja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u toj drugoj državi, a potraživa­­nje na koje se kamata plaća je stvarno povezano s tom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primje­­njuju odredbe članka 7. ili članka 14.

6. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatite­­lj sama ta država, ­­njezino tijelo lokalne uprave i samouprave ili rezident te države. Međutim, ako isplatite­­lj kamata, bez obzira da li je rezident jedne od država ugovornica ili ne, u jednoj od država ugovornica ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugova­­nje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi u kojoj se nalazi poslovna jedinica ili stalno sjedište.

7. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatite­­lja i nosite­­lja prava na kamatu, ili između ­­njih i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživa­­nja na koja se kamate plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatite­­lja i nosite­­lja prava na kamatu da nema takvog odnosa, odredbe ovog članka primje­­njuju se samo na zad­­nje spomenuti iznos. U takvom se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 12.

AUTORSKE NAKNADE

1. Autorske naknade nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice bit će oporezive samo u toj drugoj državi.

2. Izraz »autorske naknade« u ovom članku označava sva plaća­­nja prim­­ljena kao naknade za korište­­nje, ili za pravo korište­­nja bilo koje­g autorskog prava na k­­njiževno, umjetničko ili znanstveno djelo, uk­­ljučujući i kinematografske filmove, te filmove, vrpce i druga sredstva za televizijsko ili radijsko emitira­­nje, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne formule ili postupka, te za informacije o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu.

3. Odredbe stavka 1. ne primje­­njuju se ako nosite­­lj prava na autorsku naknadu koji je rezident države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj je ostvareno pravo na autorsku naknadu putem stalne poslovne jedinice u toj državi ugovornici, ili obav­­lja u toj državi ugovornici samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u toj državi ugovornici nalazi, a prava ili imovina teme­­ljem koje se autorske naknade isplaćuju stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primje­­njuju odredbe članka 7. ili članka 14.

4. Smatra se da autorske naknade nastaju u državi ugovornici kad je isplatite­­lj sama ta država, ­­njezino lokalno tijelo ili rezident te države ugovornice. Međutim, ako osoba koja isplaćuje autorske naknade, bilo da je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza isplate autorske naknade i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

5. Ako je zbog posebnog odnosa između isplatite­­lja i stvarnog korisnika autorske naknade ili između ­­njih i neke druge osobe, iznos autorskih naknada, uzimajući u obzir korište­­nje, pravo ili podatke za koje se te autorske naknade plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatite­­lja i stvarnog korisnika autorske naknade da nema takva odnosa, odredbe ovog članka primje­­njuju se samo na poto­­nji iznos. U takvom je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv sukladno propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđe­nja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Dobit od otuđe­nja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhe obav­lja­nja samostalne djelatnosti, uk­ljučujući dobit od otuđe­nja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvog stalnog sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit koju društvo države ugovornice ostvari od otuđe­nja brodova ili zrakoplova koji se koriste u međunarodnom prometu, plovila u prometu unutraš­njim vodama ili pokretne imovine takvih brodova, zrakoplova ili plovila oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi sjedište stvarne uprave tog društva.

4. Dobit od otuđe­nja bilo koje imovine izuzev one navedene u stavcima 1., 2. i 3., oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđite­lj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaga­nju za obav­lja­nje ­nje­govih djelatnosti. Ako ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u drugoj državi ugovornici, ali samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uk­ljučuje posebno samostalne znanstvene, k­njiževne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti, te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inže­njera, arhitekata, zubara i k­njigovođa.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. Ako nije drugačije propisano odredbama članka 16, 18., 19. i 20., plaće, nadnice i slična prima­nja koje rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu koji se obav­lja u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, prima­nja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Neovisno o odredbama stavka 1., prima­nja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezivat će se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primate­lj boravi u drugoj državi u razdob­lju ili razdob­ljima koja u svom zbroju ne traju ukupno duže od 183 dana u dvanaestomjesečnom razdob­lju koje poči­nje ili završava u predmetnoj fiskalnoj godini; i

b) prima­nja isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države ugovornice ili se ona isplaćuje u ­nje­govo ime; i

c) prima­nje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, prima­nja ostvarena od nesamostalnog rada na brodu ili zrakoplovu u međunarodnom prometu ili na plovilu u prometu unutraš­njim vodama mogu se oporezivati u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

