Presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3662/13-20 od 8. rujna 2015.

NN 27/2016 (25.3.2016.), Presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3662/13-20 od 8. rujna 2015.

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

799

PRESUDA

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jasni Peroš Nikolić, uz sudjelovanje zapisničarke Tomislave Mlinarić, u upravnom sporu tužitelja Dražena Balića iz Zagreba, Vilima Korajca 4, kojeg zastupa opunomoćenik Frano Frankić, odvjetnik u Zagrebu, Drage Gervaisa 46, protiv tuženika Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tele2 d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 D, radi rješavanja spora s operatorom, nakon održane javne rasprave, 8. rujna 2015.

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje odluke Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, klasa: UP/I-344-08/12-01/1620, urbroj: 376-05-NJ-13-6 (DB) od 14. ožujka 2013.

Obrazloženje

Osporavanom odlukom tuženika odbijen je zahtjev tužitelja i operatora javnih komunikacijskih usluga TELE2 d.o.o. kao neosnovan.

Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavane odluke, pri tome navodeći da je dana 2. lipnja 2012. sklopio ugovor s TELE 2 d.o.o. u sklopu posebne tarifne ponude zvane »Revolucija«, koja je reklamirana kao tarifa u kojoj korisnici imaju neograničene pozive prema svim pokretnim i nepokretnim mrežama unutar Republike Hrvatske, ali da su mu već 19. lipnja 2012. uskraćene telekomunikacijske usluge uz obrazloženje da je povrijedio »Načelo pravednosti«. Ističe da u »Uvjetima korištenja tarife revolucija« važećim za period od 1. lipnja 2012. do 7. srpnja 2012. u točki 20. stoji da u slučaju opravdane sumnje na neovlašteno korištenje ili zlouporabu TELE2 usluga, koje uključuje ali se ne ograničava na korištenje TELE2 usluga za neželjene elektroničke komunikacije, odnosno u svrhu izravne promidžbe i/ili prodaje usluga i/ili proizvoda krajnjeg korisnika usluga ili trećih osoba, TELE2 zadržava pravo po svom izboru krajnjem korisniku usluga ograničiti korištenje TELE 2 usluga ili privremeno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga ili raskinuti pretplatnički ugovor s trenutnim učinkom i trajno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga. Ovu odredbu smatra protivnom članku 97. točkama 3. i 6. Zakona o zaštiti potrošača. Također ističe da TELE 2 od njega potražuje da mu isplati naknadu za cjelokupno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca koliko je trebao trajati ugovor, iako je isti raskinut. Smatra da se njegovo ponašanje pri korištenju telekomunikacijskih usluga ne može podvesti pod navedeni opis zlouporabe ili izravne promidžbe bilo koje vrste. Također ističe da na web stranicama TELE2 d.o.o. nije mogao pronaći odgovor što »Načelo pravednosti« točno znači. Smatra da je time prekršen članak 42. stavak 8. Zakona o elektroničkom komunikacijama, a prema kojem ponuda, kojom operatori javnih komunikacijskih usluga nude svoje usluge krajnjim korisnicima usluga na temelju Općih uvjeta poslovanja iz stavka 1. toga članka, mora sadržavati podroban i jasan opis usluga koje se nude i sve bitne uvjete korištenja tih usluga kao i uvjete za prestanak korištenja tih usluga. Napominje da načelo pravednosti nije istaknuto u Općim uvjetima