Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja svjedodžbe o sposobnosti - certifikata pružatelja usluga u zračnoj plovidbi
NN 81/2008 (14.7.2008.), Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja svjedodžbe o sposobnosti - certifikata pružatelja usluga u zračnoj plovidbi
MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2649
Na temelju članka 157. točka 6. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 132/98, 178/04 i 46/07), ministar mora, prometa i infrastrukture donosi
PRAVILNIK
O UVJETIMA I NAČINU IZDAVANJA SVJEDODŽBE O SPOSOBNOSTI – CERTIFIKATA PRUŽATELJA USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI
DIO PRVI
OPĆE ODREDBE
Područje primjene
Članak 1.
(1) Ovim Pravilnikom se propisuju uvjeti kojima trebaju udovoljavati
pružatelji usluga u zračnoj plovidbi (u daljnjem tekstu: ANSP) koji imaju svoje
matično poslovanje i registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj, način
izdavanja svjedodžbe o sposobnosti – certifikata pružatelja usluga u zračnoj
plovidbi (u daljnjem tekstu: Certifikat), te ovlasti Agencije za civilno
zrakoplovstvo koja obavlja poslove Nacionalnog nadzornog tijela (u daljnjem
tekstu: NSA) u postupku certificiranja i kontinuiranog nadzora nad ANSP-ima.
(2) Ovim Pravilnikom se propisuju i uvjeti za certificiranje pružatelja usluga
aerodromskih letnih informacija.
(3) Uvjeti koji su propisani ovim Pravilnikom ne odnose se na usluge u zračnoj
plovidbi koje se pružaju vojnim zrakoplovima radi provođenja vojnih operacija i
vojne obuke.
Pojmovi i kratice
Članak 2.
(1) Pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
1. Generalno zrakoplovstvo (general aviation): civilni zračni promet osim
komercijalnog zračnog prometa ili radova iz zraka;
2. Hazard: Potencijalna opasnost, tj. svako stanje, događaj ili okolnost koja bi
u određenim uvjetima mogla dovesti do nesreće;
3. Korektivne mjere: Skup mjera za otklanjanje uzroka utvrđenih nesukladnosti
ili neudovoljavanja propisanim uvjetima;
4. Nacionalno nadzorno tijelo (National Supervisory Authority – NSA): tijelo u
čijoj nadležnosti je obavljanje poslova certificiranja ANSP-a, obavljanje
stručnog nadzora nad provođenjem usluga u zračnoj plovidbi u smislu
kontinuiranog udovoljavanja propisanim uvjetima, te drugi poslovi u skladu s
ovim Pravilnikom.
5. Nadzor sigurnosti (Safety Oversight): Radnje koje NSA, u skladu s Uredbom
EZ-a br. 1315/2007, izvršava u sklopu nadzora ANSP-a, kao i nadzor sigurnosti
Organizacija koje obavljaju funkciju ATFM ili ASM;
6. Operativna organizacija (Operating Organisation): Organizacija koja pruža
usluge inženjeringa i tehničkih usluga koje služe kao podrška uslugama ATS ili
CNS, a koja može biti dio ANSP-a ili može biti samostalna pravna osoba;
7. Ovlaštena organizacija (Recognised Organisation): Organizacija kojoj NSA
povjeri obavljanje određenih poslova iz svoje nadležnosti;
8. Prikaz organizacije (Organisation Exposition): Dokument koji opisuje
organizaciju i način rada ANSP-a;
9. Rizik: Kombinacija vjerojatnosti ili učestalosti da se dogodi štetna
posljedica (efekt) određenog hazarda i ozbiljnosti te posljedice u smislu
utjecaja na sigurnost;
10. Svjedodžba o sposobnosti – certifikat pružatelja usluga u zračnoj plovidbi):
Dokument kojeg izdaje NSA, a kojim se potvrđuje da ANSP udovoljava propisanim
uvjetima za pružanje jedne ili više usluga u zračnoj plovidbi;
11. Uredba EZ-a br. 550/2004: Uredba (EZ) 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća
od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar jedinstvenog
europskog neba (Uredba o pružanju usluga);
12. Uredba EZ-a br. 2096/2005: Uredba Komisije (EZ) Br. 2096/2005 od 20.
prosinca 2005. kojom se utvrđuju zajednički zahtjevi za pružanje usluga u
zračnoj plovidbi;
13. Uredba EZ-a br. 1315/2007: Uredba Komisije (EZ-a) br. 1315/2007 od 8.
studenoga 2007. o nadzoru sigurnosti prilikom upravljanja zračnim prometom kojom
se izmjenjuje i dopunjuje Uredba (EZ-a) br. 2096/2005;
14. Zahtjev za izdavanje certifikata (Application for Certification): Obrazac
kojeg ANSP dostavlja NSA-u s krajnjim ciljem ishođenja Certifikata;
15. Zajednički zahtjevi (Common Requirements): zahtjevi kojima trebaju
udovoljavati ANSP-i (prema Uredbi EZ-a br. 2096/2005);
a) Opći zahtjevi (General Requirements): zahtjevi kojima trebaju udovoljiti svi
ANSP-i bez obzira koju uslugu pružaju (prema Uredbi EZ-a br. 2096/2005, članak
3. i Aneks I);
b) Posebni zahtjevi (Specific Requirements): zahtjevi kojima trebaju udovoljiti
pružatelji pojedinih usluga u zračnoj plovidbi (prema Uredbi EZ-a br. 2096/2005,
članak 3., kao i Aneksi II, III, IV i V).
(2) Za potrebe ovoga Pravilnika primjenjuju se sljedeće kratice:
AIS (Aeronautical Information Services): Usluge zrakoplovnog informiranja;
ANSP (Air Navigation Service Provider): Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi;
ASM (Airspace Management): Upravljanje zračnim prostorom;
ATFM (Air Trafffic Flow Management): Upravljanje protokom zračnog prometa;
ATM (Air Traffic Management): Upravljanje zračnim prometom;
ATS (Air Traffic Services): Operativne usluge u zračnom prometu;
CNS (Communication, Navigation, Surveillance): Usluge komunikacija, navigacije i
nadzora;
ESARR (Eurocontrol Safety Regulatory Requirement): Eurocontrolov sigurnosni
regulatorni zahtjev;
MET (Meteorological services): Usluge zrakoplovne meteorologije;
NSA (National Supervisory Authority): Nacionalno nadzorno tijelo.
DIO DRUGI
UVJETI KOJIMA MORA UDOVOLJITI PRUŽATELJ USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI
Opći uvjet za pružanje usluga u zračnoj plovidbi
Članak 3.
Samo ANSP koji je certificiran u skladu s ovim Pravilnikom može pružati usluge u zračnoj plovidbi.
Uvjeti za stjecanje Certifikata
Članak 4.
(1) Za stjecanje Certifikata, ANSP mora udovoljavati uvjetima koji su definirani
Zajedničkim zahtjevima iz Uredbe EZ-a br. 2096/2005 (u daljnjem tekstu:
Zajedničkim zahtjevima), i to:
– općim zahtjevima, definiranima u Aneksu I Uredbe EZ-a br. 2096/2005, a kojima
trebaju udovoljavati svi ANSP-i i
– posebnim zahtjevima definiranima u Aneksima II do V Uredbe EZ-a br. 2096/2005,
kojima trebaju udovoljavati pojedini ANSP-i, ovisno o vrsti usluga koje pružaju.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ukoliko ANSP odluči pružati samo usluge
iz članka 19. ovoga Pravilnika, za stjecanje Certifikata moguće je odstupanje od
dijela Zajedničkih zahtjeva, pod uvjetima propisanim ovim Pravilnikom.
(3) U trenutku izdavanja Certifikata, ANSP mora u potpunosti udovoljavati
uvjetima za izdavanje Certifikata.
DIO TREĆI
POSTUPAK CERTIFICIRANJA ANSP-a
Pokretanje postupka izdavanja Certifikata
Članak 5.
(1) ANSP mora NSA-u dostaviti obavijest o namjeri podnošenja Zahtjeva za
izdavanjem certifikata, najmanje 120 dana prije planiranog datuma izdavanja
Certifikata.
(2) Nakon primitka obavijesti o namjeri iz stavka 1. ovoga članka, NSA će
utvrditi plan certificiranja i dostaviti ga ANSP-u u roku od 30 dana, zajedno s
listama provjere (check liste) udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima.
(3) ANSP predaje NSA-u Zahtjev za izdavanje certifikata, na obrascu iz Dodatka A
ovoga Pravilnika, u roku od 30 dana od zaprimanja plana certificiranja iz stavka
2. ovoga članka.
Dokumenti koji se prilažu uz Zahtjev za izdavanje certifikata
Članak 6.
(1) Uz Zahtjev za izdavanje certifikata, ANSP je dužan predati:
a) Popis i opseg usluga u zračnoj plovidbi koje namjerava pružati;
b) Dokument »Prikaz organizacije« (Organisation Exposition), koji uključuje
sljedeće:
– Izjavu koju je potpisao glavni direktor ANSP-a ili odgovorna osoba
(accountable manager), koja potvrđuje da »Prikaz organizacije« definira trenutno
i trajno udovoljavanje ANSP-a Zajedničkim zahtjevima,
– Nazive radnih mjesta viših rukovoditelja ANSP-a, njihova imena, opis poslova i
odgovornosti tih rukovoditelja koje su vezane uz udovoljavanje Zajedničkim
zahtjevima,
– Organizacijsku shemu koja pokazuje nadležnosti i sustav odgovornosti u
područjima na koja se odnose Zajednički zahtjevi,
– Opći opis ljudskih resursa,
– Opći opis radnih prostora, postrojenja i tehničke opreme ANSP-a,
– Cjelovit opis načina na koji ANSP udovoljava i kako će nastaviti udovoljavati
Zajedničkim zahtjevima;
c) Popunjene liste-provjere (check-liste) udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima;
d) Ostale dokumente i informacije koje ANSP smatra za primjerene u cilju
dokazivanja udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima.
(2) Cjelovit opis načina na koji ANSP udovoljava i kako će nastaviti
udovoljavati Zajedničkim zahtjevima, iz stavka 1. točka b) alineja 6. ovoga
članka, treba uključiti sljedeća područja:
A. Udovoljavanje općim zahtjevima iz Aneksa I Uredbe EZ-a br. 2096/2005 (vrijedi
za sve ANSP-e):
i. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost,
ii. Organizacijska struktura i upravljanje,
iii. Upravljanje sigurnošću i kvalitetom (Safety and Quality Management),
iv. Zaštita (security),
v. Ljudski potencijali,
vi. Financijska sposobnost,
vii. Osiguranje od šteta prema trećim osobama (Liability and Insurance cover),
viii. Kvaliteta usluga,
ix. Planovi za slučaj posebnih okolnosti,
x. Izvješćivanje o poslovanju;
B. Udovoljavanje posebnim zahtjevima iz Aneksa II Uredbe EZ-a br. 2096/2005-a
(vrijedi za pružatelje ATS usluga):
i. Vlasništvo,
ii. Otvoreno i transparentno pružanje usluga,
iii. Sustav upravljanja sigurnošću,
iv. Procjena i ublažavanje rizika kod provedbe promjena,
v. Sigurnosna pravila za inženjersko i tehničko osoblje,
vi. Način rada i operativne procedure;
C. Udovoljavanje zahtjevima iz Aneksa III Uredbe EZ-a br. 2096/2005-a (vrijedi
za pružatelje MET usluga):
i. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost,
ii. Način rada i operativne procedure;
D. Udovoljavanje posebnim zahtjevima iz Aneksa IV Uredbe EZ-a br. 2096/2005-a
(vrijedi za pružatelje AIS usluga):
i. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost,
ii. Način rada i operativne procedure;
E. Udovoljavanje posebnim zahtjevima iz Aneksa V Uredbe EZ-a br. 2096/2005-a
(vrijedi za pružatelje CNS usluga):
i. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost,
ii. Sustav upravljanja sigurnošću,
iii. Procjena i ublažavanje rizika kod provedbe promjena,
iv. Sigurnosna pravila za inženjersko i tehničko osoblje,
v. Način rada i operativne procedure.
Utvrđivanje udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima
Članak 7.
(1) NSA će obaviti pregled predanih dokumenata iz članka 6. ovoga Pravilnika, i
provesti stručni nadzor na lokaciji ANSP-a radi utvrđivanja udovoljavanja
Zajedničkim zahtjevima.
(2) U slučaju da ANSP udovoljava svim Zajedničkim zahtjevima, NSA izdaje
Certifikat.
Izdavanje Certifikata
Članak 8.
(1) NSA može izdati pojedinačni Certifikat za svaku uslugu koju ANSP pruža (ATS,
CNS, AIS ili MET usluge), ili jedinstveni Certifikat za dvije ili više usluga.
(2) Izgled Certifikata prikazan je u Dodatku B ovoga Pravilnika.
(3) Uz Certifikat se prilaže i detaljan popis i opseg usluga na koje se odnosi
Certifikat, i to na obrascu u Dodatku C ovoga Pravilnika. U Dodatku C se mogu
navesti i posebna ograničenja koja može utvrditi NSA prilikom certificiranja.
(4) Certifikat se izdaje na neograničeni rok i vrijedi do opoziva.
DIO ČETVRTI
STRUČNI NADZOR UDOVOLJAVANJA UVJETIMA
Inicijalni i kontinuirani stručni nadzor
Članak 9.
(1) Inicijalni stručni nadzor ANSP-a provodi se prilikom prvog certificiranja
kako je definirano člankom 7. ovoga Pravilnika.
(2) Nakon izdavanja Certifikata, NSA je dužan kontinuirano provoditi stručni
nadzor (u daljnjem tekstu: – kontinuirani nadzor) udovoljavanja uvjetima
propisanima ovim Pravilnikom.
Omogućavanje stručnog nadzora
Članak 10.
(1) ANSP mora NSA-u ili Ovlaštenoj organizaciji koja obavlja određene poslove
NSA-a dopustiti stručni nadzor, uključujući obilaske i posjete na lokacijama
ANSP-a.
(2) ANSP mora omogućiti osobama koje obavljaju stručni nadzor:
a) pregledavanje relevantnih zapisa, podataka, priručnika, postupaka, uputa i
svih drugih materijala koji su relevantni za usluge u zračnoj plovidbi koje
pruža taj ANSP,
b) pristup svim lokacijama ANSP-a i po potrebi pružiti usmena objašnjenja.
(3) U procesu kontinuiranog nadzora, stručni nadzor može biti i bez prethodne
najave.
(4) Stručni nadzor provodi se sukladno odredbama Zakona o zračnom prometu.
Kontinuirani nadzor
Članak 11.
(1) U svrhu kontinuiranog nadzora, NSA mora donijeti Plan i program nadzora te
ih ažurirati barem jednom godišnje.
(2) Prije donošenja Plana i programa nadzora iz stavka 1. ovoga članka, NSA i
ANSP zajednički usuglašavaju terminske dijelove plana.
(3) NSA mora tijekom godine, a najkasnije do kraja lipnja tekuće godine,
izraditi godišnji izvještaj o nadzoru ANSP-a za prethodnu kalendarsku godinu, i
predati ga ANSP-u.
(4) Izvještaj iz stavka 3. ovoga članka dostavlja se i Europskoj komisiji.
(5) Sukladno Uredbi EZ-a br. 1315/2007, u sklopu kontinuiranog nadzora, NSA
izvršava i nadzor sigurnosti (Safety Oversight) ANSP-a, za čije potrebe donosi i
održava ažurnim Priručnik za nadzor sigurnosti (Safety Oversight Manual).
Nadzor planiranih promjena
Članak 12.
Certificirani ANSP dužan je NSA obavijestiti o planiranim promjenama u pružanju usluga, koje utječu ili bi mogle utjecati na udovoljavanje Zajedničkim zahtjevima.
Zaštita informacija
Članak 13.
Ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno, NSA osim tijela koja je
dužan izviještavati, ne smije otkriti informacije povjerljive naravi do kojih
dođe prilikom postupka certificiranja i stručnog nadzora pojedinog ANSP-a, a
osobito:
a) povjerljive informacije o ANSP-ima, njihovim poslovnim odnosima ili
komponentama njihovih troškova,
b) informacije vezane uz sigurnost (safety), zaštitu (security) i sve druge
informacije kojima se može nanijeti šteta ANSP-u.
Ovlaštene organizacije
Članak 14.
NSA može, u cijelosti ili djelomično, povjeriti poslove stručnog nadzora iz svoje nadležnosti Ovlaštenim organizacijama, koje moraju udovoljavati uvjetima navedenima u Dodatku D ovoga Pravilnika.
DIO PETI
POSTUPCI U SLUČAJU NEUDOVOLJAVANJU UVJETIMA
Korektivne mjere
Članak 15.
(1) Ukoliko NSA utvrdi da certificirani ANSP više ne udovoljava Zajedničkim
zahtjevima, najkasnije u roku od 30 dana donosi odluku o poduzimanju
odgovarajućih korektivnih mjera i vremenski rok za njihovu provedbu.
(2) O odluci iz stavka 1. ovoga članka NSA je obavezan bez odlaganja
obavijestiti ANSP na kojeg se ta odluka odnosi.
(3) ANSP je dužan poduzeti odgovarajuće korektivne mjere u skladu sa člankom 16.
ovoga Pravilnika.
Provedba korektivnih mjera
Članak 16.
(1) Korektivne mjere iz članka 15. ovoga Pravilnika, ANSP će provesti na način
učinkovit za otklanjanje neudovoljavanja Zajedničkim zahtjevima.
(2) Nakon što provede korektivne mjere, ANSP o tome izvještava NSA.
(3) Ukoliko je ANSP proveo korektivne mjere na način iz stavka 1. ovoga članka i
u utvrđenom roku, NSA prihvaća provedenost korektivnih mjera i o tome izvještava
ANSP.
(4) Ukoliko NSA procijeni da korektivne mjere nisu provedene na način iz stavka
1. ili unutar utvrđenog roka, poduzet će dodatne odgovarajuće mjere sukladno
Zakonu o zračnom prometu i ovome Pravilniku, uz uvjet da se ne naruši
kontinuitet usluga.
Opoziv Certifikata
Članak 17.
(1) Uz prethodni uvjet da je osiguran kontinuitet usluga u zračnoj plovidbi,
mjere iz članka 16., stavak 4. ovoga Pravilnika, mogu uključivati i opoziv
Certifikata.
(2) Odluku o opozivu iz stavka 1. ovoga članka donosi NSA i o tome obavještava
ANSP-a, Ministarstvo, Nacionalno povjerenstvo za upravljanje zračnim prostorom i
Europsku komisiju.
DIO ŠESTI
IZUZEĆA I POSEBNE ODREDBE
Promet koji nije opći zračni promet
Članak 18.
(1) Ministarstvo može dozvoliti pružanje usluga u zračnoj plovidbi u cjelokupnom
zračnom prostoru pod svojom nadležnošću ili nekom njegovom dijelu, i bez
posjedovanja Certifikata, kada se usluge prije svega pružaju zrakoplovima koji
ne spadaju u opći zračni promet (GAT).
