2338
Na temelju
članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o medijima, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 1. listopada 2003.
Broj:
01-081-03-3343/2
Zagreb, 7. listopada 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se
Zakonom uređuju pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava
novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost
javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, javnost vlasništva,
ostvarivanje prava na ispravak i odgovor, način obavljanja distribucije tiska,
način zaštite tržišnog natjecanja, te prava i obveze drugih pravnih i fizičkih
osoba koje djeluju na području javnog informiranja.
Članak
2.
U
smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:
Mediji su: novine i drugi tisak,
radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke
publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja
urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili
slike. Mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji
objavljivanja informacija koji su namijenjeni isključivo obrazovnom,
znanstvenom i kulturnom procesu, oglašavanju, poslovnoj komunikaciji,
unutarnjem radu trgovačkih društava, zavoda i ustanova, udruga, političkih
stranaka, vjerskih i ostalih organizacija, školska glasila, »Narodne novine«
Republike Hrvatske, službena glasila jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave i ostala službena priopćenja, plakati, letci, prospekti i
transparenti, te video stranice bez žive slike i druge besplatne obavijesti,
osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
Javno
informiranje
jest ono informiranje koje se ostvaruje posredstvom medija.
Programski
sadržaji medija (u daljnjem tekstu:
programski sadržaji) su informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti,
poruke i ostale informacije) te druga autorska djela koja se objavljuju putem
medija u svrhu obavješćivanja, te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih,
obrazovnih i ostalih potreba javnosti.
Programske
osnove medija
su odabrani programski sadržaji (opći ili specijalizirani) što ih pri
pokretanju medija utvrđuje i objavljuje nakladnik.
Nakladnik
medija (u
daljnjem tekstu: nakladnik) je svaka fizička ili pravna osoba koja putem medija
objavljuje programske sadržaje i sudjeluje u javnom informiranju, bez obzira na
tehnička sredstva preko kojih se njegovi urednički oblikovani programski
sadržaji objavljuju, prenose ili su dostupni javnosti.
Novinski
nakladnik je
fizička ili pravna osoba koja objavljuje programske sadržaje putem tiska.
Novinar je osoba koja se bavi
prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu
putem medija, te je zaposlena kod nakladnika ili obavlja novinarsku djelatnost
kao samostalno zanimanje ili na temelju ugovora.
Glavni
urednik je
novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan
zakonom.
Samoregulacijski
akti su
pravila novinarske struke i etike, statut medija, kao i drugi akti kojima se
utvrđuju strukovna i druga pravila ponašanja ili uređuju odnosi u medijskoj
djelatnosti, a koje samostalno utvrđuju nakladnici, novinari i njihove udruge.
Tisak su novine i druga povremena
izdanja koja izlaze u razmacima od najviše šest mjeseci, a u nakladi većoj od
500 primjeraka. Tiskano djelo koje izlazi povremeno u nakladi manjoj od
500 primjeraka smatrat će se tiskom ako je namijenjeno raspačavanju.
Općeinformativni
tisak je
onaj koji skupno objavljuje programske sadržaje namijenjene kontinuiranom
informiranju javnosti o aktualnom društvenom, osobito političkom, gospodarskom,
socijalnom, kulturnom životu i drugim zbivanjima u Hrvatskoj i svijetu.
Informacija je podatak, tekst,
fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili
drugi prilog objavljen u mediju.
Javna
informacija
je svaka informacija u posjedu tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti,
kao i drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju javnu službu ili dužnost,
a koja se odnosi na njihov rad i djelovanje.
Intervju je razgovor i izjava u
pisanome ili usmenom obliku, namijenjen objavljivanju u mediju.
Autorizacija je potvrda autentičnosti
izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom
obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.
Privatnost
razumijeva
osobni i obiteljski život, a prije svega, pravo na život po vlastitom izboru i
opredjeljenju, fizički i moralni integritet, dostojanstvo, čast i ugled.
Nadležno
ministarstvo
je ono ministarstvo koje obavlja upravne i stručne poslove u području javnog
informiranja.
II.
OPĆA NAČELA
1. Sloboda medija
Članak 3.
(1) Jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija.
(2) Sloboda medija obuhvaća osobito: slobodu
izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja,
objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti;
pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija
za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim
informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i
dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga
informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i
inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao
i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora
programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.
(3) Slobode medija dopušteno je ograničiti samo kada
je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne
sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja
nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava
drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja
autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.
(4) Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u
medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu
neravnopravnost, kao i ideološke i državne tvorevine nastale na takvim
osnovama, te izazivati nacionalno, rasno, vjersko, spolno ili drugo
neprijateljstvo ili nesnošljivost, poticati nasilje i rat.
Članak 4.
(1) Nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja
utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito
ograničavati slobodu medija.
(2) O povredama slobode izražavanja i slobode medija
odlučuje sud.
2. Obveze drŽave radi poticanja pluralizma i
raznovrsnosti medija
Članak
5.
(1)
Republika Hrvatska potiče i štiti pluralizam i raznovrsnost medija na način
propisan zakonom.
(2)
Poticat će se proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja koji se odnose
na:
– ostvarivanje prava na javno
informiranje i na obaviještenost svih državljana Republike Hrvatske,
– ostvarivanje prava na javno
informiranje i na obaviještenost pripadnika hrvatskih nacionalnih manjina i
zajednica u inozemstvu,
– ostvarivanje prava na javno
informiranje i na obaviještenost pripadnika nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj,
– informiranje javnosti o
nacionalnim manjinama i pitanjima ostvarivanja manjinskih prava u Republici
Hrvatskoj, te poticanje tolerancije i kulture dijaloga,
– ostvarivanje ljudskih prava
građana i uređivanje pravne i socijalne države
– očuvanje hrvatskoga
nacionalnog i kulturnog identiteta,
– poticanje kulturnog i
umjetničkog stvaralaštva,
– razvoj obrazovanja,
znanosti i umjetnosti,
– zaštitu prirode, okoliša i
ljudskoga zdravlja,
– pokretanje novih tiskanih
medija, osobito lokalnih i neprofitnih medija, te medija nevladinih udruga.
