MINISTARSTVO MORA, PROMETA  I INFRASTRUKTURE

2280

Na temelju članka 34. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (»Narodne novine« broj 76/07) u svezi s člankom 77. stavka 4. Pomorskog zakonika (»Narodne novine« 181/04, 76/07, 146/08 i 61/11) ministar mora, prometa i infrastrukture donosi

PRAVILNIK

O PRIZNATIM ORGANIZACIJAMA ZA NADZOR, PREGLED I CERTIFIKACIJU BRODOVA

Članak 1.

(1.) Ovim Pravilnikom propisuje se način, postupak ovlašćivanja i uvjeti kojima moraju udovoljavati organizacije koje obavljaju tehnički nadzor, pregled i certifikaciju brodova sukladno međunarodnim konvencijama za sigurnost na moru i sprječavanje onečišćenja mora, a na načelima slobode pružanja usluga, te postupak i način suspenzije i povlačenja ovlaštenja, kao i nadzor nad radom priznatih organizacije. Tehnički nadzor, pregled i certifikacija brodova uključuje razvoj i primjenu zahtjeva sigurnosti za trup, strojni i električni uređaj i uređaj za upravljanje brodovima, na brodovima na koje se odnose međunarodne konvencije.

(2.) Ovaj Pravilnik sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju nadzor i pregled brodova i za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (SL L 131, 28.5.2009.);

– Uredba (EZ-a) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima i normama za organizacije za inspekcijski pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009.).

Članak 2.

U svrhu ovog Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

1.) »brod« je brod na koji se odnose međunarodne konvencije;

2.) »brod koji vije zastavu Republike« je brod koji je upisan u upisnik brodova i koji vije zastavu Republike Hrvatske u skladu s njenim zakonodavstvom.

3.) »brod koji vije zastavu države članice« je brod koji je upisan u upisnik brodova i koji vije zastavu države članice u skladu s njenim zakonodavstvom. Brodovi koji ne udovoljavaju ovoj definiciji smatraju se brodovima koji viju zastavu treće države;

4.) »tehnički nadzori i pregledi« su obvezni nadzori i pregledi koji se moraju obaviti sukladno međunarodnim konvencijama;

5.) »IMO« je Međunarodna pomorska organizacija;

6.) »međunarodne konvencije« su: Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenog 1974, (SOLAS 74), s izuzetkom Poglavlja XI-2 Dodatka Konvencije, Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova od 2. studenog 1973. (MARPOL 73/78) uključujući sve protokole i obvezujuće kodekse te njihove izmjene i dopune koje su stupile na snagu;

7.) »Zajednica« je Europska zajednica (EZ);

8.) »Komisija« je Europska komisija;

9.) »država članica« je država članica Europske zajednice;

10.) »Uredba« je Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 391/2009 u svezi zajedničkih pravila i normi za organizacije koje obavljaju nadzor i pregled brodova (SL L 131, 28.5.2009.) koja je sadržana u Dodatku ovog Pravilnika i njegov je sastavni dio;

11.) »organizacija« označava pravnu osobu, njezine podružnice kao i druge subjekte pod njezinih nadzorom, koji zajedno ili odvojeno obavljaju aktivnosti koje uređuje ovaj Pravilnik; pri čemu nadzor znači pravo, ugovor ili neko drugo sredstvo kojim se samostalno ili zajedno s drugim sredstvom prenosi pravo odluke kod provođenja aktivnosti koje uređuje ovaj Pravilnik;

12.) »priznata organizacija« je organizacija priznata sukladno Uredbi;

13.) »ovlaštenje« je akt kojim Ministarstvo dodjeljuje ili prenosi ovlast na priznatu organizaciju;

14.) »statutarna svjedodžba« je svjedodžba izdana od strane ili u ime Republike Hrvatske u skladu s međunarodnim konvencijama;

15.) »svjedodžba klase« je dokument kojeg je izdala priznata organizacija, kojim se potvrđuje podobnost broda za pojedinu namjenu ili plovidbu, u skladu sa pravilima i postupcima koje je donijela i objavila ta organizacija;

16.) »pravila i postupci« su zahtjevi priznate organizacije u svezi projektiranja, konstrukcije, opreme, održavanja i pregleda brodova;

17.) »sjedište« je mjesto registriranog ureda, središnje uprave ili glavnog ureda;

18.) »Ministarstvo« je ministarstvo nadležno za pomorstvo.

Članak 3.

(1.) Ministarstvo je dužno osigurati primjenu i provedbu odredbi međunarodnih konvencija, osobito u pogledu tehničkog nadzora i pregleda brodova i izdavanja svjedodžbi i svjedodžbi o oslobađanju, postupajući sukladno odgovarajućim odredbama Priloga i Dodatka IMO Rezolucije A.847(20) kako je izmijenjena i dopunjena.

(2.) Ako u svrhu provedbe stavka 1. ovog članka u odnosu na brodove koji viju zastavu Republike Hrvatske Ministarstvo odluči:

1.) ovlastiti organizacije za obavljanje, u potpunosti ili djelomično, tehničkog nadzora i pregleda koji se odnose na statutarne svjedodžbe, uključujući i one za ocjenu sukladnosti prema članku 9. stavku 2. ovog Pravilnika i gdje je primjereno izdati ili obnoviti odnosne svjedodžbe; ili

2.) prihvatiti tehnički nadzor i preglede navedene pod točkom 1.) koje u potpunosti ili djelomično obave organizacije; povjerit će ove zadatke samo priznatim organizacijama.

