Odluka o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti potrošača te provođenju postupka naplate dospjelih neplaćenih obveza i dobrovoljne namire

NN 107/2017 (3.11.2017.), Odluka o dodatnim kriterijima za procjenu kreditne sposobnosti potrošača te provođenju postupka naplate dospjelih neplaćenih obveza i dobrovoljne namire

HRVATSKA NARODNA BANKA

2479

Na temelju članka 18. stavka 10. i članka 28. stavka 8. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 101/2017.) te članka 43. stavka 2. točke 9. i članka 77. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

ODLUKU

O DODATNIM KRITERIJIMA ZA PROCJENU KREDITNE SPOSOBNOSTI POTROŠAČA TE PROVOĐENJU POSTUPKA NAPLATE DOSPJELIH NEPLAĆENIH OBVEZA I DOBROVOLJNE NAMIRE

1. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke

Članak 1.

(1) Ovom se Odlukom pobliže uređuju zahtjevi u vezi s upravljanjem kreditnim rizicima kod stambenih potrošačkih kredita koji su odobreni u skladu s propisima kojima se regulira stambeno potrošačko kreditiranje, i to:

1) dodatni zahtjevi povezani s procjenom kreditne sposobnosti potrošača,

2) minimalne mjere koje je kreditna institucija dužna ponuditi potrošaču radi postizanja dogovora u vezi s naplatom potraživanja iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu te mjere za vrijeme trajanja ovršnog postupka i razumne i opravdane mjere u svrhu olakšanja otplate dugovanja potrošaču i drugim sudionicima kreditnog odnosa ako je nakon okončanja ovršnog postupka dug i dalje nepodmiren.

(2) Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci imaju značenje kao i u propisima kojima se uređuje stambeno potrošačko kreditiranje i propisima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija.

Obveznici primjene

Članak 2.

(1) Odredbe ove Odluke primjenjuju se na:

1) kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga,

2) kreditnu instituciju države članice koja u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,

3) podružnicu kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske i

4) kreditnu uniju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad.

(2) Odredbe ove Odluke koje se odnose na kreditnu instituciju primjenjuju se i na kreditnu uniju.

2. KREDITNA SPOSOBNOST POTROŠAČA

Procjena kreditne sposobnosti potrošača

Članak 3.

(1) Prije odobravanja stambenoga potrošačkoga kredita, kao i kod svakoga značajnog naknadnog povećanja iznosa stambenoga potrošačkoga kredita, kreditna institucija dužna je procijeniti kreditnu sposobnost potrošača. Kreditna institucija mora procijeniti kreditnu sposobnost potrošača, uzimajući u obzir vlastite kriterije koje je propisala internim aktom, kao i zahtjeve iz propisa Hrvatske narodne banke kojima je definirano utvrđivanje kreditne sposobnosti dužnika. Kreditna institucija dužna je uspostaviti pouzdani proces za procjenu mogućnosti potrošača da ispuni svoje obveze prema ugovoru o kreditu i provjeravati taj proces u redovitim intervalima.

(2) Pri procjeni kreditne sposobnosti potrošača kreditna institucija dužna je uzeti u obzir njegove postojeće obveze i druge izgledne troškove.

(3) Kreditna institucija dužna je svojim internim aktom propisati utvrđivanje minimalnih životnih troškova kao bitnog elementa utvrđivanja kreditne sposobnosti potrošača odnosno njegove obitelji. Minimalni životni troškovi ne mogu biti manji od iznosa definiranog zakonskim propisom kojim se regulira iznos dijela plaće zaštićenog od ovrhe.

(4) Pri procjeni kreditne sposobnosti potrošača kreditna institucija dužna je na siguran i pouzdan način utvrditi sposobnost potrošača u ostvarivanju dohotka, povijest ostvarenog dohotka potrošača i bilo koje odstupanje u promatranom razdoblju od najmanje tri mjeseca te navedeno dokumentirati odgovarajućom dokumentacijom.

(5) Ako je potrošač samozaposlen ili ima sezonski ili neki drugi neredoviti dohodak, kreditna institucija dužna je na siguran i pouzdan način potvrditi informacije koje se odnose na sposobnost potrošača da ispuni svoje obveze prema ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu, uključujući njegovu sposobnost stvaranja dohotka, te provjeriti dokumentaciju o tako ostvarenim dohodcima koju su izdale treće osobe.

