3080
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja,
koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. prosinca 2004. godine.
Broj: 01-081-04-3747/2
Zagreb, 10. prosinca 2004.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
I.
OPĆE ODREDBE
Članak
1.
Ovim se Zakonom utvrđuju uvjeti za uzimanje i presađivanje
dijelova ljudskoga tijela (organa i tkiva) od žive ili s umrle osobe (u
daljnjem tekstu: darivatelj) zbog presađivanja u svrhu liječenja.
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tkiva
primjenjuju se i na stanice, uključujući krvotvorne matične stanice.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na organe i
tkiva za reprodukciju, organe i tkiva zametka ili fetusa te na krv i krvne
pripravke.
Članak
2.
Uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela u
svrhu liječenja smije se obaviti samo na način i pod uvjetima određenim ovim
Zakonom.
Svaki zahvat u vezi s uzimanjem i presađivanjem
dijelova ljudskoga tijela smije se obaviti samo ako je to medicinski opravdano,
odnosno ako je to najpovoljniji način liječenja.
Uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela u
svrhu liječenja mora se provoditi u skladu s odgovarajućim profesionalnim
obvezama i standardima.
Članak 3.
Prilikom uzimanja dijelova tijela s umrle osobe
potrebno je postupati s dužnim poštovanjem prema osobnom dostojanstvu umrle
osobe i njezine obitelji.
Uzeti dijelovi tijela s umrle osobe moraju se
upotrijebiti u skladu s pravilima medicinske struke.
Članak 4.
Uzeti dijelovi tijela dodjeljuju se vodeći računa o
njihovoj pravičnoj dostupnosti primateljima s nacionalne liste čekanja i u
skladu s transparentnim, objektivnim i općeprihvaćenim medicinskim kriterijima.
Članak 5.
Za
uzete dijelove ljudskoga tijela zabranjeno je davati, odnosno primati bilo kakvu
novčanu naknadu te ostvarivati drugu materijalnu korist.
Odredba
stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na plaćanja koja ne predstavljaju novčanu
dobit ili usporedivu pogodnost, a posebice:
– naknadu živim darivateljima za izgubljenu zaradu
ili bilo kojih drugih opravdanih troškova uzrokovanih uzimanjem dijela tijela
ili vezanih uz potrebne zdravstvene preglede,
– opravdanu naknadu za potrebne zdravstvene ili
tehničke usluge koje su pružene u svezi s presađivanjem,
– naknadu u slučaju prekomjerne štete koja je
posljedica uzimanja dijelova ljudskoga tijela živoga darivatelja.
Članak 6.
Zabranjeno je oglašavanje potrebe ili dostupnosti
dijela ljudskoga tijela radi ponude ili traženja novčane naknade ili druge
materijalne koristi.
Članak 7.
Zabranjeno je trgovanje dijelovima ljudskoga tijela.
Članak 8.
Sve osobe uključene u postupak uzimanja i presađivanja
organa ili tkiva moraju poduzeti sve opravdane mjere kako bi umanjile rizik
prijenosa bilo koje bolesti na primatelja te izbjegle svaku radnju koja bi mogla
utjecati na valjanost organa ili tkiva za presađivanje.
Članak 9.
Osobni podaci o darivateljima i primateljima dijelova
ljudskog tijela predstavljaju profesionalnu tajnu. Osobne podatke o umrlom
darivatelju nije dozvoljeno davati primatelju, a osobne podatke o primatelju
obitelji umrloga darivatelja.
Liječniku primatelja mora se zbog medicinski
opravdanog razloga omogućiti uvid u zdravstvene podatke darivatelja.
Osobni podaci iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju
se, čuvaju i priopćavaju sukladno posebnim propisima koji uređuju zaštitu
profesionalne tajne i zaštitu osobnih podataka.
Članak 10.
Presađivanje se smije obaviti jedino ako je primatelj
dao pisanu suglasnost.
Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka mora biti izraz
slobodne volje primatelja, utemeljene na odgovarajućoj obavijesti o prirodi,
svrsi i tijeku zahvata, vjerojatnosti njegove uspješnosti i uobičajenih rizika.
Za primatelja koji nije poslovno sposoban ili nije
sposoban za rasuđivanje ili je maloljetan suglasnost iz stavka 1. ovoga članka
daje njegov zakonski zastupnik, odnosno skrbnik.
Sadržaj obrasca suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka
pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu:
ministar).