(2) U slučaju da se dopusti pružanje usluga prema stavku 1. ovoga članka,
Ministarstvo je dužno obavijestiti Europsku komisiju i države članice Europske
unije o svojoj odluci i o mjerama koje je poduzelo u cilju osiguranja
maksimalnog udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima.
Odstupanja
Članak 19.
(1) Ukoliko ANSP odstupa od dijela Zajedničkih zahtjeva, a pruža usluge ili
planira pružati usluge koje spadaju u jednu ili više od sljedećih kategorija:
(a) generalno zrakoplovstvo;
(b) radovi iz zraka;
(c) komercijalni zračni promet ograničen na zrakoplove čija je najveća dopuštena
uzletna masa manja od 10 tona ili koji imaju manje od 20 putničkih sjedala;
(d) komercijalni zračni prijevoz s godišnjim prosjekom od 10.000 operacija ili
manje, neovisno o najvećoj dopuštenoj uzletnoj masi i broju putničkih sjedala
korištenog zrakoplova, izračunato na bazi prosjeka tijekom zadnje tri godine;
tada može podnijeti Zahtjev za izdavanje certifikata radi ishođenja Certifikata
koji se odnosi isključivo na usluge u zračnom prostoru u nadležnosti Republike
Hrvatske.
(2) Da bi mogao podnijeti Zahtjev za izdavanje certifikata, ANSP, koji ne pruža
usluge ATS, mora imati bruto godišnji promet do 1.000.000 EUR.
(3) Odstupanja iz stavka 1. ovoga članka mogu se odnositi samo na zahtjeve iz
Aneksa I Uredbe EZ-a br. 2096/2005, ali odstupanja nisu moguća za sljedeće
zahtjeve:
(a) dio 1 – tehnička i operativna stručnost i sposobnost;
(b) dio 3.1 – upravljanje sigurnošću;
(c) dio 5 – ljudski resursi;
(d) dio 8.1 – otvoreno i transparentno pružanje usluga.
(4) Pored odstupanja navedenih u stavku 3. ovoga članka, NSA može odobriti
odstupanja pružatelju usluga aerodromskih letnih informacija s najviše jednim
radnim mjestom po aerodromu.
Ta se odstupanja mogu odnositi samo na sljedeće zahtjeve iz 3. dijela Aneksa II
Uredbe EZ-a br. 2096/2005:
(a) odgovornost za upravljanje sigurnošću kao i upravljanje vanjskim uslugama
(Aneks II, točka 3.1.2);
(b) interni pregled stanja sigurnosti (Aneks II, točka 3.1.3);
(c) sigurnosni zahtjevi za procjenjivanje i ublažavanje rizika s obzirom na
promjene (Aneks II, točka 3.2).
(5) Odstupanja se ne odobravaju u odnosu na zahtjeve sadržane u Aneksima III, IV
ili V Uredbe EZ-a br. 2096/2005.
(6) NSA može odrediti ograničenja odnosno uvjete pod kojima odobrava odstupanja
i prilaže ih uz Certifikat na sljedeći način:
(a) specificira narav i opseg odstupanja, navodeći pravnu osnovu za takvo
odstupanje;
(b) vremenski ograničava rok valjanosti Certifikata;
(c) prati da li ANSP nastavlja ispunjavati uvjete za dotično odstupanje.
Utvrđivanje sigurnosnih pravila za inženjere i tehničko osoblje
Članak 20.
U odnosu na pružanje usluga ATS i CNS, NSA mora:
(a) donijeti odgovarajuća sigurnosna pravila (safety rules) koja se odnose za
inženjere i tehničko osoblje koje obavlja poslove povezane sa sigurnošću (safety
related tasks);
(b) osigurati primjereni nadzor sigurnosti u odnosu na inženjere i tehničko
osoblje kojemu je neka operativna organizacija povjerila izvršavanje zadataka
povezanih sa sigurnošću;
(c) ukoliko operativna organizacija ili njeno tehničko ili inženjersko osoblje
ne ispunjavaju odredbe iz Aneksa II Uredbe EZ-a br. 2096/2005, točka 3.3,
poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s člankom 15. ovoga Pravilnika;
(d) provjeriti provodi li se kontrolni mehanizam kojim se osigurava da treće
osobe, koje su raspoređene na radne zadatke koji su vezani uz sigurnost,
ispunjavaju odredbe iz Aneksa II Uredbe EZ-a br. 2096/2005, točka 3.3.
DIO SEDMI
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Imenovanje ANSP-a
Članak 21.
(1) Ministarstvo će imenovati ANSP-a u određenom dijelu ili u cijelom zračnom
prostoru u nadležnosti Republike Hrvatske (designation), ukoliko taj ANSP ima
valjan Certifikat.
(2) Ministarstvo će priznati Certifikate koji su izdani na temelju Uredbi EZ-a
br. 550/2004 i 2096/2005.
(3) Ukoliko je zračni prostor Republike Hrvatske dio funkcionalnog bloka zračnog
prostora koji obuhvaća zračni prostor u nadležnosti više država, tada će
Republika Hrvatska i ostale države članice funkcionalnog bloka zajednički
imenovati jednog ili više pružatelja ATS usluga, najmanje mjesec dana prije
uspostave tog funkcionalog bloka zračnog prostora.
(4) Ministarstvo će obavijestiti Europsku komisiju i države članice Europske
Unije o svim odlukama vezanim uz imenovanje pružatelja ATS usluga unutar
specifičnih blokova zračnog prostora u nadležnosti Republike Hrvatske.
Poslovi iz djelokruga NSA-a
Članak 22.
Poslove iz djelokruga NSA-a do početka rada Agencije za civilno zrakoplovstvo obavlja Ministarstvo.
Kontinuitet pružanja usluga i obveza pokretanja postupka certificiranja
Članak 23.
(1) Nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika, Hrvatska kontrola zračne plovidbe
d.o.o. će nastaviti pružati usluge u zračnoj plovidbi, u skladu s odrebom članka
83. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine« br.
46/07), do stjecanja Certifikata.
(2) Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o. dužna je najkasnije u roku od 6
mjeseci od stupanja na snagu ovoga Pravilnika pokrenuti postupak izdavanja
Certifikata na način propisan odredbama ovoga Pravilnika.
Nadzor NSA-a
Članak 24.
Nadzor nad radom NSA-a provodi se u skladu s odredbama Zakona o zračnom prometu, a dodatni nadzor nad radom NSA-a provodi se u skladu s člankom 9. Uredbe EZ-a br. 2096/2005.
Usklađenost s propisima Europske unije
Članak 25.
Ovaj Pravilnik usklađen je sa sljedećim uredbama:
– Uredba (EZ) 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o
pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar Jedinstvenog europskog neba (Uredba o
pružanju usluga);
– Uredba Komisije (EZ) Br. 2096/2005 od 20. prosinca 2005. kojom se utvrđuju
zajednički zahtjevi za pružanje usluga u zračnoj plovidbi;
– Uredba Komisije (EZ-a) br. 1315/2007 od 8. studenoga 2007. o nadzoru
sigurnosti funkcije upravljanja zračnim prometom kojom se izmjenjuje i dopunjuje
Uredba (EZ-a) br. 2096/2005.
Dodaci
Članak 26.
(1) Dodaci, tiskani uz ovaj Pravilnik i čine njegov sastavni dio, su:
Dodatak A: Obrazac Zahtjeva za izdavanje certifikata za pružanje usluga u
zračnoj plovidbi;
Dodatak B: Obrazac Certifikata za pružanje usluga u zračnoj plovibi;
Dodatak C: Obrazac popisa i opsega usluga za koje se ANSP-u izdaje Certifikat;
Dodatak D: Uredba (EZ) 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka
2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar jedinstvenog europskog neba
(Uredba o pružanju usluga);
Dodatak E: Uredba Komisije (EZ) Br. 2096/2005 od 20. prosinca 2005. kojom se
utvrđuju zajednički zahtjevi za pružanje usluga u zračnoj plovidbi;
Dodatak F: Uredba Komisije (EZ-a) br. 1315/2007 od 8. studenoga 2007. o nadzoru
sigurnosti prilikom upravljanja zračnim prometom kojom se izmjenjuje i dopunjuje
Uredba (EZ-a) br. 2096/2005.
(2) U slučaju dvojbenog tumačenja uredbi EZ-a iz stavka 1. ovoga članka,
potrebno je za referentne dokumente uzeti engleske izvornike:
a) REGULATION (EC) No 550/2004 OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of
10 March 2004 on the provision of air navigation services in the single European
sky (the service provision Regulation), OJ L 96/10, 31.03.2004.;
b) COMMISSION REGULATION (EC) No 2096/2005 of 20 December 2005 laying down
common requirements for the provision of air navigation services, OJ L 335/13,
21.12.2008.;
c) COMMISSION REGULATION (EC) No 1315/2007 of 8 November 2007 on safety
oversight in air traffic management and amending Regulation (EC) No 2096/2005,
OJ L 291/16, 09.11.2007.
DIO OSMI
STUPANJE NA SNAGU
Članak 27.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim
novinama«.
Klasa: 011-01/08-02/39
Urbroj: 530-09/08-01
Zagreb, 30. lipnja 2008.
Ministar
mora, prometa i infrastrukture
Božidar Kalmeta, v. r.
Zahtjev
za izdavanje svjedodžbe o sposobnosti – certifikata pružatelju usluga
u zračnoj plovidbi*
Application for the Certification of an Air Navigation Service Provider
Svjedodžba o sposobnosti - Certifikat
Pružatelju usluga u zračnoj plovidbi
Certificate
of Air Navigation Service Provider
Popis usluga za koje se izdaje certifikat i eventualna ograničenja
Scope of the services that are related to cerification and conditions attached to certificate
UREDBA (EZ) br. 550/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 10. ožujka 2004.
o pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar jedinstvenog europskog neba
(Uredba o pružanju usluga)
(Tekst koji se primjenjuje na Europski gospodarski prostor – EEA)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE
Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebice čl. 80 (2)
toga Ugovora,
Uzimajući u obzir prijedlog Komisije(1),
Uzimajući u obzir mišljenje Europskog odbora za ekonomska i socijalna pitanja(2),
Uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(3),
Djelujući sukladno postupku utvrđenom u čl. 251 Ugovora (4), a s obzirom na
zajednički tekst kojeg je Mirovni odbor potvrdio 11. prosinca 2003,
Budući da:
(1) Države članice su, u različitoj mjeri, restrukturirale svoje organizacije za
provedbu usluga u zračnoj plovidbi povećavajući stupanj njihove autonomnosti i
slobode u pružanju usluga. Sve je više prisutna potreba da se u novom okruženju
osigura minimalno ispunjavanje zahtjeva od javnog interesa.
(2) Izvješće Visokog povjerenstva za uvođenje jedinstvenog europskog neba iz
studenog 2000. potvrdilo je potrebu donošenja propisa na razini Zajednice zbog
razdvajanja regulative i pružanja usluga, te zbog uvođenja jednog sustava
izdavanja certifikata u cilju zaštite javnog interesa, ponajviše po pitanju
sigurnosti, te zbog poboljšanja mehanizama naplate usluga.
(3) Uredba (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka
(Okvirna uredba) (5) definira pravni okvir za stvaranje jedinstvenog europskog
neba.
(4) Za stvaranje jedinstvenog europskog neba potrebno je usvojiti mjere kojima
će se osigurati sigurno i učinkovito pružanje usluga u zračnoj plovidbi u skladu
s organizacijom i korištenjem zračnog prostora na način kako je definirano u
Uredbi (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o
organizaciji i korištenju zračnog prostora unutar jedinstvenog europskog neba
(Uredba o zračnom prostoru) (6). Uspostava usklađene organizacije za provedbu
takvih usluga važna je kako bi se primjereno odgovorilo na zahtjeve korisnika
zračnog prostora i kako bi se zračni promet regulirao sigurno i učinkovito.
(5) Pružanje operativnih usluga u zračnom prometu, kako to predviđa ova Uredba,
povezano je s provedbom ovlasti nekog javnog tijela, a koje nisu ekonomske
naravi koja bi opravdavala primjenu pravila konkurencije iz Ugovora.
(6) Države članice odgovorne su za praćenje sigurnog i učinovitog pružanja
usluga u zračnoj plovidbi i za kontrolu poštivanja Zajedničkih zahtjeva
definiranih na razini Zajednice od strane pružatelja usluga u zračnoj plovidbi.
(7) Državama članicama trebalo bi dopustiti da provjeru poštivanja Zajedničkih
zahtjeva od strane pružatelja usluga u zračnoj plovidbi povjere priznatim,
renomiranim organizacijama (Priznatim Organizacijama) s odgovarajućim tehničkim
iskustvom.
(8) Za nesmetano funkcioniranje sustava zračnog prometa potrebno je također
odrediti jedinstvene visoke standarde sigurnosti za pružatelje usluga u zračnoj
plovidbi.
(9) Potreban je dogovor oko usklađivanja sustava licenciranja kontrolora radi
poboljšanja kadrovskih kapaciteta i promicanja uzajamnog priznavanja tih
licenci.
(10) Garantirajući kontinuitet pružanja usluga, trebalo bi uspostaviti
zajednički sustav za izdavanje certifikata pružateljima usluga u zračnoj
plovidbi, koji bi predstavljao sredstvo za definiranje njihovih prava i obveza
te za redovito praćenje ispunjavanja tih uvjeta.
(11) Uvjeti za izdavanje certifikata trebaju biti objektivno opravdani,
nepristrani, proporcionalni i transparentni, te sukladni s relevantnim
međunarodnim standardima.
(12) Sve države članice trebaju uzajamno priznavati navedena certifikata, kako
bi se pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, unutar okvira sigurnosnih
zahtjeva, omogućilo pružanje usluga u nekoj državi članici koja se razlikuje od
zemlje u kojoj su dobili svoje certifikat.
(13) Provođenje komunikacije, navigacije i nadzora, kao i zrakoplovnog
informiranja, potrebno je organizirati prema tržišnim uvjetima, vodeći
istovremeno računa o posebnim karakteristikama tih usluga i održavajući visoki
stupanj sigurnosti.
(14) U interesu sigurnog odvijanja zračnog prometa preko granica država članica
na dobrobit korisnika zračnog prostora i njihovih putnika, navedeni sustav
izdavanja certifikata treba stvoriti pravni okvir kojim će se državama članicama
omogućiti imenovanje pružatelja operativnih usluga u zračnom prometu neovisno o
tome gdje su stekli certifikat.
(15) Na temelju provedenih analiza sigurnosnih aspekata, državama članicama
treba omogućiti imenovanje jednog ili više pružatelja meteoroloških usluga za
cijeli ili dio zračnog prostora pod njihovom nadležnošću, bez potrebe
raspisivanja natječaja.
(16) Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebaju putem odgovarajućih sporazuma
uspostaviti i održavati tijesnu suradnju s vojnim tijelima odgovornim za
aktivnosti koje bi mogle utjecati na opći zračni promet.
(17) Financijsko poslovanje svih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi treba biti
maksimalno transparentno.
(18) Uvođenje usklađenih načela i uvjeta za pristup operativnim podacima trebalo
bi olakšati pružanje usluga u zračnoj plovidbi te poslovanje korisnika zračnog
prostora i zračnih luka u novom okruženju.
(19) Uvjeti naplate usluga od korisnika zračnog prostora trebaju biti
nepristrani i transparentni.
(20) Naknade koje plaćaju korisnici trebale bi pružateljima usluga u zračnoj
plovidbi i državama članicama pokrivati troškove uređaja i usluga. Visina tih
naknada trebala bi biti proporcionalna troškovima, uzimajući u obzir ciljeve
sigurnosti i gospodarske učinkovitosti.
(21) Među korisnicima zračnog prostora ne bi smjelo biti nikakve pristranosti u
pružanju ekvivalentnih usluga u zračnoj plovidbi.
(22) Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi nude određene uređaje i usluge u
izravnoj vezi s letenjem zrakoplova, pa bi nastale troškove trebali naplaćivati
po načelu “tko koristi, taj plaća”, što znači da bi korisnici zračnog prostora
troškove koje generiraju morali platiti u, ili što je moguće bliže, mjestu
korištenja.
(23) Važno je osigurati transparentnost troškova vezanih uz takve uređaje ili
usluge. Sukladno tome, korisnicima zračnog prostora treba objasniti sve promjene
u sustavu ili visini naknada; takve promjene ili ulaganja koje predlažu
pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebaju se objašnjavati u okviru razmjene
informacija između upravnih tijela i korisnika zračnog prostora.
(24) Potrebno je utvrditi okvir za moduliranje naknada na način koji će
doprinijeti maksimalnom povećanju kapaciteta cijeloga sustava. Financijski
poticaji mogli bi biti koristan način za ubrzanje uvođenja opreme na zemlji i na
zrakoplovu koja povećava kapacitet; za nagrađivanje visoke učinkovitosti ili za
kompenziranje smetnji zbog odabira manje poželjnih ruta.
(25) U kontekstu prihoda prikupljenih radi osiguravanja primjerenog povrata
uloženih sredstava, i u izravnoj vezi s uštedama zbog poboljšanja učinkovitosti,
Komisija bi trebala razmotriti mogućnost stvaranja rezervnih sredstava čija bi
svrha bila umanjiti utjecaj naglog povećanja naknada za korisnike zračnog
prostora u razdobljima smanjenog intenziteta prometa.
(26) Komisija bi trebala ispitati mogućnost organiziranja privremene financijske
potpore mjerama za povećanje kapaciteta europskog sustava kontrole zračnog
prometa u cjelini.
(27) Komisija bi, u suradnji s Eurocontrolom te s nacionalnim nadzornim tijelima
i korisnicima zračnog prostora, trebala redovito provjeravati utvrđivanje i
naplaćivanje naknada korisnicima zračnog prostora.
(28) Zbog posebne osjetljivosti informacija koje se odnose na pružatelje usluga
u zračnoj plovidbi, nacionalna nadzorna tijela ne bi smjela otkrivati podatke
koji su obuhvaćeni obvezom čuvanja profesionalne tajne, ne dovodeći time u
pitanje organiziranje sustava za praćenje i objavljivanje rezultata poslovanja
pružatelja tih usluga,
DONIJELI SU SLJEDEĆU UREDBU:
POGLAVLJE I
OPĆENITO
Članak 1.
Cilj i djelokrug
1. U djelokrugu Okvirne uredbe (br. 550/2004), ova Uredba odnosi se na pružanje
usluga u zračnoj plovidbi unutar jedinstvenog europskog neba. Cilj je ove Uredbe
utvrditi zajedničke zahtjeve za sigurno i učinkovito pružanje usluga u zračnoj
plovidbi unutar Zajednice.
2. Ovom se Uredbom regulira pružanje usluga u zračnoj plovidbi općem zračnom
prometu, u skladu s predmetom i svrhom Okvirne uredbe.
Članak 2.
Zadaće nacionalnih nadzornih tijela
1. Nacionalna nadzorna tijela iz čl. 4 Okvirne uredbe trebaju osigurati
odgovarajući nadzor nad primjenom ove Uredbe, osobito u odnosu na sigurno i
učinkovito poslovanje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge u
zračnom prostoru pod nadležnošću države članice koja je imenovala ili osnovala
relevantno nadležno tijelo.
