VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
581
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Fedore Lovričević-Stojanović predsjednice vijeća, Sanje Otočan i Dijane Vidović članica vijeća, te sudske savjetnice Marijane Čuk Kostrec zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Borislava Jelinčića iz Zagreba, Stubička 35B, protiv tuženika Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, Zagreb, Jurišićeva 13, klasa: UP/I-344-08/11-01/713, urbroj: 376-05/MB2-11-7 (DB), od 7. prosinca 2011., radi rješavanja spora između korisnika i operatora, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2013.
presudio je
I Tužbeni zahtjev se odbija.
II Ova presuda će se objaviti u »Narodnim novinama« i na internetskim stranicama Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika na temelju članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj 47/09.) odbačen je zahtjev tužitelja od 25. kolovoza 2011. za rješavanje spora u predmetu: Borislav Jelinčić protiv društva Hrvatski Telekom d.d., Savska cesta 32, Zagreb, s obrazloženjem da nije poštovana procedura propisana člancima 50. i 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« broj 73/08. i 90/11.).
U pravodobno podnesenoj tužbi protiv osporenog akta tužitelj u bitnome navodi da je dana 31. svibnja 2011. potpisao produljenje ugovora s Hrvatskim Telekomom d.d. (HT), a da mu je nakon nekoliko sati HT isključio telefonski broj iz njihove telefonske mreže. Navodi da je protiv takva postupanja HT-a isti dan napisao prigovor, te da je sukcesivno, kroz nekoliko dana u tom smislu napisao pet daljnjih prigovora. Navodi da mu ni na jedan pismeni prigovor HT nije odgovorio. Da bi uspio ponovno dobiti fiksnu telefonsku liniju 10. lipnja 2011. sklopio je ugovor s operatorom: Iskon. Potom se obratio tuženiku (HAKOM) i tražio da mu pribavi od HT-a njegove pisane prigovore. Navodi da je od HAKOM-a dobio obećanje da će mu dostaviti tražene preslike prigovora i odgovora, koje on nikad nije primio, te je umjesto tih odgovora samo dobio osporeno rješenje protiv kojega tužbom pokreće upravni spor. Ne osporava činjenicu da mu je telefonska linija bila isključena zbog nepodmirenog dugovanja za račun iz prosinca 2010. Međutim, ističe da mu je 26. siječnja 2011. bila odobrena obročna otplata računa za prosinac 2010., te da je u cijelosti otplatio svih šest obročnih otplata. Predlaže Sudu da osporeno rješenje kao nezakonito poništi.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je HAKOM nacionalna regulatorna pravna osoba s javnim ovlastima, te da između ostaloga rješava prigovore korisnika na iznose računa ispostavljenih od strane operatora, kao i na kvalitetu pružanih usluga, sukladno nadležnosti propisanoj Zakonom o elektroničkim komunikacijama (dalje u tekstu: ZEK). Da bi HAKOM mogao pokrenuti postupak po primitku pojedinog zahtjeva za rješavanje spora, potrebno je poštivati propisani postupak, koji se sastoji u sljedećem: prigovori pretplatnika na iznos računa kojim je zadužen za obavljenu javnu komunikacijsku usluga, ili na kvalitetu iste, podnose se operatoru u roku od 30 dana od dana dospijeća računa, odnosno od dana obavljanja usluge (I stupanj). Po primitku prigovora nadležna služba operatora mora provjeriti iznos zaduženja, odnosno kakvoću obavljene usluge, te o tome obavijestiti i uputiti pretplatnika, ukoliko pretplatnik nije zadovoljan pisanim odgovorom, da ima pravo podnijeti pritužbu (reklamaciju) u roku od 30 dana Povjerenstvu za rješavanje reklamacija pretplatnika (Povjerenstvo operatora). Nakon pisanog odgovora Povjerenstva pretplatnik može u roku od 30 dana, od dana zaprimanja odluke Povjerenstva, podnijeti pisani zahtjev za rješavanje spora HAKOM-u. Ne osporava da je tužitelj dana 28. svibnja 2011. godine pravovremeno podnio prigovor u svezi s aktivacijom zabrane odlaznih poziva, a u svezi s neplaćenim računom iz mjeseca prosinca 2010. godine. Navodi da je