(3)
Odluke o državnim potporama radi ostvarivanja zadaća iz stavka 1. ovoga članka
su javne.
3. Dostupnost javnim informacijama
Članak
6.
(1) U
cilju objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene
vlasti, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili
dužnost dužni su davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima
iz svog djelokruga.
(2)
Informacije u posjedu osoba iz stavka 1. ovoga članka dostupne su novinarima
pod jednakim uvjetima.
(3)
Čelnik tijela ili pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužan je sukladno
zakonu urediti način davanja informacija za javnost te odrediti osobu koja
osigurava dostupnost javnim informacijama sukladno ovom i posebnom zakonu.
(4)
Čelnik tijela ili osobe iz stavka 1. ovoga članka i osoba iz stavka 3. ovoga
članka dužna je u primjerenom roku dati novinarima zatražene informacije, te
odgovara za točnost danih informacija.
(5) Osoba
iz stavka 3. ovoga članka može uskratiti davanje informacije kada:
– su tražene informacije radi
zaštite javnog interesa na propisan način određene kao državna ili vojna tajna,
– bi objavljivanje
predstavljalo povredu tajnosti osobnih podataka sukladno zakonu, osim ako se
njihovom objavom može spriječiti izvršenje težeg kaznenog djela ili spriječiti
neposredna opasnost za život ljudi i njihovu imovinu,
– je u tijeku predistražni,
istražni ili sudski postupak.
(6) U
slučaju iz stavka 5. ovoga članka odgovorna osoba mora pisano obrazložiti
razloge uskrate informacije u roku od tri radna dana od dana pisanog traženja
informacije.
(7) U
slučaju uskraćivanja javne informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu
Upravnom sudu. O tužbi Upravni sud odlučuje po hitnom postupku.
4. ZaŠtita privatnosti
Članak
7.
(1)
Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
(2)
Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti,
osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba
obavlja.
(3)
Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim
osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može
zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.
III.
PRAVA I OBVEZE NAKLADNIKA
1. Nakladnik
Članak
8.
(1)
Nakladnik je obvezan obavljati djelatnost na području javnog informiranja u
skladu s odredbama ovoga i posebnog zakona.
(2)
Nakladnik obavljajući svoju djelatnost može izrađivati, odnosno proizvoditi programske
sadržaje i za drugog nakladnika ili tehničkog prijenosnika programskih
sadržaja.
Članak
9.
Pravna
ili fizička osoba koja nije upisala djelatnost nakladnika u sudski ili drugi
registar sukladno ovom ili posebnom zakonu ne smatra se nakladnikom u smislu
ovoga Zakona.
Članak
10.
Novinski
nakladnik može se u Republici Hrvatskoj osnovati i upisati u sudski ili drugi
registar kao pravna ili fizička osoba ako uz uvjete propisane zakonom ispunjava
sljedeće posebne uvjete:
– da
ima sjedište odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj,
– da je
sjedište uredništva u Republici Hrvatskoj.
2. Prijava tiska
Članak
11.
(1) Novinski nakladnik prijavljuje izdavanje tiska u
Upisnik koji se vodi pri nadležnom ministarstvu.
(2) Prijava iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati
ove podatke:
– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i
prebivalište nakladnika te ime i prezime odgovorne osobe nakladnika,
– naziv novina ili drugoga tiska,
– programsku osnovu, odnosno sadržajnu posebnost
(opći ili specijalizirani programski sadržaj: politika, gospodarstvo, kultura,
šport i drugo),
– jezik, pismo i periodičnost izdavanja,
– planiranu prosječnu nakladu,
– tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i
prebivalište tiskara,
– ime, prezime i prebivalište glavnoga urednika,
– podatke o strukturi vlasništva u skladu s ovim
Zakonom.
(3) Prijavi iz stavka 1. ovoga članka prilaže se
izvadak iz sudskoga ili drugog registra, a pravne i fizičke osobe koje će
djelatnost nakladnika obavljati na neprofitan način prilažu i akt kojim je to
određeno.
(4)
Nadležno ministarstvo ne smije odbiti izdavanje potvrde o prijavi ako prijava
sadrži sve podatke iz stavka 2. i 3. ovoga članka.
(5)
Nadležno ministarstvo dužno je potvrdu iz stavka 4. ovoga članka izdati u roku
od tri radna dana od dana primitka prijave, ako prijava sadrži sve podatke iz
stavka 2. ovoga članka, ili u istom roku pozvati nakladnika da prijavu dopuni.
(6) Ako
nadležno ministarstvo ne postupi sukladno stavku 5. ovoga članka, smatra se da
je izdana potvrda o prijavi tiska.
(7)
Nakladnik je dužan u Upisnik prijaviti svaku promjenu podataka navedenih u
prijavi. Nakladnik je dužan nadležno ministarstvo obavijestiti o odluci o
prestanku izdavanja najkasnije s danom prestanka objavljivanja tiska.
(8) Ako
u razdoblju duljem od šest mjeseci od dana podnošenja prijave, odnosno od dana
izdavanja posljednjega izdanja, nakladnik ne izda novo izdanje, smatrat će se
da je odustao od izdavanja tog tiska.
(9)
Obveze nakladnika iz ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na programe
novinskih agencija.
(10) U
Upisnik iz stavka 1. ovoga članka prijavljuju se i pravne osobe koje obavljaju
djelatnost distribucije tiska. Prijava treba sadržavati tvrtku i sjedište
pravne osobe te ime i prezime odgovorne osobe. Prijavi se prilaže izvadak iz
sudskog registra i Opći uvjeti distribucije tiska iz članka 35. ovoga Zakona.