Članak 11.
Nakon uzimanja i presađivanja organa i tkiva živim
darivateljima i primateljima osigurava se praćenje njihovoga zdravstvenoga
stanja.
II.
UZIMANJE DIJELOVA TIJELA OD ŽIVOG DARIVATELJA
Članak
12.
Organ
ili tkivo od živog darivatelja može se uzeti isključivo u svrhu liječenja
primatelja ako ne postoji odgovarajući organ ili tkivo umrle osobe te ne
postoji druga, približno jednaka metoda liječenja.
Članak
13.
O
uzimanju organa od živog darivatelja u svrhu presađivanja primatelju odlučuje
etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove u kojoj će se izvršiti presađivanje.
Članak
14.
Prije
uzimanja organa ili tkiva moraju se provesti odgovarajuće medicinske pretrage
i zahvati radi procjene i smanjenja fizičkih i psihičkih rizika za zdravlje
darivatelja.
Organ
ili tkivo ne smije se uzeti ako postoji rizik za život ili zdravlje
darivatelja.
Članak
15.
Dijelovi
tijela smiju se uzeti samo osobi starijoj od osamnaest godina, pod uvjetom da
je sposobna za rasuđivanje.
Članak
16.
Uzimanje
dijelova tijela od živog darivatelja dozvoljeno je samo ako je darivatelj za
taj zahvat dao suglasnost u pisanom obliku.
Članak
17.
Suglasnost
darivatelja organa ili tkiva mora se odnositi samo na predviđeni zahvat.
Suglasnost se daje u pisanom obliku te mora biti izraz slobodne volje
darivatelja, utemeljene na odgovarajućoj obavijesti o prirodi, svrsi i tijeku
zahvata, vjerojatnosti njegove uspješnosti i uobičajenim rizicima.
Prilikom davanja obavijesti darivatelja treba
upoznati s njegovim pravima propisanim ovim Zakonom, a osobito o pravu na
nepristran savjet u pogledu rizika za zdravlje i to od liječnika koji neće
sudjelovati u uzimanju ili presađivanju organa, odnosno koji nije osobni
liječnik primatelja.
Suglasnost se može dati i uz uvjet da se presađivanje
obavi određenoj osobi.
Darivatelj može slobodno i u bilo koje vrijeme
opozvati svoju suglasnost.
Sadržaj obrasca suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka
te postupak opoziva suglasnosti pravilnikom propisuje ministar.
Članak 18.
Iznimno od odredbe članka 15. ovoga Zakona, može se
odobriti uzimanje tkiva koje se obnavlja od maloljetne osobe te od punoljetne
osobe koja nije sposobna za rasuđivanje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
– nema na raspolaganju odgovarajućeg darivatelja koji
je sposoban dati suglasnost,
– primatelj je roditelj, brat ili sestra darivatelja,
– darivanje ima za svrhu spašavanje života
primatelja,
–
pribavljena je suglasnost u pisanom obliku zakonskog zastupnika darivatelja ili
ako ga nema, etičkog povjerenstva zdravstvene ustanove u kojoj će se
izvršiti presađivanje,
–
mogući se darivatelj ne protivi.
Članak
19.
Odredbe
članka 18. podstavka 2. i 3. ovoga Zakona ne primjenjuju se na stanice ako se
utvrdi da njihovo uzimanje uključuje samo minimalni rizik i minimalno
opterećenje za darivatelja.
Članak
20.
Iznimno
od članka 15. ovoga Zakona dopušteno je prikupljanje i pohranjivanje
krvotvornih matičnih stanica prikupljenih iz izdvojene pupkovine živorođenog
djeteta. Tako prikupljene stanice mogu se upotrijebiti za presađivanje i
srodnicima i nesrodnicima.
Postupak
prikupljanja, pohranjivanja i uporabe krvotvornih matičnih stanica pravilnikom
propisuje ministar.
III.
UZIMANJE DIJELA TIJELA S UMRLE OSOBE
Članak
21.
Dijelovi
tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja drugoj osobi nakon što
je sa sigurnošću, prema medicinskim kriterijima i na propisan način utvrđena
smrt.
Smatrat
će se da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja
ako je, prema medicinskim kriterijima i na propisan način utvrđen prestanak
rada mozga.
Način,
postupak i medicinske kriterije za utvrđivanje smrti osobe čiji se dijelovi
tijela mogu uzimati radi presađivanja pravilnikom propisuje ministar.
