KOLEKTIVNI UGOVORI

2062

APP d.d., Požega, Industrijska 14, zastupano po predsjedniku Uprave Ivanu Križanoviću, dipl. ing., kao poslodavac i

SINDIKAT PROMETA I VEZA HRVATSKE, Zagreb, Fabkovićeva 1, zastupan po opunomoćeniku Darku Crnkoviću, prema punomoći u prilogu, kao sindikat

sklopili su u Požegi, 4. svibnja 2010. godine

ANEKS

KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA APP d.d.

Članak 1.

Ovim Aneksom ugovorne strane sporazumno mijenjaju i dopunjuju Kolektivni ugovor za APP d.d., od 5. studenog 2009. godine (dalje: Kolektivni ugovor), kako slijedi u daljnjem tekstu.

Članak 2.

Članak 4. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla, nastupanjem određenog dogadaja, zamjenom privremeno nenazočnog radnika, probnog rada te sklapanja ugovora o radu s pripravnikom.

Društvo može sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na odredeno vrijeme s istim radnikom u razdoblju ne dužem od tri godine, osim u slučaju zamjene privremeno nenazočnog radnika.

Članak 3.

Članak 6. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Opći i posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa utvrđuju se sistematizacijom radnih mjesta.

Radnici koji sklapaju ugovor o radu za radno mjesto vozača autobusa te ostala radna mjesta s posebnim uvjetima rada moraju ispunjavati i posebne uvjete utvrdene zakonskim propisima.

Sistematizaciju radnih mjesta utvrđuje Uprava Društva.

Članak 4.

Članak 7. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Društvo se obvezuje radniku dati na obavljanje posao određen ugovorom o radu te mu za obavljeni posao, u skladu s odredbama ovog Pravilnika isplatiti plaću.

Radnik se obvezuje posao određen ugovorom o radu obavljati osobno, savjesno i stručno, sukladno uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada te sukladno internim aktima poslodavca. U slučaju kad radnik ne ispunjava obveze iz radnog odnosa prema prethodno navedenom, čini povredu obveza iz radnog odnosa.

Radnik ne smije svojim radom i ponašanjem štetiti ugledu i poslovanju Društva.

Članak 5.

U članku 10. Kolektivnog ugovora dodaje se novi stavak 4., koji glasi:

Poslodavac može na stručno osposobljavanje za rad bez sklapanja ugovora o radu primiti osobu koja udovoljava uvjetima za takvo osposobljavanje prema Zakonu o radu.

Članak 6.

Članak 13. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem radnik obvezan obavljati poslove te radno vrijeme u kojemu je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavaca na mjestu na kojemu se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Radnik je obvezan obavljati poslove u vremenu koje je utvrđeno rasporedom radnog vremena.

Odluku o rasporedu radnog vremena donosi Društvo prema potrebama registrirane djelatnosti uz savjetovanje s Radničkim vijećem.

Odlukom o rasporedu radnog vremena utvrđuje se dnevni i tjedni raspored radnog vremena, početak i završetak rada i vrijeme trajanja i korištenja stanke.

Smatra se da je radnik spreman obavljati poslove u vrijeme koje je kao radno vrijeme utvrđeno odlukom o rasporedu radnog vremena.

U slučaju potrebe za pripravnosti radnika, vrijeme pripravnosti i visina naknade za pripravnost utvrdit će se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu.

Definicija radnog vremena iz ovog članka ne primjenjuje se na radnike na radnim mjestima vozača autobusa.

Članak 7.

Iza članka 13. Kolektivnog ugovora, dodaje se novi članak 13. a, koji glasi:

Trajanje radnog vremena određeno je Zakonom o radu.

Radno vrijeme može biti puno ili nepuno.

Nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Članak 8.

Članak 14. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

Preraspodijeljenim radnim vremenom ne smatra se smjenski rad i dvokratno radno vrijeme.

Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset osam sati tjedno.

Iznimno od prethodnog stavka, preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati duže od četrdeset osam sati, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, pod uvjetom da radnik Društvu dostavi pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najduže šest mjeseci.

Potrebu i uvođenje preraspodijele radnog vremena internim aktom utvrđuje voditelj službe u kojoj se preraspodjela primjenjuje.

Članak 9.

Članak 15. Kolektivnog ugovora briše se.

Članak 10.

Članak 16. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno.

Prekovremeni rad pojedinog radnik na smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje.