3. Informacije o nakladniku i mediju od interesa za
javnost
Članak
12.
(1)
Javnost ima pravo na informacije o poslovanju nakladnika i programskoj osnovi
medija.
(2)
Pravo javnosti iz stavka 1. ovoga članka ograničeno je objavljivanjem
informacija o nakladniku i mediju propisanih zakonom.
Članak 13.
(1)
Nakladnik samostalno utvrđuje programsku osnovu medija sukladno ovom i posebnom
zakonu.
(2)
Nakladnik je obvezan putem medija najmanje jednom u svakoj kalendarskoj godini
obavijestiti javnost o programskoj osnovi, vlasničkoj strukturi, poslovnim
rezultatima, prosječnoj nakladi, odnosno prosječnoj slušanosti ili gledanosti.
(3)
Prije promjene ili bitne dopune programske osnove nakladnik je dužan pribaviti
mišljenje uredništva.
(4)
Programska osnova je sastavni dio ugovora o zapošljavanju između nakladnika i
urednika te između nakladnika i novinara. Posebna prava urednika i novinara
koja nastaju zbog bitnih promjena u vlasničkoj strukturi medija ili promjene
programske osnove uređuju se kolektivnim ugovorom, općim aktima ili
pojedinačnim ugovorom.
Članak
14.
(1)
Nakladnik je dužan na vidnom mjestu svakoga pojedinog nositelja programskog
sadržaja (npr. primjerak tiska, televizijska emisija) osigurati objavu
sljedećih podataka:
–
tvrtku i sjedište, odnosno ime i prezime i prebivalište nakladnika,
– ime i
prezime glavnog urednika, odnosno odgovornih urednika, te imena i prezimena
urednika pojedinih programskih grupa, kada je to u skladu s unutarnjom organizacijom
uredništva,
– ime i
prezime, odnosno tvrtku i sjedište tiskare i datum tiska ili pretiska, te broj
tiskanih primjeraka, kada se radi o tiskovnom mediju,
–
nadnevak produkcije (mjesec i godina) kad se radi o radijskom i televizijskom
programu.
(2) Obveza
iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na nakladnike elektroničkih medija tako
da se podaci objavljuju na početku i na kraju radijskih i televizijskih
programa, odnosno od ponoći do jedan sat ukoliko se program objavljuje
neprekidno, te na odgovarajući način kod urednički oblikovanih elektroničkih
publikacija.
(3)
Odredba stavka 1. ovoga članka se ne primjenjuje na nositelje programskih
sadržaja koji se u Republici Hrvatskoj izrađuju ili umnažaju za stranog
naručitelja te su namijenjeni prijenosu izvan područja Republike Hrvatske.
(4)
Naziv, odnosno zaštitni znak (logotip) radijskog i televizijskog programa mora
se objaviti najmanje jedanput u svakom satu objavljivanja programa.
4. Medijska naČela i obveze
Članak
15.
(1)
Poštujući pravo javnosti da bude točno, nepristrano i pravovremeno informirana
o događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima, mediji će se pri
objavljivanju programskih sadržaja pridržavati pravila novinarske struke i
etike.
(2)
Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a
osobito djece, mladeži i obitelji. Zabranjuje se objavljivanje informacija
kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.
(3)
Mediji su dužni poštovati pravo na zaštitu identiteta svjedoka i oštećenika
kaznenih djela, i bez njihova znanja i pristanka ne smiju otkriti njihov
identitet.
Članak 16.
Nakladnik objavljuje na odgovarajućim mjestima
svakoga programskog sadržaja sljedeće podatake:
– ime i prezime autora objavljenog priloga, osim ako
se autor tome protivi,
– ime i prezime osobe odnosno tvrtku nositelja
autorskih prava glede objavljenih programskih sadržaja, osim u tiskovnim
medijima i radijskim programima,
– naziv pravne odnosno ime i prezime fizičke osobe
koja čuva korišteno kulturno dobro ili arhivsko gradivo, odnosno odgovarajuću
reprodukciju,
– naziv medija iz kojega je preuzet programski prilog
ili isječak iz programskog priloga, osim ako je međusobnim ugovorom određeno
drugačije.
Članak 17.
Uz informacije koje se prenose iz drugih domaćih i
inozemnih medija mora biti naznačen medij iz kojega se informacija prenosi.
Članak 18.
(1) U slučaju ratnoga stanja ili neposredne
ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, te velikih
prirodnih nepogoda nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog tijela
objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih državnih
tijela.
(2) U slučaju tehničko-tehnoloških i ekoloških
nesreća i epidemija kad postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, sigurnost
zemlje, te javni red i mir, nakladnik je obvezan na zahtjev nadležnoga državnog
tijela objaviti bez naknade proglase, kao i službena priopćenja nadležnih
državnih tijela.
(3) Zahtjev iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnosi se
u pisanom obliku i mora sadržavati podatke koji dokazuju njegovu autentičnost i
pravnu utemeljenost.
Članak 19.
(1) Oglas je plaćena obavijest čiju objavu naruči
pravna ili fizička osoba s namjerom da time pospješi pravni promet proizvoda,
usluga, nekretnina, prava ili obveza, pridobije poslovne partnere ili u
javnosti ostvari ugled ili dobro ime. Oglašavanje se obavlja uz novčanu ili
drugu naknadu ili u svrhu samopromidžbe. Oglas mora biti jasno označen kao
takav i vidljivo odijeljen od drugih programskih sadržaja. Oglas ne smije biti
takav da kod gledatelja, slušatelja ili čitatelja izazove dojam kao da je riječ
o programskom sadržaju medija.
(2) Oglašavanjem se ne smatraju:
– izjave nakladnika u svezi s njegovim programskim
sadržajima i sporednim proizvodima koji proizlaze iz programa,
– besplatne najave izvođenja javnih radova i usluga,
te dobrotvornih aktivnosti,
– besplatno prezentiranje umjetničkih djela.