1. Naknade članova uprave i druga slična plaća­nja koja ostvari rezident države ugovornice za rad u svojstvu člana uprave ili sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Prethodna odredba odnosi se i na plaća­nja ostvarena za obav­lja­nje funkcija koje se u skladu s propisima države ugovornice u kojoj je društvo rezident smatraju funkcijama istovrsnim onima koje obav­lja osoba na koju se odnosi gor­nja odredba.

2. Naknada koju osoba na koju se odnosi stavak 1. primi od društva koje je rezident države ugovornice za obav­lja­nje svakodnevnih funkcija upravne ili tehničke prirode, te naknada koju rezident države ugovornice prima za svoj osobni rad u svojstvu partnera u društvu koje nije dioničko društvo, a koje je rezident države ugovornice, može se oporezivati u skladu s odredbama članka 15. kao da se radi o naknadi zaposleniku za nesamostalni rad, te kao da se izraz »poslodavac« odnosi na društvo.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15., dohodak koji od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik, te kao športaš, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu izvo­đača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članaka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obav­lja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE

1. Prema odredbama članka 19. stavak 2., mirovine i druga slična prima­nja isplaćena rezidentu države ugovornice s obzirom na ­nje­gov prijaš­nji nesamostalni rad, oporezuju se samo u toj državi.

2. Međutim, mirovine i druge naknade, povremene ili stalne, koje se isplaćuju u skladu s propisima o socijalnom osigura­nju države ugovornice mogu se oporezivati u toj državi ugovornici. Ova odredba također se odnosi i na mirovine i naknade koje se plaćaju u okviru javnih programa koje organizira država ugovornica za nadopu­njava­nje korisnih učinaka takvog zakonodavstva.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Plaće, nadnice i druga slična prima­nja, osim mirovina, koje država ugovornica, ­njeno političko područje ili tijelo lokalne uprave i samouprave isplati fizičkoj osobi za rad u državnoj službi za tu državu ugovornicu, ­njeno političko područje ili za rad u ­njezinim tijelima lokalne uprave i samouprave oporezuju se samo u toj državi ugovornici;

b) Međutim, te plaće i druga slična prima­nja oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obav­lja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države, te ako:

1. je držav­ljanin te države; ili

2. nije postao rezidentom te države samo radi obav­lja­nja te službe.

2. a) Sve mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica, ­njezino političko područje ili tijelo lokalne uprave i samouprave ili se isplaćuju iz ­njihovih sredstava, za usluge obav­ljene za tu državu ili političko područje ili tijelo lokalne uprave i samouprave oporezuju se samo u toj državi;

b) Međutim, te mirovine oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i držav­ljanin te druge države ugovornice.

3. Odredbe članaka 15., 16. i 18. primje­njuju se na plaće i slična prima­nja, te na mirovine koje se odnose na službu u svezi s djelatnošću države ugovornice, ­njezinog političkog područja ili ­njezinog tijela lokalne uprave i samouprave.

4. Odredbe stavka 1. ovog članka također se odnose na plaće i druga slična prima­nja koja isplaćuje država ugovornica, ­njezino političko područje ili tijelo lokalne uprave ili samouprave (ili se isplaćuju isk­ljučivo iz ­njihovih sredstava) struč­njacima ili do­brovo­ljcima za usluge pružene u drugoj državi ugovornici u okviru programa gospodarske surad­nje ugovorene između država ugovornica, ­njihovih političkih područja ili tijela lokalne uprave i samouprave.

Članak 20.

