USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2098

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kojeg zastupa Vinko Knezović, odvjetnik iz Zagreba, na sjednici održanoj 12. kolovoza 2014. donio je

RJEŠENJE

I. Privremeno se odgađa izvršenje rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb klasa: UP/I-471-02/11-01/232, urbroj: 513-07-01-13-79 od 25. listopada 2013.

II. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja, a privremena odgoda izvršenja rješenja o ovrsi iz točke I. ove izreke ostaje na snazi do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi se postupak u povodu ustavne tužbe Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: podnositelj) koja je podnesena u skladu s ovlaštenjem sadržanim u članku 63. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) prije iscrpljenog dopuštenog pravnog puta.

1.1. Na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona podnositelj je u ustavnoj tužbi predložio odgodu izvršenja poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb klasa: UP/I-471-02/11-01/232, ur. broj: 513-07-01-13-79 od 25. listopada 2013., do donošenja odluke o ustavnoj tužbi.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Podnositelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-471-02/14-01/13, ur. broj: 513-04/14-2 od 9. lipnja 2014., kojim je odbijena njegova žalba podnesena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 25. listopada 2013.

Prvostupanjskim poreznim rješenjem podnositelju je utvrđena obveza poreza na dohodak i prireza posebnog poreza na plaće i doprinose, te drugih javnih davanja za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. u ukupnom iznosu od 42.715.306,85 kn, te za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. u ukupno iznosu od 18.676.916,92 kn.

2.1. Uz tužbu Upravnom sudu u Zagrebu podnositelj je podnio prijedlog za odgodni učinak tužbe, o kojem do dana podnošenja ustavne tužbe nije riješeno.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. U ustavnoj tužbi podnositelj je naveo da su mu osporenim aktima povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 29. stavkom 1., 67. stavkom 1. i 68. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

4. Podnositelj navodi da je ustavnu tužbu podnio prije nego što je iscrpio drugi pravni put iz razloga što:

»(...)

– je potrebno preispitati postojeću praksu Upravnog suda u istovrsnim predmetima, koja je u bitnome različita, a kako što je vidljivo iz predmeta koji se pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vode pod brojem U-IIIB-2656/2014 i U-IIIB-2598/201,

– se radi o složenom predmetu te stoga što je podnositelj fakultet u sastavu Sveučilišta, za koje je u odredbi čl. 67. Ustava predviđena posebna jamstva, imajući osobito u vidu da u RH postoji i izrijekom je propisana obveza države da potiče i pomaže razvitak znanosti u okviru posebnog jamstva slobode znanstvenog stvaralištva,

– bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

(...)«

U ustavnoj tužbi je naveo da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka i neodgađanjem ovrhe poreznog rješenja za njega mogle nastati teške i nepopravljive posljedice, koje proizlaze iz činjenice da će podnositelj, koji je javna ustanova osnovana od strane Sveučilišta u Zagrebu, radi obavljanja djelatnosti visokoškolskog obrazovanja, dakle, djelatnosti od javnog interesa, provedbom ovrhe poreznog rješenja biti u potpunosti onemogućen u obavljanju svoje djelatnosti, koju u najvećoj mjeri, u omjeru od 45%, podmiruje iz vlastitih prihoda, dok se ostatak podmiruje sredstvima iz državnog proračuna i drugim sredstvima.

Nadalje je u ustavnoj tužbi naveo:

»(...)

Osim toga, iznos od 62.392.223,77 kn koji je podnositelj ustavne tužbe sukladno rješenjema iz točke I. i II. ustavne tužbe dužan platiti veći je od vlastitih prihoda podnositelja ustavne tužbe, pa bi naplatom istoga bilo dirano u strogo namjenska sredstva iz Državnog proračuna, zbog čega bi, osim do poteškoća u radu podnositelja ustavne tužbe, došlo i do povrede Zakona o izvršenju državnog proračuna obzirom je zbog činjenice da su vlastiti prihodi tužitelja niži od osporenog iznosa porezne obveze, prisilnim izvršenjem bili zahvaćeni i namjenski prihodi za financiranje plaća zaposlenih i znanstvenih novaka.

Podnositelj ustavne tužbe na dan 28.07.2014.g. ima 368 zaposlenih, 5.886 studenata na preddiplomskom sveučilišnom studiju, 2.669 studenata na diplomskom studiju, 1.641 studenata na stručnom studiju, 77 studenata na specijalističkom poslijediplomskom studiju te 39 studenata na poslije diplomskom doktorskom studiju, dakle, sveukupno 10.312 studenata.

(...)

