Upravni sud u Splitu

1153

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandri Ćoraš Gega, te Mariji Balić Matijašević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ota Bakića iz Splita, Karamanova 6, protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupane po opunomoćenici Lidiji Antonić, diplomiranoj pravnici i zaposlenici, na temelju generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, radi rješavanja spora između korisnika i operatora, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2018. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, 11. svibnja 2018.

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-08/17-01/840, urbroj: 376-05-17-5 od 8. listopada 2017.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi (uređenoj podneskom od dana 30. studenoga 2017.), podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-08/17-01/840, urbroj: 376-05-17-5 od dana 8. listopada 2017., tužitelj je, u bitnom, naveo da je sklopio ugovor s Iskonom na preporuku njihovog agenta koji da mu je rekao da će dobiti besplatno drugi daljinski uređaj za praćenje svih programa koji da oni imaju u ponudi. Taj uređaj da nisu ni nakon tri dana uspjeli osposobiti i nakon toga da je podnio zamolbu za prekid ugovora koji da oni nisu prihvatili. Po ugovoru da mora u roku od 15 dana prekinuti, ali da su mu uređaj došli montirati nakon mjesec dana od potpisa tako da nije znao da neće raditi kako je trebao. S njihovim agentom da nije mogao stupiti u kontakt bez obzira što je ostavio broj mobitela. Njihov operater da mu je na traženje da oni stupe s njim u kontakt rekao da oni to ne mogu jer da imaju puno agenata i da ne znaju čak za sve koji za njih rade.

Tužitelj je na ročištu dana 3. svibnja 2018. naveo da ostaje kod navoda iz tužbe od dana 21. studenog 2017. kao i uređene tužbe od dana 30. studenog 2017. te da predlaže da se osporeno rješenje tuženika poništi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti prigovara svim navodima iz tužbe te da predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Predmetnoj odluci da je prethodio postupak proveden pred tuženikom, na temelju članka 12. st. 1. t. 11. i čl. 17. st. 3., a u svezi s čl. 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK), koji da se odnosi na rješavanje sporova između krajnjih korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga pri čemu da je postupio sukladno načelu materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, dalje: ZUP) te da naglašava kako prigovore krajnjih korisnika, pa tako i tužitelja, može rješavati isključivo u pogledu eventualnih povreda Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK) i pripadajućih podzakonskih akata. S tim u vezi, da je izvršio odgovarajuće provjere kako bi utvrdio je li operator ispunio svoje obveze propisane navedenim propisima, a što da je detaljno opisano u obrazloženju odluke. U odnosu na prigovor tužitelja o raskidu pretplatničkog odnosa bez plaćanja naknade zbog ne pružanja ugovorene usluge i osposobljavanja dodatnog TV prijemnika, da se napominje kako tužitelj zahtjev za raskidom ugovora temelji na navodima koji nisu vezani uz ugovorenu uslugu od 25. ožujka 2017. za tarifni paket Iskon.TRIO total 50 (dalje: Zahtjev). Dakle, da usluga dodatnog TV prijemnika u konkretnom slučaju nije ugovorena putem predmetnog Zahtjeva, odnosno da ista nije dio predmetnog pretplatničkog ugovora pa s obzirom na to da je svojim potpisom na Zahtjevu tužitelj potvrdio da je upoznat kako se na ugovorni odnos primjenjuju Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge Iskona da mu isto nije moglo biti nepoznato. Slijedom navedenog, da je bitno istaknuti kako prava i obveze iz jednog pretplatničkog ugovora ne mogu predstavljati pravnu osnovu na temelju koje bi se donosile odluke u drugom, nevezanom pretplatničkom ugovoru. S druge strane, da je tužitelj kao poslovno sposobna osoba prilikom potpisivanja pretplatničkog ugovora bio u mogućnosti upoznati se sa svim potrebnim informacijama detaljnim uvidom u odredbe pretplatničkog ugovora. Citirajući odredbu čl. 41. st. 1. i st. 3. ZEK-a naveo je da je tužitelj potpisom pretplatničkog ugovora potvrdio kako pristaje na sve uvjete ugovora. Budući da se u predmetom slučaju radilo o prijevremenom raskidu pretplatničkog ugovora time da za tužitelja posljedično proizlazi obveza plaćanja preostalih mjesečnih naknada do kraja ugovorenog razdoblja ili naknade u visini popusta na koje je proizvode i usluge ostvario, ako je plaćanje naknade povoljnije za tužitelja u skladu s čl. 41. st. 5. ZEK-a. Prema svemu navedenom da se u predmetnom slučaju ne može omogućiti prijevremeni raskid ugovora bez naplate naknade. Stoga, ne nalazeći ni procesne propuste koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja predmetne stvari, a niti povredu materijalnog prava, da smatra da pobijanom odlukom nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa da predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

Na ročištu, dana 3. svibnja 2018., opunomoćenica tuženika navela je da ostaje pri navodima danim u odgovoru na tužbu. Istakla je da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje, da je osporavano rješenje obrazloženo u cijelosti i utemeljeno na Zakonu i na podzakonskim aktima te da predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan budući da se korisnikov zahtjev za raskidom ugovora temelji na navodima koji nisu bili vezani uz uslugu koja odgovara pretplatničkom ugovoru koji tužitelj osporava.

