Ustavni sud Republike Hrvatske, na temelju članha 39. i 40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne nbvine", 13/91), te članka 53. Zakona o ·izborima zastapnika u Sabor Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 22/92), na sjednici 7. rujna 1992. godine, donio je
1. Odbija se zahtjev Socijalno-demokratske unije da Ustavni sud Republike Hrvatske, u izvršavanju nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora, poduzme odgovarajuće mjere slijedom kojih bi Izborna komisija Republike Hrvatske utvrdila da su na izborima za zastupnike u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, održanim dana 2. kolovoza 1892. godine, izabrani i kandidati srpshe nacionalnosti sa državne liste Socijalno-demokratske unije.
2: Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".
Obrazloženje
Socijalno-demokratska unija (dalje: SDU) podnijela je Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev da u postupku nadzora nad ustavnošću i zakonitošću izbora za zastupnike u Sabor Republike Hrvatske poduzme odgovarajuće mjere kako bi Izborna komisija Republike Hrvatske u skladu sa odredbama čl.10. st.1. i čl. 26. st.1. Zakona o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske utvrdila da su za zastupnike u Sabor Republike Hrvatske izabrani i kandidati srpske nacionalnosti sa liste SDU; čiji je broj razmjeran uspjehu državne liste ove stranke na izborima.
Obrazlažući svoj zahtjev, SDU ističe da je Izborna homisija Republike Hrvatske, protivno citiranim odredbama Zakona, protivno rješenju Ustavnog suda Republihe Hrvatske br. U-VII-233/1992. od 6. kolovoza 1992. godine i protivno izbornim rezultatima, utvrdila da su za zastupnihe izabrana đva kandidata srpske nacionalnosti sa državne liste Hrvatske narodne stranke (koliko ih je i bilo na listi), osam kandidata sa državne liste Socijaldemokratske partije (koliko ih je i bilo na listi) i tri kandidata sa državne liste Srpske narodne stranhe, a ni jedan sa države liste SDU iako je SDU na izborima dobila više glašova od Srpške narodne stranke. Zahtjev nije osnovan. Nije osnovana tvrdnja SDU da je Izborna komisija Republike Hrvatske "grubo povrijedila zakon" time što, utvrđujući rezultate glasovanja za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, nije utvrdila i broj zastupničkih mjesta koje je dobila državna lista SDU te imena i prezimena kandidata koji su izabrani za zastupnike (čl. 51. toč. 3. Zakona), jer državna lista SDU nije sudjelovala u diobi zastupničkih mjesta.
Naime odredbom čl. 24. st. 4. Zakona određeno je da državna lista, koja na izborima dobije manje od 3% glasova, ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta. Kako je državna lista SDU na izborima dobila manje od 3% glasova (1.21%) to ona ne sudjeluje u diobi zastupničkih mjesta, za razliku od Hrvatske narodne stranke i Socijalno-demokratske partije.
Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem br. U-VII-233/1992. od 6. kolovoza 1992. ("Narodne novine", br. 50/1992), iz tamo navedenih razloga, utvrdio je da se na nacionalne stranke pripadniha etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina koji sudjeluju u stanovništvu Republike Hrvatske s više od 8%. ne primjenuje ograničavajuća klauzula, tj. kriterij iz čl. 24. st. 4. Zakona, već se na njih odnose odredbe čl.10. i 26. Zakona. Stoga i drevna lista Srpske narodne stranke, kao nacioalne stranke pripadnika srpske nacionalnosti ima pravo s drugim državanim listama, koje su na izborima dobile više od 3% glasova, razmjerno sudjelovati u diobi zastupničkih mjesta.
Iako to nije odlučno za rješenje zahtjeva, valja istaći da je pogrešno shvaćanje SDU da, pošto uz svakog zastupnika postoji odnosno mora postojati i njegov zamjenik, da liste Hrvatske narodne stranke i Socijalnodemokratske partije prilikom diobe zastupničkih mjesta nisu mogle dobiti onoliko zastupničkih mjesta koliko su imali kandidata srpske nacionalnosti na državnim listama (dva odnosno osam). To iz razloga jer se popuna zastupničkih mjesta pripadniha srpske nacionalnosti vrši sa državnih lista nacionalnih stranaka, u konkretnom slučaju Srpske narodne stranke. Ako ni na taj način ne bi moglo doći do popune raspisali bi se dopunski izbori u smislu odredbe iz čl. 26. st. 2. Zakona. Iz gornjih razloga Sud je donio rješenje kao u izreci.
Točka 2. rješenja temelji se na članku 20. st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Broj : U-VII-261/1992.
Zagreb, 7. rujna 1992.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
Jadranko Crnić, v. r.