(3.) Neovisno od odredbe stavka 2. ovog članka, prvom izdavanju svjedodžbi o oslobađanju mora prethoditi odobrenje Ministarstva.

(4.) Ovaj članak se ne odnosi na certifikaciju pojedinih tipova pomorske opreme.

Članak 4.

(1.) Kod primjene članka 3. stavak 2. ovog Pravilnika Ministarstvo može ovlastiti bilo koju priznatu organizaciju za obavljanje takvih poslova, sukladno odredbama stavka 2. ovog članka i članaka 5. i 7. ovog Pravilnika. Ministarstvo može ograničiti broj organizacija koje ovlašćuje prema potrebama, a na transparentnim i nediskriminirajućim osnovama.

(2.) Kao uvjet da priznata organizacija, koja se nalazi u trećoj državi, obavlja poslove navedene u članku 3. ovog Pravilnika ili dio tih poslova, Ministarstvo može zahtijevati da ta treća država odobri recipročni tretman priznatim organizacijama sa sjedištem na području Europske zajednice.

Članak 5.

(1.) Kada Ministarstvo postupi sukladno članku 3. stavak 2. ovog Pravilnika uspostavit će poslovni odnos s organizacijama koje će djelovati u ime Republike Hrvatske.

(2.) Poslovni odnos iz stavka 1. ovog članka će se urediti pisanim sporazumom ili drugim odgovarajućim pravnim aktom na nediskriminirajućim osnovama, koji propisuju određene zadatke i ovlasti koje preuzimaju organizacije, a koji uključuje najmanje:

1.) odredbe navedene u Dodatku II IMO Rezolucije A.739(18) o smjernicama za ovlašćivanje organizacija koje djeluju u ime uprave, pri tom vodeći računa o Prilogu, Dodatku i Dopuni IMO MSC/Okružnice 710 i MEPC/Okružnice 307 o modelu ugovora za ovlašćivanje priznatih organizacija, koje djeluju u ime uprave;

2.) sljedeće odredbe u vezi financijske odgovornosti:

a) ako je pravomoćnom sudskom odlukom ili arbitražnom odlukom utvrđena odgovornost Ministarstva zbog nekog štetnog događaja zajedno sa zahtjevom za naknadu štete zbog gubitka ili oštećenja imovine, tjelesne ozljede ili smrti, a koja šteta je prouzročena namjernim djelom ili propustom, ili grubom nepažnjom priznate organizacije, njezinih tijela, zaposlenika, agenata ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, Ministarstvo ima pravo na financijsko obeštećenje od priznate organizacije, u mjeri u kojoj su navedeni gubitak, oštećenje, tjelesna ozljeda ili smrt, prema odluci tog suda, uzrokovani od strane priznate organizacije;

b) ako je pravomoćnom sudskom odlukom ili arbitražnom odlukom utvrđena odgovornost Ministarstvu zbog nekog štetnog događaja zajedno sa zahtjevom za naknadu štete za tjelesne ozljede ili smrt, a koja šteta je prouzročena nehajem, krajnjom nepažnjom ili nečinjenjem priznate organizacije, njezinih tijela, zaposlenika, agenata ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, Ministarstvo ima pravo na financijsko obeštećenje od priznate organizacije u mjeri u kojoj su navedena tjelesna ozljeda, ili smrt, prema odluci tog suda, uzrokovani od priznate organizacije. Najveći iznos koji treba platiti priznata organizacija, jednak je kunskoj protuvrijednosti iznosa od 4 milijuna EUR;

c) ako je konačnom sudskom odlukom ili odlukom arbitražnog tijela utvrđena odgovornost Ministarstva zbog nekog štetnog događaja zajedno sa zahtjevom za naknadu štete zbog gubitka ili oštećenja imovine, a koja šteta je prouzročena nehajem, krajnjom nepažnjom ili nečinjenjem priznate organizacije, njezinih tijela, zaposlenika, agenata ili drugih koji djeluju u ime priznate organizacije, Ministarstvo ima pravo na financijsko obeštećenje od priznate organizacije, u mjeri u kojoj su navedeni gubitak ili šteta prema odluci tog suda, uzrokovani od strane priznate organizacije. Najveći iznos koji treba platiti priznata organizacija, jednak je kunskoj protuvrijednosti iznosa od 2 milijuna EUR;

3.) odredbe o redovnim prosudbama koje obavlja Ministarstvo ili nepristrano vanjsko tijelo određeno od Ministarstva, u svezi zadataka koje organizacije obavljaju u ime Republike Hrvatske, kako je navedeno u članku 7. stavak 1. ovog Pravilnika;

4.) mogućnost za nasumične i detaljne preglede brodova;

5.) odredbe o izvješćivanju o bitnim podacima o brodovlju u klasi, izmjenama, suspenzijama i povlačenjima; klase.

(3.) Sporazum ili drugi odgovarajući pravni akt iz stavka 2. ovog članka mora sadržavati i zahtjev da priznata organizacija koja obavlja poslove navedene u članku 3. ovog Pravilnika ima lokalno predstavništvo na području Republike Hrvatske koje mora imati pravnu osobnost prema propisima Republike Hrvatske, te koje podliježe nadležnosti hrvatskih sudova.

(4.) Ministarstvo će dostaviti Komisiji potpune podatke o poslovnom odnosu, koji je zasnovan u skladu s ovim člankom.

(5.) Obavijest o dodjeli i ukidanju ovlaštenja, kao i obavijest o zaključenju sporazuma ili drugog akta sukladno odredbama ovog članka objavljuju se u »Narodnim novinama«.

Članak 6.