poslovanja niti je s istim bio upoznat kada je potpisivao ugovor, iako je pri potpisivanju ugovora pitao da li je tarifa uistinu neograničena, na što je dobio potvrdan odgovor. Ovo smatra povredom članka 284. Zakona o obveznim odnosima jer je doveden u zabludu o bitnim stavkama ugovora te iz navedenog proizlazi da zadržava pravo na poništaj istog uz naknadu štete. Također navodi da je prekršen članak 41. stavak 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama koji propisuje da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Navodi da mu uz ugovor nije dostavljen cjenik ni navedeno Načelo pravednosti, a niti je isto mogao pronaći na internetskim stranicama TELE2 i o njemu se informirati. Navodi da mu je tek na njegovo traženje dana 8. kolovoza 2013. dostavljeno Načelo pravednosti koje je bilo u snazi u vrijeme kada je bio korisnik TELE2 usluga i kada je isključen, a iz kojeg proizlazi da će se pored zabrana zlouporabe ili neovlaštenog korištenja koje su propisane Općim uvjetima poslovanja TELE2 d.o.o, osobito smatrati da postoji neovlašteno korištenje ili zlouporaba TELE2 usluga ako bude ispunjen koji od sljedećih uvjeta: 1. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 2000 minuta odlaznih poziva prema drugim mobilnim mrežama u Republici Hrvatskoj, 2. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 200 minuta odlaznih poziva prema 092 brojevima ili 3. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 200 minuta odlaznih poziva prema brojevima u mrežama drugih operatora, a koji se nalaze na tarifama koje omogućavaju primatelju poziva dobivanje bonus iznosa na temelju dolaznih poziva. Navodi da je uskrata usluga u neograničenoj tarifi uslijedila jer je komunicirao više od 200 minuta s konkurentskom 092 mrežom. Smatra da je time prekršen članak 4. Zakona o nedopuštenom oglašavanju te članci 110. i 111. Zakona o zaštiti potrošača jer je tarifa reklamirana kao neograničena s ciljem da se potrošača zavara i na taj način stekne imovinska korist, zbog čega smatra da postoji mogućnost da je na taj način ostvareno kazneno djelo prijevare iz članka 336. Kaznenog zakona. Napominje da je i tuženik u svom inspekcijskom nadzoru ukinuo takvu praksu TELE2 d.o.o., nakon koje je TELE2 d.o.o. donio novu odredbu kojom i dalje postoji ograničenje, ali na veći broj minuta. Navodi da se tuženik poziva na Pravilnik o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, za koji drži da je u dijelovima protivan Zakonu o zaštiti potrošača te Zakonu o elektroničkim komunikacijama jer ovlašćuje operatora da na temelju svoje diskrecije isključi korisnika usluge. Također navodi da se tuženik poziva na Načelo pravednosti koje uopće nije bilo na snazi u vrijeme kad je isključen. Također navodi da mu se TELE2 d.o.o. ispričao i kasnije promijenio minute ograničenja na 5000 minuta odlaznih poziva iz čega zaključuje kako je ranije postupanje TELE2 bilo netransparentno i nedovoljno razjašnjeno, a odluka je donesena na njegovu štetu. Smatra da je zbog mana volje ugovor ništav jer je postojala nesuglasnost između volje i očitovanja volje. Zaključno navodi da ugovor ne bi sklopio da je bio svjestan činjenice da će mu biti ograničena komunikacija zbog razgovora s konkurentskom mrežu usprkos tarifi koja je reklamirana kao neograničena prema svim korisnicima.

Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavanu odluku.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi kako je uvidom u preslike zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog ugovora za tarifni paket »Revolucija« od 2. lipnja 2012. razvidno da je tužitelj svojim potpisom potvrdio da su mu, između ostalih dokumenata, uručeni Opći uvjeti poslovanja i Uvjeti korištenja odabranog tarifnog modela, odnosno da se iste, za slučaj da ih nije preuzeo, obvezuje pročitati na internetskim stranicama operatora. S druge strane, navodi da je tužitelj kao poslovno sposobna osoba prilikom potpisivanja pretplatničkog ugovora bio u mogućnosti upoznati se sa svim potrebnim informacijama detaljnim uvidom u odredbe pretplatničkog ugovora. Nadalje navodi da prema članku 99. stavku 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama svi operatori javnih komunikacijskih mreža i usluga imaju obvezu poduzimati potrebne mjere radi zaštite sigurnosti elektroničke komunikacijske mreže i usluga te s obzirom na navedeno, TELE2, kao i svi ostali mora propisati mjere zaštite u slučaju da utvrdi ponašanje korisnika koje ugrožava sigurnost. Naglašava da TELE2 nije operator univerzalnih usluga, niti je usluga u mobilnim mrežama univerzalna usluga, koja sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama mora biti dostupna svima. S tim u vezi navodi da TELE2 može samostalno odrediti uvjete pod kojim će pružati svoje usluge, pri čemu isti ne smiju biti protivni Zakonu o elektroničkim komunikacijama i podzakonskim propisima te moraju biti jasni i transparentni za korisnike, a kako bi se zadovoljilo načelo iz članka 5. stavka 4. točke 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Navodi da sukladno članku 14. točki 1. Općih uvjeta poslovanja TELE2 ima pravo privremeno isključiti SIM karticu krajnjeg korisnika usluga kao i ograničiti krajnjem korisniku usluga korištenje TELE2 usluga s trenutnim učinkom ako postoji opravdana sumnja da krajnji korisnik usluga ili treća osoba zlouporabljuje TELE2 SIM karticu. Prema članku 20. Uvjeta korištenja tarife Revolucija, u slučaju opravdane sumnje na neovlašteno korištenje ili zlouporabu TELE2 usluga, isti zadržava pravo po svom izboru krajnjem korisniku usluga ograničiti korištenje usluga ili privremeno isključiti SIM karticu ili raskinuti pretplatnički odnos u skladu s Načelom pravednosti korištenja usluga i proizvoda, koji dokument je objavljen na www.tele2.hr i čini sastavni dio ovih uvjeta. Stoga navodi da je TELE2 u konkretnom slučaju imao pravo privremeno isključiti pretplatničku terminalnu opremu, obzirom da je utvrdio postojanje sumnje na ponašanje koje označava zlouporabom i potencijalno opasnim ponašanjem za sigurnost mreže. Ističe kako prema članku 41. stavku 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog odnosa u bilo kojem trenutku. Ugovorom se može utvrditi da pretplatnik koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili drugu odgovarajuću naknadu u skladu s općim uvjetima poslovanja. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj potpisao pretplatnički ugovor uz ugovornu obvezu u trajanju od 24 mjeseca, slijedom čega zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa će istom biti izvršena naplata naknade, s obzirom da ne postoji pravna osnova za otpisom od strane operatora. Napominje da je tužitelj poslovno sposobna osoba koja je potpisala predmetni ugovor pa nije od utjecaja što mu je zaposlenik TELE2 prilikom zaključivanja ugovora saopćio. Navodi da je u ugovoru navedeno da potpisom ugovora korisnik prihvaća Opće uvjete poslovanja TELE2, odnosno Uvjete korištenja odabranog tarifnog modela, a u Uvjetima korištenja tarifa Revolucija u točki 20. se poziva na Načelo pravednosti, koji dokument je objavljen na www.tele2.hr i čini sastavni dio Uvjeta korištenja, pa se samim time smatra i da je upoznat s Načelom pravednosti. Napominje kako je inspekcijskim nadzorom, provedenim nakon dojave više pretplatnika o isključenju iz mreže, proveden inspekcijski nadzor nad TELE2 u kojem su utvrđene određene nepravilnosti u Uvjetima korištenja tarife Revolucija i pretplatničkom ugovoru te su TELE2 d.o.o. naređene određene mjere i obveze usklađivanja s Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih usluga, a nakon čega je TELE2 izmijenio Načelo pravednosti na način da je taksativno naveo ograničenje na 5000 minuta odlaznih poziva prema svim mrežama u RH. Ističe kako je tuženik prilikom zaključenja ugovora preuzeo i mobilni uređaj, te smatra kako raskid ugovora bez plaćanja penala, osim što nije moguć s obzirom da je tužitelj potpisao ugovor, a time i prihvatio Opće uvjete i Uvjete korištenja tarife Revolucija, ni iz ovog razloga nije moguć. Navodi da preslika zaslona koju tužitelj dostavlja kao dokaz da na internetskim stranicama nije mogao pronaći sporni dokument nije relevantan dokaz, te ukoliko je tužitelj imao problema s pronalaskom Načela pravednosti na internetskim stranicama mogao je u svakom trenutku zatražiti od TELE2 dostavu istog u papirnatom obliku. Napominje da je iz samog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa vidljivo da svaki korisnik prilikom sklapanja ugovora može izabrati želi li preuzeti popratne dokumente u papirnatom obliku ili ih želi sam preuzeti na internetskim stranicama TELE2. Zaključuje da se tužitelj potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa obvezao preuzeti Opće uvjete poslovanja TELE2, kao i sve ostale dokumente navedene u napomeni, na internetskim stranicama. Navodi da je TELE2 imao pravo sukladno članku 16. stavku 3. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničke komunikacijske mreže i usluga (»Narodne novine«, broj: 154/11.) tužitelju izvršiti ograničenje odlaznih usluga zbog povrede Načela pravednosti što je i učinio u periodu od 18. lipnja do 29. lipnja 2012. te je za navedeni period ograničenja odlaznih usluga TELE2 tužitelju umanjen račun u iznosu od 53,22 kune. Zaključno navodi da obzirom da je tužitelj prilikom sklapanja pretplatničkog ugovora ostvario i pogodnosti prilikom kupnje telefona, TELE2 u slučaju privremenog raskida ugovorne obveze za pretplatnički broj ima pravo naplatiti naknadu sukladno članku 41. stavku 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu TELE 2 d.o.o., iako uredno pozvan, nije dostavio Sudu odgovor na tužbu.

Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 20/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZUS).

Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

Odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj 73/08., 90/11. i 133/12.) propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom (u daljnjem tekstu: pretplatnički ugovor).

Stavkom 3. toga članka Zakona propisano je da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama članka 42. i 42.a ovoga Zakona. Svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor na temelju objavljenih općih uvjeta poslovanja iz članka 42. i cjenika usluga iz članka 42.a ovoga Zakona.

Prema stavku 4. istog članka Zakona, sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine. Ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima.

Stavkom 5. toga članka Zakona propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

Stavkom 6. toga članka Zakona propisano je da u slučaju kada operator javnih komunikacijskih usluga nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu u skladu s općim uvjetima poslovanja, pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez podmirivanja ugovornih obveza iz stavka 5. ovoga članka, osim dospjelog dugovanja za pružene usluge.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj dana 2. lipnja 2012. potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa zainteresiranom osobom u ovom upravnom sporu TELE2 d.o.o., a kojom prilikom je ugovoren tarifni model Revolucija za razdoblje obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca. Potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tužitelj je potvrdio da su mu, između ostalih dokumenata, uručeni Opći uvjeti poslovanja i Uvjeti korištenja odabranog tarifnog modela, odnosno tužitelj se iste, za slučaj da ih nije preuzeo, obvezao pročitati na internetskim stranicama Tele2.

Točkom 20. Uvjeta korištenja pretplatničke tarife Revolucija propisano je da u slučaju opravdane sumnje na neovlašteno korištenje ili zlouporabu Tele 2 usluge, koje uključuje, ali se ne ograničava na korištenje Tele2 usluga za neželjene elektroničke komunikacije, odnosno u svrhu izravne promidžbe i/ili prodaju uslugu i/ili proizvoda krajnjeg korisnika usluga ili trećih osoba, Tele2 zadržava pravo po svom izboru krajnjem korisniku usluga ograničiti korištenje Tele2 usluga ili privremeno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga ili raskinuti pretplatnički ugovor s trenutnim učinkom i trajno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga, u skladu s načelom pravednosti korištenja usluga i proizvoda koji dokument je objavljen na www.tele2.hr i čini sastavni dio ovih Uvjeta korištenja.

Načelom pravednosti korištenja usluga i proizvoda, koje je tužitelj dostavio uz tužbu, propisano je da u slučaju opravdane sumnje na neovlašteno korištenje ili zlouporabu Tele2 usluga Tele2 zadržava pravo po svom izboru krajnjem korisniku usluga ograničiti korištenje Tele2 usluga ili privremeno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga ili raskinut pretplatnički ugovor s trenutnim učinkom i trajno isključiti SIM karticu dodijeljenu krajnjem korisniku usluga. Pored zabrane zlouporabe ili neovlaštenog korištenja koja su propisana Općim uvjetima poslovanja Tele2 d.o.o., osobito će se smatrati da postoji neovlašteno korištenje ili zlouporaba Tele2 usluga ako bude ispunjen bilo koji od slijedećih uvjeta: 1. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 2000 minuta odlaznih poziva prema drugim mobilnim mrežama u Republici Hrvatskoj, 2. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 200 minuta odlaznih poziva prema 092 brojevima ili 3. ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 200 minuta odlaznih poziva prema brojevima u mrežama drugih operatora, a koji se nalaze na tarifama koje omogućavaju primatelju poziva dobivanje bonus iznosa na temelju dolaznih poziva.