(3) Besplatno oglašavanje mora biti posebno označeno.
(4) Nije dopušteno prikriveno i prijevarno
oglašavanje. Prikrivenim oglašavanjem smatrat će se svaka novinarska forma
(pisani tekst, fotografija, slika, crtež i dr.) koja je na bilo koji način
plaćena, a nije jasno označena kao oglašavanje.
(5) Sponzorirani programski sadržaji moraju pri
objavljivanju biti jasno označeni kao takvi imenom sponzora ili njegovim znakom.
(6) Za sadržaj oglasnih poruka odgovoran je
isključivo oglašivač.
(7) Nije dopušteno oglašavanje oružja i streljiva,
duhana i duhanskih proizvoda, lijekova i medicinskih postupaka koji su dostupni
jedino na liječnički recept, te droge, alkohola i alkoholnih pića, osim ako
posebnim zakonom nije drugačije određeno.
5. Odgovornost nakladnika za naknadu Štete
Članak
20.
(1)
Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu
dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
(2) Na
utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim
odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
(3)
Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:
–
vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene
vlasti ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne
ili sudbene vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,
–
objavljena unutar autoriziranog intervjua,
– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama
za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve
potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje
javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,
– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu
ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi
objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo
autora fotografije na iskorištavanje djela,
– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je
novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,
– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je
objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj
vjeri.
(4) Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na osobne
podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim
osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način.
(5) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje
tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu
iz stavka 3. ovoga članka dokazuje tuženik.
(6) Ako je informacija autorizirana, a pojedini
dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i
solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u
dobroj vjeri.
Članak 21.
(1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje
ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacije i
isprikom nakladnika.
(2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete
sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila
od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije.
(3) Tužba za naknadu štete može se podnijeti
najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja za objavu informacije kojom
je šteta prouzročena.
6.
Glavni urednik
Članak 22.
(1) Novine i druga povremena izdanja, radijske i
televizijske postaje, te programi novinskih agencija moraju imati glavnog
urednika kojeg imenuje i razrješava nakladnik u skladu sa zakonom i statutom.
Prije imenovanja ili razrješenja glavnog urednika nakladnik mora pribaviti
mišljenje uredništva, ako statutom medija nije drugačije određeno.
(2) Glavni urednik odgovoran je, u skladu sa zakonom,
za sve objavljene informacije. Odgovornost glavnog urednika odnosi se i na
uredničku obradu objavljene informacije (izbor naslova, podnaslova, teksta
ispod fotografije i slično).
Članak 23.
(1) Za glavnog urednika može biti imenovana osoba
koja ispunjava opće uvjete propisane zakonom i statutom medija.
(2) Glavnim urednikom ne može biti imenovana osoba
koja uživa imunitet od kaznene odgovornosti.
IV.
PRAVA I OBVEZE NOVINARA
1. Statut medija
Članak 24.
(1) Odnosi između nakladnika, glavnog urednika i
novinara te njihova međusobna prava i obveze utvrđuju se statutom medija.
(2) Statut medija je samoregulativni akt kojim se
osobito utvrđuje način sudjelovanja novinara u postupku imenovanja i
razrješenja glavnog urednika, sloboda rada i odgovornost novinara, te uvjeti i
postupak po kojem glavni urednik i urednici imaju pravo na ostavku uz pravičnu
otpremninu u slučajevima takve promjene u vlasničkoj ili upravljačkoj strukturi
medija koja dovodi do bitne promjene u programskoj osnovi ili programskom
sadržaju toga medija (tzv. klauzula savjesti).
(3) Statut medija donose nakladnik i predstavnik
novinara uz prethodnu suglasnost većine ukupnoga broja novinara medija.
Novinari biraju svoga predstavnika većinom glasova.
(4) Ako nakladnik i predstavnik novinara statut
medija ne donesu u roku od šest mjeseci od početka rada medija, statut će na
zahtjev predstavnika novinara, u roku od tri mjeseca od dana primitka zahtjeva,
donijeti arbitraža sastavljena od jednakog broja zastupljenih predstavnika
udruga nakladnika i novinarskih udruga.
2. Pravo novinara na izraŽavanje stajaliŠta
Članak 25.
(1) Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim
događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.
(2) Novinaru se ne može otkazati ugovor o radu,
umanjiti plaća ili izmijeniti položaj u uredništvu, odnosno umanjiti ili
obustaviti od isplate ugovorena naknada ili njezin dio zbog iznošenja
stajališta.
(3) Ako novinar u slučaju spora iznese činjenice koje
opravdavaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaće ili izmijenjen
položaj u uredništvu, odnosno umanjenje ili obustavljanje od naplate ugovorene
naknade posljedica izražavanja stajališta iz stavka 1. ovoga članka, teret
dokazivanja je na nakladniku.
3. Pravo novinara da odbije izvrŠiti nalog
Članak 26.
(1) Novinar ima pravo odbiti pripremiti, napisati ili
sudjelovati u oblikovanju priloga čiji se sadržaj protivi pravilima novinarske
struke i etike, o čemu se pisano očituje glavnom uredniku.
(2) Ako novinar odbije izvršiti nalog jer bi
izvršenjem naloga prekršio pravila novinarske struke, poslodavac mu ne može
otkazati ugovor o radu, umanjiti plaću ili izmijeniti položaj u uredništvu.
(3) Ako novinar u slučaju spora iznese činjenice koje
opravdavaju sumnju da je otkaz ugovora o radu, umanjenje plaće ili izmijenjen
položaj u uredništvu posljedica odbijanja izvršenja naloga iz stavka 1. ovoga
članka, teret dokazivanja je na nakladniku.
4. ZaŠtita ugleda autora
Članak
27.
(1)
Programski sadržaj u kojem je smisao promijenjen u postupku uredničke obrade ne
smije se objaviti pod imenom autora bez njegova pristanka.
