USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od dopredsjednika Suda Jurice Malčića, kao predsjednika Vijeća, te sudaca Mladena Žuvele i mr. Vojislava Kučekovića, kao članova Vijeća odlučujući o ustavnoj tužbi S. V. iz V. G., na sjednici održanoj 29. prosinca 1998. godine, jednoglasno je donio sljedeće

RJEŠENJE

1. Ustavna tužba se odbacuje.

2. Ovo rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

S. V. iz V. G. podnio je ustavnu tužbu u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5309/1992 od 17. veljače 1993. godine i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Ur 9/1994 od 17. veljače 1995. godine.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 17. veljače 1993. godine odbijena je tužba podnositelja u upravnom sporu radi promjene osobnog imena.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. veljače 1995. godine odbačen je zahtjev podnositelja u postupku o tužbi podnositelja protiv presude Upravnog suda od 17. veljače 1993. godine.

U dijelu u kojem je osporena presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 17. veljače 1993. ustavna tužba nije pravodobna, a u dijelu u kojem je osporeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. veljače 1995. ustavna tužba nije dopuštena.

Prema članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91 - u nastavku: Ustavni zakon) ustavna tužba se može podnijeti u roku od mjesec dana računajući od dana primitka odluke kojom je iscrpljen dopušteni pravni put.

Odluku kojom je iscrpljen dopušteni pravni put, a to je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 17. veljače 1993. godine, podnositelj je primio 21. ožujka 1994. godine, a ustavnu tužbu je podnio 28. travnja 1995. godine, dakle, nakon proteka roka od mjesec dana.

Slijedom navedenog, ustavnu tužbu u svezi s osporenom odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske valjalo je odbaciti zbog nepravodobnosti, temeljem odredbi članka 26. Ustavnog zakona, a u svezi s člankom 58. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94).

U odnosu na dio ustavne tužbe kojom se osporava rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske valja reći sljedeće.

Prema odredbi članka 28. stavak 1. Ustavnog zakona svatko može podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina, dok je odredbom stavka 2. propisano da se ustavna tužba može podnijeti tek nakon što je iscrpljen dopušteni pravni put. Odredbom stavka 3. članka 28. Ustavnog zakona propisano je da u stvarima u kojima je dopušten upravni spor pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno o tužbu kojom je upravni spor pokrenut.

Protiv odluke (presude Upravnog suda Republike Hrvatske) žalba niti zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke nisu dopušteni, kao što niti tužba protiv takve odluke nije nijednim posebnim propisom dopuštena. Osporavano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim se odbacuje zahtjev podnositelja za izvanredno preispitivanje odluke donijete u upravnom sporu, stoga nije odluka sudbene vlasti povodom koje se može podnijeti ustavna tužba jer je u ovom predmetu, kako je to već rečeno, pravni put iscrpljen donošenjem presude u upravnom sporu i protiv te odluke bilo je dopušteno, u rečenom roku, podnijeti ustavnu tužbu. Podnošenjem nedopuštenog zahtjeva Vrhovnom sudu Republike Hrvatske taj se rok ne može produžiti.

Stoga je ustavnu tužbu u dijelu kojim se osporava rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske valjalo odbaciti kao nedopuštenu temeljem odredbe članka 26. Ustavnog zakona, u svezi s člankom 58. Poslovnika Suda jer nema pretpostavki za odlučivanje o biti stvari.

Odluka o objavi ovog rješenja temelji se na odredbi članka 20. stavak 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-374/1995
Zagreb, 29. prosinca 1998.