(1.) Bez obzira na kriterije navedene u Dodatku I Uredbe, ako utvrdi da priznata organizacija više ne može biti ovlaštena obavljati poslove navedene u članku 3. ovog Pravilnika, Ministarstvo će suspendirati ili ukinuti ovlaštenje.

(2) Ministarstvo će bez odlaganja obavijestiti Komisiju i države članice o svojoj odluci iz stavka 1. ovog članka, navodeći bitne razloge za to;

Članak 7.

(1.) Ministarstvo provjerava obavljaju li priznate organizacije, koje sukladno članku 3. stavak 2. ovog Pravilnika djeluje u ime Republike Hrvatske, povjerene poslove učinkovito i na zadovoljstvo Ministarstva.

(2.) Ministarstvo će najmanje jednom u svake dvije godine obaviti prosudbu rada ovlaštenih priznatih organizacija i najkasnije do 31. ožujka godine koja slijedi nakon godine u kojoj je obavljena prosudba dostaviti Komisiji i državama članicama izvještaj o rezultatima prosudbe.

Članak 8.

(1.) Ministarstvo će izvijestiti Komisiju, države članice i državu zastave, ako pri obavljanju inspekcijskih prava i obveza Republike Hrvatske kao države luke utvrdi da su organizacije koje djeluju u ime države zastave izdale važeće svjedodžbe brodu koji ne udovoljava odgovarajućim zahtjevima međunarodnih konvencija, kao i o bilo kojem nedostatku broda koji ima važeću svjedodžbu klase sa vezom na stavke obuhvaćene tom svjedodžbom.

(2.) Obavijest u smislu stavka 1. ovog članka će se dostaviti samo u slučaju kada brodovi predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost i okoliš ili postoje dokazi o posebno nepažljivom postupanju od strane priznate organizacije. Odnosna priznata organizacija bit će obaviještena o tom slučaju u vrijeme osnovnog inspekcijskog pregleda, tako da odmah može poduzeti primjerene radnje.

Članak 9.

(1.) Brodovi koji viju zastavu Republike Hrvatske moraju biti projektirani, građeni, opremljeni i održavani u skladu s pravilima i postupcima priznate organizacije koji se odnose na trup, strojni i električni uređaj i uređaj za upravljanje.

(2.) Ministarstvo može odlučiti o korištenju pravila, koje smatra ekvivalentnima onima koje primjenjuje priznata organizacija, pod uvjetom da odmah o njima izvijesti, sukladno Direktivi 98/34/EZ, Komisiju i druge države članice, te da druge države članice ili Komisija nemaju primjedbi na temelju kojih je propisanim postupkom ustanovljeno da pravila nisu ekvivalentna.

(3.) Ministarstvo će surađivati s ovlaštenim priznatim organizacijama kod razvoja pravila i postupka, te također i u svezi dosljednog tumačenja pojedinih zahtjeva međunarodnih konvencija.

Članak 10.

(1.) Poslove priznate organizacije iz članka 3. stavka 2. ovog Pravilnika do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji obavlja Hrvatski registar brodova, pod uvjetom udovoljavanja zahtjevima navedenim u Prilogu I Uredbe.

(2.) Ministarstvo odlučuje o dodjeli, suspenziji i ukidanju ovlaštenja, te provodi nadzor nad obavljanjem poslova priznate organizacije iz stavka 1. ovog članka do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Članak 11.

Danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji prestaje važiti Dodatak ovog Pravilnika i izravno se primjenjuje Uredba.

Članak 12.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o priznatim organizacijama za nadzor, pregled i certifikaciju brodova (»Narodne novine« br. 3/2008).

Članak 13.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama« osim odredbi članka 4., članka 5. stavka 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2. i članka 8. koje stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 011-01/11-02/52
Urbroj: 530-04-11-2
Zagreb, 29. rujna 2011.

Ministar
Božidar Kalmeta, v. r.

DODATAK

UREDBA (EZ) br. 391/2009 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA
od 23. travnja 2009.
o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju nadzor i pregled brodova

Članak 1.

Ova Uredba određuje mjere kojih se moraju pridržavati organizacije koje obavljaju nadzor, pregled i certifikaciju brodova sukladno međunarodnim konvencijama o sigurnosti na moru i sprečavanju onečišćenja mora, a na načelima slobode pružanja usluga. To uključuje razvoj i primjenu zahtjeva sigurnosti za trup, stroj i električni uređaj za upravljanje brodovima na koje se odnose međunarodne konvencije.

Članak 2.

U smislu ove Uredbe primjenjuju se ove definicije:

(a) »brod« je brod na koji se primjenjuju međunarodne konvencije;

(b) »međunarodne konvencije« su: Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenog 1974., (SOLAS 74), s izuzetkom Poglavlja XI-2 Dodatka Konvencije, Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova od 2. studenog 1973. (MARPOL 73/78) uključujući sve protokole i obvezujuće kodekse te njihove izmjene i dopune koje su stupile na snagu;

(c) »organizacija« označava pravnu osobu, njezine podružnice kao i druge subjekte pod njezinih nadzorom, koji zajedno ili odvojeno obavljaju aktivnosti koje ova Uredba;

(d) »nadzor«, u smislu točke (c), znači pravo, ugovor ili neko drugo sredstvo kojim se samostalno ili zajedno s drugim sredstvima prenosi pravo odluke kod provođenja aktivnosti koje uređuje ova Uredba;

(e) »priznata organizacija« je organizacija priznata u skladu s ovom Uredbom;

(f) »ovlaštenje« je akt kojim država članica dodjeljuje ili prenosi ovlaštenje na priznatu organizaciju;

(g) »statutarna svjedodžba« je svjedodžba izdana od strane ili u ime države zastave;

(h) »pravila i postupci« su zahtjevi priznate organizacije u svezi projektiranja, konstrukcije, opreme, održavanja i pregleda brodova;

(i) »svjedodžba klase« je dokument kojeg je izdala priznata organizacija, kojim se potvrđuje podobnost broda za pojedinu namjenu ili plovidbu, u skladu sa pravilima i postupcima koje je donijela i objavila ta organizacija;

(j) »sjedište« je mjesto registriranog ureda, središnja uprava ili glavni ured organizacije.

