2458
Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o
ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik
Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi
Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe G. R., zastupanog od punomoćnika J.
P., odvjetnice iz R., na sjednici održanoj dana 11. prosinca 2000. godine,
donio je jednoglasno sljedeću
I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:
– presuda i rješenje Županijskog suda
u R., broj: Gž-1608/97-2 od 18. ožujka 1998. godine i
– presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1254/95-9 od 27.
listopada 1997. godine.
II. Predmet se vraća Općinskom sudu u R. na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. G. R.
podnio je ovom Sudu pravodobnu ustavnu tužbu povodom presude i rješenja
Županijskog suda u R., posl. broj. Gž-1608/97-2 od 18. ožujka 1998. godine. Tom
je presudom, kao neosnovana, odbijena podnositeljeva žalba i potvrđena je
presuda suda prvog stupnja – Općinskog suda u R., posl. br.: P-1254/95-9 od
27. listopada 1997. godine, a rješenje istog suda u točki 2. izreke ukinuto,
te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.
2. U izreci
navedenim odlukama utvrđena je ništavost aneksa ugovoru broj: 13665 zaključenog
dana 28. rujna 1994. godine između podnositelja kao prvotuženika i N. Ž. iz
R., K. 400 C/I kao drugotuženika.
3. Podnositelj
smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđene odredbe članka 3. Ustava koje se
odnose na jednakost, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka i vladavinu
prava, te članka 19. Ustava Republike Hrvatske kojima je propisano da
pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti
utemeljeni na zakonu te se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih
akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Iako podnositelj to
nije izrijekom naveo, iz sadržaja ustavne tužbe može se razabrati da isti upire
i na povredu odredbe članka 14. stavka 2. Ustava po kojoj su ustavnoj odredbi
svi pred zakonom jednaki. Povrede naznačenih ustavnih odredbi podnositelj, u
bitnom, temelji na tvrdnji da je osporenim presudama pogrešno primijenjena
odredba članka 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
(»Narodne novine«, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94 i
44/94 – nastavno: Zakon o prodaji). Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje
osporavanih odluka parničnih sudova i vraćanje predmeta na ponovni postupak i
odlučivanje.
4. Tijekom ustavnosudskog postupka pribavljen
je spis predmeta Općinskog suda u R., broj. P-1993/98. Iz stanja spisa
predmeta razvidno je kako je osporenom presudom Županijskog suda u R., odbijena
žalba podnositelja ustavne tužbe izjavljena protiv presude Općinskog suda u
R., kojom je, povodom tužbe Državnog pravobraniteljstva Županije
primorsko-goranske utvrđen ništavim aneks ugovora broj: 13665 sklopljen dana
27. listopada 1994. godine. Ovim je aneksom Grad R. – kao prodavatelj stana u
R., K. 400 C 1, priznao N. Ž., kao kupcu tog stana, pravo na popust u cijeni od
25% pozivom na odredbu članka 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji
stanarsko pravo, a temeljem rješenja Sekretarijata za društvene djelatnosti u
R., Odjela za boračku i invalidsku zaštitu, broj klasa: UP/I-562-02/92-02/409,
urbroj: 2170-04-31-00/02-93-4 od 10. siječnja 1994., kojim je N. Ž. kao ratnom
vojnom invalidu II. svjetskog rata priznato svojstvo ratnog vojnog invalida
VII. grupe s 50% oštećenja organizma kao posljedica ranjavanja tijekom
drugog svjetskog rata.
Osporene
presude zasnivaju se na stajalištu prema kojem pravo na popust pri kupnji
stana, u smislu odredbe članka 16. Zakona o prodaji, imaju samo žrtve
Domovinskog rata, pri čemu se sudovi pozivaju i na kasniju izmjenu ove zakonske
odredbe (Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o prodaji – »Narodne novine«, broj
58/95).
Ustavna tužba je osnovana.
5. Prema
odredbi članka 16. Zakona o prodaji, kao relevantnom propisu u vrijeme zaključenja
aneksa ugovoru o kupoprodaji stana, pravo na popust priznaje se kada stan
kupuje ratni vojni invalid, pri čemu navedena odredba ne pravi razliku između
invalida drugog svjetskog rata i invalida Domovinskog rata.
Zakon o
prodaji, kao lex specialis, ne sadrži definiciju pojma ratni vojni
invalid. Budući da jedno od osnovnih pravila pri tumačenju pravne norme
podrazumijeva da u jednom pravnom poretku ne može biti proturječja i da se sve
norme istog pravnog poretka mogu pravilno tumačiti i razumjeti samo u uzajamnoj
vezi, to se ovaj pojam u pravnom poretku Republike Hrvatske treba tumačiti kroz
odredbe članka 5. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne
novine«, broj 86/92 – pročišćeni tekst, 58/93, 2/94, 76/94 i 108/95). Tim je
odredbama propisano da je ratni vojni invalid osoba kojoj je organizam oštećen
za najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koju je dobila:
»1. u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske ili izvan njihova
sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih
tijela Republike Hrvatske u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne
cjelovitosti Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1990. do prestanka neprijateljstava
ili kao ratni zarobljenik. Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je oštećenje
organizma nastalo zbog bolesti, a bolest je, pogoršanje bolesti, odnosno
pojava bolesti neposredna posljedica okolnosti iz ove točke;
2. u sastavu partizanskih
odreda, odnosno Jugoslavenske armije ili izvan njihova sastava pri obavljanju
vojnih ili drugih dužnosti po naređenju vojnih organa ili organa vlasti od 17.
travnja 1941. do 15. svibnja 1945.;
3. u sastavu hrvatske
domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., odnosno do otpuštanja iz
zarobljeništva, iako je s tim u vezi bila pravomoćno osuđivana nakon 15. svibnja
1945.;
4. u sastavu jugoslavenske vojske za vrijeme rata od 6. do 17. travnja
1941. ili kasnije kao ratni zarobljenik u logorima;
5. pri obavljanju vojnih dužnosti u stranoj zemlji koja je u oružanom
sukobu, ako ju je na te dužnosti uputio nadležni vojni organ u okviru
međunarodnih obveza poslije 15. svibnja 1945.
Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje
20% zbog rane, povrede ili ozljede koju je dobila sudjelovanjem u oružanoj
akciji zaštite ustavnog poretka ili obrane Republike Hrvatske ili u povodu te
akcije od 30. svibnja 1990.«
6. U konkretnom slučaju, popust pri kupnji
stana, temeljem odredaba Zakona o prodaji, priznat je osobi za koju je
nadležno tijelo, u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o zaštiti vojnih
i civilnih invalida rata, rješenjem utvrdilo da ispunjava propisane uvjete i
da mu se priznaju prava ratnog vojnog invalida VII. grupe s 50% oštećenja
organizma zbog posljedica bolesti zadobivene u sastavu partizanskih odreda
1944. godine.
7. Okolnost što je odredba članka 16.
kasnijim zakonom u cijelosti izmijenjena nije od utjecaja pri odlučivanju u
ovom slučaju. Također nije sporno da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
prodaji, koji je stupio na snagu 17. kolovoza 1995. (»Narodne novine«, broj
58/95), s obzirom na odredbu članka 90. Ustava, nema povratno djelovanje.
8. Stoga je Sud utvrdio da su
pogrešnom primjenom materijalnog prava sudovi povrijedili ustavne odredbe na
koje podnositelj upućuje u svojoj ustavnoj tužbi.
9. Slijedom izloženog, a primjenom
odredbe članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci.
Broj: U-III-627/1998
Zagreb, 11. prosinca 2000.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.