2. U tu svrhu, svako nacionalno nadzorno tijelo mora organizirati odgovarajuće
inspekcije i kontrole u cilju provjere poštivanja zahtjeva iz ove Uredbe.
Imenovani pružatelj usluga u zračnoj plovidbi treba omogućiti provedbu navedenih
aktivnosti.
3. S obzirom na funkcionalne blokove zračnog prostora koji se prostiru preko
zračnog prostora pod nadležnošću više od jedne države članice, navedene države
članice moraju zaključiti sporazum o nadzoru iz ovoga članka vezano uz
pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji usluge obavlja u navedenim blokovima.
Države članice mogu zaključiti sporazum o nadzoru iz ovoga članka vezano uz
pružatelja usluga koji usluge obavlja u državi članici u kojoj nema svoje
sjedište.
4. Nacionalna nadzorna tijela moraju stvoriti odgovarajuće uvjete za tijesnu
suradnju, u cilju osiguranja primjerenog nadzora pružatelja usluga u zračnoj
plovidbi koji imaju važeće certifikat jedne države članice, a koji također
pružaju usluge i u zračnom prostoru pod nadležnošću neke druge države članice.
Takva suradnja treba uključivati dogovore oko rješavanja slučajeva
neispunjavanja važećih Zajedničkih zahtjeva definiranih u čl. 6 ili uvjeta
definiranih u Aneksu
II.
Članak 3.
Ovlaštene organizacije
1. Nacionalna nadzorna tijela mogu odlučiti da inspekcije i kontrole iz čl. 2(2)
u cijelosti ili djelomično povjere Ovlaštenim organizacijama koje ispunjavaju
uvjete iz Aneksa I.
2. Priznanje koje izda neko nacionalno nadzorno tijelo vrijedi unutar Zajednice
kroz produživo razdoblje od tri godine. Nacionalna nadzorna tijela mogu dati
nalog bilo kojoj od Ovlaštenih organizacija lociranih unutar Zajednice da
poduzmu takve inspekcije i kontrole.
Članak 4.
Sigurnosni zahtjevi
Komisija će, u skladu s postupkom utvrđenim u čl. 5(3) Okvirne uredbe, odrediti i usvojiti Eurocontrolove sigurnosne regulatorne zahtjeve (ESARR-e) te naknadne izmjene i dopune tih zahtjeva u okviru ove Uredbe, koji će se proglasiti obvezujućima temeljem zakona Zajednice. Prilikom objavljivanja u Službenom listu Europske unije, treba se pozivati na navedene ESARR-e.
Članak 5.
Licenciranje kontrolora
U najkraćem mogućem roku nakon objavljivanja ove Uredbe, Komisija će, po potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti prijedlog o licenciranju kontrolora.
POGLAVLJE II
PRAVILNIK O PRUŽANJU USLUGA
Članak 6.
Zajednički zahtjevi
Zajednički zahtjevi u svezi pružanja usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju se u
skladu s postupkom definiranim u čl. 5(3) Okvirne uredbe. Zajednički zahtjevi
uključuju sljedeće:
– tehničku i operativnu stručnost i prikladnost
– sustave i procese za upravljanje sigurnošću i kvalitetom
– sustave izvještavanja
– kvalitetu usluga
– financijsku sposobnost
– odgovornost i osiguranje
– vlasničku i organizacijsku strukturu, uključujući sprečavanje sukoba interesa
– ljudske potencijale, uključujući odgovarajuće planiranje kadrova
– zaštitu.
Članak 7.
Izdavanje certifikata pružateljima usluga u zračnoj plovidbi
1. Pružanje svih usluga u zračnoj plovidbi unutar Zajednice podliježe izdavanju
certifikata od strane država članica.
2. Zahtjevi za izdavanje certifikata podnose se nacionalnom nadzornom tijelu
države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima svoje matično poslovanje i,
eventualno, registrirano sjedište.
3. Nacionalna nadzorna tijela izdaju certifikat pružateljima usluga u zračnoj
plovidbi koji ispunjavaju Zajedničke zahtjeve iz čl. 6. Certifikati se mogu
izdavati pojedinačno za svaku vrstu usluga u zračnoj plovidbi koje su definirane
u čl. 2. Okvirne uredbe, ili za paket takvih usluga, između ostaloga, kada neki
pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu, neovisno o svom pravnom statusu,
koristi i održava vlastite sustave za komunikaciju, navigaciju i nadzor.
Certifikati se moraju redovito provjeravati.
4. U certifikatu je potrebno specificirati prava i obveze pružatelja usluga u
zračnoj plovidbi, uključujući nepristrani pristup uslugama za korisnike zračnog
prostora, s posebnim osvrtom na sigurnost. Izdavanje certifikata može biti
podložno samo uvjetima definiranim u Aneksu II. Takvi uvjeti moraju biti
objektivno opravdani, nepristrani, proporcionalni i transparentni.
5. Neovisno o odredbama iz stavka 1, države članice mogu dozvoliti pružanje
usluga u zračnoj plovidbi u cjelokupnom zračnom prostoru pod svojom nadležnošću
ili nekom njegovom dijelu bez takvog certifikata u slučajevima kada se usluge
prije svega pružaju zrakoplovima koji ne spadaju u opći zračni promet. Tada je
određena država članica dužna obavijestiti Komisiju i druge države članice o
svojoj odluci i o mjerama koje je poduzela u cilju osiguranja maksimalnog
poštivanja Zajedničkih zahtjeva.
6. Ne dovodeći u pitanje odredbe iz čl. 8. te ovisno o odredbama iz čl. 9.,
izdavanje certifikata pružateljima usluga u zračnoj plovidbi daje im mogućnost
ponude usluga drugim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, korisnicima zračnog
prostora i zračnim lukama unutar Zajednice.
7. Nacionalna nadzorna tijela dužna su pratiti udovoljavanje Zajedničkim
zahtjevima kao i uvjetima koji se prilažu certifikatu. Detalji o navedenom
praćenju uvrstit će se u godišnja izvješća koja države članice podnose sukladno
čl. 12.(1) Okvirne uredbe. Ako neko nacionalno nadzorno tijelo otkrije da
posjednik certifikata više ne ispunjava navedene zahtjeve ili uvjete, poduzet će
odgovarajuće mjere i istovremeno osigurati kontinuitet usluga. Te mjere mogu
uključivati oduzimanje certifikata.
8. Svaka država članica dužna je priznati bilo koje certifikat koje je izdano u
nekoj drugoj državi članici sukladno ovom članku.
9. U izuzetnim okolnostima, države članice mogu odgoditi primjenu ovoga članka
na šest mjeseci nakon datuma koji proizlazi iz čl. 19.(2). Države članice
obavijestit će Komisiju o takvoj odgodi, navodeći svoje razloge.
Članak 8.
Imenovanje pružatelja operativnih usluga u zračnom prometu
1. Države članice dužne su osigurati pružanje operativnih usluga u zračnom
prometu na ekskluzivnoj osnovi unutar specifičnih blokova zračnog prostora u
odnosu na zračni prostor u njihovoj nadležnosti. Države članice će u tu svrhu
imenovati pružatelja operativnih usluga u zračnom prometu koji posjeduje važeći
certifikat u Zajednici.
2. Države članice definirat će prava i obveze koje trebaju ispunjavati imenovani
pružatelji usluga. Te obveze mogu uključivati uvjete za pravovremenu dostavu
relevantnih informacija koje omogućuju identifikaciju svih letova zrakoplova u
zračnom prostoru u njihovoj nadležnosti.
3. Države članice imaju diskrecijsko pravo uodabiru pružatelja usluga, pod
uvjetom da isti ispunjava zahtjeve i uvjete iz čl. 6. i 7.
4. U svezi funkcionalnih blokova zračnog prostora, utvrđenih sukladno čl. 5.
Uredbe o zračnom prostoru, koji se prostiru preko zračnog prostora u nadležnosti
više od jedne države članice, navedene države članice trebaju zajednički
imanovati jednog ili više pružatelja operativnih usluga u zračnom prometu,
najmanje mjesec dana prije uvođenja tog bloka zračnog prostora.
5. Države članice dužne su odmah obavijestiti Komisiju i druge države članice o
svim odlukama u okviru ovoga članka, vezanim uz imenovanje pružatelja
operativnih usluga u zračnom prometu unutar specifičnih blokova zračnog prostora
u njihovoj nadležnosti.
Članak 9.
Imenovanje pružatelja meteoroloških usluga
1. Države članice mogu imenovati ekskluzivnog pružatelja meteoroloških usluga
koji će prosljeđivati sve ili dio meteoroloških podataka u cijelom ili u dijelu
zračnog prostora u njihovoj nadležnosti, vodeći računa o aspektima sigurnosti
zračnog prometa.
2. Države članice dužne su bez odlaganja obavijestiti Komisiju i druge države
članice o svakoj odluci u smislu ovoga članka koja se odnosi na imenovanje
pružatelja meteoroloških usluga.
Članak 10.
Međusobni odnosi pružatelja usluga
1. Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu se koristiti uslugama drugih
pružatelja usluga koji su za to certificirani unutar Zajednice.
2. Svi pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju formalno urediti svoje
međusobne poslovne odnose putem pisanih sporazuma ili ekvivalentnih pravnih
rješenja, kojima će se odrediti specifične zadaće i funkcije koje preuzima svaki
pružatelj usluga i omogućiti razmjena operativnih podataka između svih
pružatelja usluga u dijelu koji se odnosi na opći zračni promet. O tim
rješenjima potrebno je obavijestiti nacionalno nadzorno tijelo ili tijela kojih
se to tiče.
3. Kad je riječ o slučajevima koji se odnose na pružanje operativnih usluga u
zračnom prometu, potrebno je odobrenje određenih država članica. U slučajevima
koji se odnose na pružanje meteoroloških usluga, odobrenje određenih država
članica potrebno je ako su one imenovale pružatelja takvih usluga na
ekskluzivnoj osnovi, u skladu s čl. 9(1).
Članak 11.
Odnosi s vojnim tijelima
Države članice dužne su, u kontekstu opće prometne politike, poduzeti potrebne korake da bi osigurale donošenje pisanih sporazuma ili ekvivalentnih pravnih rješenja između civilnih i vojnih tijela u odnosu na upravljanje specifičnim blokovima zračnog prostora.
Članak 12.
Transparentnost financijskog poslovanja
1. Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, bez obzira na vlasničku strukturu ili
pravni oblik, dužni su sastavljati, podnositi na reviziju i objavljivati svoja
financijska izvješća. Ta izvješća moraju biti sukladna međunarodnim
računovodstvenim standardima koje je usvojila Zajednica. U slučajevima kad zbog
pravnog statusa pružatelja usluga nije moguće potpuno usklađivanje s
međunarodnim računovodstvenim standardima, određeni pružatelj usluga mora
nastojati uskladiti svoje financijsko poslovanje s navedenim standardima u
najvećoj mogućoj mjeri.
2. U svim slučajevima, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dužni su
objavljivati godišnje financijsko izvješće i redovito se podvrgavati provjeri od
strane nezavisnog revizora.
3. Ako se radi o paketu usluga, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi će u svom
internom računovodstvu navesti relevantne troškove i prihode od usluga u zračnoj
plovidbi, specificirane u skladu s Eurocontrolovim načelima za utvrđivanje baze
troškova rutnih naknada i za izračun jediničnih cijena naknada i, gdje je to
primjereno, voditi konsilidirano računovodstvo za ostale usluge koje ne spadaju
u kategoriju usluga u zračnoj plovidbi, kako bi inače morali raditi da navedene
usluge pruža neka zasebna organizacija.
4. Države članice imenovat će nadležna tijela koja će imati pravo pristupa
financijskim podacima pružatelja usluga koji pružaju usluge u zračnom prostoru u
njihovoj nadležnosti.
5. Države članice mogu primijeniti prijelazne mjere iz članka 9. Uredbe (EZ) br.
1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2002. o primjeni
međunarodnih računovodstvenih standarda(1) na pružatelje usluga obuhvaćene ovom
Uredbom.
Članak 13.
Pristup podacima i zaštita podataka
1. U općem zračnom prometu relevantni operativni podaci razmjenjivat će se u
stvarnom vremenu između svih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika
zračnog prostora i zračnih luka. Navedeni podaci koristit će se isključivo u
operativne svrhe.
2. Pristup relevantnim operativnim podacima omogućit će se bez diskriminacije
nadležnim tijelima, certificiranim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi,
korisnicima zračnog prostora i zračnim lukama.
3. Certificirani pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, korisnici zračnog
prostora i zračne luke definirat će standardne uvjete za pristup drugim
relevantnim operativnim podacima osim onih navedenih u stavku 1. Nacionalna
nadzorna tijela odobrit će ove standardne uvjete. Detaljna pravila u svezi
navedenih uvjeta, gdje je to primjereno, donijet će se u skladu s postupkom iz
čl. 5(3) Okvirne uredbe
POGLAVLJE III
PLANOVI NAPLATE NAKNADA
Članak 14.
Općenito
U skladu s uvjetima iz čl. 15. i 16., potrebno je izraditi plan naplate naknada za usluge u zračnoj plovidbi, koji će doprinijeti ostvarivanju veće transparentnosti u odnosu na utvrđivanje, uvođenje i naplatu naknada od korisnika zračnog prostora. Taj plan također treba biti sukladan čl. 16. Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. i Eurocontrolovom sustavu naplate rutnih naknada.
Članak 15.
Načela
1. Plan naplate naknada temeljit će se na obračunu troškova pružatelja usluga za
usluge korisnicima zračnog prostora. Prema tom planu, troškovi se raspoređuju po
kategorijama korisnika.
2. Za utvrđivanje baze troškova naknada primjenjivat će se sljedeća načela:
(a) troškovi koje zajednički snose korisnici zračnog prostora su puni troškovi
usluga u zračnoj plovidbi, uključujući odgovarajuće iznose za kamate na
kapitalna ulaganja i amortizaciju sredstava, kao i troškove održavanja, rada,
uprave i administracije;
(b) troškovi koje treba uzeti u obzir u ovom kontekstu su troškovi procijenjeni
u odnosu na korištene uređaje i usluge u skladu s ICAO-vim regionalnim planom
zračne plovidbe za europsku regiju. Tu se mogu uključiti i troškovi nacionalnih
nadzornih tijela i/ili Ovlaštenih organizacija, kao i drugi troškovi koje
pretrpi relevantna država članica i pružatelj usluga u svezi s uslugama u
zračnoj plovidbi;
(c) troškovi različitih usluga u zračnoj plovidbi specificirat će se zasebno, na
način kako je to definirano u čl. 12.(3);
(d) uzajamno subvencioniranje troškova između raznih usluga u zračnoj plovidbi
bit će dopušteno samo kada za to postoje objektivni razlozi i pod uvjetom da je
jasno navedeno;
(e) transparentnost baze troškova za utvrđivanje naknada mora biti zajamčena.
Potrebno je donijeti provedbene propise o dostavi informacija od strane
pružatelja usluga, kako bi se omogućila kontrola planiranih sredstava, stvarnih
troškova i prihoda. Te će se informacije redovito razmjenjivati između
nacionalnih nadzornih tijela, pružatelja usluga, korisnika zračnog prostora,
Komisije i Eurocontrola.
3. Ne dovodeći u pitanje Eurocontrolov sustav naplate rutnih naknada, države
članice će se prilikom određivanja naknada u skladu sa stavkom 2 pridržavati
sljedećih načela:
(a) naknade za raspoloživost usluga u zračnoj plovidbi određivat će se pod
pravičnim uvjetima. Kod uvođenja naknada za različite korisnike zračnog prostora
koji koriste istu uslugu, ne smiju se praviti nikakve razlike na nacionalnoj
osnovi ili prema kategorijama korisnika;
(b) izuzeće određenih korisnika, naročito lakih i državnih zrakoplova, može se
dozvoliti pod uvjetom da se troškovi takvog izuzeća ne prenose na druge
korisnike;
(c) usluge u zračnoj plovidbi mogu donijeti dovoljno prihoda koji prelaze sve
direktne i indirektne troškove poslovanja i omogućiti umjereni povrat sredstava,
koji će doprinijeti unapređenju kapitalnih sredstava;
(d) naknade će odražavati troškove usluga u zračnoj plovidbi i uređaja
stavljenih na raspolaganje korisnicima zračnog prometa, vodeći računa o
relativnim proizvodnim kapacitetima raznih tipova zrakoplova;
(e) naknade će poticati sigurno, učinkovito i uspješno pružanje usluga u zračnoj
plovidbi u cilju ostvarivanja visoke razine sigurnosti i ekonomičnosti, te
stimulirati integrirano pružanje usluga. U tom smislu, naknade se mogu koristiti
za ostvarivanje:
– mehanizama, uključujući financijske poticaje koji se sastoje od dobiti i
gubitaka, kojima bi se pružatelje usluga u zračnoj plovidbi i/ili korisnike
zračnog prostora potaknulo na uvođenje poboljšanja u upravljanju protokom
zračnog prometa, kao što su povećanje kapaciteta i smanjenje kašnjenja, uz
istovremeno održavanje optimalne razine sigurnosti. Odluka o primjeni takvih
mehanizama isključivo je u nadležnosti pojedine države članice,
– prihoda koji će se ulagati u projekte pružanja pomoći specifičnim kategorijama
korisnika zračnog prostora i/ili pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u
poboljšaju zajedničke infrastrukture zračne plovidbe, pružanju usluga u zračnoj
plovidbi i uporabi zračnog prostora.
4. Provedbeni propisi na područjima iz stavaka 1, 2 i 3 utvrdit će se sukladno
postupku iz čl. 8. Okvirne uredbe.
Članak 16.
Revizija naknada
1. Komisija će, u suradnji s državama članicama, kontinuirano provjeravati
poštivanje načela i pravila iz čl. 14. i 15. Komisija će nastojati uspostaviti
potrebne mehanizme za korištenje Eurocontrolovog stručnog znanja.
2. Na zahtjev jedne ili više država članica koje smatraju da se gore spomenuta
načela i pravila ne primjenjuju propisno, ili na vlastitu inicijativu, Komisija
će provesti istragu svake prijave nepoštivanja ili neprimjenjivanja navedenih
načela i/ili pravila. U roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, nakon
saslušanja predstavnika dotične države članice i nakon konzultacija s Odborom za
uvođenje jedinstvenog neba u skladu s postupkom iz čl. 5.(2) Okvirne uredbe,
Komisija će donijeti odluku o primjeni čl. 14. i 15. i o tome može li se
nastaviti s dotadašnjom praksom.
3. Komisija će određenoj zemlji članici priopćiti svoju odluku i o tome
informirati pružatelja usluga ukoliko se ta odluka pravno odnosi na njega. Svaka
država članica može odluku Komisije uputiti Vijeću na razmatranje u roku od
mjesec dana. Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku u roku
od mjesec dana.
POGLAVLJE IV
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 17.
Usklađivanje s tehničkim dostignućima
1. Radi usklađivanja s novim tehničkim dostignućima, Aneksi se mogu mijenjati u
skladu s postupkom iz čl. 5.(3) Okvirne uredbe.
2. Provedbene propise, donesene na temelju ove Uredbe, Komisija će objaviti u
Službenom listu Europske unije.
Članak 18.
