USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1687

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kojeg zastupa dekan izv. prof. dr. sc. Damir Knjaz, a koje zastupa Zoran Cvitković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvitković & Devide d. o. o. iz Zagreba, na sjednici održanoj 18. lipnja 2014. je donio

RJEŠENJE

I. Privremeno se odgađa izvršenje rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Trešnjevka klasa: UP/I-415-02/2014-001/00810, urbroj: 513-007-01-69/2014-01 od 12. svibnja 2014.

II. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja, a privremena odgoda izvršenja rješenja o ovrsi iz točke I. ove izreke ostaje na snazi do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi se postupak u povodu ustavne tužbe Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: podnositelj) koja je podnesena u skladu s ovlaštenjem sadržanim u članku 63. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) prije iscrpljenog dopuštenog pravnog puta.

1.1. Na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona podnositelj je uz ustavnu tužbu podnio i prijedlog za privremenu odgodu izvršenja poreznog rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb – Trešnjevka klasa: UP/I-415-02/2014-001/00810, urbroj: 513-007-01-69/2014-01 od 12. svibnja 2014. (u daljnjem tekstu: porezno rješenje o ovrsi) jer bi mu njegovim izvršenjem nastala šteta koja se teško može popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.

II. POSTUPAK PRED UPRAVNIM SUDOM U ZAGREBU

2. Podnositelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-471-02/12-01/1094, urbroj: 513-04-14-2 od 31. ožujka 2014.

Tim je rješenjem odbijena podnositeljeva žalba protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb klasa: UP/I-471-02/11-01/590, urbroj: 513-07-01-12-8 od 18. rujna 2012.

Prvostupanjskim rješenjem podnositelju je određeno plaćanje obveza poreza i drugih javnih davanja za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. u ukupnom iznosu od 1.723.174,58 kn.

2.1. Podnositelj je uz navedenu tužbu Upravnom sudu podnio i prijedlog za odgodni učinak tužbe, koji je Upravni sud u Zagrebu rješenjem broj: Usl-1620/14-2 od 7. svibnja 2014. odbio, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjenja tri uvjeta potrebna za određivanje odgodnog učinka tužbe na temelju članka 26. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10. i 143/12.). Upravni sud naveo je da u konkretnom slučaju žalba ne odgađa izvršenje, a sud ne nalazi da bi odgoda bila protivna javnom interesu. Međutim, Upravni sud ocijenio je da nije ispunjen treći uvjet, odnosno da je šteta koja podnositelju prijeti u cijelosti novčane prirode pa tu štetu nije ni teško ni nemoguće nadoknaditi.

2.2. Budući da je Upravni sud odbio podnositeljev prijedlog za odgodni učinak tužbe, Ministarstvo financija je na temelju konačnog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb od 18. rujna 2012., rješenjem o ovrsi od 12. svibnja 2014. pokrenulo ovršni postupak protiv podnositelja radi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava podnositelja kao ovršenika koja podnositelj ima na računu kod banke.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. U dijelu ustavne tužbe koji se temelji na članku 67. stavku 2. Ustavnog zakona podnositelj ističe da će mu navedena ovrha prouzročiti nepopravljivu štetu. Navodi da je upisan u Upisnik visokih učilišta pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, da obavlja znanstveno-nastavnu djelatnost, a da se financira gotovo isključivo iz sredstava državnog proračuna. Istaknuo je da ima 124 djelatnika stalno zaposlenih, od čega je 80 nastavnih i 44 nenastavnih djelatnika. Nadalje je u prijedlogu naveo:

»Također, zbog velike površine objekta u kojem se izvodi nastava i druge nastavne aktivnosti, podnositelj plaća velike troškove tekućeg održavanja. Tako, primjerice samo za električnu energiju i grijanje tužitelj prosječno plaća 1.730.732,00 kn godišnje. Isto tako, podnositelj godišnje na ime troškova redovitog održavanja i poslovanja po osnovi redovnih programa sveučilišnog studija plaća oko 4.201.275,00 kn.

Dakle, u slučaju provedbe ovrhe, podnositelj bi bio u nemogućnosti izvršavati svoje obveze, kako prema svojim radnicima, dobavljačima i vjerovnicima, tako i prema svojim studentima.

To znači da bi isti morao otpustiti veliki broj svojih zaposlenika, te bi bio u nemogućnosti isplaćivati plaće i troškove tekućeg održavanja objekta (struja, voda, grijanje, zakupninu, čistoća i dr.) u kojem se odvija nastava i druge nastavne aktivnosti.

Podnositelj ne bi mogao održati redovnu nastavu i druge nastavne aktivnosti bez struje, vode, grijanja jer bi mu najvjerojatnije dobavljači tih usluga otkazali isporuku struje i vode. Bez isporuke navedenih energenata podnositelj ne bi mogao održavati redovitu nastavu, a studenti ne bi mogli slušati predavanja niti polagati ispite i slično.

Dakle, zbog nedostatka financijskih sredstava, podnositelj ne bi bio više u mogućnosti održavati svoje objekte na kojima se izvodi nastavna aktivnost, a što posljedično znači kako bi se studentska nastava morala obustaviti, jednako kao i znanstveni projekti koji se obavljaju u sklopu programa podnositelja.