NASTAVNICI I STUDENTI

1. Sve naknade koje se isplaćuju profesorima i drugim nastavnicima koji su rezidenti države ugovornice a prisutni su u drugoj državi ugovornici u svrhu održava­nja nastave ili provedbe znanstvenog istraživa­nja na sveučilištu ili drugoj službeno priznatoj obrazovnoj ustanovi izuzimaju se poreza u toj drugoj državi ugovornici ako ­njihov boravak ne prelazi dvije godine od datuma dolaska tih osoba u tu drugu državu ugovornicu.

2. Student ili vježbenik koji jest, ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio, rezident druge države ugovornice i koji je prisutan u prvospomenutoj državi ugovornici samo sa svrhom svoje­g obrazova­nja ili obučava­nja izuzet je od oporeziva­nja u toj državi:

a) na plaća­nja prim­ljena sa svrhom ­nje­gova uzdržava­nja, obrazova­nja ili obučava­nja, pod uvjetom da su plaća­nja izvršena od izvora izvan te države;

b) na naknade nastale iz nesamostalnog rada u toj državi ugovornici u svezi s ­nje­govim obrazova­njem ili obučava­njem i tijekom uobičajenog traja­nja tog obrazova­nja ili obučava­nja, ako ta naknada ne prelazi u kalendarskoj godini 120.000 belgijskih franaka ili 3000 eura ili ekvivalentan iznos u hrvatskoj valuti po službenom deviznom tečaju.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2.  Odredbe stavka 1. ne primje­njuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavak 2., ako primate­lj tog dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice ili u toj drugoj državi obav­lja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u ­njoj nalazi, a pravo ili imovina na teme­lju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primje­njuju odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koju čini nepokretna imovina navedena u članku 6., koja je u vlasništvu rezidenta države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Imovina koju čini pokretna imovina koja je dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju jedno društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretna imovina stalnog sjedišta koje je na raspolaga­nju rezidentu države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obav­lja­nje samostalne djelatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

3. Imovina koju čine brodovi i zrakoplovi u međunarodnom prometu i plovila u prometu unutraš­njim vodama, kao i pokretna imovina vezana uz korište­nje tih brodova, zrakoplova i plovila oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj se nalazi mjesto stvarne uprave društva. 

4. Svi ostali dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 23.

NAČINI IZBJEGAVANJA DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

1. U Belgiji će se dvostruko oporeziva­nje izbje­gavati kako slijedi:

a) Kad rezident Belgije ostvaruje dohodak ili posjeduje imovinu koja se oporezuje u Hrvatskoj u skladu s odredbama ovog Ugovora, osim onih članka 10. stavka 2., članka 11. stavaka 2. i 7., i članka 12. stavka 5., Belgija će izuzeti taj dohodak ili tu imovinu od oporeziva­nja ali može, računajući iznos poreza na preostali dohodak ili imovinu tog rezidenta, primijeniti stopu poreza koju bi primijenila kad taj dohodak ili imovina ne bi bili izuzeti od oporeziva­nja.

b) U skladu s belgijskim propisima glede uračunava­nja poreza plaćenog u inozemstvu u belgijski porez, ako je rezident Belgije ostvario onaj dio svog ukupnog dohotka u svrhe oporeziva­nja u Belgiji koji čine dividende koje nisu izuzete od belgijskog poreza u skladu s točkom c) ovog članka, kamate ili autorske naknade, hrvatski porez zaračunat na taj dohodak uračunat će se u belgijski porez na taj dohodak.

c) Dividende koje društvo rezident Belgije ostvari od društva koje je rezident Hrvatske izuzimaju se od poreza na dobit društva u Belgiji u skladu s belgijskim propisima.

d) Ukoliko su u skladu s belgijskim propisima gubitci društva kojim uprav­lja rezident Belgije u stalnoj poslovnoj jedinici smještenoj u Hrvatskoj odbijeni od dobiti tog društva u svrhu oporeziva­nja u Belgiji, izuzeće teme­ljem točke a) se ne primje­njuje u Belgiji na dobit drugih oporezivih razdob­lja koje se pripisuje toj stalnoj poslovnoj jedinici u onoj mjeri u kojoj je ta dobit također izuzeta od oporeziva­nja u Hrvatskoj kao naknada za navedene gubitke.