Članak 3.

1. Države članice koje žele dodijeliti ovlaštenje organizaciji koja još nije priznata moraju podnijeti zahtjev za priznavanje Komisiji sa svim podacima i dokazima o tome da organizacija ispunjava minimalna mjerila navedena u Prilogu I., te o zahtjevu i obvezi organizacije da će postupati u skladu s odredbama članka 8. stavka 4., te članaka 9., 10. i 11.

2. Komisija, zajedno s dotičnim državama članicama koje podnose zahtjev, mora obaviti ocjenjivanje organizacija za koje je primila zahtjev za priznavanje kako bi provjerila ispunjavaju li i obvezuju li se te organizacije da će ispunjavati zahtjeve iz stavka 1.

3. Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., dužna je odbiti priznavanje organizacija koje ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. ili za čiji se rad smatra da predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš na temelju mjerila utvrđenih u skladu s člankom 14.

Članak 4.

1. Priznanje dodjeljuje Komisija u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3.

2. Priznanje se dodjeljuje samo organizacijama koje ispunjavaju zahtjeve iz članka 3.

3. Priznanje se dodjeljuje odgovarajućoj pravnoj osobi koja je matični subjekt svih pravnih osoba koji čine priznatu organizaciju. Priznanje obuhvaća sve pravne osobe koje pridonose kako bi se osiguralo da ta organizacija pruža pokriće za njihove usluge na svjetskoj razini.

4. Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., može ograničiti priznanje u pogledu određenih vrsta brodova, brodova određene veličine, određene vrste prijevoza ili kombinacije navedenoga, u skladu s dokazanom sposobnošću i stručnim znanjem dotične organizacije. U tom slučaju, Komisija mora navesti razloge za ograničenje i uvjete pod kojima se ograničenje može izuzeti ili proširiti. Ograničenje se uvijek može preispitati.

5. Komisija sastavlja i redovito ažurira popis organizacija koje su priznate u skladu s ovim člankom. Taj se popis objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Ako Komisija smatra da priznata organizacija ne ispunjava minimalna mjerila utvrđena u Prilogu I. ili svoje obveze na temelju ove Uredbe, ili da se znatno pogoršala učinkovitost organizacije u pogledu sigurnosti i sprečavanju onečišćenja, iako to pritom ne predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš, mora zahtijevati od dotične priznate organizacije da u određenim rokovima poduzme potrebne preventivne i korektivne mjere kako bi osigurala potpuno ispunjavanje navedenih minimalnih mjerila i obveza, te posebno kako bi uklonila svaku potencijalnu opasnost za sigurnost ili okoliš ili na drugi način riješila uzroke pogoršanja učinkovitosti.

Preventivne i korektivne mjere mogu uključivati privremene zaštitne mjere u slučaju neposredne potencijalne opasnosti za sigurnost ili okoliš.

Ipak, i ne prejudicirajući njihovu hitnu provedbu, Komisija o mjerama koje namjerava poduzeti unaprijed obavještava sve države članice koje su dale ovlaštenje dotičnoj priznatoj organizaciji.

Članak 6.

1. Dodatno mjerama koje se poduzimaju na temelju članka 5., Komisija može, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 12., stavka 2., određivati globe priznatoj organizaciji:

(a) – čije ozbiljno ili ponovljeno neispunjavanje minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I., ili obveza na temelju članka 8., stavka 4., te članaka 9., 10. i 11.,

ili

– čija pogoršana učinkovitost ukazuje na ozbiljne nedostatke u njezinoj organizaciji, sustavima, postupcima ili unutarnjoj kontroli;

ili

(b) koja je Komisiji tijekom ocjenjivanja u skladu s člankom 8., stavkom 1. namjerno pružila netočne, nepotpune ili obmanjujuće podatke ili je na drugi način omela to ocjenjivanje.

2. Ne prejudicirajući stavak 1., ako priznata organizacija ne poduzme preventivne i korektivne mjere koje zahtijeva Komisija, ili prouzroči neopravdana kašnjenja, Komisija može odrediti obročne novčane kazne toj organizaciji dok se zahtijevane mjere potpuno ne obave.

3. Globe i obročne novčane kazne iz stavaka 1. i 2. moraju biti odvraćajuće te razmjerne težini slučaja i gospodarskoj sposobnosti dotične priznate organizacije, posebno uzimajući u obzir stupanj ugroženosti sigurnosti ili zaštite okoliša.

One se određuju samo nakon što se dotičnim priznatim organizacijama i državama članicama pružila prilika da dostave svoje primjedbe.

Ukupni iznos globa i obročnih novčanih kazni ne smije prelaziti 5 % ukupnog prosječnog prihoda priznate organizacije u prethodne tri poslovne godine za djelatnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe.

4. Sud Europskih zajednica ima punu nadležnost da preispita odluke kojima je Komisija odredila globu ili obročnu novčanu kaznu. On može poništiti, smanjiti ili povećati nametnutu globu ili obročnu novčanu kaznu.

