Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-627/1998 od 11. prosinca 2000.

NN 131/2000 (28.12.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-627/1998 od 11. prosinca 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

 

2458

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu dopredsjednik Suda Petar Klarić, kao predsjednik Vijeća te suci Jurica Malčić, Ivan Matija, Emilija Rajić i Milan Vuković, kao članovi Vijeća, odlučujući povodom ustavne tužbe G. R., zastupanog od punomoćnika J. P., odvjetnice iz R., na sjednici održanoj dana 11. prosinca 2000. godine, donio je jednoglasno s­ljedeću

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju:

– presuda i rješe­nje Županijskog suda  u R., broj: Gž-1608/97-2 od 18. ožujka 1998. godine i

– presuda i rješe­nje Općinskog suda u Rijeci, broj: P-1254/95-9 od 27. listopada 1997. godine.

II. Predmet se vraća Općinskom sudu u R. na ponovni postupak.

Obrazlože­nje

1.   G. R. podnio je ovom Sudu pravodobnu ustavnu tužbu povodom presude i rješe­nja Županijskog suda u R., posl. broj. Gž-1608/97-2 od 18. ožujka 1998. godine. Tom je presudom, kao neosnovana, odbijena podnosite­ljeva žalba i potvrđena je presuda suda prvog stup­nja – Općinskog suda u R., posl. br.: P-1254/95-9 od 27. listopada 1997. godine, a rješe­nje istog suda u točki 2. izreke ukinuto, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.

2.  U izreci navedenim odlukama utvrđena je ništavost aneksa ugovoru broj: 13665 zak­ljučenog dana 28. rujna 1994. godine između podnosite­lja kao prvotuženika i N. Ž. iz R., K. 400 C/I kao drugotuženika.

3.   Podnosite­lj smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđene odredbe članka 3. Ustava koje se odnose na jednakost, socijalnu pravdu, poštiva­nje prava čovjeka i vladavinu prava, te članka 19. Ustava Republike Hrvatske kojima je propisano da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti uteme­ljeni na zakonu te se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Iako podnosite­lj to nije izrijekom naveo, iz sadržaja ustavne tužbe može se razabrati da isti upire i na povredu odredbe članka 14. stavka 2. Ustava po kojoj su ustavnoj odredbi svi pred zakonom jednaki. Povrede naznačenih ustavnih odredbi podnosite­lj, u bitnom, teme­lji na tvrd­nji da je osporenim presudama pogrešno primije­njena odredba članka 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94 i 44/94 – nastavno: Zakon o prodaji). Predlaže usvaja­nje ustavne tužbe, ukida­nje osporavanih odluka parničnih sudova i vraća­nje predmeta na ponovni postupak i odlučiva­nje.

4.   Tijekom ustavnosudskog postupka pribav­ljen je spis predmeta Općinskog suda u R., broj. P-1993/98. Iz sta­nja spisa predmeta razvidno je kako je osporenom presudom Županijskog suda u R., odbijena žalba podnosite­lja ustavne tužbe izjav­ljena protiv presude Općinskog suda u R., kojom je, povodom tužbe Državnog pravobranite­ljstva Županije primorsko-goranske utvrđen ništavim aneks ugovora broj: 13665 sklop­ljen dana 27. listopada 1994. godine. Ovim je aneksom Grad R. – kao prodavate­lj stana u R., K. 400 C 1, priznao N. Ž., kao kupcu tog stana, pravo na popust u cijeni od 25% pozivom na odredbu članka 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a teme­ljem rješe­nja Sekretarijata za društvene djelatnosti u R., Odjela za boračku i invalidsku zaštitu, broj klasa: UP/I-562-02/92-02/409, urbroj: 2170-04-31-00/02-93-4 od 10. siječ­nja 1994., kojim je N. Ž. kao ratnom vojnom invalidu II. svjetskog rata priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII. grupe s 50% ošteće­nja organizma kao pos­ljedica ra­njava­nja tijekom drugog svjetskog rata.

      Osporene presude zasnivaju se na stajalištu prema kojem pravo na popust pri kup­nji stana, u smislu odredbe članka 16. Zakona o prodaji, imaju samo žrtve Domovinskog rata, pri čemu se sudovi pozivaju i na kasniju izmjenu ove zakonske odredbe (Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o prodaji – »Narodne novine«, broj 58/95).