2. U Hrvatskoj će se dvostruko oporeziva­nje izbje­gavati kako slijedi:

a) Dohodak ostvaren u Belgiji ili imovina smještena u Belgiji – osim dohotka pod b) – koji se u skladu s odredbama ovog Ugovora oporezuju u Belgiji izuzimaju se od oporeziva­nja u Hrvatskoj. Ovo izuzima­nje nema nikakav učinak na pravo Hrvatske da uzme u obzir dohodak ili imovinu izuzetu od oporeziva­nja pri utvrđiva­nju svoje porezne stope. Ova odredba se primje­njuje na dividende samo ako te dividende društvu koje je rezident Hrvatske isplaćuje društvo koje je rezident Belgije, s najma­nje 10% kapitala u izravnom ili neizravnom vlasništvu hrvatskog društva, i ako se te dividende ne odbijaju kod utvrđiva­nja dobiti društva koje isplaćuje dividende.

b)  U skladu s hrvatskim poreznim propisima i ovim Ugovorom, porez plaćen u Belgiji uračunat će se u hrvatski porez za navedene dohotke:

aa) dividende koje nisu obuhvaćene pod a);

bb) kamate;

cc) autorke naknade;

dd) dohodak naveden u članku 15., stavak 3;

ee) naknade članova uprave navedene u članku 16., stavak 1;

ff) dohodak umjetnika i športaša.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Držav­ljani države ugovornice u  drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporeziva­nju ili zahtjevima koji bi bili u vezi s tim, koji bi se razlikovali ili bi predstav­ljali veći teret od oporeziva­nja i s ­njim povezanim uvjetima kojima podliježu ili mogu podlije­gati držav­ljani te druge države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište. Neovisno o odredbama članka 1., ova odredba se primje­njuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

2. Osobe koje nemaju držav­ljanstva, a rezidenti su jedne od država ugovornica, ne podliježu u nijednoj od država ugovornica nikakvom oporeziva­nju ni s tim povezanim zahtjevima koji bi se razlikovali ili bi predstav­ljali veći teret od oporeziva­nja i s ­njim povezanih zahtjeva kojima podliježu ili mogu podlije­gati držav­ljani te države u istim okolnostima.

3. Stalna poslovna jedinica koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana pod ma­nje povo­ljnim uvjetima od onih koji vrijede za društva te druge države koja obav­ljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obite­ljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniže­nja pri oporeziva­nju koje odobrava vlastitim rezidentima.

4. Osim kad se primje­njuju odredbe članka 9, stavka 1., članka 11. stavka 7., članka 12. stavka 5., kamate, autorske naknade i druge naknade koje društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice odbijaju se, u svrhu utvrđiva­nja oporezive dobiti tog društva, pod istim uvjetima kao da su isplaćene rezidentu prvospomenute države. Jednako tako, sva dugova­nja društva države ugovornice rezidentu druge države ugovornice se prilikom utvrđiva­nja oporezive imovine takvog društva odbijaju pod jednakim uvjetima kao da su bila ugovorena s rezidentom prvospomenute države.

5. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, ne podliježu u prvospomenutoj državi nikakvom oporeziva­nju ili s tim povezanim zahtjevima koji bi se razlikovali ili bi predstav­ljali veći teret od oporeziva­nja i s ­njim povezanih uvjeta kojima podliježu ili mogu podlije­gati druga slična društva prvospomenute države.

6. Odredbe ovog članka vrijede, neovisno o članku 2., za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica imaju ili će imati za ­nje­ga kao pos­ljedicu oporeziva­nje koje nije u skladu s odredbama ovog Ugovora, ona može, neovisno o pravnom lijeku predviđenom u unutraš­njem zakonodavstvu tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je ­njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavak 1., pred tijelo države ugovornice čiji je držav­ljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od sazna­nja za postupak koji je doveo do oporeziva­nja protivno odredbama ovog Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan, a ne može ga samostalno riješiti na zadovo­ljavajući način, nastojat će, radi izbje­gava­nja oporeziva­nja koje bi bilo u neskladu s ovim Ugovorom, naći rješe­nje u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice. Postignuti dogovor provest će se bez obzira na rokove predviđene unutraš­njim zakonodavstvom država ugovornica.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će riješiti ove teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumače­nju ili primjeni ovog Ugovora zajedničkim dogovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica suglasno će utvrditi administrativne mjere potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora, a osobito o dokazima koje moraju dostaviti rezidenti obiju država ugovornica kako bi u drugoj državi ugovornici ostvarili pravo na izuzeće ili odbitak poreza utvrđeno ovim Ugovorom.