(2) Za
programski sadržaj objavljen suprotno stavku 1. ovoga članka odgovara glavni
urednik.
(3) Ako
je programskim sadržajem objavljenim suprotno stavku 1. ovoga članka
povrijeđen ugled autora, autor može zahtijevati naknadu štete.
5. ZaŠtita izvora informacije
Članak 28.
(1) Novinar nije dužan dati podatke o izvoru
objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.
(2) Pravo novinara iz stavka 1. ovoga članka odnosi
se i na glavnog urednika, urednike i autore objavljenih priloga koji nisu
novinari.
(3) S podatkom o neimenovanom izvoru informacije
novinar je prije objavljivanja dužan upoznati glavnog urednika na način utvrđen
statutom medija. U tom se slučaju sve odredbe o zaštiti izvora informacije
primjenjuju i na glavnog urednika.
(4) Osoba, tijelo državne uprave ili sudbene vlasti,
koje ima na zakonu osnovani interes, može nadležnom sudu podnijeti zahtjev da
naloži novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili
informacije koju namjerava objaviti.
(5) Na zakonu osnovani interes za ograničenje zaštite
izvora informacije postoji kada je to ograničenje nužno radi interesa navedenih
u članku 3. stavku 3. ovoga Zakona.
(6) Sud može naložiti novinaru da iznese podatke o
izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti, ako je
to nužno radi zaštite javnog interesa, a radi se o naročito značajnim i
ozbiljnim okolnostima i neprijeporno je utvrđeno:
– da ne postoji razumna alternativna mjera otkrivanju
podataka o izvoru informacije ili da je osoba ili tijelo iz stavka 4. ovoga
članka koje traži objavu podataka o izvoru informacije tu mjeru već iskoristilo
i
– da na zakonu osnovani interes javnosti za
otkrivanje podataka o izvoru informacije jasno prevladava nad interesom zaštite
izvora informacije.
(7) Sud će cijeneći okolnosti slučaja isključiti
javnost u tijeku postupka iznošenja podataka, te upozoriti prisutne osobe da su
dužni kao tajnu čuvati sve što su u postupku saznali, kao i na posljedice
odavanja tajne.
V.
JAVNOST VLASNIŠTVA
1. Transparentnost vlasniČke strukture
Članak
29.
Dionice
ili udjeli u pravnoj osobi koja obavlja djelatnost nakladnika na području
javnog informiranja moraju glasiti na ime.
Članak
30.
(1)
Nakladnici su dužni do 31. siječnja svake kalendarske godine nadležnom
ministarstvu dostaviti podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu i prezimenu
te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje neposredno ili posredno
imaju u vlasništvu dionice ili udjele u toj pravnoj osobi s podatkom o postotku
dionica ili udjela.
(2) Pravnoj osobi koja ne izvrši obvezu iz stavka 1.
ovoga članka nadležno ministarstvo uputit će pisano upozorenje s navođenjem
mogućih sankcija za neizvršenje obveze.
(3) Podatke iz stavka 1. ovoga članka nakladnik je
obvezan objaviti u »Narodnim novinama«.
2. Udjeli stranih osoba
Članak
31.
Odredbe
o ograničenju vlasništva utvrđene zakonom primjenjuju se i na strane pravne i
fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište, odnosno
prebivalište, osim ako je zakonom određeno drukčije.
3. Dostava izvjeŠtaja o poslovanju medija
Članak 32.
(1) Nakladnici su dužni do 30. travnja svake godine
nadležnom ministarstvu dostaviti izvješće o financijskom poslovanju za
prethodnu godinu, procjenu o ostvarenom udjelu na tržištu, te podatke o
oglašivačima ili marketinškim agencijama putem kojih je ostvareno više od 10%
godišnjega marketinškog prihoda nakladnika.
(2) Tvrtke za distribuciju medija dužne su nadležnom
ministarstvu dostaviti podatke o ugovorima s nakladnicima i odgovarajuće
podatke o općim uvjetima poslovanja koji se odnose na distribuciju programa
elektroničkih medija i općeinformativnog tiska čija prodana naklada prelazi
tri tisuće primjeraka, ako se taj tisak prodaje na tržištu više gradova ili
županija, odnosno ako prelazi tisuću primjeraka kada se radi o tisku na
lokalnom tržištu.
4. OgraniČenje koncentracije
Članak
33.
(1)
Nedopuštenom koncentracijom u području tiska smatra se kada nakladnik jednoga
ili više općeinformativnih dnevnika ili općeinformativnih tjednika ostvari
vladajući položaj na tržištu na način da je broj prodanih primjeraka njegovih
dnevnika ili tjednika prešao 40% svih prodanih primjeraka općeinformativnih
dnevnika ili tjednika na mjerodavnom tržištu.
(2)
Nakladnik s nedopuštenom koncentracijom iz stavka 1. ovoga članka ne može biti
vlasnik niti stjecati udjele u vlasništvu drugoga općeinformativnog tiska.
5. ZaŠtita trŽiŠnog natjecanja
Članak 34.
(1) Na nakladnike, pravne osobe koje obavljaju
poslove distribucije medija, kao i na druge pravne osobe koje obavljaju poslove
u vezi s javnim informiranjem primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog
natjecanja.
(2) Nadležno ministarstvo, nakladnici, kao i druge
pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi s javnim informiranjem imaju pravo
podnijeti zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje narušavanja slobodnoga
tržišnog natjecanja i povrede odredaba zakona tijelu nadležnom za zaštitu
tržišnog natjecanja.
(3)
Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja u slučajevima povrede članka
35. ovoga Zakona vodi postupak po službenoj dužnosti.
6. Distribucija tiska
Članak
35.
(1)
Distributeri tiska obvezni su utvrditi i objaviti na uobičajeni način Opće
uvjete za distribuciju tiska te ne smiju odbiti preuzimanje u distribuciju
tiska drugog nakladnika koji to zatraži i izjavi da prihvaća objavljene Opće
uvjete.