Smrt
osobe čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja utvrđuje
povjerenstvo zdravstvene ustanove sastavljeno od najmanje tri liječnika.
Liječnik
koji sudjeluje u uzimanju ili presađivanju dijela tijela s umrle osobe ili je
odgovoran za brigu o mogućim primateljima dijela tijela ne smije sudjelovati u
radu povjerenstva iz stavka 4. ovoga članka.
Članak
22.
Dijelovi
tijela s umrle osobe smiju se uzeti radi presađivanja samo ako se darivatelj za
života nije tome u pisanom obliku protivio.
Pisanu
izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka punoljetna osoba sposobna za
rasuđivanje daje izabranom doktoru medicine primarne zdravstvene zaštite.
Iznimno
od odredbe stavka 2. ovoga članka, za punoljetne osobe koje nisu sposobne za
rasuđivanje pisanu izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka,
solemniziranu od strane javnog bilježnika, daje zakonski zastupnik, odnosno
skrbnik.
Slijepa
osoba, gluha osoba koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i
gluhoslijepa osoba daje izjavu o nedarivanju iz stavka 1. ovoga članka u obliku
javnobilježničkog akta ili pred dva svjedoka iskazanom izjavom o imenovanju
poslovno sposobne osobe koja će u njeno ime dati izjavu o nedarivanju.
Članak
23.
Pisanu
izjavu o nedarivanju iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona izabrani doktor
medicine primarne zdravstvene zaštite dostavlja ministarstvu nadležnom za
zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Sadržaj
obrasca, način i postupak dostavljanja, način vođenja evidencije te postupak
opoziva izjave o nedarivanju iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona pravilnikom
propisuje ministar.
Osoba
može u svakom trenutku opozvati svoju izjavu o nedarivanju.
Pisana
izjava o nedarivanju iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona pohranjuje se pri
Ministarstvu, a podaci iz izjave unose se u listu nedarivatelja. Podaci o
nedarivateljima su profesionalna tajna.
Članak
24.
Dijelovi
tijela umrle osobe, koja nije državljanin Republike Hrvatske, odnosno nema u
Republici Hrvatskoj stalni boravak, mogu se uzeti radi presađivanja kada na to
u pisanom obliku pristane bračni ili izvanbračni drug, punoljetno dijete,
roditelj, punoljetni brat ili sestra umrle osobe.
Članak
25.
Dijelovi
tijela umrle maloljetne osobe te umrle punoljetne osobe koja nije imala
sposobnost rasuđivanja, mogu se uzeti zbog presađivanja samo ako na to u
pisanom obliku pristanu oba roditelja, ako su živi ili njegov zakonski
zastupnik, odnosno skrbnik.
IV.
RASPOLAGANJE UZETIM DIJELOM LJUDSKOGA TIJELA
Članak
26.
Kad se
prilikom nekog zahvata uzme neki dio ljudskog tijela, on se može pohraniti i
upotrijebiti u svrhu drukčiju od one radi koje je uzet samo ako se to učini u
skladu s odgovarajućim postupkom informiranja i davanja suglasnosti sukladno
odredbama članka 15., 16., 17., 22. i 25. ovoga Zakona.
V.
SUSTAV UZIMANJA I PRESAĐIVANJA DIJELOVA LJUDSKOG TIJELA U SVRHU LIJEČENJA
Članak
27.
Uzimanjem
i presađivanjem organa i tkiva te pohranjivanjem i razmjenom tkiva smije se
baviti samo ona zdravstvena ustanova kojoj je za obavljanje tih djelatnosti u
skladu s odredbama ovoga Zakona dano odobrenje ministra (u daljnjem tekstu:
ovlaštena zdravstvena ustanova).
Ovlaštena zdravstvena ustanova u cilju razmjene tkiva
radi presađivanja surađuje s drugim ovlaštenim zdravstvenim ustanovama u
Republici Hrvatskoj i sa srodnim stranim i međunarodnim organizacijama na način
propisan pravilnikom iz članka 37. podstavka 6. ovoga Zakona.
Ministar određuje laboratorij koji za područje
Republike Hrvatske obavlja imunogenetsku obradu i testove za određivanje
podudarnosti tkiva primatelja i darivatelja.
Članak 28.