Zainteresirana osoba Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18 pozvana je rješenjem ovog Suda pod poslovnim brojem UsI-395/17-6 od dana 2. ožujka 2018. da sudjeluje u ovom upravnom sporu, međutim u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na tužbu niti je pristupila na ročište zakazano kod ovog Suda dana 3. svibnja 2018.

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-08/17-01/840, urbroj: 376-05-17-5 od dana 8. listopada 2017. odbijen je zahtjev za rješavanje spora korisnika Ota Bakića iz Splita, Karamanova 6, ovdje tužitelja, protiv operatora javnih komunikacijskih usluga Iskon Interneta d.d. Zagreb, Garićgradska 18, ovdje zainteresirane osobe, u vezi raskida ugovora za Iskon.TRIO Total 50 uslugu bez naplate naknade za prijevremeni raskid.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo klasa: UP/I-344-08/17-01/840, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

U sporu je održana rasprava dana 3. svibnja 2018. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

Uvidom u spis tuženog tijela klasa: UP/I-344-08/17-01/840 utvrđeno je: da je tuženik dana 4. srpnja 2017. zaprimio zahtjev za rješavanje spora korisnika Ota Bakića iz Splita, Karamanova 6, ovdje tužitelja, protiv operatora javnih komunikacijskih usluga Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, ovdje zainteresirane osobe u kojem, u bitnom, navodi kako traži da mu se odobri raskid ugovora bez naplate naknade za prijevremeni raskid jer da mu Iskon nije pružio ugovorenu uslugu. Pojašnjava kako tehničari Iskona nisu uspjeli osposobiti prijem za dodatni TV prijemnik iako su isto pokušavali tri dana. Napominje kako nije pristao na prijedlog tehničara da se isto provede na način da se buše tri zida. Stoga, iz razloga jer nije dobio uslugu koju je ugovorio da traži raskid ugovora bez naplate naknade za prijevremeni raskid. Također, da ističe kako smatra da ima pravo na raskid u roku od 15 dana ako nije zadovoljan uslugom; Iskon Internet d.d., Zagreb, Garićgradska 18, ovdje zainteresirana osoba, u svojem očitovanju, u bitnom, navodi kako je korisnik prvotno ugovorio Iskon.TRIO Total 50 uslugu te naknadno zatražio dodatni IskonTV prijamnik. Navodi kako je utvrđeno da dodatni TV uređaj uredno radi kada se žičano spoji, odnosno da se problemi u radu istog javljaju kada se spajanje obavlja putem homepluga. Budući je korisnik inzistirao na dodatnom TV putem homeplauga i da je odbio provesti žičanu instalaciju u stanu, da mu je odobren raskid ugovora bez plaćanja ikakvih naknada za dodatni TV. Navedeno da je odlučeno iako Iskon nije odgovoran za lokalnu instalaciju, a slijedom toga ni za nemogućnost korištenja dodatne TV usluge. Raskid ugovora za ostatak usluge bez plaćanja dodatnih naknada da nije odobren jer da je usluga ispostavljena u skladu s ugovorenim uvjetima; slijedom navedenog doneseno je osporeno rješenje tuženika.

Odredbom članka 41. st. 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/2013 i 71/14, dalje: ZEK) propisano je da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine. Ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima. Stavkom 5. propisano je da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, dok je stavkom 6. istog članka propisano da u slučaju kada operator javnih komunikacijskih usluga nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu u skladu s općim uvjetima poslovanja, pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez podmirivanja ugovornih obveza iz stavka 5. ovoga članka, osim dospjelog dugovanja za pružene usluge.

Člankom 18. st. 5. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge Iskona (dalje: Opći uvjeti) određeno je kako, u slučaju ako je pretplatnički ugovor sklopljen na određeno razdoblje obveznog trajanja, a pretplatnik tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora jednostrano raskine ugovor ili ako krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da će pretplatnik biti dužan platiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika sukladno Cjeniku Iskona.