Službena tajna
1. Ni nacionalna nadzorna tijela, postupajući u skladu s nacionalnim zakonima,
ni Komisija ne smiju otkrivati informacije povjerljive naravi, posebice
informacije o pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, njihovim poslovnim
odnosima ili komponentama njihovih troškova.
2. Stavak 1 ne dovodi u pitanje pravo nacionalnog nadzornog tijela da otkrije
određene informacije kada je to neophodno u svrhu izvršavanja svojih dužnosti, a
takvo otkrivanje mora biti srazmjerno potrebama i pri tom se mora voditi računa
o legitimnim interesima pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u zaštiti svojih
poslovnih tajni.
3. Nadalje, stavak 1 ne sprečava otkrivanje informacija o uvjetima i uspješnosti
pružanja usluga, kada te informacije nisu povjerljive naravi.
Članak 19.
Stupanje na snagu
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadeseti dan nakon objave Službenom listu Europske
unije.
2. Međutim, čl. 7. i 8. stupaju na snagu godinu dana nakon objave Zajedničkih
zahtjeva prema čl. 6. u Službenom listu Europske unije.
Ova Uredba u cijelosti obvezuje i izravno se primjenjuje u svim državama
članicama EU.
U Strasbourgu, 10. ožujka 2004.
Za Europski parlament
Za Vijeće:
Predsjednik
Predsjednik
P.
Cox
D. Roche
ANEKS I
UVJETI KOJIMA MORAJU UDOVOLJAVATI OVLAŠTENE ORGANIZACIJE (Recognised Organisation)
Ovlaštena organizacija:
– mora u pisanom obliku pokazati da ima veliko iskustvo u ocjenjivanju javnih i
privatnih pravnih osoba u području zračnog prometa, osobito pružatelja usluga u
zračnoj plovidbi i u sličnim djelatnostima koje su predmet ove Uredbe,
– mora imati opsežna pravila i propise za periodičnu provjeru gore navedenih
pravnih subjekata, koja su objavljena i koja se kontinuirano dorađuju i
usavršavaju kroz programe istraživanja i razvoja,
– ne smije biti pod kontrolom pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, upravnih
tijela zračnih luka ili drugih tijela koja su poslovno angažirana u pružanju
usluga u zračnoj plovidbi ili usluga zračnog prijevoza,
– mora osigurati dovoljno ljudskih potencijala – tehničkih, rukovodećih,
pomoćnog i istraživačkog osoblja – srazmjerno zadaćama koje mora obavljati,
– mora imati takvo upravljanje i administraciju koje će osigurati tajnost
informacija kakvu administracija zahtijeva,
– mora biti spremna prosljeđivati relevantne informacije nadležnom nacionalnom
nadzornom tijelu,
– mora definirati i dokumentirati svoju poslovnu politiku i ciljeve te svoju
opredijeljenost za kvalitetu i mora osigurati da ljudi na svim razinama
organizacije razumiju, provode i održavaju tu politiku,
– mora razvijati, provoditi i održavati učinkovit interni sustav kvalitete koji
se temelji na odgovarajućim međunarodno priznatim standardima kvalitete i
sukladan je europskom normama EN 45004 (inspekcijska tijela) i EN 29001, u
skladu sa zahtjevima certifikacijske sheme sustava kvalitete IACS,
– mora imati certificiran sustav kvalitete od strane nekog neovisnog auditorskog
tijela, priznatog od strane nadležnih tijela države članice u kojoj je gore
navedena Ovlaštena organizacija locirana.
ANEKS II
OGRANIČENJA VEZANA UZ IZDAVANJE CERTIFIKATA
1. U certifikatu je potrebno navedesti sljedeće:
(a) naziv nacionalnog nadzornog tijela koje izdaje certifikat;
(b) podnositelj zahtjeva za izdavanje certifikata (naziv i adresa);
(c) usluga za koju se izdaje certifikat;
(d) izjava da podnositelj zahtjeva ispunjava Zajedničke zahtjeve definirane u
čl. 6 ove Uredbe;
(e) datum izdavanja i rok valjanosti certifikata.
2. Dodatni uvjeti odnosno ograničenja koji se prilažu certifikatu, mogu se,
ovisno o slučaju, odnositi na sljedeće:
(a) ravnopravan pristup uslugama za korisnike zračnog prostora i potrebni
stupanj kvalitete takvih usluga uključujući stupanj sigurnosti i
interoperabilnosti;
(b) operativne specifikacije pojedinih usluga;
(c) rok do koje se te usluge trebaju pružati;
(d) razna operativna oprema koja će se koristiti za neku određenu uslugu;
(e) izuzimanje ili ograničavanje pružanja nekih drugih usluga koje ne spadaju u
usluge u zračnoj plovidbi;
(f) ugovori, sporazumi i druga pravna rješenja između pružatelja usluga i neke
treće strane, koji se odnose na predmetne usluge;
(g) pružanje informacija koje su opravdano potrebne za provjeru sukladnosti
usluga sa Zajedničkim zahtjevima, uključujući planove, financijske i operativne
podatke te veće promjene vrste i/ili opsega usluga u zračnoj plovidbi;
(h) svi drugi pravni uvjeti koji nisu specifični za usluge u zračnoj plovidbi,
kao što su uvjeti privremenog ili trajnog oduzimanja certifikata.
UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2096/2005
od 20. prosinca 2005.
kojom se utvrđuju zajednički zahtjevi za pružanje usluga u zračnoj plovidbi
KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,
Uzimajući u obzir Sporazum o osnivanju Europske zajednice,
Uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10.
ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu1,
a posebice članke 4 i 6 te Uredbe,
Budući da:
(1) U skladu s Uredbom (EZ) br. 550/2004 Komisija treba utvrditi zajedničke
zahtjeve vezane uz pružanje usluga u zračnoj plovidbi unutar cijele Europske
zajednice i da je u tu svrhu naprikladniji instrument Uredba kojom se predviđa
izravna primjena tih zahtjeva.
(2) Pružanje usluga u zračnoj plovidbi unutar Zajednice mora biti uvjetovano
certifikacijom od strane zemalja članica. Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi,
koji ispunjavaju zajedničke zahtjeve, trebaju dobiti certifikat u skladu sa
člankom 7 Uredbe (EZ) br. 550/2004. Oni pružatelji usluga u zračnoj plovidbi,
koji mogu raditi bez certifikata, moraju nastojati osigurati maksimalno
ispunjavanje zajedničkih zahtjeva, koliko im to njihov pravni status dopušta.
(3) Primjena zajedničkih zahtjeva, koje treba definirati u skladu sa člankom 6
Uredbe (EZ) br. 550/2004 ne smije dovoditi u pitanje suverenost zemalja članica
u odnosu na njihov zračni prostor niti zahtjeve zemalja članica koji se odnose
na pitanja javnog reda, javne sigurnosti i obrane, kako je to definirano u
članku 13 Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka
2004., kojom se određuje pravni okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba
(okvirna Uredba)
Ti zajednički zahtjevi ne bi trebali obuhvatiti vojne operacije i školovanje u
smislu članka 1(2) Uredbe (EZ) br. 549/2004.
(4) Prilikom definiranja zajedničkih zahtjeva za pružanje operativnih usluga u
zračnom prometu treba voditi računa o pravnom statusu pružatelja usluga u
zračnoj plovidbi u zemljama članicama. Nadalje, kad neka organizacija obavlja i
druge aktivnosti osim pružanja usluga u zračnoj plovidbi, zajednički zahtjevi
koji će biti definirani u skladu sa člankom 6. Uredbe (EZ) br. 550/2004 neće se
odnositi na takve druge aktivnosti niti na resurse dodijeljene aktivnostima koje
ne spadaju u pružanje usluga u zračnoj plovidbi, osim ako se ne propiše
drugačije.
(5) Primjena zajedničkih zahtjeva na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi treba
biti proporcionalna rizicima vezanim uz specifična obilježja svake usluge kao
što su broj i/ili narav i karakteristike obrađenih zrakoplovnih operacija. Ako
određeni pružatelji usluga u zračnoj plovidbi odluče da se neće koristiti
mogućnošću da pružaju usluge izvan granica svoje zemlje i time se odreknu prava
uzajamnog priznavanja unutar jedinstvenog europskog neba, nacionalno nadzorno
tijelo mora imati pravo da tim pružateljima usluga dopusti da se srazmjerno
pridržavaju određenih općih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i
određenih specifičnih zahtjeva za pružanje operativnih usluga u zračnom prometu.
S tim u svezi, ograničenja vezana uz certifikat moraju reflektirati narav i
opseg ovog odstupanja.
(6) Da bi se zajamčilo propisno funkcioniranje programa certifikacije, zemlje
članice moraju u okviru svojih godišnjih izvještaja Komisiji dostaviti sve
relevantne informacije o odstupanjima, koja je odobrilo njihovo nacionalno
nadzorno tijelo.
(7) Razne vrste usluga u zračnoj plovidbi ne podliježu nužno istim zahtjevima.
Stoga je potrebno zajedničke zahtjeve prilagoditi specifičnim karakteristikama
svake vrste usluga.
(8) Pružanje dokaza o udovoljavanja Zajedničkim zahtjevima obveza je pružatelja
usluga u zračnoj plovidbi, za razdoblje valjanosti certifikata i za sve usluge
obuhvaćene tim certifikatom.
(9) Da bi se osigurala efektivna primjena zajedničkih zahtjeva, treba
uspostaviti sustav redovnog nadzora i provjere ispunjavanja ovih zajedničkih
zahtjeva i ograničenja specificiranih u certifikatu. Prije izdavanja
certifikata, nacionalno nadzorno tijelo treba ispitati prikladnost pružatelja
usluga a jednom godišnje treba ocijeniti da li pružatelji usluga u zračnoj
plovidbi, kojima je to tijelo izdalo certifikat, nastavljaju ispunjati te
zahtjeve. Stoga to tijelo mora donijeti i svake godine ažurirati orijentacioni
inspekcijski program, koji će obuhvatiti sve pružatelje usluga kojima je to
tijelo izdalo certifikat na temelju procjene rizika. Taj program treba
omogućavati inspekciju svih relevantnih dijelova pružatelja usluga u zračnoj
plovidbi, unutar realnog vremenskog okvira. Prilikom ocjenjivanja da li određeni
pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu i pružatelji meteoroloških
usluga udovoljavaju Zajedničkim zahtjevima, nacionalno nadzorno tijelo mora
imati pravo provjeriti relevantne zahtjeve koji proizlaze iz međunarodnih obveza
dotične zemlje članice.
(10) Uzajamni stručni nadzorie nacionalnih nadzornih tijela (peer-reviews)
trebali bi doprinositi ostvarivanju zajedničkog pristupa nadzoru pružatelja
usluga u zračnoj plovidbi na području cijele Zajednice. Komisija, u suradnji sa
zemljama članicama, treba organizirati te stručne nadzore, koje treba
koordinirati s aktivnostima koje se poduzimaju u okviru Eurocontrolovog Programa
podrške i monitoringa implementacije ESARR-a (ESIMS) i Univerzalnog programa
revizije nadzora sigurnosti (USOAP), koji provodi Međunarodna organizacija za
civilno zrakoplovstvo (ICAO). Time će se izbjeći dupliciranje poslova. Kako bi
se za vrijeme takvog nadzora omogućila razmjena iskustava i najbolje prakse,
nacionalni stručnjaci bi po mogućnosti trebali dolaziti iz nekog nacionalnog
nadzornog tijela ili neke Ovlaštene organizacije.
(11) Eurocontrol je razvio igurnose regulatorne zahtjeve (ESARR-e), koji su od
najveće važnosti za sigurno pružanje operativnih usluga u zračnom prometu. U
skladu s uredbom (EZ) br. 550/2004, Komisija treba identificirati i usvojiti
relevantne odredbe ESARR-a 3 o korištenju sustava za upravljanje sigurnošću od
strane pružatelja usluga upravljanja zračnim prometom (ATM), ESARR-a 4 o
procjenjivanju i ublažavanju rizika u ATM-u te ESARR-a 5 o ATM osoblju i
zahtjevima za inženjersko i tehničko osoblje koje obavlja zadaće vezane uz
operativnu sigurnost. Sukladno članku 5 Uredbe (EZ) br. 550/2004, Komisija je
prezentirala prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o licenci za
kontrolore zračnog prometa u Zajednici1, koja obuhvaća odredbe ESARR-a5 za
kontrolore zračnog prometa. Stoga te odredbe nije potrebno ponavljati u ovoj
uredbi. Međutim, treba uključiti odredbe kojima se od nacionalnog nadzornog
tijela traži da provjerava posjeduje li osoblje nekog pružatelja operativnih
usluga u zračnom prometu, osobito kontrolori zračnog prometa, odgovarajuća
ovlaštenja (licence).
(12) Isto tako nije potrebno ponavljati odredbe iz ESARR-a 2 o prijavljivanju i
ocjenjivanju događaja u ATM-u, koje su obuhvaćene Direktivom Vijeća 94/56/EZ od
21. studenog 1994., kojom se utvrđuju temeljna načela za istraživanje nesreća i
nezgoda u civilnom zrakoplovstvu2 i Direktivom 2003/42/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća od 13. lipnja 2003 o izvješćivanju događaja od značaja za sigurnost
(safety occurrences) u civilnom zrakoplovstvu3. Međutim, treba donijeti nove
odredbe o događajima koji utječu ili mogu utjecati na sigurnost (safety
occurrences), a kojima će se od nacionalnih nadzornih tijela tražiti da
provjeravaju da li pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu a isto tako i
pružatelji komunikacijskih, navigacijskih i nadzornih usluga, poštuju aranžmane
koji su potrebni za prijavljivanje i ocjenjivanje takvih situacija. Relevantne
odredbe ESARR-a 1 o nadzoru sigurnosti u ATM-u i ESARR-a 6 of softveru u ATM
sustavima treba identificirati i usvojiti putem zasebnih akata Zajednice.
(13) Posebice treba naglasiti da je, kao prvo, upravljanje sigurnošću ona
funkcija pružanja operativnih usluga u zračnom prometu, koja osigurava da se svi
sigurnosni rizici prepoznaju, procijene i na zadovoljavajući način ublaže i, kao
drugo, da će se formalnim i sustavnim pristupom upravljanju sigurnošću na
vidljiv i sljedljiv način maksimalno doprinijeti povećanju sigurnosti. Komisija
treba ažurirati i specificirati daljnje sigurnosne zahtjeve koji se odnose na
operativne usluge u zračnom prometu, da bi osigurala najviši mogući stupanj
sigurnosti ne umanjujući time buduću ulogu, koja će za ovo područje biti
definirana za Europsku agenciju za sigurnost zrakoplovstva (EASA).
(14) Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebaju raditi u skladu s relevantnim
ICAO standardima. U cilju olakšavanja prekograničnog pružanja usluga, zemlje
članice i Komisija, u tijesnoj suradnji s Eurocontrolom, trebaju raditi u pravcu
minimaliziranja razlika u primjeni ICAO standarda na polju usluga zračne
plovidbe, o kojima su izvijestile zemlje članice, da bi se došlo do zajedničkog
skupa standarda među zemljama članicama unutar jedinstvenog europskog neba, a
posebice u cilju razvijanja zajedničkih pravila letenja.
(15) Različiti nacionalni aranžmani u odnosu na odgovornost ne bi smjeli
onemogućavati pružatelju usluga u zračnoj plovidbi sklapanje sporazuma o
prekograničnom pružanju usluga nakon što oni utvrde aranžmane za pokrivanje
gubitaka zbog šteta proizašlih iz njegove odgovornost prema važećem zakonu.
Korištena metoda mora biti u skladu sa zahtjevima nacionalnih zakona. Zemlje
članice, koje u cijelom ili dijelu zračnog prostora u svojoj nadležnosti
dopuštaju pružanje usluga u zračnoj plovidbi bez certifikacije u skladu s
Uredbom (EZ) br. 550/2004, trebaju osigurati pokriće za odgovornosti takvih
pružatelja usluga.
(16) Premda ESARR 4 definira maksimalnu dopustivu vjerojatnost da ATM izravno
doprinosi prometnim nesrećama u regiji ECAC (Europska konferencija o civilnom
zrakoplovstvu), još uvijek nisu utvrđene maksimalne dopustive vjerojatnosti za
sve kategorije ozbiljnosti rizika. Zemlje članice i Komisija, u suradnji s
Eurocontrolom, trebaju dovršiti i ažuritati te vjerojatnosti i razviti mehanizme
za njihovo primjenjivanje u raznim okolnostima.
(17) S obzirom da su mjere predviđene ovom uredbom u skladu s mišljenjem Odbora
za jedinstveno nebo, koji je osnovan temeljem članka 5 Uredbe (EZ) br. 549/2004
USVOJILA JE SLJEDEĆU UREDBU:
Članak 1.
Predmet i svrha
Ova Uredba utvrđuje zajedničke zahtjeve za pružanje usluga u zračnoj plovidbi.
Međutim, ukoliko Aneksom I ili II nije suprotno regulirano, ti se zajednički
zahtjevi ne primjenjuju na:
(a) aktivnosti nekog pružatelja usluga koje nisu usluge u zračnoj plovidbi;
(b) resurse koji su namijenjeni aktivnostima koje ne spadaju u pružanje usluga u
zračnoj plovidbi.
Ova Uredba određuje i usvaja obvezne odredbe sljedećih Eurocontrolovih propisa o
sigurnosti (ESARR-a), koje su relevantne za certifikaciju pružatelja usluga u
zračnoj plovidbi:
(a) ESARR 3 o korištenju sustava upravljanja sigurnošću od strane pružatelja
usluga upravljanja zračnim prometom (ATM), izdan 17. srpnja 2000.;
(b) ESARR 4 o procjenjivanju i ublažavanju rizika u ATM-u, izdan 5. travnja
2001.;
(c) ESARR 5 o osoblju koje pruža ATM usluge, zahtjevima za inženjersko i
tehničko osoblje koje obavlja zadaće vezane uz operativnu sigurnost, izdan 11.
travnja 2002.
Članak 2.
Definicije
1. Za potrebe ove uredbe, primjenjuju se definicije iz Uredbe (EZ) 549/2004.
2. Pored definicija iz stavka 1, primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) »radovi iz zraka« znači letovi zrakoplovima kad se zrakoplov koristi za
specijalne usluge, kao što su poljoprivreda, graditeljstvo, fotografiranje,
promatranje i patrola, traženje i spašavanje ili oglašavanje u zraku;
(b) »komercijalni zračni promet« znači letovi zrakoplova radi prijevoza putnika,
tereta ili pošte uz plaćanje naknade ili najamnine;
(c) »funkcionalni sustav« znači kombinaciju sustava, procedura i ljudskih
resursa, organiziranih radi obavljanja neke funkcije u kontekstu ATM-a;
(d) »opće zrakoplovstvo« znači svaku drugu uporabu zrakoplova osim komercijalnog
zračnog prometa ili radnih letova;
(e) »nacionalno nadzorno tijelo« znači tijelo ili tijela koja imenuju ili osnuju
zemlje članice kao svoja nacionalna tijela prema članku 4. Uredbe (EZ) br.