Članak 7.

1. Komisija mora oduzeti priznanje organizaciji:

(a) čije ozbiljno i ponovljeno neispunjavanje minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I. ili obveza na temelju ove Uredbe predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš;

(b) čiji ponovljen i ozbiljan propust u provođenju sigurnosti i sprečavanju onečišćenja predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš;

(c) koja sprečava ili višekratno ometa Komisiju pri ocjenjivanju;

(d) koja ne plaća globe i/ili obročne novčane kazne iz članka 6., stavaka 1. i 2.; ili

(e) koja nastoji dobiti financijsko pokriće ili povrat sredstava za sve globe koje su joj određene u skladu s člankom 6.

2. U smislu stavka 1. točaka (a) i (b), Komisija odlučuje na temelju svih raspoloživih podataka, uključujući:

(a) rezultate svoje vlastite ocjene dotične priznate organizacije u skladu s člankom 8., stavkom 1.;

(b) izvještaje koje su dostavile države članice u skladu s člankom 10. Direktive 2009/15/EZ;

(c) analize nesreća u kojima su sudjelovali brodovi koje su klasificirale priznate organizacije;

(d) svako ponavljanje nedostataka iz članka 6., stavka 1. točke (a);

(e) razmjere u kojima je flota u klasi priznate organizacije ugrožena; i

(f) neučinkovitost mjera iz članka 6., stavka 2.

3. O oduzimanju priznanja Komisija odlučuje na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12., stavka 3. i nakon što se dotičnoj priznatoj organizaciji pružila prilika da dostavi svoje primjedbe.

Članak 8.

1. Komisija, zajedno s državom članicom koja je podnijela odgovarajući zahtjev za priznavanje, ocjenjuje sve priznate organizacije redovito, a najmanje svake dvije godine, kako bi provjerila ispunjavaju li obveze iz ove Uredbe i minimalna mjerila utvrđena u Prilogu I. Ocjena je ograničena na one djelatnosti priznatih organizacija koje spadaju u područje primjene ove Uredbe.

2. Pri odabiru priznatih organizacija za ocjenu, Komisija mora posvetiti posebnu pozornost na učinkovitost priznate organizacije u pogledu sigurnosti i sprečavanja onečišćenja, evidencije o nesrećama i izvještaje koje podnose države članice u skladu s člankom 10. Direktive 2009/15/EZ.

3. Ocjena može uključivati posjet regionalnim podružnicama priznate organizacije te nasumičan inspekcijski pregled brodova, kako onih u plovidbi, tako i onih u izgradnji, radi obavljanja revizije priznate organizacije. U tom slučaju, Komisija po potrebi obavještava državu članicu u kojoj se nalazi regionalna podružnica. Komisija dostavlja državama članicama izvještaj o rezultatima ocjene.

4. Svaka priznata organizacija dužna je svake godine rezultate svoje ocjene sustava upravljanja kvalitetom dati na raspolaganje odboru iz članka 12., stavka 1.

Članak 9.

1. Priznate organizacije dužne su osigurati da Komisija ima pristup informacijama koje su potrebne za ocjenjivanje iz članka 8., stavka 1. Nije moguće pozivati se na nikakve ugovorne klauzule da bi se ograničio taj pristup.

2. Priznate organizacije dužne su, u svojim ugovorima s brodovlasnicima ili brodarima o izdavanju statutarnih svjedodžbi ili svjedodžbi klase broda, osigurati da se te svjedodžbe izdaju pod uvjetom da se stranke ne protive pristupu inspektora Komisije na brod u smislu članka 8., stavka 1.

Članak 10.

1. Priznate organizacije moraju se međusobno redovito savjetovati kako bi održale jednakovrijednost te radi usklađivanja svojih pravila i postupaka kao i njihove provedbe. One moraju međusobno surađivati kako bi postigle dosljedno tumačenje međunarodnih konvencija ne dovodeći u pitanje ovlasti država zastave. Priznate organizacije dužne su, u odgovarajućim slučajevima, sporazumjeti se o tehničkim i formalnim uvjetima pod kojima će međusobno priznavati klasifikacijske potvrde za materijale, opremu i sastavne dijelove na temelju jednakovrijednih normi, uzimajući kao polazište najzahtjevnije i najstrože norme.

Ako se o međusobnom priznavanju ne mogu sporazumjeti zbog ozbiljnih sigurnosnih razloga, priznate organizacije dužne su jasno navesti razloge za to.

Ako priznata organizacija inspekcijskim pregledom ili na drugi način utvrdi da materijal, dio opreme ili sastavni dio nije u skladu s potvrdom, ta organizacija može odbiti izdavanje odobrenja za ugradnju tog materijala, opreme ili dijela opreme na brod.

Priznata organizacija dužna je odmah obavijestiti druge priznate organizacije i navesti razloge odbijanja.

Priznate organizacije dužne su priznati, u svrhu klasifikacije, potvrde za pomorsku opremu s oznakom usklađenosti u skladu s Direktivom Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi[1].

One su dužne Komisiji i državama članicama dostavljati redovite izvještaje o bitnom napretku u području normi i međusobnog priznavanja potvrda za materijale, opremu i sastavne dijelove.

2. Komisija je dužna podnijeti izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću do 17. lipnja 2014. na temelju neovisne studije o postignutoj razini u procesu usklađivanja pravila i postupaka i o međusobnom priznavanju potvrda za materijale, opremu i dijelove opreme.