Ustavna tužba je osnovana.

5.    Prema odredbi članka 16. Zakona o prodaji, kao relevantnom propisu u vrijeme zak­ljuče­nja aneksa ugovoru o kupoprodaji stana, pravo na popust priznaje se kada stan kupuje ratni vojni invalid, pri čemu navedena odredba ne pravi razliku između invalida drugog svjetskog rata i invalida Domovinskog rata.

      Zakon o prodaji, kao lex specialis, ne sadrži definiciju pojma ratni vojni invalid. Budući da jedno od osnovnih pravila pri tumače­nju pravne norme podrazumijeva da u jednom pravnom poretku ne može biti proturječja i da se sve norme istog pravnog poretka mogu pravilno tumačiti i razumjeti samo u uzajamnoj vezi, to se ovaj pojam u pravnom poretku Republike Hrvatske treba tumačiti kroz odredbe članka 5. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (»Narodne novine«, broj 86/92 – pročišćeni tekst, 58/93, 2/94, 76/94 i 108/95). Tim je odredbama propisano da je ratni vojni invalid osoba kojoj je organizam oštećen za najma­nje 20% zbog rane, povrede ili oz­ljede koju je dobila:

 »1. u sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske ili izvan ­njihova sastava pri obav­lja­nju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1990. do prestanka neprijate­ljstava ili kao ratni zarob­ljenik. Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je ošteće­nje organizma nastalo zbog bolesti, a bolest je, pogorša­nje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna pos­ljedica okolnosti iz ove točke;

2. u sastavu partizanskih odreda, odnosno Jugoslavenske armije ili izvan ­njihova sastava pri obav­lja­nju vojnih ili drugih dužnosti po naređe­nju vojnih organa ili organa vlasti od 17. trav­nja 1941. do 15. svib­nja 1945.;

3. u sastavu hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. trav­nja 1941. do 15.  svib­nja 1945., odnosno do otpušta­nja iz zarob­ljeništva, iako je s tim u vezi bila pravomoćno osuđivana nakon 15. svib­nja 1945.;

4. u sastavu jugoslavenske vojske za vrijeme rata od 6. do 17. trav­nja 1941. ili kasnije kao ratni zarob­ljenik u logorima;

5. pri obav­lja­nju vojnih dužnosti u stranoj zem­lji koja je u oružanom sukobu, ako ju je na te dužnosti uputio nadležni vojni organ u okviru međunarodnih obveza poslije 15. svib­nja 1945.

Ratni vojni invalid je i osoba kojoj je organizam oštećen za najma­nje 20% zbog rane, povrede ili oz­ljede koju je dobila sudjelova­njem u oružanoj akciji zaštite ustavnog poretka ili obrane Republike Hrvatske ili u povodu te akcije od 30. svib­nja 1990.«

6.    U konkretnom slučaju, popust pri kup­nji stana, teme­ljem odredaba Zakona o prodaji, priznat je osobi za koju je nadležno tijelo, u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, rješe­njem utvrdilo da ispu­njava propisane uvjete i da mu se priznaju prava ratnog vojnog invalida VII. grupe s 50% ošteće­nja organizma zbog pos­ljedica bolesti zadobivene u sastavu partizanskih odreda 1944. godine.

7.    Okolnost što je odredba članka 16. kasnijim zakonom u cijelosti izmije­njena nije od utjecaja pri odlučiva­nju u ovom slučaju. Također nije sporno da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji, koji je stupio na snagu 17. kolovoza 1995. (»Narodne novine«, broj 58/95), s obzirom na odredbu članka 90. Ustava, nema povratno djelova­nje.

8.     Stoga je Sud utvrdio da su pogrešnom primjenom materijalnog prava sudovi povrijedili ustavne odredbe na koje podnosite­lj upućuje u svojoj ustavnoj tužbi.

9.     Slijedom izloženog, a primjenom odredbe članka 72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), odlučeno je kao u izreci.

Broj: U-III-627/1998
Zagreb, 11. prosinca 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Petar Klarić, v. r.