549/2004;
(f) »hazard« znači potencijalnu opasnost, odnosno svako stanje, događaj ili
okolnost koja bi mogla dovesti do nesreće;
(g) »operativna organizacija« znači organizacija odgovorna za pružanje usluga
inženjeringa i tehničkih usluga koje služe kao podrška uslugama zračnog prometa,
komunikacije, navigacije ili nadzora;
(h) »rizik« znači kombinaciju opće vjerojatnosti ili učestalosti nastajanja neke
štetne posljedice izazvane nekim hazardom i težine te posljedice;
(i) »osiguranje sigurnosti« znači sve planirane i sustavne mjere, koje su
potrebne da bi se steklo odgovarajuće povjerenje u to da neki proizvod, usluga,
organizacija ili funkcionalni sustav postižu prihvatljivu ili snošljivu
sigurnost;
(j) »sigurnosni cilj« znači kvalitativnu ili kvantitativnu definiciju maksimalne
očekivane učestalosti ili vjerojatnosti pojave nekog hazarda;
(k) »sigurnosni zahtjev« znači sredstvo za ublažavanje rizika, definirano iz
strategije ublažavanja rizika, koje ostvaruje neki određeni sigurnosni cilj,
uključujući organizacijske, operativne, proceduralne, funkcionalne, performansne
i interoperabilne zahtjeve ili karakteristike radnog okruženja;
(l) »usluge« znači ili pojedinu uslugu u zračnoj plovidbi ili skup usluga u
zračnoj plovidbi.
3. »Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi« uključuje organizaciju koja je
podnijela zahtjev za izdavanje certifikata za pružanje takvih usluga.
Članak 3.
Izdavanje certifikata
1. Da bi dobili certifikat koji je potreban za pružanje usluga u zračnoj
plovidbi, a ne dovodeći u pitanje članka 7(5) Uredbe (EZ) 550/2004, pružatelji
usluga u zračnoj plovidbi moraju ispunjavati opće zahtjeve definirane u Aneksu I
a isto tako i specifične dodatne zahtjeve definirane u aneksima II do V ove
Uredbe. ovisno o vrsti usluga koju oni pružaju i ovisno o odstupanjima iz članka
4.
2. Prije izdavanja certifikata nekom pružatelju usluga u zračnoj plovidbi,
nacionalno nadzorno tijelo mora provjeriti njegovo ispunjavanje ovih zajedničkih
zahtjeva.
3. Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora ispuniti ove zajedničke zahtjeve
najkasnije do trenutka kad mu se izdaje certifikat u skladu s člankom 7. Uredbe
(EZ) 550/2004.
Članak 4.
Odstupanja
1. Odstupajući od odredbi iz članka 3(1), neki pružatelji usluga u zračnoj
plovidbi mogu odlučiti da se ne koriste mogućnošću pružanja usluga izvan granca
svoje zemlje i mogu se odreći prava na uzajamno priznavanje unutar jedinstvenog
europskog neba.
Oni mogu, u takvim okolnostima, podnijeti zahtjev za izdavanje certifikata koji
je ograničen na zračni prostor u nadležnosti dotične zemlje članice, kako je to
navedeno u članku 7(2) Uredbe (EZ) br. 550/2004).
Da bi podnio takav zahtjev, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora
pružati usluge ili planirati pružati usluge samo u odnosu na jednu ili više od
sljedećih kategorija:
(a) opće zrakoplovstvo;
(b) radovi iz zraka;
(c) komercijalni zračni prijevoz ograničen na zrakoplove čija je najveća
dopuštena uzletna masa manja od 10 tona ili koji imaju manje od 20 putničkih
sjedišta;
(d) komercijalni zračni prijevoz s godišnjim prosjekom od 10.000 operacija ili
manje, neovisno o najvećoj dopuštenoj uzletnoj masi i broju putničkih sjedišta
korištenog zrakoplova, izračunato na bazi prosjeka tijekom zadnje tri godine.
Da bi mogao podnijeti takav zahtjev, pružatelj operativnih usluga u zračnom
plovidbi, koji ne pruža operativne usluge u zračnom prometu, mora imati bruto
godišnji promet od EUR 1 000 000 ili manje u odnosu na usluge koje on pruža ili
planira pružati.
Kad zbog objektivnih praktičnih razloga pružatelj usluga u zračnoj plovidbi nije
u stanju predočiti dokaze da ispunjava te kriterije, nacionalno nadzorno tijelo
može prihvatiti analogne brojčane vrijednosti ili prognoze u odnosu na gornje
granice definirane u trećoj i četvrtoj alineji.
Prilikom podnošenja takvog zahtjeva, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora
istovremeno nacionalnom nadzornom tijelu predočiti relevantne dokaze o
ispunjavanju kvalifikacijskih kriterija.
2. Nacionalno nadzorno tijelo može odobriti specijalna odstupanja podnositeljima
zahtjeva koji ispunjavaju kriterije iz stavka 1, proporcionalno njihovom udjelu
u upravljanju zračnim prometom u zračnom prostoru koji je u nadležnosti dotične
zemlje članice.
Ta odstupanja mogu se odnositi samo na zahtjeve iz Aneksa I, uz primjenu
sljedećih izuzetaka:
(a) dio 1 tehnička i operativna stručnost i sposobnost;
(b) dio 3.1 upravljanje sigurnošću
(c) dio 5, ljudski resursi;
(d) dio 8.1 otvoreno i transparentno pružanje usluga.
3. Pored odstupanja navedenih u stavku 2, nacionalno nadzorno tijelo može
odobriti odstupanja podnositeljima zahtjeva koji pružaju usluge aerodromskih
letnih informacija radeći redovito na najviše jednom radnom mjestu po aerodromu.
To može učiniti proporcionalno udjelu podnositelja zahtjeva u upravljanju
zračnim prometom u zračnom prostoru koji je u nadležnosti dotične zemlje
članice.
Ta se odstupanja mogu odnositi samo na sljedeće zahtjeve iz Aneksa II, dio 3;
(a) odgovornost za upravljanje sigurnošću kao i vanjske usluge i isporuke (pod
točkom 3.1.2);
(b) analize sigurnosti (pod točkom 3.1.3);
(c) sigurnosni zahtjevi za procjenjivanje i ublažavanje rizika s obzirom na
promjene (točka 3.2).
4. Od zahtjeva sadržanih u Aneksima III, IV ili V ne smiju se odobravati nikakva
odstupanja.
5. U skladu s Aneksom II Uredbe (EZ) br. 550/2004, nacionalno nadzorno tijelo
mora:
(a) kroz ograničenja vezana uz certifikat, specificirati narav i opseg
odstupanja, navodeći pravnu osnovu za takvo odstupanje;
(b) vremenski ograničiti rok valjanosti certifikata; i
(c) pratiti da li pružatelj usluga u zračnoj plovidbi nastavlja ispunjavati
uvjete za dotično odstupanje.
Članak 5.
Dokazivanje ispunjavanja zahtjeva
1. Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi dužni su na zahtjev nacionalnog
nadzornog tijela pružiti odgovarajuće dokaze da bi demonstrirali da ispunjavaju
važeće zajedničke zahtjeve. Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi može u
potpunosti koristiti postojeće podatke.
2. Certificirani pružatelj usluga u zračnoj plovidbi dužan je nacionalno
nadzorno tijelo obavijestiti o planiranim promjenama u svom pružanju usluga,
koje bi mogle utjecati na njegovo udovoljavanje primjenjivih Zajedničkih
zahtjeva ili udovoljavanje uvjetima ograničenja vezanih uz certifikat.
3. Certificirani pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu dužan je
obavijestiti nacionalno nadzorno tijelo o planiranim promjenama u pružanju
operativnih usluga u zračnom prometu, a koje se odnose na sigurnost,
4. Kad neki certificirani pružatelj usluga u zračnoj plovidbi više ne ispunjava
važeće Zajedničke zahtjeve ili uvjete ograničenja vezanih uz certifikat,
nadležno nacionalno nadzorno tijelo mora o tome donijeti odluku u roku od
najviše mjesec dana. Tom odlukom nacionalno nadzorno tijelo mora od pružatelja
usluga u zračnoj plovidbi zatražiti poduzimanje korektivnih akcija.
O toj odluci treba odmah obavijestiti dotičnog pružatelja usluga u zračnoj
plovidbi.
Prije nego li dotičnom pružatelju usluga u zračnoj plovidbi dostavi svoje
odobrenje, nacionalno nadzorno tijelo mora provjeriti jesu li korektivne akcije
provedene. Ako nacionalno nadzorno tijelo smatra da korektivne akcije nisu
propisno provedene unutar dogovorenog roka, ono mora poduzeti odgovarajuće
prisilne mjere u skladu sa člankom 7(7) Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člankom 9
Uredbe (EZ) br. 549/2004, vodeći računa o potrebi da se osigura kontinuitet
usluga.
Članak 6.
Omogućavanje praćenja ispunjavanja zahtjeva
U skladu sa člankom 2(2) Uredbe (EZ) br. 550/2004, pružatelji usluga u zračnoj
plovidbi moraju nacionalnom nadzornom tijelu ili nekoj ovlaštenoj organizaciji
koja nastupa u njegovo ime, dopustiti inspekcije i analize, uključujući posjete
na licu mjesta, i posjete bez prethodne najave.
Ovlaštene osobe moraju biti opunomoćene za obavljanje sljedećih radnji:
(a) pregledavanje relevantne evidencije, podataka, procedura i svih drugih
materijala koji su relevantni za pružanje usluga u zračnoj plovidbi;
(b) izrađivanje kopija ili uzimanje izvadaka iz te evidencije, podataka,
procedura i drugih materijala;
(c) traženje usmenih objašnjenja na licu mjesta;
(d) ulaženje u relevantne službene prostorije, terene i prijevozna sredstva.
Takve inspekcije i provjere moraju se obavljati u skladu sa zakonskim odredbama
zemlje članice u kojoj se provode.
Članak 7.
Kontinuirano ispunjavanje zahtjeva
Nacionalno nadzorno tijelo dužno je, na temelju evidencije kojom raspolaže,
svake godine provjeravati kontinuitet u ispunjavanju zahtjeva od strane
pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, kojima je to tijelo izdalo certifikat.
U tu svrhu, nacionalno nadzorno tijelo mora donijeti i jednom godišnje ažurirati
orijentacioni inspekcijski program, kojim će obuhvatiti sve pružatelje usluga
kojima je izdalo certifikat a na temelju procjene rizika vezanih uz razne
poslove od kojih se sastoje pružane usluge. Prije donošenja tog programa, ono se
mora konzultirati s dotičnim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi a isto tako,
ovisno o slučaju, s drugim nacionalnim nadležnim tijelima.
U tom programu treba navesti predviđeni interval inspekcijskih pregleda
različitih lokacija.
Članak 8.
Reguliranje sigurnosti za inženjere i tehničko osoblje
U odnosu na pružanje usluga zračnog prometa, komunikacija, navigacije ili
nadzora, nacionalno nadzorno tijelo li bilo koje drugo tijelo koje neka zemlja
članice odredi za obavljanje ovih zadaća, mora:
(a) donijeti odgovarajuće propise o sigurnosti za inženjere i tehničko osoblje
koje obavlja zadatke vezane uz sigurnost;
(b) osigurati adekvatnu i primjerenu kontrolu sigurnosti u odnosu na inženjere i
tehničko osoblje koje neka operativna organizacija angažira za obavljanje zadaća
vezanih uz operativnu sigurnost;
(c) na objektivnim osnovama i nakon propisno provedenog ispitivanja, poduzeti
odgovarajuće mjere u odnosu na operativnu organizaciju i/ili njeno tehničko ili
inženjersko osoblje koje ne ispunjava odredbe izu Aneksa II, točka 3.3;
(d) provjeriti postoje li odgovarajuće metode kojima se osigurava da treće
osobe, koje su raspoređene na radne zadatke koji su vezani uz operativnu
sigurnost, ispunjavaju odredbe iz Aneksa II, točka 3.3.
Članak 9.
Postupak međusobnog stručnog nadzora
(Peer-review procedure)
1. Komisija će, u suradnji sa zemljama članicama, organizirati stručne nadzore
nacionalnih nadzornih tijela u skladu sa stavcima 2 do 6.
2. Stručne nadzore obavljat će tim nacionalnih stručnjaka. Tim će se sastojati
od stručnjaka koji dolaze iz najmanje tri različite zemlje članice, u kojima su
oni zaposleni. Komisija mora osnovati i održavati skupinu nacionalnih stručnjaka
koje odrede zemlje članice, koji će svojim kvalifikacijama pokrivati sve aspekte
Zajedničkih zahtjeva prema članku 6. Uredbe (EZ) br. 550/2004.
3. Najmanje tri mjeseca prije svakog stručnog nadzora, Komisija mora dotične
zemlje članice i nacionalno nadzorno tijelo obavijestiti o stručnom nadzoru,
datumu za koji je planirana te o osobnim podacima stručnjaka koji će sudjelovati
u tom nadzoru.
Zemlja članica čije se nacionalno nadzorno tijelo podvrgava nadzoru, mora
odobriti tim stručnjaka prije nego li on bude mogao pristupiti nadzoru.
4. Unutar razdoblja od tri mjeseca nakon nadzora, tim koji obavlja nadzor mora
konsenzusom sastaviti izvještaj, koji može sadržavati određene preporuke.
Komisija će sazvati sastanak sa stručnjacima i nacionalnim nadzornim tijelima
radi rasprave o tom izvještaju.
5. Komisija mora izvještaj poslati zemlji članici na koju se isti odnosi.
Dotična zemlja članica može, u roku od tri mjeseca od primitka izvještaja,
dostaviti svoje primjedbe; ovisno o slučaju, te primjedbe mogu uključivati mjere
koje je poduzela ili namjerava poduzeti u definiranom roku kao odgovor na
izvještaj o nadzoru.
Ukoliko s dotičnom zemljom članicom ne bude drugačije dogovoreno, izvještaj o
nadzoru i daljnji postupci, koji se budu poduzimali na temelju tog izvještaja,
ne smiju se objavljivati.
6. Komisija je dužna jednom godišnje, putem Odbora za jedinstveno nebo, zemlje
članice informirati o glavnim nalazima ovih stručnih nadzora.
Članak 10.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu treći dan nakon njene objave u Službenom listu
Europske unije.
Ova Uredba u cijelosti obvezuje sve zemlje članice i izravno se primjenjuje u
svim zemljama članicama.
U Bruxellesu 20. prosinca 2005.
Za Komisiju
Jacques Barrot
potpredsjednik
______
(1) Sl. l ist C103 E, 30. 4.
2002., str. 26
(2) Sl. list C241, 7. 10. 2002., str. 24
(3) Sl. list C278, 14. 11. 2002., str. 13
(4) Mišljenje Europskog parlamenta od 3. rujna 2002. (Sl. list C272
E, 13. 11. 2003., str. 303), Usuglašeni stav Vijeća od 18. ožujka 2003. (Sl.
list C 129 E, 3. 6. 2003., str. 16) i stav Europskog parlamenta od 3. srpnja
2003. (još nije objavljen u Službenom listu). Zakonodavna rezolucija Europskog
parlamenta od 29. siječnja 2004. i Odluka Vijeća od 2. veljače 2004.
(1) Sl. list 2143, 11. 9. 2002., str. 1.
1 Sl. list L 96, 31. 3. 2004., str. 10
2 Sl. list L 96, 31. 3. 2004., str. 1
1 COM(2004) 473, još nije objavljena u Službenom listu
2 Sl. list 319, 12.12.1994., str. 14
3 Sl. list 167, 4.7.2003., str. 23
ANEKS I
OPĆI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI
1. TEHNIČKA I OPERATIVNA STRUČNOST I SPOSOBNOST
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora biti u stanju te usluge pružati na
siguran, učinkovit, kontinuiran i održiv način, u skladu s razumnim opsegom opće
potražnje za takvim uslugama u nekom određenom zračnom protoru. U tu svrhu on
mora održavati adekvatne tehničke i operativne kapacitete i stručne kadrove.
2. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA I UPRAVLJANJE
2.1. Organizacijska struktura
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora svoju organizaciju ustrojiti te njome
upravljati u skladu sa strukturom koja podržava sigurno, učinkovito i
kontinuirano pružanje usluga.
Organizacijskom strukturom treba definirati:
(a) ovlasti, dužnosti i odgovornosti djelatnika raspoređenih na pojedina radna
mjesta, a posebice rukovodećeg osoblja odgovornog za funkcije vezane uz
sigurnost, kvalitetu, zaštitu i ljudske resurse;
(b) odnose i pravce izvještavanja između raznih dijelova i procesa organizacije.
2.2. Upravljanje organizacijom
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora izraditi plan poslovanja, koji kao
minimum obuhvaća razdoblje od pet godina. Taj plan poslovanja mora:
(a) određivati opće ciljeve pružatelja usluga i njegovu strategiju na putu ka
njihovom ostvarivanju, u skladu s eventualnim općim, dugoročnijim planom
dotičnog pružatelja usluga i s relevantnim zahtjevima Zajednice, koji se odnose
na razvoj infrastrukture i druge tehnologije;
(b) sadržavati odgovarajuće ciljeve učinkovitosti u smislu kvalitete i razine
usluga, sigurnosti i ekonomičnosti.
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora izrađivati godišnji plan za predstojeću
godinu, koji treba specificirati dodatna obilježja plana poslovanja i opisivati
eventualne izmjene tog plana.
Godišnji plan treba obuhvatiti sljedeće odredbe o razini i kvaliteti usluga, kao
što su očekivana razina kapaciteta, sigurnosti i kašnjenja letova te odredbe o
financijskim aranžmanima:
(a) podatke o implementaciji nove infrastrukture i drugim razvojnim poslovima te
mišljenje o tome kako će to doprinijeti poboljšanju razine kvalitete usluga;
(b) indikatore učinkovitosti na temelju kojih se može objektivno ocijeniti
razina i kvaliteta usluga;
(c) očekivano kratkoročno financijsko stanje pružatelja usluga kao i sve
eventualne promjene tog stanja ili utjecaj na plan poslovanja.
3. UPRAVLJANJE SIGURNOŠĆU I KVALITETOM
3.1. Upravljanje sigurnošću
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora upravljati sigurnošću svih svojih
usluga. U tu svrhu on mora uspostaviti službene veze sa svim subjektima koji
mogu izravno utjecati na sigurnost njegovih usluga.
3.2. Sustav upravljanja kvalitetom
Najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, pružatelj usluga u
zračnoj plovidbi mora posjedovati sustav upravljanja kvalitetom, koji obuhvaća
sve usluge koje on pruža, u skladu sa sljedećim načelima. On mora:
(a) definirati propise o kvaliteti na način da se maksimalno zadovolje potrebe
raznih korisnika;
(b) definirati program osiguranja kvalitete, koji sadrži procedure kojima će se
provjeravati da li se svi poslovi vode u skladu s primjenjivim zahtjevima,
standardima i procedurama;
(c) pružati dokaze o funkcioniranju sustava kvalitete pomoću priručnika i
dokumenata koji opisuju nadzor i praćenje sustava kvalitete;
(d) imenovati predstavnike uprave koji će pratiti adekvatnost i poštivanje
procedura za osiguravanje sigurne i efikasne operativne prakse;
(e) provoditi ocjene postojećeg sustava kvalitete i, kad je to potrebno,
poduzimati odgovarajuće korektivne mjere.
