USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Suda Jadranko Crnić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, povodom prijedloga Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 25. lipnja 1998. godine, klasa: 500-01/98-01/03, ur. br: 5030104-98-4, na sjednici održanoj dana 10. ožujka 1999. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Odbacuje se prijedlog Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 25. lipnja 1998. godine, klasa: 500-01/98-01/03, ur. br. 5030104-98-4.

II. Ovo rješenje će se objaviti u "Narodnim novinama".

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja putem prvog tajnika sindikata Krešimira Rožmana podnio je prijedlog radi pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 25. lipnja 1998., kojim Zaključkom je na temelju članka 23. stavka 5. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/90, 8/91, 14/91, 53A/91, 9/92, 55/92 i 29/94) prihvaćen prijedlog Ministra prosvjete i športa da se djelatnicima u školama, koji su, pored svojih, obavljali poslove navedene u Uputama ministra prosvjete i športa ravnateljima osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova, povodom štrajka prosvjetnih sindikata, isplati jednokratna naknada u neto iznosu do 2.000,00 kuna.

Predlagatelj u prijedlogu navodi da je osporenim Zaključkom povrijeđena odredba članka 59. stavka 1. i članka 60. stavka 1. Ustava. Osim toga ističe da je osporenim Zaključkom povrijeđena odredba članka 2. i 213. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95).

Prijedlog obrazlaže navodeći da su zaposlenici koji su štrajkali stavljeni u nepovoljni položaj u odnosu na druge zaposlenike, a što je u suprotnosti sa citiranim odredbama Ustava i Zakona o radu.

Stoga predlažu da Sud ukine Zaključak Vlade Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo prosvjete i športa u svom odgovoru u bitnome navode da osporenim Zaključkom nisu povrijeđene citirane odredbe Ustava i Zakona o radu jer zaposlenici, članovi sindikata koji su štrajkali, nisu dovedeni u nepovoljniji položaj u odnosu na zaposlenike koji nisu štrajkali budući da je svim zaposlenicima koji su sudjelovali u štrajku isplaćena plaća kao da su radili te nije iskorištena mogućnost utvrđena člankom 214. Zakona o radu prema kojemu se zaposleniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, osim doplatka na djecu, mogu smanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku.

Osim toga navode da osporeni zaključak nije "drugi propis" koji bi Ustavni sud bio ovlašten ocjenjivati.

Slijedom navedenog predložili su da Ustavni sud Republike Hrvatske odbaci prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenog Zaključka.

Prijedlog nije dopušten.

Prema članku 125. alineja 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom te suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. Pod propisom se podrazumijeva određeni akt koji redovito na općenit, apstraktan način uređuje pravne odnose za neodređeni broj adresata, a to uvodno izloženi Zaključak nije ni po obliku, ni po sadržaju, a niti po općeobveznosti. Je li ili nije predmetni zaključak zakonit može eventualno biti predmet kontrole tijela koja nadziru zakonitost trošenja proračunskih sredstava, jer riječ je o isplati jednokratnih naknada na teret Državnog proračuna.

Ocjena ustavnosti i zakonitosti zaključaka Vlade u pitanjima isplata naknada na teret Državnog proračuna, nije u nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske osim kada bi to stajalište bilo pretočeno u propis ili u pojedinačne akte podložne ustavnosudskoj kontroli u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, što ovdje nije slučaj.

Kako se, temeljem članka 26. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), zahtjev, prijedlog ili ustavna tužba odbacuje u slučajevima kada Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, kada su nepravodobni i u drugim slučajevima kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari riješeno je kao u točki I. izreke.

Objava ovog rješenja (toč. II. izreke) temelji se na članku 20. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-II-922/1998.
Zagreb, 10. ožujka 1999.