Prema odredbi čl. 5. st. 6. Općih uvjeta pretplatnik je u obvezi u roku od najviše 60 dana od dana sklapanja pretplatničkog ugovora s Iskonom osigurati odgovarajuću lokalnu instalaciju za pružanje usluga Iskona, osim ukoliko pretplatničkim ugovorom nije uređeno drugačije. U slučaju da to ne učini, da će se smatrati da je pretplatnik otkazao pretplatnički ugovor te je dužan snositi sve troškove koje je Iskon imao u vezi s instalacijom/aktivacijom usluge Iskona ili uklanjanjem telekomunikacijske terminalne opreme, a sukladno važećem Cjeniku Iskona.

Sukladno odredbi čl. 11. st. 13. Općih uvjeta Iskon ne snosi odgovornost za nezadovoljavajuću kvalitetu Usluge Iskona ako pretplatnik, nakon prihvaćanja ovih Općih uvjeta ne osigura odgovarajuće uvjete za smještaj terminalne opreme, odnosno odgovarajuću lokalnu instalaciju.

Uvidom u spis tuženog tijela utvrđeno je kako je tužitelj dana 25. ožujka 2017. potpisom Zahtjeva za uključenje Iskon.TRIO total 50 paketa (dalje: Zahtjev) sklopio pretplatnički ugovor uz obvezno trajanje od 24 mjeseca. Tužitelj je istim potvrdio da je upoznat kako se na ugovorni odnos primjenjuju Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (dalje: Općih uvjeta), odgovarajući Uvjeti korištenja te Cjenik OT-a.

Nakon toga tužitelj je zatražio da mu se odobri raskid ugovora za Iskon.TRIO total 50 paket bez naplate naknade za prijevremeni raskid navodeći kako mu Iskon nije pružio ugovorenu uslugu dodatnog TV prijemnika. Međutim, zainteresirana osoba je u očitovanju navela da korisnik (ovdje tužitelj) nije nikada potpisao ugovor za dodatni TV prijemnik, nego da je instalater isti uključio (preko powerlinea) na inzistiranje korisnika prilikom instalacije Iskon.TRIO total 50 paketa, ali da usluga dodatnog TV prijemnika nije radila, radi čega da je deaktivirana bez naplate naknade. Tužitelj niti tuženiku niti ovom Sudu nije dostavio dokumentaciju (presliku ugovora za uslugu dodatnog TV prijemnika) iz koje bi proizlazilo suprotno.

Nastavno izloženom, usluga dodatnog TV prijemnika u konkretnom slučaju nije ugovorena putem predmetnog Zahtjeva, odnosno ista nije dio predmetnog pretplatničkog ugovora. Međutim, tužitelj zahtjev za raskidom tog ugovora temelji na navodima koji nisu vezani uz uslugu koju je ugovorio temeljem Zahtjeva. Stoga, kako je to pravilno zaključio i tuženik, prava i obveze iz jednog pretplatničkog ugovora ne mogu predstavljati pravnu osnovu na temelju koje bi se donosile odluke u drugom, nevezanom pretplatničkom ugovoru, odnosno to što dodatni TV prijemnik nije radio nije od utjecaja na to da se odobri raskid ugovora za Iskon.TRIO total 50 paket jer na tu uslugu tužitelj nije niti imao primjedbe, već samo na dodatni TV prijemnik koji nije bio ugovoren dana 25. ožujka 2017. potpisom predmetnog Zahtjeva.

Dakle, na temelju gore citiranih odredbi čl. 41. st. 5. ZEK-a i čl. 18. st. 5. Općih uvjeta ako pretplatnik tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora jednostrano raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora bit će dužan platiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, a o čemu se u konkretnom slučaju radi jer je tužitelj zatražio prijevremeni, jednostrani, raskid ugovora koji je zaključio 25. ožujka 2017. potpisom Zahtjeva za uključenje Iskon.TRIO total 50 paketa. Ovdje se ne radi o situaciji koja bi se mogla podvesti pod gore citiranu odredbu čl. 41. čt. 6. ZEK-a iz razloga jer je zainteresirana osoba uredno isporučila uslugu Iskon.TRIO total 50 paketa, već se radi o tome da je tužitelj nezadovoljan jer mu nije pružena usluga dodatnog TV prijemnika, ali za koju mu zainteresirana osoba nije ništa naplatila upravo iz razloga jer mu istu nije mogla isporučiti (iako se radilo o situaciji koju predviđaju gore citirane odredbe čl. 5. st. 6. i čl. 11. st. 13. Općih uvjeta) i koja usluga nije niti bila ugovorena potpisom Zahtjeva za uključenje Iskon.TRIO total 50 paketa.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a radi čega je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Poslovni broj: 14 UsI-395/17-9

Split, 11. svibnja 2018.

Sutkinja
Sandra Ćoraš Gega, v. r.