5. Nadležna tijela država ugovornica međusobno će izravno općiti u svrhu provedbe ovog Ugovora.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica će razmje­njivati obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovog Ugovora ili unutraš­njih propisa država ugovornica koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, u mjeri u kojoj oporeziva­nje po tim propisima nije u suprotnosti s ovim Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom na isti način kao i obavijesti dobivene prema unutraš­njim propisima te države, te se može priopćiti samo osobama ili tijelima (uk­ljučujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom i naplatom, postupcima ovrhe, kaznenog progona ili odlučiva­nja po pravnim lijekovima koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim informacijama samo u navedene svrhe. Takve obavijesti mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredba stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili upravnoj praksi te ili neke druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se u skladu s propisima ili uobi­čajenom upravnom postupku te ili druge države ugovornice ne mogu dobiti;

c) daje obavijesti čije bi otkriva­nje povrijedilo obvezu čuva­nja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne, ili trgovačkih postupaka ili obavijesti čije bi otkriva­nje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

POMOĆ PRI NAPLATI POREZA

1. Države ugovornice pružit će pomoć jedna drugoj prilikom naplate poreza navedenih u članku 2. ovog Ugovora, zajedno s dodatnim naknadama, dodacima, kamatama, troškovima i kaznenim iznosima.

2. Na zahtjev nadležnog tijela države ugovornice, nadležno tijelo druge države ugovornice osigurat će u skladu s odredbama zakona i propisa koji se odnose na naplatu poreza u drugospomenutoj državi, naplatu poreznih potraživa­nja navedenih u stavku 1. dospjelih u prvospomenutoj državi. Ta potraživa­nja nemaju nikakav prioritet u državi od koje se to zatraži i ta država nije obvezna primijeniti nikakva sredstva prisilne naplate koja ne odobravaju propisi države koja je podnijela zahtjev.

3. Zahtjev spomenut u stavku 2. potkrijepit će se službenom kopijom dokumenta kojim se odobrava ­njihova provedba, a ako je moguće pratit će ih i službena kopija svake konačne upravne ili sudske odluke.

4. U svezi s poreznim potraživa­njima na koja se može uložiti žalba, nadležno tijelo države ugovornice može, da bi zaštitilo svoja prava, zatražiti od nadležnog tijela druge države ugovornice da poduzme zaštitne mjere u skladu s propisima te druge države ugovornice; odredbe stavaka od 1. do 3. primje­njuju se mutatis mutandis na te mjere.

5. Odredbe članka 26. stavak 1., primje­njuju se također i na sve podatke koji se teme­ljem ovog članka dostave nadležnom tijelu druge države ugovornice.

Članak 28.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA

Odredbe ovog Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzulata predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 29.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu 15 dana od dana primitka zad­nje obavijesti kojom država ugovornica diplomatskim putem izvještava drugu da su ispu­njeni svi uvjeti koji su teme­ljem ­njezinih nacionalnih propisa potrebni za stupa­nje na snagu ovog Ugovora.

2. Odredbe ovog Ugovora primje­njuju se:

a) na poreze koji se naplaćuju na izvoru za dohodak isplaćen ili naplativ na ili nakon 1. siječ­nja godine koja slijedi godinu u kojoj je Ugovor stupio na snagu;

b) na druge poreze zaračunate na dohodak u oporezivim razdob­ljima koja završavaju na ili nakon 31. prosinca godine koja slijedi godinu u kojoj je Ugovor stupio na snagu;

c) na poreze na imovinu zaračunate na imovinu koja postoji na dan 1. siječ­nja bilo koje godine koja slijedi godinu u kojoj je Ugovor stupio na snagu.