Tužitelju je dana 19. lipnja 2012. od strane TELE2 d.o.o. izvršeno ograničenje odlaznih usluga vezanih za korisnički broj tužitelja zbog povrede Načela pravednosti, jer je ostvario više od 200 minuta odlaznih poziva prema 092 brojevima, što tužitelj niti ne spori, te je ponovno aktiviran dana 29. lipnja 2012. Tužitelju je, kako to proizlazi iz podatka spisa predmeta, izvršeno umanjenje računa za mjesec lipanj 2012. u iznosu od 53,22 kn radi blokiranja komunikacijskih usluga.

Tužitelj ne spori ovako utvrđeno činjenično stanje, ali ističe da je doveden u zabludu od strane djelatnika prodajnog mjesta operatora koji mu je dao netočan podatak da korisnici tarife Revolucija imaju neograničene pozive prema svim pokretnim i nepokretnim mrežama unutar Republike Hrvatske, zbog čega se smatra prevaren i izričito zahtjeva raskid ugovora sa TELE2 bez plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora.

Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u postupku u kojem je strankama omogućeno da pisanim putem i na usmenoj raspravi izlažu činjenice i okolnosti bitne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, Sud nalazi da je tuženik u konkretnom slučaju spor između pretplatnika i operatora riješio na transparentan odnosno objektivan i nediskriminirajući način te je prilikom donošenja osporavane odluke pravilno primijenio zakon i propise utemeljene na zakonu.

Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj svojim potpisom potvrdio zaprimanje Općih uvjeta poslovanja i Uvjeta korištenja odabranog tarifnog modela, odnosno obvezao se da će ih, za slučaj da ih nije preuzeo, pročitati na internetskim stranicama Tele2.

Navod tužitelja da ih nije bilo moguće pronaći na internetskim stranicama ne stoji, budući da ih je tužitelj, ukoliko je doista imao problema sa pronalaskom istih na internetskim stranicama, mogao zatražiti od operatora u pisanom obliku.

Kako iz Uvjeta korištenja pretplatničke tarife Revolucija proizlazi da TELE2 u slučaju opravdane sumnje na neovlašteno korištenje ili zlouporabu Tele2 usluge, zadržava pravo krajnjem korisniku usluga ograničiti korištenje Tele2 usluga u skladu s načelom pravednosti korištenja usluga i proizvoda koji dokument je objavljen na www.tele2.hr i čini sastavni dio ovih Uvjeta korištenja, a kojim Načelom pravednosti korištenja usluga i proizvoda, je pak propisano da se osobito smatra da postoji neovlašteno korištenje ili zlouporaba Tele2 usluga ako korisnik tijekom obračunskog razdoblja ostvari više od 200 minuta odlaznih poziva prema 092 brojevima, to prigovor tužitelja da je dobio pogrešnu usmenu informaciju od djelatnika TELE2 vezano za predmetni tarifni paket, nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da je nesporno da je tužitelj tijekom obračunskog razdoblja ostvario više od 200 minuta odlaznih poziva prema 092 brojevima, čime je povrijedio propisano Načelo pravednosti.

Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora sukladno citiranoj odredbi članka 41. stavku 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, ali uz obvezu plaćanja naknade što je također predviđeno tom odredbom Zakona.

Kako tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnog prava, to Sud nije našao osnove osporenu odluku, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom.

Prigovori tužitelja vezani uz prijevarno ponašanje djelatnika operatora nisu odlučni jer ne mogu biti predmetom upravnog postupka pred tuženikom, a niti pred ovim Sudom, već za to drugim nadležnim tijelom.

Valjalo je stoga, temeljem članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

Broj: UsI-3662/13-20

Zagrebu 8. rujna 2015.

Sutkinja
Jasna Peroš Nikolić, v. r.

27 25.03.2016 Presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3662/13-20 od 8. rujna 2015. 27 25.03.2016 Presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3662/13-20 od 8. rujna 2015.