3. Priznate organizacije moraju surađivati s inspekcijskim upravama države luke kod pregleda brodova u svojoj klasi, posebno kako bi omogućile ispravljanje prijavljenih nedostataka ili drugih odstupanja.

4. Priznate organizacije moraju dostaviti upravama svih država članica koje su im dodijelile bilo koje od ovlaštenja iz članka 3. Direktive 2009/15/EZ i Komisiji sve bitne podatke o brodovima u svojoj klasi, transferima, promjenama, suspenzijama i povlačenjima klase, bez obzira na zastavu koju brod vije.

Podaci o prijenosima, promjenama, suspenzijama i povlačenjima klase, uključujući podatke o svim isteklim pregledima, isteklim preporukama, uvjetima klase, operativnim uvjetima ili operativnim ograničenjima izdanima za brodove u njihovoj klasi, bez obzira na zastavu pod kojom brod plovi, također se elektronički dostavljaju u zajedničku bazu podataka o inspekcijskim pregledima kojom se koriste države članice za provedbu Direktive 2009/16/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke[2] u isto vrijeme i na način kako je unesen sustav evidentiranja priznate organizacije, ali ni u kom slučaju ne kasnije od 72 sata nakon što se događaj koji je potaknuo obvezu dostave informacije stvarno i dogodio. Te se informacije, osim preporuka i uvjeta klase koji nisu istekli, moraju obavljati na internetskim stranicama tih priznatih organizacija.

5. Brodu, bez obzira na njegovu zastavu, kojemu je klasa povučena ili promijenjena iz razloga sigurnosti, priznate organizacije ne smiju izdavati statutarne svjedodžbe prije nego što se nadležnoj upravi države zastave pruži mogućnost da u razumnom roku da mišljenje o tome je li potreban potpuni inspekcijski pregled.

6. U slučaju transfera klase od jedne priznate organizacije na drugu, prethodna organizacija dužna je bez nepotrebnog odlaganja dostaviti organizaciji koja brod prima u svoju klasu, potpunu dokumentaciju o brodu te je posebno obavijestiti:

(a) o svim isteklim pregledima;

(b) o svim isteklim preporukama i uvjetima klase;

(c) o operativnim uvjetima koji su izdani brodu; i

(d) o operativnim ograničenjima koja su izdana brodu.

Organizacija koja brod prima može brodu izdati nove svjedodžbe nakon što se uspješno obave svi istekli pregledi i nakon što se ispune sve istekle preporuke ili uvjeti klase koji su prethodno izdani za brod kao što je odredila organizacija čiju klasu brod napušta.

Prije izdavanja svjedodžbi, organizacija koja prima brod mora obavijestiti organizaciju čiju klasu brod napušta o datumu izdavanja svjedodžbi, te potvrditi datum, mjesto i mjere poduzete kako bi se obavio svaki istekli pregled, istekla preporuka i istekli uvjeti klase.

Priznate organizacije dužne su utvrditi i provoditi odgovarajuće zajedničke zahtjeve za slučajeve transfera klase kada su potrebne posebne sigurnosne mjere. Ti slučajevi, kao najmanje, uključuju transfere klase za brodove starosti petnaest godina ili više, te transfer klase s nepriznate organizacije na priznatu organizaciju.

Priznate organizacije moraju međusobno surađivati radi pravilne provedbe odredaba iz ovog stavka.

Članak 11.

1. Priznate organizacije dužne su do 17. lipnja 2011., u skladu s važećim međunarodnim normama kvalitete, osnovati i održavati neovisno tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju, u kojoj u savjetodavnom svojstvu mogu sudjelovati mjerodavna strukovna udruženja koja djeluju na području pomorstva.

2. Tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju obavlja sljedeće zadatke:

(a) često i redovito ocjenjivanje sustava upravljanja kvalitetom priznatih organizacija, u skladu s normom za mjerila kvalitete ISO 9001;

(b) certifikaciju sustava upravljanja kvalitetom priznatih organizacija, uključujući organizacije za koje je priznavanje zatraženo u skladu s člankom 3.;

(c) izdavanje tumačenja međunarodno priznatih normi za upravljanje kvalitetom, posebno kako bi se prilagodile specifičnoj prirodi i obvezama priznatih organizacija; i

(d) donošenje pojedinačnih i zajedničkih preporuka radi poboljšanja postupaka priznatih organizacija i mehanizama unutarnje kontrole.

3. Tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju ima potrebne nadležnosti djelovanja neovisno o priznatim organizacijama, te ima potrebna sredstva za obavljanje svojih dužnosti učinkovito i po najvišim stručnim standardima, pri čemu se štiti neovisnost osoba koje obavljaju te dužnosti. Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju utvrdit će svoje metode rada i poslovnik.

4. Tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju može zatražiti pomoć od drugih vanjskih tijela za ocjenu kvalitete.

5. Tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju mora dostaviti zainteresiranim strankama, uključujući države zastave i Komisiju, sve podatke o svom godišnjem planu rada te o nalazima i preporukama, posebno u svezi sa situacijama u kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost.

6. Tijelo za ocjenu kvalitete i certifikaciju redovito ocjenjuje Komisija.

7. Komisija izvještava države članice o rezultatima i daljnjim mjerama na temelju svoje ocjene.

Članak 12.

1. Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskoga parlamenta i Vijeća[3].

2. Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

3. Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

4. Ako se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 13.

1. Ova se Uredba može izmijeniti i dopuniti, a da se ne proširuje područje njezine primjene, kako bi se ažurirala minimalna mjerila utvrđena Prilogom I., posebno uzimajući u obzir odgovarajuće odluke IMO-a.