Certifikat EN ISO 9001, izdan od strane neke propisno akreditirane organizacije,
koji obuhvaća usluge u zračnoj plovidbi dotičnog pružatelja usluga, smatrat će
se dovoljnim dokazom o udovoljavanju zahtjevu koji se odnosi na sustav
upravljanja kvalitetom. Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora prihvatiti da
se nacionalnom nadzornom tijelu na njegov zahtjev stavi na uvid dokumentacija
vezana uz izdavanje certifikata.
3.3 Operativni priručnici
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora osigurati i redovito ažurirati
operativne priručnike koji se odnose na pružanje njegovih usluga kako operativno
osoblje imalo primjerene smjernice za izvršenje zadaća. On mora osigurati da:
(a) ti priručnici sadrže sve instrukcije i informacije koje su operativnom
osoblju potrebne za obavljanje njihovih zadaća;
(b) relevantni dijelovi priručnika za rad budu dostupni odgovarajućem osoblju;
(c) operativno osoblje bude odmah obaviješteno o izmjenama i dopunama tih
priručnika, koje se odnose na njihove zadaće kao i o njihovom stupanju na snagu.
4. ZAŠTITA
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora usvojiti sustav upravljanja zaštitom
kojim jamči:
(a) zaštitu svojih objekata, opreme i zaposlenika radi sprečavanja
protuzakonitog ometanja u pružanju usluga;
(b) zaštitu operativnih podataka koje prima, proizvodi ili na drugi način
koristi, tako da pristup tim podacima bude ograničen samo na ovlaštene osobe.
Sustav upravljanja zaštitom mora definirati:
(a) procedure za procjenjivanje i ublažavanje rizika, praćenje i poboljšavanje
zaštite, analizu stanja zaštite i izvješćivanje o stečenim iskustvima;
(b) mjere za otkrivanje proboja zaštite i za alarmiranje osoblja odgovarajućim
upozorenjima;
(c) mjere za otklanjanje posljedica proboja zaštite, te za određivanje postupaka
oporavka (recovery action) i metoda ublažavanja, kako bi se otklonila mogućnost
ponovnog proboja.
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora, sukladno potrebama, pribaviti
sigurnosne provjere (certifikate) za svoje zaposlenike, te surađivati s
odgovarajućim civilnim i vojnim organizacijama kako bi osigurao zaštitu svojih
objekata, zaposlenika i podataka.
5. LJUDSKI RESURSI
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora zapošljavati ljude odgovarajućih
kvalifikacija da bi osigurao pružanje svojih usluga na siguran, efikasan,
kontinuiran i održiv način. U tom kontekstu on mora donijeti službenu kadrovsku
politiku zapošljavanja i školovanja kadrova.
6. FINANCIJSKA SNAGA
6.1. Ekonomska i financijska sposobnost
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora biti u stanju podmirivati svoje
financijske obveze, kao što su fiksni i promjenjivi torškovi poslovanja ili
troškovi kapitalnih ulaganja. On mora demonstrirati svoju sposobnost da
ispunjava svoje financijske obveze kroz godišnji plan iz točke 2.2. ovog Aneksa,
kao i kroz bilancu i obračune kakvi se od njega traže s obzirom na njegov pravni
status.
6.2. Revizija financijskog poslovanja
U skladu sa člankom 12(2) Uredbe (EZ) br. 550/2004, pružatelj usluga u zračnoj
plovidbi mora pružiti dokaze o redovitoj reviziji njegovog financijskog
poslovanja od strane nezavisnog revizora.
7. ODGOVORNOST I OSIGURANJE
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora sklopiti aranžmane za pokriće svojih
odgovornosti koje proizlaze iz važećeg zakona.
Metoda, koju će koristiti za to pokriće, mora biti primjerena potencijalnim
gubicima i štetama, vodeći računa o pravnom statusu pružatelja usluga u zračnoj
plovidbi te visini komercijalnog osiguravateljskog pokrića koje mu stoji na
raspolaganju.
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, koji se koristi uslugama nekog drugog
pružatelja usluga, dužan je osigurati da ugovorima bude regulirana podjela
odgovornosti između tih pružatelja usluga.
8. KVALITETA USLUGA
8.1. Otvoreno i transparentno pružanje usluga
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora svoje usluge pružati na otvoren i
transparentan način. On mora objaviti uvjete pristupa njegovim uslugama i
uspostaviti formalni proces redovitih konzultacija s korisnicima svojih usluga,
bilo individualno ili kolektivno, i to najmanje jednom godišnje.
Sukladno važećim zakonima Zajednice, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi ne
smije diskriminirati korisnika ili kategoriju korisnika po nacionalnoj osnovi
ili po osnovi njihovog identiteta.
8.2. Planovi za slučaj posebnih okolnosti
Najkasnije godinu dana nakon certifikacije, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi
mora za sve usluge koje on pruža donijeti planove za slučaj nastupa posebnih
okolnosti, odnosno nastupa događaja koji dovode do značajnog slabljenja ili
prekida njegovih usluga.
8.3. Zahtjevi glede izvještavanja
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora biti u stanju relevantnom nacionalnom
nadzornom tijelu podnositi godišnji izvještaj o svojim aktivnostima. Taj
izvještaj mora uključivati podatke o njegovim financijskim rezultatima, ne
dovodeći time u pitanje članak 12. Uredbe (EZ) br. 550/2004, a isto tako treba
uključivati podatke o uspješnosti poslovanja i svim drugim značajnim
aktivnostima i zbivanjima a posebice na području sigurnosti.
Godišnji izvještaj kao minimum mora uključivati:
– ocjenu razine i kvalitete generiranih usluga i ostvareni stupanj sigurnosti,
– ostvarene poslovne rezultate pružatelja usluga, u usporedbi s ciljevima
utvrđenim u planu poslovanja, usporedbu stvarnih poslovnih rezultata s godišnjim
planom, koristeći indikatore uspješnosti utvrđene tim godišnjim planom,
– razvoj poslovanja i infrastrukture;
– financijske rezultate, ukoliko isti nisu zasebno objavljeni u skladu s člankom
12(1) Uredbe (EZ) br. 550/2004;
– informacije o procesu formalnih konzultacija s korisnicima njegovih usluga,
– informacije o kadrovskoj politici.
Pružateljh usluga u zračnoj plovidbi mora sadržaj svog godišnjeg izvještaja
učiniti dostupnim javnosti, pod uvjetima koje odredi nacionalno nadzorno tijelo
u skladu s nacionalnim zakonom.
ANEKS II
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE OPERATIVNIH USLUGA U ZRAČNOM PROMETU
1. VLASNIŠTVO
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora nacionalno nadzorno tijelo
iz članka 7(2) Uredbe (EZ) br. 550/2004, jasno informirati o:
– svom pravnom statusu, strukturi vlasništva i eventualnim aranžmanima koji
značajno utječu na upravljanje njegovom imovinom
– svim vezama s organizacijama koje nisu uključene u pružanje usluga u zračnoj
plovidbi, uključujući komercijalne djelatnosti u kojima je on angažiran, bilo
izravno ili putem odgovarajućih poduzeća, a koje u njegovom planiranom prihodu
sudjeluju s više od 1%. Nadalje, on mora obavijestiti o svakoj promjeni bilo
kojeg pojedinačnog udjela koji predstavlja 10% ili više u njegovom ukupnom
udjeličarskom kapitalu.
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora poduzeti sve potrebne mjere
da bi spriječio stanje sukoba interesa, koje bi moglo ugroziti nepristrano i
objektivno pružanje njegovih usluga.
2. OTVORENO I TRANSPARENTNO PRUŽANJE USLUGA
Pored odredbe iz Aneksa I, točka 8.1 i kad neka zemlja članica odluči
organizirati pružanje specifičnih ATS usluga u nekom konkurentnom okruženju,
svaka zemlja članica može poduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurala da se
pružatelji tih specifičnih operativnih usluga u zračnom prometu ne ponašaju na
način koji bi imao za cilj ili za posljedicu sprečavanje, ograničavanje ili
iskrivljavanje konkurencije niti se smiju ponašati na način koji bi prerastao u
zlouporabu dominantnog položaja sukladno važećim nacionalnim zakonom i zakonima
Zajednice.
3. SIGURNOST USLUGA
3.1. Sustav upravljanja sigurnošću
3.1.1. Opći zahtjevi glede sigurnosti
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora, kao sastavni dio
upravljanja svojim uslugama, imati sustav za upravljanje sigurnošću (SMS) koji:
– jamči formaliziran, eksplicitan i proaktivan pristup sustavnom upravljanju
sigurnošću prilikom ispunjavanja svojih sigurnosnih obveza u okviru pružanja
svojih usluga; djeluje u odnosu na sve njegove usluge i pomoćne aranžmane pod
njegovom kontrolom; i uključuje, kao vlastiti temelj, opis politike sigurnosti
kojim se definira temeljni pristup organizacije upravljanju sigurnošću (safety
management),
– osigurava da svatko tko je uključen u sigurnosne aspekte pružanja operativnih
usluga u zračnom prometu snosi individualnu odgovornost za vlastite akcije, da
su rukovoditelji odgovorni za sigurnosnu učinkovitost svojih sektora ili odjela
i da najviše rukovodstvo pružatelja usluga snosi sveukupnu odgovornost za
sigurnost (safety responsibility / odgovornost za sigurnost)
– osigurava da se postizanje zadovoljavajuće sigurnosti u operativnim uslugama u
zračnom prometu odredi kao najviši prioritet (safety priority),
– osigurava da prilikom pružanja operativnih usluga u zračnom prometu glavni
sigurnosni cilj bude da se doprinos tih usluga riziku od zrakoplovne nesreće
svede na najmanju moguću mjeru (safety objective).
3.1.2. Zahtjevi glede postizanja sigurnosti (Safety Achievement)
U okviru primjene SMS-a, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora:
– osigurati da osoblje bude adekvatno školovano i kvalificirano za posao koji su
dužni obavljati te da posjeduju odgovarajuću licencu, ako se to traži, i da
ispunjavaju važeće zahtjeve u odnosu na zdravstveno stanje (competency),
– osigurati da se funkcija upravljanja sigurnošću identificira s odgovornošću
organizacije za razvijanje i održavanje sustava upravljanja sigurnošću;
osigurati da ova točka odgovornosti bude neovisna o liniji upravljanja i da
odgovara izravno najvišoj rukovodstvenoj razini organizacije. Međutim, u slučaju
malih organizacija, u kojima kombinacija odgovornosti može spriječiti dovoljnu
neovisnost u ovom pogledu, aražnmane za postizanje sigurnosti treba dopuniti
dodatnim nezavisnim sredstvima; i osigurati da najviše rukovodstvo pružatelja
usluga bude aktivno uključeno u poslove oko upravljanja sigurnošću (safety
management responsibility),
– osigurati da se, gdje god je to praktički izvedivo, za sve funkcionalne
sustave odrede i održavaju kvantitativne razime sigurnosti (quantitative safety
levels),
– osigurati da se SMS sustavno dokumentira na način koji omogućava jasno
povezivanje s poslovnom politikom organizacije u odnosu na sigurnost (SMS
documentation),
– osigurati adekvatno opravdanje sigurnosti izvana pribavljanih roba i usluga,
imajući u vidu njihov značaj za sigurnost pružanih usluga (external services and
supplies),
– osigurati da se procjena i ublažavanje rizika provode na odgovarajućoj razini,
da bi se osiguralo da se dužna pažnja posvećuje svim aspektima pružanja ATM
usluga (risk assessment and mitigation). Što se tiče promjena u funkcionalnom
ATM sustavu, primjenjuju se odredbe iz točke 3.2 ovog Aneksa.
– osigurati da se događaji, bilo da su operativne ili tehničke prirode,, za koje
se smatra da imaju značajne sigurnosne implikacije, odmah istraže i da se
poduzmu sve potrebne korektivne mjere (safety occurrences). Pružatelj usluga
također mora demonstrirati da je implementirao zahtjeve glede prijavljivanja i
ocjenjivanja tih događaja u skladu s važećim zakonima svoje države i Zajednice.
3.1.3. Zahtjevi za osiguranje sigurnosti (Safety Assurance)
U okviru primjene SMS-a, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora
osigurati:
– da se redovito provode interni pregledi stanja sigurnosti, kako bi se
definirale preporuke u cilju uvođenja poboljšanja kad je to potrebno, i kako bi
se rukovoditeljima osiguralo da aktivnosti unutar njihovih područja odrađuju na
što sigurniji način, i da se potvrdi sukladnost s relevantnim dijelovima SMS-a
(safety surveys),
– da postoje metode za otkrivanje promjena u funkcionalnim sustavima ili
poslovima, koje bi ukazivale na to da se bilo koji element približava točki u
kojoj se više ne mogu zadovoljiti prihvatljivi standardi sigurnosti i da se
poduzmu korektivne mjere (safety monitoring),
– da se zapisi o sigurnosti čuvaju kroz cijelo vrijeme primjene SMS-a, kao
osnova za osiguranje sigurnosti svima koji su povezani s pružanim uslugama,
odgovorni za te usluge ili ovise o njima, a također i nacionalnom nadzornom
tijelu (safety records).
3.1.4. Zahtjevi za promicanje sigurnosti (Safety Promotion)
U okviru primjene SMS-a, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora
osigurati:
– da svo osoblje bude svjesno potencijalnih opasnosti po sigurnost vezanih uz
njihove dužnosti (safety awareness),
– da se saznanja stečena kroz istraživanja događaja od značaja za sigurnost
zračnog prometa (safety occurrences) i druge aktivnosti vezane uz sigurnost
prenose unutar organizacije na rukovodstvenoj i operativnoj razini (prijenos
stečenih saznanja / lesson dissemination),
– da se svo osoblje aktivno potiče na predlaganje rješenja za identificirane
hazarde i da, kad se za to ukaže potreba, izvršavaju promjene radi poboljšavanja
sigurnosti (safety improvement).
3.2. Sigurnosni zahtjevi za procjenu i ublažavanje rizika vezano uz promjene
(Risk assessment and Mitigation)
3.2.1. Dio 1
U okviru primjene SMS-a, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu dužan je
osigurati da se identifikacija hazarda kao i procjena i ublažavanje rizika
sustavno provode kod svih promjena dijelova funkcionalnog ATM sustava i pratećih
aranžmana pod njegovom kontrolom, na način da se sagledava
(a) cijeli životni vijek sastavnih dijelova funkcionalnog ATM sustava koji se
razmatra, od početnog planiranja i definiranja, do operativnog rada, održavanja
i povlačenja iz operativnog rada;
(b) zračne, zemaljske i, ako je to slučaj, svemirske komponente funkcionalnog
ATM sustava, kroz suradnju s odgovornim subjektima; i
(c) oprema, procedure i ljudski resursi funkcionalnog ATM sustava, interakcije
između tih elemenata te interakcije između razmatranih komponenti i preostalog
dijela funkcionalnog ATM sustava.
3.2.2. Dio 2
Procesi identifikacije hazarda, procjene i ublažavanja rizika moraju
uključivati:
(a) utvrđivanje opsega, granica i sučelja komponente koja se razmatra, kao i
identifikaciju funkcija koje ta komponenta treba obavljati te okruženja u kojem
se predviđa da će ista raditi;
(b) utvrđivanje ciljeva sigurnosti (safety objectives) koje će se odrediti za
dotičnu komponentu, što uključuje:
– identifikaciju vjerojatnih hazarda i potencijalno opasnih stanja (failure
conditions) vezanih uz ATM, zajedno s njihovim kombiniranim posljedicama,
– procjenu posljedica koje isti mogu imati po sigurnost zrakoplova, kao i
procjenu ozbiljnosti tih posljedica, koristeći klasifikacijsku shemu ozbiljnosti
iz Dijela 4,
– utvrđivanje njihove prihvatljivosti, odnosno utvrđivanje maksimalne
vjerojatnosti koju je moguće prihvatiti zaodređeni hazard, a koja se izvodi iz
ozbiljnosti i maksimalne vjerojatnosti koju je moguće prihvatiti za posljedicu
tog hazarda, sukladno tekstu u Dijelu 4.
(c) definiranje strategije ublažavanja rizika koja:
– specificira vrste obrane koje treba implementirati radi zaštite od hazarda
koji produciraju rizike,
– uključuje, prema potrebi, razvoj sigurnosnih zahtjeva (safety requirements) od
potencijalnog značenja za određenu komponentu koja se razmatra ili druge
dijelove funkcionalnog ATM sustava, ili za okruženje u kojem se odvija
operativni rad, i
– je izvediva i djelotvorna.
(d) provjeravanje jesu li ostvareni svi identificirani sigurnosni ciljevi i
zahtjevi (safety objectives and requirements):
– prije provedbe određene promjene,
– tijekom puštanja u operativni rad,
– za vrijeme operativnog vijeka,
– tijekom bilo koje tranzicijske faze, sve do povlačenja iz operativnog rada.
3.2.3. Dio 3
Rezultati, uz to vezana obrazloženja i dokazi o provedenim procesima
procjenjivanja i ublažavanja rizika (risk assessment and mitigation),
uključujući identifikaciju hazarda, moraju se prikupljati i dokumentirati na
način kojim se osigurava da su:
– utvrđeni kompletni argumenti kojima se demonstrira da je određena komponenta
sustava koja se razmatra, kao i sveukupni funkcionalni ATM sustav, jesu i da će
ostati prihvatjivo sigurni ispunjavanjem pridijeljenih sigurnosnih ciljeva i
zahtjeva. To treba, ovisno o slučaju, uključivati specifikacije svih tehnika
predviđanja, monitoringa ili provjere (predictive, monitoring and survey
techniques),
– svi sigurnosni zahtjevi, vezani uz implementaciju neke promjene, sljedljivi od
početka implementacije pa sve do ostvarivanja operacija/funkcija dotične
promjene.
3.2.4. Dio 4
Identifikacija hazarda i procjena ozbiljnosti
Potrebno je provesti sustavnu identifikaciju hazarda. Ozbiljnost posljedica
hazarda u nekom određenom radnom okruženju treba utvrditi koristeći se
klasifikacijskom shemom koja je prikazana u sljedećoj tablici, pri čemu se
klasifikacija ozbiljnosti mora temeljiti na nekom specifičnom argumentu, koji
demonstrira najvjerojatnije posljedice hazarda prema najgorem mogućem scenariju.
|
Klasa ozbiljnosti
|
Posljedica
|
|
1 (Najozbiljnija) |
Nesreća(1)
|
|
2
|
Ozbiljan incident(1)
|
|
3
|
Veći incident vezan uz let nekog zrakoplova, u kojem je sigurnost zrakoplova dovedena u pitanje, koji je skoro doveo do sudara između zrakoplova, sa tlom ili preprekama
|
|
4
|
Značajni incident koji uključuje okolnosti koje ukazuju da je moglo doći do nesreće, ozbiljnog ili većeg incidenta da se dotični rizik nije riješio u okviru sigurnosnih margina ili da se u blizini našao neki drugi zrakoplov
|
|
5 (Najmanje ozbiljan) |
Bez neposrednog utjecaja na sigurnost
|
|
(1) Prema definiciji u Direktivi Vijeća 94/56/EZ od 21. studenog 1994. kojom se utvrđuju osnovna načela za provođenje istrage nesreća i incidenata u civilnom zrakoplovstvu (Sl. list L 319, 12. 12. 1994., str. 14) |
|
(1)
Prema definiciji u Direktivi Vijeća 94/56/EZ od 21. studenog 1994. kojom
se utvrđuju osnovna načela za provođenje istrage nesreća i incidenata u civilnom
zrakoplovstvu (Sl. list L 319, 12. 12. 1994., str. 14)
Da bi se logičkim zaključivanjem došlo do definiranja posljedica nekog hazarda i
utvrdilo ozbiljnost te posljedice, sustavni pristup/proces mora uključivati
utjecaj hazarda odnosno njegove posljedice na razne elemente funkcionalnog ATM
sustava, kao što su zrakoplovna posada, kontrolori zračnog prometa, funkcionalne
mogućnosti zrakoplova, funkcionalne mogućnosti zemaljskog dijela ATM sustava te
sposobnost pružanja sigurnih operativnih usluga u zračnom prometu.