operator (HT) u skladu sa člankom 50. ZEK-a odgovorio na prigovor u zakonskom roku, tj. dana 6. lipnja 2011. kojim je odbio prigovor korisnika kao neosnovan i u istome odgovoru uputio pretplatnika (korisnika) da ima pravo u roku od 30 dana od dostavljanja odgovora na prigovor podnijeti pritužbu (reklamaciju) Povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru. Ističe da je HAKOM dana 28. srpnja 2011. dopisom zatražio od operatora i od tužitelja dopunu dokumentacije, te je zatražena i preslika pritužbe odnosno reklamacije koju je korisnik uputio Povjerenstvu, budući da navedena reklamacija nije bila u spisu. Hrvatski Telekom d.d. je na navedeni dopis HAKOM-a odgovorio dopisom od 11. kolovoza 2011. u kojem je istaknuo da na prvostupanjski odgovor nije zaprimljena pritužba Povjerenstvu. Tužitelj je na isti dopis odgovorio da je napisao pet prigovora na koje nikad nije dobio odgovor. Međutim, nije dokazao da je podnio pritužbu (reklamaciju) Povjerenstvu operatora.
S obzirom na nedostatke u proceduri rješavanja prigovora prema člancima 50. i 51. ZEK-a, tuženik nije mogao uzeti u razmatranje zahtjev pretplatnika (korisnika). Slijedom navedenoga, te sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku odbačen je zahtjev korisnika (tužitelja) s obzirom da nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.
S obzirom na sve navedeno u odgovoru na tužbu proizlazi kako tuženik predlaže Sudu da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Imajući u vidu sve okolnosti predmetnoga slučaja Sud je na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10. i 143/12.) odlučio riješiti predmetni upravni spor bez rasprave.
Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke 11. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« broj 73/08. i 90/11.) u nadležnost tuženika ulazi i rješavanje sporova između krajnjih korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga.
Odredbom članka 50. stavka 1. citiranoga Zakona o elektroničkim komunikacijama propisano je da krajnji korisnik usluga ima pravo podnijeti operatoru javnih komunikacijskih usluga prigovor u vezi s pružanjem usluga, prigovor na iznos koji je zadužen za pruženu uslugu, prigovor na kakvoću pružene usluge te prigovor zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora.
Stavkom 12. istoga članka Zakona propisano je da operator javnih komunikacijskih usluga obvezan je dostaviti pisani odgovor krajnjem korisniku usluga o utemeljenosti podnesenog prigovora iz stavka 1. ovoga članka u roku od najviše 15 dana od dana zaprimanja prigovora, odnosno u roku od 30 dana od dana zaprimanja prigovora u slučaju iz članka 49. stavka 6. ovoga Zakona.
Stavkom 13. istoga članka Zakona propisano je da na pisani odgovor operatora iz stavka 12. ovoga članka krajnji korisnik usluga ima pravo podnijeti pritužbu (reklamaciju) Povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru javnih komunikacijskih usluga u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora. Povjerenstvo za pritužbe potrošača operatora javnih komunikacijskih usluga obvezno je dostaviti pisani odgovor krajnjem korisniku usluga u roku od 30 dana od dana zaprimanja njegove pritužbe.
Člankom 51. stavkom 1. istoga zakona propisano je da u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružane usluge ili prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora Agenciji u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora Povjerenstva za pritužbe potrošača iz članka 50. stavka 13. ovoga zakona. Zastara osporene tražbine ne teče za vrijeme rješavanja spora pred Agencijom.
Stavkom 4. članka 51. Zakona je propisano da Povjerenstvo iz stavka 3. ovoga članka ima svojstvo i zadaće savjetodavnog tijela koje se osniva pri Agenciji prema posebnom zakonu kojim je uređena zaštita potrošača. Način rada Povjerenstva iz stavka 3. ovoga članka pobliže se propisuje pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije.