(2)
Distributer tiska ima pravo odbiti distribuciju medija bez impresuma.
Preuzimanjem u distribuciju medija koji ne sadrži impresum distributer uz
nakladnika toga medija preuzima odgovornost za informacije objavljene u tom
mediju.
(3)
Distributeri – kolporteri mogu na ulici prodavati samo tisak. Ostale uvjete
prodaje putem kolportera, kao što su vrijeme i lokacije kolporterske prodaje
tiska, propisat će gradsko, odnosno općinsko vijeće, u skladu sa zakonom.
(4)
Distributeri tiska su dužni do 30. travnja svake godine nadležnom ministarstvu
dostaviti izvješće o financijskom poslovanju ostvarenom distribucijom tiska za
prethodnu godinu, te podatke o broju prodanih primjeraka pojedinog tiska putem
njegove distributivne mreže ili ugovora o maloprodaji.
Članak
36.
(1)
Zabranjeno je javno izlaganje i oglašavanje tiskovina s naslovnicom
pornografskog sadržaja. Ova se zabrana ne odnosi na prodaju pornografskih
tiskovina u posebnim prodavaonicama.
(2)
Tiskovina pornografskog sadržaja mora imati vidno upozorenje da sadrži
pornografiju, kao i upozorenje da je njezina distribucija zabranjena
maloljetnim osobama.
VI.
OBJAVLJIVANJE ISPRAVAKA I ODGOVORA
1. Pravo na ispravak objavljene informacije
Članak 37.
(1) Svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati
da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena
njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge
organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i
interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.
(2) Objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30
dana od objave informacije.
(3) Svaka osoba imenovana u medijima povodom
pokretanja istražnog ili kaznenog postupka ima pravo na objavu ispravka u roku
od tri mjeseca od donošenja pravomoćnog rješenja o obustavi postupka ili
pravomoćne oslobađajuće presude.
(4) Zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u
pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja,
te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.
(5) Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak
u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u
objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima
povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u
objavljenom tekstu.
(6)
Znanstvena ili umjetnička kritika ne daje pravo na ispravak osim ako se njima
ne ispravljaju netočni ili uvredljivi navodi.
(7) Ne može se zahtijevati ispravak ako je medij do
dana podnošenja zahtjeva za ispravak već sam objavio ispravak iste informacije.
Ako podnositelj zahtjeva za ispravak smatra da medij nije na odgovarajući način
objavio ispravak može zahtijevati ostvarenje svoga prava sukladno ovom Zakonu.
(8) Ako je osoba na koju se odnosi informacija umrla,
pravo na objavljivanje ispravke i pravo odgovora imaju njezina djeca,
posvojenici, bračni drug, roditelji, posvojitelji, braća i sestre, ili pravna
osoba ako se informacija odnosi na djelatnost pokojnika u vezi s tom pravnom
osobom.
Članak 38.
(1) Ispravak se mora objaviti bez promjena i dopuna
na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili
istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak
odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od
dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom
obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti
na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez
suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili
pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.
(2) U programima radija i televizije ispravak se daje
u pisanom obliku te se objavljuje čitanjem u istom programu i terminu u kojem
je objavljena informacija na koju se ispravak odnosi ili u istoj vrsti programa
istovjetne gledanosti.
(3) Vijeće za elektroničke medije propisat će pravila
za ostvarivanje prava na ispravak u programima radija i televizije na način
koji odgovara prirodi tih medija, ali tako da se u najvećoj mogućoj mjeri
poštuju odredbe o pravu na ispravak i odgovor propisane ovim Zakonom.
(4) U elektroničkim publikacijama ispravak i
informacija na koju se odnosi označit će se i povezati linkom.
Članak 39.
(1) Tko zahtijeva objavu ispravka mora jasno navesti
informaciju, odnosno podatak na koju se ispravak odnosi i nadnevak njezine
objave.
(2) Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako
stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon
primitka ispravka. U vrijeme izborne promidžbe ispravak mora biti objavljen u
prvom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.
(3) U istom izdanju, odnosno programskom sadržaju
medija ne može se zajedno s ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili
odgovor na ispravak. Na komentar ispravka ili odgovora na ispravak primjenjuju
se odredbe ovoga Zakona o pravu na ispravak.
(4) Glavni urednik je dužan objaviti ispravak, izuzev
ako:
– se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na
koju se poziva zainteresirana osoba,
– u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti
okolnosti u vezi s navodima o informaciji,
– bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i
dobrim običajima,
– zahtjev za objavu ispravka nije potpisao
podnositelj zahtjeva, odnosno ovlaštena osoba državnog tijela ili pravne
osobe,
– je
traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih
se ispravak traži, odnosno od dijela informacije na koji se neposredno odnosi,
osim ako se ispravak odnosi na klevetničke ili uvredljive navode,
– bi
objavljivanje ispravaka prouzročilo odgovornost nakladnika za štetu,
– je
ispravak napisan na jeziku koji nije istovjetan jeziku na kojem je objavljena
osporavana informacija,
– je zahtjev
za ispravak informacije podnesen nakon proteka roka iz članka 37. stavak 2.
ovoga Zakona,
– se
radi o znanstvenoj ili umjetničkoj kritici, izuzev ispravaka netočnih podataka
ili uvredljivih navoda,
– i
nadalje smatra da je sporna informacija točna,
–
postoji koja od prepostavki za oslobađanje nakladnika od odgovornosti za štetu
iz članka 20. ovoga Zakona,
– je
druga ovlaštena osoba na istu informaciju ranije podnijela ispravak istoga
sadržaja,
– je
zahtjev za objavu ispravka istoga sadržaja kao i zahtjev za ispravak povodom
kojega se vodi spor pred sudom zbog odbijanja ili neodgovarajućeg načina objave
ispravka.
(5)
Glavni urednik dužan je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka pisano obavijestiti
tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravaka, a u roku propisanom za objavu
ispravka.