(6) Kreditna institucija također je dužna osigurati da se kreditna sposobnost potrošača ne temelji na očekivanom značajnom porastu njegovih prihoda, osim kada za to postoje dostatni dokazi.

(7) Ako rok otplate stambenoga potrošačkoga kredita premašuje očekivanu dob za umirovljenje potrošača, kreditna institucija dužna je internom politikom odrediti način provjere adekvatnosti vjerojatnih prihoda potrošača i njegove sposobnosti da nastavi ispunjavati obveze prema ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu i nakon umirovljenja.

(8) Pri procjeni kreditne sposobnosti potrošača kreditna institucija dužna je uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji mogu utjecati na njegovu sposobnost da ispuni svoje obveze bez izazivanja nepotrebnih poteškoća i prezaduženosti potrošača. Ti čimbenici mogu uključivati moguće negativne događaje u budućnosti, kao što su primjerice smanjeni prihod u mirovini, urednost u podmirivanju drugih obveza, povećanje kamatne stope u slučaju kredita ugovorenih s promjenjivom kamatnom stopom, promjene tečaja u slučaju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, negativna amortizacija, balonska otplata ili odgođene otplate glavnice ili kamate. Pri procjeni kreditne sposobnosti potrošača da ispuni obveze prema ugovoru o kreditu kreditna institucija dužna je uzeti u obzir učinak moguće promjene tečaja strane valute i kamatne stope.

(9) Kreditna institucija dužna je svojim internim aktima propisati i osigurati provedbu procesa procjene kreditne sposobnosti potrošača u skladu sa zahtjevima iz ovog članka.

Čuvanje dokumentacije o stambenim potrošačkim kreditima

Članak 4.

(1) Za pouzdano provođenje postupaka procjene kreditne sposobnosti potrošača kreditna institucija dužna je definirati kreditnu dokumentaciju koja najmanje mora sadržavati sljedeće dokumente i informacije:

1) zahtjev za odobravanje stambenoga potrošačkoga kredita,

2) utvrđivanje kreditne sposobnosti potrošača čiji je sastavni dio i utvrđivanje minimalnih životnih troškova potrošača te dokumentaciju o povijesti ostvarivanja prihoda potrošača kao i podatke s odgovarajućim objašnjenjima poduzetih koraka s ciljem provjere ostvarenih prihoda potrošača,

3) dokumentaciju o imovini koja je instrument osiguranja,

4) opće podatke o dužniku, sudužniku i jamcima,

5) ako je primjenjivo, elaborat o procjeni vrijednosti nekretnina,

6) informacije o osobama koje su dale svoje nekretnine ili drugu imovinu kao instrument osiguranja povrata kredita,

7) odluku o odobravanju kredita,

8) dokumentaciju o provedenom testiranju učinka moguće promjene tečaja strane valute i kamatne stope iz članka 3. stavka 8. ove Odluke,

9) ako je primjenjivo, dokumente o naknadnim postupcima provjere dužnikove kreditne sposobnosti i

10) dokumente o postupku naplate, dobrovoljne namire, restrukturiranja, odgoda i sl. iz članka 5. ove Odluke.

(2) Kreditna institucija dužna je čuvati cjelokupnu dokumentaciju o informacijama na temelju kojih je odobren stambeni potrošački kredit kao i svu ostalu dokumentaciju i evidencije barem za vrijeme trajanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, odnosno do okončanja sudskih sporova ako su na temelju toga ugovornog odnosa pokrenuti.

(3) Kreditna institucija dužna je dokumentaciju iz stavka 1. ovog članka učiniti dostupnom nadležnim tijelima na njihov zahtjev. Kreditna institucija dužna je provesti odgovarajuće organizacijske postupke kako bi osigurala da odluka o odobrenju stambenoga potrošačkoga kredita ne bude donesena na temelju pogrešno prezentiranih informacija od strane potrošača, radnika kreditne institucije ili kreditnog posrednika.

3. PROVOĐENJE POSTUPKA NAPLATE I DOBROVOLJNA NAMIRA

Odnosi s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju

Članak 5.

(1) Kreditna institucija dužna je organizirati funkciju za praćenje i postupanje s problematičnim plasmanima, internim aktom definirati kriterije za što ranije prepoznavanje plasmana potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju te uspostaviti i redovito ažurirati politike i procedure za učinkovito postupanje s takvim plasmanima.