Te mjere, namijenjene za izmjene i dopune nebitnih elemenata ove Uredbe, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 12. stavka 4.

2. Izmjene i dopune međunarodnih konvencija određenih u članku 2. točki (b) ove Uredbe mogu se izuzeti iz područja primjene ove Uredbe, na temelju članka 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.

Članak 14.

1. Komisija donosi i objavljuje:

(a) mjerila za utvrđivanje učinkovitosti pravila i postupaka te učinkovitosti priznatih organizacija u pogledu sigurnosti njihovih klasificiranih brodova i sprečavanja onečišćenja s tih brodova, uzimajući posebno u obzir podatke nastale iz Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke i/ili iz drugih sličnih sustava; i

(b) mjerila za određivanje kada će ta učinkovitost predstavljati neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš, pri čemu se mogu uzeti u obzir posebne okolnosti koje utječu na manje ili visokospecijalizirane organizacije.

Te mjere, namijenjene izmjenama i dopunama nebitnih elemenata ove Uredbe njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 12. stavka 4.

2. Mjere, namijenjene izmjenama i dopunama nebitnih elemenata ove Uredbe njezinim dopunjavanjem, u vezi s provedbom članka 6. i prema potrebi članka 7., donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 12., stavka 4.

3. Ne dovodeći u pitanje neodgodivu primjenu minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I., Komisija može, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12., stavka 3., donijeti pravila o njihovom tumačenju i može razmotriti određivanje ciljeva za opća minimalna mjerila iz točke 3., dijela A, Priloga I.

Članak 15.

1. Organizacije koje su, u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe, već bile priznate u skladu s Direktivom 94/57/EZ zadržavaju svoje priznanje u skladu s odredbama iz stavka 2.

2. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., Komisija je dužna do 17. lipnja 2010., u smislu članka 4. stavka 3. ove Uredbe, preispitati sva ograničena priznanja koja su dodijeljena na temelju Direktive 94/57/EZ kako bi odlučila, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12., stavka 3., treba li ograničenja zamijeniti drugima ili ih povući. Ograničenja se i dalje primjenjuju sve dok Komisija ne donese odluku.

Članak 16.

U postupku ocjenjivanja u skladu s člankom 8., stavkom 1., Komisija provjerava je li nositelj priznanja odgovarajući pravna osoba u organizaciji na koju se odredbe ove Uredbe primjenjuju. Ako to nije tako, Komisija donosi odluku izmjenom i dopunom tog priznanja.

Ako Komisija mijenja i dopunjuje priznanje, države članice dužne su prilagoditi svoje sporazume s priznatom organizacijom uzimajući u obzir tu izmjenu i dopunu.

Članak 17.

Komisija svake dvije godine obavještava Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.

Članak 18.

Upute u zakonodavstvu Zajednice na Direktivu 94/57/EZ tumače se po potrebi kao upute na ovu Uredbu i glase u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 19.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament                              Za Vijeće

Predsjednik                                              Predsjednik

H.-G. PÖTTERING                                P. NEČAS

PRILOG I.

MINIMALNA MJERILA ZA ORGANIZACIJE ZA DOBIVANJE ILI PRODULJENJE PRIZNANJA ZAJEDNICE
(iz članka 3.)

A. OPĆA MINIMALNA MJERILA

1. Priznata organizacija mora biti pravna osoba u državi u kojoj ima sjedište. Njene poslovne knjige provjeravaju neovisni revizori.

2. Priznata organizacija mora biti sposobna dokumentirati opširno iskustvo u ocjenjivanju projektiranja i konstrukcije trgovačkih brodova.

3. Priznata organizacija mora u svakom trenutku imati značajno upravljačko, tehničko, pomoćno i istraživačko osoblje razmjerno veličini flote u njenoj klasi, njenom sastavu i uključenosti organizacije u gradnju i preinaku brodova. Priznata organizacija mora biti sposobna dodijeliti za svako radno mjesto, kada je potrebno, sredstva i osoblje razmjerno zadacima koje treba obaviti u skladu s općim minimalnim mjerilima u skladu s točkama 6. i 7. i s posebnim minimalnim mjerilima u skladu s dijelom B.

4. Priznata organizacija mora imati i primjenjivati skup vlastitih sveobuhvatnih pravila i postupaka za projektiranje, konstrukciju i redovite preglede/trgovačkih brodova, koja zadovoljavaju međunarodno priznate norme. Ta pravila i postupci moraju se objavljivati i stalno unapređivati i poboljšavati istraživačkim i razvojnim programima.

5. Priznata organizacija mora svake godine objaviti svoj registar brodova ili mora biti dostupan u elektroničkoj bazi podataka koja je dostupna javnosti.

6. Priznata organizacija ne smije biti upravljana od strane brodovlasnika ili brodograditelja ili drugih koji su poslovno uključeni u proizvodnju, opremanje, popravak ili korištenje broda. Priznata organizacija ne smije biti bitno ovisna o pojedinom trgovačkom društvu. Priznata organizacija ne smije obavljati statutarnu aktivnost ako je istovjetna, ili ima poslovne, osobne ili obiteljske veze s vlasnikom broda ili kompanijom. Ta nespojivost primjenjuje se i na inspektore koje zapošljava priznata organizacija.

7. Priznata organizacija mora poslovati u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu Rezolucije IMO-a A.789(19) o specifikacijama za obavljanje poslova pregleda i certifikacije za priznate organizacije koje djeluju u ime uprave, u mjeri u kojoj obuhvaćaju poslove koji spadaju u područje primjene ove Uredbe.