Članak 11.

Članak 17. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Rad u vremenu od 22 sata uvečer do 5 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.

Ako je rad organiziran u smjenama, mora se osigurati izmjena smjena tako da radnik radi noću uzastopce najviše jedan tjedan.

Članak 12.

Članak 19. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od dvadeset četiri sata.

Tjedni odmor radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.

Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor na način iz prethodnog stavka, mora mu se za svaki radi tjedan osigurati korištenje odmora u razdoblju od sljedeća dva tjedna.

Iznimno od navedenog, tjedni odmor radnika na radnim mjestima vozača autobusa uređuje se i koristi sukladno propisima koji uređuju obavljanje poslova mobilnih radnika.

Članak 13.

Članak 20. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Radnik ima pravo za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna.

Godišnji odmor iz stavka prethodnog uvećava se prema ukupnom radnom stažu:

– od 10 do 20 godina 1 dan,

– od 20 do 30 godina 2 dana,

– od 30 na više godina 3 dana.

U dane godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, plaćenog dopusta, blagdana, neradnih dana, subote i razdoblja privremene nesposobnosti za rad.

U slučaju kad radnik prekine korištenje godišnjeg odmora zbog privremene nesposobnosti za rad, po prestanku iste mora se vratiti na rad i ne smije svojom voljom nastaviti koristiti započeti, a neiskorišteni godišnji odmor.

Članak 14.

Članak 21. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

Društvo će vrijeme korištenja godišnje odmora za sve radnike utvrditi rasporedom korištenja godišnjih odmora.

Prije donošenja rasporeda korištenja godišnjih odmora poslodavac će radnike putem oglasnih ploča pozvati da se pismenim putem, u roku od 15 dana od dana isticanja poziva na oglasne ploče, izjasne žele li godišnji odmor koristiti u cijelosti ili u dijelovima te da predlože termine korištenja godišnjih odmora.

Radnici koji se ne izjasne u roku iz prethodnog stavka godišnji odmor koristit će u dijelovima.

Društvo nije vezano prijedlozima radnika o terminima korištenja godišnjeg odmora.

Najmanje 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora, Društvo će radniku uručiti Odluku o korištenju godišnjeg odmora.

Odluku o korištenju godišnjeg odmora donosi voditelj službe Društva u kojoj radnik radi.

U toku godine može se odstupiti od rasporeda korištenja godišnjeg odmora ukoliko je to uvjetovano potrebama organizacije rada, odnosno potrebama rada koje se mogu uskladiti s organizacijom rada.

Članak 15.

Iza članka 21. Kolektivnog ugovora dodaje se članak 21. a, koji glasi:

Radnik koji godišnji odmor koristi u dva dijela, prvi dio godišnjeg odmora u trajanju od 2 tjedna mora iskoristiti u toku godine u kojoj je pravo na godišnji odmor stečeno.

Drugi dio godišnjeg odmora radnik može iskoristiti do 30. lipnja sljedeće godine.

U slučaju kada to organizacija rada dopušta, jedan ili više dana godišnjeg odmora radnik ima pravo iskoristi kad on to želi, uz obvezu da o tome pismeno obavijesti neposrednog rukovoditelja najmanje tri dana prije. Navedeni dan dani godišnjeg odmora uračunavaju se u drugi dio godišnjeg odmora.

Članak 16.

Stavak 1., članka 22. Kolektivnog ugovora, mijenja se i glasi:

Radnik ima pravo na plaćeni dopust, maksimalno ukupno sedam dana u toku kalendarske godine, u slučajevima:

– sklapanja braka 2 dana,

– rođenja djeteta 2 dana,

– smrti člana uže obitelji (supružnik, dijete, roditelj, usvojenik,

pastorak) 2 dana,

– smrti člana uže obitelji (djed, baka, roditelji supružnika, brat, sestra, očuh, maćeha, dijete bez roditelja uzeto na uzdržavanje) 1 dan.

Članak 17.

Iza članka 22. Kolektivnog ugovora dodaje se novi članak 22. a, koji glasi:

Radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada.

Plaćeni dopust iz prethodnog stavka u toku jedne godine može trajati najviše 3 dana ukupno.

Za vrijeme plaćenog dopusta iz stavka 1. ovog članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 70% prosječne plaće radnika isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Članak 17.