Shema za klasifikaciju rizika
Sigurnosni ciljevi temeljeni na riziku trebaju se odrediti na osnovu maksimalne
vjerojatnosti pojave hazarda, određene i na temelju ozbiljnosti posljedica
hazarda i na temelju maksimalne vjerojatnosti te posljedice.
Kao potrebnu dopunu dokazu da su utvrđeni kvantitativni ciljevi ostvareni, treba
primijeniti dodatne načine upravljanja sigurnošću tako da se, gdje god je to
objektivno moguće, u ATM sustav unese dodatna sigurnost.
3.3. Sigurnosni zahtjevi za inženjere i tehničko osoblje koje obavlja zadaće
vezane uz operativnu sigurnost
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora osigurati da tehničko
osoblje i inženjeri, uključujući osoblje kooperantskih organizacija čije osoblje
radi s odobrenom ATM opremom i održava tu opremu, posjeduju i održavaju
adekvatno znanje i razumijevanje usluga koje oni podržavaju, znanje o stvarnim i
potencijalnim utjecajima njihovog rada na sigurnost tih usluga te o primjerenim
radnim ograničenjima koje treba poštivati.
U odnosu na osoblje koje obavlja zadaće vezane uz sigurnost, uključujući osoblje
kooperanata, pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu dužan je
dokumentirati adekvatnost kvalifikacija tog osoblja; da ima organizirani način
raspoređivanja na rad u smjenama kojim se osigurava dovoljan kapacitet i
kontinuitet usluga; da ima pravilnik o školovanju, planove školovanja te
evidenciju o školovanju te da ima organizirano nadziranje nekvalificiranog
osoblja. Pružatelj usluga mora imati definirane procedure za slučajeve kad je
tjelesno ili duševno stanje osoblja dvojbeno.
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora voditi registar podataka o
broju, statusu i radnom rasporedu osoblja uključenog u zadaće vezane uz
sigurnost. U tom registru treba:
(a) odrediti osobe odgovorne za funkcije vezane uz sigurnost;
(b) upisati relevantne kvalifikacije tehničkog i operativnog osoblja u odnosu na
tražene kvalifikacije i zahtjeve glede osposobljenosti;
(c) specificirati lokacije i zadaće na koje je raspoređeno tehničko i operativno
osoblje, uključujući metodu raspoređivanja na rad u smjenama.
4. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu mora biti u stanju demonstrirati
da njegove radne metode i operativne procedure zadovoljavaju standarde iz
sljedećih aneksa Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, u dijelu u
kojem su isti relevantni za pružanje operativnih usluga u zračnom prometu u
dotičnom zračnom prostoru:
• Aneks 2 o pravilima letenja (10. izdanje, srpanj 2005.)
• Aneks 10 o aeronautičkim telekomunikacijama, Svezak 2 o komunikacijskim
procedurama (6. izdanje, listopad 2001. uključujući sve izmjene i dopune do br.
79),
• Aneks 11 o operativnim uslugama u zračnom prometu (13. izdanje, srpanj 2001.,
uključujući sve izmjene i dopune do br. 43).
ANEKS III
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE METEOROLOŠKIH USLUGA
1. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost
Pružatelj meteoroloških usluga mora osigurati da meteorološke informacije, koje
su potrebne za obavljanje njihovih funkcija, u obliku koji je prikladan za
korisnike, budu dostupne:
– operatorima zrakoplova i članovima posade zrakoplova radi planiranja prije i
za vrijeme leta,
– pružateljima operativnih usluga u zračnom prometu i usluga letnih informacija
– službama traženja i spašavanja
– zračnim lukama
Pružatelj meteoroloških usluga mora potvrditi stupanj točnosti informacija koje
se distribuiraju za potrebe letnih operacija, uključujući izvor takvih
informacija, prije njihovog distribuiranja ali istovremeno treba osigurati da se
te informacije distribuiraju na vrijeme i da se prema potrebi ažuriraju.
2. Radne metode i operativne procedure
Pružatelj meteoroloških usluga mora demonstrirati da njegove radne metode i
operativne procedure zadovoljavaju standarde iz sljedećih aneksa Konvencije o
međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, u dijelu u kojem su isti relevantni za
pružanje meteoroloških usluga u dotičnom zračnom prostoru:
• Aneks 3 o meteorološkim uslugama za međunarodnu zračnu plovidbu (15. izdanje,
srpanj 2004.)
• Aneks 11 o operativnim uslugama u zračnom prometu (13. izdanje, srpanj 2001.
uključujući sve izmjene i dopune do br. 43)
• Aneks 14 o aerodromima (Svezak I: 4, izdanje, srpanj 2004.; Svezak II, 2.
izdanje, srpanj 1995., uključujući sve izmjene i dopune do br. 3).
ANEKS IV
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE USLUGA ZRAKOPLOVNIH INFORMACIJA
1. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost
Pružatelj usluga zrakoplovnih informacija mora osigurati da informacije i podaci
budu dostupni u obliku koji je prikladan za:
– osoblje koje izvršava letove, uključujući posadu zrakoplova kao za planiranje
letova, sustave za upravljanje letovima i simulatore letenja;
– pružatelje operativnih usluga u zračnom prometu koji su zaduženi za usluge
letnih informacija (FIS), aerodromsku službu za letne informacije (AFIS) te
službu za pružanje informacija prije leta.
Pružatelj usluga zrakoplovnih informacija mora osigurati cjelovitost podataka i
potvrditi stupanj točnosti informacija koje se distribuiraju operativcima,
uključujući i izvor takvih informacija, prije njihovog distribuiranja.
2. Radne metode i operativne procedure
Pružatelj usluga zrakoplovnih informacija mora demonstrirati da njegove radne
metode i operativne procedure zadovoljavaju primjenjive standarde iz sljedećih
aneksa Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, u dijelu u kojem su
isti relevantni za pružanje usluga zrakoplovnih informacija u dotičnom zračnom
prostoru:
• Aneks 3 o meteorološkim uslugama za međunarodnu zračnu plovidbu (15. izdanje,
srpanj 2004.)
• Aneks 4 o zrakoplovnim kartama (10. izdanje, srpanj 2001., uključujući sve
izmjene i dopune do br. 53),
• Aneks 15 o uslugama zrakoplovnih informacija (12. izdanje, srpanj 2004.)
ANEKS V
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE USLUGA KOMUNIKACIJA, NAVIGACIJE ILI NADZORA
1. Tehnička i operativna stručnost i sposobnost
Pružatelj usluga komunikacija, navigacije ili nadzora mora osigurati redovitost
i integritet svojih usluga.
Pružatelj usluga komunikacija, navigacije ili nadzora mora potvrditi stupanj
kvalitete usluga koje on pruža te mora demonstrirati da se njegova oprema
redovito održava i po potrebi kalibrira.
2. SIGURNOST USLUGA
Pružatelj usluga komunikacija, navigacije ili nadzora mora ispunjavati zahtjeve
iz Aneksa II, dio 3 o sigurnosti usluga.
3. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelj usluga komunikacija, navigacije ili nadzora mora biti u stanju
demonstrirati da njegove radne metode i operativne procedure zadovoljavaju
standarde iz Aneksa 10 o aeronautičkim telekomunikacijama Konvencije o
međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Svezak I: 5. izdanje, srpanj 1996.; Svezak
II: 6. izdanje, listopad 2001.; Svezak III: 1. izdanje, srpanj 1995; Svezak IV:
3. izdanje, srpanj 2002; Svezak V: 2. izdanje, srpanj 2001. uključujujći sve
izmjene i dopune do br. 79),, u dijelu u kojem su isti relevantni za pružanje
usluga komunikacija, navigacije ili nadzora u dotičnom zračnom prostoru:
UREDBA KOMISIJE (EZ-a) br. 1315/2007
od 8. studenoga 2007.
o nadzoru sigurnosti prilikom upravljanja zračnim prometom kojom se izmjenjuje i
dopunjuje Uredba (EZ-a) br. 2096/2005
(Tekst od važnosti za Europski gospodarski prostor)
KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ-a) br. 550/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od
10. ožujka 2004. o pružanju usluga zračne plovidbe na jedinstvenom europskom
nebu (Uredba o pružanju usluga)1, a posebno njegov članak 4.,
budući da:
(1) Sukladno Uredbi (EZ-a) br. 550/2004 Komisija mora utvrditi i usvojiti
relevantne odredbe Eurocontrolovih sigurnosnih propisa (ESARR) uzimajući u obzir
vrijedeće pravne propise Zajednice. ESARR 1 pruža skup sigurnosnih regulatornih
zahtjeva za provedbu učinkovite funkcije nadzora sigurnosti prilikom upravljanja
zračnim prometom (ATM).
(2) Uloga i funkcije nacionalnih nadzornih tijela utvrđene su u Uredbi (EZ-a)
br. 549/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. kojom se
utvrđuje okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba (okvirna Uredba)2, Uredbi
(EZ-a) br. 550/2004, Uredbi (EZ-a) br. 552/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća
od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti europske mreže za upravljanje zračnim
prometom (Uredba o interoperabilnosti)3 i Uredbi Komisije (EZ-a) br. 2096/2005 od
20. prosinca 2005. kojom se utvrđuju Zajednički zahtjevi za pružanje usluga
zračne plovidbe4. Ovi propisi uključuju zahtjeve u pogledu sigurnosti usluga
zračne plovidbe. Iako je za sigurno pružanje usluga odgovoran pružatelj, države
članice moraju osigurati učinkoviti nadzor putem nacionalnih nadzornih tijela.
(3) Ova se Uredba ne odnosi na vojne operacije i obuku iz članka 1. stavka 2.
Uredbe (EZ-a) br. 549/2004.
(4) Nacionalna nadzorna tijela morala bi audite sigurnosti i sigurnosne preglede
u skladu s ovom Uredbom provoditi u okviru potrebnih inspekcijskih pregleda i
nadzora propisanih Uredbom (EZ-a) br. 550/2004.
(5) Nacionalna nadzorna tijela morala bi razmotriti korištenje pristupa nadzora
sigurnosti iz ove Uredbe prema potrebi i u drugim područjima nadzora radi
razrade učinkovitog i cjelovitog nadzora.
(6) U skladu s Odjeljkom 2.26 Priloga 11. Konvenciji o međunarodnom civilnom
zrakoplovstvu, ESARR 1 zahtijeva nadzor i ocjenu postignutih razina sigurnosti u
odnosu na prihvatljive razine sigurnosti utvrđene za pojedinačne blokove zračnog
prostora. Međutim, ove prihvatljive razine sigurnosti potrebno je u cijelosti
utvrditi i na razini Zajednice te ih je stoga potrebno uzeti u obzir kasnije u
ovoj Uredbi.
(7) Sve usluge zračne plovidbe, kao i upravljanje protokom zračnog prometa i
zračnim prostorom, koriste funkcionalne sustave koji omogućuju upravljanje
zračnim prometom. Stoga bi sve promjene funkcionalnih sustava trebale biti
podvrgnute nadzoru sigurnosti.
(8) Članak 7. Uredbe (EZ-a) br. 552/2004 zahtijeva da nacionalno nadzorno tijelo
poduzme sve potrebne mjere ako sustav ili sastavni dio sustava ne ispunjava
relevantne zahtjeve. U ovome kontekstu, te osobito u slučajevima kada je
potrebno izdati sigurnosnu direktivu, nacionalno nadzorno tijelo trebalo bi
predvidjeti mogućnost da obaviještena tijela koja sudjeluju u izdavanju izjave
EZ-a zaduži za provedbu posebnih istraga u pogledu navedenog tehničkog sustava.
(9) Nacionalnim nadzornim tijelima potrebno je osigurati dovoljno vremena kako
bi se pripremili za nadzor sigurnosti promjena, prije svega u vezi s
utvrđivanjem ciljeva i normi. Navedeno se utvrđivanje treba zasnivati na
odgovarajućim specifikacijama Zajednice i drugim smjernicama.
(10) Godišnja izvješća o nadzoru sigurnosti koja pripremaju nacionalna nadzorna
tijela trebala bi doprinijeti preglednosti i odgovornosti nadzora sigurnosti.
Izvješća je potrebno nasloviti na države članice koje imenuju ili uspostavljaju
dotično tijelo. Nadalje, potrebno ih je koristiti u okviru regionalne suradnje i
međunarodnog praćenja nadzora sigurnosti. Mjere o kojima se izvještava
obuhvaćaju relevantne informacije u pogledu praćenja uspješnosti osiguranja
sigurnosti, usklađenosti s mjerodavnim sigurnosnim propisima od strane
nadziranih organizacija, programa audita sigurnosti, pregleda sigurnosnih
obrazloženja, promjena funkcionalnih sustava koje provode organizacije u skladu
s postupcima koje je prihvatilo tijelo i sigurnosnim direktivama koje je izdalo
nacionalno nadzorno tijelo.
(11) Sukladno članku 2. stavku 4. Uredbe (EZ-a) br. 550/2004 nacionalna nadzorna
tijela moraju donijeti odgovarajuće mjere radi osiguranja tijesne međusobne
suradnje kako bi se primjereno nadzirali pružatelji usluga zračne plovidbe koji
pružaju usluge vezane uz zračni prostor koji je pod nadležnošću države članice
koja nije država članica izdavateljica dozvole. Tijela bi prije svega trebala
razmijeniti odgovarajuće informacije o nadzoru sigurnosti organizacija.
(12) Stoga je Uredbu (EZ-a) br. 2096/2005 potrebno na odgovarajući način
izmijeniti i dopuniti kako bi se osigurala usklađena provedba jedinstvenog
europskog neba.
(13) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za
jedinstveno europsko nebo,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ovom se Uredbom uspostavlja funkcija nadzor sigurnosti u pogledu usluga
zračne plovidbe, upravljanja protokom zračnog prometa (ATFM) i upravljanja
zračnim prostorom (ASM) za opći zračni promet utvrđivanjem i usvajanjem
relevantnih obveznih odredaba sigurnosnih propisa Eurocontrola o nadzoru
sigurnosti prilikom upravljanja zračnim prometom (ATM) (ESARR 1) objavljenih 5.
studenoga 2004.
2. Ova se Uredba primjenjuje na djelatnosti nacionalnih nadzornih tijela i
Ovlaštenih organizacija koje djeluju u njihovo ime u vezi sa nadzora sigurnosti
usluga zračne plovidbe, upravljanja protokom zračnog prometa i upravljanja
zračnim prostorom.
Članak 2.
Definicije
U smislu ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene Uredbom (EZ-a) br.
549/2004.
Također se primjenjuju sljedeće definicije:
1. »korektivna mjera« podrazumijeva mjeru za otklanjanje uzroka otkrivene
neusklađenosti;
2. »funkcionalni sustav« podrazumijeva kombinaciju sustava, postupaka i ljudskih
resursa organiziranih radi izvođenja funkcije u okviru upravljanja zračnim
prometom;
3. »organizacija« podrazumijeva pružatelja usluga zračne plovidbe ili subjekta
koji osigurava upravljanje protokom zračnog prometa ili upravljanje zračnim
prostorom;
4. »proces« podrazumijeva skup međusobno povezanih ili uzajamno djelujućih
djelatnosti koji pretvara ulazne elemente u izlazne elemente;
5. »sigurnosno obrazloženje« podrazumijeva postupak dokazivanja da se predložena
promjena u funkcionalnom sustavu može provesti u skladu sa sigurnosnim propisima
u okviru ciljeva ili normi utvrđenih postojećim zakonodavnim okvirom;
6. »sigurnosna direktiva« podrazumijeva dokument koji objavljuje ili usvaja
nacionalno nadzorno tijelo i koji nalaže provođenje mjera radi ponovnog
uspostavljanja sigurnosti funkcionalnog sustava, ako se dokaže da bi u
suprotnome zrakoplovna sigurnost mogla biti ugrožena;
7. »sigurnosni cilj« podrazumijeva kvalitativnu ili kvantitativnu izjavu kojom
se definira najveća učestalost ili vjerojatnost očekivanog pojavljivanja hazarda
koju je moguće prihvatiti;
8. »audit sigurnosti« podrazumijeva sustavan i neovisan pregled obavljen od
strane nacionalnog nadzornog tijela, ili u njegovo ime, kako bi se utvrdilo jesu
li cjelokupna rješenja u pogledu sigurnosti, ili njihovi elementi, a koja su
povezana s procesima i njihovim rezultatima, proizvodima ili uslugama, usklađena
sa zahtijevanim sigurnosnim rješenjima te provode li se učinkovito i jesu li
primjerena za postizanje očekivanih rezultata;
9 »sigurnosni propisi« podrazumijevaju propise u vezi s pružanjem usluga zračne
plovidbe ili obavljanjem funkcija upravljanja protokom zračnoga prometa ili
upravljanja zračnim prostorom, koji su ustanovljeni propisima Zajednice ili
nacionalnim propisima, te koji se odnose na tehničku i operativnu osposobljenost
i primjerenost za pružanje navedenih usluga i obavljanje navedenih funkcija na
upravljanje sigurnošću, kao i na sustave, njihove sastavne dijelove i
pripadajuće postupke;
10. »sigurnosni zahtjev« podrazumijeva sredstvo za ublažavanje rizika,
definirano strategijom ublažavanja rizika, koje omogućuje postizanje posebnog
sigurnosnog cilja; sigurnosni zahtjevi uključuju organizacijske, operativne,
postupovne, funkcionalne zahtjeve, zahtjeve u pogledu uspješnosti djelovanja i
interoperabilnosti ili u pogledu značajki okoliša;
11. »provjera« podrazumijeva potvrdu predočavanjem objektivnih dokaza da su
specificirani zahtjevi ispunjeni.
Članak 3.
Funkcija nadzora sigurnosti
1. Nacionalna nadzorna tijela obavljaju nadzor sigurnosti u sklopu nadzora
zahtjeva primjenjivih na usluge zračne plovidbe i na upravljanje protokom
zračnoga prometa i upravljanje zračnim prostorom radi praćenja sigurnog
obavljanja ovih djelatnosti i provjere poštuju li se mjerodavni sigurnosni
propisi te jesu li njihova provedbena rješenja ostvarena.