B. POSEBNA MINIMALNA MJERILA

1. Priznata organizacija mora biti sposobna obavljati poslove širom svijeta s vlastitim ekskluzivnim tehničkim osobljem ili ekskluzivnim tehničkim osobljem drugih priznatih organizacija.

2. Organizacija se mora pridržavati Kodeksa ponašanja u poslovanju.

3. Način upravljanja i vođenja organizacije mora biti takav da se osigura povjerljivost podataka, kako zahtijeva pomorska uprava.

4. Organizacija mora biti spremna osiguravati odgovarajuće informacije pomorskoj upravi, Komisiji i zainteresiranim stranama.

5. Priznata organizacija, njezini inspektori i tehničko osoblje dužni su obavljati svoj posao, a da pri tome ni na koji način ne štete pravima intelektualnog vlasništva brodogradilišta, dobavljača opreme i vlasnika brodova, uključujući patente, licence, znanje i iskustvo, ili bilo kakvo drugo znanje čije je korištenje pravno zaštićeno na međunarodnoj razini, razini Zajednice ili na nacionalnoj razini; ni u kom slučaju i ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica i Komisije za ocjenjivanje te posebno u skladu s člankom 9., ni priznata organizacija ni inspektori i tehničko osoblje koje zapošljava ne smiju davati ili otkrivati poslovne podatke dobivene tijekom obavljanja inspekcijskog pregleda, provjere i nadzora brodova u gradnji ili na popravku.

6. Poslovodstvo organizacije utvrđuje i dokumentira politiku, ciljeve i privrženost kvaliteti i osigurava da je politika razumljiva i da se primjenjuje i održava na svim razinama organizacije. Politika organizacije se mora pozivati na ciljeve i pokazatelje djelovanja u svezi sa sigurnošću i sprječavanjem onečišćenja.

7. Priznata organizacija mora osigurati da:

(a) su pravila i propisi organizacije donijeti i da se održavaju na sustavan način;

(b) se udovoljava pravilima i propisima organizacije i da je osiguran i unutarnji sustav za mjerenje kvalitete usluge u odnosu na ta pravila i propise;

(c) su zahtjevi za obavljanje statutarnih poslova, za koje je organizacija ovlaštena, zadovoljeni i da je osigurana primjena unutarnjeg sustava za mjerenje kvalitete usluge, u odnosu na međunarodne konvencije;

(d) su odgovornosti, ovlaštenja i odnosi osoblja, čiji rad utječe na kvalitetu usluga organizacije, određeni i dokumentirani;

(e) se cijeli posao obavlja u nadziranim uvjetima;

(f) je osiguran sustav nadziranja kojim se nadgledaju radnje i rad koji obavljaju inspektori, tehničko i administrativno osoblje, zaposleni izravno u organizaciji;

(g) da inspektori imaju opširno znanje o određenoj vrsti broda na kojemu obavljaju svoj posao, koliko je to bitno za određeni nadzor koji moraju obaviti, i o odgovarajućim primjenjivim zahtjevima;

(h) se provodi sustav osposobljavanja inspektora i stalnog osuvremenjivanja njihovog znanja;

(i) se održavaju zapisi, u kojima je prikazano postizanje potrebnih normi, u točkama koje se odnose na obavljanje usluga, kao i učinkoviti rad sustava upravljanja kvalitetom;

(j) se opsežni sustav planiranih i dokumentiranih unutarnjih neovisnih ocjena djelatnosti koje se odnose na kvalitetu, održava na svim lokacijama;

(k) se obvezni pregledi i nadzori, koji se zahtijevaju prema Harmoniziranom sustavu pregleda i certifikacije, za koje je ovlaštena organizacija, obavljaju u skladu s odredbama propisanim u Prilogu i Dodatku važećih relevantnih IMO rezolucija o smjernicama za preglede prema harmoniziranom sustavu pregleda i certifikacije;

(l) su utvrđene jasne i izravne odrednice odgovornosti i nadzora između glavnog ureda i podružnica društva i između priznatih organizacija i njihovih inspektora.

8. Priznata organizacija mora razviti, provesti i održavati učinkoviti unutarnji sustav kvalitete koji se temelji na odgovarajućim dijelovima međunarodno priznatih normi kvalitete i u skladu s EN ISO/IEC 17020:2004 (inspekcijska tijela) i EN ISO 9001:2000 (sustavi upravljanja kvalitetom, zahtjevi), kako ih tumači i potvrđuje ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju iz članka 11., stavka 1.

9. Pravila i postupci priznate organizacije moraju se provoditi na način da organizacija ostane sposobna svojim neposrednim znanjem i prosudbom sastaviti pouzdanu i objektivnu izjavu o sigurnosti dotičnih brodova, pomoću svjedodžbe klase na temelju kojih se mogu izdati statutarne svjedodžbe.

10. Priznata organizacija mora imati potrebna sredstva da, pomoću kvalificiranog stručnog osoblja i u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu Rezolucije IMO-a A.913(22) o smjernicama za provedbu Međunarodnog kodeksa o upravljanju sigurnošću (ISM) od strane uprava, obavi ocjenjivanje primjene i održavanja sustava upravljanja sigurnošću i na kopnu i na brodu, što će biti potvrđeno svjedodžbom.

11. Priznata organizacija mora omogućiti predstavnicima uprave i drugim zainteresiranim strankama da sudjeluju u razvijanju njezinih pravila i postupaka.

PRILOG II.

Korelacijska tablica