Osim što bi izvršenjem navedenih rješenja podnositelj ustavne tužbe, kao fakultet, visokoškolska ustanova koja obavlja jednu od najvažnijih javnih službi u suvremenom društvu, bio doveden u izrazito nepovoljnu poziciju, u istu poziciju bili bi dovedeni i njegovi zaposlenici, studenti, ali i ugled Sveučilišta u Zagrebu pa čak i Republike Hrvatske, obzirom bi došlo do prekida kontinuiteta obavljanja navedene javne službe a time i do postupanja protivno odredbi čl. 67. Ustava Republike Hrvatske, kojom se jamči autonomija sveučilišta, kao i odredbi čl. 65. Ustava Republike Hrvatske, kojom je propisano kako je obrazovanje u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima.

(...)«

Podnositelj je naveo i stajalište Ustavnog suda izraženo u rješenjima, broj: U-IIIB-2598/2014 i U-IIIB-2656/2014 od 18. lipnja 2014.

Obrazlažući povredu ustavnih prava podnositelj je naveo da nadležna porezna tijela nisu izvršila neposredan uvid u svu potrebnu dokumentaciju u predmetu, te da je teret dokazivanja činjenica prenesen na podnositelja, kao poreznog obveznika, iako on nije tražio niti smanjenje niti oslobođenje od porezne obveze.

Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo da je predmet prijepora tijekom poreznog postupka bio način oporezivanja autorskih honorara isplaćenih zaposlenicima podnositelja na temelju ugovora o autorskom radu-djelu, koji ugovori su sklopljeni zbog sudjelovanja na određenim gospodarskim projektima, izvođenja nastave na doktorskim studijima i slično, kojom prilikom je podnositelj obračun javnih davanja vršio sukladno tumačenju Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo klasa: 612– 01/12-010/017 od 22. svibnja 2012., u kojem je navedeno da predavanja na poslijediplomskom doktorskom studiju nisu rezultat nastavne rutine predavača, već da su oni rezultat izvorne inspiracije autora, predstavljaju novo intelektualno ostvarenje autora predavača koji integrira postojeće spoznaje i vlastiti istraživački doprinos, te na taj način stvara nova originalna autorska djela. Isto tako, da pisana stručna djela – knjige i stručni članci – ispunjavaju navedene pretpostavke, te su kao intelektualno i kreativno ostvarenje, zaštićeno autorsko djelo. Rad na projektima, odnosno doprinos projektu, koji odgovara gore opisanim pretpostavkama, također se smatra autorskim djelom, a kako to predviđa i Zakon o autorskom pravu i drugim srodnim pravima.

U ustavnoj tužbi je istaknuo i da porezna tijela nisu u obzir uzela ni činjenicu kako je nalazom Državnog ureda za reviziju od 11. travnja 2011. podnositelju ostavljen rok od 60 dana za otklanjanje utvrđenih nedostatka, koji je bio do 31. svibnja 2011., već je prvostupanjsko porezno tijelo zaključkom od 9. svibnja 2011. podnositelju, prije isteka roka, naložilo dostavu obračuna javnih davanja koja su bila predmet nadzora.

5. Prijedlog za odgodu ovrhe podnositelj je obrazložio ponavljajući razloge koji su gore već istaknuti, te dodatno navodeći:

»(...)

Nadalje, podnositelj ustavne tužbe nastavu izvodi u prostorijama na adresi svoga sjedišta na Trg J. F. Kennedya broj 6 u Zagrebu, za što isplaćuje režijske troškove i troškove održavanja, i to iz vlastitih sredstava, pa je nedvojbeno kako bi izvršenjem gore spomenutih rješenja podnositelj bi bio onemogućen i u plaćanju takvih troškova, što bi posljedično dovelo do obustave isporuke usluga dobavljača, a time i onemogućilo izvođenje nastave podnositelja. Isto tako, izvršenjem rješenja Porezne uprave, podnositelj bi bio onemogućen raspolagati uplaćenim sredstvima od strane studenata, a kojima se podmiruju troškovi upisa u semestar, odnosnu godinu studija, izdavanja diploma, raznih potvrda, provedbe promocija i slično. Izvršenjem rješenja bila bi ugrožena i izdavačka djelatnost podnositelja, koja se u najvećoj mjeri financira iz vlastitih sredstava podnositelja, a osobito bi bili ugroženi projekti na kojima podnositelj sudjeluje, a posljedično i ugovorni partneri podnositelja.

(...)«

Podnositelj je dalje naveo:

»(...)