Prema tomu, provedba ovrhe onemogućava podnositelja u obavljanju svoje djelatnosti, te onemogućava studentima redovitu nastavu, mogućnost polaganja ispita, slušanja predavanja, odnosno izvršavanje svojih akademskih dužnosti.«

Podnositelj je istaknuo da zajedno s Gradom Zagrebom ima u planu izgradnju Zapadnog kampusa Sveučilišta u Zagrebu i izgradnju Polivalentne sportske dvorane namijenjene natjecanju za vrijeme buduće Univerzijade, a da je u tijeku i sklapanje ugovora sa Sveučilištem u Zagrebu. Ističe da bi svaka provedba naložene ovrhe onemogućila podnositelja u ostvarenju navedenih projekata.

4.1. U prijedlogu je podnositelj naveo i praksu Upravnog suda Republike Hrvatske, ističući da je u istovjetnom predmetu koji se vodio između Instituta Ruđer Bošković kao tužitelja i Ministarstva financija Republike Hrvatske kao tuženika, presudom broj: Usl-3501/12 od 21. lipnja 2013. Upravni sud Republike Hrvatske usvojio tužbu tužitelja (u meritumu) i poništio rješenja iz prethodno provedenog upravnog postupka.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Člankom 67. stavkom 2. Ustavnog zakona određeno je:

»Članak 67.

(...)

Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.«

6. Ustavni sud ocjenjuje da konkretni ustavnosudski postupak zahtijeva uvid u spis predmeta koji je u tijeku pred Upravnim sudom u Zagrebu radi razmatranja dopuštenosti ustavne tužbe, a poslije toga, utvrdi li ustavnu tužbu dopuštenom, i s aspekta mogućih povreda ustavnih prava podnositelja, koja su u ustavnoj tužbi opširno argumentirana.

Ocjena je Ustavnog suda da je riječ o prima facie složenom predmetu, pri čemu s ustavnog aspekta osobito važnom smatra postojeću praksu Upravnog suda u istovrsnim slučajevima (koju je potrebno ispitati), ali i narav subjekta koji je podnio ustavnu tužbu.

Naime, podnositelj je fakultet u sastavu Sveučilišta, za koja su u članku 67. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. 76/10. i 5/14.) predviđena posebna ustavna jamstva. U Republici Hrvatskoj postoji i izrijekom propisana pozitivna obveza države da potiče i pomaže razvitak znanosti u okviru posebnog jamstva slobode znanstvenog stvaralaštva.

U tim ustavnim okvirima podnositelj obavlja jednu od najvažnijih javnih službi u suvremenom društvu. Na tu se službu neposredno primjenjuju načelo kontinuiteta (trajnosti) prema kojem javna služba mora funkcionirati neprekidno, načelo primata i načelo dužnosti pružanja usluga iz djelatnosti za koju je podnositelj (fakultet) osnovan.

Stoga ovaj slučaj ima ustavnu dimenziju koju Ustavni sud ne smije zanemariti.

6.1. U rješenju kojim odbija odgodu pravnih učinaka tužbe Upravni sud naveo je da u konkretnom slučaju žalba ne odgađa izvršenje rješenja i da odgoda ne bi bila protivna javnom interesu. Međutim, ocijenio je da nije ispunjen treći uvjet za odgodu učinaka tužbe, odnosno da je šteta koja podnositelju prijeti u cijelosti novčane prirode pa tu štetu nije ni teško ni nemoguće nadoknaditi. To je utvrđenje utemeljio na članku 26. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10. i 143/12., u daljnjem tekstu: ZUS).

Ustavni sud ističe da u ovom stadiju ustavnog spora nije potrebno posebno ispitivati je li za odlučivanje Ustavnog suda na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona pravno relevantna primjena članka 26. stavka 2. ZUS-a od strane nadležnog Upravnog suda. Ne postavlja se ni pitanje je li nadležni Upravni sud pri procjeni postojanja »štete koja bi se teško mogla popraviti« u smislu članka 26. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir mjerodavne ustavne odredbe navedene u točki 6. obrazloženja ovog rješenja.

Izvjesno je samo to da je Upravni sud protumačio štetu koja bi se teško mogla popraviti tako što se ograničio samo na njezin novčani iznos, ne uzimajući u obzir da šteta može biti i druge naravi (nenovčane).

6.2. Polazeći od svih navedenih činjenica i smatrajući očitim da odgoda ovrhe u konkretnom slučaju nije suprotna javnom interesu niti bi se tom odgodom nekome nanijela veća šteta, a da bi izvršenje poreznog rješenja o ovrsi podnositelju moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti s aspekta načela na kojima se temelji javna služba koju podnositelj obavlja, Ustavni sud prihvatio je prijedlog za odgodu ovrhe osporenog poreznog rješenja u ovom slučaju.

Riječ je o privremenoj odgodi, koja traje do donošenja odluke Ustavnog suda o dopuštenosti, odnosno osnovanosti ustavne tužbe. Ovo rješenje ni na koji način ne prejudicira odluku o tim pitanjima.

7. Sukladno navedenom, na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona doneseno je rješenje kao u izreci.

8. Točka III. ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIB-2598/2014

Zagreb, 18. lipnja 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.