2. Prilikom sklapanja sporazuma o nadzoru organizacija aktivnih u funkcionalnim
blokovima zračnoga prostora koji se protežu preko zračnih prostora pod
nadležnošću više od jedne države članice, dotične države članice utvrđuju i
dodjeljuju odgovornosti za nadzor sigurnosti na način da:
(a) postoje jasno utvrđena mjesta odgovornosti za provedbu svake odredbe ove
uredbe;
(b) države članice imaju pregled mehanizama nadzora sigurnosti i njihovih
rezultata.
Države članice redovito preispituju sporazum i njegovu praktičnu provedbu,
osobito u svjetlu uspješnosti u pogledu osiguranja sigurnosti.
Članak 4.
Praćenje uspješnosti u pogledu osiguranja sigurnosti
1. Nacionalna nadzorna tijela redovito nadziru i ocjenjuju postignute razine
sigurnosti kako bi provjerila njihovu usklađenost sa sigurnosnim propisima koji
se primjenjuju u blokovima zračnoga prostora pod njihovom nadležnošću.
2. Nacionalna nadzorna tijela, na temelju rezultata praćenja sigurnosti,
utvrđuju prije svega područja kojima je nužno dati prednost u pogledu provjere
usklađenosti sa sigurnosnim propisima.
Članak 5.
Provjera i potvrđivanje usklađenosti sa sigurnosnim propisima
1. Nacionalna nadzorna tijela uspostavljaju proces za provjeru:
(a) usklađenosti s mjerodavnim sigurnosnim propisima prije izdavanja ili
produženja dozvole potrebne za pružanje usluga zračne plovidbe kao i s
pridruženim sigurnosnim uvjetima;
(b) usklađenosti sa svakom obvezom u vezi sa sigurnošću iz akta o određivanju,
izdanog u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ-a) br. 550/2004;
(c) stalne usklađenosti organizacija s mjerodavnim sigurnosnim propisima;
(d) provedbe sigurnosnih ciljeva, sigurnosnih zahtjeva i ostalih sigurnosnih
uvjeta utvrđenih u:
(i) EC-izjavama o verifikaciji sustava, uključujući svaku relevantnu EC-izjavu o
usklađenosti sastavnih dijelova sustava ili njihovoj primjerenosti za
korištenje;
(ii) postupcima procjene i ublažavanja rizika, koji su propisani sigurnosnim
propisima koji se odnose na usluge zračne plovidbe, upravljanje protokom
zračnoga prometa i upravljanje zračnim prostorom;
(e) provedbe sigurnosnih direktiva.
2. Proces iz stavka 1.:
(a) temelji se na dokumentiranim postupcima;
(b) naslanja se na dokumentaciju čija je osobita namjena da osoblju za nadzor
sigurnosti pruži smjernice za obavljanje njihovih zaduženja;
(c) pruža dotičnoj organizaciji naznaku rezultata djelatnosti nadzora
sigurnosti;
(d) temelji se na auditima i pregledima sigurnosti koji se provode u skladu s
člancima 6., 8. i 9.;
(e) pruža nacionalnim nadzornim tijelima dokaze potrebne radi usvajanja dodatnih
mjera, uključujući mjere predviđene člankom 9. Uredbe (EZ-a) br. 549/2004 i
člankom 7. stavkom 7. Uredbe (EZ-a) br. 550/2004 u slučajevima nepoštivanja
sigurnosnih propisa.
Članak 6.
Auditi sigurnosti
1. Nacionalna nadzorna tijela, ili njihove ovlaštene organizacije, provode
audite sigurnosti (safety regulatory audita).
2. Auditi sigurnosti iz stavka 1.:
(a) procjenom potreba za poboljšanjem ili korektivnim mjerama, nacionalnim
nadzornim tijelima pružaju dokaze o usklađenosti s mjerodavnim sigurnosnim
propisima i provedbenim rješenjima;
(b) su neovisne o internim auditima koje obavlja dotična organizacija u okviru
svojih sustava za upravljanje sigurnošću i kakvoćom;
(c) obavljaju revizori kvalificirani u skladu sa zahtjevima iz članka 11.;
(d) primjenjuju se na sva ili dio provedbenih rješenja, na procese, proizvode
ili usluge;
(e) utvrđuju usklađenost ili neusklađenost:
(i) provedbenih rješenja sa sigurnosnim propisima;
(ii) poduzetih mjera s provedbenim rješenjima;
(iii) rezultata poduzetih mjera s očekivanim rezultatima provedbenih rješenja;
(f) imaju za posljedicu ispravljanje svake utvrđene neusklađenosti u skladu s
člankom 7.
3. U okviru inspekcijskog programa propisanog člankom 7. Uredbe (EZ-a) br.
2096/2005, nacionalna nadzorna tijela uspostavljaju i barem jednom godišnje
ažuriraju program audita sigurnosti, a koji im omogućuje da:
(a) obuhvate sva područja mogućih sigurnosnih rizika, usredotočujući se na ona
područja gdje su utvrđeni problemi;
(b) obuhvate sve organizacije i usluge koje su pod nadzorom nacionalnoga
nadzornog tijela;
(c) osiguraju obavljanje audita na način koji je razmjeran razini rizika
aktivnosti organizacije;
(d) osiguraju obavljanje dostatnih audita tijekom dvogodišnjeg razdoblja kako bi
se provjerilo poštuju li sve relevantne organizacije sigurnosne propise koji se
primjenjuju u svim relevantnim područjima funkcionalnoga sustava;
(e) osiguraju praćenje provedbe korektivnih mjera.
4. Nacionalna nadzorna tijela mogu odlučiti promijeniti opseg prethodno
planiranih audita i prema potrebi predvidjeti dodatne audite.
5. Nacionalna nadzorna tijela odlučuju koja rješenja, elementi, usluge,
proizvodi, fizičke lokacije i aktivnosti podliježu auditu u utvrđenom vremenskom
razdoblju.
6. Nalazi audita i utvrđene neusklađenosti se dokumentiraju. Neusklađenosti se
dokazuju te utvrđuju na temelju mjerodavnih sigurnosnih propisa i njihovih
provedbenih rješenja na kojima se zasnivao audit.
Sastavlja se auditorsko izvješće u kojemu se preciziraju neusklađenosti.
Članak 7.
Korektivne mjere
1. Nacionalno nadzorno tijelo priopćava nalaze audita organizaciji koja je bila
auditirana te istovremeno nalaže poduzimanje korektivnih mjera radi otklanjanja
utvrđenih neusklađenosti, ne dovodeći pritom u pitanje bilo kakve dodatne mjere
koje nalažu mjerodavni sigurnosni propisi.
2. Organizacija koja je bila auditirana određuje korektivne mjere koje smatra
potrebnima za otklanjanje neusklađenosti te vremenski rok za njihovu provedbu.
3. Nacionalno nadzorno tijelo ocjenjuje korektivne mjere koje je odredila
organizacija koja je bila revidirana i njihovu provedbu te ih prihvaća ako ih
ocijeni dostatnima za otklanjanje utvrđenih neusklađenosti.
4. Organizacija koja je bila auditirana započinje provoditi korektivne mjere
koje je prihvatilo nacionalno nadzorno tijelo. Ove korektivne mjere i daljnji
postupak praćenja provode se u roku prihvaćenom od strane nacionalnog nadzornog
tijela.
Članak 8.
Nadzor sigurnosti promjena u funkcionalnim sustavima
1. Prilikom odlučivanja o uvođenju promjena u funkcionalnim sustavima
organizacije, a koje bi mogle utjecati na sigurnost, organizacije koriste
isključivo postupke koje je prihvatilo njihovo nacionalno nadzorno tijelo. U
slučaju pružatelja operativnih usluga zračnog prometa te pružatelja usluga
komunikacija, navigacije ili nadzora, nacionalno nadzorno tijelo prihvaća
navedene postupke u okviru Uredbe (EZ-a) br. 2096/2005.
2. Organizacije obavještavaju svoja nacionalna nadzorna tijela o svim planiranim
promjenama u pogledu sigurnosti. U tu svrhu nacionalna nadzorna tijela utvrđuju
odgovarajuće upravne postupke u skladu s nacionalnim pravnim propisima.
3. Osim u slučaju primjene članka 9., organizacije mogu provesti prijavljenu
promjenu u skladu s postupcima iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 9.
Postupak pregleda predloženih promjena
1. Nacionalno nadzorno tijelo pregledava sigurnosna obrazloženja vezana uz nove
funkcionalne sustave ili promjene u postojećim funkcionalnim sustavima koje je
organizacija predložila kada:
(a) procjena ozbiljnosti, provedena u skladu s točkom 3.2.4. Priloga II. Uredbi
(EZ-a) br. 2096/2005 utvrđuje stupnjeve ozbiljnosti 1 ili 2 za potencijalne
posljedice utvrđenih hazarda; ili
(b) provedba promjena zahtijeva uvođenje novih zrakoplovnih normi.
Kada nacionalno nadzorno tijelo utvrdi potrebu za pregledom u okolnostima koje
nisu navedene pod točkama (a) i (b), ono obavještava organizaciju koja će
provesti sigurnosni pregled prijavljene promjene.
2. Pregled se obavlja u skladu s razinom rizika koji predstavlja novi
funkcionalni sustav ili promjenu postojećih funkcionalnih sustava.
Pregled:
(a) se temelji na dokumentiranim postupcima;
(b) se temelji na dokumentaciji posebno namijenjenoj kako bi osoblju za nadzor
sigurnosti osigurala upute za obavljanje njihovih dužnosti;
(c) razmatra sigurnosne ciljeve i zahtjeve te ostale sigurnosne uvjete koji se
odnose na razmatranu promjenu i koji su bili utvrđeni u:
(i) EC-izjavama o verifikaciji sustava;
(ii) EC-izjavama o usklađenosti sastavnih dijelova sustava ili njihovoj
primjerenosti za korištenje; ili
(iii) dokumentaciji o procjeni i ublažavanju rizika izrađenoj u skladu s
mjerodavnim sigurnosnim propisima;
(d) prema potrebi utvrđuje dodatne sigurnosne uvjete u vezi s provedbom
promjene;
(e) ocjenjuje prihvatljivost iznesenih sigurnosnih obrazloženja te pritom uzima
u obzir:
(i) identifikacija hazarda;
(ii) dosljednost utvrđivanja razina ozbiljnosti;
(iii) valjanost sigurnosnih ciljeva;
(iv) valjanost, učinkovitost i izvedivost sigurnosnih zahtjeva i svih drugih
utvrđenih sigurnosnih uvjeta;
(v) dokaz da se sigurnosni ciljevi, zahtjevi i svi ostali utvrđeni sigurnosni
uvjeti kontinuirano ostvaruju i ispunjavaju;
(vi) dokaz da je postupak oblikovanja sigurnosnih obrazloženja u skladu s
mjerodavnim sigurnosnim propisima;
(f) provjerava postupke koje koriste organizacije prilikom oblikovanja
sigurnosnih obrazloženja u vezi s novim funkcionalnim sustavom ili razmatranim
promjenama postojećih funkcionalnih sustava;
(g) utvrđuje potrebu za provjerom stalne usklađenosti;
(h) obuhvaća sve potrebne aktivnosti koordinacije s tijelima koja su odgovorna
za nadzor sigurnosti plovidbenosti i zrakoplovnih operacija;
(i) pruža obavijest o prihvaćanju, prema potrebi uvjetovanom, ili o
neprihvaćanju, popraćenu odgovarajućim obrazloženjem, razmatrane promjene.
3. Nacionalno nadzorno tijelo prihvaća provedbu promjene koja podliježe
pregledu.
Članak 10.
Ovlaštene organizacije
1. Kada nacionalno nadzorno tijelo odluči delegirati obavljanje audita ili
provjere sigurnosti Ovlaštenoj organizaciji u skladu s člankom 9. stavkom 2.,
ono mora voditi računa o tome da kriteriji koji se primjenjuju prilikom odabira
Ovlaštene organizacije u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ-a) br. 550/2004
uključuju sljedeće:
(a) Ovlaštena organizacija posjeduje iskustvo u procjenjivanju sigurnosti
zrakoplovnih prijevoznika;
(b) Ovlaštena organizacija ne sudjeluje istovremeno u internim aktivnostima u
okviru sustava upravljanja sigurnošću ili kvalitetom dotične organizacije;
(c) cjelokupno osoblje koje sudjeluje u obavljanju audita ili provjera
sigurnosti primjereno je obučeno i kvalificirano te ispunjava kvalifikacijske
kriterije članka 11. stavka 3. ove Uredbe.
2. Ovlaštena organizacija prihvaća mogućnost da je nacionalno nadzorno tijelo
ili bilo koje drugo tijelo u njegovo ime auditira.
3. Nacionalno nadzorno tijelo vodi evidenciju ovlaštenih organizacija zaduženih
da u njegovo ime obavljaju audite ili provjere sigurnosti. U evidencijama se
dokumentira usklađenost sa zahtjevima iz stavka 1.
Članak 11.
Kapaciteti nadzora sigurnosti
1. Države članice vode računa o tome da nacionalna nadzorna tijela posjeduju
potrebne kapacitete za obavljanje nadzora sigurnosti svih organizacija za koje
su ona nadležna, uključujući dostatna sredstva za provedbu mjera definiranih u
ovoj Uredbi.
2. Svake dvije godine, na temelju analize procesa koje ova Uredba zahtijeva i
njihove primjene, nacionalna nadzorna tijela obavljaju i ažuriraju procjenu
ljudskih resursa potrebnih za obavljanje njihovih funkcija nadzora sigurnosti.
3. Nacionalna nadzorna tijela vode računa o tome da su sve osobe koje sudjeluju
u aktivnostima nadzora sigurnosti osposobljene za obavljanje dotične funkcije. U
vezi s time ona:
(a) definiraju i dokumentiraju obrazovanje, obuku, tehničko i operativno znanje,
iskustvo i kvalifikacije relevantne za obavljanje zadataka svakog radnog mjesta
povezanog s aktivnostima nadzora sigurnosti unutar njihove strukture;
(b) osobama koje unutar njihove strukture sudjeluju u obavljanju aktivnosti
nadzora sigurnosti osiguravaju posebnu obuku;
(c) vode računa o tome da osobe zadužene za obavljanje audita sigurnosti,
uključujući revizore iz ovlaštenih organizacija, ispunjavaju posebne
kvalifikacijske kriterije koje je definiralo nacionalno nadzorno tijelo.
Kriteriji se odnose na:
(i) poznavanje i razumijevanje zahtjeva u vezi s uslugama zračne plovidbe,
upravljanjem protoka zračnoga prometa i upravljanjem zračnim prostorom, u
pogledu kojih se mogu obaviti auditi sigurnosti;
(ii) korištenje tehnika ocjenjivanja;
(iii) vještine potrebne za upravljanje auditom;
(iv) dokaz o osposobljenosti revizora na temelju evaluacije ili drugih
prihvatljivih načina.
Članak 12.
Sigurnosne direktive
1. Nacionalno nadzorno tijelo izdaje sigurnosnu direktivu kada u funkcionalnom
sustavu otkrije okolnosti koje ugrožavaju sigurnost funkcionalnog sustava i
nalažu neposredno djelovanje.
2. Sigurnosna direktiva prosljeđuje se relevantnim organizacijama te sadrži
barem sljedeće informacije:
(a) utvrđivanje okolnosti koje ugrožavaju sigurnost;
(b) utvrđivanje pogođenoga funkcionalnog sustava;
(c) potrebne mjere i njihova utemeljenost;
(d) rok za usklađivanje potrebnih mjera sa sigurnosnom direktivom;
(e) datum njezina stupanja na snagu.
3. Presliku sigurnosne direktive nacionalno nadzorno tijelo prosljeđuje drugim
relevantnim nacionalnim nadzornim tijelima, osobito onim tijelima koja sudjeluju
u nadzoru sigurnosti funkcionalnog sustava, te prema potrebi Komisiji, Europskoj
agenciji za sigurnost zračnog prometa (EASA) i Eurocontrolu.
4. Nacionalno nadzorno tijelo provjerava usklađenost s mjerodavnim sigurnosnim
direktivama.
Članak 13.
Evidencije o nadzoru sigurnosti
Nacionalna nadzorna tijela vode i omogućuju pristup odgovarajućim evidencijama koje se odnose na njihove procese nadzora sigurnosti, uključujući izvješća o svim auditima sigurnosti i druge evidencije u vezi sa sigurnošću, a koje se odnose na potvrde, oznake, nadzor sigurnosti promjena, sigurnosne direktive i korištenje ovlaštenih organizacija.
Članak 14.
Izvještavanje o nadzoru sigurnosti
1. Nacionalno nadzorno tijelo priprema godišnje izvješće o nadzoru sigurnosti
koje se odnosi na mjere poduzete u skladu s ovom Uredbom. Izvješće također
sadrži informacije o:
(a) organizacijskoj strukturi i postupcima nacionalnoga nadzornog tijela;
(b) zračnom prostoru pod nadležnošću države članice koja je osnovala ili
imenovala nacionalno nadzorno tijelo i organizacije pod nadzorom nacionalnoga
nadzornog tijela;
(c) ovlaštenim organizacijama zaduženima za obavljanje audita sigurnosti;
(d) postojećim razinama sredstava tijela;
(e) svakom sigurnosnom pitanju utvrđenom prilikom procesa nadzora sigurnosti
koje provodi nacionalno nadzorno tijelo.
2. Prilikom izrade vlastitih godišnjih izvješća za Komisiju, izradu koju nalaže
članak 12. Uredbe (EZ-a) br. 549/2004, države članice koriste izvješća koja su
izradila njihova nacionalna nadzorna tijela.
3. Godišnje izvješće o nadzoru sigurnosti je na raspolaganju dotičnim državama
članicama, u slučaju funkcionalnih blokova zračnog prostora i programima i
aktivnostima koje se provode u skladu s prihvaćenim međunarodnim mjerama za
praćenje ili auditiranje provedbe nadzora sigurnosti usluga u zračnj plovidbi,
upravljanja protokom zračnoga prometa i upravljanja zračnim prostorom.
Članak 15.
Razmjena informacija između nacionalnih nadzornih tijela
Nacionalna nadzorna tijela donose mjere za osiguranje tijesne međusobne suradnje u skladu s člankom 2. stavkom 4. Uredbe (EZ-a) br. 550/2004 te razmjenjuju sve odgovarajuće informacije kako bi osigurala nadzor sigurnosti svih organizacija koje pružaju prekogranične usluge ili funkcije.
Članak 16.
Izmjena i dopuna Uredbe (EZ-a) br. 2096/2005
Članak 5. stavak 3. Uredbe (EZ-a) br. 2096/2005 se briše.
Članak 17.
Prijelazna odredba
Države članice mogu odgoditi primjenu članka 9. stavka 3. do 1. studenoga 2008. O tome su dužne odmah obavijestiti Komisiju.
Članak 18.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije.
Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama
članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 8. studenoga 2007.
Za Komisiju
Jacques Barrot
Potpredsjednik
______
1 SL L 96, 31.3.2004., str. 10.
2 SL L 96, 31.3.2004., str. 1.
3 SL L 96, 31.3.2004., str. 26.
4 SL L 335, 21.12.2005., str. 13.