Odobrenje iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, na
zahtjev zdravstvene ustanove, ministar daje rješenjem kojim se utvrđuje da
zdravstvena ustanova ispunjava uvjete za uzimanje i presađivanje organa i
tkiva te pohranjivanje, odnosno razmjenu tkiva s obzirom na prostor, stručne
radnike i medicinsko-tehničku opremu.
Uvjete u pogledu prostora, stručnih radnika i
medicinsko-
-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti uzimanja, presađivanja organa i
tkiva te pohranjivanja, odnosno razmjene tkiva pravilnikom propisuje ministar
uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore.
Članak 29.
Ministar po službenoj dužnosti donosi rješenje o
oduzimanju odobrenja iz članka 28. ovoga Zakona ako utvrdi da zdravstvena
ustanova:
1. više ne ispunjava uvjete iz članka 28. ovoga
Zakona,
2. ne postiže rezultate koje u pravilu u jednoj
godini postižu druge ovlaštene zdravstvene ustanove,
3. ne
pridržava se odredbi ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga
Zakona.
Članak
30.
Ministar
na prijedlog ravnatelja zdravstvene ustanove koja sudjeluje u odabiru
darivatelja, uzimanju i presađivanju organa i tkiva, pohranjivanju tkiva te
tipizaciji i utvrđivanju podudarnosti tkiva imenuje osobu koja obavlja poslove
koordinatora za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskog tijela (u daljnjem
tekstu: koordinator) u toj ustanovi.
Koordinator
organizira i usklađuje rad unutar zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga
članka u pogledu uzimanja i presađivanja dijelova ljudskog tijela te brine za
povezanost ustanove s nadležnim tijelima.
Članak
31.
Uzimanje
organa od živih darivatelja radi presađivanja može obavljati samo zdravstvena
ustanova koja će obaviti i presađivanje tog organa.
Članak
32.
Sve
zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici koji sudjeluju u uzimanju i presađivanju
organa i tkiva te pohranjivanju tkiva obvezni su međusobno surađivati radi
uspješnog provođenja te znanstvenog i stručnog unapređivanja tih djelatnosti u
Republici Hrvatskoj.
Svi
zdravstveni radnici obvezni su poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu promidžbe
darivanja organa i tkiva.
Članak
33.
U
skladu s odredbama ovoga Zakona, organi i gdje je to primjereno tkiva
dodjeljivat će se samo pacijentima s nacionalne liste čekanja prema kriterijima
iz članka 4. ovoga Zakona.
Nacionalnu
listu čekanja iz stavka 1. ovoga članka vodi Ministarstvo.
Način
vođenja nacionalne liste čekanja, uvjete za odabir najprimjerenijeg primatelja
i postupak dodjeljivanja uzetih dijelova ljudskoga tijela u svrhu liječenja
pravilnikom propisuje ministar.
Članak
34.
Ministarstvo
obavlja sljedeće poslove:
–
ustrojavanje i održavanje središnjega informacijskog sustava za djelatnosti
uzimanja i presađivanja dijelova ljudskoga tijela,
– vođenje
liste nedarivatelja,
– vođenje
nacionalne liste čekanja,
– vođenje
evidencija o mogućim darivateljima i primateljima,
–
dodjela organa i gdje je primjereno tkiva,
–
koordiniranje rada timova uključenih u postupak utvrđivanja smrti mogućih
darivatelja, uzimanja, presađivanja dijelova ljudskoga tijela, tipizacije i
utvrđivanja podudarnosti tkiva te odabira primatelja,
–
organizacija prijevoza timova i organa,
–
suradnja sa srodnim stranim i međunarodnim organizacijama u cilju razmjene
organa radi presađivanja i
–
upoznavanje zdravstvenih radnika i javnosti o potrebi za organima i tkivima,
pružanje obavijesti o uvjetima za uzimanje i presađivanje organa i tkiva, uključujući
i pitanja koja se odnose na suglasnost, posebice s obzirom na uzimanje organa s
umrle osobe.
Članak
35.
O
svakom mogućem darivatelju te svakom uzimanju i presađivanju organa ili tkiva i
razmjeni tkiva, zdravstvene ustanove obvezne su izvijestiti Ministarstvo na
način propisan pravilnikom koji donosi ministar.
VI.
KAZNENE ODREDBE
Članak
36.
