Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1745/2007 od 30. listopada 2008.

NN 137/2008 (26.11.2008.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1745/2007 od 30. listopada 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3866

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Agata Račan, predsjednica Vijeća, te suci Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija i Željko Potočnjak, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo P. – m. f. – M. o., kojeg zastupa S. T. K., odvjetnica iz O. d. V. i s. iz Z., na sjednici održanoj 30. listopada 2008. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: XXXVII Pž-6231/06-3 od 13. veljače 2007. godine.

Tim je rješenjem odbijena žalba podnositelja, kao zainteresirane osobe, i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-98/288-12 od 26. lipnja 2006. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem upisano je usklađenje predlagatelja sa Zakonom o visokim učilištima (»Narodne novine« broj 59/96., 14/00., 26/00., 67/00., 94/00. i 129/00.; u daljnjem tekstu: ZVU) i Zakonom o sudskom registru (»Narodne novine« broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99. i 54/05.; u daljnjem tekstu: ZSR), javne ustanove pod tvrtkom/nazivom S. u Z., P. – m. f., sa sjedištem u Z., M., K. Z. 8, u registarski uložak s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 080206953, prema podacima utvrđenim u prilogu tog rješenja (Podaci za upis u sudski registar), koji je njegov sastavni dio.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena ustavna prava propisana člankom 67. Ustava Republike Hrvatske.

Povrede navedenih ustavnih prava podnositelj obrazlaže razlozima isticanim tijekom žalbenog postupka, a koji se svode na tvrdnje o povredama postupovnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

U bitnome ističe kako je odluka Upravnog vijeća S. u Z. od 15. ožujka 1995. godine, na kojoj se temelji osporeno prvostupanjsko rješenje, da se dva fakulteta spoje u jedan uz izrazito protivljenje jednog od tih dvaju fakulteta, u suprotnosti s opisanim shvaćanjem i tumačenjem pojma autonomije sveučilišta.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih rješenja i vraćanje na ponovni postupak i odlučivanje.

Naknadno podnesenim podneskom podnositelj ustavne tužbe predložio je da Ustavni sud primjenom članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) odgodi provođenje rješenja Trgovačkog sudu u Zagrebu od 26. lipnja 2006. godine, te da odgodi nastup pravnih posljedica istog i njihov upis u registarske uloške MBS: 080411346 i MBS: 080206953, te da se činjenica donošenja privremene mjere upiše u predmetne uloške MBS: 080411346 i MBS: 080206953 do donošenja odluke Suda o njegovoj ustavnoj tužbi.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-98/288.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona, propisuje:

Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...), povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, (...).

U postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje je li podnositelju povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo) na koje upućuje u ustavnoj tužbi, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava koje podnositelj navodi u ustavnoj tužbi.

5. Uvidom u osporena rješenja i dokumentaciju koja prileži spisu, utvrđeno je da je predlagatelj podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao registarskom sudu, prijavu za upis u sudski registar usklađenja sa ZVU-om i ZSR-om javne ustanove pod nazivom S. u Z., P. – m. f., sa sjedištem u Z. – M., K. Z. 8.

Ispitujući udovoljavanje pretpostavkama o kojima ovisi dopuštenost prijave i osnovanost zahtjeva za upis, u smislu članka 43. ZSR-a, prvostupanjski je sud donio osporeno rješenje jer je utvrdio da je na snazi odluka Upravnog vijeća S. u Z. od 15. ožujka 1995. godine, kojom se ustanove P. – m. f. – P. o. u Z. i P. – m. f. – M. o. u Z. pripajaju jedna drugoj u ustanovu pod nazivom P. – m. f. S. u Z.

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda navedena odluka Upravnog vijeća S. u Z. je donesena sukladno članku 69. Zakona o ustanovama (»Narodne novine« broj 76/93., 29/97. i 47/99.) kojim je člankom, između ostalog, određeno da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi ili se dvije ili više ustanova mogu spojiti u jednu ustanovu ili se jedna ustanova može podijeliti na dvije ili više ustanova, a da odluku o tim statusnim promjenama donosi osnivač ustanove.

Drugostupanjski sud odbio je žalbu podnositelja navodeći:

Neosnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja temelji svoju odluku na presudama Upravnog suda. Naime, tim presudama je poništena dopusnica izdana podnositelju žalbe (list 154-156 spisa) te je proglašeno ništavim rješenje Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske od 17. travnja 1995. godine, a kojim rješenjem je bila poništena Odluka Upravnog vijeća S. u Z. od 15. ožujka 1995. godine (list 146-151 spisa). Iz toga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da predmetne odluke više ne postoje i da je jedino na snazi Odluka Upravnog vijeća S. u Z. od 15. ožujka 1995. godine, kojom je izvršeno pripajanje i koja je bila pravni temelj za donošenje pobijane odluke.

Izraženo stajalište žalbenog suda u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

6. Odredbama članka 67. Ustava, na povrede kojih se podnositelj poziva, propisano je:

Jamči se autonomija sveučilišta.

Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.

Ustavni sud je utvrdio da osporenim rješenjima nadležnih sudova nisu podnositelju povrijeđena navedena ustavna prava.

Naime, autonomija sveučilišta, propisana člankom 67. Ustava, uključuje pravo svakog pojedinog sveučilišta u Republici Hrvatskoj da samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. Za sveučilište, kao znanstvenu i obrazovnu ustanovu bitno je da samostalno uređuje svoje ustrojstvo i djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište organizacijski i funkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili pak tijelima koja imaju drugu mogućnost utjecaja na uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta. Sveučilište mora imati pravo samostalno odlučivati o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske samouprave sveučilišta.

Odluka Upravnog vijeća S. u Z. od 15. ožujka 1995. godine, za koju su sudovi osporenim rješenjima utvrdili da je donesena od strane ovlaštene osobe, a suglasno članku 69. ZU, prema shvaćanju ovog Suda, predstavlja izraz takve samouprave sveučilišta.

7. Zaključno, Ustavni sud primjećuje da je podnositelj propustio tražiti poništenje navedene odluke Upravnog vijeća pred nadležnim tijelima sudbene vlasti, pa se ta odluka ne može osporavati niti u postupku povodom ustavne tužbe pred ovim Sudom, a niti pozivati na njenu štetnost.

8. Slijedom navedenog, a na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, Ustavni sud je odlučio kao u izreci.

9. Kako je o ustavnoj tužbi podnositelja Sud odmah donio odluku, te nije posebno razmatrao njegov prijedlog za odgodu ovrhe.

10. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1745/2007

Zagreb, 30. listopada 2008.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Agata Račan, v. r.