(2) Kreditna institucija dužna je uspostaviti kontakte s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju te im pružiti sve odgovarajuće informacije i podršku.

(3) Kreditna institucija dužna je osigurati odgovarajuće profesionalno osposobljavanje za radnike koji sudjeluju u aktivnostima povezanima s plasmanima potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju.

Mjere za postizanje dogovora

Članak 6.

(1) Kada se utvrdi da je kod potrošača došlo do poteškoća u plaćanju, kreditna institucija dužna je zajednički s potrošačem utvrditi zašto je do njih došlo, kako bi mogla poduzeti odgovarajuće daljnje korake.

(2) Kreditna institucija dužna je s potrošačem komunicirati jasno i jednostavnim, potrošaču razumljivim jezikom. U komunikaciji s potrošačem vezanoj uz njegove poteškoće u plaćanju kreditna institucija dužna je poštivati privatnost potrošača te održavati razinu kontakta i komunikacije koja mora biti poslovno opravdana zahtjevima glede informacija.

(3) Kreditna institucija dužna je pružiti podršku i barem sljedeće informacije potrošaču koji ima poteškoće u plaćanju:

a) broj propuštenih ili djelomično izvršenih plaćanja,

b) ukupni iznos dospjelih neplaćenih obveza,

c) troškove nastale kao rezultat nepodmirenja dospjelih obveza i

d) važnost suradnje potrošača s kreditnom institucijom kako bi se razriješila situacija.

(4) U slučajevima kada se poteškoće u plaćanju nastave, kreditna institucija dužna je potrošaču pružiti informacije:

a) o posljedicama nepodmirenja obveza (npr. troškovi, zatezne kamate, mogući gubitak imovine i sl.) i

b) ako je primjereno, informacije o dostupnim vladinim/javnim oblicima pomoći ili podrške.

Mjere za olakšavanje otplate

Članak 7.

(1) Pri odlučivanju o mjerama za olakšavanje otplate stambenoga potrošačkoga kredita kreditna institucija dužna je uzeti u obzir individualne okolnosti potrošača, njegove interese i prava te njegovu sposobnost daljnje otplate. Mjere za olakšavanje otplate koje je kreditna institucija dužna predložiti uz informaciju o aktivnostima koje namjerava poduzeti ili je poduzela u svrhu naplate, a svakako prije no što pokrene ovrhu nad nekretninom koja služi kao instrument osiguranja, mogu uključivati:

1) ukupno ili djelomično refinanciranje ugovora o kreditu i/ili

2) izmjenu prethodnih uvjeta ugovora o kreditu koja između ostalog može uključivati:

a) produljenje roka otplate kredita,

b) promjenu tipa stambenog potrošačkog kredita,

c) odgodu plaćanja cijelog ili dijela obroka ili anuiteta za određeno razdoblje ili

d) promjenu kamatne stope.

(2) Ako je nakon okončanja ovršnog postupka dug i dalje nepodmiren, kreditna institucija dužna je potrošaču i, ako je primjenjivo, drugim sudionicima kreditnog odnosa ponuditi neku od mjera za olakšanje otplate iz stavka 1. ovog članka.

Dokumentiranje postupka kod poduzimanja mjera olakšanja otplate

Članak 8.

(1) U slučaju kada se radi o kreditu potrošaču koji ima poteškoće u plaćanju, kreditna institucija u sklopu dokumentacije iz članka 4. ove Odluke dužna je dokumentirati i sve faze provedenog postupka i komunikacije s potrošačem.

(2) Kreditna institucija dužna je osobito u dokumentaciji priložiti obrazloženje zašto se pojedine mjere olakšanja otplate koje su ponuđene potrošaču smatraju prikladnima za njegove individualne okolnosti.

(3) Kreditna institucija dužna je dokumentaciju i sve zapise o ostvarenim kontaktima, predloženim mjerama olakšanja otplate i dogovora postignutih s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju čuvati tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa ili okončanja sudskih sporova ako su pokrenuti.

4. ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje na snagu

Članak 9.

Ova Odluka objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2018. godine.

Broj: 284-020/10-17/BV

Zagreb, 23. listopada 2017.

Guverner
Boris Vujčić, v. r.