Stavkom 6. članka 51. istoga zakona je propisano da nakon zaprimljenog prijedloga Povjerenstva iz stavka 3. ovoga članka Agencija odlukom rješava spor iz stavka 1. ovoga članka na temelju podataka, dokumentacije i očitovanja stranaka u postupku, u pravilu bez provođenja usmene rasprave.
Iz podataka predmetnoga spisa razvidno je da je tužitelj dana 28. svibnja 2011. podnio prigovor Hrvatskom Telekomu d.d. u vezi s računom iz prosinca 2010. te je ujedno tražio da mu se uključi telefon i dostave svi pisani prigovori koje je tom operatoru dostavio. Nadalje, razvidno je da je operator sukladno članku 50. ZEK-a odgovorio na prigovor u zakonskom roku dana 6. lipnja 2011. i da je taj odgovor tužitelj primio, jer ga je priložio uz tužbu. U navedenome odgovoru HT-a tužitelj je upozoren da ima pravo pritužbe Povjerenstvu za pritužbe u drugostupanjskom postupku putem sektora za usluge privatnim korisnicima u roku 30 dana nakon primitka toga odgovora.
Međutim, također je razvidno da tužitelj nije koristio pravo pritužbe navedenome Povjerenstvu, jer to proizlazi iz stanja spisa, a tužitelj ni uz tužbu nije dostavio pritužbu (reklamaciju) upućenu tome tijelu (Povjerenstvu).
Točan je navod tuženika, u odgovoru na tužbu, da je dana 28. srpnja dopisom zatražio do operatora, kao i posebnim dopisom od tužitelja dopunu dokumentacije, a između ostaloga je zatražena preslika spomenute pritužbe (reklamacije) Povjerenstvu. Iz uredno potpisane povratnice (tužitelj je osobno potpisao) proizlazi da je tužitelj navedeni dopis HAKOM-a primio dana 2. kolovoza 2011. Tim je dopisom tuženika bio detaljno obaviješten o proceduri vezanoj za prigovor na račun ili kvalitetu javne komunikacijske usluge te je zamoljen da, između ostaloga, dostavi presliku reklamacije odnosno presliku odluke Povjerenstva. Objašnjeno mu je da je navedena dokumentacija potrebna kako bi se mogao nastaviti postupak rješavanja spora.
S obzirom da u predmetnom spisu, kao i u prilozima uz tužbu, nije dostavljena preslika reklamacije (niti eventualno preslika odluke Povjerenstva donesena u povodu tužiteljeve pritužbe), ovaj Sud konstatira da u konkretnom slučaju nije bila poštivana zakonom propisana procedura koja proizlazi iz članaka 50. i 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama za meritorno rješavanje spora između tužitelja (korisnika) i operatora.
S obzirom da je nesporno utvrđeno da je korisnik pokrenuo postupak za rješavanje spora pred tuženikom, a da prethodno nije uputio reklamaciju nadležnom Povjerenstvu, Sud ocjenjuje da tuženik odbacivanjem toga zahtjeva pozivom na članak 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, nije povrijedio zakon tužitelju na štetu.
Člankom 36. stavkom 1. točkom 4. Zakonom o upravnim sporovima je propisano da Sud može presudom riješiti spor bez rasprave: ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a tužitelj u tužbi kao ni tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, pa je stoga Sud u ovom predmetu primijenio citiranu odredbu članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a.
Slijedom iznesenog, utvrdivši da je osporena odluka zakonita, Sud je, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u točki I izreke.
Odluka o objavi presude u »Narodnim novinama« i na internetskim stranicama Agencije (točka II izreke) temelji se na članku 14. stavku 8. ZEK-a.
Broj: UsII-1/2012-4
Zagreb, 6. veljače 2013.
Predsjednica vijeća
Fedora Lovričević-Stojanović, v. r.