Novčanom
kaznom od 70.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba
ako:
1. oglašava
potrebu ili dostupnost dijela ljudskoga tijela radi ponude ili traženja novčane
naknade ili druge materijalne koristi (članak 6.),
2.
trguje dijelovima ljudskoga tijela (članak 7.),
3.
postupi protivno članku 8. ovoga Zakona,
4.
obavi presađivanje bez pisane suglasnosti primatelja ili osobe koja umjesto
primatelja daje pisanu suglasnost (članak 10.),
5. uzme organ ili tkivo od živog darivatelja protivno
odredbama članka 12. ovoga Zakona,
6. uzme organ od živog darivatelja u svrhu presađivanja
bez odluke etičkog povjerenstva zdravstvene ustanove u kojoj će se izvršiti
presađivanje (članak 13.),
7. prije uzimanja organa ili tkiva ne provede
odgovarajuće medicinske pretrage i zahvate, odnosno ako uzme organ ili tkivo
kad postoji rizik za život ili zdravlje darivatelja (članak 14.),
8. uzme dijelove tijela od živog darivatelja protivno
odredbama članka 15. – 19. ovoga Zakona,
9. uzme dijelove tijela s umrle osobe protivno
odredbama članka 21. – 25. ovoga Zakona,
10. raspolaže uzetim dijelom ljudskog tijela protivno
odredbi članka 26. ovoga Zakona,
11. uzima i presađuje organe i tkiva, odnosno
pohranjuje i razmjenjuje tkiva bez odobrenja ministra (članak 27.),
12. uzme organ od živog darivatelja radi presađivanja
protivno odredbi članka 31. ovoga Zakona.
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna za
prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj
osobi.
Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna za
prekršaj iz stavka 1. točke 1. – 10. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba.
Za pokušaj
prekršaja iz stavka 1. točke 1. – 6. i točke 10. ovoga članka počinitelj će se
kazniti.
VII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
37.
Ministar
donosi pravilnike o detaljnim uvjetima i postupcima uzimanja i presađivanja
dijelova ljudskog tijela, kojima posebno uređuje:
–
postupak obavještavanja o smrti osoba koje dolaze u obzir kao darivatelji,
–
imunogenetsku obradu i testove za određivanje podudarnosti tkiva primatelja i
darivatelja te druge kriterije za dodjelu dijelova ljudskoga tijela,
–
testiranje darivatelja glede bolesti koje se prenose presađivanjem,
– rad
registra mogućih darivatelja koštane moždine,
– način pohrane i prijevoza dijelova ljudskog tijela,
namijenjenih presađivanju,
– suradnju sa srodnim stranim i međunarodnim
organizacijama u cilju razmjene organa, odnosno tkiva radi presađivanja,
– način vođenja medicinske dokumentacije obavljenih
uzimanja i presađivanja i praćenja rezultata,
– način čuvanja osobnih podataka darivatelja i
primatelja,
– način rada koordinatora,
– rad i nadzor nad zdravstvenim ustanovama ili
dijelovima zdravstvenih ustanova s bankama tkiva,
– mjere za osiguranje
sigurnosti i kvalitete dijelova ljudskoga tijela za medicinsku upotrebu,
– način utvrđivanja smrti.
Članak 38.
Pravilnike za čije je donošenje
ovlašten ovim Zakonom ministar će donijeti u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 39.
Do dana stupanja na snagu
pravilnika iz članka 38. ovoga Zakona ostaju na snazi:
1. Pravilnik o pobližim
medicinskim kriterijima te načinu i postupku utvrđivanja smrti osobe kojoj se
dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja (»Narodne novine«, br. 53/91.),
2. Pravilnik o podacima i
načinu vođenja dokumentacije o mogućim darivateljima dijelova ljudskog tijela
radi presađivanja s umrle osobe (»Narodne novine«, br. 188/03.),
3. Naputak za provođenje
Programa za eksplantacije organa (»Narodne novine«, br. 75/98.).
Članak 40.
Stupanjem na snagu ovoga
Zakona prestaju važiti:
1. Zakon o uzimanju i presađivanju
dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja (»Narodne novine«, br. 31/80. i
50/88.),
2. Zakon o uvjetima za
uzimanje i presađivanje dijelova ljudskog tijela (»Službeni list SFRJ«, br.
63/90. i 22/91. – preuzet »Narodne novine«, br. 53/91.),
3. Uputstvo u vezi presađivanja
bubrega u svrhu liječenja (»Narodne novine«, br. 37/84.).
Članak 41.
Ovaj Zakon stupa na snagu
osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 543-02/04-01/01
Zagreb, 3. prosinca 2004.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.