Članak 23. Kolektivnog ugovora mijenja se i glasi:

U slučaju kad radnik ne ostvaruje pravo iz članka 22. ovog Kolektivnog ugovora ili kada je to pravo u cijelosti iskoristio ili kada je to potrebno radi njegovih drugih potreba, može mu se odobriti neplaćeni dopust, ako to po ocjeni voditelja službe u kojoj je radnik zaposlen neće štetno utjecati na rad i organizaciju rada.

Neplaćeni dopust iz prethodnog stavka i njegovo trajanje odobrava se odlukom Uprave.

Društvo neće odobravati neplaćeni dopust iz stavka 1. ovog članka dok radnik nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor.

Za vrijeme neplaćenog dopusta, prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom miruju.

Članak 18.

Stavak 1., članka 39. Kolektivnog ugovora, mijenja se i glasi:

U slučaju kada jednim vozilom prijevoz obavlja dva ili više vozača (tim), svakom od njih se kao vrijeme vožnje priznaje vrijeme koje je upravljao autobusom tako da se svakom od njih, u jednakim omjerima priznaje 50% vrijemena trajanja određenog prijevoza. U tome slučaju vozaču koji ne upravlja autobusom priznaje se 10 bodova po satu za vrijeme u kojemu ne upravlja autobusom, na način da se to vrijeme odreduje kao 50% vremena trajanja određenog prijevoza.

U alineji 1., stavka 3., članka 39. Pravilnika, broj »60« se briše i na njegovo mjesto upisuje se broj »65«.

U alineji 2., stavka 3., članka 39. Pravilnika, broj »120« se briše i na njegovo mjesto upisuje se broj »130«.

U alineji 1., stavka 4., članka 39. Pravilnika, broj »120« se briše i na njegovo mjesto upisuje se broj »130«.

U alineji 2., stavka 4., članka 39. Pravilnika, broj »120« se briše i na njegovo mjesto upisuje se broj »130«.

U stavku 5., druga rečenica, članka 39. Pravilnika, iza riječi »prema« dodaju se riječi »stavku 1. ovog članka i«.

Članak 19.

Stavak 3., članka 42. Kolektivnog ugovora, mijenja se i glasi:

Iznos terenskog dodatka u linijskom prijevozu određuje se u trajanju izbivanja, kako slijedi:

– do 8 sati 25,00 kn,

– od 8 do 12 sati 65,00 kn,

– od 12 do 16 sati 80,00 kn,

– od 16 do 22 sata 90,00 kn,

– od 22 do 24 sata 150,00 kn.

Članak 20.

U članku 44. Kolektivnog ugovora dodaje se novi stavak 3., koji glasi:

U slučaju kada je radniku otkaznom roku oslobođen obveze rada, isti ima pravo na naknadu plaće u visini 70% prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije mjeseca u kojemu je započeo otkazni rok.

Članak 21.

Stavak 2., članka 64. Kolektivnog ugovora, mijenja se i glasi:

Postojanje povrede obveza iz radnog odnosa i sankciju za istu utvrđuje Komisija za povrede obveza iz radnog odnosa od 3 člana, koju imenuje poslodavac, koja se sastoji od 1 člana kojega predlaže Radničko vijeće i 2 člana koje imenuje poslodavac, koja komisija o istom donosi odluku koju potpisuje predsjednik komisije.

Stavak 4., članka 64. Kolektivnog ugovora, mijenja se i glasi:

U slučaju da Radničko vijeće ne predloži svojeg predstavnika u komisiji iz stavka 2. ovog članka, poslodavac je ovlašten imenovati istu komisiju bez predstavnika Radničkog vijeća.

Članak 22.

Ovaj Aneks stupa na snagu i obvezuje ugovorne strane danom sklapanja.

Odredbe ovog Aneksa koje se odnose na obračun i isplatu plaće i drugih primanja radnika primjenjuju se počevši od obračuna i isplate plaće za mjesec svibanj 2010. godine.

Članak 23.

Ovaj Aneks sklopljen je u 7 (sedam) istovjetnih primjeraka, od kojih svaka ugovorna strana prima po 2 (dva) primjerka, 2 (dva) primjerka dostavljaju se nadležnom Ministarstvu, a 1 (jedan) primjerak dostavlja se radi objave »Narodnim novinama«.

U znak prihvata prava i obveza iz ovog Aneksa, zakonski zastupnici ugovornih strana isti potpisuju.