Pritom podnositelj ne spori da je naplata poreza javni interes, međutim, ističe kako se u konkretnom slučaju takvom interesu suprotstavlja još jedan, podjednako važan, javni interes, koji se štiti čak i ranije navedenim odredbama Ustava Republike Hrvatske, odnosno interes omogućavanja neprekidnog pružanja usluge visokoškolskog obrazovanja, kao javne djelatnosti, zbog koje je tužitelj i osnovan.

Takav značaj visokog obrazovanja nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojom je propisano da znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje predstavljaju djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni su dio međunarodnog, posebno europskoga, znanstvenoga, umjetničkog i obrazovnog prostora.

Osim toga, podnoistelj je je fakultet u sastavu Sveučilišta, zbog čega se i ovdje ukazuje i na odredbu čl. 67. st. 1. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči autonomija Sveučilišta, a iz koje odredbe nedvojbeno proizlazi obveza Republike Hrvatske da potiče i pomaže razvitak znanosti u okviru posebnog jamstva slobode znanstvenoga stvaralaštva.

Prema tome, odgoda izvršenja rješenja Porezne uprave u konkretnom slučaju nije protivna javnom interesu, ista je u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, dok bi provedbom izvršenja rješenja Porezne uprave bio ugrožen javni interes neprekidnog pružanja usluge visokoškolskog obrazovanja te interes više od 10.000 studenata koji se školuju kod podnositelja zbog čega bi došlo i do povrede ustavom zajamčenih prava i sloboda, a osobito prava na autonomiju Sveučilišta i dostupnost obrazovanja.

Osim toga, i nastavkom daljnjeg redovnog poslovanja tužitelja isti će vršiti daljnja buduća plaćanja svojih obveza, kako poreznih, tako i obveza na ime drugih javnih davanja, što je također u javnom interesu, koji nadilazi javni interes naplate eventualnog manje uplaćenog poreza koja je predmet rješenja Porezne uprave.

(...)«

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Člankom 67. stavkom 2. Ustavnog zakona određeno je:

»Članak 67.

(...)

Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.«

7. Ustavni sud ocjenjuje da konkretni ustavnosudski postupak zahtijeva uvid u spis predmeta koji je u tijeku pred Upravnim sudom u Zagrebu radi razmatranja dopuštenosti ustavne tužbe, a poslije toga, utvrdi li ustavnu tužbu dopuštenom, i s aspekta mogućih povreda ustavnih prava podnositelja, koja su u ustavnoj tužbi opširno argumentirana.

Ocjena je Ustavnog suda da je riječ o prima facie složenom predmetu, pri čemu s ustavnog aspekta osobito važnom smatra postojeću praksu Upravnog suda u istovrsnim slučajevima (koju je potrebno ispitati), ali i narav subjekta koji je podnio ustavnu tužbu.

Naime, podnositelj je fakultet u sastavu Sveučilišta, za koja su u članku 67. Ustava Republike Hrvatske predviđena posebna ustavna jamstva. U Republici Hrvatskoj postoji i izrijekom propisana pozitivna obveza države da potiče i pomaže razvitak znanosti u okviru posebnog jamstva slobode znanstvenoga stvaralaštva.

U tim ustavnim okvirima podnositelj obavlja jednu od najvažnijih javnih službi u suvremenom društvu. Na tu se službu neposredno primjenjuju načelo kontinuiteta (trajnosti), prema kojem javna služba mora funkcionirati neprekidno, načelo primata i načelo dužnosti pružanja usluga iz djelatnosti za koju je podnositelj (fakultet) osnovan (stajalište Ustavnog suda izraženo u rješenjima, broj: U-IIIB-2598/2014 i U-IIIB-2656/2014 od 18. lipnja 2014., koja su objavljena u »Narodnim novinama« broj 84/14.).

Stoga ovaj slučaj ima ustavnu dimenziju koju Ustavni sud ne smije zanemariti.

8. Polazeći od svih navedenih činjenica i smatrajući očitim da odgoda ovrhe u konkretnom slučaju nije suprotna javnom interesu niti bi se tom odgodom nekome nanijela veća šteta, a da bi izvršenje poreznog rješenja o ovrsi podnositelju moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti s aspekta načela na kojima se temelji javna služba koju podnositelj obavlja, Ustavni sud prihvatio je prijedlog za odgodu ovrhe osporenog poreznog rješenja u ovom slučaju.

Riječ o privremenoj odgodi koja traje do donošenja odluke Ustavnog suda o dopuštenosti, odnosno osnovanosti ustavne tužbe. Ovo rješenje ni na koji način ne prejudicira odluku o tim pitanjima.

9. Sukladno navedenom, na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona doneseno je rješenje kao u izreci.

10. Točka III. ovog rješenja temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIB-5860/2014

Zagreb, 12. kolovoza 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.