Članak
40.
(1)
Nakladnik je dužan čuvati zapise svih objavljenih programskih sadržaja najmanje
60 dana od njihove objave te za zainteresiranu osobu na njezin trošak osigurati
odgovarajuću presliku pojedinog zapisa i to najkasnije u roku od tri dana od
primitka pisanog zahtjeva zainteresirane osobe.
(2)
Preslika iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se zainteresiranoj osobi
isključivo za osobnu upotrebu. Nije dopušteno umnožavanje niti javno
objavljivanje preslike, bez suglasnosti nakladnika osim u okviru sudskog
postupka.
(3) U
slučaju da nakladnik nije sačuvao zapis iz stavka 1. ovoga članka smatra se da
je objavio informaciju za koju se zahtijeva ispravak.
Članak
41.
Ako
zainteresirana osoba u roku od osam dana od objave informacije pisano
obavijesti da će zahtijevati objavu ispravka, glavni urednik je dužan čuvati
presliku informacije na koji se zahtjev za ispravak odnosi sve dok se traženi
ispravak ne objavi, odnosno ne dovrši sudski postupak koji se vodi u vezi s
objavom sporne informacije, odnosno dok ne proteknu zakonom propisani rokovi za
ostvarivanje prava na ispravak ili sudsku zaštitu.
Članak
42.
Objava
ispravka može se zahtijevati i kada je informacija bila objavljena putem medija
koji je u međuvremenu prestao djelovati. Podnositelj zahtjeva za ispravak može
od ondašnjeg nakladnika, odnosno od njegovoga pravnog sljednika zahtijevati da
na svoj trošak osigura objavu ispravka u određenom drugom mediju koji je po
opsegu i kvaliteti prenošenja sadržaja programa usporediv s prvim.
Članak
43.
(1) Ako
glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom,
podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog
urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište odnosno stalno
prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na
koju se ispravak odnosi.
(2)
Tužba se može podnijeti najkasnije u roku od 30 dana od proteka roka za objavu
ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na način koji nije bio
sukladan Zakonu.
Članak
44.
(1)
Sudski sporovi o objavi ispravka rješavaju se po hitnom postupku.
(2) U
sporovima za objavu ispravka prvo ročište glavne rasprave mora se održati u
roku od 8 dana od dana zaprimanja tužbe u sudu.
(3)
Tuženik je dužan odgovoriti na tužbu najkasnije na glavnoj raspravi.
(4) U
pozivu za prvo ročište sud mora upozoriti tužitelja da će se u slučaju njegova
nedolaska na ročište tužba smatrati povučenom, a tuženika da se presuda može
donijeti i u njegovoj odsutnosti.
Članak
45.
(1)
Rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i
dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.
(2)
Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost
činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom
povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se
sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom
rehabilitacijom ili revizijom presude.
(3) U sporovima radi objave ispravka sud će odbiti
tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili
je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji
obveza objave ispravka.
Članak 46.
Pokretanjem kaznenog postupka radi djela prouzročenog
objavom informacije na koju se odnosi ispravak, ne prekida se postupak za
objavu ispravka.
Članak 47.
Ako se nakon podizanja tužbe za objavu ispravka
promijeni glavni urednik medija tužitelj može do kraja glavne rasprave
preinačiti tužbeni zahtjev i umjesto prvobitnog tuženika tužiti novoga glavnog
urednika. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva nije potrebna suglasnost
prvobitnog tuženika niti novoga glavnog urednika.
Članak 48.
(1) Sud je dužan donijeti presudu odmah po
zaključenju glavne rasprave.
(2) Ovjereni prijepis presude sud dostavlja strankama
najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja presude.
(3) Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, nalaže presudom
tuženiku da je dužan objaviti ispravak u roku i na način određen ovim Zakonom.
(4) Glavni urednik je dužan u objavi ispravka navesti
da se radi o objavi na temelju presude i citirati izreku presude.
Članak 49.
(1) Protiv presude prvostupanjskog suda stranke mogu
u roku od tri dana od primitka presude uložiti žalbu nadležnom županijskom sudu.
(2) Žalba se ne dostavlja protivnoj stranci na
odgovor. Pravovremenu i dopuštenu žalbu prvostupanjski sud dostavlja sa svim
spisima županijskom sudu u roku od dva dana od ulaganja žalbe.
(3) Županijski sud je dužan odlučiti o žalbi u roku
od tri dana od dana primitka žalbe.
(4) Protiv presude županijskog suda dopuštena je
revizija.
Članak 50.
Ovjereni prijepis pravomoćne presude kojom je sud
naložio objavu ispravka sud dostavlja odmah glavnom uredniku medija putem kojeg
je potrebno objaviti ispravak.
Članak 51.
Ako se nakon pravomoćnosti presude kojom se nalaže
objava ispravka promijeni glavni urednik medija, presudom utvrđena dužnost
objavljivanja ispravka prelazi na novoga glavnog urednika.
2. Pravo na odgovor na objavljenu informaciju
Članak 52.
(1) Zainteresirana fizička ili pravna osoba ima pravo
od glavnog urednika zahtijevati da besplatno objavi njegov odgovor na
objavljenu informaciju, u kojoj je spomenuto njezino ime, odnosno naziv ili je
na neki drugi način s njom u izravnoj vezi.
(2) Pod odgovorom iz stavka 1. ovoga članka smatra se
tekst ili poruka istovjetne prirode i duljine kao i objavljena informacija.
(3) U odgovoru se navodima pogodnim za dokazivanje
poriču u biti ili bitno nadopunjuju sporni navodi o činjenicama i podacima u
objavljenoj informaciji.
Članak 53.
(1) Odgovor se mora objaviti bez izmjena ili dopuna
izuzev pravopisnih ispravaka.
(2) Glavni urednik ima pravo od autora prije objave
zatražiti skraćivanje odgovora.