3. Odredbe Ugovora između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Kra­ljevine Belgije o izbje­gava­nju dvostrukog oporeziva­nja porezima na dohodak i na imovinu potpisanog u Beogradu, dana 21. studenoga 1980. prestaju biti na snazi u svezi sa svim hrvatskim i belgijskim porezima vezanima uz dohodak za koji vrijedi ovaj Ugovor u svezi s tim porezom, u skladu s odredbama stavka 2.

Članak 30.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi dok jedna od država ugovornica ne uputi diplomatskim putem drugoj državi ugovornici pisanu obavijest o svojoj namjeri otkaza, na ili prije tridesetog lip­nja bilo koje kalendarske godine po isteku razdob­lja od pet godina od datuma stupa­nja Ugovora na snagu. U slučaju otkaza prije 1. srp­nja te godine, Ugovor se prestaje primje­njivati:

a) u svezi s porezima koji dospijevaju na izvoru za dohodak isplaćen ili isplativ najkasnije 31. prosinca godine u kojoj se daje obavijest o otkazu;

b) u svezi s drugim porezima naplaćenima na dohodak oporezivih razdob­lja koja završavaju prije 31. prosinca godine koja slijedi godinu u kojoj se daje obavijest o otkazu;

c) u svezi s porezima na imovinu naplaćenima na imovinu koja postoji 1. siječ­nja godine u kojoj se daje obavijest o otkazu.

U ZNAK PRIHVAĆANJA preuzetih obveza, opunomoćeni zastupnici obiju država ugovornica potpisuju ovaj Ugovor.

ZAKLJUČENO u dva primjerka u Bruxellesu, dana 31. listopada 2001., na hrvatskom, francuskom, nizozemskom i engleskom jeziku, od kojih su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumače­nja, mjerodavan je engleski tekst.

Za Vladu                        ZA VLADU

Republike Hrvatske:     KRALJEVINE BELGIJE:

v. r. Ivica Račan,               v. r. Guy Verhofstadt,

predsjednik Vlade               premijer Kra­ljevine Belgije

Republike Hrvatske

PROTOKOL

Prilikom potpisiva­nja Ugovora između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije za izbje­gava­nje dvostrukog oporeziva­nja i sprečava­nja izbje­gava­nja plaća­nja poreza na dohodak i na imovinu, nižepotpisane ugovorne stranke su se suglasile oko dodatnih odredaba koje čine sastavni dio navedenog Ugovora.

1. U članku 15. stavak 2.a):

U svrhu ovog Ugovora, izraz »fiskalna godina« znači u slučaju Hrvatske kalendarsku godinu, a u slučaju Belgije porezno razdob­lje.

2. U članku 18. stavak 1.:

Bez obzira na odredbu članka 18. stavka 1., mirovine i druge slične naknade koje se isplaćuju rezidentu države ugovornice oporezuju se isk­ljučivo u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju ako se te mirovine i slične naknade ne oporezuju u prvospomenutoj državi ugovornici.

U ZNAK PRIHVAĆANJA poreznih obveza, opunomoćeni zastupnici obiju država ugovornica potpisuju ovaj Protokol.

ZAKLJUČENO u dva primjerka u Bruxellesu, dana 31. listopada 2002., na hrvatskom, francuskom, nizozemskom i engleskom jeziku, od kojih su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumače­nja, mjerodavan je engleski tekst.

Za Vladu                        ZA VLADU

Republike Hrvatske:     KRALJEVINE BELGIJE:

v. r. Ivica Račan,               v. r. Guy Verhofstadt,

predsjednik Vlade               premijer Kra­ljevine Belgije

Republike Hrvatske

Članak 3.

Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija.

Članak 4.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o ­nje­govom stupa­nju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410/01-03-01/02
Zagreb, 27. ve­ljače 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.