(3) Na odgovor se primjenjuju odredbe članka 39.
ovoga Zakona, te glavni urednik može odbiti objavu sadržajno jednakih odgovora
nakon što je već jednom isti objavio.
(4) Glavni urednik može odbiti objavu odgovora i u
slučaju ako se u odgovoru navode očigledno netočni podaci ili tvrdnje i drugi
navodi koji su nedvojbeno nepodobni za dokazivanje.
(5) Ako su prema mišljenju glavnog urednika samo neki
podaci ili tvrdnje netočni ili nepodobni za dokazivanje, glavni urednik ne
smije odbiti objavu bez prethodnog poziva podnositelju zahtjeva za odgovor da
te podatke i tvrdnje izuzme iz odgovora.
Članak 54.
U postupku sudske zaštite u pogledu ostvarivanja
prava na odgovor na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga Zakona u
vezi s postupkom radi ostvarivanja prava na ispravak.
VII.
PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 55.
(1) Novčanom kaznom do 1.000.000,00 kuna kaznit će se
za prekršaj pravna ili fizička osoba koja:
1. obavlja djelatnost nakladnika a nije upisana u
sudski ili drugi odgovarajući registar,
2. u kalendarskoj godini ne obavijesti javnost o
programskoj osnovi sukladno članku 13. ovoga Zakona,
3. na zahtjev tijela državne uprave ne objavi bez
naknade priopćenje iz članka 18. ovoga Zakona,
4. obavi oglašavanje protivno odredbi članka 19.
ovoga Zakona,
5. postupa suprotno članku 29. ovoga Zakona,
6. niti nakon 15 dana od dana primitka upozorenja
iz članka 30. stavka 2. ovoga Zakona, nadležnom ministarstvu ne dostavi podatke
iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona,
7. ne dostavi do 30. travnja svake godine
nadležnom ministarstvu izvješća i podatke sukladno članku 32. ovoga Zakona,
8. ostvari nedopuštenu koncentraciju suprotno
članku 33. ovoga Zakona,
9. ne utvrdi i ne objavi Opće uvjete za
distribuciju tiska ili odbije preuzeti u distribuciju tisak protivno članku 35.
stavak 1. ovoga Zakona,
10. nakladnik koji objavom programskog
sadržaja povrijedi prava djece i mladeži.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će
se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 100.000,00 kuna.
Članak 56.
(1) Novčanom kaznom do 100.000,00 kuna kaznit će se
za prekršaj:
1.
novinski nakladnik koji na svakome primjerku novina ili druge tiskovine ne
otisne impresum,
2.
glavni urednik koji na temelju pravomoćne presude ne objavi ispravak
informacije ili ga ne objavi na propisani način,
3.
nakladnik koji ne sačuva zapise svih objavljenih programskih sadržaja u
propisanom roku,
4.
nakladnik koji novinaru otkaže ugovor o radu, umanji plaću, odnosno ugovorenu
naknadu ili izmijeni položaj u uredništvu suprotno članku 25. i 26. ovoga
Zakona,
5.
pravna osoba koja organizira distribuciju tiska putem kolportera suprotno
članku 35. ovoga Zakona,
6.
pravna osoba koja postupa suprotno članku 36. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će
se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 20.000,00 kuna.
Članak 57.
(1) Novčanom kaznom do 50.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj:
1.
ovlaštena osoba u tijelu ili osobi koja novinaru uskrati informaciju iz
djelokruga toga tijela suprotno članku 6. ovoga Zakona,
2. novinski nakladnik koji ne
prijavi novine ili drugi tisak nadležnom ministarstvu,
3.
distributer tiska koji ne podnese prijavu iz članka 11. ovoga Zakona ili istoj
ne priloži propisane priloge,
4.
glavni urednik ako uredničkom obradom teksta, a osobito naslovom bitno
promijeni sadržaj ili smisao informacije objavljene u javnome glasilu,
5.
glavni urednik koji dozvoli objavu podataka koji mogu otkriti identitet
svjedoka ili oštećenika kaznenog djela, suprotno članku 15. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će
se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 8.000,00 kuna.
Članak 58.
(1) Novčanom kaznom do 30.000,00 kuna kaznit će se za
prekršaj:
1. nakladnik koji uz informaciju
prenesenu iz drugih domaćih i inozemnih medija ne naznači izvor,
2. novinski nakladnik, odnosno
distributer tiska, koji nadležnom ministarstvu ne prijavi promjenu podataka
navedenih u prijavi novina u roku od osam dana od dana nastanka promjene,
3. glavni urednik koji pisano ne
obavijesti tražitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka,
4. osoba koja umnoži ili javno
objavi presliku iz članka 40. stavak 2. ovoga Zakona, bez suglasnosti
nakladnika.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će
se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 3.000,00 kuna.
VIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
59.
Odredbe ovoga Zakona na odgovarajući se način
primjenjuju na programe inozemnih novinskih agencija ako posebnim zakonom nije
drugačije propisano.
Članak 60.
Nakladnici su dužni u roku od šest mjeseci od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s
odredbama ovoga Zakona.
Članak 61.
Do utvrđivanja tijela državne uprave nadležnog za
poslove javnog informiranja posebnim propisom, nadležnim ministarstvom po ovom
Zakonu smatrat će se Ministarstvo kulture.
Članak 62.
Vijeće za elektroničke medije dužno je u roku od 90
dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravila iz članka 38.
stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 63.
Ministarstvo vanjskih poslova vodi upisnik i obavlja
sve poslove u svezi s upisom, odnosno brisanjem upisa inozemnih dopisništava,
stalnih inozemnih dopisnika i stalnih službenika inozemnih dopisništava,
propisanih posebnim zakonom.
Članak 64.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti
Zakon o javnom priopćavanju (»Narodne novine«, br. 83/96., 143/98. i 96/01.).
Članak
65.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 008-02/03-01/04
Zagreb,
1. listopada 2003.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.